Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kod psa mi je dijagnosticirana uremija sa trenutno visokim procentom uree. Prošli tjedan je pas bio jako loše jer sve do tada i nismo znali o čemu se radi. Nakon što je krenuo uzimati Ipakitin i nakon što je počeo da jede Renal hranu, kada mu se vratio apetit, pas je bolje i djeluje kao zdrav, mada i dalje nalazi pokazuju visok stepen uree. On je faktički tek zadnja dva dana počeo uzimati Renal hranu u punom kapacitetu kada mu se vratio apetit. Prvo je povraćao i kad bi mu se dala injekcija protiv povraćanja, da bi kasnije povraćanje prestalo ukoliko bise dala injekcija. Sinoć je prošlo prva 24h sata bez ikakvog medikamenta, a i bez povraćanja. Moje pitanje glasi otprilike ovako: osim ove hrane šta još preporučujete psu da jede u ovakvim situacijama. Želja mi je da pas što duže živi sa što boljim kvalitetom života, dokle god je to moguće. Iako je urea i dalje visoka osjetan je pad kreatina u odnosu na prve nalaze. Hvala Vam unaprijed na odgovoru. Srdačan pozdrav, Zlatan O: Općenito o uremiji pasa i prehrani bubrežnih pacijenata možete pročitati pod naslovom Uremija / Prehrana pasa s bolestima bubrega. Prije svega, treba naglasiti kako dijeta ima veliku važnost u liječenju problema sa bubrezima. Općenito se provođenje liječenja može podijeliti u dvije faze. U prvoj fazi važno je "pokrenuti" bubrege i to velikom količinom infuzijske tekućine, koja bi trebala "ispirati" bubrege i potaknuti funkciju bubrežnih stanica. Već u ovoj prvoj fazi važna je i adekvatna prehrana. Osim toga, daju se lijekovi za kontrolu povraćanja i proljeva, kao i drugi lijekovi, ovisno o tome da li je poznat uzrok zatajenja. Ova prva faza u terapiji bubrežnog zatajenja ima nekoliko mogućih ishoda: prva mogućnost je povratak bubrega u funkciju u toku nekoliko tjedana ili više mjeseci; druga mogućnost je da bubrezi funkcioniraju samo u vrijeme provođenja terapije, a kada terapija prestane, bubrezi ponovo gube funkciju; treća mogućnost je da je bubrežna funkcija nepovratno izgubljena. Druga faza u provođenju liječenja je koncentrirana na održavanje rada bubrega koliko god je to moguće duže. U tom smislu, veoma važno je provođenje adekvatne dijete koja je bazirana na niskoj razini proteina i fosfora. Redovne kontrole krvi su neophodne, osobito s obzirom na razinu fosfora jer njegove visoke koncentracije će izazvati letargiju i gubitak apetita te brže propadanje preostalog bubrežnog tkiva. Kada se razmišlja o namirnicama koje bi se mogle upotrijebiti u prehrani bolesnih pasa, uvijek se mora imati na umu nekoliko kriterija, presudnih za uspjeh liječenja. Prije svega, količina proteina mora biti ograničena, ali s druge strane, ti proteini moraju biti visoko kvalitetni. Razina fosfora mora biti niska, a količina masti u početku ograničena uz postupno povećavanje. Svježa čista voda trebala bi uvijek biti dostupna, a bilo bi dobro da je dostupna voda filtrirana, odnosno sa smanjenim udjelom minerala. Namirnice koje se uobičajeno preporučuju kao izvor kvalitetnih proteina su jaja i jetra pri čemu treba napomenuti kako žumanjak sadrži dosta fosfora i treba ga davati manje u odnosu na bjelanjak. No, tretman i eventualna upotreba određenih namirnica u velikoj mjeri ovise o tome postoji li višak minerala poput kalija i natrija. Ipak, najjednostavnije je očuvati vitalnost i produžiti životni vijek ljubimca bubrežnog bolesnika pomoću gotovih veterinarskih dijetnih hrana što je i klinički dokazano. Vrlo je važno ne davati psu grickalice, koje obično sadrže visoku količinu natrija koja može biti štetna za psa. Normalna hrana za pse ima visoku razinu natrija, kao i mliječni proizvodi, grickalice, sezonsko i konzervirano povrće (osim ako nije na ambalaži navedeno da su bez soli). Poneki pseći kolačić možete priuštiti ljubimcu, ali samo jednom tjedno i to uz kontrolu vrijednosti kreatinina i uree.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam 2 šteneta američkog staforda, stari su 45 dana, mužjak i ženka. Mužjak tu i tamo se zna početi tresti malo,al zaigran je jede normlano kolko mu god das i sve pa me zanima što bi to moglo biti...  On se više trese nego njegova sestra, a i ona zna pomalo nekad. Trebam li otići veterinaru?Ne znam što da radim, možda je nešto ozbiljno.Antonio O: U većini slučajeva, kratkotrajno, prolazno tresenje ne predstavlja problem. Štenci, kao i odrasli psi, mogu se tresti kada su zaigrani i sretni, međutim tresenje može biti i simptom drugačijih stanja. Npr. kod hipoglikemije, kada razina glukoze u krvi opada, što nije rijetko kod štenaca jer imaju intenzivniji metabolizam od odraslih pasa, a imaju i slabiju sposobnost deponiranja energije (zbog čega trebaju jesti češće od odraslih pasa). Također, u okolnostima stresa, kada su tjeskobni, psi se mogu tresti ali i kod intenzivnijih emocija ili općenito kod iscrpljenosti. Ne treba zaboraviti ni jednostavnu činjenicu da se psi tresu kada im je hladno. Što se tiče ozbiljnijih stanja, odnosno bolesti, tresenje prati trovanja, bolesti bubrega, Adisonovu bolest i, nespecifično, još mnoge druge bolesti. Zbog toga, kao najbolju opciju, preporučujem da posjetite svojeg veterinara, kako biste uklonili sve nedoumice.

Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj maltezer star 6 mjeseci je pojeo nekoliko voćnih napolitanki (bez čokolade) pa me zanima moram li se javiti veterinaru ili nešto drugo poduzeti. Također, u posljednjih 24 sata nije obavio veliku nuždu pa me zanima mogu li te dvije situacije biti povezane. Nadalje, dio obitelji je otišao na odmor pa me znima može li izostanak velike nužde piti povezan s tom situacijom?S poštovanjem, Bruno O: Kako su keksi (napolitanke i slični proizvodi za ljudsku prehranu) načinjeni od ugljikohidrata (pšenica kao osnova za brašno), moguće je da uzrokuju probavne probleme u Vašeg štenca jer općenito nisu osobito probavljivi u pasa. Svakako je za preporučiti da Vašem ljubimcu ukinete davanje ovakvih poslastica jer svojim sastavom ne odgovaraju potrebama i probavi pasa. Vašem štencu možete ponuditi neke od brojnih poslastica koje su namijenjene baš za štence i koje su sličnog oblika i teksture kao i obični keksi, a svojim sastavom ne narušavaju probavu u pasa. Savjetujem Vam da pratite stanje vašeg štenca - ponašanje, zaigranost, zainteresiranost za okolinu, apetit i naravno izbacivanje ekskremenata. Ukoliko i tijekom današnjeg dana Vaš ljubimac ne bude imao stolicu, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svoga veterinara radi detaljnijeg pregleda, a i samim time da mu se ukoliko bude potrebno pruži odgovarajuća terapija

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mješanku posavskog goniča i labradora, staru 1 godinu i 9 mjeseci. Sterilizirana je i ima 3 kg viška i trenutno je na dijeti (prema preporuci veterinara). Do sada je najnormalnije izlazila i ulazila u auto, no prije 20-ak dana je kod skoka iz auta jako zacvilila. Ponovilo se isto još jednom. Nakon toga ja sam je spuštala i dizala u auto. Već onda je najnormalnije trčala i skakala s drugim psima, no isključivo kod ulaska/izlaska iz auta čulo se cviljenje. Kako je već prošlo 2-3 tjedna, a ona ne pokazuje poteškoće u skakanju i trčanju pokušala sam da opet izlazi/ulazi u auto sama. Više to ne želi... Da li postoji mogućnost da više ne želi od straha jer je zapamtila da ju je prošli put zabolilo, ili je moguće da neovisno što normalno trči i skače okolo skok iz auta joj zadaje neku bol? Što bi to moglo biti, odnosno na kakve pretrage ako je potrebno bi je trebala voditi?Hvala unaprijed. Martina O: Hvala Vam na ukazanom povjerenju, no poprilično teško mi je na ovakav način točno odrediti što je posrijedi s Vašom ljubimicom. Naime, simptomi koje opisujete i koji su se pojavili prilikom ulaska/izlaska iz automobila mogu biti povezani s lokomotornim sustavom (hrskavice, zglobovi, tetive, ligamenti, zglobne čahure,...), kralješnicom (kralješnički diskovi, osteofiti, ...), neurološki problemi,... Sve prije navedeno može prouzročiti trenutnu pojavu boli i posljedično razvijanje antagonizma ljubimca prema određenoj radnji (akciji) koja je i povezana s pojavom boli. Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimicom uputite kod svojeg veterinara. Isti će pregledati ljubimca kao i s dodatnim pretragama (npr. rentgen, dijagnostičke injekcije, CT, MRI,...) utvrditi ishodište problema. Po postavljenoj dijagnozi, odredit će se najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz zdravlje i kvalitetu života Vašeg ljubimca. Korisne informacije možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med., pod naslovom Šepanje uslijed ozljede / ortopedske bolesti.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kao kupac vaših proizvoda za dva psa pasmine Golden Retriever želio bih Vam postaviti jedno pitanje odnosno zamoliti za preporuku o izboru vrste hrane: Naime, jedan od mojih pasa (5 godina star) imao je problema sa kamencima u mjehuru koji su bili analizirani i utvrđeno je da se radi o Struvitima. Kako su isti primjećeni dosta rano, poduzete su odgovarajuće mjere prehrane odnosno pas je bio na veterinarskoj dijeti namjenjenoj za tu vrstu kamenaca. Ta vrsta dijete preporučena je u razdoblju korištenja do 6 mjeseci i nije preporučena kao hrana za stalno korištenje.  Ono što bih ja želio upitati jest preporuka za hranu koju može dalje konzumirati i koja prije svega osigurava niži PH mokraće. Naime, struvitni kamenci se stvaraju u lužnatijoj mokraći zbog nakupljanja određenih tipova minerala. Analizom mokraće u vrijeme nastalog problema upravo se i pokazalo da je ista bila lužnatija (oko 7 PH) a prelaskom na veterinarsku dijetu postala je kiselija (oko 5.5PH). Srećom, struviti se u takvom mediju dosta lako otapaju. Mene zanima, koju hranu dalje koristiti kako bi mokraća i dalje bila kiselija. Pritom napominjem da sam skloniji korištenju kvalitetnije hrane, po mogućnosti grain free, a ukoliko smatrate da grain free nije dobra za ovaj problem, molim da me u to uputite. Znajući da je meso kao takvo sastavni i važni dio prehrane pasa, začuđuje me da hrana tog tipa već po sebi ne teži zakiseljavanju mokraće. Ne znam da li to vrijedi i za hranu sa ribljim prerađevinama tj. da li možda riblje prerađevine tendencijalno zalužuju mokraću? Uglavnom, molim za Vaš savjet po pitanju proizvoda koje nudite u svom asortimanu a koji bi mogli biti prikladni za navedeni problem. Zahvaljujem i lijepo pozdravljam, Sean O: Zahvaljujem na ukazanom povjerenju. Vaše pitanje je vrlo interesantno, ali i teško. Kada bismo mogli sa sigurnošću dati upute za daljnju ishranu pojedinog ljubimca, veliki zdravstveni problem milijuna kućnih ljubimaca bili bi riješeni... Gdje je problem nastajanja odnosno uzrok mokraćnog pijeska ili kamenca? Velikim dijelom u spolu, naime kod pasa, u 85% slučajeva su u pitanju ženke radi većeg rizika od infekcije mokraćnih puteva. Također, rizik je veći u oba spola kod sterilizacije i kastracije, uglavnom uslijed preobilnog hranjenje i manje aktivnosti; zatim, u mnogim slučajevima je to i nemar vlasnika (mali unos vode, premalo šetanja i aktivnosti tokom dana ), sklonost određenih pasmina oboljenju, hrana prebogata bjelančevinama (razgradnjom ili metabolizmom ogromnih količina mesa stvara se idelana hrana za bakterije prisutne u mokraćnom sustavu, razgrađuje se urea i stvara se podloga za formiranje upravo struvita koji su dijagnosticirani kod Vašeg ljubimca); određene bolesti poput renalne tubularne acidoze, hipoksemija, duga upotreba diuretika ili antacida; ekstremno i produženo smanjenje uzročnika struvita može izazvati povećano stvaranje drugih vrsta urolita ili mokraćnog pijeska (kalcij oksalati),... Preporuka vlasnicima koji imaju ljubimce s problemom donjih mokraćnih puteva je da redovito ljubimca vode na pregled, odnosno da u dogovoru s veterinarom koji vodi liječenje odnesu samo mokraću psa na analizu (sedimentacija urina) koja će vrlo brzo i lako upozoriti na moguće ponovljeno stvaranje