Gnojna upala (dermatitis pyogenes, piodermija) kože
24.Dec.08. Objavio TANJA KRULC, DR. VET. MED.

Odgovara:
Tanja Krulc, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Moja porodica i ja smo od prije nekoliko mjeseci bogatiji za jednog malog đavolka koji je uvijek gladan i veoma veseo - Don, naš zlatni retriver. Prije nekoliko dana supruga je primjetila malu krasticu na njegovoj glavi, koja se toliko raširila da je već zahvatile skoro trećinu glave, ako ne i pola. To se sve odigralo u dva-tri dana. Nakon pregleda veterinar nam je rekao da je u pitanju bakterijski dermatitis i dao mu je par inekcija i rekao da kraste tretiramo sa jodom. Međutim, nas je zabrinula njegova konstatacija da Donu dlaka više nikad neće izrasti na mjestima gdje je ta krasta bila jer ne želimo da on bude predmet ni poruge ili senbivanja ljudi sa kojima će se sretati. |
Da li nam možete samo reći kolika je vjerojatnost da će mu dlaka ipak izrasti na tom mjestu i ako možete da preporučite kakvu terapiju. Pozdrav iz Banja Luke, Saša
O: Gnojna upala (dermatitis pyogenes, piodermija) kože je bolest kože koju uzrokuju bakterije "gnojenja". Najčešće su to streptokoki i stafilokoki. U razvoju bolesti vrlo važnu ulogu ima Staphyloccocus intermedius koji je i najčešće izoliran iz promjena na koži. Osim S. intermedius postoje i brojni drugi mikroorganizmi koji sudjeluju u razvoju bolesti, ali smatra se da je on odgovoran za početne patološke promjene. Da bi došlo do razvoja bolesti nisu odgovorni samo mikroorganizmi te se oni mogu nalaziti na koži i sluznicama zdravih životinja.
Zdrava i nepromjenjena koža posjeduje obrambene mehanizme kojima onemogućavaju prodiranje mikroorganizama, a time i njihovo patološko djelovanje.
Međutim, kada postoje pogodovni faktori - npr. alergije (alergije na buhe, hranu...), unutarnje bolesti (hipotireoidizam, hiperadrenokorticizam), parazitarne invazije ili anatomske predispozicije (npr. nabori kože) - koji stvaraju odgovarajuće uvjete i omogućavaju prodiranje mikroorganizama s površine u kožu i dolazi do razvoja gnojne upale.
Promjene se uglavnom javljaju na toplim i vlažnim mjestima na koži (kao što su usne, nabori kože na licu, područja između prstiju ), područjima izloženim velikim pritiscima (lakatni i skočni zglob te hrbat nosa ). Gnojna upala kože vrlo često se javlja i kao komplikacija drugih bolesti kože sa pretežno suhih mjesta koja su izložena vlažnom okolišu.
Najčešći klinički znak je prekomjerno prhutanje (ljuskice koje proviruju kroz dlaku.) Kod površinskih upala javljaju se multifokalna područja alopecija, upalna infiltracija dlačnog folikula (izgleda kao kvržica iz koje viri dlaka ili ostatak dlake), zatim dolazi do gnojne upale dlačnog folikula i njegove okoline, a izgledaju kao mjehurići veličine zrna graška crveno-ljubičaste boje.
Kako proces napreduje i zahvaća dublje slojeve kože javlja se bol, koža je prekrivena ljuskicama, zacrvenjena je i otečena, javi se i neugodan miris. Po koži se jave čirevi i mjehuri ispunjeni krvavim sadržajem te je prekrivena krvavo-gnojnim eksudatom. Upalnim procesom je zahvaćen i korijen dlake i dlačni folikul te dolazi do ispadanja dlake i razaranja dlačnog folikula.
Kod površinskih gnojnih upala kože terapija se provodi antibioticima 21-30 dana. Važno je naglasiti da, nakon što nestanu sve promjene na koži, terapiju treba nastaviti još minimalno 7 dana. Kod dubokih gnojnih upala kože terapija je znatno duža i traje od 8 do 12 tjdana, a ponekad i duže.
Od antibiotika koriste se lincomicin, clindamicin, erythromycin, trimetoprim-sulfametoksazol, trimethoprim-sulfadiazin, chloramfenikol, cefalosporini. Najbolje ih je odabrati na temelju antibiograma. Primjena steroida je kontraindicirana.
Dobro je dlaku na zahvaćenim područjima ošišati.
Kod bolesti kao što je upala kože dolazi do promjena u strukturi kože pa tako i dlačnog folikula (dijela kože iz kojeg raste dlaka). Ukoliko su te promjene opsežne, mogu uzrokovati i trajno oštećenje dlačnog folikula pa time i trajan gubitak dlake na zahvaćenim dijelovima kože jer oštete strukturu kože, prodirući duboko u dermis i masno tkivo. Ozljede mogu voditi do gubitka adneksalne strukture i trajne alopecije (gubitka dlake) na području oštećene kože.
Ne mogu Vam sa sigurnošću odgovoriti da li će Vašem psu dlaka na zahvaćenom području ponovo narasti jer to ovisi o težini upalne promjene.
OZNAKE: