Pitajte veterinara

Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zdravo, pišem vam da vas samo pitam šta da radim sa svojim psom. Radi se o mužijaku starosti 7 godina. Jutros sam primjetila da je dosta povučen, stomak mu je tvrd i kao da je naduven, na palpaciju uglavnom cvili, više jaukne. Ima apetit, ali mu nisam davala puno hrane, stolicu je imao večeras, ali se dosta naprezao. Uglavnom, najviše cvili na dodir u predjelu stomaka. Veliki pozdrav. Milana O: S obzirom na opis simptoma i bez mogućnosti pregleda, teško mi je odrediti uzrok navedenih promjena zdravstevenog stanja Vašeg ljubimca. Iz opisanoga, moguće je samo navesti nekoliko stanja koja se mogu manifestirati opisanim simptomima. Postoji mogućnost stranog tijela u probavnom sustavu kao i razvoja novotvorevine. Nikako se ne smije isključiti upala gušterače čiji simptom je izrazita bolnost abdomena, međutim upala želuca, crijeva i ostalih organa trbušne šupljine dolazi u obzir.  Isto tako moguće je da je došlo do torzije želuca, što je hitno i po život opasno stanje te zahtjeva hitnu veterinarsku intervenciju. Savjetujem Vam, ukoliko to već niste uičinili u međuvremenu, da što prije odete sa Vašim ljubimcem kod veterinara kako bi se mogla napraviti detaljna klinička pretraga i samim time točno odredi dijagnoza i poduzme odgovarjuće liječenje.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Poštovani, mojoj kujici nakon komplikacija sa zacjeljenjem rane na zadnjoj capici prijeti amputacija. Predloženo je odstranjivanje samo donjeg dijela nožice, odnosno šapica. Dio kože potreban za "rekonstrukciju" batrljka uzeo bi se s trbuha kujice. Također, predlaže se nošenje neke vrste ortoze ili "cipelice". Koliko je sve to izvedivo i koliko se pas može priviknuti na "obuću" ili ortozu? Koliko traje oporavak? Gdje se mogu nabaviti "pomagala"? Kujica Jack Russell terijerka je stara godinu dana u iznimno dobroj formi, zdrava, mirna i strpljiva.  Kućni je pas, navikao na kraće i duže šetnje! Kakva je kvaliteta života "na tri šape"?! Srdačno vas pozdravljam i ako je moguće hitan odgovor.Hvala, Silvija i vau, vau Gita! O: Žao mi je zbog činjenice da će Vaša ljubimica  izgubiti dio stražnjeg ekstremiteta (šapicu), ali vjerujem da postoji valjan razlog zašto se Vaš veterinar odlučio na tako radikalan kirurški zahvat jer je upravo amputacija neophodan zahvat kako bi se bolesnoj životinji spasio život. Ako se radi o traumi ekstremiteta (komplicirana fraktura, infekcija, neoplazija koštanog tkiva...) koja je toliko velika da se ne može uspostaviti njegova normalna funkcija, prognoza je dobra i pas može proživjeti svoj normalan životni vijek bez jedne noge ili njegovog jednog dijela. Postavlja se pitanje kvalitete života, što ovisi od veličini psa, njegovim i vlasnikovim navikama (boravak psa u dvorištu ili stanu, navike igre, šetnje, lovne sposobnosti...). Često u odluci o amputaciji predstavlja i veličina psa. Vlasnici se obično lakše odlučuju za amputaciju ukoliko se radi o malenom psu. Većina životinja dobro se adaptira na novonastalo stanje. Psu nakon amputacije je potrebno pomoći u adaptaciji na novonastalo stanje. Jedna od solucija je svakako omogućiti mu protetski nadomjestak (protezu) ili ortrozu. Ortoze su ortopedska pomagala koja se upotrebljavaju za kontrolu i poboljšanje funkcije pojedinih dijelova tijela.Također se koriste za imobilizaciju, kontrolu smjera i opsega pokreta te rasterećenje ili potporu dijela ekstremiteta. Proteze i ortoze za ljubimce nisu dio ponude Pet centra, no pretpostavljam da je Vaš veterinar upućen u tu problematiku i da će Vas adekvatno informirati. Vremenski period privikavanja na ortozu je individualan i ovisi o karakteru psa i upornosti vlasnika. Smatram da ne biste trebali imati većih problema  jer se radi o zdravoj, mladoj ljubimici, koji je uz to i primjereno odgojena (kako ste i sami naveli). Želim Vam puno uspjeha u liječenju Vaše Gite.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Mojom krivicom i neopreznošću sam se okliznula i slučajno stala, zgazila mog malog ljubimca, starog 5 nedjelja! Bila sam kod veterinara koji je potvrdio da je butna kost polomljena, ali ništa konkretno nije preuzeo, rekao je da će vremenom ta kost srasti! Pa me interesuje koliki je period srastanja ako uopšte sraste?  Mirna je, dosta spava, danas je treći dan i primjetno se stanje znatno poboljšalo što se raspoloženja tiče, ali nogica još mnogo boli. Hvala na odgovoru. S poštovanjem, Gabriella O: Budući da se  radi o vrlom malom i mladom psu, kosti su još vrlo "meke", odnosno ne mogu se koristiti kirurške metode (ugradnja metalnih dijelova) kako bi kost srasla bez udlaga i gipsa. Mladi psi su vrlo živahni te im ne možemo odrediti mirovanje kao ljudima. Vaš ljubimac vrlo intezivno raste, i do 15% u sedam dana, te se pri tome mijenjaju dužina kostiju, masa mišića, ukupna tjelesna težina. Psić mora mirovati, dajte mu svježeg kravljeg sira (bogat kalcijem), nabavite superpremium hranu za  štence, u suhom obliku (npr. Royal Canin, Hill's, Eukanuba...) jer je ta hrana bogata nužnim vitaminima i mineralima koji su sada veoma potrebni u ovom trenutku oporavka.  Dobra potpora su i konzerve za opravak, kao što su Recovery, a/d od Hill'sa. Ove konzerve sadrže amino kiseline i minerale koji pomažu brzom oporavku i zarastanju rana i kostiju. U periodu oporavka morate nastojati da štene miruje kako ne bi došlo do pomaka kostiju u dijelu preloma, to je vrlo teško, ali je jedini put ozdravljenju. Nakon dva tjedna trebalo bi ponovno posjetiti veterinara radi pregleda i kontrole slomljene kosti bedra. Psić se ne smije kretati po skliskom podu poput parketa ili linoleuma, oko krevetića ili mjesta gdje najviše boravi treba postaviti tepihe ili podlogu koja nije skliska (kartone i slično) kako bi spriječili proklizavanje nogu i pomicanje slomljene kosti.

Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Dobar dan. Evo, imam kratko pitanjce za vas... Naime, imam mopsića od 5 godina. Danas sam bila s njim na redovnom cijepljenju kao i svake godine pa sam upitala veterinara za njegovu njuškicu. Kako je on preznatželjan mopsić i svugdje gura svoju lijepu glavu, njuškica mu je kao isušena i izguljena... Da li možda imate kakvu kremu za to mazati ili mi nešto preporučujete? Nadam se vašem brzom odgovoru. Hvala vam i lijep pozdrav! Ana O: Problemi suhe njuškice i ljuštenje nosića kod mopsa je problem koji muči mnoge vlasnike ove pasmine. Ono što bih Vam preporučila je da za Vašeg ljubimca uzmete preparat koji sadrži biotin. U našoj ponudi su dostupni Canina Biotin forte prah ili tablete, te Canvit- Biotin. Biotin je ustvari vitamin H koji izuzetno povoljno djeluje na kožu sklonu pucanju i ljuštenju, a kako se bliži i proljeće te period linjanja dobro će pomoći i u tu svrhu. Oba preparata sadrže jednaku količinu biotina, jednako su dobri i efikasni. Jedina razlika je u tome što se biotin od Canine uzima u dozi od 1 tablete na 10 kg tjelesne težine, a biotin od Canvita u dozi 1 tableta na 5 kg tjelesne težine. Biotin možete koristiti oko 2 mjeseca pa napraviti pauzu.Što se tiče njege nosa izvana, u našoj ponudi dostzupna je Cink mast 100g, koju možete mazati na nosić 2-3 puta dnevno. No problem kod svih preparata za vanjsku primjenu je  što će to pas vjerovatno u vrlo kratkom vremenu polizati. Ako poliže ovu mast ništa se psiću neće desiti, no neće imati nikakvog učinka. Stoga kada mast aplicirate, probajte barem pet minuta zabavit psa da ne liže nos ili mu jednostavno ponudite nešto za jelo. Cink mast možete koristiti duži period, tj. kad god primjetite da se nosić ljušti. 

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Bok, vozio sam na šišanje svog maltezera i frizerka ga je kod uha porezala, pa ima ranu koju stalno sa šapom grebe do krvi. Molim Vas savjet kako da to mjesto zaštitim ili šta da stavim na ranu da mu brže zacijeli? Hvala. Dino O: Ozljede ili rane karakterizira prekid kontinuiteta kože ili sluznica, pri čemu može doći do oštećenja i u dubljim tkivima. Kod jednostavnih rana oštećene su samo koža i potkožje, a kod složenih rana i dublja tkiva. Nakon nastanka poduzima se toaleta rene, što podrazumijeva čišćenje i pranje okoline rane toplom vodom i sapunom ili zagrijanom fiziološkom otopinom,  od rubova rane prema okolini, nakon čega se šišaju ili briju okolne dlake u istom smjeru. Nakon toga se dezinficira čitavo područje. Za dezinfekciju se ne smiju koristiti  agresivna sredstva (alkohol i sl.). Površinske rane  preporuča se tretirati antibiotskim sprejem ili kremom. Terapija treba trajati sve dok rana ne zaraste. U nekim slučajevima je potrebna sistemska primjena antibiotika. Dok  rana zaraštava, psa treba spriječiti da mehanički oštećuje zahvaćeno područje. Zbog toga je potrebno staviti  tzv. elizabetanski ovratnik. Takav ovratnik spriječiti će psa da stražnjom nogom češe ranu na glavi. Pogodni su i za zaštitu rana na drugim dijelovima tijela, primjerice na trbuhu jer sprječavaju životinju da  liže ranu. Savjetujem Vam da se obratite i veterinaru koji će pregledati ranu i ustanoviti je li potrebna dodatna obrada i terapija.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me smijem li štencima od 2 tjedna davati rastopljenu dehidriranu hranu? Radi se o maltezerima, u leglu ih je 5 i moja kuja im baš ne želi ulaziti u boks. Kada već dugo cvile, stavimo je u boks i ona ih nahrani pa sada ne znam što dalje... Molim pomoć. Lijepi pozdrav, Martina O: Dohranjivanje štenaca vrši se u situacijama kada ih ima puno, kada kuja nema dovoljno mlijeka ili kada ih iz bilo kojeg razloga ne može dojiti, a može se dohranjivati i samo određene štence koji su slabiji. Pri tome, dohranjivanje se vrši zamjenskim mlijekom za štence, koje je u prahu. Ovo zamjensko mlijeko se miješa s mlakom, prokuhanom vodom u omjeru i na način koji preporučuje proizvođač (najčešće se radi o jednom volumnom dijelu mlijeka i tri dijela vode). Ukoliko postoji potreba, zamjensko mlijeko može u potpunosti zamijeniti mlijeko kuje ili može služiti kao dopuna normalnom sisanju. Kruta hrana uvodi se najranije kada štencima izrastu zubi, a to je nakon trećeg tjedna starosti. Prije toga krutu hranu nema smisla davati jer probavni sustav nije prilagođen za nju. Postoje gotove mokre - konzervirane hrane koje su zamišljene kao prva hrana štencima, npr. Royal Canin Starter Mousse. Između četvrtog i petog tjedna starosti štence se može potpuno "prebaciti" na krutu hranu (koja može biti suha i mokra). U većini slučajeva započinje se s mokrom hranom i postupno štence uvodi na dehidriranu hranu, tzv. krokete.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Bili smo na pregledu psa, kujice, srednjeazijski ovčar, stara godinu sada i dobila je lijek "klimicin" i ja sam se zabunila i rekla da je teška 50, umjesto 40 kg i propisali su nam na Veterinarskom faksu dozu od 2 kapsule svakih 12 h. Sad me zanima idu li na 40 kg isto dvije tablete jer sam joj jučer dala prvu dozu i sada je povraćala nešto zeleno  pa me zanima je li to od toga i vrijedi li ista doza za 40 i 50 kg? Hvala Vam puno. Marija O: Kapsula Klimicin sadrži aktivnu tvar klindamicin. Klindamicin je antibiotik iz skupine linkozamida, a primjenjuje se u liječenju bakterijskih infekcija. Djeluje tako da uništava bakterije i neke druge uzročnike infekcija. Doze koje se primjenjuju kod pasa variraju, ovisno o uzročnicima i bolesti koja se liječi. Naravno, ukupna doza lijeka se određuje i prema tjelesnoj težini životinje. Kada se ovaj lijek primjenjuje u liječenju infekcija rana ili apscesa doza može biti 5.5 - 33 mg/kg, osteomijelitisa 11 -33 mg/kg per oralno svakih 12 sati, itd. U nekim slučajevima propisana doza daje se svakih 24 sata. Dostupne su kapsule različite jačine i to Klimicin 150 mg ili Klimicin 300 mg. Kao posljedica uzimanja prevelike doze ovog lijeka zabilježene su probavne smetnje, povraćanje, a u težim slučajevima i gubitak apetita i tjelesne težine. S obzirom na