Pitajte veterinara

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Koje se vrste trakavice mogu prenijeti sa psa na mačku? Može li se mačka zaraziti trakavicom ehinokok i zatim ju prenijeti na čovjeka? Hvala unaprijed! Anamarija O: Trakavice pripadaju plošnjacima. Tijelo trakavice je izduženo i sastavljeno od članaka. Na prednjem kraju trakavica ima tzv. skoleks koji je opskrbljen sisaljkama, a često i kukicama pomoću kojih se hvata za stijenku organa u kojem živi. Na skoleks se nadovezuje kratak vrat trakavice. Iz vrata se pupanjem stvaraju pojedini članci ili proglotide. Članci se lančano nižu, tako da uvijek iz vrata trakavice novostvoreni članci potišću stare. Članci sadrže završetke živaca, kanaliće za izlučivanje, te muške i ženske spolne organe. Trakavice su dvospolci. U mladim člancima se najprije razvijaju muški, a u starijim člancima ženski spolni organi. Mlađi članci oplođuju starije. Kako se članci odaljuju od vrata, bivaju sve stariji i zreliji i u njima postepeno atrofiraju muški i ženski spolni organi. Samo uterus ostaje održan i pun brojnih jajašaca. Jajašce sadrži zametak sa šest kukica tzv. embrio heksakant koji se razvije u ličinku u jednom ili više prelaznih nosilaca. Trakavice nemaju razvijen probavni sustav te se hrane osmotski čitavom površinom tijela. Odrasle su trakavice nametnici probavnih organa kralježnjaka. Međutim, u toku razvoja potreban im je jedan prijelazni nosilac, a u nekih vrsta i više njih, u čijim se organima razvijaju ličinke.Echinococcus granulosus - pasja trakavica dugačka je 3-6 mm. Tijelo joj se satoji od skoleksa, kratkog vrata i obično samo tri proglotide. Skoleks ima na vrhu rostelum s vjenčićem kukica, a sa strane četiri okrugle sisaljke. Proglotide su izdužene, a zadna (treća) proglotida, zrela je i ima razgranati uterus s mnogo jajašaca. Odrasli nametnik je dvospolac (kao i sve druge trakavice).Pas i njemu srodne životinje-canidi su glavni nosioci ehinokoka (mačke-felidi ne mogu biti nosioci), ali je u njegovom razvojnom krugu potreban prijelazni nosilac (biljojedi - govedo, ovca, koza; svinja; čovjek). U njima se razvijaju mjehurasti stadiji ličinke, tzv. hidatidne ciste ehinokoka. Jajašca trakavice izlaze u zrelim člancima iz crijeva zaražena psa izmetom. Pas na taj način rasijava na tisuće jajašaca u svoju okolicu, te ih nosi i na dlaci i na njušci. Za širenje zaraze najopasniji su psi lutalice i psi čuvari stoke. Redovito pranje ruku, pranje i čišćenje voća i povrća su najvažnije mjere osobne zaštite. Ne smije se, primjerice prilikom klanja stoke, psu davati zaražene sirove iznutrice jer pas tako postaje izvorom zaraze za čovjeka. Skoleksima ehinokoka u mjehuru može se zaraziti samo pas i njemu srodne životinje u čijim se crijevima jedino može razviti odrasla trakavica.Echinococcus multilocularis je dugačak 2-2,5 mm te obično uz skoleks i vrat ima četiri proglotide. Javlja se na području Bavarske, Tirola, Švicarske i Italije. Domaćini odrasle trakavice su češće mačka i lisica, a rjeđe pas. U prirodi sje prijelazni domaćin poljski miš u kojem se razvija ličinka koja ne raste kao cista već stvara mnogobrojne mjehuriće koji se u napadnutom organu šire i razaraju tkiva poput zloćudnog tumora. Taj se oblik ličinke zove echinococcus alveolaris. On se može razviti i u čovjeku koji se zarazi jajašcima iz izmeta lisice ili mačke. Budući da se ličinka zbog urašćivanja u tkivo ne može kirurški potpuno odstranit, zaraza čovjeka gotovo potpuno završava smrću.Diphyllobothrium latum-riblja trakavica je jedan od najvećih crijevnih nametnika čovjeka. Može doseći dužinu i veću od 10 metara. Odrasla trakavica živi u tankom crijevu čovjeka i nekih životinja, najčešće psa i mačke. Prisutnost nametnika u crijevu izaziva veće ili manje crijevne poremećaje i bol u trbuhu. Osim toga, trakavica svojom velikom površinom oduzima znatne količine hranjivih probavljenih sastojaka u tankom crijevu. Važan je gubitak vitamina B12 jer njegov nedostatak dovodi do perniciozne anemije. Prelazni nosioci su slatkovodni račići i riba. Već u crijevu glavnog nosioca (čovjek, pas, mačka) iz zrelih proglotida izlaze jajšca i izmetom napuštaju crijevo. Čovjek, mačka i pas se zaraze jedući zaraženu sirovu ribu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, prvo Vas moram pohvaliti i zahvaliti vam se na iskazanom strpljenju i brojnim savjetima. A sada problem: promjenila sam radno vrijeme, i sada sam u mogućnosti šetati svoga psa u 6 ujutro i tek oko 17 h, za sada molim prijatelje da ga prošeću u vremenu između, ali to neće moći tako uvijek biti jer, normalno, ljudi imaju svoje obaveze. Znam da je strašno da pas 10 sati ne obavi nuždu, zato se i brinem, ali po Vašem stručnom mišljenju kakve to posljedice, i da li strašne, u smislu slabljenja mjehura ili nešto gore, može imati za psa? Unaprijed zahvalna, VinkaO: Mokraćni sustav općenito se kod sisavaca sastoji od bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Bubrezi su parni organi čija je funkcija da filtriraju krv, uklanjaju neželjene ili toksične tvari i reapsorbiraju glukozu i aminokiseline te da izlučuju višak vode i elektrolita te na taj način reguliraju krvni tlak i acidobaznu ravnotežu (pH). Količina izlučene mokraće ovisi o količini vode koja se unosi u organizam. Neki lijekovi pospješuju izlučivanje mokraće npr. diuretici. Uretra je neparni organ koji urin kod mužjaka odvodi kroz penis, a kod ženki kroz vulvu.Bubreg se sastoji od oko 400 000 nefrona. Nefron se sastoji od ulaznog i silaznog kraka, a započinje klupkom mikroskopski velikih krvnih žila nazvanih glomerul gdje se krv pročišćava od štetnih tvari. Glavna funkcija nefrona je filtracija krvi i reapsorbcija glukoze i aminokiselina. Sa starošću psa se smanjuje broj neurona, tj. zamjenjuje se vezivnim tkivom. Pas počinje pokazivati znakove bubrežnih bolesti (pojačana žeđ ili učestalo mokrenje) nakon što je uništena većina nefrona.Urin se sakuplja u središnju šupljinu u svakom bubregu i mokraćnicom ide do mokraćnog mjehura gdje se sprema ili odmah izlučuje. Sfinkter je kružni mišić koji kontrolira izlazak mokraće iz mjehura. Ako se sfinkter ošteti (fizički, hormonalno), dolazi do njegovog popuštanja i nekontroliranog izlaska mokraće (inkontinencija). Manjak kretanja, stres, nedovoljan unos vode, kao i dugo zadržavanje mokraće imaju veliku ulogu u razvoju bolesti mokraćnog sustava. Pse je potrebno izvoditi četiri puta dnevno. Svaka bi šetnja trebala trajati najmanje 30 minuta kako bi pas mogao isprazniti svoj mjehur jer mužjaci mokre više puta po manje mokraće kako bi mogli ostavljati mirisne oznake za druge mužjake i kujice. Čak i neke ženke vole mokriti više puta u toku jedne šetnje, a naročito kuje u tjeranju kako bi ostavile mirisne tragove. Međutim, u današnje vrijeme je tempo života na žalost takav da mnogi psi čekaju svoje vlasnike po 9, 10 i više sati kako bi ih izveli nakon radnog vremena. Kombinirajte šetnje s prijateljima koliko god to budete mogli. U slučaju kada psa budete morali ostaviti 9, 10 sati da čeka na sljedeću šetnju, dobro ga prošećite prije posla. Neka ta šetnja traje duže od 30 minuta kako biste bili sigurni da je uspio isprazniti mjehur i obaviti veliku nuždu. Većina pasa dok su sami kod kuće niti jedu niti piju, već vrijeme provode spavajući i iščekujući vlasnikov dolazak, tako da ne natrpavaju probavni sustav niti mokraćni mjehur. Većina ljudi koja radi ima slično radno vrijeme kao i Vi. Kako su se njihovi kućni ljubimci prilagodili takvom načinu života, tako će i Vaš psić.