Pitajte veterinara

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kujicu staru 6,5 mjeseci. Uzela sam je iz azila dok je imala 2 mjeseca. Rekli su mi da je joj je mama engleski koker španijel, a za oca nisu sigurni. Kujica je jako umiljata, ali i užasno tvrdoglava. Još kada sam je uzela naučila sam je da obavlja nuždu na novine dok je u stanu. Sve je bilo u redu do prije dva tjedana. Počela je svaki dan po par puta mokriti nasred sobe ili kuhinje iz čista mira, a danas se pomokrila po prvi puta na svoj ležaj. Nakon što sam je kaznila novinama i izderala se na nju, ona se povukla. Nakon sat - dva dala sam joj novu, suhu dekicu za ležanje i ona se automatski opet pomokrila na nju. Uvijek je nagrađujem kada nešto dobro napravi i stvarno ne znam zašto stalno mokri. Znam da se ne može osjećati zapostavljeno kada je svi obožavaju i posvećuju joj maksimalno vremena. Čula sam da psi to znaju raditi iz osvete, samo ne znam zašto bi mi se osvećivala. Da li je moguće da to radi iz razmaženosti? Molim Vas da mi date neki savjet kako da to spriječim. Unaprijed puno hvala! IraO: Mislim da se u Vašem slučaju ne radi o razmaženosti ili osveti kujice spram Vas. Iz vlastitog iskustva, kod udomljavanja pasa iz azila, često se kod ovakvih ljubimaca pojave zdravstveni ili psihički problemi, odnosno ti problemi su bili već prisutni dok su boravili u azilu (mnogo pasa, mali prostor i sl.) i nisu uočeni na vrijeme te se ispolje kod novih vlasnika koji ih više promatraju i paze. U azilu možda nisu adekvatno hranjeni (zato trebamo što više pomagati tim ljudima koji dobrovoljno brinu i hrane do 100 i više pasa na vrlo malom prostoru), javlja se avitaminoza i manjak minerala i posljedično tome zdravlje takvih ljubimaca "ne stoji dobro ". Naravno ne zaboravimo i na unutarnje parazite kao što su gliste i trakavice koje još više iscrpe i oslabe imunitet pasa i mačaka. Većina kujica iz azila pate od bakterijskih upala mjehura (niska temperatura i loši uvjeti držanja dovode do upale mokraćnog mjehura, bubrega, crijeva, maternice). Zato bi preporučila da odvedete Vašeg psa u veterinarsku ambulantu i odnesete (u čistoj plastičnoj čašici) svježu mokraću. Veterinar će pregledati psa i obaviti pretragu urina (mokraće) i ustanoviti da li se radi o upali mjehura. Kod upale donjih mokraćnih puteva javlja se učestalo i nekontrolirano mokrenje po stanu, krevetiću i dekici, zato bi voljela da prvo pregledate psa i ukoliko je potrebno da se pas izliječi od upale, a tek onda pokušajmo regulirati vršenje nužde van kuće ili stana. S psom treba više puta izaći (barem po par minuta) da bi obavili veliku i malu nuždu. Ne redovito izvođenje psa dovodi do toga da on zadržava (predugo) mokraću u mjehuru, a to samo pogoduje bakterijama da se razmnože i izazovu upalne promjene na donjim mokraćnim putevima. Ako to zanemarimo i ne liječimo, upala se može proširiti i na bubrege, može doći i do stvaranja kristala i mokraćnih kamenaca koji još više oštećuju ove organe.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molio bih vas ako ikako možete da mi odgovorite na moja pitanja. Ja sam uzgajivač tornjaka i izveo sam dosta legla bez ikakvih problema do ovoga posljednjeg. Čitavo leglo od sedam tornjaka mi je uginulo. Rekli su mi da je do mužjaka, ali sam u međuvremenu pario još jednu ženku s tim istim mužjakom. Molio bih Vas da mi date savjet kojim tretmanom da tretiram ženku? Kontaktirao sam mnogo veterinara i nitko mi nije dao točne informacije, govorili su da je u pitanju stafilokok, međutim nitko mi nije ponudio nikakvo rješenje protiv toga. Puno hvala unaprijed. Semir.O: Nažalost ovakvi problemi su prisutni kod većine (vrlo iskusnih i dugogodišnjih) uzgajivača već godinama. Najčešće prvo parenje i okot mlade kuje prođe bez nekih većih problema, dok kod starijih kuja ili kod drugog parenja i poroda jave se problemi kao uginiće štenaca, odmah po porodu ili se okote već mrtvi ili u zadnjoj trećini graviditeta kuje dolazi do pobačaja ili čak plodovi "nestanu", odnosno resorbiraju se, a veterinar ih je prethodno UZ ili RTG pretragom dijagnosticirao i utvrdio broj plodova (štenaca). Razni su faktor koji mogu dovesti do ovakvih neželjenih ishoda: jako je bitna i priprema kuje za parenje i okot (ishrana, čišćenje od parazita, vakcinacija). Drugi važan faktor na kojeg većina uzgajivača zaboravlja je okolina u kojoj žive kuje i mužjaci za rasplod, ako imate bokseve okružene zemljom ili šljunkom, trebalo bi redovito i poslije svakog okota maknuti površinski sloj u debljini od 5 - 6 cm, okrečiti ili obojati kućice ili bokseve, obaviti dezinfekciju opreme, zidova, ograda, zdjelica i svega ostalog što koriste i gdje obitavaju psi. Nakon poroda i dojenja trebalo bi pregledati svaku kuju, uzeti vaginalni bris i napraviti mikrobiološku pretragu (odrediti eventualnu patogenu bakteriju koja vjerovatno obitava u porođajnom kanalu), napraviti antibiogram i odrediti na koji antibiotik moguća patogena bakterija reagira u većem postotku odnosno, koji je antibiotik najviše uništava. Terapija mora trajati dulje (ne samo 5 dana), treba ponoviti vaginalni bris i mikrobiološku pretragu i po poterbi ponoviti terapiju s istim ili nekim drugim lijekom. Nakon toga pomoći kuji da se oporavi pomoću kvalitetne ishrane (super premium hrana) ili kuhana hrana uz dodatak kvalitetnih vitamina (VMP vitamini od Pfizera). Vratiti psa u dobru fizičku kondiciju (redovite šetnje ili trening), također je bitno posebno nakon okota ili terapije lijekovima.Bakterije koje uzrokuju ovakve loše ishode kod kuja su: Brucella canis, B.suis (kod svinja najčešće se javlja, da li ih ima u Vašoj okolini - farme sa svinjama), B.abortus (goveda najčešće obole), Escherichia coli (sve domaće životinje su podložne ovoj bakteriji), Streptococcus, Salmonella, Campylobacter. Također u obzir dolaze i neke vrste virusa, Canine Herpesvirus.I sami možete primjetiti da je veliki broj mogućih uzročnika problema kod gravidnih kuja i uginuća štenaca po porodu, počnite od detaljnog pregleda kuje koja je izgubila leglo, pregledajte i ostale kuje, tretirajte s pravim i ciljanim antibiotikom, očistite dobro sve kućice i bokseve i nakon 6 mjeseci trebali bi biti dobri rezultati .