pijeska ili kamenca (prisutnost eritrocita, epitelnih stanica, bakterija). Također, ovim malim pregledom veterinar dobija uvid u prisutnost eventualne infekcije mokraćovoda, odmah započinje terapiju s ciljanim antibiotikom i sprječava daljnju formaciju kamenaca ili pijeska. Poželjno je kontrolirati urin svaka tri mjeseca na početku bolesti, pratiti kako pas vrži malu nuždu (obratiti pažnju na to je li to učestalo, napinje se, dugo traje, mokraća je u ovakvim slučajevima više želatinoznog izgleda), držati se propisane dijete od strane Vašeg veterinara. Naravno, prve godine liječenja ovog problema uputno je ljubimcu osigurati gotovu vetrinarsku dijetu kao što je Hill's (s/d ili c/d u suhom obliku) i Royal Canin (program Urinary). Prilikom nastajanja i daljnjeg razvijanja navedenog oboljenja, koji vlasnik a i veterinar ne mora i ne može predvidjeti ili dijagnosticirati, postoji "tihi okidač". Kada su nama vidljivi simptomi, razvila se inetrsticijska upala stijenki mokraćnog mjehura, što je vrlo dobra podloga za bakterije prisutne u urinu, ubrzo (mnogo brže nego u prvom stadiju) razviju se uroliti ili pijesak. Pas koji jednom oboli od navedenog problema, nažalost, cijeli život je sklon ovom oboljenju, stoga smatram da je uputno držati uro-dijetu najmanje godinu dana. U organizmu pasa (pa i čovjeka) samo se jetra odnosno jetrene stanice obnavljaju u periodu od šest mjeseci, te smatram iz navedene činjenice da terapija u ovakvim slučajevima mora trajati i do godine dane pa i dalje. Ako vlasnik želi nešto promijeniti u ishrani, u dogovoru sa svojim veterinarom može koristi "običnu" hranu uz dodatke koji u skladu s dijagnozom osiguravaju, u ovom slučaju, kiseli urin – primjerice preparate poput Uro-Pet paste. Bitno je da odabrana hrana nema previše bjelančevina i masti, a takva kombinacija je idealno zastupljena u superpremium hrani za starije pse velikih pasmina poput Vašeg, koji nakon navršene pete godine ionako ulaze u „senior“ kategoriju. Izbor je vrlo velik – od Hill'sa, Royal Canina, Eukanube, ProPlana, Brit Care hrane... Ujedno, preporuka veterinara je da se kod ovakvih oboljenja koristi što više i mokra hrana (od kuhanog mesa do konzervi) radi unosa tekućine i boljeg izmokravanja prisutnog pijeska i manjih kamenaca. O ovoj temi pisali su i moji kolege, pod naslovima: Mokraćni kamenci u pasa Obstrukcija urinarnog trakta i mokraćni kamenci u psa

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mom psu se nedavno pojavila ovakva crna bubuljica (slika u prilogu) pa me zanima znate li možda o čemu se radi i koliko je to opasno? Lijep pozdrav, Petra O: Bolesti očiju i očnih kapaka u pasa općenito se dijele na kongenitalne (razvojne) ili promjene stečene tijekom života. Razlike u anatomiji orbite u različitih pasmina predisponirajući su faktor kod oboljenja očiju i kapaka. Stečene promjene nastaju štetnim djelovanjem usmjerenim na fizikalnu elastičnost tkiva (kontuzije, rane) ili oštećujući bjelančevinaste strukture ili bakterije i njihovi toksini izazovu intoksikaciju stanica tkiva (upale). Najčešće su uzrokovane traumom, no mogu se javiti i bolesti posredovane imunitetom kao i tumori. Promjene koje su vidljive na fotografijama Vašeg ljubimca u privitku mogu ukazivati na nekoliko poremećaja. Prije svega treba spomenuti upalu vjeđa. Kod ove upale mogu biti zahvaćeni samo rubovi (površinska upala) ili dublji dijelovi kapaka (duboka upala). Površinska upala na rubovima vjeđa se javlja u dva oblika – ljuskavi i ulcerozni. Ljuskavi oblik kad su rubovi otečeni, zacrvenjeni, prekriveni bijelim ljuskama ili osušenim sekretom žlijezda lojnica te naslage opadaju zajedno s trepavicama. Konjuktive su zažarene i prisutan je i jak svrbež. Osim toga, može se raditi i o ječmencu - cirkumskriptna gnojna upala lojnih žlijezdi na rubovima kapaka. Više o spomenutoj problematici možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.med. vet., pod naslovom Izraslina iznad oka psa / Ječmenac. Osim ječmenca, može se raditi i o tumorima - adenomi i papilomi, koji također imaju izgled čvorića. Ponekad se javlja i gnojna upala dlačnog folikula, tj. apsces trepavice, a posljedica je rane koja se inficira ili septičnih bolesti. Oko je vrlo složen i nadasve osjetljiv organ te je bez specijalističkog (oftalmološkog) pregleda teško i, od strane struke, nestručno procijeniti i odrediti konačnu dijagnozu, pa tako i terapiju. Stoga Vam savjetujem da posjetite svog veterinara te radi svoje sigurnosti i zdravlja svog ljubimca, kod istog zakažete pregled. Veterinar će na osnovu pregleda dijagnosticirati zdravstveni problem te Vam na osnovu nalaza preporučiti odgovarajuću terapiju za Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: U 1. mjesecu udomili smo psa iz osječkog azila i s nama je već pola godine. Naime, Srećko je inače srčani bolesnik, barem tako sad veterinarka pretpostavlja, i ima rahitis, tj. još nije utvrđeno (na kraju je slika). A sada,.... on se inače jako boji grmljavine i za vrijeme današnje oluje, stavila sam ga u "podrum". Ppodrum ima 2 velika prozora i služi nam kao druga kuhinja tako da je imao zraka i sve,... kada je prestala grmljavina otišla sam do Srećka da ga stavim u boks  jer je veterinarka rekla da psima koji imaju "vodu u srcu", tj. tu dijagnozu više paše da budu na friškom zraku pa smo mu napravili veliki boks da bude 24 h na zraku, i tako došla sam do njega i našla sam ga zgrčenog u kutu kuhinje i režao je na mene, što nije nikada prije i još nije ležao u košari koju obožava i ne izlazi 24h iz nje, te sam shvatila da nešto nije u redu i došla do njega i dao mi je da ga dragam svugdje osim po trbuhu i počeo je ispuštati plinove, a nije htio ni jesti ni piti dok ga nekako nisam nagovorila. Kada se malo smirio stavili smo ga nekako na noge i u kućicu. Mene zanima, kako mu možemo pomoći prije nego posijetimo veterinara, a inače star je već 9 godina i živio je u lošim uvjetima prije. Možete li nam, molim vas, dati neki savjet jer sam u strahu da mu se nešto ne desi. Molim vas pomoć! Nika Barbara O: Iz navedenog opisa, pretpostavljam da bi se moglo raditi o stresnoj situaciji koju je proživio Vaš ljubimac, stjecajem navedenih okolnosti u kojima se našao. Stres je ustvari promjenjeno psihofizičko stanje organizma, nastalo zbog utjecaja raznih unutrašnjih i vanjskih stresornih podražaja (buka, samoća, nepoznat prostor...). U određenim momentima pod specifičnim okolnostima stresni faktori utječu na pokretanje niza biokemijskih, fizioloških, psiholoških procesa, pojačanog lučenja hormona (adrenalina), koji ubrzava rad srca, disanja, povisuje krvni tlak, tjelesnu temperaturu te na taj način priprema tijelo na akciju, bijeg, borbu. Kako bi se organizam postepeno vratio u normalu potrebno je izvjesno vrijeme, ovisno o količini