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zbog simptoma upale uha odveli smo psa, pasmine newfoundland, na pregled kod veterinara. Uzeli su mu bris uha i nakon analize utvrdili su da ima bakteriju escherichia coli. Veterinar nas nije baš previše obavijestio o uzroku i posljedicama pa me zanima s čime se mogao zaraziti, kakvi su izgledi za potpuni oporavak, i da li postoji mogućnost da se ta bakterija prenese na čovjeka? Koju bi vi terapiju preporučili? Terapija koju koristi, a koju mu je preporučio naš veterinar, su tablete Enroxil i Otonazol kapi. Zahvaljujem se unaprijed, MajaO: Escherichia coli je patogena, Gram-negativna bakterija, koja spada u porodicu Enterobacteraceae. Normalni je stanovnik donjih dijelova probavnog sustava svih sisavaca, gdje zajedno sa ostalim crijevnim bakterijama sudjeluje u proizvodnji vitamina B-skupine i vitamina K. Ukoliko se ova bakterija namnoži, zbog smanjene lokalne otpornosti organizma, postaje patogena (izaziva bolest).Escherichia coli se, osim u crijevima i fecesu, može naći i u otpadnim vodama ili hrani, kontaminiranim fecesom. Karakteristično je za ovu bakteriju da stvara jaki toksin, koji djeluje na sluznicu crijeva, pa može uzrokovati hemoragični gastroenteritis. Osim crijevnih infekcija, ova bakterija izaziva infekcije mokraćnih puteva, peritonitis (upalu potrbušnice), mastitis i drugo. Inkubacija traje ovisno o patogenosti soja, a u prosjeku se prvi simptomi jave za 14 dana.Klinička slika ovisi o tome koji je organski sustav zahvaćen. Uglavnom se radi o crijevnim infekcijama koje se manifestiraju izrazito jakim proljevom koji može biti od vodenastog do hemoragičnog (krvavi).Liječenje se zasniva na davanju adekvatnih antibiotika.Profilaksa se sastoji u redovnom pranju ruku, te svih namirnica namijenjenih konzumaciji.Escherichia coli je patogena i za čovjeka. Putevi širenja uglavnom su isti kao i kod životinja - direktni kontakt sa oboljelom životinjom (ili čovjekom - preko prljavih ruku) ili njenim fecesom, te indirektno - preko hrane i vode kontaminirane uzročnicima (npr. neoprano voće i povrće kontaminirano fecesom, nepasterizirano kravlje mlijeko porijeklom od krave sa coli-mastitisom, pasterizirano mlijeko koje je sekundarno zagađeno i slično).Naveli ste da je Escherichia coli izdvojena iz brisa uzetog iz uha Vašeg psa. Iako to nije tipično mjesto nalaza ove bakterije, postoji mogućnost da se pas inficirao ili kupanjem u vodi kontaminiranoj fecesom (potok, jezero, rijeka...) ili dodirom npr. osobe koja je na neopranim rukama prenijela bakteriju.U terapiji bih se svakako složila s kolegom, budući je Enroxil antibiotik širokog spektra, koji djeluje na brojne Gram-pozitivne i Gram-negativne mikroorganizme, a između ostalih i na infekcije koje uzrokuje Escherichia coli. Osim toga, biti će potpora terapiji s Otonazolom (za upalu uha).

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 7 godina. Već neko vrijeme konstantno ima proljev, vrlo često ima stolicu, ponekad je izmet normalan. Nekad, unutar 24 h "ide na wc" i više od 5 puta, a zna i pojesti svoj izmet.. U zadnjih par mjeseci primjetila sam da je omršavio, iako ga hranim jednako i redovito jede, ima tek, igra se, trči.... Dajem mu pseću hranu (brikete), često i domaću (kruh, mlijeko, ostatke ručka-kosti, meso...). U izmetu nisam primjetila da ima gliste. Čudno mi je to da normalno jede i nikako da se udeblja. Nema nekih vidljivh simptoma, ponašanje mu je uobičajeno. Zanima me što mu je i kako mu pomoći jer očito nešto nije u redu. Unaprijed hvala, AntoniaO: Proljev ili diarea je stanje koje karakterizira abnormalan broj stolica, meke ili tekuće konzinstencije, kao posljedica velike količine vode u sadržaju, odnosno zbog promjena u apsorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Proljev nije bolest, već klinički simptom, koji je najčešće posljedica bolesti probavnog trakta, a može se javiti i kod bolesti štitnjače, gušterače, jetre, bubrega, nadbubrežne žlijezde. Proljev može nastati naglo i kratko trajati, pa govorimo o akutnom proljevu, a proljev koji traje dugo ili se javlja povremeno u vremenskim intervalima, nazivamo kronični proljev. Kod pasa proljev je često posljedica parazita u probavnome traktu. Ponekad paraziti nisu vidljivi u izmetu, pa vasnici misle da ih pas nema, no upravo se često dešava suprotno. Iz tog razloga preporuča se 3 - 4 puta godišnje "čišćenje" od crijevnih nametnika preventivno ili u terapijske svrhe. Jedino se parazitološkom, odnosno koprološkom pretragom može sa sigurnošću utvrditi da li pas ima ili nema crijevne nametnike. Davanjem antiparazitskih pripravaka ne štitimo samo zdravlje životinje, već i zdravlje čovjeka.Infekcije gastrointestinalnog trakta često za posljedicu imaju proljev. Infekcije gornjih dijelova crijeva najčešće su uzrokovane patogenim bakterijama od kojih su neke i zoonoze, a najčešće se radi o Salmonela spp. i Campylobacter spp. ili virusima od kojih su najčešći parvovirus i corona virus, te virus štenećaka. Infekcije povremeno mogu uzrokovati kvasnice i parazit Giardia. Protiv parvovirusnih infekcija, corona virusa i virusa štenećaka, psi se vakciniraju u dobi dok su štenci, a jednom godišnje do kraja života se preporuča revakcinacija. Probavne smetnje, odnosno proljev, može biti uzrokovan i alergijama, koje su najčešće posljedica grešaka u prehrani, uslijed čega dolazi do promjene crijevne mikroflore, te stresa. Uzrok proljeva može biti i posljedica odpadaka koje pas pojede u šetnji, prejedanja, netolerancije prema određenim sastojcima iz hrane, nepravilne prahrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.). Psa nikako nemojte hraniti hranom sa stola, već neka dehidrirana pseća hrana bude prioritet. Savjetujem superpremium dehidrirane hrane, koje su u potpunosti izbalansirane, te podmiruju sve potrebe psećeg organizma za proteinima, mastima, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, a to su:- Royal Canin Maxi Mature  - za pse satrije od 5 godina, te Royal Canin German Shepard Adult (hrana koja je svojim sastavom odgovara specifičnim potrebama njemačkih ovčara), - Hill's Senior Large Breed od piletine i Hill's Senior od janjetine, - Eukanuba Mature Large Breed od piletine i Eukanuba German Shepard, - Proplan Senior od piletine i Pro plan Senior od lososa. Uz ove superpremium hrane, svakako moram spomenuti i odličnu premium hranu Alleva Senor Light, te Alleva janjetina i riža, koja se pokazala izvrsnom kod pasa s gastrointestinalnim i dermatološkim problemima. Na ovu hranu članovi Pet centar kluba imaju 15 % popusta bez obzira na iznos i način plaćanja. Mlijeko se osobito ne preporuča, jer je neprobavljivo za pse, te često uzrokuje proljev. Kod sumnje na preosjetljivost na hranu trebalo bi psa staviti tijekom 2 mjeseca na posebnu dijetu u kojoj su proteini hidrolizirani. Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u otkrivanju sastojka koji uzrokuje preosjetljivost. Sljedeći korak je izbor hrane koja sadrži limitiran broj izvora bjelančevina koji nije uobičajen u hranama za pse. Ovakvom eliminacijskom dijetom dobit ćete podatak koje vrste mesa, odnosno žitarica ili povrća Vaš pas može konzumirati.Naveli ste kako Vaš pas dobiva i hranu pripremljenu kod kuće. Ovim načinom hranjenja vrlo je teško pravilno izbalansirati prehranu, a naročito u kombinaciji s gotovom hranom za pse. Vrlo često upravo iz neizbalansirane prehrane dolazi do poremetnji u probavi, iritaciji želuca i crijeva, te posljedično mekane stolice, proljeva ili povraćanja. Dugotrajni proljevi dovode do teških poremećaja u organizmu. Naročito su osjetljive mlađe jedinke. Životinje brzo slabe jer je resorpcija hranjivih tvari smanjena. Uz to, uz smanjenu resorpciju vode i pojačane crijevne transudacije dolazi do gubitka velike količine vode iz organizma (dehidracija), a posljedično se javljaju i poremećaji u elektrolitskom sastavu krvi.Kod proljeva u anaerobnoj sredini crijeva dolazi pod djelovanjem bakterija do stvaranja amina i diamina koji pojačavaju crijevnu peristaltiku i svojim toksičnim djelovanjem pogoršavaju opće stanje životinje.Navest ću Vam bolest koja se često javlja u njemačkih ovčara, odnosno postoji pasminska predispozicija za tu bolest. Egzokrina insuficijencija gušterače je najčešće posljedica kronične upale gušterače ili kako sam već navela pasminski je predisponirana. Kada nastaje kao posljedica kronične upale gušterače, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, dok kao pasminski predisponirana bolest se pojavljujuje češće u mladih životinja. Bolest karakterizira mršavljenje unatoč dobrom apetitu, životinje često jedu izmet, stolica je obično obilna, kašasta, masna. Nedotatak enzima gušterače, često se manifestira neprobavljenom hranom u stolici, a ne rijetko se javljaju promjene na koži i dlaci. Bolest se dijagnosticira pretrgama krvi i stolice. U pasa kod kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterače indicirana je terapija tabletama koje sadrže enzime gušterače. Uz davanje enzima potrebna je trajna dijeta hranama koje sadrže mali postotak masti (do 6%). Neke znanstvene studije govore o tome da neadekvatna prehrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti. Sekundarno se zbog toga javlja i oštečenje tankog crijeva, što rezultira i oštećenjem crijevnih resica, uslijed čega dolazi do nepotpune apsorpcije hranjivih tvari, gubitka tjelesne težine i proljeva. Egzokrina je insuficijencija gušterače neizlječiva bolest, no uz adekvatnu terapiju enzimima gušterače i posebnim režimom prehrane, životinja može doživjeti duboku starost. Postoji još niz bolesti , uključujući i neoplezije crijeva, te Chronovu bolest koje mogu uzrokovati proljev, gubitak tjelesne težine, te druge gastrointestinalne poremećaje.Svakako Vam savjetujem da što prije potražite veterinarsku pomoć, kako bi se uz klinički pregled, RTG, UZV, te mikrobiološku i parazitološku pretragu stolice, hematološke i biokemijske pretrage krvi, a po potrebi i drugim dijagnostičkim metodama, utvrdio točan uzrok proljeva