razlike u dozama i jačini propisanih kapsula te uzrocima zbog kojih se liječenje provodi, nisam u moguućnosti odgovoriti Vam na specifično pitanje koja je terapijska doza za Vašeg psa. Savjetujem Vam da se zbog toga, ukoliko to već niste učinili u međuvremenu, što prije ponovo obratite veterinaru koji  liječi Vašeg psa i koji je propisao terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Poštovani, ljubazno vas molim za savjet. Imamo štene patuljastog šnaucera staro 3 mjeseca. Hranimo je Science puppy hranom. Prije četri dana nije htjela jesti, no nakon preskakanja (pojela bi jednu petinu) obroka preko dana navečer bi pojela sve. Preporučili su nam da stavimo malo jogurta na hranu i da joj tako učinimo obrok primamljivijim. U ponedjeljak je povraćala, pa smo joj dali žgance i jogurt u manjim obrocima. Nakon što je apetit se povećao prema preporuci smo umiješali opet njenu hranu, jučer je imala puno apetita, no danas je četiri sata nakon normalnog obroka za njezinu kilažu opet povraćala. Cijelo vrijeme je razigrana i niti malo ne pokazuje da je neobično smirena, već dapače igra se i traži da se igramo s njom. Ima normalnu stolicu i urin. Očišćena je od parazita jer nas u petak čeka treće cijepivo. Molim vas savjet radimo li što krivo i trebamo li promijeniti hranu ili da nastavimo dalje s miješanjem njezie hrane s žgancima/rižom i jogurtom? Ovo nam je prvi pas pa smo malo u strahu za nju. Unaprijed se zahvaljujem na savjetu i odgovoru.S poštovanjem, Tena O: Dobro je da ste reagirali i potražili pomoć veterinara u ambulanti. Shvaćam Vašu zabrinutost za ljubimicu s obzirom na to da mini pasmine pasa uz učestalo povraćanje mogu veoma brzo dehidrirati. Vjerujem da je i veterinar procijenio stupanj dehidracije te prema tome i odlučio o daljnjim postupcima. Povraćanje kod pasa je najčešće vezano uz greške u prehrani, odnosno činjenicu da psi veoma često pojedu različite, ponekad potpuno neprobavljive tvari, naročito u štenećoj dobi. U tom smislu povraćanje je obrambena reakcija. Ono može predstavljati i dominantni znak gastritisa, a može se javiti i u sklopu općih bolesti poput zatajenja bubrega, bolesti jetre, dijabetesa, hipoadrenokorticizma, hipertireoze... Psi povraćaju relativno lako i bez posljedica, ukoliko se radi samo o jednostavnim greškama u prehrani. U takvim slučajevima, potreban je u samom početku post, a nakon toga ishrana lako probavljivom hranom. Kod povraćanja naših ljubimaca dobro je obratiti pozornost na sljedeće: uočiti kada se povraćanje najčešće javlja (ujutro, navečer, prije jela, poslije jela, neovisno o obroku i/ili aktivnostima i sl.), kakav je povraćeni sadržaj (neprobavljena hrana, sluz žute ili bijele boje, pjenasti, sadržaj s primjesama krvi i sl.). Psi povraćaju vodenasti sadržaj redovito samo nakon konzumiranja vode, a ukoliko su previše popili ili je pak voda bila prehladna. No, ako se ipak radi o prozirnom sluzavom sadržaju, moguće je da se radi o upali želuca, odnosno gastritisu. Naime, učestalo povraćanje stalno iritira i podražuje samu sluznicu prednjih dijelova probavna sustava, jednjaka, grlišta, tonzila. Osim što sam ljubimac gubi tekućinu, iritacije tonzila provociraju na pojačano lučenje sline ili izlaska bijelog pjenušavog sluzavog sadržaja. Gastritis je jedna od čestih bolesti koja prati naše ljubimce. Može biti akutan ili kroničnog tijeka s akutnim napadajima. Prati ga povraćanje te oslabljen apetit. Kako je Vaša ljubimica općenito dobrog stanja, živahna i ima apetita, ovakvo stanje za sada ne zahtijeva opsežne pretrage i terapije u veterinarskoj ambulanti, već kod ovakvih situacija možete pomoći prilagođavanjem režima hranjenja – štene ove dobi poželjno je hraniti u više manjih obroka dnevno (4 obroka), umjesto uobičajena jednog ili dva obroka, s kvalitetnom lakoprobavljivom hranom (superpremium hrane za štence malih pasmina kakvu ste već i odabrali za ljubimicu), a vodu davati uvijek svježu i sobne temperature. Kako se stanje dodatno ne bi zakompliciralo proljevom uslijed nagle promjene hrane, kroz naredna dva do tri dana umješavajte kuhanu hranu sa dehidratom pri čemu smanjujete udio kuhane hrane i povećavate udio dehidrirane hrane u obroku. Također, pripazite da je ne izlažete većim aktivnostima neposredno nakon obroka. Od pomoći je i saznanje kako je psima poželjno osigurati obroke u pravilnim vremenskim razmacima pa je hranite u isto vrijeme, do četiri puta na dan. Obrok neka ne bude ponuđen više od dvadeset minuta, ako u tom periodu ne pojede što ste joj ponudili, maknite i ne nudite joj ništa do sljedećeg obroka. Važno je da joj ne podilazite i ne nudite kuhanu ni konzerviranu hranu, slatkiše ni poslastice "samo da nešto pojede", već joj ponudite odabranu dehidriranu hranu. Davanje poslastica u većim količinama ili hrane koja nije namijenjena ljubimcima (npr. hrana za ljude) potencira izbirljivost ljubimca. Svakako, ukoliko bi se stanje zakompliciralo općim znakovima poput opće malaksalosti, odbijanja hrane i vode, učestalijim svakodnevnim povraćanjem ili pak proljevom, neizbježan je posjet veterinarskoj ambulanti kako bi se točno procijenilo o kakvom se zdravstvenom poremećaju radi te pravovremenom terapijom osigurao što brži oporavak. Svakako Vam preporučujem, kada se probava u Vaše ljubimice normalizira, da hranu ili način hranjenja ne mijenjate dokle god je dobro prihvaća, ima urednu stolicu, sjajnu dlaku i sve ostale karakteristike zdravog i sretnog psa. Osim navedenoga, voda uvijek treba biti dostupna kako ljubimica ne bi žeđala. Nikada ne kupujte hranu u tzv. rinfuzi, prepakiranim manjim vrećicama iz originalnih velikih vreća hrane jer kod takvih prepakiranih proizvoda nikada ne možete biti sigurni što kupujete, koji je rok trajanja i jesu li očuvani svi hranjivi sastojci. Imajte na umu kako ono najbolje što možete učiniti za Vašu ljubimicu, a što vjerujem već i činite, je da vodite računa o kvalitetnoj ishrani premium ili superpremium hranom za štenad, obavljate redovitu dehelmintizaciju i cijepljenje, držite u higijenskim uvjetima te vodite računa o redovitoj zaštiti od vanjskih parazita.