stresora te intenzitetu i dužini trajanja stresornih faktora. To može potrajati nekoliko minuta, sati, dana... Tijekom oporavka možemo primjetiti promjene u ponašanju i raspoloženju koje su posljedica takvog stanja. Moguće je, također, da ga je navedena situacija asocirala na već proživljenu situaciju kojoj je bio izložen u azilu ili tijekom prijašnjeg života. Psi koji su boravili određen period u azilu znaju "nositi" psihofizičke ožiljke duži vremenski period te sa takvim psima trebamo postupati s posebnom pažnjom i obzirom, pazeći pri tom na signale koje nam šalju svojim ponašanjem. Naša zadaća je pomoći im u savladavanju svakodnevnih prepreka, kako bi se osamostalili i bili puni samopouzdanja. Vašeg ljubimca nemojte držati van Vašeg okružja tijekom stresnih situacija, nego mu pružite svu potporu koja mu je potrebna. Također bih Vam savjetovao da nakon umirivanja Vašeg ljubimca posjetite Vašeg veterinara kako bi Vam preporučio koje pripravke može koristiti Vaš ljubimac, kako bi mu olakšao trenutke stresa, s obzirom na to da je pas srčani bolesnik. Želim Vam puno sreće u odgoju Vašeg ljubimca. Svakako, za sve dodatne informacije stojimo Vam rado na raspolaganju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moj pas je star 11 godina. Imao je problema s nogama. Stražnje patele stanja 2 i 3. Stanje se stabiliziralo nakon antibiotika i sada skakuće, ali povremeno podigne zadnju lijevu nogu. Muči me što je u zadnjih mjesec dana imao neke napade. Ležao je na garnituri, podigao se i samo natrag legao, opet se podigao te se vidjelo da mu se koče noge... to je trajalo oko 1-2 min. Režao je kad sam ga htjela prigrliti i pomaziti. Nakon par minuta najnormalnije se podigao i skočio u svoju foteljicu i šetkao po stanu. Što se dešava mom ljubimcu!? Zahvaljujem na odgovoru, Ljubica O: Bojim se da nisam u mogućnosti na ovakav način točno odgovoriti što se dešava s Vašim ljubimcem. Naime, uočena simptomatologija ukazuje na pojavu ukočenosti ekstremiteta s nemogućnosti normalna oslanjanja na njih (prolazna karaktera) uz pojavu osjeta boli. Uzroke ovakva stanja može se tražiti u osjetljivosti lokomotorna sustava (problemi s koljenima, kukovima, zglobnim čahurama, ligamentima, tetivama,...), problemima vezanim uz kralješnicu (problemi vezani uz položaj i građu intervertebralnih diskova - hernija, protruzija, promjene u položaju i/ili građi kralješaka, mobilnost istih,...) i posljedičnu inervaciju živaca koji inerviraju lokomotorni sustav (uklještenje živaca,...),...Zbog svega prije navedenog, kao i zbog činjenica da je Vaš ljubimac zakoračio u "poznije doba", poželjno bi bilo obratiti se svojem veterinaru. Također, možete se obratiti i na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55. Kolege ortopedi mogu temeljito pregledati ljubimca kao i utvrditi točno ishodište problema. U skladu s postavljenom dijagnozom, dalje će se moći odabrati najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz zdravlje, postizanja zdravlja kao i održavanja kvalitete života ljubimca. Više o luksaciji patele kao i sličnim situacijama kod drugih ljubimaca možete saznati u prethodno objavljenim odgovorima, pod naslovima: Luksacija patele Luksacija patele ili ivera u pasa – dijagnostika Poteškoće s kretanjem i promijenjeno ponašanje psa nakon podizanja na zadnje noge / Ozljede diska kralješnice Iznenadni problemi s nogama i šepanje starijeg psa / Hramanje i otežano hodanje kod pasa - mogući uzroci Dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam psa maltezera starog tačno 8 godina, nekastriranog, veoma živahnog i hiperaktivnog mužjaka. Prije 3 dana su mi došli mali unučići i počeli se igrati sa psom. Ne znam kako se pas povrijedio (da li od djece ili nezgodnog skoka). Simptome koje je pokazivao su: dahtanje i drhtanje istovremeno, hodanje unatrag i bjeg pod stol. Odmah sam ga odveo veterinaru koji je napravio rtg. snimak i odredio th. Th. 1/4 neke braon tablete za bolove i 1/2 tb. Neurontin 100 mg na dan i što više mirovanja. U prlogu vam šaljem nalaz rtg snimka. Molim za vaše mišljenj jer sam jako zabrinut pošto mi je taj pas sve u životu. Unaprijed se zahvaljujem. Daidja O: Kao i ostale male pasmine, i maltezeri mogu patiti od učestale anomalije kralježaka i prerane degeneracije diska, koje se najčešće otkriju slučajno, tj. primijete se na radiografu koji je rađen iz nekih drugih razloga, a može biti uključen jedan ili više kralježaka. Razna oštećenja intervertebralnog diska u pasa uglavnom srećemo kod tzv. hondrodistrofičnih pasmina kod kojih, zbog abnormalne akumulacije encima, dolazi do kalcifikacije i degeneracije nukleusa vrlo rano, već i kod pasa mlađih od godine dana. Psi ostalih pasmina rijetko pate od ovih bolesti, osim ako nisu umiješani sekundarni faktori kao što su nestabilnost vratnih kralježaka ili trauma.Inače, Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Ako se stanje nastavi širiti, može se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Može se javiti na vratnim kralješcima, ali i na bilo kojem drugom dijelu kralješnice (slabinski, repni dio,...).  Nije u potpunosti razjašnjeno zašto ovaj poremećaj napreduje, ali može započeti raskidanjem vlakana koje tvore prsten ili vanjski dio intervertebralnog diska. Posljedično, unutarnji disk izbija rastežući longitudinalni ligament i promiče pojavljivanje osteofita (stanica koje grade koštano tkivo) koji rastu iz tijela kralješka. Konačno, a u ovisnosti o pasmini i anamnezi predaka, prostor između diskova je premošten koštanim tkivom. Prava ankiloza (kompletno spajanje u neprekinuti koštani most između kralješaka) rjeđa je od jednog mosta ili pak nekoliko. Tek u rijetkim slučajevima osteofiti rastu prema kralješničkoj moždini te je ubadaju čime uzrokuju neurološke smetnje. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi, mnogo je češća u starijih pasa. Ovo oboljenje je obično prisutno u pasa ne uzrokujući kliničke znakove bolesti. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Tako, bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka,... Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli). Tijekom same terapije potrebno bi bilo maksimalno reducirati nagle pokrete, trčanje, skakanje, penjanje i spuštanje ljubimca niz i uz stepenice, odnosno potrebno bi bilo provoditi strogo mirovanje. Također, nerijetko se u liječenju primjenjuju i vitamini B-kompleksa čija je velika važnost i u ubrzavanju protoka impulsa kroz živčano tkivo kao i poboljšavanja obnove pri ozljedama živčanog tkiva. U svakom slučaju, u suradnji sa svojim veterinarom pridržavajte se svih naputaka vezanih uz liječenje samog ljubimca te istog obavještavajte o samom tijeku oporavka. Također, po dogovoru ili završetku same terapije ponovno posjetite svojeg veterinara kako bi proveo pregled na ljubimcu te odredio uspješnost oporavka. U skladu sa svim prije navedenim, Vaš veterinar će Vas moći i dalje instruirati kako poboljšati zdravstveno stanje ljubimca kao i održati optimalnu kvalitetu života. Korisne informacije o spondilozi možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr.med.vet., objavljenom pod naslovom Spondiloza i osteoartritis.