kod Vašeg psa. Ukoliko se utvrdi bilo kakva patologija probavnog sustava, savjetujem medicinsku hranu za probavne smetnje (Eukanuba intestinal, Hill's i/d, Royal Canin intestinal), koja osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam psa labradora kojem prekomjerno otpada dlaka. Star je 7 mjeseci i to mu već traje od dolaska u moj dom. Išla sam kod veterinara i dao mi je specijalnu hranu protiv otpadanja nazivom: DEMATOSIS. I tablete-DERMANORM. Ali mu dlaka i dalje otpada. Možete li mi pomoći? Tea O: Dlaka psa raste i otpada ("linjanje") ciklički. Postoji period intenzivnog rasta, koji se izmjenjuje s prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi period mirovanja. Linjanje počinje kada je spremna nova dlaka. Na ciklus rasta utječe više čimbenika, kao temperatura okoliša, povećanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake najobilnije je u proljeće, kada pas više ne treba zimsko gusto krzno i ponovo u jesen, kada se kraće ljetno krzno zamjenjuje dužim, gušćim pokrovom i novim rastom poddlake. Psima koji borave u grijanim i klimatiziranim stanovima često je poremećen ovaj prirodni ritam, stoga se mnogi linjaju tijekom cijele godine. Linjanje je različito kod različitih pasmina. Gubitak dlake ili alopecija razlikuje se od linjanja, jer je karakterizira djelomični gubitak dlake. Nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu. Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.Preporučam Vam da štenetu jelovnik obogatite vitaminsko mineralnim dodatkom (npr."Vitapet" pasta) ili biotinskim preparatom (vitamin H) koji služi za regeneraciju dlake i kože (npr. "Biotin forte", "Ungiotin"). Napomenula bih još da je od velike važnosti duljina davanja posebne medicinske hrane i/ili dodataka prehrani. Naime, minimalni period za poboljšanje stanja kože i dlake je 6 do 8 tjedana. Iščetkavajte Vašeg ljubimca svakodnevno kako biste iščešljali odumrlu dlaku i potaknuli cirkulaciju, te obratite pozornost na eventualne promjene na koži. Ako se stanje ne stabilizira, odvedite ga na dermatološki pregled. Preporučila bih Vam Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jedno pitanje za vas: imam kuju staru 5 mjeseci, jako je izbirljiva u hrani i bojim se da je premršava, ima 31 kg, a pasmine je newfoundland. Je li ta težina normalna i koju bi hranu trebala jesti? Hvala na odgovoru, Igor O: Newfoundlander je jedna od najdobroćudnijih pasmina, unatoč tome što svojom krupnom građom i dubokim lavežom može djelovati opasno. Psi ove pasmine su veliki, krupni, sa izraženom, širokom i velikom glavom, četvrtastom njuškom i malim, duboko usađenim očima. Karakterizira ih gusta duga dlaka (uglavnom crne boje), s  debelim slojem poddlake.Psi ove pasmine u prosjeku su visoki 66 - 71 cm, a teški 45 - 68 kg. Ženke su u pravilu lakše i niže od mužjaka.Prema nekim podacima, ova je pasmina poznata još iz doba Vikinga, iako je vjerojatnije da su nastali križanjem s mastifima koje su na Newfoundland donijele generacije portugalskih ribara.Današnji izgled pasmine utemeljen je početkom 17. stoljeća.Nekada se ova pasmina koristila za izvlačenje ribarskih mreža iz hladnih mora oko Newfoundlanda, a danas se koriste kao psi spasioci  (jer imaju izražen nagon za spašavanjem), čuvari ili obiteljski psi. Zbog izrazito dobroćudnog temperamenta, staloženosti i ljubavi prema djeci, omiljeni su u obiteljima. Prema podacima koje ste naveli, teško mi je utvrditi je li Vaša kujica premršava ili nije, jer se još uvijek razvija.Za sve gigantske pasmine karakteristično je da rastu sporije od manjih (i lakših) pasmina, pa razvoj ove pasmine završava s 18 mjeseci.Period rasta kod njih se dijeli na dvije osnovne faze - u prvoj, koja traje oko 9 mjeseci, štene intenzivno raste ''na očigled'', razvija se koštani sustav i na momente pas djeluje neproporcionalno (kao da su mu noge preduge u odnosu na tijelo, kao da mu je glava premala ili da je premršav).U drugoj fazi, koja traje od 9. do 18. mjeseca starosti, formira se mišićni sustav i pas polako dobiva na masi, te prelazi u odraslu jedinku, koju karakterizira izgled svojstven pasmini.Budući je Vaša kujica ipak još uvijek beba u razvoju, mislim da ova težina za dob od 5 mjeseci ne bi bila zabrinjavajuća. Kao što sam ranije napomenula, ona je trenutno u fazi kada možda djeluje premršavo i tek će uslijediti faza u kojoj će se postupno formirati.Preporučila bih Vam da je hranite nekom od superpremium hrana (barem dok ne završi rasti, tj. barem do 18. mjeseca starosti), koje su u potpunosti izbalansirane prema potrebama određene dobne skupine i pasmine, a uz njih nije potrebno dodavati vitamine ili minerale.Za Vašu bih ljubimicu preporučila Royal canin ''Giant Puppy''; Hill's ''Puppy large breed''; Eukanuba ''Puppy large''; Pro plan ''Puppy large breed'' ili Nature's best ''Puppy Large/Giant''.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog godinu i dva mjeseca. Prije pet mjeseci lijevo oko mu je bilo operirano uslijed ispadanja oka iz svog ležišta, tj. pomjeranja oka izvan očnog kapka. Nakon te prve operacije to mu se desilo još dva puta s istim okom, s tim da oba puta - dok bi mi stigli do veterinarske ambulante - on bi trljajući se o sjedište u autu, to isto oko vratio na mjesto. Pregledalo ga je više veterinara i svi kažu da razlog tome može biti lajanje, stres ili udarac, međutim ja ništa od toga ne uočavam kod moje maze; jako rijetko laje, izrazito je miran nakon kastracije, ne bi se moglo reči da je okružen miljeom koji mu stvara stres. Molim vas da mi pomognete nekim savjetom ili obrazloženjem što mu se to dešava s okom i što činiti ubuduće. Unaprijed zahvalna Anja i njen mali mušketir Atos O: Pekinezer, mops, ši-cu i čivava su pasmine kod kojih se, zbog anatomske građe oka, često dešavaju prolapsusi očne jabučice. Naime, za njih je karakterističan egzoftalmus, pa oko djeluje izbočeno prema van.Do prolapsusa uglavnom dolazi uslijed neke traume - ugriza većeg psa za glavu, udarca u glavu i slično.Ponekad i sam vlasnik može izazvati prolapsus, ukoliko psa kažnjava potezanjem za šiju, što automatski povlači i očne kapke unazad. U ovom se slućaju oko može vratiti u ''normalnu'' poziciju ukoliko se očni kapci istog momenta povuku prema naprijed (navuku preko oka).Ukoliko do prolapsusa dolazi povremeno, moguće ga je spriječiti kirurškim putem. Očni kapci se zašiju, tako da je otvor između kapaka preuzak i na taj način onemogučava prolapsus.U slučajevima kada nakon prolapsusa nije moguće reponirati oko, psa obavezno treba odvesti veterinaru u roku pola sata, kako bi se spriječile dodatne traume oka, ali i moguće infekcije. Psu treba onemogučiti diranje po oku, a vlasnik ga treba konstantno održavati vlažnim.Pregledom kod veterinara utvrđuje se je li vid u funkciji, te je li uslijed prolapsusa došlo do rupture mišića ili vidnog živca. Ukoliko je sve prošlo bez većih ozljeda i ukoliko je vid očuvan, radi se kirurška repozicija oka.Medutim, uglavnom se događaju teži oblici, s trajnim posljedicama, pa je jedina mogućnost izvršiti enukleaciju očne jabučice. Pritom se očni kapci zašiju, a životinji na žalost preostaje gledati na jedno oko.Ukoliko se kod Vašeg psa prolapsus dosta često javlja, bilo bi dobro da, u dogovoru s veterinarom, razmislite o operaciji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći i objasniti ponašanja psa i što ih određuje..... Hvala, Dora O: Ponašanje životinja rezultat je genetike, okoline u kojoj životinja živi i iskustva (ono što je naučeno prethodnim interakcijama genetike i okoline). Za bolje shvaćanje ponašanja pasa, neizostavno treba spomenuti reflekse. Refleksi se dijele na uvjetne i bezuvjetne, a uvjetni pak na prirodne i umjetne. Bezuvjetni refleksi su urođeni i prenose se na potomstvo. Štene, nakon rođenja, samostalno ne može jesti ni vidjeti okolinu oko sebe no ipak zna kako se ponašati da bi opstalo na životu (otvara usta pri nuđenju hrane). Ove radnje pod utjecajem su djelovanja njegova živčanog sustava, bez utjecaja i sudjelovanja njegove volje. Odmah nakon rađanja, kod životinja se stvara veza u moždanim stanicama, a kao rezultat izazvanog osjećaja gladi ili hladnoće, dolazi do određenog ponašanja. Tako toplina majčinog tijela djeluje na štene kao podražaj koji izaziva određenu reakciju, štene prilazi majci ako mu je hladno, bol izaziva trzaj, itd. Sve ove reakcije urođene su, bezuvjetne, a podražaji koji ih izazivaju su bezuvjetni urodeni podražaji. Uvjetni refleksi su oni koje pas stječe tijekom života pomoću iskustva (ili učenja). Štene, dok je još vrlo malo, održava svoj život na osnovi bezuvjetnih refleksa a kasnije reakcijama koje ga osposobljavaju za daljnji život. Štene u starosti već od mjesec dana hoda za čovjekom jer mu on daje hranu, njeguje ga, štene dolazi na