Odgovara: Lea Grepo, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Imam mladu kujicu tornjaka staru 4 mjeseca. Prvo je slabo hodala, tj. nije mogla dugo hodati i jedan dan je samo pala na zadnje noge i nije imala nikakav osjet u njima. Normalno obavlja nužde i može ih kontrolirati. Napravili smo RTG i veterinar ne vidi ništa neobično. Dao joj je neke inekcije i sad nakon par dana ona osjeća bol u nogama i neće hodati, baca se na stražnjicu i puže. Normalno jede,nema temperaturu i normalno se igra. Lijevu zadnju nogu više-manje može koristiti, ali desnu gricka i osjeća je, ali joj je u grču i teško joj je možemo skupiti.ŠSto da radim s njom? I što bi to moglo biti? Josipa O: Opisani problem kod Vašeg psa bi mogao upućivati na probleme s kralježnicom. Psi i mačke baš kao i ljudi mogu imati problema s kralježnicom i to najčešće s hernijom diska ili uklještenjem izlaznih živaca u kralježnici. Ova oboljenja su češća kod pasa, nego kod mačaka. Rizični faktori su genetske predispozicije, a mogu biti i debljina i nedostatak mišićnog tonusa. Bolest se može javiti u svakom životnom dobu. Češće obolijevaju  pasmine kao jazavčar, pekinezer i buldog, ali mogu oboliti svi psi, a pogotovo tzv. hondrodistrofične pasmine pasa tj. one koje imaju smetnje u razvoju hrskavičnog tkiva. Diskovi među kralješcima služe da bi povezali kralješke i kralježničku moždinu i na taj način osigurali elastičnost i potporu. Kod oštećenja diska u smislu protruzije - iskakanja, otečenja, rupture ili uklještenja javlja se bolna kljenut – pareza ili čak totalna paraliza živaca, što dovodi do cirkulatornih i kemijskih promjena okolnog tkiva. Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Kod svih će biti prisutni simptomi kao što su: gubitak apetita, bolnost praćena cviljenjem, skrivanje od pogleda pod stol ili krevet. Kada se radi o oštećenju u području slabinskog dijela, životinja gubi osjet u stražnjim nogama, postaje inkotinentna – gubi osjet za mokrenje i defekaciju. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda-općeg i neurološkog, rendgena, kontrastne rendgenske snimke, a u novije vrijeme i pomoću kompjuterizirane tomografije tj.magnetske rezonance. Liječenje se provodi medikamentima koji djeluju na smanjenje otečenja moždine i izrazito bitno je da životinja miruje u ograđenom prostoru pa u tom smislu treba biti jako oprezan prilikom davanja analgetika jer tada životinja uslijed manje bolnosti postaje aktivna. Kirurškom liječenju pristupa se nakon što se dijagnostičkim metodama utvrdilo da se radi o progresivnim neurološkim ispadima, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na moždinu. Postoji mogućnost da se radi i o problemima sa zglobovima, tj. zglobnim strukturama i to naročito s kukovima s obzirom na navedenu pasminu. Također bi trebalo na temelju pregleda i rendgenskog nalaza diferencijalno dijagnostički razlučiti o čemu se radi kod Vašeg psa i odlučiti o terapiji. Svakako Vam savjetujem da se ponovo obratite veterinaru jer ako se radi o poremećaju koji se odnosi na kralježnicu, to je najčešće hitno stanje. Ako ste u mogućnosti savjetujem također da se obratite  na Veterinarski fakultet na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije 6 dana kuja je imala ovariotomiju. Ponaša se najnormalnije, jede, pije. Treći dan nakon operacije počela je cviliti nakon defekacije. I onako se okreće prema trbuhu i onda sjedne. Traje jako kratko i odma nastavi kao da se ništa nije dogodilo. Je li to normalno?Sonja O: Nakon svakog operativnog zahvata (pa tako i ovariotomije), postoji određeni "kritični" period. Pod ovim periodom se smatra određeni vremenski period kada se u nešto većem slučaju vjerojatnosti mogu pojaviti postoperativne komplikacije. Također, tijekom tog vremenskog perioda moguće je prateći zdravstveno stanje ljubimca i utvrditi kako je sam operativni zahvat prošao. Prvi period predstavlja 24h po operativnom zahvatu. Naime, kako su jajnici kod kuje smješteni duboko u trbušnoj šupljini te su dobro prokrvljeni, nakon njihova uklanjanja potrebno je osigurati strogo mirovanje. U protivnom je čest slučaj popuštanje šavova te krvarenje. Nakon prvog perioda, potrebno bi narednih 10-14 dana djelomično ograničiti kretanje i aktivnost ljubimca. Na takav način se osigurava da rane na mjestu samog operativna zahvata kao i na svim organima koji su bili zahvaćeni samim operativnim zahvatom, nesmetano pravilno i zacijele. U tom vremenskom periodu je potrebno nadzirati sam tijek oporavka ljubimca te po potrebi obratiti se svojem veterinaru. Također, savjetuje se da ako i sam tijek oporavka prođe u najboljem mogućem redu, da se vlasnici s ljubimcem ponovno obrate na kontrolu kod veterinara oko 10-14 dana po samom zahvatu. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca, utvrditi sam tijek oporavka te po potrebi usmjeriti Vas u održavanju optimalna zdravlja i kvalitete života. Tijekom naredna dva mjeseca od samog zahvata, postupno se i ostali organi prilagođavaju u svojoj funkcije te se nakon tog vremenskog perioda smatra oporavak potpunim. Zbog svega prije navedenog, nije nemoguće da tijekom prvih nekoliko dana po operativnom zahvatu ljubimac osjeća bol. Osjećaj boli (ili neugode) je povezan sa samim zahvatom, procesom cijeljenja rane, nepravilnim ili neprikladnim periodom oporavka kao i popuštanjem analgetika. Stoga, probajte (u Vašem slučaju) prilagoditi prehranu ljubimcu na način da joj osigurate lako probavljivu hranu, npr. neku od hrana iz medicinskog asortimana namijenjenih probavnim smetnjama ili postoperativnom periodu. Takve hrane predstavljaju kompletni dnevni obrok te su ujedno i prilagođene da ne opterećuju probavni sustav. Lakše pražnjenje crijeva smanjit će napinjanje ljubimca te će vjerojatno osigurati lakše i brže cijeljenje rane kao i minimalizirati osjećaj nelagode i boli za vrijeme samog oporavka.  U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite i svojem veterinaru koji je proveo sam zahvat ovariotomije. Naime, kolega je u mogućnosti procijeniti sam tijek oporavka ljubimca kao i, po potrebi, adekvatno pomoći ljubimcu, odnosno odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz oporavak kao i postizanje optimalna zdravlja ljubimca. Korisne informacije o ovoj i sličnoj tematici možete pronaći i u našim ranijim odgovorima, pod na sljedećim naslovima: Oporavak nakon kastracije - čišćenje područja oko rane, opstipacija Kastracija - postoperativni oporavak i ponašanje psa

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Vlasnik sam Američkog staforda starog 8 mjeseci. Fizički je apsolutno u odličnom stanju, jako je lijep i jak. Ima približno 30 kg To napominjem, možda je bitna i njegova snaga u mom problemu. Problem je jer mi ga je auto udario, nije na autu nikakva šteta i vozač mi kaže da se micao u stranu ceste i kočio te ga je samo odbacio u stranu. Udario ga je u predjelu lijeve strane glave. Lijevo oko mu je krvavo, uho mu je krvarilo. Bio je kod veterinara koji nažalost nema aparat za CT. Kaže doktor da nije ništa slomio, ali da je vidljivo da je dobio jak udarac u glavu. Vrti mu se i nakon liječnikove terapije (3 injekcije) je miran i odmara. Pio je puno vode, jeo je dobro. Šetao je kad je došao od veterinara sporo i malo ga baca u lijevu stranu. Čak je sam ušao u auto, na suvozačevo mjesto. Doktorov savjet je da miruje večeras, ali da su šanse da mu se stvori ugrušak i da se ne probudi ujutro. Napravio bih sve da mu bude dobro pa ako imate bilo kakav savjet, preporuku za pregled, bilo što... bio bih Vam jako zahvalan. Lijep pozdrav, Tomislav O: Kao posljedica udarca motornim prijevoznim sredstvom vrlo često nastaju traume glave. Trauma glave predstavlja tupu ili penetrirajuću ozljedu glave koju redovito prati smanjenje ili gubitak funkcija mozga koje može biti uzrokom potresa mozga, otečenja, kontuzije, razderotine, frakture, kompresije ili krvarenja. Naročito  treba obratiti pozornost na sljedeće simptome: abnormalna razina svijesti, razlike u izgledu zjenica, da li su udovi kruti ili mlohavi, neuobičajeni pokreti očiju, krvarenje iz nosnica, krvarenje iz ušnog kanala, napadi, držanje glave na jednu stranu. U slučajevima jakih tupih udaraca, padova sa visine, prometnim nesrećama i dr. dolazi do jačeg pomicanja odnosno potresa mozga. Simptomi koji se uočavaju kod potresa mozga su: gubitak ravnoteže, vrtoglavica, razrokost, često i povraćanje, gubitak apetita i potištenost. Često je slučaj pucanja neke od krvnih žila u mozgu, što dovodi do slabijeg ili jačeg izlijeva krvi u mozak, što može imati za posljedicu i uginuće. U ovakvim slučajevima obavezna je intervencija veterinara koji mora provesti određene dijagnostičke pretrage i posljedične preporuke za terapiju. Kompletna anamneza i opći klinički pregled najvažniji su dijelovi inicijalne dijagnoze ozljede glave. Prema prvim nalazima, veterinar može provesti neurološki pregled. Veterinar treba procijeniti zdravstveni status koji može uključivati procjenu funkcija mozga i određivanja lokacije ozljede. Kompletan neurološki pregled je ipak bolje napraviti kada je pas u potpunosti budan jer je u većini slučajeva potrebno procijeniti i da li su prisutne i teže ozljede poput ozljeda kralješničke moždine te unutarnjeg krvarenja. Tek kada je pas stabilan, provodi se ostali kompletan klinički pregled kako bi se uočile i manje ozljede koje direktno ne ugrožavaju život psa. Dodatne pretrage koje bi bilo dobro načiniti su: neurološki i pregled oka, prohodnost dišnih puteva, frekvencija disanja i otkucaja srca, prisutnost fraktura i krvarenja, analiza krvi (naročito razina hematokrita kako bi se isključilo krvarenja), biokemija krvi. Kontinuirani neurološki pregledi neophodni su u procjenjivanju progresije stanja i prognoze i ocijene terapije. Također, preporučljivo je načiniti RTG-snimku ili CT kako bi se odredile frakture i eventualne ozljede mozga. CT-om se determiniraju krvarenja, otečenja mozga, penetrirajuća strana tijela i duboke frakture lubanje. Također, rjeđe, može se načiniti MRI (magnetska rezonanca). Liječenje trauma glave prvenstveno ovisi o uzroku i opsežnosti. Svaka terapija je  