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mješanku terijera i maltezera vjerojatno, staru 7 godina. Ima 7 kg. Nedavno sam otkrila da ima bradikardiju (otkucaji oko 80 u minuti) i štitnjača joj ima smanjenu funkciju TT4 17nmol/L. Prilikom pregleda ustanovljen je sporiji ritam bez kliničkih simptoma u smislu zamaranja osim u ljeto kad je baš vruće. Trbuh je tamnopigmentiran, sklona je alergijama i opsesivnom grickanju, nije sterilizirana. Srce ima izraženu sinusnu aritmiju. EKG- sinusna aritmija, u pojednim segmentima produžetak PR spojnice što odgovara bloku 1 stupnja, T val u pojedinim segmentima 0,7mV, F-80/min. Zadnjih 3 tjedna ima lažnu trudnoću, u smislu laktacije koja traje još uvijek, ali manje. Ne uzima nikakve lijekove, niti je uzimala. Pregled je star mjesec dana. No, jučer se nešto čudno pojavilo. Natečene su joj limfne žlijezde na vratu i ne može jako zinuti jer je zaboli. Veterinar kaže da je možda neki ubod. Mene zanima može li to biti od hormona? Može li biti povezana laktacija, štitnjača i limfne žlijezde? Hvala! Mia O: Limfni čvorovi imaju bitnu ulogu u funkcioniranju imunosnog sustava: filtriraju krv te skladište bijele krvne stanice. Posljedično, često predstavljaju prve indikatore oboljenja u pojedinim organskim sustavima. Limfni se čvorovi po položaju dijele na unutarnje i vanjske. Vanjski limfni čvorovi dolaze u parovima a smješteni su na pet bitnih lokacija na tijelu pokrivajući pojedine regije: submandibularni (smješteni su na obje strane vrata odmah iza granica donje čeljusti), preskapularni (smješteni su ispred lopatica), aksilarni (pazušni), ingvinalni (smješteni u preponama) te poplitealni (smješteni na stražnjim nogama u ravnini koljena na suprotnoj strani). Promjene na unutranjim limfnim čvorovima uočljive su tek ukoliko se načine pretrage ultrazvukom ili rentgenskom snimkom, ali vanjski se lako mogu uočiti palpacijom i redovito su sastavni dio općeg kliničkog pregleda. Limfni čvorovi reagiraju kao normalan proces obrane organizma od infekcije čime se uočava njihovo povećanje. Nakon smanjenja upale i oporavka i njihova se veličina smanjuje jer stanice limfnog čvora ne trebaju pojačano raditi u suzbijanju infekcije. Također, kako je imunosni sustav životinja načinjen tako da je svaki dio tijela pokriven jednim limfnim čvorom može se uočiti i povećanje samo jednog na onoj strani gdje se razvija patološki proces. No, mogu se javiti i samostalne upale limfnog čvora, uzrokovane bakterijama, virusima ili gljivicama. U ovisnosti o općem zdravstvenom stanju, limfni se čvor vraća u prvotnu veličinu kada se upala povuče. No, povećanje nekoliko limfnih čvorova istovremeno, osim generalizirane infekcije može predstavljati i samostalno oboljenje limfnih čvorova - limfadenitis: primarni ili sekundarni. S obzirom na opisano stanje, vjerojatno se kod Vaše kujice radi o povećanju submandibularnih limfnih čvorova jer se jedino u tom slučaju uočavaju poteškoće s otvaranjem usta. Tako, svi upalni procesi, u području usta i usne šupljine, posljedično će i dovesti do povećanja limfnog čvora ili limfnih čvorova ispod donje čeljusti te na području gornjeg dijela vrata. Od upalnih procesa mogli bi se izdvojiti lokalni stomatitisi, različite bolesti zuba i okolna tkiva, različite ciste, upale krajnika, parotitis, mukokele,... S obzirom na to da hormoni (bez obzira o kojoj se žlijezdi koje ih luče radilo - štitnjača, hipofiza i dr.) ne sudjeluju u samoj upalnoj reakciji, obostrano regionalno povećanje limfnih čvorova upućuje na neki upalni proces (uzrokovan  bakterijama, virusima ili gljivicama) u tom dijelu tijela. Ukoliko se pak radi o jednostranom otečenju, moguće je osim infekcija da se radi o ubodu, međutim tada je isto tako moguće da se radi o zasebnoj oteklini a ne limfnom čvoru. Više o ubodima insekata možete pročitati pod naslovom Boravak psa u prirodi i ubodi kukaca. S obzirom na navedeno, svakako bi bilo uputno da ljubimicu odvedete ponovno u veterinarsku ambulantu. Na žalost, bez kompletnog pregleda i dodatnih pretraga nije moguće postaviti dijagnozu, a prema tome ni preporučiti liječenje. Više o lažnoj trudnoći kod kuja možete saznati pod naslovom Pseudograviditet (lažna trudnoća) / Posljedice i liječenje pseudograviditeta.

Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam štene staro 2 mjeseca i zanima me da li bolje staviti mu ham ili normalnu ogrlicu? Vidjela sam razne komentare da ham utječe na zglobove pa me zanima je li to zaista tako?Lijep pozdrav, Maja O: Uporabom oprsnice, popularno zvanog "hama", izbjegavate djelovanje vučne sile na vrat i u tom slučaju je sila ravnomjerno raspoređena na prsa. Što se tiče zglobova, trenutno ne postoji niti  jedna studija koja je detaljno razradila pitanje utječe li oprsnica na zglobove negativno ili pozitivno. U svakom slučaju, niti ogrlica niti oprsnica u pravilu nisu namijenjene za slučaj da Vas Vaš ljubimac vuče dok je na povodniku jer takav problem se najuspješnije riješava treningom. Detaljnije su o ovoj tematici pisali i moji kolege, pod sljedećim naslovima: Ogrlica ili ham (oprsnica)? Orma ili ogrlica za malog psa Pas poteže povodnik - uvježbavanje hodanja psa uz nogu Potezanje povodnika u šetnji - učenje psa poslušnosti

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam maltezera starog tri godine, kojem se odnedavno pojavila rupica ispod desnog oka. Iz nje je izlazio žuti gnoj, a sada je to smeđa rana. Pojavila se i na nozi. Redovno je cijepljen. U privitku vam šaljem slike.  Možete li mi reći o čemu se radi? Lijep pozdrav. Ana O: Detaljnije o njezi dlake maltezera pisale su moje kolegice, pod sljedećim naslovima: Pretjerano suzenje očiju u maltezera / Kako predvidjeti hoće li pas imati obojenje ispod očiju? Njega dlake maltezera Potrebno je područje oko očiju očistiti i po potrebi i skratiti dlaku. Područje oko oka je kod maltezera izloženo suzenju koje se manifestira u obliku promjene boje dlake oko očiju u smeđe obojenje. Suzenje oka nastaje kod maltezera usljed fizionomije oka koje je sklono nadražajima jer je izbočeno i time izloženo vanjskim utjecajima kao što su prašina, suh zrak, svjetlost... S obzirom na to da je nastao proces u koži uz oko, u kojem se vjerojatno radi o dubljoj upali potkožnog vezivnog tkiva (flegmona) koja se javila uslijed ozljede  tog područja. Također je moguće da je radi o upali dlačnog folikula koja se manifestira kao gnojna upala. Iz ove perspektive teško je zaključiti je li rana na nozi nastala zbog istog uzroka kao i prethodna. Svaku ranu potrebno je i ponaosob tretirati lokalno. Ranu uz oko treba mazati  mašću za oko (Tobrex), a za ranu na nozi možete primijeniti sprej za rane (npr. Cothivet ili Klorheksidin). Također je bitno da ljubimac rane ne liže i ne grebe, što bi se moglo spriječiti primjenom ovratnika (tzv. elizabetanski ovratnik). Potrebno je ljubimca odvesti na pregled u ambulantu kako bi se pregledom utvrdila potreba za primjenom injekcionom antibiotske terapija. Pregledom bi se ustanovilo radi li se možda o nekom kožnom oboljenu. Kako biste olakšali sebi i ljubimcu, predlažem da ljubimca odvedete i na šišanje u salon za pse.