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene, 4 mj. staru ženku shi-tzu, koju hranimo isključivo hranom namjenjenoj toj pasmini tj. royal canin junior. Izrazito dobro jede, s tim nemamo problema, ali nas nešto drugo muči. Kada idemo s njom u šetnju jede travu kao da nikad u životu nije jela. Možete li mi reči zbog čega to radi i da li da joj to uopće dozvolimo. U iščekivanju vašeg odgovora unaprijed vam zahvaljujem, Sendy O: Ovo je vrlo česta pojava u pasa. Selektivnim uzgojem kod pasa se učvrstio oblik ponašanja naslijeđen od vuka a to je hranjenje otpacima, s ciljem povećanja raznolikosti psećeg jelovnika. Poput vuka, psi se hrane strvinama ali će posegnuti za svime što bi moglo imati hranidbenu vrijednost. Tu se ubrajaju: korijenje, bobice, dugačka, oštra trava pa čak i životinjski izmet. U biološkom smislu te su aktivnosti normalne ali one dramatično povećavaju rizik nastanka bakterijske infekcije crijeva. Stoga bi se pse trebalo naučiti da se ne hrane tim sumnjivim poslasticama.Jedenje trave se vrlo često povezuje i sa povraćanjem neprobavljenog sadržaja, najčešće vlati trave. Kod ovakvog problema uvijek se postavlja pitanje da li psi jedu travu jer imaju potrebu za povraćanjem ili povraćaju jednostavno zato što jedu travu. Psi imaju izuzetno osjetljiv i dobro razvijen refleks povraćanja kojim se koriste, sastavni je dio normalnog psećeg ponašanja prilikom jela a refleks radi na principu - sve pojedi a ako je to pogreška izbaci to ponovno van. Niti jedan od istraživača do sada nije uspio dokazati da su psi toliko inteligentni koristiti travu kao ljekovito bilje, tako da oni istraživači koji su u medicinskoj profesiji općenito vjeruju da je psi jedu jednostavno zato jer vole okus trave, a povraćanje uslijedi nakon konzumiranja. Stoga je vrlo malo vjerojatno da će pas pojesti travu ili neku drugu biljku kako bi si smirio nadražen želudac. Kod ovoga treba imati na umu kako su neke biljke tretirane herbicidima i gnojivima koje tada mogu uzrokovati probleme sa želucem.Općenito, psi redovito jedu travu i postoji nekoliko objašnjenja koje su istraživači ponudili za ovakvo ponašanje. Prvo, preci pasa (npr. vukovi i lisice) jeli su svaku životinju koju su mogli uhvatiti. S obzirom da su to bile životinje pretežno herbivori (biljojedi) zajedno sa njima pojeli su i veću količinu trave i biljaka (sadržaj crijeva biljojeda). Tako se može primijetiti i da psi jedu samo jednu vrstu voća ili pak dio biljke. Dakle, travu jedu zato što je u prirodnim uvjetima bila sastavni dio njihove prehrane. Drugo, većinom psi povraćaju nakon konzumiranja trave. Nije još razjašnjeno što prethodi čemu, ali neki psi koji imaju problema sa želucem jedu travu da bi si olakšali probleme. I treći razlog, jednostavno je vole jesti. Neki psi obožavaju određenu vrstu trave ili dio biljke. Zatim, jedan od razloga je i to da su možda gladni, ne osjećaju se dobro te tada jedu nešto što već znaju da će im pomoći, te ukoliko im nedostaje enzima gušterače ili je invadiran crijevnim parazitima.U svakom slučaju jedenje trave predstavlja normalnu pojavu i nije za zabrinuti se ako je ne jede pretjerano. Ako osim trave Vaš ljubimac ima i neuobičajen apetit (redovito jede stvari koje nisu za prehranu i sl.) i redovito povraća ipak je potreban posjet veterinaru kako bi se pregledom utvrdila dijagnoza. Ukoliko Vaš ljubimac ima smanjeni apetit, jede neuobičajene stvari ili pak povraća uvijek je najbolje posjetiti veterinara. Promjene apetita ili povraćanje može biti indikacijom nekih od bolesti unutarnjih organa (zatajenje bubrega, hipertireoidizam,...), ingestija toksina, zatim zarazna bolest i sl. Kako Vašeg ljubimca hranite Royal Caninom mišljenja sam kako ne bi trebalo mijenjati hranu jer blage iritacije želuca mogu se javiti i kod živahnijih pasa kao posljedica temperamenta psa. Pripazite samo da ne pojede odjednom veću količinu trave koja bi tada mogla biti uzrokom smetnji probave.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi pokušate pomoći ovim putem u vezi mog labradora. Star je 7,5mj. Prije 3 tjedna na usnici mu se pojavio kao neki prištić, tvrd i okrugli. Sad je narastao i otprilike je velik kao O (mrvicu veći). Ista takva dva je sad dobio i na rascjepu na nosu, ali su ovi sitni. Ovaj tjedan ću ga voditi veterinaru, ali me zanima šta bi to uopće moglo biti. Inače je zdrav i nema nikakvih promjena u ponašanju. Unaprijed hvala, Darija O: U štenaca se dosta često javljaju ovakve promjene kao posljedica pada imuniteta. Takve imunološki uvjetovane kožne bolesti nazivaju se pemfigus, a javljaju se u nekoliko oblika (pemphigus foliaceus, pemphigus vulgaris, pemphigus erythematosus i pemphigus vegetans). Sva stanja uključuju autoimuni odgovor gdje organizam psa proizvodi protutijela protiv vlastitog epidermisa (vanjskog sloja kože). Ovo se događa kada imunosni sistem detektira protein koji je sastavni dio organizma, ali ga ne uspijeva prepoznati kao takvog. U tom slučaju se tijelo pokušava oduprijeti ili odbaciti vlastiti dio tijela. Najčešće se javlja u području usta, nosa, očiju, anusa i genitalija. Lezije se mogu proširiti i na druge dijelove kože kao što je područje ispod ruku i između nogu. Od svih oblika pemfigusa najčešći je pemphigus foliaceas kojeg karakteriziraju pustule (gnojem ispunjeni prištići) ispod površine kože. Obično prsnu i sasuše se u kraste. Zatim, uzrok opisanim promjenama može biti infekcija ili pak kontaktna alergija. U oba slučaja javljaju se akne na vanjskim rubovima usana. Infekcija se obično javlja u slučaju korištenja plastičnih posuda za hranu i vodu jer se bakterije zadržavaju i namnažaju u sitnim oštećenjima plastike. Tada se, u onih pasa koji su skloni topičnim bakterijskim infekcijama, javlja reakcija. Kontaktna alergija se redovito ispoljava u onih pasa koji su znatiželjni i guraju njušku gotovo gdje god stignu.Problem se rješava već prema uzroku, ili mijenjanjem materijala posuda za hranu i vodu (preporuča se keramičke ili one od nehrđajućeg čelika) ili pak prema nalazu uzetog brisa kože antibioticima.