individualna,a  određuje se prema težini stanja i drugih faktora analiziranih od strane veterinara. Najbitnije je nekoliko dana nakon ozljede pomno promatrati psa te ukoliko se uoče sljedeći znakovi zatražiti hitnu pomoć veterinara: zjenice su proširene ili postoji neuobičajeni pokret očiju, inkoordinacija, držanje glave na stranu ili hodanje ukrug, udovi koji se čine ukočenima ili pak mlohavima, krvarenja iz ušiju ili nosnica, napadi. Prognoza ovisi o stupnju i području oštećenja mozga, odgovora na poduzetu terapiju te sekundarnim ozljedama. Oporavak može potrajati nekoliko dana od ozljede a povremeno je za potpuni oporavak nekih neuroloških znakova i funkcija potrebno i više od šest mjeseci. Veliku ulogu u brzini oporavka ima dob psa i fizička kondicija. Kod oporavka je ipak najvažnije strpljenje i pažnja vlasnika. Predlažem Vam da se oko daljnje terapije i dodatnih pretraga posavjetujete s Vašim veterinarom. Savjet i drugo mišljenje možete zatražiti i na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Odgovara: Sanela Mustafagić, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam psa labradora od 9 godina koji teško mokri. Imao je prije problema, ili nije uopće mogao mokriti ili je jako teško mokrio. Antibioticima se izliječio. Bio je kod veterinara, ultrazvuk u redu, krvna slika u redu... Sve je u redu... Veterinar ne zna što mu je točno, ali trebao bi dolaziti par dana zaredom na kateterizaciju. Mislite li da će mu to pomoći? Veterinar je rekao da ako mu to ne pomogne " da ćemo onda vidjeti". Je li problem stvarno u godinama? Shvaćam da je 9 godina star pas (moj je jošiI debeli i stavljen je na dijetu), ali može trčati još, dobro se kreće, normalno jede i sve. U dobrom je stanju...Lp, Koraljka O: Svakako bi korisne bile i detaljnije informacije – koliko dugo Vaš pas ima problema s mokrenjem i koji su simptomi? Napinje li se pri mokrenju, predstavlja li mu mokrenje bol, cvili li pri mokrenju, javlja li se i nekoliko kapi krvi nakon što se pas pomokri? Mjerite li urinarnim trakicama ph mokraće i ostale parametre? Naveli ste da je Vaš veterinar napravio kompletnu krvnu pretragu i ultrazvuk i da je sve u redu, ali problemi ostaju; na tom putu kateterizacija je sigurno sljedeći korak. Dijagnoza mokraćnih kamenaca/pijeska moguća je rtg pretragom i katererizacijom. Kod potpune opstrukcije, obično u muških pas zbog duge i uske uretre može se javiti anurija, potpuna nemogućnost mokrenja. Također, s obzirom da se radi o starijem muškom psu, mogući su problemi s prostatom, kod kojih pas isto tako može pomokriti samo nekoliko kapi a potom se javi i koja kap krvi, može se javiti i krvavi iscjedak iz penisa neovisno o mokrenju. Uzroci tome su različiti – od beningne hiperplazije prostate (dobroćudno povećanja prostate), metaplazije, ciste, tumora prostate, upalni prostatitisa i sl. U svakom slučaju, za dijagnostiku treba vremena, a antibioticima u međuvremenu vjerojatno rješavate samo posljedicu (upalni proces) toga stanja i dolazi samo do privremenoga poboljšanja.

Odgovara: Iris Pažanin, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Imam bullmastiffa starog godinu i pol dana, koji je prije 2 mjeseca počeo po tijelu, više prema iza, dobivati neke čudne točkice po tijelu koje kad dotaknem ostane mi dlaka na rukama i kao dijelovi kraste, a ispod tog bude koža. Najprije ih je bilo samo nekoliko, ali sve više i više se to širi, pa me zanima što je to i kako bih mogao to izliječiti. Šaljem Vam i sliku da vidite otprilike kako to izgleda. Bio bih Vam zahvalan na odgovoru. Unaprijed hvala. Luka O: Vaš ljubimac je pripadnik velike pasmine pasa, koju karakterizira izrazita snaga i mirno ponašanje u odraslijoj dobi. Psi ove pasmine odani su dio obitelji, predani čuvari kuće. Vaš ljubimac je u svojoj trenutnoj dobi još uvijek mladenački razigran.Dermatološki problemi koje ste primjetili mogu biti različitog porijekla. Ako su počeli nedavno, zajedno sa buđenjem prirode, mogu biti kontaktnog porijekla, odnosno kvržice u tom slučaju nastaju zbog imunog odgovora kože na alergene iz prirode. To može rezultirati kliničkom slikom kakvu navodite. Gubitak dlake samo je posljedica kvržice koja je prešla u krastu. Ovakve kvržice mogu biti i znak začepljenih lojnih žljezda kože. Te ciste mogu biti pune staničnog detritusa ili su samo pune tekućine, nekad zacijele same od sebe, bez terapije. Neke ostanu kronično upaljene pa je potrebno kirurško uklanjanje. Osim gore navedenog, ovakav izgled kože može biti i posljedica cista, bradavica i upaljenih  dlačnih folikula koji su svi nekancerogene prirode (virusi, bakterije...), no ponekad mogu biti i kancerogenog podrijetla. Najčešće se u pasa javljaju lipomi , bezbolne kvržice po tijelu koje su slabije pokretne naj češće se nalaze potkožno, a mogu i dublje prodrijeti u mišićno tkivo. Češće su u starijih životinja i u pravilu se ne diraju ako ne ometaju životinju u smislu pritiska na druga tkiva. Ako se broj kvržica poveća, bilo bi dobro da s ljubimcem posjetite Kliniku za unutarnje bolesti na Veterinarskom fakultetu.