čovjekov poziv, i drugo. Ovakve radnje stvorene su kao rezultat njegove interakcije s vanjskom sredinom, odnosno iskustva i pokušaja. Uvjetni refleksi dijele se na prirodne i umjetne. Prirodni su oni koji se javljaju kao rezultat bezuvjetnog podražaja (miris hrane izaziva pažnju i prilaženje psa). Umjetni su oni koji se stvaraju na osnovu određenog podražaja (npr. zvuk zvona u Pavlovljevom pokusu ili zapovijed u dresuri su uvjetni podražaji). Za stvaranje umjetnog uvjetnog refleksa svaki podražaj treba pratiti djelovanje određenog bezuvjetnog podražaja kako bi se izazvao bezuvjetni refleks, iz razloga što se uvjetni refleksi stvaraju na osnovu bezuvjetnih.Refleksi se dijele u skupine (spolni, prehrane, obrambeni, orjentacijski i dr.), a svako se ponašanje sastoji od elemenata koji pripadaju određenoj skupini refleksa. Za ponašanje je psa karakteristično da jedan refleks prevladava nad drugim. Ovo je uočlljivo kada se promatra ponašanje pasa različitih pasmina, što se objašnjava nasljedstvom. No osim nasljedstva, utjecaja ima i učenje i način držanja. Pavlov je u svojim pokusima imao dvije skupine pasa, jednu je držao u zatvorenom prostoru i kod njih su prevladavali pasivno obrambeni refleksi dok su kod onih držanih na otvorenom prevladavali aktivno obrambeni refleksi. Ova pojava korisna je u određivanju mogućnosti i uporabne vrijednosti pasa (npr. službeni psi bi trebali biti oni koji ispoljavaju aktivno obrambene reflekse).Općenito se može reči kako su sve radnje koje se u pasa postižu učenjem izazvane uvjetnim refleksima tj. onima koje pas stječe tijekom života. Ponavljanjem uvjetnog podražaja i vršenjem određene radnje iza toga, u moždanim stanicama psa aktivira se određena skupina slušnih stanica a odmah nakon toga i skupina stanica za kretanje. Na ovaj način javljaju se dva izvora pobuđenosti gdje podražaj jednog prethodi drugome, ali kasnije ga uvjetuje. Čestim ponavljanjem među njima stvara se veza u refleksnom luku tako da pobuđenost jednih stanica automatski pobuđuje druge, odnosno određenu radnju životinje (npr. sjedenje na naredbu "Sjedi!"). Treba naglasiti kako su u procesu djelovanja živčanog sustava dva osnovna: aktivacija i inhibicija. Procesi aktivacije potiču psa na izvršenje neke radnje. Oni aktiviraju određenu grupu stanica u kori velikog mozga koje tada izazivaju aktivno djelovanje određenih organa. Pas vrši neku naredbu jer su se aktivirale odgovarajuće grupe vidnih, slušnih i stanica za kretanje. Inhibicija je pak suprotna reakcija od aktivacije. Ona prekida ili zadržava refleksne radnje. Prema Pavlovu, proces inhibicije ima isto tako važnu ulogu u životu kao i procesi aktivacije. U učenju ili dresuri cijeli niz refleksa se stvara razvojem procesa inhibicije u kori velikog mozga. Na toj osnovi se zasniva izvršenje naredbi poput "Ne!" ili da se pas dugo zadržava na zapovijed "Sjedi!" ili "Lezi!". Svako stvaranje određene navike zahtijeva, s druge strane, inhibiciju mnogih drugih refleksa. Klasično uvjetovano ponašanje psa oblik je asocijativnog učenja koje je najprije predstavio Ivan Pavlov opisavši "refleksnu teoriju". Svima je poznato kako na zvuk zvona pas slini. Pavlov je dokazao kako se sve životinje mogu naučiti očekivati posljedicu rezultata na osnovu prijašnjeg iskustva. Tipični postupak za prezentaciju uvjetovanog ponašanja uključuje davanje neutralnog podražaja zajedno sa onim od velikog značaja. Neutralni podražaj je onaj koji ne rezultira nikakvim odgovorom organizma prema kojem je usmjeren. Pavlov ga je odredio kao uvjetnim podražajem. Suprotno tome, podražaj od značaja obavezno pobuđuje urođeni često refleksni odgovor. Pavlov je ove nazvao bezuvjetnim podražajima i bezuvjetnim refleksima. Ako se ponavljaju u parovima, s vremenom postaju povezani i organizam počinje ispoljavati odgovor prema uvjetnom podražaju. Pavlov je ovo nazvao uvjetni odgovor. Postoji nekoliko tipova i varijacija ovog ponašanja: uvjetno prema naprijed - početak uvjetnog podražaja prethodi početku bezuvjetnog podražaja. Tri najčešća oblika ovog su: kratko-odgođeno, dugo-odgođeno i slijeđenje. Kod kratko-odgođenog početak bezuvjetnog podražaja je zakašnjeli u odnosu na početak uvjetnog podražaja. U ovom postupku, uvjetni podražaj se može potpuno preklapati sa bezuvjetnim ili se uvjetni može u jednom trenutku prekinuti prije početka bezuvjetnog. Termin "kratko" odnosi se na interval izmedu podražaja i odredeno je tipom klasičnog uvjetovanja. Dugo-odgođeno predstavlja još uvijek zakašnjeli početak bezuvjetnog podražaja u odnosu na uvjetni ali je interval između podražaja dulji nego je to u kratko-odgođenom. Mada razlika između navedenih može biti trivijalna, razlikovanje je bitno iz razloga što se neki oblici uvjetnog ponašanja bolje uče s duljom odgodom dok druge s kratkom. Kod slijeđenja, uvjetni i bezuvjetni podražaji se ne preklapaju. Umjesto toga, dok je uvjetni prezentiran, dozvoljen je period vremena tijekom kojeg nema podražaja a nakon toga se daje bezuvjetni podražaj. Period bez podražaja naziva se interval traganja. Simultano uvjetovanje - predstavlja izlaganje uvjetnim i bezuvjetnim podražajima istovremeno.Zakašnjelo uvjetovanje - početak bezuvjetnog podražaja prethodi početku uvjetnog. Uvjetni nagovješćuje neizbježan bezuvjetni podražaj ali i signal da je bezuvjetni podražaj završio. Kao rezultat, uvjetni odgovor se smatra zakočenim.Vremensko uvjetovanje - bezuvjetni podražaj daje se redovito u vremenskim intervalima a prihvatljivi uvjetni odgovor ovisan je o pravilnom vremenskom određivanju intervala između prezentacije bezuvjetnih podražaja. Smisao ovog može poslužiti kao uvjetni podražaj. Neupareno uvjetovanje - uvjetni i bezuvjetni podražaj ne prezentiraju se zajedno. Obično su izdvojeni u zasebne različitim intervalima. Obično se ova procedura odvija u istraživanju neasocijativnog odgovora kao što je aktivacija.Slabljenje samo uvjetnog podražaja - prezentira se bez bezuvjetnog podražaja. Obično se izvodi nakon što je usvojen uvjetni odgovor kroz uvjetno prema naprijed. S vremenom jačina uvjetnog odgovora se smanjuje na onu razinu kao što je bila prije učenja.Postoje dvije teorije o tome kako djeluje klasično uvjetovano ponašanje. Prva, podražaj-odgovor teorija, sugerira kako je asocijacija na bezuvjetni podražaj načinjena uvjetnim podražajem unutar mozga, ali bez utjecaja na volju. Teorija podražaj-odgovor teorijski je model psihologije ponašanja koja sugerira kako životinje (i ljudi) mogu naučiti povezati novi podražaj (uvjetni) sa onim koji je postojao prije njega (bezuvjetni) i mogu misliti, osjećati ili odgovoriti na uvjetni na način kao da je to bio bezuvjetni. Druga teorija, podražaj-podražaj, uključuje i volju u kojoj je uvjetni podražaj povezan s konceptom bezuvjetnog podražaja; sitna ali vrlo važna razlika. Teorijski je model klasičnog uvjetovanog ponašanja koji govori kako je kognitivna komponenta potrebna za obavljanje klasično uvjetovanog ponašanja. Ona sugerira kako životinja može naučiti povezati uvjetni podražaj kao što je to npr. zvono, s npr. neizbježnim dolaskom hrane (bezuvjetni podražaj), što rezultira uočljivim ponašanjem - slinjenje. Teorija podražaj-podražaj govori o tome kako životinja slini na zvuk zvona upravo zato jer ga povezuje s hranom. Kod dresure i rada sa psom razlikuju se dvije pojave: ponašanje psa i utjecaj čovjeka i okoline u kojoj se dresura obavlja. Ponašanje psa je način na koji on pokazuje radnje pomoću kojih se prilagođava vanjskim uvjetima. Ponašanje se mijenja prema trenutnim uvjetima okoline što pokazuje veliku sposobnost prilagođavanja psa. U vanjskim uvjetima, ponašanje je izazvano podražajima koji dolaze iz okoline a u dresuri prisutnošću osobe. Sve podražaje iz okoline pas prima svojim osjetilima i na njih reagira nekom radnjom. No ponašanje psa može biti izazvano i unutrašnjim podražajima na koje veliki utjecaj imaju žlijezde s unutarnjim izlučivanjem - hormoni (npr. spolni refleks se javlja u razdoblju sazrijevanja spolnih žlijezda tj. kada one počnu s lučenjem spolnih hormona). Oba podražaja, vanjski i unutarnji, na ponašanje psa djeluju kao cjelina.Psi različito usvajaju naredbe i učenje, neki brže, neki sporije. Ovo se objašnjava Pavlovljevom teorijom o tipovima više živčane aktivnosti u pasa. Na osnovi tih razlika, svrstao je sve pse u četiri osnovna tipa: uzbudljiv ili nervozan, uravnoteženo živahan, uravnoteženo miran, loš ili apatičan. Od najveće je važnosti pri radu sa psom uspostaviti pravilan harmoničan odnos. Odnos se mora bazirati na potpunom povjerenju psa u svog vlasnika i izazivati želju za kontaktom i komunikacijom sa vlasnikom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psića starog 11 mjeseci, mužjak je i ima svega 8 kilograma. Nakon mjesec dana primanja raznoraznih