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mekodlakog pšeničnog terijera, starog 7 mj. Inače je miran, dobar i poslušan, rijetko laje, međutim kada moram otići negdje i ostavim ga samog (živim u zgradi) susjedi se žale da cvili i zavija. Inače živim sam - što napraviti? Hvala. Mato. O: Psi su životinje koje traže fizičku, društvenu i mentalnu stimulaciju. Ako te potrebe nisu zadovoljene, nastaju problemi u ponašanju. Manifestiraju se kao griženje, kopanje, zavijanje, lajanje, ritmično kretanje naprijed-natrag i sl., a predstavljaju znakove dosade ili straha zbog odvajanja. Oni su posebno česti u pasa udomljenih iz azila ili onih koji su postali pretjerano ovisni o svojim vlasnicima. Pred Vama nije lak zadatak. Trebali bi psa prvo naučiti da laje. Zavežite psa za povodnik za ogradu ili stup te se udaljite nekoliko koraka. Psa izazivajte nekom igračkom. Kad zalaje koristite naredbu "Glas!" i odmah ga nagradite poslasticom. Kad pas nauči lajati na riječ "Glas!" kao zamjenu za poslasticu koristite pohvalu (npr. "Dobar pas!", uz milovanje).Nakon što pas usvoji naredbu "Glas!", počnite s naredbom "Tiho!". Naravno da ćete za uspješno savladano gradivo psa nagradivati, te nagrade s vremenom zamijeniti pohvalom.Nakon toga pripremite tobožnji odlazak, a prije nego što odete naredite "Tiho!". Udaljite se; ako pas laje učinite nešto bučno što će ga omesti tako da prestane lajati. Vratite se i nagradite ga, jer je bio tiho.Sljedeće što možete učiniti je i to da privremeno smanjite intenzitet druženja s psom dok ste u stanu. Na kratko ga ostavljajte samog u nekoj drugoj prostoriji, a nakon perioda odvajanja pustite psa u sobu bez ikakvih znakova veselja ili dodirivanja. Na ovaj način ćete mu pomoći da prebrodi težak period navikavanja na odvajanje, pa budite dosljedni i uporni. Psa pokušajte izvoditi više puta dnevno, sa bar dvije duge šetnje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koliko puta mjesečno moram prati psa hrvatskog ovčara duge dlake?Hvala, Patricija O: Općenito se ne preporučuje pse prati češće od jednom u dva - tri mjeseca, jer se na taj način skida prirodna masnoća s njihove kože, pa može doći do perutanja kože i na taj se način smanjuje zaštitna uloga kože, a također i sredstva koja se koriste protiv buha i krpelja slabije djeluju (naročito ampule Frontline i Advantix koje se vežu na masne stanice u potkožju i na taj se način prošire po čitavom organizmu). Hrvatski je ovčar pas srednje veličine i crne boje. Dlaka na nogama i glavi mu je kratka, a na ostatku tijela mu je dlaka duža i kovrčava. Takva dlaka zahtijeva redovito češljanje (jedanputa dnevno), i na taj ćete je način održati dulje vrijeme čistom, pa Vam neće biti potrebno često psa kupati šamponima. Pseće noge i trbuh možete svakodnevno prati u toploj vodi.Ako želite psa često kupati šamponom, preporučujem Vam da ga kupate u medicinskom šamponu "Dermilen", koji sadrži sredstvo za pranje dlake koje sadrži masnu komponentu u vodenoj podlozi, a vodena podloga mu je kompatibilna s kožom. Masne komponente Dermilena djelotvorno štite kožu od isušenja, te koža zadržava vlažnost i nježnost. Zahvaljujući karakteristici Dermilena da koži vraća masnoću (za razliku od drugih psećih šampona), dobro se podnose i češća pranja (kupanje svaka dva do tri tjedna). Također "Dermazyme losham" šampon za pse i mačke je jedinstvena kombinacija losiona i šampona koja vlaži i hrani kožu te se također može upotrebljavati češće nego obični šamponi. Svakako posjetite Pet centar dućane i obratite se veterinarima kako bi Vam pomogli u pravom izboru proizvoda namijenjenim Vašem kućnom ljubimcu.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa starog 4,5 mjeseci koji ima problema sa testisima! Radi se o tome da oba testisa postoje, zapravo su u kanalu, ali nisu spuštena! Pa vas molim da mi kažete nešto više o tome, da li nešto utječe na njihovo spuštanje? Inače sam iz Splita i konzultirao sam se s veterinarima ali na žalost njihova mišljenja su nedorečena! Među ostalim primio je 10-tak hormonskih injekcija i jako mali pomak vidim te se bojim da ne bi došlo do onog najgoreg a to je da se nikako ne spuste! Inače radi se o Kanarskom psu (perro de presa canario)! Unaprijed hvala, Toni O: Kriptorhizam je defekt u građi muških spolnih organa. Psu u skrotumu može nedostajati jedan ili oba testisa, pa govorimo o jednostranom ili obostranom kriptorhizmu. Proces spuštanja testisa se može podijeliti u tri faze: 1. spuštanje kroz trbušnu šupljinu od mjesta nastanka do preponskog prstena 2. stvaranje otvora u preponskom kanalu kroz koji testis izlazi iz trbušne šupljine 3. prolaz kroz preponski kanal i spuštanje u mošnju Poremećaj bilo koje faze može uzrokovati nepotpuno spuštanje jednog ili obaju testisa. Ukoliko je proces spuštanja nepotpun, testis može ostati bilo gdje od trbušne šupljine do iznad mošnji. Ponekad testis počne spuštanje, ali završi na krivom putu i na nekoj neuobičajenoj lokaciji (ektopični smještaj), ali obično nije daleko od mošnji. Putem koji testis putuje do skrotuma, može zapeti o različite prepreke, što rezultira kriptorhizmom. Testisi bi se trebali spustiti u skrotum najkasnije 2 - 3 tjedna nakon poroda, a u dobi od 6 - 8 tjedana bi se u svih muških životinja trebali moći napipati testisi u skrotumu. Kriptorhizam je nasljedna mana, koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo, preko nasljedno opterećenih majki. Stoga se mužjaci s ovim problemom isključuju iz uzgoja, odnosno predlaže se kastracija. Kastracija je opravdana i iz razloga što kriptorhidni testisi s vremenom podliježu neoplastičnim promjenama. Iz testisa koji su zaostali u ingvinalnom kanalu razvija se seminom, a iz testisa koji je zaostao u abdomenu razvija se tumor sertolijevih stanica. Tumorozno promijenjeni testisi, zbog povećanja obujma skloni su torziji. Liječenje kriptorhizma može se provesti se na dva načina: 1. gonadotropnim hormonima 2. operativno. Hormonskom terapijom se, na žalost,  ne uspjeva uvijek spustiti testise u skrotum. Orchiopexy je kirurška metoda spuštanja testisa, te njihovog fiksiranja u skrotumu. Ovaj zahvat se rijetko provodi u pasa, obzirom da se često javljaju komplikacije i recidivi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mužjaka, dobermana, starog 4 i pol godine. Unazad 7 - 8 mjeseci više puta sam bio kod veterinara zbog njegovih zadnjih nogu. Povrijedi se prilikom igre i onda ne može na nogu ili na noge. I inače je teško ustajao i to me iznenađivalo, budući da pas nije toliko star. Veterinar je govorio da je to zbog njegove pretjerane težine. Tada je imao 47 kg (sada ima 42 kg). I kad je pas izgubio na kilaži, problem se pojavio ponovo. Na naše inzistiranje uradili smo kompletne pretrage s rendgenskim snimcima i ustanovilo se da na jednom dijelu kralježnice između dva pršljena ima nekakvu "stvar". Veterinar je rekao da se ta stvar/tkivo pokušava povezati s ta 2 pršljena na kojima leži. Po njemu to bi bilo bolje za psa, jer tada ne bi imao bolove a taj dio kičme ne bi mogao pomjerati i kao to nije toliki problem. Također je rekao da svaki puta kada se pas naglo okrene, prilikom igre, da ta stvar napukne i to dovodi do upale i bolova. Pitali smo za odstranjivanje; rekao je da je već imao takve slučajeve i da se poslije operacije znalo pojaviti jos veće i preporučio nam da ne mislimo na operaciju. Savjetovao je da od sada pazimo kako se igramo s njim i da mu umanjimo sve nepotrebne okrete. Jako teško za psa kojem je 90% bilo zasnovano na igri! Uglavnom, pišem vam iz razloga da želim čuti vaše cijenjeno mišljenje. Pisao sam vam već i prije i bio sam zadovoljan vašim odgovorom i savjetima. Najbolji ste :) Unaprijed se zahvaljujem, puno pozdrava iz hladne Danske. MaxO: Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) generalizirana je bolest starenja sekundarna degeneraciji intervertebralnih diskova. Stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Obično nema pritiska na kralježničku moždinu ali je kralježnica imobilizirana na tom mjestu. Ako se stanje nastavi širiti mogu se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi mnogo je češća u starijih pasa. Smatra se da su joj osobito skloni njemački ovčari, bokseri i ostali psi velikih pasmina pasa, no u posljednje vrijeme došlo se do zaključka da se spondiloza može javiti bez obzira na pasminu ili spol. Točan uzrok bolesti nije razjašnjen, ali se zna da nije upalne naravi, promjene na kralježnici rezultat su nestabilnosti intervertebralnog prostora. Spondiloza je obično prisutna u pasa ne uzrokujući kliničke znakove. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka, no ova bol može biti i uslijed popratnog artritisa, cauda equina sindroma ili drugih problema. Nije u potpunosti razjašnjeno zašto ovaj poremećaj napreduje ali može započeti raskidanjem vlakana koje tvore prsten ili vanjski dio intervertebralnog diska. Posljedično, unutarnji disk izbija rastežući longitudinalni ligament i promiče pojavljivanje osteofita (stanica koje grade koštano tkivo) koji rastu iz tijela kralješka. Konačno a u ovisnosti o pasmini i anamnezi predaka, prostor između diskova je premošten koštanim tkivom. Prava ankiloza (kompletno spajanje u neprekinuti koštani most izmedu kralješaka) rjeđa je od jednog mosta ili pak nekoliko. Tek u rijetkim slučajevima osteofiti rastu prema kralješničkoj moždini te je ubadaju čime uzrokuju neurološke smetnje.Spondiloza se općenito može smatrati relativno blagim poremećajem u usporedbi sa displazijom kuka, displazijom lakta, Wobbler sindromom itd. Mnogi psi sa ovom bolešću žive sasvim normalno iako su ponekad ograničeni u kretanju i rasponu pokreta. U pojedinim slučajevima opaža se naglo pogoršanje stanja češće nego kontinuirano pogoršanje. Vrlo često spondiloza je i slučajan nalaz.Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli).Još ne postoji općenito prihvaćen kirurški zahvat jer se uklonjena kost jednostavno ponovno izgradi. Prognoza bolesti je ograničena jer se u potpunosti ne može izliječiti. Dugoročni problemi mogu nastati ako nastane kompletna ankiloza no ona se javlja u najtežim slučajevima i relativno rijetko. Ovo dovodi do abnormalnog načina hodanja i otežanog hodanja uz stepenice, otežanog skakanja i ostalih kretnji u kojima je važna pokretljivost kralješnice.Dakle, pripazite na vrstu kretanja. Ne mora to uvijek biti skakanje, brzo trčanje za loptom, trčanje po stepenicama; duga lagana šetnja sasvim može udovoljiti njegovim potrebama za aktivnošću. Hranite ga kvalitetnom lakoprobavljivom hranom s dobro izbalansiranom odnosom minerala. Uz ove preventivne mjere zasigurno ćete još dugo uživati sa svojim ljubimcem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovanje! Zanima me da li pas koji ima leptospire, bakterije stalno iz tijela izlučuje putem urina, ili ih nakon antibiotske terapije prestane izlučivati? Da li se one, kada se jednom "nastane" u bubrezima, mogu uništiti antibiotikom ili su prisutne doživotno u tijelu zaraženog psa? Da li se leptospiroza prenosi i slinom sa zaražene životinje na čovjeka u akutnoj ili kroničnoj fazi bolesti? Čula sam puno kontradiktornih mišljenja različitih veterinara o ovoj bolesti, pa me zanima Vaše mišljenje. Unaprijed puno hvala, Lidija Što je leptospiroza? O: Leptospiroza je akutna do kronična zarazna bolest mnogih vrsta toplokrvnih životinja. Leptospiroza je također i zoonoza što znači da se sa životinje može prenijeti i na čovjeka. Simptomi, uzročnici i osobine leptospiroze Klinički se očituje septikemijom, hemolitičkom anemijom, žuticom, intersticijskim nefritisom, krvavom mokraćom, pobačajem u mnogih vrsta, osobito u krava i krmača. Uzročnici bolesti su patogene leptospire klasificirane u vrstu Leptospira interrogans. Leptospire mogu u vodi, osobito u vodama stajačicama (barama), preživjeti tjednima. U mulju se mogu održati do 183 dana. Kiseline i lužine ih vrlo brzo unište. Temperatura od 45 - 55°C ih ubija za 10 - 60 minuta. Leptosira interrogans je proširena u cijelom svijetu. Leptospire se mjesecima izlučuju mokračom (leptospirurija) inficiranih životinja i mogu preživjeti izvan organizma. U neutralnoj do blago alkaličnoj mokrači leptosire prežive dulje. Zato biljojedi imaju značajniju ulogu u prenošenju leptosira od mesojeda čija je mokrača kiselija. Česte kiše i topla ili umjerena klima pogoduju njihovu preživljenju više nego iznimno suha klima ili krajnje niske temperature. Leptospiroza se iz tih razloga javlja češće ljeti i u jesen. Kako se prenosi leptospiroza? Bolest se prenosi izravnim kontaktom s mokraćom koja sadrži leptospire ili kontaminiranom vodom, hranom, tlom ili predmetima. Leptospiroza se još izlučuje plodnom vodom i ovojnicama, mlijekom, spermom i slinom. Svi sisavci (i čovjek) mogu biti inficirani leptospirama i mogu ih izlučivati. Sitni glodavci su važan izvor infekcije (štakor, miš). Oni često udomaće i izlučuju leptospire, te svojim izlučevinama kontaminiraju okoliš. U pasa većina infekcija leptosirama ima subklinički oblik. Obično najteže obole psi mlađi od godinu dana. Leptospiroza kod ljudi Čovjek se najčešće inficira preko mokraće pasa. Simptomi bolesti u čovjeka mogu biti vrlo blagi, slični simptomima gripe i redovito ih prati vručica. Kod teškog oblika bolesti promjene su izražene na središnjem živčanom sustavu, jetri (žutica) i bubrezima uz vrlo naglašene gastrointestinalne simptome. U liječenju leptosiroze čovjeka primjenjuju se antibiotici. Sigurna dijagnoza leptospiroze se postavlja laboratorijskim nalazima. Svakako Vam savjetujem, ukoliku sumnjate na zarazu, da posjetite svog liječnika opće prakse kako bi Vas uputio na daljnje pretrage. Još informacija o leptospirozi možete pronaći ovdje. Za sve daljnje upite i nejasnoće u vezi leptospiroze obratite se Veterinarskom fakultetu, Zavodu za zarazne bolesti domaćih životinja, jer je to jedini Zavod koji ima referentni laboratorij za leptospirozu u cijeloj Republici Hrvatskoj.