Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Lijepo vas molim za savjet kako odviknuti psa starog 1 god. da ne označava "sve živo" u stanu. Kao štene mokrio je samo na pelene, a sada, iako ga redovito izvodimo vani, on svejedno poskrivećki označi svaki komad namještaja. Prskali smo odbojnim sprejem protiv vršenja nužde, ali ništa ne pomaže. Pokušavali smo novinama prestrašiti ga uz "fuj" i tada vidimo da zna da je "skrivio", ali bez rezultata. Kao da to radi namjerno. Inače, vrlo je plah, vani se boji svega i svačega (i prazne vrećice od čipsa!), ali laje i napada (naročito velike pasmine) ili pak zaobilazi u širokom luku male pse, a napadački stav ima i prema ljudima. Kupljen je "iz izloga" i bio je sav isprepadan, ali kod nas ima svu ljubav, pažnju i tretman.

Vrlo rijetko ostaje sam u kući. Čuli smo da bi kastracija pomogla (?), ali nemamo srca za to.
Hvala i pozdrav, Dado

O: Mokrenje u kući ili stanu za psa od godinu dana starosti ne može se smatrati ponašanjem koje bi vlasnik morao tolerirati. Budući da bi svaki pas u toj dobi trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećaju u ponašanju.

O inkontinenciji u pasa pisala sam ovdje.

Dakle, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja.

Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi.

Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem "iz protesta". U ovom slučaju, psića treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje, npr. dok ste na radnom mjestu, ne bi predstavljalo preveliki stres.

Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem, te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni). Oni prenose podatke o pojedinoj životinji, kao što su npr. spolni status ženke ili autoritet mužjaka.

Psi su društvena bića tako da ljude prihvaćaju kao vlastiti čopor. U takvoj grupi postoji cijeli niz pravila ponašanja, a svaka jedinka ima određenu poziciju. Na vrhu hijerarhijske ljestvice dominira tzv. alfa jedinka i ona je vođa čopora. Pozicije svakog od članova grupe redovito su podložne promjenama.

Iako je Vaš ljubimac davno naučio da se nužda ne obavlja u stanu, možda ga je nešto potaknulo da pošalje mirisnu poruku. U ovakvim slučajevima metoda ignoriranja se ipak pokazala najučinkovitijom, a ako ste u mogućnosti, posvetite mu više vremena, odnosno uključite ga u zajedničke aktivnosti.

Ne postoji brzo izlječenje, treba biti strpljiv i uporan. Spori način je u ispravljanju nepoželjnog ponašanja najučinkovitiji.

Plašljivim psima često nedostaje i samopouzdanja pa ga najprije treba izgraditi. Samopouzdanje u pasa najviše je uvjetovano pozitivnim iskustvima u mladim danima. Štenci koji su imali pozitivna iskustva u ranom životu imaju najveću šansu razviti samouvjereni temperament kojim će se dobro suočavati u životu i podnositi stresne situacije. No, često se događa da i unatoč pozitivnim iskustvima u mladosti, sa starenjem počinju iskazivati plašljivo ponašanje. Jedini način prevencije ili suočavanja s nastalim problemom je naučiti psa da svaka strašna situacija ima sretan završetak.

Bilo da se odlučite pokušati sami riješiti problem ili potražiti pomoć stručne osobe za odgoj pasa, osnovni principi kako psu pomoći da prevlada strah su sljedeći:

1. Klinički pregled kod veterinara - kako bi utvrdio ne postoji li neki medicinski razlog boli, bolesti ili anomaliji. Psi imaju instinktivni poriv da sakriju svoju bol, vođeni time što u prirodi životinja koja pokaže slabost ugiba, tako da je potreban pomni pregled i uočavanje mogućih problema.

2. Odrediti i procijeniti problem - koji je događaj potaknuo ovakvo plašljivo ponašanje, ako je ono čega se boji opasno za njega kako ćete ga zaštititi, da li su drugi ljudi i životinje u opasnosti i kako zaustavili tu opasnost, kako zaštititi psa dok prolazite korake do rješavanja problema plašljivosti, da li je neophodno da se pas suočava sa strahom ili je jednostavnije izbjeći problem.

3. Planiranje koraka za suočavanje sa problemom

4. Opremite se - omiljenim poslasticama, igračkama, igrama, pozitivnim ohrabrujućim glasom, svime što Vaš ljubimac obožava.

5. Prekinite svaki kontakt sa zastrašujućom stvari (ako uspijete determinirati uzrok) a započnite program ohrabrenja sa sigurne udaljenosti gdje se Vaš ljubimac osjeća sigurno i radosno prihvaća nagradice. Budite strpljivi i dajte si dovoljno vremena da ga ne požurujete. Ako potaknete njegov strah tijekom ovog procesa, to će biti veliki korak unazad.

6. Nagradite ga kada pokaže samopouzdanje - izbjegavajte nagrađivati plašljivost, no nikako nemojte kazniti plašljivost. Imajte na umu da ga nesvjesno nagrađujete svojim ponašanjem, tj. verbalnim ili fizičkim uvjeravanjem ili tješenjem prilikom iskazivanja straha. Ako ga polegnete ili zagrlite, a istovremeno govorite "Dobro je, nemaš se čega bojati" i sl., on ne razumije te riječi, ali shvaća da dobiva nježnu nagradu s Vašim ponašanjem i tonom glasa. Tada obično zaključuje kako radi dobru stvar ponašajući se plašljivo jer Vi to prihvaćate i odobravate. Dajte nagradu u trenucima kada vidite da je pas u onom stanju koji je vaš cilj.
 
Dakle, najprije treba raditi na stjecanju samopouzdanja Vašeg ljubimca, a tek nakon toga na suočavanju s problemom. Razradite plan i strategiju za pristupanje rješavanju problema. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od dva do tri tjedna, pokušajte pronaći profesionalnu pomoć gdje bi stručna osoba pokušala riješiti plašljivost u Vašeg šteneta.

OZNAKE: