Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 11 mj. staru maltezericu. Tjerala se prije mjesec dana. Dali smo sve od sebe da je udaljavamo od muških pasa, ali jedan dan je pobjegla na terasu, kada smo mi otrčali za njom vidjeli smo muškog psa pored nje. Prije nego smo došli, zacvilila je i bojim se da su se parili! Sada, oko mjesec dana kasnije, njoj je trbuščić malo narastao, sise su joj se dosta povečale, brzo se umori, dobila je na težini, a i nedavno počela je piškiti po stanu(ne može dugo trpjeti iako je prije tjeranja već bila naučena da sve svoje potrebe obavlja 3 puta dnevno vani i s time nije bilo problema)! Bojim se da bi ti znakovi mogli pokazivati na trudnoću. Molim Vas da mi pomognete, da mi kažete šta da radim!!! Onaj pas s kojim se možda sparila je njene veličine...  Molim Vas još jednom da mi kažete kolika je mogućnost da je ona zaista trudna! I da li je to za nju rizično! Unaprijed hvala, zabrinuta Tena & razigrana Luna!!!O: Graviditet u kuja traje 58 - 63 dana, što ovisi o terminu ovulacije, pasmini, te broju plodova. U prva tri tjedna gravidnosti, vrlo je mala vjerojatnost da ćete uočiti bilo kakve znakove. U tom periodu neke ženke mogu tražiti više pažnje ili im se pojačati apetit, no svakako to nisu pouzdani znakovi graviditeta. Graviditet kod životinja možemo utvrditi kliničkim i laboratorijskim metodama. Kliničke metode dijagnostike se dijele na vanjske i unutarnje. Vanjske metode dijagnostike su adspekcija, palpacija i auskultacija, a unutarnje metode dijagnostike graviditeta su vaginalna i rektalna pretraga. Laboratorijske metode dijagnostike se dijele na kemijske, fizikalne, biološke, hormonalne, imunološke i histološke. Kod kujica su najčešće metode dijagnostike graviditeta ultrazvuk i rentgen. Ultrazvukom se može sa sigurnošću dijagnosticirati graviditet s 3-4 tjedna, ali se ne može točno utvrditi broj plodova. Rentgenom se također može dijagnosticirati graviditet i može se, za razliku od ultrazvučne dijagnostike, odrediti broj plodova.Postoje i drugi pokazatelji prema kojima ćete (teže) moći dijagnosticirati graviditet, kao što je postupno povećanje tjelesne težine kujice, pa će kujica biti mirnija, tromija, manje će se kretati, brže će se umarati, abdomen će se obostrano proširiti. Tjelesna temperatura gravidne ženke je malo povišena zbog intenzivnijeg metabolizma, a pred kraj graviditeta dlaka kujice je slabija, suha i može jače opadati. Također se pred kraj graviditeta povisuje broj leukocita u perifernoj cirkulaciji (bijela krvna zrnca) kako bi kujica bila otpornija prema infekcijama. U zadnjoj trećini graviditeta ćete primjetiti i promjene na mliječnim žlijezdama kod kujice (povećane mliječne žlijezde, bradavice su razvijenije, a pred sam porod se mliječna žlijezda nalije i počne lučiti mljezivo). Kuje također mogu pokazivati znakove graviditeta kada i nisu gravidne, odnosno u stanju lažne trudnoće, koja nastaje kao posljedica hormonskog disbalansa, nakon tjeranja.   Općenito, spolni ciklus u kuja ima 4 faze. Ove faze pod utjecajem su hormona koji su odgovorni za promjene u spolnom sustavu i ponašanju kuje. U svakoj toj fazi koncentracija hormona je različita, odnosno koncentracija hormona se mijenja. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus je izrazito duga u kuja i traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela. Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svjetle boje. Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do regresije promjena koje sam prije opisala, odnosno do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona. Treba uzeti u obzir da trajanje ovih perioda može odstupati nekoliko dana, ovisno o pasmini, veličini itd. Kuja ovulira najčešće dvanaestog dana od početka krvarenja. Naravno, treba spomenuti da to može biti i 10.-14.dana, a postoje i podaci koji govore da se to može desiti čak i 5. dana i 25. dana spolnog ciklusa. No treba naglasiti da se kod kuja može desiti i tzv. lažno tjeranje, kada je iscjedak jako oskudan, te u tom slučaju ne možemo odrediti točan period ovulacije.Mnoge kuje malih pasmina pasa počinju se tjerati u dobi 6 - 7 mjeseci. Najbolje je dopustiti parenje kuji kada u potpunosti završi svoj fizički rast. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Gledajući sa zdravstvenog stajališta, preporučljivo je da vlasnici tu dobnu granicu pomaknu za 12 mjeseci, da ne žure s parenjem. Za očuvanje zdravlja kuje trebalo bi je pariti jednom godišnje, no ne prije 1,5 do dvije godine starosti. U toj dobi kuja je i psihički bolje pripremljena za majčinstvo, a njezin fizički razvoj je završen i skotnost ne predstavlja rizik za njezino zdravlje. U ovakvim slučajevima, procjenu rizika za zdravlje Vaše kujice može jedino napraviti Vaš veterinar a na temelju kliničkog pregleda. Svakako posjetite veterinara te načinite UZV pretragu, kako biste potvrdili ili opovrgnuli skotnost kujice, a za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dva zlatna retrivera, stariji (6,5 g.) ima dekubituse na oba lakta, dok štene staro 6 mj. već ima male naznake slabije dlake na laktovima. Zanima me kako spriječiti pojavu dekubitusa kod šteneta i tretirati već nastali u starijeg psa? Puno hvala, Petra O: Prema opisanome, vrlo je vjerojatno da se kod Vaših pasa radi o dekubitusu lakta, a često se još naziva i žulj zbog pritiska. To je pojava koja je dosta česta kod većih i težih pasmina pasa, češće kod kratkodlakih. Nastaje kao posljedica ležanja, najčešće na koštanim izbočinama (na križnoj kosti, kukovima, petama, ramenom ili lakatnom zglobu). Konstantni pritisak tjelesne težine izaziva i sužavanje krvnih žila, što smanjuje oksigenaciju zahvaćenog područja, dolazi do ispadanja dlake, isušivanja kože, koja gubi na elastičnosti, ljuska se i puca, što otvara mogućnost nastanka infekcija. Liječenje se zasniva na lokalnoj aplikaciji masti, koja će koži vratiti elastičnost, a time i onemogućiti pucanje i stvaranje ranica koje bi se mogle zakomplicirati nekom bakterijskom infekcijom. U tu bih Vam svrhu preporučila ''Flogocid'' mast, koju možete naći u našim ljekarnama, a koja djeluje antibakterijski, antiflogistički, potiče obrambene snage organizma, a koži vraća potrebnu masnoću. Osim lokalne terapije, psima bi bilo dobro omogućiti mekani ležaj, kako bi se što više smanjio pritisak na koštane izbočine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Presretna sam vlasnina kujice Bele, zlatne retriverke (više je bijelija nego zlatna!). Stara je 3,5 mjeseca i prava je mala prefriganka. Muči me jedino uporno češanje po trbuhu i ispod pazuha. Bili smo u više navrata kod veterinara i rekao je da nema nikakvih promjena na koži i da se mali štenci inače češće češu (buha i krpelja nema, umasirala sam Frontline ampulu). No, ona uporno svakih 15 minuta sjeda i češe se do besvijesti. Čak joj se i dlaka na tom dijelu kože prorijedila. Ujedno, nakon svakog mokrenja, liže se do iznemoglosti, čak i stražnje noge obliže i gricka. Imam osjećaj da je mokraća strašno iritira. Veterinar ju je pregledao i isto rekao da nema nikakvog iscjetka niti crvenila koji bi upućivali na nekakvu upalu. Možda pretjerujem, ali je ne mogu gledati kako se uporno češe i liže svakih 15 minuta. Uredno je cijepljenja (2 mješana cjepiva i protiv bjesnoće te dvaput čišćena od glista, hranim suhom hranom CHOICE). Molim za savjet. Srdačan pozdrav, KristinaO: Svrbež i češanje u pasa može biti posljedicom niza uzroka te je stoga vrlo važno točno odrediti uzrok prije nego što se primijeni odgovarajuća terapija. Koža psa može biti zahvaćana nizom bolesti koje su klasificirane u različite tipove, kao što su bolesti posredovane imunitetom, infekcije mikroorganizmima i infestacije parazitima, genetički ili manifestacijom problema unutarnjih organa.Oslabljeni imunosni sustav psa, a naročito šteneta, vrlo često dovodi do problema poput: rekurentnih infekcija (bakterijske ili gljivične etiologije), preosjetljivosti (alergijske reakcije na hranu, kemikalije, okoliš, pelud, travu, grinje prašine,...), akutni vlažni dermatitis (hot spot), infektivne kožne bolesti zarazne ili nezarazne prirode (najčešće su prisutni paraziti, bakterije i gljivice), endokrinološki poremećaji (poput hipotireoidizma, Cushing sindroma), alergija na ugriz buhe ....Važno je napomenuti kako se pas općenito ne upušta u pretjerano lizanje i češanje ako za to ne postoji dobar razlog. Kako ste obavili sve preglede kod veterinara koji bi isključili neku od navedenih kožnih problema, treba uzeti u obzir i poremećaje ponašanja kao uzrok ovoj pojavi. Naime, pretjerano češanje uzrok je automutilaciji a kao poremećaj ponašanja lizanja i/ili griženja vlastitog tijela. Na zahvaćenim područjima tijela mogu se razviti granulomi uzrokovani lizanjem (bezdlačna područja sa zadebljalom i iziritiranom kožom) ili teško inficiranih rana. Ako je u pitanju samo lizanje, na to upućuje promjena boje dlake na zahvaćenom mjestu (slina izaziva obojanost dlake u crveno). U odsutnosti drugih bolesti koje uzrokuju češanje (kao što su paraziti ili alergije) ovakvo samoozljeđivanje ima psihološki uzrok. Dosada, promjene u okolini ili neki drugi stresni faktori su neki od primjera mogućih uzroka ovoj pojavi. Pokušajte isključiti ove vanjske faktore kao potencijalne uzroke poremećaja ponašanja, vodite računa da svakih mjesec dana stavite novu ampulicu za preventivu od buha i krpelja, svakodnevno je češljajte kako biste