Odgovara: Lea Grepo, dr. med. vet., Pet centar, Dujmovača bb, Split P: Sterilisirala sam psa i nakon 3 dana je ponovo morala ići kod veterinara zbog nekakve infekcije. Moralo se čistiti i opet šivati, dobila je i antibiotik koji mora piti, sad od toga je prošlo 3 dana i kapa dosta svijetlo crvene tekućine iz rane. Veterinar je bio i rekao je da je to sve u redu, da se rana tako čisti, mada ja nemam mira pa još jedno stručlno mišljenje tražim. Hvala unaprijed. S poštovanjem, Petra O: Prvenstveno, uistinu mi je žao što se postupak sterilizacije kod Vaše kujice zakomplicirao.  Pretpostavljam da je riječ o ovariohisterektomiji (kirurško uklanjanje jajnika i maternice), s obzirom na to da danas danas struka ne preporuča da to bude parcijalno tj.da se otklone samo jajnici. Nažalost, kao i kod svakog drugog operativnog zahvata, tako i kod ovog, moguće su postoperativne komplikacije. Jedna od najčešćih je krvarenje koje se često događa još za vrijeme zahvata i sam operater ga uoči za vrijeme operacije te dodatno osigura krvne žile tzv. ligaturama. Postoperativno krvarenje je najčešće kod pasa težih od 25 kg. Nakon zahvata pas bi trebao 24h strogog mirovanja, što vlasnici nekada nisu u mogućnosti nadzirati pa uslijed naglog pokreta životinje, dođe do iskliznuća ligature i posljedično krvarenja. Naravno, u tom slučaju je potrebna hitna intervencija. Upala potrbušnice također je jedna od mogućih, ali srećom  vrlo rijetkih komplikacija. Manifestira se visokom temperaturom, povraćanjem, napetim trbuhom, poremećenim općim stanjem životinje i javlja se najčešće unutar 24h od zahvata. Obavezno je liječenje antibioticima, a ponekad i ponovno otvaranje trbušne šupljine i postavljanje drena. Ponekad se dogodi i infekcija, a posljedično tome i upala same rane. Nekoliko je oblika cijeljenja rane:  Zarastanje rane per primam (3-8 dana) zahtjeva optimalne uvjete; točnu adaptaciju rubova rane, rana ne smije biti inficirana(aseptična), u rani ne smije biti retencionih stranih tijela i džepova. Prilikom zarastanja rane per primam eksudat(iscjedak) je minimalan.  Kod zaraštavanja per secundam, defekt se ispunjava mladim granulacionim tkivom jer postoji zjap rane kod: infekcija rane, oštećenja tkiva i zjapa rane, dehiscencije, odnosno popuštanja šavova nakon rane per primam. To se u pravilu događa prilikom infekcije rane ili pregustih šavova, prisustva stranih tijela.... uz uvijek prisutnu veću količinu eksudata(iscjetka) iz same rane. Liječenje uvijek uključuje antibiotsku terapiju, a često i ponovno otvaranje rane, obradu i šivanje. Teško mi je govoriti o mogućim uzrocima u Vašem konkretnom slučaju jer ipak nisam upoznata s cijelom situacijom i tijekom same operacije, s kojom je upoznat jedino operater. Iz Vašeg pitanja zaključujem da se radi o cijeđenju iz rane, tj. ožiljka na trbuhu, a ne iz spolovila, pa sam i odgovor usmjerila tako i pisala Vam o mogućim uzrocima ovakvog cijeljenja rane, kojeg stručno nazivamo i per secundam.  Nadam se skorom oporavku Vaše ljubimice.

Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam muškog mješanca stafforda i labradora, napunio je 3 god. Dijeli dvorište sa ženkom newfoundlanda. Htio bih kastrirati muškoga pa me zanima kada bih to napravio da li bi prestao skakati na nju kad dođe vrijeme njenog tjeranja? Dario O: Općenito je mišljenje, ako nema posebnog razloga za parenje ljubimca, trebao bi biti kastriran u ranijoj dobi kako bi se spriječile neželjene trudnoće, minimalizirala agresivna ponašanja i smanjile vjerojatnosti za različite oblike tumora u starijoj dobi. Kod nekastriranih pasa se uočava sljedeće ponašanje: mokre na sve i svugdje (uključujući namještaj, zavjese, cipele, i sl. u Vašem kućanstvu), znatna promjena ponašanja oko kuja u tjeranju (ako se jednom pare, ovo ponašanje se može znatno intenzivirati u kontaktu s kujom u tjeranju), mnogi psi aktivno traže kuju za parenje (preskaču i najviše ograde, lome ogradu i sl.),ponekad su agresivni prema drugim psima i zaskakuju ih (ovo zna potrajati i dulje vrijeme), često odbijaju hranu koju im ponudite ako negdje njuše kuju u tjeranju. Ponekad su jako agresivni prema kujama, a kako bi zadovoljili poriv zaskakuju predmete i osobe, zavijaju i cvile tjednima... Kastrirani psi obično su primjerenijeg ponašanja. Ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon - glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Ova nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem. Mišljenje je također da se životinje nakon kastracije udebljaju, no ovo je usko vezano uz količinu hrane koja im se daje i aktivnostima psa. U zdravog psa koji ne boluje od hipotireoidizma ili neke druge bolesti prekomjerno hranjenje i nedostatne aktivnosti dovode do debljanja a ne kastracija. Dobivanje na tjelesnoj težini neposredno nakon zahvata događa se, a može biti uzrokom promjena u razini hormona. Dobivanje na težini se može pogoršati jedino davanjem visokoenergetske hrane životinji koja ima smanjenu potrebu za energijom. Prekomjerna energija hrane rezultira prekomjernom masnoćom tijela. Ako je mužjak do sada zaskakivao ženku kada se parila, velika je mogućnost da će to nastaviti činiti i nakon kastracije, no naravno neće biti toliko uporan i nema straha od neželjene trudnoće.