Pitajte veterinara

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca starog 17 godina, malo teže hoda, jer su mu zadnji mičići oslabili, no to nije problem; problem je u tome što gubi na kilaži. Kupili smo mu posebnu hranu i vitamine po preporuci vaših kolega u dućanu, no on i dalje mršavi a jede i krutu i mekanu i kuhanu hranu, nema problema ni sa zubima ni s probavom, osim što pije više vode nego inaće, ali je ne zadržava već traži van. Imate li kakav savjet? Edvin O: Mršavljenje se razlikuje od gladovanja (pothranjenost) u tome što životinja gubi tjelesnu masu i pored uzimanja normalne količine hrane. Isto tako, kod mršavljenja dolazi do ubrzanog gubitka skeletnog mišićja, a ne masnog tkiva kao što je slučaj kod gladovanja i anoreksije. Do gubljenja tjelesne mase kod mršavosti dolazi uslijed djelovanja nekog endogenog faktora koji izaziva pojačani energetski promet, te se javlja negativan bilans energije. Tako se mršavost javlja uslijed poremetnji u funkciji različitih žlijezda (hipofize, tireoideje ili spolne žlijezde).Hipertireoza predstavlja hiperfunkciju štitne žlijezde pri čemu sama žlijezda može biti normalne veličine ili je povećana. Bolest se obično javlja iznenada, te je nerijetko u uskoj vezi s jakim stresom. Među osnovne znake bolesti ubrajaju se mršavljenje, lako umaranje, ubrzano disanje i rad srca, povećana nervna razdražljivost, povećana žeđ i unos vode te umjerena poliurija.Povećano žeđanje i mokrenje može ukazivati i na poremećaj metabolizma glukoze, te bi u tom slučaju životinji trebalo prilagoditi način prehrane. Na žalost, mršavljenje je i jedan od znakova malignih oboljenja. Malnutricija predstavlja manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu. Ona se može definirati i kao neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama. Marazam je malnutricija koja se javlja kao mješovit sindom proteinsko-kalorijskog deficita, tzv. proteinsko-kalorijska malnutricija. Pojam marasmus senilis označava progresivnu atrofiju uslijed staračkih promjena.Točnu dijagnozu može postaviti jedino veterinar na temelju klinčke pretrage i pomoćnih dijagnostičkih postupaka (laboratorijske pretrage krvi i mokraće, UZV, RTG i druge). Prehranu mršavih životinja treba obogatiti različitim nutritivnim dodacima (vitaminima, prebioticima i probioticima, antioksidansima, omega-3-masnim kiselinama , imunomodulatorima, vlaknima i sl.). Od vlakana,  jako bitan dodatak predstavljaju fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije.Usporedbom sa životnom dobi čovjeka, pas star 17 godina ima preko 90 godina. Nama je životni vijek pasa uistinu prekratak, ali za većinu pasa je ovo vrlo duboka starost.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  Molim vas, može li mi tko pomoći? Pas je imao kamenac u mokraćnoj cijevi i odstranjen mu je kaketerizacijom, prima antibiotike, ali i dalje je depresivan i ne prihvaća hranu. Veterinar mi je rekao da je psu stijenka pretanka i sad ne može sam mokriti, već uz pomoć nas. Ima li tu ikakve pomoći?Molim vas za pomoć. Hvala unaprijed, Lovorka O: Mokraćni kamenci dolaze u svih vrsta domaćih životinja, a mogu se nalaziti u bubrežnoj zdjelici, ureterima, mokraćnom mjehuru i uretri. Mokraćni kamenci u pasa najčešće se formiraju u mokraćnom mjehuru (uroliti), rjeđe u bubrezima(nefroliti). Kamenci u bubrežnoj zdjelici najčešće prolaze asimptomatski, no, ako se radi o kamencima obostrano, najčešće dolazi do upale bubrežne zdjelice, što se očituje kao bubrežna kolika. Kamenci mogu biti jako sitni, pa najčešće govorimo o mokraćnom pijesku, ali mogu biti  veličine oraha i veći. Na formiranje mokraćnih kamenaca utječe niz različitih čimbenika i poremećaja. Prezasićenost urina određenim tvarima, koje nebudu otopljene u mokraći, precipitiranjem u sve većoj količini, a središte ili jezgra taloženja tvori bjelančevinasta čestica, odnosno propala epitalna sluznica mokraćnog sustava u koju se počnu taložiti kristaloidne tvari u koncentričnim krugovima, što dovodi do formiranja mokraćnih kamenaca. Mokraćni kamenci, nisu zasebna bolest, već najčešće simptom i posljedica nekog drugog poremećaja u organizmu. Mokraćni kamenci koju izazivaju smetnje psu, kao u slučaju Vašeg psa, odnosno otežano ili nemoguće mokrenje, potrebno ih je što prije kiruški odstraniti. Sama kateterizacija ne rješava problem, osobito kada se radi o većim i brojnijim kamencima koji otežavaju mokrenje, već čini uretru trenutno  prohodnom.  Najčešći simptomi vezani uz mokraćne kamence su otežano mokrenje, hematurija (krv u mokraći), cistitis, inkontinencija, te opstrukcija mokraćnih kanala (češća u mužjaka, zbog anatomske građe). Vrlo jaka bol se javlja kada kamenci zaglave u ureterima, što uzrokuje jaki nemir životinje. Kamenci u mokraćnom mjehuru najčešće ne uzrokuju nikakve znakove bolesti, jedino ako je kamen mokraćom dospio u uretru i opstruirao kanal. Kod mužjaka kamenac najčešće zatvori uretru na mjestu suženja u području os penisa. Životinja u ovom slučaju pokušava mokriti, ali ne uspijeva, te vrlo brzo zbog punjenosti mokraćnog mjehura može doći do rupture mokraćnog mjehura, nakon čega nastaje peritonitis, koji završava smrću. Ako i ne dođe do rupture, zbog zaostajanja mokraće u mokraćnog mjehura dolazi do upale i resorpcije otpadnih produkata, što završava uremijom. Kod uremičnog stanja dolazi do depresije, apatije, izostanka apetita, povraćanja, proljeva, dehidracije i smrti , najčešće unutar 72 sata. Stoga je uretralna opstrukcija hitan slučaj. Uroliti mogu biti različitog sastava, prema kojem se i dijele, pa su najčešći magnezij-amonij fosfati (struviti), a rijeđi oni sastavljeni od cistina (cistinski uroliti), urata (uratni uroliti), kalcij fosfata i oksalata (oksalati). Uroliti su građeni 2% od organske tvari, a 98% od minerala. Ponekad se mogu naći i kamenci različito mineralnog sastava ili kamenci koji se sastoje od više slojeva različitih minerala. Oksalati mogu biti i nasljedni, uslijed nedostatka supstance nefrokalcina, koja spriječava nastanak oksalata. Kalcij-oksalati se pojavljuju rjeđe i najčešće kod mužjaka, kod kojih je urin zasićen kalcijem. Ove kamence, za razliku od struvita gotovo je nemoguće otopiti adekvatnom medicinskom hranom koja zakiseljava urin (ako se radi o malom broju i malim kamencima), već je neizbježno kiruško odstranjivanje. Urati najčešće nastaju kod dalmatinera zbog njihovog genetskog nasljeđa uslijed kojeg ne mogu stvarati od uratne kiseline alantoin koji se izlučuje mokraćom. Uratna kiselina je slabo topljiva u vodi pa najčešće u mokraći stvara kamence.  Vrlo je važno odrediti mineralni sastav, kako bi lakše otkrili uzrok, odredili terapiju, te medicinsku dijetu. Uzimanjem uzorka mokraće, te pregledom sedimenta, u kojem nalazimo kristale možemo odrediti o kojem se tipu kamenca radi, a kateterizacijom ako uspijemo dobiti uzorak, po izgledu također možemo imati približne informacije o njegovom sastavu. Urolitijaza najčešće se javlja u pasa u dobi od 3 do 8 godina, a najčešći uzrok su učestale bakterijske infekcije (bakterije koje stvaraju ureazu iz roda Staphylococcus i Proteus), koje mogu i ne moraju biti klinički manifestne, te nedostatak vitamina A, pretilost i genetska predispozicija.  Uroliti koji su veliki do 5 mm, mogu se izmokriti ili isprati prilikom kateterizacije. Veličinu kamenaca najbolje ćemo odrediti UZV pretragom. Ako manji kamenci zatvore uretru, bez obzira što su mali, indiciran je kiruški zahvat. U lakšim slučajevima, kada se radi o manjim i malobrojnim kamencima, koji ne vrše opstrukciju, liječenje je simptomatsko, odnosno propisuju se analgetici, antibiotici kako bi se smirila upala i olakšalo izbacivanje kamenaca. U slučajevima gdje je otežano mokrenje, ili pas ne mokri, odnosno ako se radi o većim kamencima, gdje je došlo i do opstrukcije, indiciran je što prije kiruški zahvat, kako bi se kamenci odstranili. Svakako Vam savjetujem da se što hitnije javite svome veterinaru, kako bi se RTG i UZV pretragom utvrdio položaj i veličina mokraćnih kamenaca, koji su - s obzirom da pas ne može mokriti i ne jede - najvjerojatniji veliki i brojni, te su doveli do opstrukcije, pa je što hitnije indiciran kiruški zahvat. Uz RTG i UZV pretragu indicirano je učiniti fizikalni pregled mokraće, te pregled sedimenta kako bi se utvrdilo o kojim se kristalima radi. Isto tako, obavezna je hematološka i biokemijska pretraga krvi (posebice jetreni i bubrežni profil).Psa treba obavezno hraniti i nakon operacije medicinskim hranama koje u sebi imaju manju količinu oksalata i kalcija, te manje proteina, a mijenjaju pH mokraće prema lužnatome, ukoliko se radi o oksalatnim, uratnim, cistinskim kamencima. To je Hill's-ova hrana "u/d" u dehidriranom i konzerviranom obliku. Ukoliko se radi o struvitnim kamencima, indicirana je medicinska hrana koja zakiseljava urin, a to su Royal Canin "Urinary s/o" u dehidriranom i konzerviranom obliku i Hill's "s/d" u konzerviranom obliku, koja otapa manje struvitne kamence u kombinaciji s antibiotskom terapijom, te Hill's c/d u dehidriranom i konzerviranom obliku  kao prevencija stvaranja struvitnih urolita. Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan, udomila sam psa starog godinu i par mjeseci i imam par pitanja zato sto mi zadaje poprilične probleme. Nikada nije hodao na povodcu, ne smeta ga ogrlica niti vodilica, ali je velik i jak i vuče me toliko da ga ne mogu uopće šetati jer izlijeće na cestu, nema strah od auta ili me potegne po stepenicama pa moram pustiti vodilicu da ne padnem ili kad ga uspijem nekako dobiti da malo manje vuče. Ako slučajno vidi drugog psa, zaleti se na njega i opet moram pustiti vodilicu jer mi je jednom skoro ruku iščupao. Ne znam više s kakvom opremom da pokušam. Ima običnu ogrlicu, davilicu i halti, na prvo dvoje se užasno guši, a kad ima halti divlja dok ga ne skine. Probala sam i sa fleksijem da ga od dužeg pokušavam dobiti na sve kraće, no uspio ga je strgati, tako da sad ima kratki radni povodac. Zanima me zapravo na koji način funkcionira oprsnica jer to još nisam probala na njemu, a koristila sam ju kod manjih pasa. Da li bi me još jače uspio povući ili bi ga, dok se učimo hodati, uspjela bolje iskontrolirati? Također me zanima da li pas koji ima brnjicu ima jednaku potrebu napasti drugog psa ili se suzdrži s obzirom da je na neki način sputan? Moram mu ju staviti jer živim u centru, a kad idemo van, s obzirom da još nemam nikakvu kontrolu nad njime, strah me da ne ugrize nekoga jer se zaletava i na ljude. Kada smo u parku obično ju maknem, ali nakon što se par minuta igra s drugim psima obavezno se potuče pa sad više nismo poželjni u društvu drugih pasa. I nešto jos u vezi kastracije - uskoro bi trebao ići na kastraciju pa me zanima da li kastracija smiri psa jer su psi koje sam imala bili kastrirani i ne znam da li zbog toga ili su jednostavno bili takvi, nisu nikada trčali za mačkama ili se obazirali previše na druge pse i ljude, obilježavali mokraćom stvari iz protesta, parili se sa namještajem i takve stvari.  TinaO: Vašeg psa biste što prije trebali povjeriti na dresuru profesionalnom dreseru pasa. Nakon obuke zatražite i točne upute kako nastaviti s radom, te uz njih uključite svakodnevne osnovne vježbe poslušnosti. Natezanje s psom (i u kombinaciji s davilicama) samo pogoršava stanje koje ste opisali. Pas Vas ignorira i vrlo je velika vjerojatnost da ćete se naći u sve težim situacijama. Oprsnica prenosi silu kojom pas zateže povodac na rameni pojas i grudni koš. Time se izbjegava jači pritisak na grlište pasa koji intenzivno vuku povodac. Vodeći psa na oprsnici umanjit ćete efekt zatezanja i pas će Vas još lakše odvući.Svakako bih Vam preporučila da psu u šetnji stavite brnjicu. Bez obzira na intenzitet ispoljavanja agresije, svesti ćete na minimum mogućnost povrede ljudi i životinja.Kastracija bitno umanjuje agresiju mužjaka, te Vam savjetujem da psa kastrirate. Međutim, agresiju i samovolju u psa možete držati pod kontrolom jedino vrlo ozbiljno odrađenom dresurom. Njome će se u psa razviti uvjetni refleksi kojima ćete moći upravljati. Samim time ćete mu dati do znanja tko je "vođa" i gdje su granice prihvatljivog ponašanja.Osim navedenog, pse je potrebno socijalizirati, što znači privikavati ih da ne ispoljavaju agresiju prema ljudima, drugim psima i životinjama, bez obzira na situaciju u kojoj se nalaze. Nikad ne dozvolite da pas prilazi ljudima (naročito djeci) bez Vašeg dopuštenja.Psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno lako uče. Vjerujem da će Vaš pas, kad savlada "gradivo", uživati u zajedničkim šetnjama i igri s drugim psima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu od 1,5 godine koju trenutno držimo na light hrani (Eukanuba large breed light). Razlog tomu su nedavne bolesti, koje su se zaredale jedna za drugom (prehlada, piroplazmoza, upala mišića) zbog kojih se trebala smanjeno kretati i naravno da je dobila na težini, odnosno dobila je dosta sala na leđima. Imala je 28 kg, sada ima preko 30. Htjela bih da se opet vrati na "vitkih" 28. Kondiciju već vraća malo pomalo. Moje pitanje je kako joj još mogu pomoći da makne to sale osim dijetne hrane, kakvu da joj nagradu dajem za vrijeme treninga (koju vrstu poslastica) i koliko bi ona smjela tjedno gubiti na težini te koliko bi joj trebale trajati šetnje? Unaprijed hvala i lijep pozdrav. MateaO: Labradori su pasmina koja naginje debljanju. Budući su u prošlosti korišteni kao psi koji su iz hladnih voda Newfoundlanda izvlačili ribarske mreže, bilo je neophodno da im potkožni sloj masnog tkiva bude deblji nego kod ostalih pasmina pasa. To se svojstvo održalo do danas.Na tjelesnu težinu životinje, osim pasminskih karakteristika, utječu i drugi faktori - brzina metabolizma (izmjene tvari u organizmu), stupanj tjelesne aktivnosti, količina hrane u obroku, eventualni međuobroci i slično, stoga su to parametri prema kojima se morate ravnati kada psa odlučite staviti na dijetu. Na tržištu postoje različite dijetalne hrane, a indicirane su ovisno o stupnju pretilosti. Ponekad se dešava da se light hranom ne postignu željeni rezultati ili da se, ubrzo nakon završene dijete, tjelesna težina vrlo brzo vrati na onu ''prekomjernu''. Upravo je iz tog razloga koji puta bolji izbor hraniti psa sa medicinskom hranom za pretile pse. Budući ste naveli da Vaš pas jede Eukanubu, iz njenog asortimana izdvajam ''Restricted calorie'', medicinsku hranu za pretile pse. To je dijetalna, potpuna hrana za pse kod kojih je potrebno reducirati tjelsnu težinu. Odlika je ove hrane da je niskokalorična, bogata bjelančevinama (što je bitno u fazi mršavljenja jer se udjelom bjelančevina smanjuje mogućnost gubitka mišićne mase), ali i bogata vlaknima koja nabubre u probavnom sustavu i stvaraju osjećaj sitosti. Budući se radi o superpremium hrani, koja je kompletno izbalansirana, uz dijetalnu hranu nije potrebno zasebno dodavati vitamine. Osim hrane, za istu namjenu služe i keksi Eukanuba ''Restricted calorie biscuits'', koje možete davati psu kao nagradu ili poslasticu, a možete ih naći u ljekarnama Pet centra. U principu, ne postoji neko generalno pravilo koliko bi tjedno pas smio gubiti na težini, budući je to individualno, ovisno o tome koju kilažu treba izgubiti. Preporuča se prije početka dijete napraviti kompletan zdravstveni pregled, izvagati psa, a zatim, prema preporuci veterinara, treba započeti sa dijetom koja će trajati onoliko dugo dok pas ne dosegne željenu težinu. Ukoliko odlučite Vašeg psa staviti na ''Restricted calorie'', dnevna je doza 140-160 g hrane (dok je pas na redukcijskoj dijeti), a kada postigne adekvatnu težinu, potrebno ga je još neko vrijeme držati na ovoj vrsti hrane, kako bi održao konstantnu tjelesnu težinu. Doza za održavanje težine je 235-265 g/dan.Kada postignete odgovarajući rezultat i prođete ''fazu održavanja konstantne težine'', psa možete staviti na Eukanubin ''Adult Large light'' (koja je manje kalorična od ''regularne'' hrane za odrasle pse ili na ''Golden retriever''. Ova pasminska hrana namijenjena je svim psima iz skupine retrivera, a karakterizira je visoki udio L-karnitina koji prevenira debljanje, visoki udio omega 3 i 6 masnih kiselina (za zdravlje kože i lijepu i sjajnu dlaku), te visoki udio glukozamina i hondroitin-sulfata koji su neophodni za zaštitu zdravlja zglobnih hrskavica, koje uglavnom prve stradaju kod pretilih pasa. Nakon dva-tri tjedna dijetalne ishrane bilo bi dobro psa izvagati, kako biste vidjeli je li se kilaža počela primicati željenoj težini. Ukoliko je težina unatoč dijetalnoj ishrani ostala ista, psa bi trebalo odvesti veterinaru, kako bi se isključio hormonalni poremećaj (uglavnom se radi o hipotireoidizmu - smanjenom stvaranju hormona štitnjače, koji su bitni za normalne metaboličke funkcije organizma).Uz dijetalnu ishranu dobro bi bilo pojačati i fizičku aktivnost psa. Naravno, treninzi bi se postepeno trebali intenzivirati, kako prevelikim fizičkim naporima ne biste ugrozili zdravlje životinje. Započnite sa laganim šetnjama u trajanju sat vremena, a nakon nekog perioda produžujte taj vremenski interval. Obično se preporuča da odrasli pas ima barem 3 šetnje dnevno,od kojih je jedna u trajanju od 1,5-2 sata. Kad pas stekne određenu kondiciju, šetnje možete upotpuniti igrom sa lopticom ili, još bolje, s ostalim psima (obično se na taj način životinja