iščetkali dnevno skupljenu prljavštinu na krznu i koži. Osim navedenoga, anogenitalnu regiju možete svakodnevno čistiti vlažnim maramicama (Karlie Pet Tissues Perfect care) kako biste održavali higijenu. Obratite pozornost i na kupanje jer prečesto i s neadekvatnim šamponima može isušiti kožu. Pravo kupanje i šamponiranje je preporučljivo provesti 3 - 4 puta godišnje. Time čuvate zaštitni masni sloj kože koji štiti kožu i cijeli organizam od infekcija. Osim toga, na zdravoj koži se nalazi fiziološka mikroflora koja uvelike utječe na zdravlje i otpornost kože. Narušavanjem ove ravnoteže, koža postaje osjetljivija. Od šampona preporučila bih Dermilen šampon koji posjeduje dobru sposobnost čišćenja dlake i kože, a njegova masna komponenta štiti kožu od isušenja, ne skida masni film s dlake koji većina šampona uništi, a koristi se i kod alergija kože osjetljivijih pasmina. Također "Dermazyme losham" šampon za pse i mačke je jedinstvena kombinacija losiona i šampona koja vlaži i hrani kožu, te se također može upotrebljavati češće nego obični šamponi. Preporučam Vam da psu dajete i biotinski preparat (vitamin H) koji se smatra i zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Uz biotin bi bilo poželjno prehranu obogatiti esencijalnim masnim kiselinama (EFA) poznatije kao Omega 6 i Omega 3, te linolnom i linolenskom kiselinom koje se preporučuju kod oštećenja dlačnog pokrova. Ovi preparati su u stalnoj ponudi ljekarni Pet centra i rado ćemo Vam pomoći pri odabiru.Ne može se isključiti niti alergijska reakcija na hranu, te Vam preporučam da za početak pokušate s nekim od programa na bazi janjetine i riže. Moja je preporuka Alleva, s kojom naši kupci imaju izvrsne rezultate, a psi je rado jedu.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam muškog maltezerića starog godinu i 2 mjeseca, ima 4 kg. Jedan testis mu nije spušten, no veterinar je rekao da još malo pričekamo prije nego odlučimo da li će biti potrebno operirati. No muči me nešto drugo. Maltezerić stalno mokri po stanu. Izvedemo ga vani ujutro oko 6 sati prije posla, no dok se vratimo, opet popiški mjesto gdje je kao mali imao novine za piškiti, iako mu pustimo otvorenu terasu. Popodne isto tako, budemo vani s njim po pola sata, vratimo ga doma dok idemo nešto obaviti i vratimo se za sat vremena, a on  opet sve popiša. Po noći isto tako obavezno. Par puta je popišao i mjesto gdje spava. Mislila sam da kad budu malo stariji da ne pišaju po stanu. Izvodimo ga tri puta dnevno. Kada je netko s njim nikad se ne popiški u stanu, čim odemo gotovo. Kao da radi to iz inata. Da li je u pitanju kakav zdravstveni problem ili smo ga loše naučili? Da li još ima vremena da se to ispravi? Puno hvala, Dajana   O: Jedan od najčešćih problema s kojim se vlasnici pasa suočavaju je kako naučiti psa da nuždu vrši izvan stana ili kuće. Ukoliko se radi o štencu, potrebno je što češće ga izvoditi van (što kasnije navečer i što ranije ujutro, te nekoliko puta preko dana), a svaki puta kada nuždu obavi vani, pohvaliti ga i nagraditi.      Ukoliko nuždu obavi u stanu, a vlasnik ga u tom trenutku zatekne ''na djelu'', treba ga kazniti, kako bi znao da to ne smije raditi i u buduće. Ukoliko se štenca ne uhvati u trenutku kad vrši nuždu, naknadno kažnjavanje nema smisla.       Štenci se uglavnom vrlo brzo naviknu i nauče se nuždu vršiti izvan stambenog prostora.    Mokrenje u kući ili stanu kod odraslih pasa ne spada u ponašanje koje bi vlasnik morao tolerirati, a budući je svaki odrasli pas već navikao i odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećajima u ponašanju.    Postoje neka bolesna stanja, kada životinja nije u stanju izdržati i prisiljena je češće mokriti. Najčešće se radi o upalama mjehura, bolestima bubrega, dijabetesu (pojačana žeđ, pa više i češće mokri), Cushingovoj bolesti, problemima s prostatom, tumorima u trbušnoj šupljini koji kompresijom na mokraćni mjehur izazivaju podražaj za mokrenje, inkontinenciji (često se javlja kao postkastracijska komplikacija)...     Sve ove bolesti dijagnosticiraju se isključivo na osnovu kliničkih i laboratorijskih pretraga.   Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi, pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti kao štenci. Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem ''iz protesta''. U ovom slučaju, psa treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako mu odvajanje dok ste na radnom mjestu ne bi predstavljalo preveliki stres.   Postoji i treća kategorija pasa, koji uriniraju isključivo kako bi markirali svoj teritorij. Ovo je iskonski oblik ponašanja, koji bi bio uobičajen da se radi o psu koji boravi vani i na taj način od ''uljeza'' štiti svoj teritorij. Na žalost, u ovom bi slučaju jedinii ''lijek''  protiv uriniranja bila kastracija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dali smo kujicu pariti 13. dana nakon početka tjeranja, u narednih četiri dana se u razmacima parila još 2 puta s istim mužjakom. Međutim, 22. dana ju je zaskočio drugi mužjak, parenje je trajalo kraće ali je došlo do spajanja. Zanima nas da li još uvijek kod naše kuje traje plodno razdoblje, pošto se dala mužjaku i hoće li u leglu biti potomci oba mužjaka. Unaprijed hvala! Tamara O: Reproduktivni život u kuja karakteriziran je ciklusima koji se ponavljaju. Faze ciklusa uključuju posljedične promjene na jajnicima, spolnim organima i ponašanju kuje. Reproduktivni ciklus se također naziva i estrusnim ciklusom. Ovaj naziv prvenstveno se odnosi na stanje ponašanja u kojem kuja dozvoljava sam akt parenja.Regulacija i koordinacija različitih fizioloških procesa i ponašanja koje je povezano s reprodukcijom pod kontrolom je tjelesnog endokrinog sustava. Ovaj sustav je građen od žlijezda (npr. jajnici i hipofiza), povezan živčanim putevima i kemijskim prenosiocima poruka - hormonima. Promjene u frekvenciji i količini hormona koji su izlučeni odgovorni su za varijacije u reproduktivnoj funkciji i ponašanju kuje. Reproduktivni ciklus započinje u pubertetu i može funkcionirati cijelog života kuje jer one ne ulaze u menopauzu. Tijekom reproduktivnog života njezina plodnost dosiže vrhunac sa 3 godine starosti i počinje se spuštati sa oko 6 godina starosti. Postoje različitosti s obzirom na pasminu kuje a tako i individualno. Reproduktivni ciklus sastoji se od estrusnih ciklusa koji svi traju od 4 - 8 mjeseci. Estrusni ciklus je podijeljen u 4 faze. Ove faze određuje ponašanje kuje. Prva faza spolnog ciklusa u kuje je proestrus koji u prosjeku traje 5 - 9 dana. Ova faza predstavlja prvi očiti dokaz seksualne aktivnosti kuje. Znakovi kao što je otečenje vulve, krvavi iscjedak iz vagine te atraktivnost mužjacima su tipični. Vulva se progresivno povećava i postaje tvrđe konzistencije. Zatim slijedi estrus koji u prosjeku traje 6 - 12 dana. Ova faza karakterizirana je kujinim prihvaćanjem mužjaka na parenje. Ovulacija i oplodnja se događaju u ovoj fazi ciklusa. Vulva se progresivno smanjuje i postaje mekanija. Nakon estrusa uslijedi diestrus koji u prosjeku traje 2 - 3 mjeseca u negravidne kuje. U gravidne kuje on pak traje 57 dana i završava štenjenjem. U ovoj fazi kuja može u određenim okolnostima dopustiti mužjaku parenje kroz nekoliko dana a vulva se smanjuje i omekšava. Nakon diestrusa uslijedi anestrus koji obično traje 3 - 10 mjeseci. U ovoj fazi ne zamjećuju se neki očiti znaci seksualnog ponašanja. Kuja je seksualno mirna i ne privlači mužjake. Vulva je veličinom mala a refleksi su odsutni. Kuja koja doji proizvodi mlijeko kroz nekoliko tjedana ove faze.Navedeno su samo osnove koje su od izuzetne važnosti ukoliko želite uspješno pariti kuju kako biste mogli odrediti optimalno vrijeme za uspješnu oplodnju. Osim toga, i kako biste mogli pratiti normalan razvoj spolnog ciklusa iz razloga što je plodnost kuje usko povezana sa normalnim endokrinološkim i fiziološkim funkcijama. Pobliže se lakše određuje dan štenjenja (unutar 24 sata). Općenito se, u slučaju planiranja podmlatka kuje, koristi slijedećim metodama: promatranje refleksa i konzistencije vulve, vaginoskopija i vaginalna citologija. Preporučuje se koristiti sve metode paralelno kako bi se odredilo što pouzdanije vrijeme ovulacije. Poznato je da sve kuje ne pokazuju tipične estrusne znakove bilo u istom stupnju ili fazi njihovog ciklusa. Kao dodatak ovim rutinskim metodama utvrđivanja plodnosti kuje, razina plazma progesterona se može koristiti u određivanju faza ciklusa kuje. Ova metoda se obično primjenjuje kao dodatak drugim metodama u svrhu poboljšanja određivanja točnih faza ciklusa kuje a naročito tijekom samog estrusa. Kuja je u "tjeranju" ili "u sezoni" tijekom proestrusa i estrusa dok ciklus prosječno traje 3 tjedna. No, treba imati na umu kako trajanje ciklusa ovisi o danu ovulacije što varira među kujama ali i od jednog do drugog ciklusa svake kuje. Činjenica da kuja ovulira 12.