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Štenac je star 40 dana ima malo iskrivljen rep i kraći od drugih štenaca. Da li će se to ispraviti? Vjerojatno je došlo do nagnječenja repa. Zanima me vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav, Miro O: Na ovakav način mi je poprilično teško točno diferencirati o čemu je riječ kod Vašeg ljubimca. Posljedično, nisam ni u mogućnosti odgovoriti Vam na pitanje vezano uz ispravljanje nepravilna položaja repa u ljubimca. Naime, nepravilan položaj repa može imati različitu etiologiju - razvojne anomalije, ozljede tijekom života (nagnječenje, prijelom,...), nepravilno zaraštavanje ozlijeđeneih struktura repnog dijela kralješnice,... U skladu s prirodom i intenzitetom ozljede, tijek oporavka i prognoza stanja se može odrediti. Ukoliko ste primijetili da Vaš pas bolno reagira na bilo kakvu manipulaciju sa repom (mahanje, pomicanje prilikom Vašeg diranja), da je rep u neprirodnoj poziciji ili visi pod kutom, riječ je o mogućoj frakturi ili lomu repnih kralježaka, koji su ustvari produžetak kralježnice kroz koju prolazi leđna moždina iz koje izlaze živci, i kao takav je vrlo važan dio anatomije tijela. Ukoliko je prijelom smješten u sredini repne kralježnice ili prema kraju repa, moguća su zaraštavanja bez većih smetnji po zdravstveno stanje životinje. Sam položaj kao i eventualna pojava nepravilnih položaja ovisi o položaju ozljede kao i načinu sanacije iste. Stoga, savjetujem Vam da opipate rep čitavom njegovom dužinom ne biste li uočili nepravilnosti u kontinuitetu, eventualnu bolnost, pomičnost, otečenost. Također, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputiti kod svojeg veterinara. Isti će po pregledu repa, a po potrebi i dodatnim pretragama (npr. RTG) biti u mogućnosti procijeniti kao i utvrditi točno o čemu je riječ. U skladu s postavljenom dijagnozom, dalje će Vam moći odgovoriti na sva pitanja kao i savjetovati Vas po pitanju zdravlja i kvalitete života.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku pekinezera staru dvije i pol godine. U prvom mjesecu se tjerala, no s obzirom na to da je bila u kući nije došlo do graviditeta. Nakon toga počela je slabije jesti, samo je ležala i pogrbljeno hodala podvijenog repa. Nakon nekog vremena počela je imati tikove glavom i bolno je cvilila na svaki pokret. Nakon posjeta veterinaru, veterinar je ustanovio piometru te ju je operirao. Danas je treći dan od operacije, no ona i dalje cima glavom i bolno cvili kada ustaje. To se događa rjeđe nego prije, no i dalje me zabrinjava. Veterinar kaže da ne vjeruje da cvili zbog upale maternice, već sumnja na povredu kralježnice. Zanima me vaše mišljenje. Da li mislite da je to cimanje glavom zbog bola od reza na trbuhu ili postoji još nešto? Srdačan pozdrav, Martina O: Piometra  ili gnojna upala maternice je dosta česta pojava u patologiji reprodukcije kuja. Postoji niz simptoma koji se mogu pojaviti, a klasični simptomi su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, smanjen apetit, bezvoljnost, povremeno bol u kostima. Porast temperature može se i ne mora javiti. Ponekad je prisutna napetost abdomena, a to prvenstveno ovisi o povećanju maternce i o obliku samog abdomena. Može biti prisutno i povećanje vulve. Uglavnom kod svih slučajeva piometre javlja se toksemija, ali njezin intenzitet varira. Toksemija je prodor bakterijskih toksina u krv. Bolovi u kostima mogu biti prisutni, a smatra se da su posljedica djelovanja toksina jer nestaju nakon kirurškog odstranjivanja maternice. Kod otvorene piometre prisutan je vaginalni iscjedak čija boja varira od boje bijele kave do smeđe ili krvave. Konzistencija je najčešće vodenasta  do sluzava. Prilikom postavljanja dijagnoze najvažnije je uzeti temeljitu anamnezu i uz to obaviti detaljnu kliničku pretragu. Potrebno je koristiti i pomoćne metode pretrage, a to su RTG, ultrazvuk, hematologija, citološka pretraga materničnog iscjedka, određivanje serumske glukoze, određivanje uree u krvi, analiza urina i funkcije srca, itd. Davanje prognoze ovisi i o mogućoj pojavi bolesti koje često prate piometru, a to su bolesti bubrega, diabetes mellitus, srčane disfunkcije. Uz odgovarajuću  RTG sliku i ultrazvučni pregled može se postaviti dijagnozu piometre. Većina mišićno-koštanih bolesti uzrokovana je ozljedama nekog od mišića, ligamenata ili zglobova leđa. Mišićno-koštanu bol je teško lokalizirati, odnosno odrediti jedno bolno područje, te se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja. Najčešća bolest kralježnice kod pasa  je hernija diska ili klasično uklještenje izlaznih živaca u kralježnici. Rizični faktori su obično genska predispozicija (nasljedni faktori), a mogu biti i debljina i nedostatak mišićnog tonusa. Češće zahvaća pse određenih pasmina kao npr. jazavčare, bigle, koker španijele, pekinezere, buldoge i manje pudle. Bolest se može javiti u svakoj životnoj dobi. Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Opće simptome koji su prisutni kod svih oblika oštećenja su: gubitak apetita, bolno plakanje ili cviljenje, sakrivanje od pogleda ukućana pod stol, krevet, a neki psi i povraćaju. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova bolesti, neurološkog pregleda, rentgenološki, mijelografijom (kontrastna pretraga kralježnice), a u najnovije vrijeme sigurna se dijagnoza može postaviti magnetnom rezonancijom ili kompjuteriziranom tomografijom. Savjetujem Vam da se ponovo obratte veterinaru i posavjetujte o mogućnostima dodatnih pretraga i terapije. Naravno, možete se obratiti i na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku, a tako i primjerenom tehnologijom za utvrđivanje i postavljanje dijagnoze.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Iman zlatnog retrivera starog godinu i 4 mjeseca. Zanima me da li preporučate šišanje sad pred ljeto? Uz to, živim na Krku , na selu, i bez obzira ča mu jedanput mjesečno stavin ampulu za krpelje, često ih nalazin na njemu, ali to ga moran dobro "čeprkat " da ga nađen zbog njegove guste dlake. Zato san Vas mislila pitati da li bi bilo dobro da ga dan ošišati, em zbog topline em zbog tih krpelja...Hvala Van puno. O: Dlaka ili krzno naših ljubimaca je termoizolator za njihovo tijelo, ljeti štiti od pretjeranog sunca i zagrijavanja, a zimi od hladnoće. Kod pasa s dužom ili gustom dlakom koji su ošišani na vrlo kartko zbog ljeta i vrućina, prisutni su vrlo često toplotni udari jer nisu imali svoj termoizolator – krzno. Krpelji će, pak, i dalje "napadati" naše ljubimce bez obzira na duljinu ili gustoću dlake i nakon 24 sata šetanja po psu naći će idelano mjesto (uho, pod pazuhom, pod repom i drugo) i zakačiti se. Stoga, predlažem korištenje zaštitnih sredstava protiv krpelja i buha, primjerice u vidu ukusnih tabletica, koji s visokim stupnjem sigurnosti štite naše ljubimce. Budući da se ovakvi preparati (NexGard, Bravecto i drugi) ti izdaju isključivo uz veterinarski recept, obratite se svom veterinaru. Također, vrlo su popularne i vodootporne ogrlice koje štite 6-8 mjeseci (Foresto, Scalibor i dr.), koje možete nabaviti u našim veterinarskim ljekernama.