lijekova i njegovog uzastopnog povraćanja svaki dan po nekoliko puta (što je veterinar znao na vrijeme), veterinar je odlučio da bi ga trebalo slikati (ili sta već). Zanima me da li bi se mogao spasiti da mu je to ustanovljeno ranije i kako je uopće moglo doći do toga, tj. što bi mogao biti uzrok tom zatajenju? (Prije 4 mjeseca ga je udario auto, ali je nakon toga bio u redu, od vanjskih povreda je imao samo slomnjene ligamente na zadnjoj šapici, a za unutanje je veterinar rekao da ih nema. Nije ga slao na slikanje niti išta drugo.) Da li bi to mogao biti uzrok? Rekli su mi da mu sada više nema pomoći. Hvala, BenO: Zatajenje bubrega može biti akutno i kronično. Akutno zatajenje bubrega nastaje naglo, dok je kronično zatajenje bubrega sporo i pritajeno. Kod zatajenja bubrega, bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega. Akutno zatajenje bubrega je zapravo klinički sindrom (skup simptoma) koji se karakterizira naglim smanjenjem protoka krvi kroz bubrege, smanjenjem glomerularne filtracije, ekskretorne funkcije bubrega i porastom dušičnih tvari u krvi. U oko 75% slučajeva, akutno je zatajenje bubrega praćeno oligurijom (smanjeno izlučivanje mokraće) ili anurijom (prestanak izlučivanja mokraće, odnosno još manje izlučivanje mokraće nego kod oligurije). Uzroci akutnog zatajenja bubrega mogu biti: - hemodinamski poremećaji (začepljenje krvnih žila bubrega, diseminirana intravaskularna koagulacija...) - infekcije - leptospiroza, bakterijske sepse, neke virusne bolesti - metabolički poremećaji (hiperkalcemija) - opekotine, smrzotine, toksini nastali od nekih lijekova ili toksini od jetrene ciroze ili akutne upale gušterače - bolesti bubrega - akutni glomerulonefritis, pijelonefritis, sistemske bolesti koje zahvaćaju bubreg - starost, ozljeda, antifriz (ako ga psa slučajno poliže) - zatajenje srca, uznapredovali tumoriSimptomi bolesti se svode u početku na smanjeno mokrenje i porast dušikovih tvari u organizmu. Mokraća je tamnije boje i manje gustoće. Kod povećanog unosa tekučine u organizam mogu nastati edemi i izlijevanje u trbušnu šupljinu. Javlja se mučnina i povraćanje, životinja više spava, teško diše. Može doći do proljeva i razvijanja gastritisa, nastanka plućnog edema i perikarditisa te različitih sekundarnih infekcija.U tom je slučaju potrebno psu dati infuziju (intravenski), te ga staviti na medicinsku dijetu i liječiti primarnu bolest.Kronična bubrežna insuficijencija je klinički sindrom koji karakterizira propadanje nefrona. Zbog propadanja nefrona bubreg prestaje obavljati osnovne funkcije što uzrokuje postupno snižavanje glomerularne filtracije. Budući da je oštećena funkcija izlučivanja bubrega, nakupljaju se raspadni produkti metabolizma u organizmu što znači da se u organizmu zadržavaju štetne tvari koje bi se trebale izlučivati putem mokraće iz njega. Nije samo zhvaćena ekskretorna funkcija bubrega, već i endokrina funkcija, te dolazi do smanjenog lučenja ili potpunog prestanka lučenja eritropoetina što dovodi do smanjenog stvaranja eritocita i anemije. Također dolazi do smanjene sinteze i lučenja D3 vitamina što za posljedicu ima promjenu u koncentraciji kalcija i fosfata. Poremećena je i metabolička funkcija bubrega. Kronična renalna insuficijencija je najčešće posljedica šećerne bolesti, policistične degeneracije bubrega, nekih autoimunih bolesti, začepljenja krvnih žila, infekcije, glomerulonefritisa ili povišenog krvnog tlaka.Simptomi bolesti su: pojačana žeđ, učestalo mokrenje, drhtanje, kasnije se javljaju i blage nesvjestice, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, fetor ex ore je uremičan (zadah iz usta), proljev, tremor, koža je blijedožuta, javlja se svrbež, moguć je i konjuktivitis.Kod kronične bubrežne insuficijencije kod ljudi je terapija hemodijaliza ili transplantacija bubrega. Jedino kako se odmah može pomoći životinji je da se pokuša vratiti ravnotežu natrija, kalija i kalcija u krvi (elektrolita), regulirati acido-baznu ravnotežu i tlak, te liječiti anemiju. Obavezno je psa potrebno staviti na medicinsku hranu (Hill's-k/d, Eukanuba-Renal ili Royal canin-Renal). Cilj takve hrane je smanjiti količinu fosfora i natrija, povećati unos masti, umjerena količina visokokvalitetnih bjelančevina, povećan unos vitamina i veća količina antioksidanata. Medicinsku hranu može nabaviti u dehidriranom ili konzerviranom obliku.Kod nekih pasmina pasa postoji predispozicija za razvoj juvenilnog zatajenja bubrega. Tu spadaju koker španijel, samojed i šar-pej. Takovi psi, na žalost, ne dožive niti odraslu dob. Odvedite svog psića na Veterinarski fakultet kako bi mu napravili dodatne dijagnostičke pretrage kao što su vađenje krvi (iz krvi se mogu vidjeti stanja pojedinih organskih sustava), pregled mokraće, ultrazvuk, rentgen i dr. Obavezno sa sobom nosite nalaze svog veterinara i podatke o terapiji koju je psić dobivao. Jako ste mi malo podataka naveli o Vašem slučaju pa ne mogu točno zaključiti o čemu se radi, ali nikako nemojte odustajati dok ne dobijete drugo veterinarsko mišljenje i dok za psa ne napravite sve što ste mogli. Budući da je imao slomljen ligament na zadnjoj šapici, moguće je da je udarac automobila bio nezgodan te da je stradao bubreg. Ako strada jedan bubreg, drugi preuzima kompletnu funkciju i tu ne bi trebalo biti većih problema. Bez kliničkog pregleda životinje teško je davati bilo kakvo konkretnije mišljenje. Nadam se da ćete uspjeti nešto učiniti za svog psića.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu škotskog terijera staru 5 mjeseci. Pročitala sam da mogu bolovati od nasljedne bolesti "scotie crabs", ali nisam nigdje našla objašnjenje o čemu se radi. Interesira me jesu li skloni i drugim bolestima. Moja kujica je odličnog zdravlja i jako je draga. Unaprijed zahvaljujem i sve pohvale vašoj stranici, Ksenija O: Škotski terijer je mali lovački pas, korišten za lov na zečeve, lisice i ostalu sitnu divljač. Danas je uglavnom pas za pratnju. Karakterizira ga tvrda i oštra dlaka, koja se po trbuhu i leđima trima, a šiša na glavi, prsima i nogama. Boja dlake može biti crna, prosjeda i boje pšenice. Ime bolesti koje ste mi naveli nije mi poznato i na žalost Vam nisam u mogućnosti konkretnije pomoći.Međutim, postoje druge nasljedne bolesti, kojima je ova pasmina sklona. Nabrojat ću Vam neke od njh: 1. Von Wilebrandova bolest uzrokovana je deficitom von Wilebrandovog faktora, bitnog u procesu zgrušavanja krvi. Zbog nedostatka ovog faktora dolazi do pojave iregularnosti u funkciji trombocita i produžuje se vrijeme zgrušavanja krvi. Psi oboljeli od ove bolesti skloni su krvarenjima iz nosa i desni, moguća je pojava krvi u mokraći ili fecesu, a kod ozljeda je produženo krvarenje. Nosioci gena za ovu bolest su roditelji, no ne mora biti zahvaćeno cijelo leglo, niti se simptomi manifestiraju kod  svih oboljelih štenaca istim intenzitetom. Ukoliko su oba roditelja nosioci ovog gena (homozigoti), doći će do uginuća štenaca prije ili neposredno nakon poroda. Iako su mnogi psi ove pasmine nosioci ovog gena, samo se kod manjeg broja ispoljavaju simptomi. Bolest se uglavnom dijagnosticira između 3. i 5. godine života. Na žalost, ne postoji lijek za ovu bolest, ali mnogo se može učiniti prevencijom. Kod slučajnih krvarenja vlasnik može sam izvršiti kompresiju, a ukoliko životinja treba operaciju, trebala bi primiti transfuziju pune krvi za vrijeme i nakon operacije. Osim toga, trebalo bi izbjegavati lijekove koji mogu izazvati trombocitopeniju ili mogu utjecati na zgrušavanje krvi - nesteroidne protuupalne lijekove (aspirin, ibuprofen, fenilbutazon); neke antibiotike (penicilin, kloramfenikol, ampicilin...); antihistaminike; heparin i estrogen. 2. Gluhoća 3. Kraniomandibularna osteopatija - predstavlja bujanje i rast donje čeljusti, a manifestira se oteklinom, temperiranošću, bolnošću; životinja otežano uzima hranu i žvače, pa s vremenom sve više mršavi, postaje apatična...Dijagnoza se postavlja na temelju RTG snimke. Obično se u težim slučajevima preporuča eutanazija ili se, kod blažih oblika bolesti, zabranjuje daljnji uzgoj. 4. Melanomi su tumori pigmentnog tkiva. Mogu biti benigni (dobroćudni) ili maligni (zloćudni - sa tendencijom stvaranja metastaza) 5. Cistinurija je autosomno recesivni poremećaj, uzrokovan pojačanom ekskrecijom aminokiseline cistina. Bubrezi tijekom procesa filtracije mokraće nisu u mogućnosti resorbirati dotičnu aminokiselinu, koja može precipitirati i formirati kristaliće ili kamence u bubrezima, ureterima ili mokraćnom mjehuru. Kada se simptomi bolesti jave, obično su se već formirali poprilično veliki kamenci. Na bolest se uglavnom može posumnjati ukoliko se jave učestalo mokrenje, krv u mokraći, česte urinarne infekcije, otežano i bolno mokrenje (stranguria), odbijanje mokrenja i sl. Ukoliko se simptomi na vrijeme ne prepoznaju, može doći do opstrukcije mokraćnih puteva, što može završiti smrću životinje. Liječenje je kirurškim uklanjanjem kamenaca. Za ovaj je poremećaj bitna i preventiva, stoga su od velikog značaja specijalne medicinske dijete, namijenjene upravo ovom problemu. 