i najviše istrči i iscrpi). Istrčavanje uz bicikl nikako ne bih preporučila jer predstavlja preveliko opterećenje za rad srca, dišnog sustava i zglobova. Idealna tjelovježba za psa bi bilo plivanje jer na taj način rade sve skupine mišića, troše se velike količine energije (zalihe masnog tkiva), a istovremeno se formira i jača cjelokupna mišićna masa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Našoj dvogodišnjoj labradorici utvrđena je artroza lakta desne noge. Ona je povremeno šepala i teško je ustajala na tu nogu. Nagađa se da je to kod nje vjerojatno genetski uvjetovano ili malo manje vjerojatno posljedica neke traume. Od terapije trenutno smo dobili Rimadyl, a predložena nam je operacija kojom se u zglob psa uštrcava zlatna masa i time postiže vrlo dobar rezultat u stagnaciji daljnjeg pogoršanja artroze. No kirurg koji bi tu operaciju trebao obaviti nije iz Hrvatske. Molim Vas kakvo je Vaše mišljenje o tom operativnom zahvatu, da li znate radi li se taj zahvat još negdje u Zagrebu i što nam preporučujete od preventivnih mjera do samoga zahvata? Najljepša Vam hvala . VladoO: Degenerativni procesi, kao artroza ili displazija, najčešći su uzroci funkcionalnih premećaja u kretanju pasa. Oni započinju oštećenjem hrskavice u zglobu, čija je uloga ublažavanje trenja među kostima. Važnu ulogu u tome ima i sinovijalna tekućina koja osim toga osigurava i pravilnu raspodjelu hranjivih tvari za normalnu funkciju hrskavice. U slučaju artroze, ove funkcije su narušene i kosti se bolno dodiruju. Iritirani periost reagira upalom (artritis) i kasnijom deformacijom. Tako je funkcija zgloba progresivno i teško narušena. U zapuštenim slučajevima može se razviti i osifikacija i permanentna ukočenost. Često je zahvaćeno više zglobova. Uzroci artritisa mogu biti nedostatak vježbe (naročito u štenadi) ili pak prekomjerno naprezanje organizma zbog nerealnih zahtjeva, ozljede, česti abnormalni položaji i konačno, neadekvatna hranidba.Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom. Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću. Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente. Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa sa konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti. Općenito rečeno, zlato se u medicini koristi već stoljećima za liječenje raznih bolesti ali u današnje vrijeme najviše se koristi u liječenju artritisa. Koristi se u ranoj fazi, aktivnom artritisu, koji progresira unatoč primjerenoj medikamentoznoj terapiji i treningu. Zlato obično zaustavlja progresiju bolesti u zahvaćenom zglobu i prevenira pojavu takvih patoloških promjena u drugim zglobovima. Nema osobitog učinka u unzapredovalim slučajevima bolesti. Unutar zglobne čahure učinkovito je jedino u visokim dozama a ponekad se primjećuju nuspojave poput proteinurije ili reakcija na koži. Implantati zlata pokazali su se iznimno dobrim u pasa sa problemima zglobova kuka ili lakta. Neinvazivna je metoda za razliku od kirurškog zahvata. Tehniku je prvi puta izveo ranih 1970-tih godina dr. Grady Young dok je dr. Terry Durkes prvi počeo sa kliničkim istraživanjima ove metode najprije za liječenje displazije kukova i epilepsije. Dr. Durkes opisuje kako su određene bolesti uzrokovane dijelom lokaliziranom alkalozom ili negativnim nabojem u tjelesnom tkivu. Zrnca zlata daju pozitivni naboj i mogu normalizirati funkciju displastičnog zgloba u mladih pasa. Implantati zrnaca zlata predstavljaju oblik stalne akupunkture. Apliciraju se na akupunkturne točke na glavi ili leđima psa. Na svaku točku aplicira se tri do pet zrnaca ovisno o veličini pacijenta i stupnju patološkog procesa. Osiguravaju dugotrajnu stimulaciju točaka. Zrnca doživotno ostaju na pacijentu stalno stimulirajući akupunkturne točke i meridijane tijela. Kao i sa svim ostalim metodama kod nekih pasa polučuje izvrsne rezultate u vrlo kratkom vremenu (2 dana) dok u nekih nema efekta. Implantati zrnca zlata u pasa mogu biti izuzetno učinkoviti za mnoga ozbiljna degenerativna stanja kao što su Wobblerov sindrom, degenerativna mijelopatija, teške spondiloze, displazije kuka, lakta ili koljena, artritisi istih te epilepsije. Uz sve pozitivne karakteristike ove metode postoji i nekoliko negativnih strana: najprije sama priprema za proceduru i procedura. Naime, neki psi reagiraju osipom na koži na mjestu pripreme operacijskog polja. Stavljanje psa u narkozu predstavlja samo po sebi rizik. Zrnca ponekad iskliznu iz mjesta što dovodi do slabijeg rezultata kakav je za očekivati. Kako displazija lakta uzrokuju mnogim čimbenici najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučajeva rezultati bili vrlo dobri vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu. Na žalost, točnu informaciju tko radi ovaj zahvat, po kojim uvjetima i cijeni nemam niti ja niti moji kolege. Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a također možete kontaktirati Veterinarski fakultet u Ljubljani.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pre par dana kupili smo devojčici štene bobtaila staro 6 meseci. Nikada nismo imali rasno kuče, a samim tim i ne znamo kako se hrani, svi su mi dali različite ihformacije. I da li da ga ostavimo u kući ili da mu napravimo boks u dvorištu? Samo da kažem da je u odgajivačnici bio u boksu i kad smo ga doveli nije tugovao i vrlo nas je lepo prihvatio i trenutno je u kući. Zorica O: Staroengleski ovčar (bobtail) je snažan pas, karakteristične četvrtaste (gotovo potpuno simetrične) građe tijela. Tijelo je snažno i mišićavo, a dojam upotpunjuje i gusta, duga, oštra, lagano kovrčava dlaka sa nepropusnom poddlakom. Zbog svoje snage, ovčarskog instinkta i izdržljivosti korišteni su u 18. stoljeću za gonjenje ovaca i stoke na prodaju u urbane centre (tzv. drovers dog). U početku su te pse nazivali Smithfield ili Sussex ovčarima, a kasnije se ustalio naziv bobtail (u prijevodu: bezrepi). Mužjaci su uglavnom visoki oko 61 cm i više, a ženke 56 cm i više. Težina im varira, između 30 i 35 kg, ovisno o tome radi li se o mužjaku ili ženki. Prilagodljivost vlasniku, miran i stabilan karakter učinili su ovu pasminu omiljenom. Bobtail je inteligentan, drag, vrlo privržen, društven pas. Brzo se prilagođava, ima jednostavnu narav, nije posebno oprezan i voli biti dijelom obitelji. Bilo bi dobro sa odgojem započeti u što ranijoj dobi. Ove pse treba se odgajati pažljivo, ali dosljedno. Izvrsno se prilagođavaju i nisu dominantni. Odlični su psi za neiskusne vlasnike, pogotovo one koji su odlučili po prvi puta imati psa za ljubimca. Budući je dlaka izrazito gusta i duga, trebalo bi je redovito četkati, a povremeno i trimati. Iz toga bi razloga najbolje bilo u što ranijoj dobi navikavati psa na četkanje, ne biste li jednom, kad odraste,t aj oblik higijene ''odradili'' što jednostavnije i sa što manje otpora. Staroengleski ovčari su psi koji se izuzetno dobro slažu s drugim životinjama, psima i djecom. Vrlo su srdačni i uvijek raspoloženi za igru. Danas se pse ove pasmine uglavnom koristi kao obiteljske pratioce ili čuvare.Upravo iz razloga što mogu biti kućni psi i psi čuvari, stvar je samog vlasnika da odluči za koju mu namjenu pas treba, a prema tome i gdje će ga držati - u kući/stanu ili u dvorištu. Psi za pratnju uglavnom se drže u zatvorenom prostoru, neovisno o njihovoj veličini. U takvim situacijama pas poistovjećuje vlasnikovu obitelj sa svojim novim ''čoporom'', te stoga vrlo rado boravi u njihovoj blizini. Osim toga, psi koji se drže u kući/stanu vole dio dana provesti na terasi ili balkonu, s kojega obično prate zbivanja u vanjskom svijetu, ali istovremeno i svoj ''čopor'' budno drže ''na oku'', što im stvara osjećaj sigurnosti. Ukoliko odaberete držanje u zatvorenom, ne zaboravite na njegovu potrebu za kretanjem. Naime, potrebu za igranjem i kretanjem u stanu mogu zadovoljiti isključivo manje pasmine pasa. Staroengleskim ovčarima je potrebno puno kretanja jer ih se često opisuje kao hiperaktivne pse, stoga bi trebao imati minimalno 3 šetnje dnevno, od kojih bi barem jedna bila u trajanju 1,5-2 sata. Osim toga, ne bi bilo na odmet da psu omogućite duge šetnje prirodom, rastrčavanje ili igranje sa drugim psima ili loptom.Držanje u boksu ima svoje prednosti, pogotovo ako je pas već navikao na boravak vani. Naravno, u tom slučaju biste mu morali osigurati adekvatnu kućicu, koja će ga štititi od hladnoće i oborina u hladnijim mjesecima, a ljeti davati zaklon od sunca. Najčešće se koriste drvene kućice jer je drvo dobar izolator, a možete ih napraviti sami ili izabrati već gotovu. U Pet centar dućanima postoji veliki izbor drvenih kućica različitih dimenzija. Kod odabira kućice bitno je obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu. Ona ne smije biti premala (jer se pas u njoj ne bi osjećao ugodno), ali ni prevelika (jer tijekom zimskih mjeseci ne bi bio u stanju temperaturom svoga tijela održavati toplinu u njoj). U našim dućanima također postoje i pomična vratašca koja se montiraju na kućicu, tako da i na taj nacin možete zaštititi Vašeg ljubimca tijekom hladnijih dana.Bez obzira na to odlučite li psa smjestiti u boks, uvijek imajte na umu da mu omogucite što više kretanja i na taj ga način učinite zadovoljnim. Za uloženi trud i pažnju pas će Vam višestruko vratiti u zajedničkim godinama druženja koje su pred Vama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam pekinezera ženku staru 14 godina. U posljednjih nekoliko godina povremeno bi dobijala neke napade koje ne mogu sa sigurnošću okarakterisati kao epi napade, obzirom da sam i ja ljekar i pokušavam prepoznati neke karakteristične simptome. Prije su ti napadi bili dosta rijetki, ali u posljednje vrijeme se javljaju jednom u dva mjeseca, a ponekad i jednom u mjesecu. Ovakva relativna učestalost se je javila u dva slučaja i to me počelo zabrinjavati. Ti napadi se očituju najčešće u snu i počinju jednim kricima koji liče na bolna zavijanja. Obično kada joj priđem Iiodignem je onda prestane da pušta takve zvuke i gotovo redovito se umokri. Neko vrijeme (možda minutu ) nije u stanju da  hoda, ali se stanje vrlo brzo stabilizira i ona se poslije toga ponaša normalno. Napadi nisu vremenski dugi jer ja brzo reagujem i po pravilu prestaju kada je uzmem u naručje. To me buni jer po onome što sam ja čitala ti napadi nisu baš tipični za epi napade. Napominjem da se odnedavno liječi od hroničnog zatajenja bubrega, ali je sada po tom pitanju dobro jer je pod veterinarskom kontrolom i nivo uree i kreatinina joj se redovito mjeri i za sada je u normalnim vrijednostima. Prešla je na dijetalnu preporučenu Hill'sovu hranu. Ovo napominjem jer možda ima veze sa ovim, a ako nema molim vas da mi pokušate odgovoriti o čemu bi se tu moglo raditi. Mi zaista brinemo o njoj i voljeli bismo učiniti sve da se stanje popravi. Još bi vas pitala da li ona smije jesti još nešto osim ove dijetalne hrane. Znam da ne smije meso, ali može li nešto drugo u smislu povrća, voća, žitarica i mliječnih proizvoda. DijanaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epileptični napadi mogu biti jaki ili toliko blagi da se pogrešno protumače. Pri epi-napadima pas može izgubiti svijest, nadalje, mogu biti popraćeni nevoljnim kontrakcijama mišića (kloničko-tonički grčevi), širenjem zjenice, veslanjem nogu, drhtanjem i grčenjem lica, slinjenjem, mokrenjem i defeciranjem. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija). Prilikom epi napada je potrebno zaštititi sebe jer Vas pas može nenamjerno ugristi, potrebno je zaštititi i psa da se ne udara prilikom grčeva tako da ga primite za nabor kože na vratu i ispod njega stavite jastuk da se ne ozlijedi, naročito da ne lupa glavom po podu, psa tješite dodirima i umirujućim riječima za vrijeme napada, obavezno zabilježite trajanje napada i nenormalno ponašanje kako biste veterinaru pomogli u dijagnozi, a nakon napada psu ponudite vodu i ostanite uz njega još neko vrijeme.Zatajenje bubrega razlikuje se od bolesti bubrega. Kod zatajenja bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća dok je kod bolesti očuvana funkcija filtriranja krvi. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Visoka kiselost organizma ili acidoza može biti uzrokom napada. Napadi su rezultat nakupljanja toksina (visoka razina spojeva amonijaka) u krvi. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega. Također uzrokuje povišenje tjelesne temperature i ubrzano ili otežano disanje. Također, postoje stanja koja se pogrešno mogu protumačiti kao napadi. Npr., psi sa bolestima unutarnjeg uha, vestibularnog živca ili vestibularne jezgre mozga za posljedicu imaju vidljivo nenormalno držanje glave i gubitak ravnoteže. Nastup ovih simptoma može biti nagao tako da se može zamijeniti za napade. U pasa sa bolestima srca i dišnog sustava ponekad se može javiti nesvjestica što se očituje slabošću kroz neko vrijeme a mnogi naglo padaju. Vrlo često se uočava ubrazno dahtanje jer pokušavaju kompenzirati slabu opskrbljenost kisikom. Često se ovo stanje zamijeni sa napadima.  Još jedna lažna uzbuna predstavlja obrnuto kihanje koje je vrlo često u kućnih ljubimaca. Obično od ovoga pate psi malih pasmina pasa, a karakterizira ga brza serija jakih i glasnih udisaja. Obično se prsni koš i trbušni mišići spazmički kontrahiraju tijekom ovih epizoda. Uzrok obrnutom kihanju kao i liječenje istog još uvijek je nepoznato. Zatim, tu su i oni psi koji se u snu trzaju i veslaju nogama. Neki čak ispuštaju i zvukove. Ovo je naročito često u štenaca, no velik broj odraslih pasa pokazuje slično ponašanje. Ovo je normalna pojava a povezana je sa dubokim snom.   Najveća razlika između pravog napada i onog koji to nije je stanje svijesi u psa. Ako je pas tijekom epizode svjestan Vas i okoline tada se ne radi o epi-napadu. Što se tiče bubrežnih bolesnika, uz pravilnu njegu, bolesne životinje mogu poživjeti dugi period, sve dok je barem 5 - 8 % bubrežne funkcije očuvano. Zbog toga je jako bitno životinje sa zatajenjem bubrega ispravno hraniti, što je najjednostavnije pomoću gotovih veterinarskih dijetnih hrana. Ovakve hrane za bubrežne bolesti izrađene su od visoko kvalitetnih bjelančevina kako bi se osigurala potreba za bjelančevinama uz smanjen unos i sniženu akumulaciju toksičnih nus-proizvoda, sadrže smanjeni udio fosfora i prilagođen omjer masnih kiselina kako bi se usporilo daljnje propadanje bubrega. Klinički je dokazano kako psi bolesni od zatajivanja bubrega, koji se hrane isključivo veterinarskim dijetnim hranama, duže žive od bolesnih pasa koji jedu standardnu hranu. Općenito, prehrana za bubrežnog bolesnika, mora biti sastavljena i s niskom razinom natrija. Vrlo je važno ne davati psu grickalice koje obično sadržavaju visoku količinu natrija koja može biti štetna za psa. Normalna hrana za pse ima visoku razinu natrija, kao i mliječni proizvodi, grickalice, sezonsko i konzervirano povrće (osim ako nije na ambalaži navedeno da su bez soli). Također, Vaša kujica je navršila 14 godina (zavidno visoke godine za naše ljubimce) i bilo bi poželjno da se držite dijetalne ishrane. Poneki pseći kolačić joj možete priuštiti ali samo jednom na tjedan i to uz kontrolu vrijednoti kreatinina i uree. Psi su karnivori ili mesožderi od pamtivijeka te smatram da voće i povrće nije nužno u njihvoj prehrani a posebno ako imaju već neke zdravstvene probleme. Posavjetujte se sa Vašim veterinarom glede zdravstvenog stanja Vaše ljubimice jer s pažljivom procjenom što je najbolje za Vašeg kućnog ljubimca od strane Vas samih i veterinara, kujica može živjeti dugotrajnim i ugodnim životom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, nabavili smo malog Welsh terijera i primjetili da u dlaci na leđima ima ljuskice i da se češe. Molim Vas da nam odgovorite je li to zaista vezano uz prehranu - ona je sad stara 2,1 mjesec - i što bi joj bilo najbolje od hrana na tržištu davati. Hvala, pozdrav! Vladimir O: Stare stanice kože odumiru i ljušte se, a zamjenjuju ih nove stanice. Taj bi se proces trebao događati postepeno i neprimjetno. Međutim, kod prhutanja se proces odumiranja stanica toliko ubrzava, da odumrli ostaci kože počinju formirati ljuskice. Ponekad prhutanje kože može biti popraćeno svrbežom i/ili crvenilom. Sve to ovisi o uzroku koji je potaknuo prhutanje kože. Pojačano stvaranje prhuti je obično znak neizbalansirane prehrane, a rjeđe se javlja kao nedostatak biotina (vitamin H), koji je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Također se prhutanje kože javlja kod raznih sistemskih bolesti i parazitoza, te gljivičnih oboljenja.U Pet centrima možete nabaviti preparate koji poboljšavaju konstituciju dlake i kože, a to su Dermanorm kapsule i ulje sa esencijalnim masnim kiselinama za kožu i dlaku (riblje ulje) te Ungiotin prah sa vitaminom H koji se koristi kod lošeg stanja dlake i rožine ili od Canine Biotin Forte koji dolazi kao tablete ili prah, a sadrži vitamin H i vitamine iz skupine B-kompleksa. Vitamin H i dermanorm se mogu uzimati zajedno.Od hrane bih Vam preporučila Hill's, Eukanubu, Royal Canin, Proplan ili Allevu. Od Hill'sa - Puppy lamb i rice (janjetina i riža), od Eukanube - Puppy i junior lamb i rice for sensitive dogs (janjetina i riža), od Royal Canina - Junior ultra sensible (piletina), od Proplana - Puppy salmon i rice (losos i riža) te od Alleve Puppy i junior lamb i rice (janjetina i riža).