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Neki dan napipali smo kvržicu malo iznad repa psa, na donjem dijelu leđa. Izgleda kao gnojni prištić. Kroz nekoliko dana pojavile su se još dvije, s time da mu je jedno područje kože, kada se razmaknu dlake, puno crnih točkica koje su priljepljene na kožu i ne mogu se skinuti, gusto su smještene jedna do druge. Inače, koristimo Frontline, svaki mjesec ga pošpricamo. Zanima me što su te crne točke i kako ih otkloniti, te što sa tim prištićima? Da li se smiju dirati ili da ih pustimo na miru? Hvala. Ivana O: Promjene na koži Vašeg psa koje opisujete mogu biti različite etiologije. Kod pasa je vrlo čest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Akutni nealergijski kontaktni dermatitis nastaje kao snažna reakcija već nakon kraćeg kontakta s izrazito jakim vanjskim čimbenikom. U podlozi je upalni proces, bez alergijske ili imunološke reakcije. Dolazi do oštećenja površinskog sloja kože, u vidu crvenila, prištića ispunjenih gnojem ili bistrim sadržajem. Svrbež može i ne mora biti izražen. Kronični oblik nastaje nakon dužeg djelovanja s vanjskim čimbenikom. Kontaktni alergijski dermatitis nastaje 24 - 48 sati nakon kontakta s alergenom. U psa je često posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen), ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava i dr. Vrlo često se dermatitisi javljaju i kao posljedica prepunih analnih vrećica, iz kojih se sekret analnih žlijezdi ne prazni u debelo crijevo. Sljedeće, dermatitis može nastati i kao obrambena reakcija organizma na vanjske i unutarnje štetne čimbenika. Uzročnici upale kože mogu biti traumatski, infekcijski, toksički, alergijski, parazitarni, gljivični, kontaktni, seboroički, atopički i neurogeni. Tijek upale može biti akutni, subakutni ili kronični, a klinička slika prepoznatljiva je po crvenilu, oticanju, vlaženju, svrbežu ili žarenju, nastajanju krasta i ostalim florescencijama. S obzirom na to da opisujete i pojavu crnih točkica prilijepljenih za kožu, opisane kožne promjene mogu biti rezultat invazije buhama sa posljedičnom alergijskom reakcijom, naročito s obzirom na to da se buhe znaju nakupiti oko baze repa i na tom mjestu ostaviti izmet koji izgleda poput prljavštine, malih crnih točkica. One se, u pravilu vrlo lako uklanjaju blagim šamponom za pse ili onim protiv buha. No, isto tako može se raditi i o pojavi komedona (mitesera). Komedoni nastaju pri pojačanoj proizvodnji masnoće (sebuma) kože kada izlazni putevi folikula žlijezde lojnice orožnjaju. Naseljavanje komedona bakterijama izaziva upalu folikula i okolnog tkiva te pojavu opisanih promjena. Aktinički komedoni u pasa javljaju se u vezi i s kroničnim solarnim dermatitisom (upalom kože zbog osjetljivosti na sunce). Sindrom je neuobičajen, ali i viđen često kod izlaganja suncu što je slučaj sa onim psima koji borave vani. Najčešće su to  upaljeni i prošireni folikuli dlake, koji sadrže tamni, keratinizirani i sirasti sadržaj. Javljaju se najčešće i po trbuhu, postranim naborima, unutrašnjosti bedra, na gornjoj strani njuške. Bolesti kod kojih se komedoni također pojavljuju su demodikoza i Cushingova bolest. Samo komedoni su kozmetički problem i, ukoliko nema sekundarne infekcije, lako se kontroliraju rutinskom simptomatskom terapijom. Kao i kod svake bolesti, kod donošenja dijagnoze, anamneza i opći klinički pregled sa naglaskom na pregled kože imaju veliku ulogu. Sa promijenjenih mjesta treba uzeti strugotinu kože kako bi se isključio kožni parazit, bris kože kako bi se nasadila kultura gljivica te bakteriološka kultura. Za potvrdu dijagnoze služi biopsija kvržice. Također, mogu se provesti i specijalni imunološki testovi (imunofluorescencija i imunohistokemija) ukoliko se biopsat pokaže nespecifičnim. Dijagnostika i liječenje kožnih bolesti mogu biti veoma zahtjevni, a ovise o primarnom uzroku. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Ukoliko je prošlo više od mjesec dana od zadnje primjene navedenog sredstva protiv vanjskih parazita, svakako bi aplikaciju trebalo ponoviti, a po potrebi tretirati i okolinu ljubimca protiv razvojnih oblika buha primjerenim sredstvima (Biokill, Biotol, BioinsectShocker sprej i sl.) Također, preporuka je uzimanje vitamina H (biotin) koji se još naziva zaštitnim faktorom za dlaku i za kožu i "Dermanorm" kapsula koje sadrže esencijalne masne kiseline koje su organizmu potrebne za izgradnju i razvoj zdrave kože i dlake. Indicirana je i uporaba medicinske hrane koja sadrži omega masne kiseline, vitamine C i E, te cink (Purina Hypoallergenic, Royal Canin Sensitivity control i Hypoallergenic, Animonda Integra Sensitive te Eukanuba Dermatosis). Savjetujem Vam da se sa ljubimcem obratite u Vašu veterinarsku ambulantu ili na Veterinarski fakultet Kliniku za unutrašnje bolesti kako bi se mogle provesti sve potrebne pretrage za postavljanje dijagnoze te na osnovu nalaza preporučila adekvatna terapija i pomoglo u zdravstvenom problemu Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Oskar je bigl star 11 godina. Iznenada je "jauknuo" u šetnji i od tada se sporo kreće, pognute je glave, s vremena na vrijeme "jaukne", kod iznenadnog pomicanja glave reagira, kada leži drhti, normalno jede i pije, a ni sa mokrenjem i stolicom nema problema. Nema temperaturu. O čemu se radi? Lijep pozdrav! Antun O: Iznenadna bol pri kretanju može ukazivati na bolest kralježnice, a najčešća je hernija diska ili klasično uklještenje izlaznih živaca u kralježnici. Mnogo je češća u pasa nego u mačaka. Preduvjet za nastanak je pasminska ili genska predispozicija (nasljedni faktori), debljina i nedostatak mišićnog tonusa.  Češće zahvaća pse određenih pasmina, npr. jazavčare, bigle, koker španijele, pekinezere, buldoge i manje pudle.  