6. Ahondroplazija je relativno rijetka, a označava zaostajanje u rastu diafiza cjevastih kosti, uz istovremeno bujanje hrskavica na epifizama. Radi se o hormonalnom poremećaju, u kojem veliku ulogu igraju hipofiza i nuzštitna žlijezda, a manifestira se patuljastim rastom.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kod psa (dogo argentino, 6 mjeseci) uzimanjem brisa je pronađen ispod pazuha prednjih šapa stapholococcus inermedius prije 20 dana i od tada je pod tretmanom antibiotikom ciprocinal. Nadražena su mjesta ispod prednjih šapa, unutrašnja strana (regija bez dlake) zadnjih šapa, oko oba oka i unutrašnja strana oba uha. Kod psa je izražen jak svrab i neprestano češanje i lizanje kontaminiranih regija. U sklopu terapije, iritirana mjesta mažemo povidon jodom 1%. Molim vas da mi odgovorite primjenjujem li dobru terapiju i koliko traje liječenje; jako sam zabrinut jer se stanje ne popravlja, a u posljednje vrijeme pas spava maltene po cijeli dan i opao mu je apetit. Stolica mu je u redu i redovna. Hvala, VojislavO: Piodremija je stručni izraz za gnojnu bakterijsku infekciju kože. Ona može biti primarna ili sekundarna, površinska ili duboka, lokalizirana ili generalizirana, a po trajanju akutna, subakutna i kronična. Uzročnik primarne piodermije najčešće je Staphylococcus intermedius.S.intermedius je isto tako vrlo često samo komenzal na sluznici usta i nosa, te predstavlja mikrofloru kože zdravih pasa. U mladih se pasa ovo oboljenje naziva i juvenilnom piodermijom. Predisponirajući faktori za razvoj bolesti su različita stresna stanja, metabolički i genetski poremećaji, hormonalni debalansi, ektoparaziti (npr. Demodex canis), alergijske reakcije (na ugriz buhe, alergija na hranu, atopija), te mehanička oštećenja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antiseptici i antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slućajeva propisuje se i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.U pravilu je povlaćenje kliničkih znakova upale evidentno tek nakon 14-21 dan. "Ciprocinal" sadrži ciprofloksacin, antibiotik širokog antibakterijskog spektra. To znači da djeluje baktericidno na većinu Gram-negativnih bakterija, te na Gram-pozitivne aerobe (među njima je i Staphylococcus). Za većinu infekcija mekih tkiva terapija ciprofloksacinom traje 1-2 tjedna. Kao nuspojave navode se: gastralgija, mućnina, proljev, pseudomembranozni kolitis, povećane vrijednosti jetrenih enzima, leukopenija, eozinofilija, trombocitopenija, pruritus, urtikarija, reakcije preosjetljivosti na svjetlo, artralgija ili mialgija, pad krvnog tlaka. Od neuroloških neželjenih učinaka mogu se javiti: nesanica, nemir, glavobolja, agitacija, tremor, ataksija, grčevi, vrtoglavica i razdražljivost.Želim još navesti da ciprofloksacin uzrokuje artropatiju u mladih životinja (životinje u rastu).Vezano uz daljnju terapiju preporučam Vam da sve navedeno izložite veterinaru koji terapira psa, te eventualno potražite i drugo mišljenje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas u šetnji bira glatke površine, ili kada mora preći preko šljunka ili slično, ponekad poskoći šapama kao da ga zaboli. To se odražava u hodu kao da šepa. Papućice su crne boje ali na mjestima su ružićaste kao da ih je hodajući potrošio. Inaće mops Oggy je jako živahan. Pomagajte... Predrag O: Bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta ili zbog tromboza većih krvnih žila. Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Postoje mnogi tipovi ortopedskih problema koji se mogu javiti kod pasa. Naime, bilo bi vrlo neobično da pas cijelog života ne iskusi neki od njih. Većina tih su manji problemi koji se mogu riješiti sami od sebe mirovanjem. Manja uganuća, istegnuća ili ozljede mišića, većina su ovih problema. Konstantna šepavost, svaka šepavost povezana s traumom i teške šepavosti trebale bi biti pregledane od strane veterinara što prije. Oporavak od ortopedskih bolesti može potrajati tjednima, pa čak i mjesecima. Treba spomenuti i šapu psa koja ako je bolna, može biti uzrokom šepavosti. Šapa je u pasa sastavljena od 5 prstiju, od njih četiri nosi tjelesnu težinu. Peti prst, ekvivalent ljudskom palcu smješten je sa stražnje strane i ne nosi težinu tijela. Debeli, grubi jastučić raste na sredini donje strane svake šape a manji s unutarnje strane svakog prsta. Šepavost koja nastaje zbog boli u šapi je vrlo česta. Infekcije kože između prstiju i oko jastučića, abrazije samih jastučića i razne posjekotine i porezotine mogu rezultirati sa boli pa samim time i šepavošću. Frakture metakarpalnih kostiju prstiju također su dosta česte. I na kraju, tumori koji rastu ili iz kože ili baze nokta.Zatim, treba spomenuti i psihički uzrok otežanog hodanja po skliskim površinama. Naime, neki psi boje se sklizavih i glatkih površina jer ih zbunjuju i dezorijentiraju te se boje da će pasti. Iako je ovo najizraženije kod kuhinjskog poda ili kupaonice (pločice) može se javiti i u vanjskom prostoru. Ne zna se točno što potiče ovakvo ponašanje, no smatra se da počinje ranijim poskliznućem ili padom što ih prestraši. Drugo što može dovesti do nevoljkosti kretanja po sklizavim površinama je duljina noktiju. Ako su oni predugi pas hoda na vrškovima umjesto da koristi prirodan zahvat jastučićima. Svakako odvedite psa veterinaru na pregled kako bi pomoću dijagnostičkih metoda mogao utvrditi o čemu se točno radi i kako bi krenuo s eventualnom terapijom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas pomozite imamo štene pasmine shar pei, staro skoro tri mjeseca i do sada smo ga redovno cijepili dva puta, a još treba dobiti treće cjepivo. Kada možemo ići s njim u šetnju, drugo cjepivo dobio je 05.11.2007.? Tatjana O: Zbog objektivne mogućnosti da se štene zarazi od zaraznih psećih bolesti, nije preporučljivo psa izvoditi na površine gdje se zadržavaju drugi psi, dok nije primio barem dvije doze cijepiva. Svaki vlasnik režim cijepljenja provodi u dogovoru sa svojim veterinarom. Vakcina stimulira staničnu i /ili humoralnu imunost, odnosno proizvodi se imunološka memorija koja će životinju zaštiti kod izlaganja bolesti protiv kojih je cijepljena. Štene je potrebno cijepiti minimalno dva puta protiv psećih zaraznih bolesti, kako bi organizam stekao dovoljan broj antitijela protiv bolesti za koje je cijepljenjen. Razmak između dvije doze bi trebao biti 2-3 tjedna , kako vakcine ne bi interferirale jedna sa drugom. Nakon drugog cijepljenja potrebno je oko 14 dana kako bi zaštitni titar antitijela bio dovoljno visok. Vakcina potiče stvaranje specifičnih antitijela protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze, pa i nekih drugih zaraznih bolesti, ovisno s kojim je cijepivom pas cijepljen. Kako su posljedice ovih zaraznih bolesti vrlo teške, pa i fatalne, svakako se preporuča minimalno psa cijepiti dva puta protiv zaraznih psećih bolesti. Nakon navršena tri mjeseca starosti zakonom ste obavezni pasa cijepiti protiv bjesnoće, koje uključuje čipiranje i dehelmintizaciju. Broj čipa i datum vakcinacije bit će uneseni u pseću knjižicu, koja je  potrebna i ukoliko prelazite granicu RH. Ovisno o zemlji u koju putujete morat ćete podići i veterinarsku svjedodžbu kojom se potvrđuje da pas dolazi iz zemlje u kojoj trenutno nema slučajeva bjesnoće ili neke druge opasne bolesti (slinavka, šap i drugo). Možete psa već izvoditi van, no savjetujem Vam da budete na oprezu, osobito kada se radi o kontaktu sa ljudima, pošto pas nije cijepljen protiv bjesnoće.