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog maltezera koji je 12 godina star. Već tri dana mu se pojavljuje sukrvava sluz iz usta i mislim da je uzrokovana prednjim zubom u donjoj vilici koji se ljulja, ali neće da ispadne. Zub je kompletno pomjeren iz vilice, tj. skoro da je u vodoravnom položaju, izašao je preko usne i tako sada stoji. Pas je tih, leži po cijeli dan i neće da jede, tj.po cijeli dan ništa ne jede i pred veče hoda oko hrane što znači da je gladan. Pokušava jezikom da nešto stavi u usta, ali vidim da se pati, i tako ipak uspije nešto da pojede. Ja živim u velikom gradu u Holandiji, bez auta sam i radim svaki dan do 17.00 sati. Ako ga odvedem veterinaru poslije 17.00 sati to me košta mnogo jer to ubrajaju u hitne slučajeve. Bojim se da mu ni oni ne bi ništa uradili (vađenje zuba) jer mi izgleda kao da je sve upaljeno, a uz to pas je i srčani bolesnik, registrovan kod njih sa tom bolešću i već je od 2001. godine na lijekovima. Da li mu mogu nekako pomoći bez odlaska veterinaru, nekim antibiotikom i kojim. Šta da mu dajem da jede, koja bi hrana bila najpovoljnija da bi je lakše uzeo? Smijem li mu dati i malo paracetamola za bol jer vidim da ima i bol pošto mi ne dopušta da pogledam zub, reži i okreće glavu u stranu. Molim Vas pomozite mi šta da radim da mu pomognem. Zahvalna IrenaO: Zub koji se klima je potrebno izvaditi. Bitno je da se zub izvadi sa korijenom jer preostali dio zuba može dovesti do raznih upala zuba, zubnog mesa, pa i cijele donje vilice. Zub se nikada ne vadi dok se prvo antibioticima ne smiri upala. U Pet centrima se može nabaviti Gingisan dentagel od Vetoquinola koji sadrzi klorheksidin-dezinfekcijsko sredstvo koje ima antibakterijsko, antivirusno i antimikotično djelovanje. Radi visokog afiniteta prema staničnoj membrani mikroorganizma, Gingisan mijenja njegovu povrsinu i djeluje bakteriostatski i baktericidno. U usnoj šupljini se postiže dezinficirajuće depo djelovanje. Kod redovite primjene Gingisana smanjuje se stvaranje zubnog kamenca.O izboru antibiotika ćete morati konzultirati svog veterinara. Najbolji antibiotik za liječenje bolesti usne šupljine kod pasa i mačaka registriran u Hrvatskoj je Stomorgyl i indiciran je kod stomatitisa, gingivitisa, periodontitisa,  halitosisa, pyorrheae, dentalnih apscesa, sinusitisa, infekcije obrazne stijenke nakon ozljede, upala ždrijela, tonzila i dr. Na tržište dolazi u tri jačine, ovisno o kilaži psa ili mačke (Stomorgyl 2, Stomorgyl 10 i Stomorgyl 20).Infekcije usne šupljine u mesojeda najčešće uzrokuju bakterije: Streptococcus spp., Pasteurella multocida, Staphylococcus spp i neke anaerobne vrste. Prilikom bakterijskih stomatitisa također su prisutne spirohete i fuziformne bakterije. Kod periodontalne bolesti prvo nastaje zubni plak kojeg koloniziraju aerobne, a potom anaerobne bakterije. Stomorgyl je kombinacija spiramicina i metronidazola. Spiramicin koči rast i prekomjerno umnažanje Gram pozitivnih bakterija i mikoplazma, a slabije djeluje na Gram negativne bakterije. Metronidazol djeluje protiv Gram negativnih i Gram pozitivnih anaerobnih  bakterija. Metronidazoli spiramicin u spektru se nadopunjuju te njihova kombinacija djeluje na sve patogene uzročnike upale usne šupljine.Što se prehrane tiče, najbolje bi bilo da ga hranite "a/d" konzervom za oporavak od Hill'sa koja je polutekuće konzistencije pa se može davati i sa sondom. "A/d" konzerva sadrži visoku razinu bjelančevina i masti, za koje je pokazano da pomažu u očuvanju nemasne tjelesne mase i održavanju dostatnima imunih funkcija. Cilj "a/d" konzerve je da osigura povećan unos glutamina, arginina, cinka, u mastima topivih vitamina, kalija, omega-3 masnih kiselina i aminokiselina s razgranatim lancima za koje je pokazano da su korisne tijekom oporavka.Svakako posjetite veterinara jer bakterije iz bolesnog zuba krvlju putuju do srca i tako mogu oslabiti već načeti srčani mišić i srčane zaliske Vašeg psa.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Dobar vam dan. Nešto više od dvadeset dana ponosna sam vlasnica mopsa starog 3 mjeseca. Hranim ga Royal Caninom, međutim zadnja dva dana počeo je odbijati hranu. Ne mogu odgonetnuti u čemu je problem jer je upravo tu hranu prije ova dva dana jednostavno "gutao". Doduše, prošli tjedan probao je i kuhanu piletinu s rižom, ali je nakon toga svejedno jeo svoju hranu. Jesam li pogriješila što sam mu uopće ponudila piletinu? I trebam li mijenjati Royal Canin nekom drugom psećom hranom ili da ustrajem na ovoj? Čitala sam kako ljudi svojim mopsevima daju i kravlji sir, banane, mandarine, jabuke i slično pa me zanima vaše mišljenje o tome. Lijepi pozdrav, DanijelaO: Odbijanje hrane može biti posljedica banalnih razloga - da se psu ta vrsta hrane iz nekog razloga prestala sviđati pa je više ne želi jesti, da pas jede previše poslastica u međuobrocima ili je u pitanju bolest.Ukoliko je razlog odbijanja hrane previše poslastica koje psa zasite pa svoj redovni obrok ne pojede do kraja, problem ćete riješiti reduciranjem poslastica (možete ih svesti na minimum ili ih na neko vrijeme potpuno izbacite sa jelovnika).Ponekad se događa da pas iz nepoznatog razloga odbije hranu koju je do nedavno još normalno jeo.To može biti ili zbog toga što je malo izbirljiviji pa se nakon kraćeg vremena zasitio određenog okusa ili zbog toga što je probao konzervu ili hranu za ljude, koje su intenzivnijeg okusa i mirisa, pa mu se dehidrat više ''ne sviđa''.Bez obzira koji od navedenih je pravi razlog, problem se vrlo lako rješava promjenom hrane, a ako mu dajete kombinaciju dehidrata i konzervi, neka svaka vrsta hrane bude u posebnom obroku jer bi se inače moglo dogoditi da jedino tu zajedničku kombinaciju pas prihvati kao cjeloviti obrok pa, kad mu ponudite dehidrat bez konzerve, postoji mogućnost da ga neće htjeti jesti.Naveli ste da psa hranite sa Royal Caninom, stoga bih Vam preporučila i neke druge hrane iz skupine superpremium hrane:1. Eukanuba ''Puppy small'' sa okusom piletine ili ''Puppy all'' sa okusom janjetine i riže 2. Pro plan ''Puppy small protection'' sa okusom piletine 3. Hill's ''Puppy mini'' dehidrat i konzeve za štence (neovisno o pasmini) sa okusom piletine 4. Nature's best ''Puppy Mini/Medium'' sa okusom piletinePonekad se odbijanje hrane javlja i kao simptom određenih bolesti. Najčešće su u pitanju problemi sa zubima ili desnima (zbog bolnosti pas odbija žvakati); upala ždrijela (zbog bolnosti otežano guta pa zato i odbija hranu); želučano-crijevne poremetnje; određene virusne, bakterijske ili parazitarne bolesti (obično se uz njih jave i dodatni simptomi) i drugo. Dijagnoza bolesti se postavlja isključivo na temelju kliničkog pregleda, stoga, ukoliko se sa promjenom hrane apetit Vašeg psa ne popravi, to je znak da je situacija ozbiljna i da ga što prije morate odvesti na pregled kod veterinara.