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jazavčara starog godinu dana, prije 2 tjedna primijeto sam da mu nakon duže šetnje mišići s gornje strane vrata jako pulsiraju. Inače je živahan, normalno jede, trči i sve ostalo radi kao i do sada. Nakon određenog vremena, kada malo odmori, sve opet bude normalno, pulsiranje prestaje. Je li  to od umora ili mu nešto nedostaje? Neki vitamin? Hranim ga Royal Canin juniorom. Unaprijed hvala! Krešimir O: Jazavčar je lovački pas sa snažnom muskulaturom koja mu omogučava pokretljivost i izdržljivost.  Budući da psi nemaju ključnu kost to im omogučava veliku pokretljivost prilikom trčanja. Prednje noge psa nose više od 60 % njihove tjelesne težine. Pas ima tri vrste mišića: glatko mišićje koje nadzire pokrete organa, srčani mišić koji pokreće srce i skeletno mišićje koje je pod utjecajem volje psa. Budući da Vaš pas ne šepa (ne pokazuje znakove hromosti) najvjerovatnije se radi samo o trzanju mišića. Moguće je ipak i da se kod Vašeg psića možda radi i o miozitisu, koji pripada prikrivenim povredema. Miozitis je upala koja se odvija u mišićnom vezivu (perimiziju), ali može doći i do oštećenja mišićnih vlakana kod produktivne upale ili poremećaja u ishrani mišića (upalni procesi rezultirat će degenerativnim procesima u mišićnom parenhimu). Tok bolesti može biti akutan ili kroničan. Kroničan tok bolesti karakterizira jako bujanje intersticija. Upala mišića najčešće nastaje zbog gnječenja, istezanja, može nastati i zimi (miozitis reumatica), može nastati i zbog traume tupim predmetom.Kako biste bili sigurni da je Vaš psić potpuno zdrav, odvedite ga svom veterinaru na pregled. Odabir hrane je odličan i tako se i dalje nastavite brinuti o njemu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Na početku da pohvalim vašu stranicu, do sada ste mi jako puno pomogli. Imam štene ženku shi tzu staru šest mjeseci koja unazad dva mjeseca ima problema s ušima, tj. pojačano izlućivanje smeđeg sekreta izrazito neugodnog mirisa. Bili smo kod veterinara, dobila je dvije inekcije, kapi otiprin. Nakon toga se pokazalo malo bolje da bi opet sve to buknulo, uz naravno terapiju kapima.  Veterinar joj je dao opet inekciju i uzelo bris. Nalaz je uredan i ne pokazuje nikakvu bakteriju. Sad ispada da je neka alergija. Zanima me kako otkriti na što je alergična? Jede royal canin hranu namjenjenu toj pasmini i nagradne kekse. Ne znamo što napraviti, tolike inekcije i konstantno uzimanje kapi, da li je to uopće i zdravo, a ne pokazuju nikakvo poboljšanje. U iščekivanju vašeg odgovora unaprijed zahvaljujem, Elene O: Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvukovodu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečištoće i mrtvim dlakam iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito čupanje mrtve dlake kod pasa koji imaju mrtvu dlaku u ušima i sl), dolazi do problema s ušima kod pasa.Upalu vanjskog slušnog kanala (otitis externa), najčešće uzrokuju bakterije, gljivice i paraziti. Upalne promjene mogu biti i posljedica alergija ili se javljaju kao kožna reakcija vanjskog zvukovoda po upali analnih vrećica. Upala vanjskog slušnog kanala (otitis externa) je najčešća bolest pasa i mačaka, a mogu je uzrokovati svi uzroci koji uvjetuju razvoj ekcema ili dermatitisa. Kod dugouhih pasa često se rastvara cerumen i draži kutanu prevlaku vanjskog slušnog kanala. Kod kupiranih pasa prašina i vlaga imaju posebnu ulogu. Uzrok upale vanjskog slušnog kanala mogu biti i strana tijela kao što su klasić od trave ili divlji ječam. Klinički se bolest manifestira tako da životinja češe uške, trese glavom i drži glavu nakoso, tako da oboljelo uho leži niže. U akutnim slučajevima vanjski slušni kanal je naotečen, zažaren je i osjetljiv te prekriven gnojnim ili seroznim eksudatom. Ponekad iz uha može izlaziti gnoj, a dlake su na dnu uške slijepljene (otoreja). U kroničnim slučajevima nađe se crno smeđa i smrdljiva, ceruminozna masa.Alergeni su najčešće proteinskog podrijetla, a mogu biti i tvari koje nisu bjelančevine. Najčešći alergeni za pse su govedina, piletina, puretina, mliječni proizvodi i pšenica, međutim da bi točno utvrdili o kojem se alergenu radi, potrebno je psa odvesti na alergo testove. Nisam sigurna da li ih ima Veterinarski fakultet u Zagrebu, ali sigurno znam da u Ljubljani na Veterinarskom fakultetu vrše taj tip pretraga. Također u dogovoru sa svojim veterinarom možete pokušati psića staviti na medicinski program za alergije:- Royal Canin Hypoallergenic dehidrirana hrana, sadrži hidrolizirani pileći protein, odnosno protein razbijen na sitne molekule i kao takav ne može ući u alergijsku reakciju.- Royal Canin Sensitivity Control dehidrirana hrana sa ribom i konzervirana hrana sa piletinom i patkom.- Hills z/d low alergen i z/d ultra allergen free, dehidrirana hrana sa hidroliziranim proteinom.- Hills d/d dehidrirana hrana koja dolazi u tri okusa, s patkom, jajima i lososom te u konzerviranom obliku sa janjetinom i lososom.- Eukanuba Dermatosis Formula u dehidriranom obliku sa ribom te u konzerviranom obliku.Sve navedene medicinske hrane su visoko probavljive, omogućavaju laganu apsorpciju sastojaka, smanjuju alergijsku reakciju, poboljšavaju stanje kože i dlake.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam nekoliko pitanja vezanih za mog psa, star je 3,5 mjeseca i križanac je pekinezera. Naime, u zadnje vrijeme stalno jede drvo. Kad nađe štapić pojede ga u sekundi i stabiljke cvijeća sam trga i jede. Zanima me da li ga možda bole zubi jer je još malen, isto tako zadnjih dana si pravi grbu na leđima, kao mačka se napuše, a često pronađe i kakvu kost pa je pojede. Hranim ga prdigreeom i chapi konzervama i keksićima u odgovarajućoj porciji ali on nikad nije dovoljno sit. Unaprijed hvala, Martina O: Žvakanje i griženje je prirodno za pse. Svi psi istražuju svijet sa svojim ustima, a naročito dok su štenad. Postoji mnoštvo razloga zašto ovo čine ali jedino što možemo učiniti je odučiti ih od ove loše navike te obratiti pažnju da ne uzmu nešto što bi im naštetilo zdravlju. Rast zubiju, neugoda, monotonija i nedovoljno kretanja su pogodovni faktori. No, žvakanje može biti usmjereno i na neprikladne predmete kao što je namještaj, jastuci i cipele te bilo kakav