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju staru 13 mjeseci koja, od kad sam je kupio kada je bila stara 3 mjeseca, mokri dok spava. Ljetos je, sa 12 mjeseci, dobila menstruaciju i tada je rijetko mokrila dok spava. Nije se parila i sada, unatrag 15 dana, mokri učestalo dok spava. Dosta je uplašena i na svaki nepoznati zvuk ili predmet pomokri se od straha. Vodio sam je kod veterinara, međutim nitko mi nije znao odgovoriti što da radim. Pila je antibiotik za upalu, ali ništa. Sada mi vetreinar preporučuje da je steriliziram i da će tada prestati mokrit te da će joj također dati neke hormone kojih nema za kupiti u Hrvatskoj. IvanO: Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja, a može se javiti u pasa bilo koje dobi i spola. Mnogi faktori dovode do inkontinencije mokraće, uključujući anatomiju, sterilizaciju, pasminu, dob, spol i težinu. Najčešći uzrok inkontinencije je nesposobnost mehanizma sfinktera mokraćnog mjehura. Ovo stanje zahtijeva dugotrajno (do doživotno) liječenje ili kiruršku intervenciju. Čini se kako od inkontinencije više pate: psi stariji od 6 godina, sterilizirane ženke, srednje i velike pasmine pasa, pretili psi, psi koji boluju od neke bolesti. Aktivnost sfinktera mokraćnog mjehura regulirana je živcima kojima se svjesno i nesvjesno upravlja. Sfinkter obično ostaje zatvoren sve dok pas svjesno ne odluči da se mora pomokriti. No, ako je sfinkter "slab", to je vidljivo curenjem mokraće. Iako kuja može i svjesno mokriti dogoditi će joj se da joj mokraća curi. Tipovi inkontinencije mogu se klasificirati kao: akutna koja nastupa naglim promjenama u uro traktu (infekcija) te kronična, odnosno perzistirajuća (kronične infekcije) S obzirom na uzrok mogu se podjeliti na:1. Stres-inkontinencija (nastaje zbog slabosti mišića zdjelice uzrokovane traumom, odvajanje od ukućana, veselje pri dolasku vlasnika, strah i sl.) 2. Inkontinencija zbog nestabilnosti sfinktera (kuje malih pasmina koje su tjekom graviditeta imale velike plodove s obzirom na svoju veličinu, starije kuje, psi kod kojih su se vršili zahvati u području uro trakta i sl.) 3. Opstruktivna inkontinencija (nastaje zbog opstrukcije vrata mokraćnog mjehura u pasa sa povećanom prostatom ili kod kompresije tumora u tom području).4. Neuropatska inkontinencija (kod pas oboljelih od epilepsije, tumora živčanog sustava, ozljeda leđne moždine, prolapsus diska i sl.) Kako ne postoji jedinstveni način liječenja za sve slučajeve, postoje različiti modaliteti liječenja za različite oblike inkontinencije: Promjena načina života - pse koji su pretili obično je teže liječiti, stoga bi najprije trebalo poduzeti mjere smanjenja tjelesne težine. Također, kako u ranoj fazi inkontinencije psi uriniraju kad se umire i leže, trebalo bi izvesti psa u šetnju da se pomokri što kasnije navečer. Kirurški - kako postoji nekoliko kirurških zahvata kojima bi se trebalo popraviti stanje, najbolje se posavjetovati sa Vašim veterinarom o mogućnostima, vremenu oporavka, prognozi i mogućim komplikacijama. Lijekovima - najčešći je način rješavanja ovog problema, a uključuje tretiranje hormonima i simpatikomimeticima. Estrogeni se koriste već mnogo godina, ali često imaju nuspojave. Nedavno su više u upotrebi estrogeni kraćeg djelovanja. Simpatikomimetici - najčešće upotrebljavani je fenilpropanolamin (Propalin sirup, Vétoquinol). Nije hormonalnog porijekla, a pojačava tonus sfinktera i ublažava simptome urinarne inkontinencije stimuliranjem alfa adrenergičnih receptora u uretralnom mišiću.Preventivno možete djelovati uzimanjem specijalne medicinske hrane koja je namijenjena psima s problemima uro trakta, te tako ublažiti simptome i usporiti tijek bolesti, te time olakšati život svome ljubimcu i učiniti ga što kvalitetnijim.Kako ste spomenuli i plašljivost Vaše kuje, ne treba izostaviti i poremećaje ponašanja kao uzroke mokrenja - mokrenje iz poniznosti te mokrenje iz uzbuđenja.Mokrenje iz poniznosti normalan je način pokazivanja poniznog ponašanja u pasa. Čak i oni psi koji su inače vrlo dobro savladali kućna pravila mogu ostavljati kapljice mokraće na podu ili Vašim nogama kad Vas pozdravljaju. Ovakvo mokrenje općenito je pokazivanje poštovanja i pokornosti pred nekim na višem hijerarhijskom položaju. Dok je u štenaca ovakvo ponašanje rezultat naznanja i posvećenosti drugim radnjama, u odraslih pasa obično je znak nesigurnosti i manjka samopouzdanja (vrlo često kod nesocijaliziranih ili zlostavljanih pasa ali i onih koji nisu pronašli drugi način pokazivanja poštovanja poput pružanja šape ili lizanja ruke). Mokrenje iz pokornosti može se javiti i u onih pasa koji su preosjetljivi ili se loše s njima postupalo jer osjećaju kako se moraju stalno ispričavati. Ovo stanje je obično uzrokovano prekomjernim ili zakašnjelim kažnjavanjem koje plaši i zbunjuje psa a bez pravilnog učenja kako treba izvesti zadanu naredbu. Ako je ovo razlog, najbolje je ignorirati takvo ponašanje. Ako je pokušate ohrabriti misliti će da je nagrađujete za mokrenje i mokriti će još više. Ako je ukorite osjetiti će još veću želju za ispričavanjem a upravo tako što će mokriti. Liječenje mokrenja ovog tipa treba biti usmjereno ka građenju samopouzdanja Vaše kuje i drugih načina kako da Vam pokaže poštovanje. Najbrži način je učenje najjednostavnijih vježbi poslušnosti. Pas koji zaradi nagradu slijedeći vrlo jednostvne naredbe poput "Sjedni!", "Dođi!", "Daj šapu!", vrlo brzo će razviti samopouzdanje i sigurnost. Za razliku od mokrenja iz poniznosti mokrenje od uzbuđenja je obično prisutno u mladih štenaca zbog nedostatka kontrole nad mokraćnim mjehurom. Štene nije svjesno da mokri tako da ih kazna obično samo zbunjuje s obzirom da ne zna zašto je dobilo kaznu. Takvo mokrenje vrlo brzo prelazi u mokrenje iz poniznosti. Kako štene odrasta i razvija kontrolu nad mokraćnim mjehurom problem obično nestaje sam od sebe. Najbolji način liječenja ovog načina mokrenja je najprije prevencija da pas ne postane previše uzbuđen. Ovo možete učiniti izlaganjem kujice onim stvarima koje je uzbuđuju ponavljajući sve dok više neće pokazivati uzbuđenje. Najvjerojatnije (ali i najčešće) se ovo događa kad dođete kući s posla. Ako je tome tako jednostavno je ignorirajte kroz nekoliko minuta.Dakle, kako je najbolje svakom problemu pristupiti pregledom kod veterinara preporučujem Vam da se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se kompletnim pregledom utvrdio eventualni zdravstveni uzrok ovom problemu. Ako se pak tako nešto isključi možete pristupiti promjeni ponašanja kako bi riješili problem.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kuja labradora ima 8 štenaca starih 3 dana, u početku je mlijeko bilo obilno, no čini nam se da se nakon 3. dana količina mlijeka smanjila i kao da se štenci muče kod sisanja. Tokom dana nisu nemirni i uglavnom spavaju, ali me zanima kako prepoznati da kuja nema dovoljno mlijeka. U slučaju da nema dovoljno, kako prehraniti tako male štence? Unaprijed hvala na odgovoru, Tamara O: Dokle god štenci miruju i ne cvile, znači da su siti i da im je dobro. Za sada je samo potrebno da kuji pojačate prehranu, te da joj hranu dajete ad libidum, što znači da hrana mora biti stalno dostupna zbog pojačanih energetskih potreba kuje. Svakako Vam preporučam neku od superpremium hrana (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Proplan) i to varijantu namijenjenu za skotne kuje ili Alleva "Hige energy". To su uglavnom ili hrane za štence ili hrane za aktivne pse, ovisno o proizvođaču. U slučaju potrebe, u Pet centru možete nabaviti i zamjensko mlijeko za štence, koje se daje od prvog dana života štencima te kujama koje doje. To mlijeko u prahu u potpunosti može zamijeniti kujino mlijeko. Složenim postupkom je odstranjena laktoza (mliječni šećer) koja kod štenaca i pasa uzrokuje proljev, a sadrži grožđani šećer, te biološki vrijedne građevne tvari, vitamine, minerale i mikroelemente. Možete ga nabaviti od nekoliko različitih proizvođača i različite veličine pakiranja: Canina, Beaphar, Gimborn, Royal Canin i Bosh.Štenci su siti ako ne cvile i spavaju sat i pol do dva u komadu. U prvom tjednu starosti trebaju jesti 10-ak puta tokom dana (svaka dva sata), a noću trebaju jesti 3 puta. Kasnije, kako štenci bivaju stariji i veći, izbacuju pojedine obroke, počevši od noćnih obroka. Ponekad je potrebno sitnije i slabije štence stavljati prve da se najedu i to na mliječne žlijezde koje daju najviše mlijeka (nalaze se na trbuhu). Ako koje štene sporije i slabije napreduje, svakako Vam preporučujem da ga nadohranjujete.Uz mlijeko u prahu za štence, u Pet centrima također možete nabaviti set bočica, dudica i četka (za čišćenje bočice) te podmetače za vršenje nužde koji dobro upijaju mokraču tako da su uvijek štenci na suhom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Jedan od pet štenaca, tri tjedna star, odbija sisu i hranu. Mogući grčevi? Što da mu damo za jesti? Hvala, Lana O: U dobi štenaca od tri do četiri tjedna probavni sustav je dovoljno razvijen da započne prilagođavanje na drugačiji tip prehrane. Isto tako, majčino mlijeko postaje nedovoljan izvor hranjivih tvari za sve potrebe mladog organizma u fazi intenzivnog razvoja. Štencima u toj dobi izrastaju i prvi zubi, te zbog boli koju uzrokuju, majka sve kraće dozvoljava sisanje. Odbijanje od sisanja važan je trenutak i za socijalizaciju šteneta. U dobi od 3 - 4 tjedna štenci postaju samostalniji, sve su više zainteresirani za svoju okolinu, a vrijeme koje utroše na sisanje postaje kraće. Ovo je dobro razdoblje za izgradnju odnosa s ljudima. Prihvaćanjem nove hrane štenci prihvaćaju i ljude koji im hranu nude i na taj način razvijaju svoj odnos s ljudima, a odvajaju se od majke.Potrebno je da hrana koja se nudi bude mekana - više kašasta. Najbolje je hranu namjenjenu za ishranu štenaca razmekšati u zamjenskom mlijeku i ponuditi je nekoliko puta dnevno. S vremenom se mlijeko zamjenjuje toplom vodom te prelazi na sve tvrđi obrok, kako bi štenci u dobi od 5 tjedana jeli 4 obroka dnevno. Osim hrane namijenjene ishrani štenaca, možete ponuditi i kašu za štence (Canina) koja je namijenjena ishrani štenaca u dobi tri do šest tjedana.No neophodno je spomenuti i probleme koji su mogli dovesti do naglog odbijanja hrane. Klasični znakovi problema sa štencima su: nemogućnost hranjenja, nedovoljno dobivanje na težini, pad tjelesne temperature, dehidracija, konstantno cvilenje, proljev i/ili povraćanje. Kako štenci ne mogu sami regulirati svoju tjelesnu temperaturu, potpuno su ovisni o vanjskoj temperaturi u prvim tjednima života. Stolica je u štenaca blago mekane konzistencije ali formirana i obično žutosmeđe boje.Ponekad se može uočiti stolica zelene boje koja, ako su ostali znakovi ponašanja normalni, ne predstavlja zdravstveni problem. Vodeni proljev, naprotiv, može predstavljati ozbiljan problem ako se ostavi bez nadzora. Mnogi su uzroci ovoj pojavi, od hrane pa do infekcije (parvoviroza - uzrokuje proljev, povraćanje i letargiju; najkritičniji period za štence je prvi tjedan života no može se javiti i kasnije). U prvim tjednima života pražnjenje crijeva je potpuno ovisno o majci. Ako se ona ne želi ili ne može brinuti za štence, briga postaje Vaša. Potrebno je masiranje trbuščića. To možete učiniti namočenom vatom u toplu vodu i kružnim pokretima masirati trbuščić i analno područje. Obično mokraća bez problema izlazi van dok je defekacija nešto otežan proces. Obično ne defeciraju svaki put ali svaki treći stolica izlazi van. Potrebno je provjeriti i kujino mlijeko te eventualni iscjedak iz vulve. Ako vidite abnormalan sadržaj svakako je potrebna intervencija veterinara. Ako njezino mlijeko ima izražene bijele crtice poput konca i/ili je krvavo ili je žutozelene boje, maknite štence dok se problem ne razjasni i ne riješi. Imajte na umu i sljedeću činjenicu: bakterijama inficirano mlijeko na početku procesa može izgledati sasvim normalno. Ako bi tjelesna temperatura kuje bila viša od 39,5 °C indikativno je da se radi o infekciji maternice ili mliječne žlijezde.Za početak Vam preporučam da odvojite štene (ako se stanje nije popravilo) od ostatka legla zbog mogućnosti zaraze. Stavite ga na mirno mjesto. Ako je i dalje bezvoljno (neaktivno) utoplite ga i pokušajte hraniti zamjenskim mlijekom za štence (nemojte hraniti kravljim mlijekom jer je deficitarno hranjivim tvarima za štene). Osim navedenoga, i drugi uzroci mogu dovesti do problema u ranom životu štenaca: težak porod, kongenitalne ili nasljedne bolesti, vanjski faktori (prehladno mjesto ili na propuhu), kujino zanemarivanje štenaca, infekcije, virusi, toksično mlijeko i nedostatna ishrana.No, nadam se da je Vašem štenetu mnogo bolje ali ukoliko se stanje nije popravilo svakako se što prije obratite Vašem veterinaru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam havanezericu staru godinu dana i dlaka joj je nešto kraća nego što bi trebala biti. Probala sam preparat Ungiotin prah i Biotin u prahu od Canine. Davala sam joj navedene preparate dva i pol mjeseca (2mj. Ungiotin i 2 tjedna Biotin), međutim znatnije promjene nisam zamijetila. Lijepo Vas molim za savjet koji preparat koristiti i trebam li napraviti pauzu? Unaprijed hvala, Jelena O: Havanezer (Bischon Havanais) je mala pasmina, 20 - 28 cm visine i obično 3 - 6 kg težine. Spada u toy pasmine i koristi se isključivo kao pas za društvo (kućni pas). Nježnog je temperamenta, vrlo se lako veže za svoje vlasnike, pa su psi ove pasmine pogodni za obitelji sa djecom.Ova je pasmina vrlo razigrana i tolerantna, stoga se dobro slaže sa drugim psima ili drugim kućnim ljubimcima. Lako uče brojne nove vještine, stoga su ih kroz povijest upotrebljavali kao cirkuske pse.Unatoč tome što se radi o malome psu, snažne je građe, a dojam upotpunjuje bujna, duga, svilenkasta dlaka.Ponekad se dešava da jedinka ima nešto kraću dlaku od uobičajene.To se uglavnom događa kod parenja dvaju roditelja od kojih su oba nosioci recesivnog gena (koji određuje da dužina dlake bude kraća od uobičajene), ali sami roditelji nemaju izraženu tu osobinu (odnosno roditelji imaju dlaku uobičajene dužine). Pritom se može dogoditi da parenjem dvaju takvih roditelja, dio legla ima normalnu dužinu dlake, a da je dio štenaca "kratkodlak", s dlakom paperjastom na opip. Obično se takvi psi diskvalificiraju na izložbama.U medicinskom smislu, kraća dlaka ne predstavlja zdravstveni problem, no budući se na izložbama ne tolerira, takvim se jedinkama zabranjuje parenje, ne bi li se na taj način spriječilo pojavljivanje ovog problema u budućnosti.Lako je moguće da Vaša ljubimica pripada upravo ovoj skupini, budući ste, unatoč trudu da potaknete rast dlake, ostali bez konkretnog rezultata. Možda ne bi bilo na odmet da pokušate još jednom, nakon pauze od mjesec dana, a ukoliko se ni tada ne pokažu rezultati, ostaje Vam da svoju ljubimicu prihvatite takvu kakva je, sa svim njenim vrlinama i manama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Labradoru je jedno oko crveno, pa Vas molim da mi odgovorite da li bi mu naštetilo ako mu nakapam kapima za oči u čovjeka. Predpostavljam da je konjuktivitis. Hvala, Tanja O: Crvenilo oka Vašeg ljubimca može biti znak oboljenja oka koje zahtijeva liječenje samo kapima ili mastima za oči pa do hitnog kirurškog zahvata. Crvenilo može biti signal mnogih upalnih stanja i infektivnih bolesti a dijagnostički i prognostički je bitno da li su zacrvenjene sluznice ili bjeloočnica ili se radi o krvarenju, ima li iscjetka iz oka, da li je zahvaćeno jedno oko ili oba. No općenito, najčešći problemi očiju u kućnih ljubimaca su konjunktivitis, keratitis, skleritis, uveitis, krvarenje u prednjoj očnoj komorici i dr. Konjunktivitis je upala mukozne membrane oka i najčešći je problem u kućnih ljubimaca. Oko crveni zbog povećanog dotoka krvi pa se ponekad uočava i otečenje kapaka i okoline oka. Konjunktivitis može biti uzrokovan virusima i bakterijama, parazitima (npr. krpelj) i alergijama.Krpelji mogu prenijeti nekoliko vrsta parazita koji uzrokuju konjunktivitis, keratitis i uveitis.Iscjedak iz oka može biti proziran ili sluzav, a u ovisnosti o težini infekcije. Keratitis - kronični površinski (ili degenerativni panus) uzrokuje pigmentaciju i vidljive površinske krvne žile na oku. Ovo nije osobito bolan proces za psa, no ako se ne liječi može dovesti do smanjene sposobnosti vida. Keratitis se također javlja i u kroničnim slučajevima suhog keratokonjunktivitisa koji nastaje kada nedostaje vlažnosti u suzama. Uz ovaj proces redovito je vidljiv gusti, poput špage iscjedak. U kroničnim slučajevima, sloj rožnice počinje biti prožet krvnim žilama, pigmentiran i otvrdnjava zbog dugotrajne iritacije. Vrlo često se uz keratitis jave i čirevi rožnice. Skleritis - upala je sklere koja može nastati zbog već postojeće parazitarne invazije (toksoplazmoza ili Lyme bolest) i obično se javlja na jednom oku. Crvenilo se može odjednom razviti i biti krvgavo, nepomično i tvrdo. Skleritis i uveitis mogu dovesti do sljepila.Uveitis - jedna je od najčešćih očnih bolesti i jedan od češćih uzroka sljepila u pasa. Upala je koja zahvaća prednji dio oka (uvea ili šarenica) a koja sadrži krvne žile.Najčešće je zahvaćena i zjenica. Uzroci su: imunitetom uvjetovani, infekcije virusima, parazitima, gljivicama, bakterijama, tumorima, traumom ili ozljedom oka, metaboličkim bolestima, idiopatski. Vidljivo je izraženo crvenilo, suzenje, žmirkanje, nejednako obojana šarenica. Krv u prednjoj očnoj komorici - krvarenje u oku obično nastaje zbog traume, upale ili drugih oštećenja. Kod krvarenja zbog traume jedino se kirurški ispravlja problem. Uveitis i neoplazme mogu dovesti do rasta novih krvnih žila koje su slabijih stijenki i dovode do akumuliranja krvi. Treba napomenuti kako psi s problemima oka vrlo često i žmirkaju. No, bez konkretnog pregleda oka i okoline oka nemoguće je ocijeniti da li je žmirkanje zbog male ogrebotine rožnice, kamenčića koji se skriva ispod treće očne vjeđe ili probodne rane (borba s mačkom, trn, nagrizajuća sredstva i sl.). Općenito je pravilo kako bi pomoć veterinara trebalo potražiti u što kraćem roku ako se primijeti: krvarenje, crvenilo oka, bolno oko (žmirkanje, grebanje šapom, trljanje, suzenje, smanjen apetit), suzenje, mutno oko, proširena zjenica, otečeno oko.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te svaki za svoju indikaciju.Stoga bih Vam savjetovala da sa svojim ljubimcem ipak posjetite veterinara, kako bi pregledom odredio o kakvom se problemu radi, te prema tome preporučio terapiju.