-ti dan nakon uočavanja krvavog iscjetka u jednom ciklusu nikako ne znači da će se isto tada javiti u slijedećem ciklusu. Bistrenje vaginalnog iscjetka općenito označava kraj proestrusa iako nije pouzdana indikacija ovulacije. Parenje kuje oko 12 dana nakon prvog krvavog iscjetka a zatim 2 dana kasnije je praktična metoda ako se prvi iscjedak točno primijeti. Ovo ipak ostaje neprecizna metoda, no, kako neke kuje (oko 20%) ne ovuliraju tijekom ovog perioda ne koncipiraju ili se oplodi tek nekoliko štenaca. Prihvaćanje mužjaka i pojava refleksa repa nisu indikativni za ovulaciju. Na primjer, primijećeno je kako su kuje dozvolile parenje na početku proestrusa iako su ovulirale tek kasnije (30 dana kasnije u najekstremnijim slučajevima).Dakle, bez opisanih metoda određivanja ovulacije kuje nemoguće je odrediti da li je ona plodna te da li je došlo do oplodnje drugim mužjakom i nakon estrusa. Možete se obratiti Klinici za porodništvo domaćih životinja gdje će vaginalnom citologijom i mjerenjem razine plazma progesterona utvrditi da li je Vaša kuja još u plodnim danima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moj pas ima 13 godina. Ima visoki kreatin i ureu (5 puta).. Sada je na infuziji (10). Apatičan je, slabo jede, povraćao je, ali je to prestalo, stolice su uglavnom u redu, možda malo mekše. Kakve su mu prognoze? Hvala, Nataša O: Svaki živi organizam ima svoje "slabe točke" koje su u starijoj dobi pogođene određenim bolestima. Kod ljudi se najčešće radi o problemima sa srcem, dok kod pasa i mačaka uglavnom najprije stradavaju bubrezi. Bubrezi su parni organi, građeni od mnoštva bubrežnih stanica (glomerula) i bubrežnih kanalića. U glomerulima se filtrira krv, i svi štetni produkti metabolizma putem mokraće se odstranjuju iz organizma.Kako životinja stari, a ponekad i kao posljedica nekih zaraznih bolesti, smanjuje se i funkcionalni kapacitet glomerula, što rezultira bubrežnim oštećenjima i nakupljanjem toksina u organizmu. Kada se simptomi zatajenja bubrega jave, najčešće je već preko polovice glomerula izgubilo svoju moć filtracije.Najčešći su simptomi zatajivanja bubrega: pojačana žeđ; pojačano mokrenje; mršavljenje unatoč dobrom apetitu; anemija; povraćanje; ulceracije (najčešće po sluznici usta); ponekad proljev; neugodan zadah iz usta (po mokraći) u uznapredovaloj fazi bolesti; depresija.Vrijednosti ureje i kreatinina su povišene, ponekad i po nekoliko puta.Kako bi se potvrdila dijagnoza bolesti, uz navedene simptome i pretragu krvi i mokraće, nije na odmet napraviti i rendgensku pretragu.Ukoliko se radi o blažem obliku bolesti, kada organizam pojačanom funkcijom može kompenzirati nastali nedostatak, stanje će se poboljšati ukoliko se životinji daje više tekućine. Samim time, ona će izmokriti štetne tvari iz organizma, a uz nešto povećani deficit kalija (koji se gubi mokrenjem), većih posljedica po zdravlje ne bi smjelo biti.Međutim, ukoliko se radi o težem obliku zatajivanja bubrega, koji je ili posljedica neke bolesti, ili posljedica kroničnog oboljenja bubrega bez tendencije poboljšanja, organizam neće biti u stanju kompenzirati nastalo stanje, neovisno o količini unesene tekućine.Osim toga, bubrezi neće biti u stanju opskrbljivati organizam pročišćenom krvlju, ni potrebnim elektrolitima, što može ozbiljno ugroziti život životinje.O kojem se stupnju oštećenja radi, te kada je krenula terapija, ovisi i ishod bolesti.Liječenje se zasniva na uklanjanju nastalih simptoma - nadomještanje tekućine i elektrolita infuzijama; podizanju opće otpornosti organizma kako bi spriječili mogućnost naknadnih infekcija, a velika podrška liječenju i poboljšanju kvalitete života svakako je dijetalna ishrana, koja se bazira na niskom udjelu proteina i fosfora, te prilagođenom omjeru masnih kiselina, kako se ne bi opterećivali bubrezi.U našim ljekarnama postoje medicinske hrane namijenjene bubrežnim bolesnicima - Hill's ''k/d''; Royal canin ''Renal''; Eukanuba ''Renal Phase''.Prognoza bolesti ovisi o mnogim faktorima - o trajanju bolesti, o tijeku kliničke slike, o vremenu kada se započelo s liječenjem, o mogućnostima terapije (reagira li životinja ili ne)... stoga mi je vrlo teško dati Vam konkretniju informaciju o ishodu bolesti.Savjetovala bih Vam da slijedite upute Vašeg veterinara i nadate se najboljem.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa mješanca starog 10 mj. Prije nekoliko dana primjetili smo malu kvržicu na sredini testisa i ne znamo koji je razlog tomu, pa Vas molim za pomoć i savjet. Nadalje, već 2 mj. pas se neprestano češe i to najviše u predjelu oko repa, zbog čega nema dlake na pojedinim mjestima. Bili smo kod veterinara koji je rekao da su razlog tomu buhe. No mi mu svaki mjesec stavljamo Frontline, kupamo ga jednom mjesečno blagim šamponom, ne češljamo ga previše, jer ima kratku dlaku, hranimo ga kvalitetno i pas živi u stanu s nama u higjenskim uvjetima. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, TanjaO: Najčešće bolesti testisa koje se javljaju kod pasa su: kriptorhizam, skrotalna hernija, tumori, upale testisa, bradavice na testisu...Ove promjene mogu biti urođene ili stečene. Uglavnom se dijagnosticiraju na osnovu kliničkog pregleda i rendgenske pretrage. Liječe se kirurškim putem ili antibioticima (upala).Uzroci svrbeža mogu biti različiti.Najčešće se radi o kožnim alergijama (alergije na hranu, kontaktne alergije, alergije na ugriz buhe) ili nekim parazitarnim oboljenjima kože (šuga).Kod kožnih alergija potrebno je eliminirati uzrok (promijeniti hranu i odabrati odgovarajuću iz medicinskog programa - Hill's ''d/d''; Eukanuba ''Dermatosis''; Royal canin ''Hypoallergenic'', ''Senitivity control'' ili ''Sensitive skin''), a ukoliko se radi o nekom od oblika šuge, liječi se odgovarajućim antiparaziticima (lokalno ili sustavno).Ponekad i problemi s analnim žlijezdama mogu prouzročiti pojačano ispadanje dlake, intenzivno češanje, grickanje i lizanje u području anusa. U tom slučaju radi se najvjerojatnije o upali analnih žlijezda i trebalo bi ih isprazniti, a po potrebi i isprati nekim antiseptikom, ili čak tretirati životinju antibiotikom (ukoliko se radi o težoj upali).''Frontline'' je kontaktni insekticid, što znači da ubija buhe i krpelje tek onda kada dođu u kontakt sa djelatnom tvari u koži (nakon što ugrizu životinju). Bitno ga je obnavljati svakih mjesec dana i paziti da se životinja ne smoči 48 h prije i nakon aplikacije, kako bi se imao vremena resorbirati i kako mu ne bi umanjili djelotvornost.U ponudi naših dućana postoji i Bayerov preparat ''Advantix'', koji djeluje kao repelent (odbija ektoparazite mirisom).Održavanje redovite higijene dlake i kože, neovisno o dužini dlake, neobično je bitno za svaku životinju.Češljanjem se uklanja stara dlaka i poddlaka, potiče se mikrocirkulacija kože, a dlačni pokrivač postaje sjajniji i čišći.Ukoliko se nečistoće ne mogu ukloniti češljanjem, životinju treba okupati specijalnim šamponom za pse, no ne preporuča se šamponirati ih više od 3-4 puta godišnje, budući na taj način uklanjate površinski sloj masnoće, koža se isušuje, gubi svoju otpornost, pa postaje podložnija infekcijama.Budući je Vaš pas još uvijek beba, preporučila bih Vam neki od šampona za štence, a u našim dućanima postoji široki izbor proizvođača (Beaphar, Gimborn, Trixie, Friskies).Prema navedenim podacima (o kvržici na testisima i svrbežu), a bez kliničkog pregleda, nije moguće postaviti dijagnozu, stoga bih Vas uputila da psa ipak odvedete na pregled kod veterinara, koji će postaviti konkretnu dijegnozu i odrediti adekvatnu terapiju.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam žensko štene tornjaka. Na obje zadnje noge ima 5. prst. Zanima me kada ga treba ukloniti i mogu li ga sama ukloniti. Molim odgovor!Hvala, Ivana O: Pojedini štenci se rađaju sa petim prstom koji nema svoju fiziološku funkciju, već uglavnom stvara probleme (psi najčešće zapinju s njim i ozljeđuju se). Njegova pojava je posljedica genetske deformacije, koja kao takva ne smanjuje vrijednost psa. Peti prst se u pravilu odstranjuje u prvim danima života, kada za zahvat nije potrebna narkoza. Zavisno o veličini defekta (pri odstranjivanju prsta se narušava integritet kože) je potrebno šivanje rane. Odstranjivanje se može obaviti i u kasnijoj životnoj dobi, kada se radi o amputaciji. U svakom slučaju bih Vam savjetovao da taj zahvat prepustite veterinaru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih Vas za savjet. Imam zdravu i veselu kujicu od osam godina koju nismo sterilizirali, niti je ikada imala okot. Prije mjesec dana joj se na jednoj bradavici stvorila bradavica koja je nekako visila, pa smo se nadali kako će otpasti. No, preko noći ona nije narasla, nego njezina bradavica - ne puno, no ipak je veća i deblja od ostalih (nadam se da sam dobro objasnila). Unaprijed zahvaljujem na odgovoru! Blanka O: Kvržice u pasa koje se javljaju na koži ili potkožno najčešće su benigne naravi: ciste, tumori masnog tkiva, adenomi ili bradavice. No neke pasmine (kokeri, jazavčari, aljaški malamuti, njemački ovčari, terijeri, bokseri, basseti) genetski imaju predispoziciju prema kožnim bolestima koje spadaju u grupu novotvorevina kao što su: epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma i mnoga druga oboljenja kože. Oteklina koju opisujete mogla bi biti cista, apsces ili hematom, a nastala mehaničkim (udarac, ogrebotina, ubod, porezotina ...) ili mikrobiološkim uzročnicima, ali i neka od tumoroznih tvorbi benigne ili maligne naravi.Naime, u kuja koje nisu sterilizirane, a naročito starijih od 6 godina vrlo često se na mliječnoj žlijezdi javlja tumor. Može biti benigne (nekancerogene) ili maligne (kancerogene) naravi. U pasa je tumor mliječne žlijezde drugi po učestalosti nakon kožnih tumora. Procijenjeno je da je rizik od 25% da nesterilizirana ženka kroz život razvije tumor mliječne žlijezde dok kod steriliziranih taj postotak iznosi 0.05%. Tumor mliječne žlijezde izgledom je formirana