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan, nedavno smo kastrirali psa i zanima me kako bi njegovi testisi trebali izgledati nakon operacije, jer su kod neseg psa dosta nateceni i tamni? Nikolina O: Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. U kirurgiji je poželjna regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Tako koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom, a mišići ograničenu (kod malih se defekata stvore nova mišićna vlakna, a kod većih je to nemoguće). Periferni živci imaju veliku moć regeneracije pri čemu udaljenost između presječenih dijelova živca treba biti ispod 1 cm. Živčano tkivo središnjeg živčanog sustava zaraštava reparacijom. Krvne žile se ne nadoknađuju direktno regeneracijom, već nastankom kolateralnog krvotoka ili proširenjem vasa vasorum ili nastankom anastomoza između susjednih krvnih žila. Tetivna vlakna se nadoknađuju bujanjem peritendineuma i fascilarnog veziva čime nastaje ožiljak koji ima čvrszoću, ali ne i elastičnost. Fascije se spajaju ožiljkom vezivnog tkiva. Hrskavično tkivo zaraštava isključivo reparacijom dok se koštano tkivo dobro regenerira.Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.Ranjavanjem nastaje krvarenje koje ispire ranu. Nakon 45 minuta se na površini rane nađu leukociti. Obično se stvori krasta koja otpadne nakon 2 dana te se ponovnim sušenjem rane stvori nova krasta. Za 3 - 4 dana nastaje mlado granulacijsko tkivo. Površina rane zatvara se rastom kože sa strane.Načini zaraštavanja rane su primarno -CIKATRISATIO PER PRIMAM INTENTIONEM, sekundarno - CIKATRISATIO PER SECUNDAM i zaraštavanje pod krastom - CIKATRISATIO SUB CRUSTAM. O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela i sl.Kastracijske komplikacije se mogu javiti kao krvarenja, prolaps organa i infekcije. Krvarenje iz arterije spermatike može nastati pri pogrešnom postavljanju ligature. Ponekad krvare i skrotalne žile, osobito proširene vene ingvinalnog područja zbog prekida prilikom prepariranja testisa. Do prolapsa organa može doći ako se funikulus prereže prekratko, neposredno uz testis, te dođe do ispadanja funikulusa spermatikusa. Moguće su infekcije pa treba poduzeti aseptične mjere. Prvih pet dana nakon kastracije može se pojaviti upalni edem skrotuma i prepucija kao posljedica kastracije i poremećaja cirkulacije u okolici rane. Šetnjom će se edem smanjiti. Ako je povišena tjelesna temperatura potrebno je pregledati skrotum i područje funikulusa. Ako je posrijedi retencija sekreta, skrotum je otečen i nešto bolan, a može se utvrditi i fluktuacija. Rubovi rane su sljepljeni i suhi. Kod infekcije područje skrotuma je otečeno, temperirano i bolno. Pas je apatičan, bez apetita i hoda sapeto te je potrebno, osim aplikacije antibioticima, ranu obraditi. Pri anaerobnoj infekciji oteklina skrotuma naglo se širi po čitavom trbuhu. Uz naglo pogoršanje općeg stanja, pas može uginuti za nekoliko dana. Fistula funikulusa se razvija poslije gnojne upale i flegmone funikulusa te je potrebno gnoj ispustiti.Ako Vam se rana kod Vašeg psa čini sumnjivom, svakako ga odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kokericu od godinu dana koju hranim TROVET CPF hranom. U zadnje vrijeme je počela jesti zid. Da li da joj promijenim hranu (molim vaš savjet koju) ili joj treba dodati neke vitamine? Hvala, Vesna O: Alotriofagija ili neprirodan apetit nastaje obično kad je poremećen promet mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom nastaje zbog njihovog nedostatka u organizmu. Razlikujemo hipovitaminozu - relativna nestašica vitamina i avitaminozu - stanje kada pojedinih vitamina u tijelu gotovo posve nedostaje. Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, dok drugi sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Neki vitamini djeluju kao kofermenti, a neki su u uskoj vezi s tvarima hormonalne djelatnosti, bitni su za imunološki odgovor organizma, sudjeluju kod prijenosa živčanih impulsa. Dnevne potrebe za vitaminima ovise o dobi psa, nivou aktivnosti, spolu i mnogim drugim faktorima. Nestašica vitamina se naziva još i avitaminoza, a  nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani - primarna ili alimentarna nestašica vitamina. Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različite poremetnje koje otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremetnje koje dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremetnje u probavi i endokarenciju zbog poremetnje u mijeni tvari. Minerali su jedni od najvažnijih sastojaka kako ljudskog tako i životinjskog organizma. U organizam se minerali unose u obliku soli, iona i kompleksnih spojeva. Najvažniji mineral koji se unosi u organizam je natrij klorid. Osim kalij klorida, bitne su kalijeve soli, kalcijeve soli, magnezijeve soli, fosfati, soli cinka, joda, bakra, željeza, molibdena, kobalta, mangana, vanadija i selena. Minerali se dijele na makroelemente (Na, K, Ca, Mg, P), mikroelemente (Fe, I, Cu, Zn, F, Se) i elemente u tragovima (Mn, V, Mo, Co).Kako biste uklonili nestašicu vitamina i minerala u organizmu, potrebno je kujici dodavati u hranu vitaminsko-mineralne preparate: od Pfizera "VMP" (vitamini, minerali, proteini), od Vetoquinola "Geri-pet pastu" (dopunsko sredstvo za pse i mačke starije dobi), od Canine "Canillete" (mineralni dodatak hrani za pse), od Veterine "Kostovit" (vitaminsko-mineralni dodatak hrani za sve vrste i kategorije životinja).  