predmet u prirodi (drvo, kamen i sl.). Na Vama je da naučite psa što smije, a što ne smije žvakati. Jedan od načina je da mu ponudite velik izbor igračaka. Kad izabirete igračke za Vašeg psa, uvijek morate voditi računa o tome što je sigurno za njega. Igračke za žvakanje uvijek bi trebale biti odgovarajuće veličine prema veličini psa. Uzice, gumbi ili tkanine u komadićima trebali bi se izbaciti iz popisa igračaka. Postoje i neke igračke koje bi se smjele dati isključivo pod Vašim nadzorom. Npr. igračke od špage i plišane igračke sa punjenjem. Ako se progutaju mogu uzrokovati gušenje ili obstrukciju crijeva. Sve igračke koje zvižde strogo morate nadzirati jer većina pasa teži tome da uništi zviždalicu iz igračke koju nakon toga može progutati. Dobro je mijenjati igračke; ako se prestane igrati sa jednom, uklonite je. Za nekoliko tjedana ponovno mu je ponudite. Imajte na raspolaganju različite igračke za Vašeg psa.Također je bitno u šetnji uočiti trenutak kada se saginje prema uočenom neželjenom predmetu i naglo ga povući te odrješito reći "NE!" ili "PUSTI!". A čim ispusti pedmet nagraditi ga omiljenom poslasticom i vedrim tonom glasa. Zatim, preusmjerite pažnju Vašeg štenca s predmeta te započnite s igrom. Naučite ga igre "lovi" i "nosi" (npr. štap ili igračku), što će mu usta zadržati zaposlenima. Ako radite s njim svaki put kad ste vani kroz kratak vremenski period štene će poboljšati svoje ponašanje. Ako ga držite vani u stalnom pokretu potičući ga da Vas slijedi odagnati ćete mu misli na nepoželjne predmete. Također, možete ga ograničiti stavljanjem brnjice.Psu bi trebali pružiti fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost, a naročito prije nego ga ostavite samog. Nahranite ga prije odlaska, ostavite mu za igru neku zanimljivu igračku za pse, a da se ne osjeća potpuno usamljen ostavite upaljen radio ili televizor. Psi vole žvakati, pa je i u slučaju Vašeg psa igračka najbolji izbor. Osim toga, uz pomoć igračaka pas može vježbati svoj um i osjetila. Neke igračke za žvakanje su iznutra šuplje i mogu se napuniti ukusnim poslasticama. Izvlačenje hrane iz njih predstavlja izazov koji će psa zaokupiti duže vrijeme. Neke igračke su napravljene tako da ih pas nosom gura po podu i dok se igračka kotura, iz nje ispadaju komadići hrane. Pas će vrlo rado prihvatiti i igračke koje pište, zatim loptice ili mekane imitacije manjih životinja. No, sve to neće biti dovoljno ako dugo izbivate. Ako ste u mogućnosti, zamolite nekog da izvede psa u šetnju i poigra se s njim. 

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dobermanku staru 8 godina. Posljednja dva dana se neobično ponaša, odbija hranu i stalno spava. I prije se znala tako ponašati, no danas sam na njoj pronašla krpelja. Bio je toliko malen da smo ga jedva primjetili i žarko crvene boje. Odmah sam ju odvela veterinaru. Nije bio siguran radi li se o piroplazmozi, rekao mi je da ju taj krpelj još nije mogao izazvati, ali možda je bio neki drugi. Nije imala povišenu temperaturu te se dvoumio da li da joj da terapiju. Prevencije radi, ipak joj je dao imizol, simivet retard i plivacor. Znam da lijek izaziva oštećenje jetre i bubrega, pa me zanima koliko je to opasno, pošto je već jednom imala piroplazmozu i što joj se može dogoditi? Kolika su ta oštećenja i što ako joj krpelj ponovno prenese bolest? Zanima je i da li ima neko sigurno rješenje protiv krpelja, čula sam da su neki psa cijepili. Znam da postoje i privjesci, koliko su oni efikasni? Hvala, Silvestra O: Piroplazmoza (babezioza) je bolest pasa koju uzrokuju endoglobularna protozoa Babesia canis. Uzročnike bolesti prenose krpelji šikare, a parazitiraju u eritrocitima invadirane životinje. Svojim umnažanjem ovaj parazit uništava eritrocite, iz kojih se oslobađa hemoglobin, a kao poslijedica javlja se hemolitička anemija.Piroplazmoza je češće akutnog toka, a očituje se vrućicom, opsežnim propadanjem eritrocita, žuticom, anemijom, a katkad i hemoglobinurijom. U psa su mogući i živčani simptomi pri oštećenju mozga zbog začepljenja moždanih kapilara. Ako životinja prebrodi krizu, bolest prelazi u kroničnu koja se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana. Dijagnosticira se pregledom krvnog razmaza i serološkim pretragama. U terapiji se najčešće koristi imidocarb diproprionat (Imidocarb, Imizol) apliciran u dozi 3 do 5 mg/kg. Uz ovu terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti.Terapijom se ne uništava parazit u potpunosti pa je moguća pojava relapsa bolesti, a psi koji su preboljeli piroplazmozu ne bi smjeli biti donori krvi za transfuziju.Preparat Imizol korišten u terapiji svojim djelovanjem može uzrokovati i oštećenja jetre i bubrega kod pacijenta.Studije toksičnosti pokazale su da se kod pasa koji su primali ovaj preparat javlja značajan porast vrijednosti jetrenih enzima u serumu, ali se te vrijednosti nakon nekog vremena vraćaju u normalu.Jetra i bubrezi imaju funkciju da detoksiciraju i izluče sve toksine unešene u organizam ili nastale kao produkt biokemijskih reakcija u organizmu. Zbog takve funkcije jetra ima izuzetno visoku sposobnost regeneracije i ovisno o tome u kakvom je stanju jetra bila prije terapije, kao i o tome kakve posljedice je ostavila sama bolest, ovisit će i funkcionalna sposobnost i zdravlje jetre nakon bolest i terapije.Svaki lijek koji se unosi u tijelo djeluje na određene organe u tijelu i sudjeluje u određenim biokemijskim procesima u tijelu zbog čega se uz željeni učinak mogu javiti i određene nuspojave. Stupanj tih nuspojava ovisi o lijeku, ali i o zdravstvenom stanju samog organizma.Prije stavljanja lijeka u promet provode se studije toksičnosti i sigurnosti primjene da bi se odredilo koliko učinak nekog lijeka opravdava opasnost od mogućih nuspojava.Moj savjet je da neko vrijeme nakon što se pas oporavi napravite kompletnu krvnu sliku i provjerite vrijednosti jetrenih enzima i drugih biokemijskih parametara stanja organizma. To je jedini način da se objektivno ocijeni stupanj mogućih oštećenja i nakon toga prikladnim preparatima olakša oporavak organizma.Na žalost, za sada ne postoji cjepivo protiv piroplazmoze i jedini efikasan način zaštite od bolesti je zaštita od krpelja.U tu svrhu možete koristiti neki od preparata tipa Frontline, Advantix, razne antiparazitske ogrlice itd. Jako je bitno da se preparati koriste redovito, osobito u vrijeme najveće aktivnosti krpelja (proljeće i jesen). Uz primjenu antiparazitika, potrebno je psa dobro pregledavati nakon šetnje kako biste otkrili krpelja koji se možda zakačio, jer niti jedno sredstvo zaštite ne djeluje 100%. Obzirom da novi krpelj treba provesti na psu 2 - 3 dana da bi mogao prenijeti uzročnika bolesti, redovna kontrola i pravovremeno uklanjanje krpelja može biti presudno u sprječavanju bolesti.