Mogu oboljeti i ostale pasmine, pogotovu one koji imaju smetnje u razvitku hrskavičnog tkiva (tzv. hondrodistrofične pasmine pasa). Bolest se može javiti u svakoj životnoj dobi. Međukralješnički diskovi povezuju kralješke i leđnu moždinu i time daju kralježnici elastičnost i potporu. Svako oštećenje diska može uzrokovati njegovo iskakanje, natečenost, rupturu ili uklještenje. Posljedica je bolna oduzetost (pareza) ili čak i totalna paraliza živaca, ovisno o mjestu i stupnju oštećenja leđne moždine. Oštećenje je rezultat mehaničkog pritiska diska na moždinu, što donosi cirkulatorne i kemijske promjene u okolnom tkivu. Klinički znakovi ovise o mjestu i stupnju oštećenja. Opći su simptomi gubitak apetita, bolno plakanje ili cviljenje, psi se skrivaju od pogleda ukućana pod stol, krevet, a neki mogu i povraćati.  Ako je uklještenje na vratnoj kralježnici, životinja može imati zakrivljen vrat ili grč mišića vrata, može šepati na jednu ili obje prednje noge.  Ako se bolest javlja na grudnom ili slabinskom dijelu kralježnice, životinja može imati povijena leđa, slabost prednjih nogu, zatim se to može proširiti i na stražnje s potpunom paralizom i inkontinencijom (nesposobnost kontrole mokraćnog mjehura i debelog crijeva). U najtežem slučaju ,mogu se izgubiti osjetne funkcije na sve četiri noge. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkih znakova bolesti, neurološkog pregleda, RTG, mijelografijom (kontrastna pretraga kralježnice),  a u najnovije vrijeme sigurna se dijagnoza može postaviti magnetnom rezonancijom ili kompjuteriziranom tomografijom. Liječenje se sastoji uglavnom u mirovanju. Najbolje je životinju smjestiti u neki ograđen prostor (kavez) i neka se ne kreće. U težim slučajevima (pareza ili paraliza), moramo što prije smanjiti natečenost leđne moždine, upalu, pritisak i tako pokušati vratiti funkciju leđne moždine na normalu.  To se može lijekovima ili kirurški, ovisno o nalazu neurološkog pregleda i kondiciji psa.  Lijekovi za smanjenje boli daju se oprezno, i to samo ako je životinja pod veterinarskim nadzorom,  jer smanjenjem boli životinja postaje aktivnija, a to može uzrokovati pomicanje diska i jače oštećenje leđne moždine. Kirurška se terapija preporučuje kad su prisutni progresivni neurološki ispadi, a zahvat se sastoji u oslobađanju pritiska na leđnu moždinu. Predispozicija za nastanak su i uvjeti življenja, kad žive u kućama ili stanovima gdje od mladosti trče po stepenicama, ponekad i više puta u danu. Preporuča se što  češće nositi  manje životinje, paziti na odgovarajuću prehranu, osobito u starijoj dobi, puštati ga da trči , a još bolje pliva radi boljeg tonusa mišića, a pokušati braniti skakanje s visine, na ili s namještaja ili u auto. Stoga Vam preporučam da psa odvedete u jednu od osječkih ambulanti za male životinje kako bi se utvrdila dijagnoza i poduzelo liječenje. O istoj bolesti je pisala i kolegica Zdravka Rumiha, dr.med.vet., pod naslovom Prolabirani disk (Disc protrusion) - hernija diska.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Ove godine vodim svog psa (mops) prvi put na more. Imam veliki strah od zmija i bojim se da ne ugrize psa jer on vrši nuždu samo u visokoj travi. Molim vas, pojasnite mi što mi je činiti u slučaju da psa ugrize otrovnica, koliko imamo vremena za reagirati i u slučaju da lokalni veterinari nemaju serum, gdje se može kupiti da ga ponesem sa sobom?  Ana O: Ugriz zmije je psima vrlo bolan i obično je  praćen bolnim cviležom. Simptomi koji će nastati zbog  djelovanja zmijskog otrova su  različiti i ovise o više faktora. Klinička slika ovisi  o vrsti zmije, njenoj starosti, o tome je li prije toga već ugrizla (količina otrova) kao i o mjestu njenog ugriza te starosti i statusu imunološka sustava samog ljubimca. Kada je uštrcana velika količna otrova i ako se radi o malom psu, životinja će kolabirati za svega nekoliko minuta. Na mjestu ugriza vlasnici mogu primijetiti oteklinu već nakon 30 minuta od ugriza, a istovremeno koža postaje tamnocrvena. Razvija se edem (lokalnog ili generaliziranog karaktera), bolnost kao i nemogućnost korištenja tog dijela tijela ili ekstremiteta. Kasnije je moguće primijetiti i gastrointestinalne poremećaje. Kliničku sliku dodatno pogoršavaju poremećaji u normalnom radu i funkciji srca i krvožilna sustava (tahikardija, hipotenzija, šok, infarkt miokarda,..), dehidracija, poremećaji od strane živčana sustava (depresija, slabost, apatija, otežano gutanje,..), respiratorni simptomi (otečenje sluznice dišnih prohoda, bronhospazam, edem pluća,...), bubrežna insuficijencija,... U pravilu se klinička slika relativno brzo razvija te ako se pravovremeno i pravodobno ne započne s odgovarajućom pomoći samom ljubimcu, posljedice mogu biti ozbiljne i opasne po život. Otečenja u području vrata predstavljaju ozbiljna zdravstvena stanja jer mogu mehanički priječiti disanje pa stoga zahtijevaju hitan posjet veterinaru. Terapija se sastoji u davanju specifičnog seruma te potporne terapije intravenoznim davanjem tekućine te kortikosteroida kako bi prevenirali šok. Dio potporne terapije svakako je i davanje antibiotika i to u trajanju od sedam dana. Oboljelu životinju držimo pod strogim nadzorom 24 sata. Ako ljubimac nije u mogućnosti normalno gristi hranu (jesti), potrebno bi bilo osigurati hranu koju se može dodatno razmekšati, odnosno hranu koju se može lagano aplicirati špricom u usta. Pri tome treba paziti da ne dođe do apiracije i  da hrana ne završi u dišnim putevima zbog opasnosti od pojave aspiracione pneumonije. Postupni oporavak se može očekivati kroz nekoliko dana do nekoliko tjedana. Savjetujem Vam da se, prije odlaska na odmor, raspitate kod tamošnjeg veterinara imaju li serum te o mogućnosti njegove nabave.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Tromjesečnom štencu labradora jutros sam nakon obroka dala jednu tabletu protiv unutarnjih parazita. Par sati nakon toga je povraćao i naprezao kako bi obavio nuždu, no nisšta nije izašlo. Prije četiri dana je cijepljen protiv štenećaka. Moram li mu ponovno dati tabletu, s obzirom na to da je povraćao? Jadan cvili i nervozan je od tada. Nadam se brzom odgovoru. Lijep pozdrav. Dora O: Prvo pravilo je da se štene cijepi, primi vakcinu, a barem pet dana prije mora mu se dati tableta protiv unutarnjih parazita kako bi što bolje odreagirao i stvorio imunitet na bolesti protiv kojih je cijepljen, tj. vakciniran. Tableta (nakon uzimanja, tijekom sljedeća dva dana) djeluje na odrasle nametnike u probavi te se nakon toga štene može oprati ili okupati kako biste uklonili i moguća jajašca s njegove dlake. U Vašem slučaju, pretpostavka je da je tableta "izgubljena" povraćanjem jer probava u želucu može trajati od pola sata do par sati, ovisno o količini konzumirane hrane, stanju sluznice želuca (moguća upala do koje učestalo dolazi zbog halapljivog gutanja neprožvakane hrane) i ostalo. Savjetujem Vam da pustite štene da se smiri, sljedećih tjedan i više dana, od primljene vakcine te potom ponovite aplikaciju tablete protiv crijevnih nametnika.

Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Molila bih Vas za pomoć. Naravno, posjetit ću veterinarsku ambulantu, ali bih molila i vaše mišljenje. Imam mopsicu staru 4 godine. Primjetila sam da mi u parku često mokri. Čim stignemo u park to je mokraća u velikim količinama, a kasnije i po deset puta par kapi, i u zadnja dva dana sam primjetila malo u zadnjem mlazu krv u mokraći. Vesela je. Normalno jede i ne pokazuje znakove malaksalosti i bolesti, ali me brine. Nije sterilizirana i uskoro bi se trebala tjerati pa ovo stanje po mojoj procjeni pripisujem i tom tjeranju. Temperature nema. Kod kuće ne obavlja nuždu, ali kad dođemo u park - više puta. Nedavno sam joj promjenila hranu. 4 godine sam joj davala suhu hranu Brit, a sad sam postepeno krenula na Alleva ,možda je i to razlog. Pije normalno vode, ništa pretjerano. Danas sam joj stavila urološkog čaja, mislim da joj to ne može štetiti. Već sam na vašim stranicama čitala o takvim stanjima kod pasa, ali bih isto molila još jedno mišljenje.Veliko hvala unaprijed. Nives O: Ponašanje Vaše kujice odgovara početnim simptomima tjeranja. Kujice koje se tjeraju često mokre, na taj način signaliziraju da će uskoro biti spremne za parenje. Naveli ste da kujica nema temperaturu i da se normalno ponaša. Kroz neko vrijeme biste trebali primijetiti početak tjeranja. Ako tjeranje izostane, znači da uzrok čestog mokrenja nije bilo tjeranje i u tom slučaju bi bilo dobro da se javite svojem veterinaru. Međutim, povremeno se u mokraćnom sustavu psa mogu formirati oštri sitni kamenci koji oštećuju stijenku uretre i uzrokuju krvarenje. U nekih pasa događa se to da se minerali međusobno vežu i tvore tvrde male kamenčiće koji oštećuju sluznicu koja posljedično krvari. Prilikom mokrenja vidljivo je da je ono otežano i vrlo često praćeno boli. Urolitijaza je naziv za stvaranje kamenaca bilo gdje u mokraćnom sustavu - bubregu, mokraćovodu, mokraćnom mjehuru, uretri. Dolazi do potpunog ili djelomičnog ometanja prohodnosti mokraćnog sustava i otećenje sluznice: promjenjena količina mokraće, krvava mokraća, bolnost pri mokrenju... Kod bubrežnih kamenaca i kamenaca u ureterima može se javiti bolnost u abdomenu, često i bez simptoma, osim ako ne dođe do upale bubrega, ali može doći do kroničnog otećenja bubrega i na kraju uremije. Dijagnoza kamenaca se može postaviti rentgenskim snimanjem, ultrazvučnom pretragom, a mikroskopskom pretragom mokraće može se identificirati vrsta kristala. Drugi najčešći uzrok prisutnosti krvi u urinu su infekcije mokraćnog sustava, bilo u bubrezima, mokraćnom mjehuru ili mokraćovodu. Najčešće se radi o bakterijskim infekcijama, za koje je karakteristično da dugo vremena ne stvaraju nikakvih problema, no kad se bakterije prekomjerno namnože uzrokom su vrlo bolnih upala. Psi s upalom mokraćnog sustava obično mokre češće nego inače i mogu imati povišenu tjelesnu temperaturu. Većina infekcija nije s teškim posljedicama, no ne bi smjela proći bez liječenja kako ne bi došlo do pogoršavanja stanja. Liječenje se provodi antibioticima širokog spektra. Savjetujem Vam da promatrate Vašu ljubimicu i ako primjetite da je potištena, nujna, nezainteresirana za hranu – javite se svome veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo štene maltezera staro 6 mjeseci. Inače je jako vesela, razigrana i prilično vezana za nas odnosno nije nikad do sad bila razdvojena od nas više od nekoliko sati. Namjeravamo ići na more pa nas zanima, koja je najbolja opcija za psa po pitanju vođenja na plažu, odnosno da li je za psa bolje da ostane sam u kući za vrijeme našeg boravka na plaži, ili da je ipak vodimo sa sobom? U našem stanu bez problema ostane sama nekoliko sati, međutim nismo sigurni kako bi se ponašala u nepoznatoj kući i da li bi to bila stresna situacija za nju. Unaprijed se zahvaljujem. S poštovanjem,  Alma O: Psi su životinje koje traže fizičku, društvenu i mentalnu stimulaciju. Ako te potrebe nisu zadovoljene, nastaju problemi u ponašanju. Manifestiraju se kao griženje, kopanje, zavijanje, lajanje, ritmično kretanje naprijed-natrag i sl., a predstavljaju znakove dosade ili straha zbog odvajanja. Kako nije moguće predvidjeti kako će štene reagirati u novoj sredini, svakako ćete se morati prilagođavati vezano uz njezine reakcije. Kako biste smanjili stres dolaska u novu sredinu, odmah joj pokažite njezino mjesto smještajem ležaja i njezinih igračaka u blizini. Prvi dan po dolasku bilo bi dobro da privremeno smanjiti intenzitet druženja dok ste u stanu. Na kratko je ostavljajte samu u nekoj drugoj prostoriji, a nakon perioda odvajanja pustite je u sobu bez ikakvih znakova veselja ili dodirivanja. Na ovaj način ćete joj pomoći da prebrodi odvajanje, a dati će Vam i dobar uvid u snalaženju u novim situacijama i procjeni ovisnosti o Vama. Ukoliko će njoj odgovarati i odlučite se odlaziti na plažu bez nje, u stanu joj ostavite neku zanimljivu igračku kojom će se zabaviti u Vašoj odsutnosti. Možete joj ostaviti i upaljen radio te komad odjeće koja ima Vaš miris na njezinom ležaju. Svaki put kada se vratite, nagradite je omiljenom poslasticom. No, vjerujem da ćete je poželjeti povesti sa sobom na plažu jer je to nezaboravno iskustvo kako za vlasnika tako i ljubimca. No, ipak, kako blagodati morske vode i sunca ne bi imale veće negativne posljedice po zdravlje ljubimca, potrebo je poduzeti određene mjere opreza. Tako, poznato je da slana voda može biti "agresivna" za osjetljivu kožu i dlaku u pasa. Kako su problemima skloniji štenci, svakako vodite računa da se po kupanju u slanoj vodi ispere običnom vodom čime ćete prevenirati pojavu iritacija kože i učestalog češanja. Također, trebalo bi prevenirati da ljubimica uzima (pije) morsku vodu. Problem je u činjenici da morska voda izaziva slabost, povraćanje, probavne smetnje (proljev) kod ljubimaca. Iz tog razloga, preporučuje se uvijek uz sebe imati određenu količinu svježe pitke vode kako bi ju uvijek mogli ponuditi ljubimici. Naravno, problem na moru može predstavljati i štetno djelovanje sunčevih zraka koje može dovesti i do opekotina na koži, odnosno, može dovesti do toplotnog udara. Uz osiguravanje hlada i prikladne zaštite od sunca kako bi se ljubimica kada osjeti da joj je prevruće mogla skloniti na sigurno, vrućine joj po potrebi možete olakšati i prostirkama za hlađenje (Karlie) ili pak maramom za hlađenje (Pet cooler). Za zaštitu njuškice i osjetljivijih dijelova tijela od opekotina od sunca, u Pet centru možete pronaći Elastopad (ICF) Kremu za suhu i ispucalu kožu sa zaštitom od sunca, a za zaštitu mekuši od nepovoljnih utjecaja vrućeg betona, asfalta ili oštrih kamenčića Dr. Clauders Kremu za zaštitu mekuši. I posljednje, ali ne manje bitno, neki se psi obožavaju kupati i plivati u moru, a neki bježe od vode, bojeći se da ni nokat ne namoče. Svakako preporučujem kupanje i plivanje ako ljubimica to voli, jer je odlična rekreacija. Općenito je poznato kako terapija vodom povećava jačinu, fleksibilnost i izdržljivost mišićnog tkiva čime potpomaže funkcioniranje cijelokupnog sustava za kretanje. Nemojte štene kupati ako je more prehladno ili ako vani puše jaki vjetar, kako se ne bi prehladila ili dobila upalu pluća. U svakom slučaju, uz osiguravanje osnovnih uvjeta za boravak na suncu i vrućini (zaštita od sunca - hlad, uvijek dostupna svježa pitka voda) dopustite samoj ljubimici da diktira tempo, odnosno, ne trebate je siliti na prekid aktivnosti ukoliko sama smatra da joj nije dovoljno kupanja, plivanja i igranja na plaži. Uvijek je dobro na mjestu ljetovanja potražiti najbližu veterinarsku ambulantu kako biste, u slučaju potrebe, točno znali kamo se obratiti. Više o prvom ljetovanju s ljubimcem možete pročitati i pod naslovom Prvo ljetovanje sa psom. Želim ugodan odmor Vama i Vašoj ljubimici!