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imala sam psića 14 tjedana, rasa pomerijan. Redovno je dobijala vakcine i bila zdrava. Prije par dana primjetili smo da teško diše. Iduće jutro njeno stanje se bilo pogoršalo tako da smo je odnijeli veterinaru. Oni su obavili snimke i rekli nam da ima tekućinu u plućima i da je njeno srce veliko za njenu veličinu. Dali su joj kisik i antibiotik. 12 sati se patila i umrla. Veterinari nam nisu mogli obrazložiti dijagnozu. Ne razumijem kako je moguće da se pas, kojem mu je bilo 3 mjeseca i bio je zdrav, za jedan dan razboli i da umre. Nije nam dala vremena da je uputimo specijalisti za bolju njegu. Moje pitanje za Vas je - da li Vi imate ikakvu ideju o razlogu njene tako brze smrti? Iskreno hvala. SnježaO: Njemački špic je pasmina malih pasa, a jedna je od najstarijih u srednjoj Europi. Od nje potječe veliki broj drugih pasmina. Drugi naziv za ovu pasminu je i pomerijan.Dugogodišnjom selekcijom pasa, u smislu odabira jedinki standardnih svojstava, čovjek je narušio utjecaj prirodne selekcije. Stoga se, na žalost, u određenih pasmina ili pasa križanih u bliskom srodstvu javljaju mnoge nasljedne bolesti, a poznate su i pasminske predispozicije za određena oboljenja. U Vašeg šteneta se najvjerojatnije radilo o zatajenju srca. Zatajenje srca je posljedica urođenih ili stečenih srčanih grešaka. Greške srca označuju različite strukturne i morfološke promjene na srčanim zaliscima i otvorima zbog različitih patoloških procesa, kao i promjene nastale u razvoju srca. Ispitivanja učestalosti pojedinih urodenih srčanih mana u pasa su pokazala da je najčešća urođena mana ductus arteriosus Botalli persistens, zatim pulmonalna i aortna stenoza, te insuficijencije srčanih zalistaka.Prognoze kod ovih mana zavise o veličini defekta i kompenzatornim mehanizmima srca. Pri većini se, uslijed slabosti srca, javljaju komplikacije u cirkulaciji (staza krvi u venoznom dijelu krvotoka, u plućima, jetri i bubrezima), te životinja može uginuti u vrlo kratkom periodu.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Naša labradorica je prvi put počela šepati sa 4 mjeseca kada se u nju, u punom trku, zaletila velika kuja zlatnog retrivera. Šepanje je trajalo 5 dana i onda je počela normalno hodati. Sve je bilo u redu do 10. mjeseca kada je nakon igre sa psima ponovno počela šepati na istu (prednju desnu) nogu. To je trajalo dva dana. Zatim smo joj po vašoj preporuci kupili prah za stabilizaciiju lokomotornog sustava i otada pa do svog 17. mj (koliko ima sada) nije imala problema s nogama. Štoviše, postala je puno življa, brža i izdržljiviija. Prah joj još uvijek dodajemo. No, prije četiri dana igrala se sa kujicom samojeda. Sve je bilo u redu dok se ova nije zaletila u nju opet u desnu nogu. Moja labradorica je zacvilila i pala, ali kad se ustala nastavila se igrati i trčati kao da ništa nije bilo. Mislila sam da neće biti posljedica, ali sam se prevarila. Ujutro kad smo krenuli u šetnju, ona je opet šepala i nije prestala ni do danas. Nakon svih tih udaraca uvijek u istu nogu, već se pomalo bojim za nju. Mislim da je riječ o ligamentima i tetivamma, pošto vidim da je ne bole zglobovi. Molim vas za savjet jer znam da ćete mi pomoći kao i uvijek do sada. Hvala, JadrankaO: Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta, ili zbog tromboza većih krvnih žila.Pretraga na hromost obuhvaća: - temeljno uzetu anamnezu- inspekciju- palpaciju- dijagnostičke injekcije- rentgensku pretragu- ultrazvučnu pretraguPrema opisanim promjenama u slučaju Vašeg psa se možda radi ili o miozitisu ili o bolesti tetiva. Miozitis je prikrivena povreda jer nema diskontinuiteta kože i potkožja pa je teško uočljiv. Miozitis je zapravo upala koja se odvija u mišićnom vezivu (perimiziju), ali može doći i do oštećenja mišićnih vlakana kod produktivne upale ili poremećaju u ishrani mišića (upalni procesi rezultirat će degenerativnim procesima u mišićnom parenhimu). Tok bolesti može biti akutan i kroničan. Kroničan tok karakterizira jako bujanje intersticija. Akutni miozitis najčešće nastaje zbog gnječenja i istezanja i sličnih pojava koje dovode do prekida kontinuiteta mišićnih vlakana. Mišić je zadebljao, temperiran, bolan, javljaju se smetnje u njegovoj funkciji, hromost, ukočen hod. Nakon kretanja mišić postaje elastičniji. Kronični miozitis obično nastaje iz akutnog kod dugotrajnog djelovanja uzroka. Može nastati i nakon čestih gnječenja te rana koje teško zaraštavaju. Bolest može biti vezana i uz infekciju bakterijama gnojenja (aktinomikoza, botriomikoza) koje uzrokuju bujanje veziva. Mišić je zadebljao, gubi kontraktilnost. Posljedica je hromost i inaktivna atrofija mišića. Dijagnoza bolesti se svodi na objektivnu pretragu i isključivanje ostalih patoloških stanja koje dovode do hromosti.Druga je mogućnost da se radi o bolestima tetiva. Prekid kontinuiteta tkiva tetiva se dijeli na fibrilarni (fascikularni), nepotpuni i potpuni. Fibrilarni prekid tetiva zapravo predstavlja upalu tetiva-tendinitis. Prejako istezanje tetiva uzrokuje prekid pojedinih tetivnih fibrila (fascikula). Snopovi tetivnih vlakana olabave. Tok takvih fibrila je valovit, umjesto paralelan. U interfibrilarnom intersticijskom tkivu se javljaju krvni podljevi, serozna nakupljanja i upalne reakcije. Ovi se defekti prvo ispune vezivnim tkivom koje preuzima njihovu funkciju, ali zbog nedostatka elastičnosti funkcija nije potpuna. Zbog toga odeblja peri i paratendineum te intersticij, a posebno interfibrilarno vezivo. Kasnije se preobrazi u čvrsto vezivo (čvrsto zbijeno fibrozno tkivo). Takva tetiva je odebljala i bolna. Prekid fibrila i fascikula manjeg stupnja nije uočljiv niti zamjetan opipom, a kontinuitet tetive je očuvan. S obzirom da klinički prvenstveno nastaju procesi reparativne upale, ovaj fibrilarni diskontinuitet nazivamo upalom tetiva (tendinitis).Svakako odvedite psa veterinaru na pregled kako bi pomoću dijagnostičkih metoda mogao utvrditi o čemu se točno radi i kako bi krenuo s terapijom.Osim glukozamina koje ste psu dodavali kao nadopunu prehrani, postoji i medicinska hrana za probleme lokomotornog sustava. To je od Hill'sa "j/d" hrana i od Royal Canina "Mobility support".

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo mužjaka mađarske vižle starog godinu dana. Jako je zaigran i druželjubiv. Ako nije na uzici kad smo u šetnji, a netko prolazi pokraj livade gdje šećemo, bilo sa psom ili sam, on odmah trči u tom smjeru. Do sad ga nikako nismo uspjeli odviknuti od te ružne navike, s obzirom da se neki ljudi boje za svoje pse ili sebe. Također, sve igračke rastrga u komade koje guta. Grize svoju dekicu, komade drva koje nađe vani ili bilo koje ostale stvari na koje naiđe. Kupljenu kost nije izgrizao do kraja, nego je veće komade progutao i kasnije povratio. Općenito ima jak poriv za nošenjem stvari, griženjem i gutanjem istih. Ne bavimo se lovom, a on je iz lovačkog legla. Unaprijed hvala, JanjaO: Vižla je lovački pas srednje veličine, mišićavog tijela, ali nježnog izgleda. Inteligentna je, privržena čovjeku i stabilna. Ovu je pasminu lako odgojiti i dresirati, no teško podnose grubosti. Stoga je za rad s ovim psom potrebna mirnoća i strpljivost, kao i razumijevanje njihove genetski uvjetovane povećane potrebe za kretanjem i lovom. S odgojem pasa treba započeti u prvim mjesecima života, a cilj je naučiti štene osnovama prihvatljivog ponašanja u zajednici kojoj pripada. S dresurom bi trebalo početi u dobi od 8 do 10 mjeseci. S psom bi prije svega trebali savladati osnovne vježbe poslušnosti (dođi, sjedni, lezi, čekaj), te ih nadograditi vježbom hodanja uz nogu.U dresuri se koriste metode nagrade i kazne. Kazna ili nagrada trebaju slijediti neposredno nakon izvršenog jer jedino tako će pas stvarati uslovne reflekse kojima ćete moći upravljati. Uvijek treba pokušati s pozitivnim poticajima, a samo iznimno može se koristiti i kazna. Vježbe bi trebale biti kratke (30 min), a treba ih ponavljati tako dugo dok ih pas ne savlada.Greške u ponašanju i loše navike razvit će se ukoliko se s psom ne radi, te ako pas ne zadovolji svoju potrebu za mentalnim i fizičkim aktivnostima. Psima je teško razumjeti neke naredbe i s njima treba uporno i dosljedno raditi. Neposluh u pasa koji se ne ispravlja životinja će koristiti kao prihvatljiv obrazac ponašanja.Moja je preporuka da psa uključite u neki od programa dresure u kojem ćete zajedno s dreserom proraditi osnovne vježbe poslušnosti te ih nastaviti svakodnevno vježbati. Vaš pas je mlad, nemojte dugo čekati jer će s vremenom biti sve teže ispraviti greške u ponašanju.