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Koje su posljedice ako pas pojede preslani obrok? Romana. O: Sol je neophodna svim živim organizmima. Koncentracija natrija i klora u organizmu toliko je bitna da više mehanizama na razini stanice održava pravilan odnos ova dva elektrolita. Koncentracija natrija je oko 30 puta veća unutar stanice, dok je koncentracija klora oko 10 puta manja unutar stanice nego izvan stanice. Ova razlika u koncentraciji elektrolita doprinosi stvaranju razlike u elektrokemijskom naboju stanične membrane što se naziva membranski potencijal Natrij i klor sudjeluju u regulaciji količine vode unutar i izvan stanice, natrij pomaže u prijenosu nutrienata u stanicu i odstranjivanju otpadnih produkata metabolizma stanica dok klor sudjeluje u regulaciji acido-bazne ravnoteže u organizmu. Klor također sudjeluje u stvaranju želučane kiseline koja sudjeluje u probavi hrane. Smatra se da organizam u mirovanju troši oko 20% energije u svrhu održavanja odnosa elektrolita na razini stanične membrane što dovoljno govori koliko je pravilan odnos ovih elemenata bitan za organizam.S obzirom da se većina pasa danas hrani gotovom izbalansiranom hranom za pse, posljedice nedostatka natrija i klora u prehrani su izuzetno rijetke. Deficit ovih elektrolita u organizmu puno se češće događa kao poslijedica pojačanog gubljenja elektrolita uslijed dugotrajnog proljeva i povraćanja. Zbog toga je bitno psa koji duže povraća i/ili ima proljev obavezno odvesti veterinaru.Trovanje pasa kuhinjskom soli (natrij klorid) u pravilu se ne dešava kod pasa koji imaju na raspolaganju dovoljnu količinu pitke vode. Dok god pas ima na raspolaganju dovoljno pitke vode i nema oštećen mehanizam regulacije koncentracije minerala u organizmu, višak unešenih elektrolita natrija i klora izlučuje se putem bubrega u urinu.Ukoliko je došlo do unosa veće količine soli u organizam, a iz nekog razloga pristup pitkoj vodi je onemogućen - koncentracija u organizmu može znatno porasti i dovesti do trovanja. Klinički znakovi trovanja su prvenstveno neurološki, grčevi, sljepoća, dehidracija kao poslijedica pojačanog mokrenja te smrt u roku 24 sata. U literaturi se navodi da je letalna doza za psa 4 grama na kilogram tjelesne težine.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me sve o pasmini Yorkshire Terrier. Hvala, Ana O: Yorkshire Terrier je mala pasmina pasa, odrasli psić dosiže visinu od 15 - 17 cm, težine do 3,2 kg, živi preko 15 godina. Uzgajaju se već preko 100 godina. Uzgajani su u početku da budu mali lovci, danas to više nisu, ali je ta osobina malog lovca i ratnika ostala zabilježena u njihovim genima i vrlo su znatiželjni, hrabri i uvijek spremni na svaku avanturu što ih ne rijetko dovodi u velike nevolje i nezgode. Vlasnici ih moraju zato neprestano imati pod kontrolom, uza sebe i na povodniku( vodilici). Zlatno smeđe su boje s crnim paležom, duge, sjajne i fine dlake poput svile koja se proteže od kičme i pada s obje strane do poda. Ako se ne izlažu na (psećim izložbama), vlasnici ih obično šišaju na kraću dužinu.Vrlo su živahnih pokreta, crnog malog nosića i očiju, normalnog škarastog zubala, ušiju u obliki slova "V", vrlo obilne i duge dlake na području glave te je nužno vezivati je u repić da se ne bi prljala pri hranjenju i da mu vidno polje bude što preglednije, zato većina vlasnika trima dlaku na glavi svojih ljubimaca. Mala su pasmina, uvijek spremni na igru i avanture, jako su energični, hrabri, pametni i vrlo lojalni svojim vlasnicima, a sumnjičavi prema strancima i gostima u kući. Agresivan je prema drugim psima, posebno manjim od sebe, bolje se slažu s odraslijom djecom. Lako uče i treniraju, tvrdoglavi su i zahtjevaju punu pažnju svojih vlasnika i energično brane svoj teritorij (stan) i ne smije im se popuštati u odgoju jer postaju neurotični i neumjerno tada laju, nužno je odučiti ih od toga. Uza sve to oni su jedni od naobožavanijih malih pasmina, jer osvajaju svojom umiljatošću, slatkoćom i energijom "malog ratnika". Uglavnom pate od bronhitisa i problema zubnog propadanja, od paraliza ekstrermiteta uzrokovanim hernijom diska leđnih kralježaka. Skokovi i padovi dovode do lomova ionako već malih i fragilnih kostiju. Peporuka je hraniti ih isključivo premium suhom hranom Hill's, Eukanuba (od nedavno možete nabaviti hranu koja je posebno pripravljena za ovu pasminu), Royal Canin za male pasmine, zbog zdravlja usne šupljine i koštanog sistema (prethodno navedeni problemi). Lako se prilagode životu u stanu i vrlo su aktivni unutar njega, osjetljivi su na hladnoću i preferiraju boravak u toplom okolišu. Potrebna je DNEVNA briga o njegovoj dlaci, jer za izložbe ona mora biti bezprijekorne boje, izgleda i sjaja što se postiže brižnim i ispravnim češljanjem (ne čupanjem) dlake, vezivanjem u repić na glavi i vezivanjem ostale dlake na tijelu pomoću svilenih papirića da bi se očuvala duljina i kvaliteta, kupanjem sa specijalnim šamponima namijenjeni za tu vrstu dlake (BIO GROOM, RING 5 i dr.). Nažalost pravu tajnu o njezi dlake terijera znaju samo stari i iskusni uzgajivači i " groomeri". S obzirom da su mali psi, lako ih je voditi s nama na putovanja u tzv. transporterima koje možete nabaviti u PET CENTRU, a vole boraviti u njima i kad niste na putu, spavaju preko noći u njima jer im je nužan osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.Ako želite nabaviti ovu pasminu obratite se Hrvatskom kinološkom savezu u Zagrebu koji će vam dati željene podatke o uzgajivačima, trenutnim leglima u Hrvatskoj i izložbama pasa. Moja je preporuka da posjetite što više izložbi, jer ćete tamo najviše doznati i naučiti o željenom psiću.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi molim Vas reći nešto o upali dušnika? Hvala, Dajana O: Upala dušnika ili tracheitis, javlja se kao samostalno oboljenje ili u okviru nekih drugih bolesti zaraznog i nezaraznog karaktera. Kao samostalno oboljenje uzrokovano je virusnom infekcijom, rijeđe bakterijskom (Staphilococcus spp.) i gljivičnom ili se početna virusna infekcija komlicira bakterijskom infekcijom. Kao sekundarno oboljenje najčešće se javlja kod zaraznih bolesti kao što su štenećak, herpes virusne infekcije te zarazni kašalj (adeno virus) u pasa, dok kod mačaka se javlja kod zaraznog rinotracheitisa, calici virusne infekcije, mačje influence itd.   