Odgovara: Ivan Marić, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pronašli smo štene cca staro 1,5 mj., ima 2,00 kg. Veterinar nam je dao pastu za čišćenje od parazita, nakon 12 sati krenule su gliste sa stolicom, već 4 gliste od cca 10-15 cm dužine, tanke, bijele. Interesira nas da li je to opasno za ljude i prenosivo jer imamo bebicu od 6 mj i malo smo u strahu. Lijepi pozdrav od Ivane i od male, slatke, čupave Ami O: Prisustvo crijevnih nematoda (glista) kod mladih štenaca uobičajena je pojava, smatra se da gotovo nema šteneta koje nije invadirano glistama. Zbog toga je potrebno izvršiti dehelmintizaciju štenaca u najranijoj dobi i nastavljati postupak periodički za vrijeme cijelog života psa. Od crijevnih nematoda kod pasa najčešće nalazimo Toxocaru canis (dugačka 10-18 cm) koja je i najznačajnija zbog mogućnosti invadiranja ljudi, ali i zbog opasnosti za mlado štene ukoliko nije pravovremeno "očišćeno" nekim antiparazitskim sredstvom.Mladi psi se invadiraju putem vode ili hrane kontaminirane jajašcima u kojima je razvijena invaziona ličinka. Ličinka se iz jajašca oslobodi u tankom crijevu i migriraju kroz mukozu crijeva, preko krvotoka i jetre, sve do pluća. Iskašljavanjem dospiju u ždrijelo, gdje budu progutane, te dozrijevaju u tankom crijevu u odrasle jedinke koje proizvode nova jajašca. Međutim, kada jajašca s invazionim ličinkama proguta starija životinja, larve migracijom mogu završiti u jetri, mišićima, vezivnom tkivu, bubrezima i mnogim drugim tkivima gdje prelaze u stadij mirovanja koji može trajati i nekoliko godina. Kod gravidnih kuja te se ličinke ponovo aktiviraju u zadnjoj trećini graviditeta i putem krvotoka, preko placente, invadiraju fetus. Neke larve migracijom stignu do mliječnih žlijezda pa se putem mlijeka prenose na štence. Na taj se način štenci invadiraju još intrauterino (u maternici) ili galaktogeno (putem mlijeka) pa je moguće pronaći gliste u crijevima šteneta starog 1 tjedan. Životinje s jakom invazijom zaostaju u rastu, slabe su kondicije, imaju "napuhnut" trbuh i slabu kvalitetu dlačnog pokrivača. Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom, odnosno pronalaskom jajašaca u fecesu.Toksokarozu kod ljudi uzrokuje invazija ličinkama Toxocare canis tzv. larva migrans. Ličinka koja je invadirala čovjeka nikada se ne razvije u odraslu glistu, ali svojom migracijom po tijelu uzrokuje oštećenja raznih organa. Simptomi bolesti zavise od organa u kojemu su ličinke nalaze. U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi i bolest može proći neprimjetno. U težim slučajavima javlja se vrućica, kašljanje, bronhitis, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi, te granulomatozni retinitis (koji može završiti i sljepoćom ), a ukoliko ličinke završe u mozgu moguće su smetnje središnjeg živčanog sustava. Ljudi se invadiraju unosom jajašaca s invazivnom ličinkom koja se nalaze u okolišu kontaminiranom psećim izmetom; za djecu su posebno opasni javni parkovi i pješčanici.Od ostalih unutrašnjih parazita koji se mogu pronaći kod pasa a opasni su i za čovjeka, spomenuo bih još Echinococcus granulosus (malu pasju trakavicu). Mala pasja trakavica živi u crijevima pasa ali za svoj razvoj treba prijelaznog nosioca. U priprodnim uvjetima razvoj ove trakavice povezan je hranidbenim lancem lovca i lovine odnosno biljoždera i mesoždera. Biljožderi i svežderi se invadiraju unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom mesoždera (pasa). U prijelaznom nosioca iz jajašca se izlegu onkosfere koje putem krvotoka dospiju u jetru ili pluća a moguće i srce i druge organe te tamo tvore cistične tvorbe (hidatidni mjehur) u kojem se razvijaju ličinke novih trakavica. Mesožderi se invadiraju kada pojedu iznutrice životinja u kojima se nalazio hidatidni mjehur.Čovjek ima ulogu prijelaznog nositelja a može se invadirati unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom psa koji ima ehinokokozu ili direktnim kontaktom s psom koji na dlaci ima sasušene članke trakavice ili jajašca. Ehinokokoza može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod čovjeka. Opasnost ne predstavlja sama trakavica, nego hidatidni mjehur koji se stvara u tijelu i vrši pritisak na okolne organe a moguća je i alergijska reakcija na sadržaj hidatidnog mjehura. Prelaskom na komercijalnu gotovu hranu za pse prekinut je razvojni ciklus trakavice, tako da se ehinokokoza danas javlja puno rijeđe kod pasa a posredno sve manje slućajeva je zabilježeno i kod ljudi. Bolest se liječi antiparazitskim ljekovima i kirurškim odstranjivanjem hidatidnog mjehura.Danas puno češća ali manje opasna je pseća trakavica Dipylidium caninum. Čovjek (kao i pas) može biti nosioc trakavice Dipylidium caninum (za razliku od prijelaznog nositelja kod ehinokokoze), dok je prijelazni nositelj za Dipylidium pseća buha. Zbog toga je u suzbijanju invazije s Dipylidium caninum kod pasa i mačaka osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita bitno redovito provoditi i zaštitu od vanjskih parazita (u ovom slučaju buha). Invazija kod ljudi nastaje kada pojedu pseću buhu koja je nosioc ličinke trakavice. Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost (svrbež) u području anusa.O samom postupku čišćenja pasa od parazita pisala je moja kolegica, pa Vas upućujem na njene tekstove koje možete pročitati na stranicama:Paraziti kod štenetaŠtene ima glisteIz svega navedenog vidljivo je koliko je bitno da vlasnici imaju svijest o potrebi redovitog "čišćenja" svojih ljubimaca od parazita. Iako svaki od navednih parazita može više ili manje narušiti zdravlje čovjeka, želim na kraju naglasiti da milijuni ljudi danas žive u svojim domovima u bliskom kontaktu sa svojim kućnim ljubimcima, a učestalost bolesti uzrokovanih psećim parazitima je izuzetno mala. Problemi nastaju samo onda kada se vlasnici ne brinu dovoljno za zdravlje svojih ljubimaca i ne slijede upute veterinara o potrebi doživotnog suzbijanja kako crijevnih tako i vanjskih parazita. Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i normalnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Ukratko mi opišite što je Wobbelerov sindrom. Dora O: Wobbler sindrom bolest je živčanog sustava uzrokovana pritiskom kralješničke moždine u dijelu donje vratne kralješnice ili zbog malformacije kralješnice ili malokluzije (kad se kralješci ne podudaraju kako treba). Ovo uzrokuje od slabijih pa do teških posljedica na kretanje psa. Iako predstavlja bolest vratne kralješnice, tipično su klinički znakovi najprije vidljivi na stražnjim nogama. Druga patološka stanja mogu maskirati simptome, tako da je jedini način dijagnostike postupak specifične RTG-snimke. U mladih pasa s blagim simptomima, problem se može riješiti sam od sebe uz kontroliranu aktivnost.Najčešće obolijevaju doberman pinčeri i njemačke doge, dok ostali psi imaju slične ali ne identično opisane simptome: bokser, baset, bullmastif, weimeraner, labrador retriever, njemački ovčar, dalmatiner, samojed, irski seter.Uzrok Wobbler sindroma nije poznat iako se usko povezuje s brzim rastom i genetikom. Simptomi se obično pojavljuju najprije u stražnjim nogama kao blaga inkoordinacija u hodu (ataksija), a može progresirati tako da su zahvaćene i prednje noge. Teški slučajevi rezultiraju nespretnošću, lelujavim, "pijanim" hodom i problemima koordinacije prilikom naglog okretanja.U njemačkih doga javlja se wobbler sindrom od 10 mjeseci do godine i pol dana, iako se može manifestirati i u dobi 4 ili 5 godine, ali i mladih oko 5 tjedana. U doberman pinčera se obično ne javlja do dobi od 4 ili 5 godina.Dijagnoza se temelji na neurološkom pregledu te RTG-snimkom vratne kralješnice i mijelogramskom RTG. Liječenje uključuje korištenje kortikosteroida, zaštitnog okovratnika i kirurškog zahvata. Kirurgijom se zbližavaju dva nestabilna kralješka čime se oslabljuje pritisak na kralješničku moždinu. Na žalost, ovim zahvatom se radi dodatni stres na susjedne kralješke što može dovesti do povratka procesa. Veliki postotak oboljelih ima dugotrajan život bez boli, s minimalnim ili bez liječenja. Kod drugih, proces vrlo brzo napreduje i kod njih, na žalost, eutanazija predstavlja jedini izbor.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene srednjoazijskog ovčara, star je 7 mjeseci i potpuno je bijele boje. U posljednja 3 tjedna pocrvenjela mu je dlaka između prstiju, što i nije neki veliki estetski problem. Međutim, prije 3 dana mu je i rep poprimio vidljivo ružičastu boju. Od prije 7 dana uzima Klavocin bid tablete zbog stafilokokne upale uha te zbog ranice na šapi također izazvane stafilokokom. Hranimo ga isključivo Royal Giant Puppy hranom. Zanima me možete li pretpostaviti koji je uzrok pojavljivanja crvenog pigmenta i što mogu učiniti da to spriječim. Hvala unaprijed, LidijaO: Prema promjenama koje ste mi opisali (iako niste naveli liže li se pas intenzivno po navedenim mjestima, postoji li svrbež ili ih gricka), vrlo mi je teško točno reći što je ovu pojavu uzrokovalo. Za to bi ipak bio potreban klinički pregled psa, a prema potrebi i dodatne kliničke pretrage. Ono na što sam posumnjala je Malassezia pachydermatis.Malassezia pachydermatis spada u kvasnice koje su fiziološki stanovnici kože. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih kvasnica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju za toplijih (ljetnih) mjeseci, iako nije isključeno da se pojave i zimi (ukoliko su životinje držane u grijanom prostoru).Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajan svrbež, a budući se životinja konstantno češe, liže ili gricka, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti ''pogodno tlo'' za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica za koje u početku većina vlasnika zamijenjuje sa prljavštinom na koži ili pak dolazi do promjene boje dlake, kao posljedica konstantnog lizanja) na određenom području, a u težim slučajevima, uglavnom kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa.Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti.Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara.Osim toga, naveli ste da se Vaš pas trenutno liječi od stafilokokne infekcije, što je mogao biti dovoljan razlog da se uz stafilokoknu, razbuktala i sekundarna infekcija Malsseziom. Iz tog je razloga vrlo lako moguće da se upravo zato pas možda malo učestalije lizao i grickao po navedenim mjestima,što bi moglo promijeniti boju dlake.Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. Međutim, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.