Od nezaraznih bolesti može biti posljedica alergijskih reakcija, rinitisa, pharyngitisa,laryngitisa itd. Razvoju bolesti pogoduju loši zoo-higijenski uvjeti, mehanički pritisak (ogrlica, lanac), hladna voda itd. Upala dušnika očituje se jakim kašljem, koji provaljuje na mahove, a pritiskom na grkljan ili dušnik vrlo se lako može izazvati. Kašalj je promukao, često vlažan, bolan i učestao. Životinja kašlje spontano, naročito ako je na hladnoći ili je izložena dimu cigareta i sl. Grkljan i dušnik su umjereno osjetljivi na pritisak. Nad grkljanom i dušnikom čuje se pooštren dišni šum popraćen hropcima, najčešće kada je sluznica jače edematozna i pokrivena sekretom ili membranama fibrina. Bolest se može prošitiri na bronhije i pluća, što dodatno komplicira stanje životinje. Opće stanje životinje u većini slučajeva nije promijenjeno, apetit je očuvan, tjelesna temperatura je u fiziološkim granicama. Ako se bolest komplicira, životinja će imati problema s gutanjem, smanjit će se apetiti, a tjelesna temperatura je povišena.Najvažnije je reagirati odmah i životinju odvesti veterinaru. Na temelju kliničkog pregleda i drugih dijagnostičkih zahvata , određuje se terapija. Ukoliko se radi o nekompliciranom tracheitisu, terapija je simptomatska, što uključuje primjenu antitusika i vitamina. Ukoliko je došlo do promjene općeg stanja životinje primjenjuje se pareneteralno antibiotici.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo 9 mjeseci starog labradora. U posljednje vrijeme, kada nas nema doma, izgrizao je sve štokove i vrata u stanu. Inače, dok je bio manji i ostajao doma sam, nije grizao ništa, osim gumene šlape. Zanima me zašto je to odjednom počeo raditi? Hvala, pozdrav, Marta O: Psi su društvena bića, te nerijetko teško podnose samoću. Mlade jedinke su pune energije, a njihova potreba za aktivnošću ponekad neugodno iznenadi vlasnike. Osim toga, bez prave motivacije i prepušteni samima sebi, oni se dosađuju. Tako najčešće počinju gristi različite predmete u stanu, a štokovi i vrata su odlična meta. Neki psi laju i zavijaju, dok neki ponavljaju ritmične pokrete tijelom ili sl. S vremenom, ovo može postati loša navika. Stoga treba na vrijeme spriječiti dosadu.   Psu bi trebali pružiti fizičku, mentalnu i društvenu aktivnost prije nego ga ostavite samog. Nahranite ga prije odlaska,  ostavite mu za igru neku zanimljivu igračku za pse, a da se ne osjeća potpuno usamljen ostavite upaljen radio ili televizor. Psi vole žvakati, pa je i u slučaju Vašeg psa igračka najbolji izbor. Osim toga, uz pomoć igračaka pas može vježbati svoj um i osjetila. Neke igračke za žvakanje su iznutra šuplje i mogu se napuniti ukusnim poslasticama. Izvlačenje hrane iz njih predstavlja izazov koji će psa zaokupiti duže vrijeme. Neke igračke su napravljene tako da ih pas nosom gura po podu i dok se igračka kotura, iz nje ispadaju komadići hrane. Pas će vrlo rado prihvatiti i igračke koje pište, zatim loptice ili mekane imitacije manjih životinja.   No, sve to neće biti dovoljno ako dugo izbivate. Ako ste u mogućnosti, zamolite nekog da izvede psa u šetnju i poigra se s njim. Za zaštitu štokova i vrata nanesite sprej na bazi eteričnih ulja koji mirisom odbija pse. U ponudi Pet centra je više takvih preparata, a naše osoblje će Vam rado pomoći pri izboru. Isto tako, vjerujem da ćete u velikoj paleti igračaka pronaći one koje će potaknuti Vašeg ljubimca na igru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zbog problema s kožom svom sam psu počela davati Biotin pastu i Derm-caps (Petvital-Canina). Također, pije i vitamine Vita-bon. Da li je ta kombinacija dobra te koliko psu vremenski smijem davati te kapsule? Da li prekinuti nakon prestanka tegoba ili mogu nastaviti i dalje? Unaprijed zahvaljujem, Mira O: Kako niste naveli čime hranite psa, navest ću opće smjernice vezane uz dodatke prehrani koje ste naveli. Ovo naglašavam stoga što se različite vrste hrane, pripremljene u kućanstvu ili kupljene kao gotove hrane za pse, bitno razlikuju po sirovinama i po sastavu. Esencijalne masne kiseline organizam psa ne može stvoriti sam, već se moraju unositi svakodnevnom prehranom. Kod nedovoljnog unosa masnih kiselina mogu se pojaviti različiti simptomi: hrapava isuha koža i dlaka, ispadanje dlake i ekcemi, seboreja, prhut, kožne alergije i infekcije, usporeno zacjeljivanje rana, poremećaji pri rastu, reduciran tonus mišića te masna degeneracija jetre.Povećana potreba za masnim kiselinama javlja se u rastu, laktaciji, stresu, pri deficitarnoj prehrani, prehrani bogatoj šećerom, kožnim alergijama, liječenju kortizonom i dr.Petvital derm caps sadrže niz masnih kiselina zajedno sa specifičnim vitaminima i elementima u tragovima. Preporuča se kombinirati s pripravcima koji sadrže biotin. Kapsulu je najbolje životinji staviti direktno u usta ili pomiješati s hranom. Za psa s lošim stanjem kože i dlačnog pokrivača preporuča se započeti s intenzivnom kurom. To znači da bi životinji u periodu od oko 2 tjedna svakodnevno trebali dati po 1 kapsulu na svakih 10 kg težine. Nakon završene kure, daje se ista količina 3 puta tjedno. Kao preventiva, ista količina se daje 2 puta tjedno.Biotin (vitamin H) je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Esencijalna je tvar u metabolizmu proteina, ugljikohidrata i masti. Meso i mesne prerađevine sadrže premalo biotina, a gotovo ga uopće nema u povrću i biljnim preparatima. Stoga je obogaćivanje hrane za pse biotinom mjera sprječavanja oboljenja kože i dlake. Potrbe za biotinom posebno su izražene kod linjanja, pa se svakako preporučaju u tom periodu (dva puta godišnje). Preparati biotina trebali bi se dodavati kroz 6-8 tjedana. Kako unos ovog vitamina zavisi o načinu prehrane psa, potražite na deklaraciji proizvođača sadrži li ga hrana koju jede Vaš pas. Predoziranje nije moguće, jer se višak biotina izlučuje iz tijela.Vita-bon je vitaminsko - mineralni dodatak prehrani za pse. Preporučena doza je jedna tableta dnevno kroz mjesec dana, a pripravci se proizvode za tri kategorije pasa (mali, srednji i veliki). Ovisno o načinu prehrane, može poslužiti kao dodatak kroz cijelu godinu, ali s tim da dajete po jednu tabletu 1 - 2 puta tjedno.Predozirani unos nekih od vitamina (A, D i E) kao i nekontrolirani unos određenih minerala (npr.kalcij) može ozbiljno narušiti zdravlje psa.