masa ili pak kao mnogostruka otečenja. Kada su tumori iznad površine kože mogu se vrlo lako opipati a vrlo često su tvrdi i pomični pod kožom. Mogu u vrlo kratkom vremenu naglo narasti ili pak, suprotno, biti sporo rastući (u otprilike 2 mjeseca dvostruko povećaju veličinu). Obično su benigni sporo rastući, glatki i veličinom mali. Maligne tvorbe karakterizira brzi rast, nepravilni oblici, čvrsto prihvaćeni za kožu ili tkivo ispod, krvare i ulceriraju. Čimbenici koji utječu na razvoj tumora mliječne žlijezde nisu u potpunosti razjašnjeni, no razina hormona čini se da igra bitnu ulogu u razvoju. Ženke sterilizirane vrlo rano (prije pojave prvog tjeranja) imaju mnogo manju vjerojatnost za razvitak bolesti od onih nesteriliziranih ili kasnije steriliziranih.Na žalost, zabilježena je veća pojavnost onih malignih tumora tako da bi svako otečenje ili tvorba na mliječnoj žlijezdi trebala biti pregledana od strane veterinara. Dijagnoza se postavlja po kliničkoj pretrazi životinje, palpacijom žlijezde i novonastale tvorbe, palpacijom regionalnih limfnih čvorova i biopsiji, odnosno patohistološkoj pretrazi. Pravu dijagnozu možemo ustanoviti samo biopsijom i histopatloškim pregledom, što znači da bi kujicu trebalo odvesti u specijaliziranu ambulantu gdje će mu se kirurški odstraniti novoizraslina i odrediti o kakvoj se promjeni radi. Terapija se provodi prema dijagnozi, a u slučaju tumora u pravilu je to kirurška obrada.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nakon dužeg problema sa zelenim iscjetkom iz penisa, kod šteneta Američkog staforda, uradio sam bris i ispostavilo se da ima bakteriju staphylococcs aureus! Štene je staro 4 mjeseca i valjda antibiotici koji utječu na tu bakteriju nisu preporučljivi za štenad! Veterinar koji ga liječi je moj prijatelj i imam neki utisak da nešto krije od mene, pa vas molim da mi kažete da li je to izlječivo, ili je u pitanju nesto ozbiljno! I kakvo vi liječenje preporučujete, jer trenutno još nista ne poduzimamo, ali ovih dana moramo donijeti neku odluku! Unaprijed hvala, ĐorđeO: Kod pasa, posebno kod štenadi vrlo su česte infekcije izazvane bakterijama iz roda Staphylococcus.Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) je gram pozitivna kuglasta bakterija koja je najčešći uzročnik lokalnih infekcija na koži pasa, a često i postoperativnih infekcija kirurških rana. Ova bakterija dio je i fiziološke flore na koži, sluznicama (rodnica, penis, oko, nos, itd.), te kao prolazna flora u crijevima. Ovakve infekcije uglavnom ostaju nezapažene od strane vlasnika ili im se ne pridodaje velika važnost, te zbog toga nisu na vrijeme dijagnosticirane, terapirane i spriječene moguće komplikacije. Iz svakog lokalnog žarišta infekcija se može proširiti limfom i krvotokom po cijelom organizmu, te izazvati sepsu. Pri širenju infekcije može nastati osteomijelitis, artritis i endokarditis. Stafilokokne infekcije se pojavljuju kao primarna - samostalna infekcija ili kao sekundarna infekcija uslijed nekih drugih oboljena. Loši zoohigijenski uvjeti, pad hormonalnog i imunološkog sustava, deficitarna prehrana, faktori su koji će pogodovati nastanku stafilokokne infekcije. Liječenje neadekvatnim antibiotikom, bez prije napravljenog antibiograma, rezultirat će razvojem još otpornijeg soja stafilokoka. Kod pasa, ova bakterija najčešće se prenosi parenjem, a štenci se mogu inficirati za vrijeme intrauterinog razvoja. U pasa ova bakterija najčešće uzrokuje piodermije (gnojne upale kože), koje se često ponavljaju bez obzira na liječenje. U etiologiji stafilokoknih infekcija u pasa najčešće sudjeluju Staphylococcus aureus, S. intermedius, S. hycus. Najučestalija je bakterija S. intermedius koja je u 90% slučajeva uzročnik kožnih infekcija u pasa. Staphylococcus aureus zauzima tek 5% infekcija. Oboljenja kože mogu biti površinske ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti kao vlažni ekcem ili impetigo. Osim kožnih infekcija, ova bakterija uzrokuje i spolne infekcije, koje kod ženki se mogu manifestirati kao endometritis, a kod mužjaka kao balanitis (upala glavića penisa) ili balanopostitis (upala glavića penisa i okolne kože). U mužjaka, javlja se karakterističan žuto-zeleni sekret, cvenilo, oteklina, koja može dovesti i do suženja uretre. Za postavljenje dijagnoze, neizbježno je uzimanje brisa za mikrobiološku pretragu. Tijekom uzimanja brisa za mikrobiološku pretragu, životinja ne smije biti pod antibiotskom terapijom. Kao rezultat pozitivne bakteriološke obrade iz traženih uzoraka, dobivamo nalaz s identifikacijom bakterije i antibiogram (rezultat ispitivanja osjetljivosti bakterije na antibiotik). Antibiogram pokazuje tri kategorije osijetljivosti:- osjetljiv, znači da infekcija bakterijom može biti liječena preporučenim dozama tim antibiotikom- umjereno osjetljiv, znači da izolat može biti inhibiran koncentracijom određenog antibiotika ako se mogu koristiti više doze ili ako se koncentracija antibiotika djelotvorna za tu bakteriju postiže samo u onim sustavima preko kojih se lijek izlučuje (npr. urinarni, probavni ili hepatobilijarni sustav)- rezistentan, znači da izolat nije osjetljiv na one koncentracije antibiotika koje se mogu postići u organizmu i ne smije se koristiti za liječenje infekcije uzrokovane tom bakterijom. Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i amnestičke podatke o preosjetljivosti životinje na određeni antibiotik, izlučivanje i inaktivacija antibiotika, doziranje i put primjene antibiotika, te moguće nuspojave antibiotske terapije. Uz sustavnu primjenu ciljane antibiotske terapije (oralno ili parenteralno), savjetuje se i lokalna dezinfekcija spolovila, sredstvima koja će proporučiti veterinar s obzirom na stanje. Neadekvatna primjena antibiotika podrazumijeva krivu dozu (premala doza, preduga primjena antibiotika), krivi izbor antibiotika (mikroorganizmi nisu osjetljivi na izabrani antibiotik), nepravilnu kombinaciju dvaju ili više antibiotika, te neopravdanu profilaktičku primjenu. Mišljenja sam da nema razloga ne provesti terapiju antibiotikom, koji je rezultat antibiograma, jedino ako se radi o kinolonskim antibioticima (oštećenje hrskavice nosivih kostiju), čija je primjena kontraindicirana u mladih životinja. No ako je i takav antibiotik rezultat antibiograma, vjerujem da na temalju antibiograma kolega ima na izbor barem još jedan antibiotik.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam rasnu kujicu zlatnoga retrivera staru pet mjeseci, došla je k nama s dva mjeseca starosti. Kada je došla tri se dana nije češala, a poslije je dobila buhe. Kada smo se riješili buha i dalje se nastavila češati i grickati, na predjelu repa i vrata. Pitali smo naše veterinare za pomoć, ali oni ne znaju. Rekli su samo da može imati buhicu koju...dobila je ampulicu i kupila sam joj češalj protiv buha s kojim ga uvijek raščešljam poslije šetnje i uvijek nađem po jednu buhicu. Prije sam je hranila s Pedigree hranom, a prije pola mjeseca sam prešla na k9 za štenad. Od tada se manje češe (ali se ipak još uvijek češe), dlaka joj je sjajnija, glađa i ona sama više sluša. Sada joj nekada nađem na koži pokoji prištić i to u predjelu gdje se češe. Moja su pitanja ova: 1. Znate li koji je razlog češanja tako maloga psa koji se hrani kvalitetnom hranom? 2. Da li je možda to grizu komarci i koji je način zaštite od toga? 3. Kako se zauvijek riješiti buha? Unaprijed hvala, MarijanaO: Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, a nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarna promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatoze bude prekrivena sporednim simptomima.Svrbež kože javlja se kod kožnih oboljenja, ali i neovisno o njima (ima svrbeža ali na koži nema promjena) i takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora (u tom slučaju svrbež je lokaliziran na okolinu otvora tijela). Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći. Još treba spomenuti i jedan od najčešćih problema grizenja šapica i češkanja u pasa, a to su svakako analne vrećice koje kod nekih pasa stvaraju velike probleme. Retencija sekreta i posljedična upala analnih vrećica može se javiti i u vrlo mladih jedinki.Uzrok svrbežu može biti i alergija, odnosno netolerancija na hranu. U slučaju alergije, najčešće je "krivac" protein u hrani, ali isto tako preosjetljivost mogu uzrokovati i tvari koje nisu proteini. Znaci preosjetljivosti na hranu manifestiraju se prvenstveno promjenama na koži i simptomima od strane probavnoga sustava.Promjene na koži koje se manifestiraju kao posljedica alergije najčešće su crvenilo, svrbež i urtikarija. Promjene mogu biti lokalizirane na pojedinim područjima tijela ili mogu biti generalizirane i zahvaćati čitavu površinu kože. Promjene se mogu komplicirati i sekundarnim bakterijskim infekcijama i alopecijama (gubitkom dlake). Pravilan izbor hrane svakako je bitan da bi se stanje kože što prije dovelo u normalu, te da bi spriječili eventualno ponavljanje problema. K-9 hrana za mlade pse bazira se na pilećim bjelančevinama. Stoga Vam, iako je to hrana premium kvalitete, preporučam da za psa odaberete hranu na bazi janjetine i riže, odnosno ribe i riže. Svakako dajte prednost premium (Alleva) i superpremium programima (Eukanuba, Hill`s, Royal canin ili Purina Pro Plan). Životni ciklus buhe nije vezan isključivo uz životinju. One na njima povremeno obitavaju i to kada se hrane, pri čemu ubadaju domaćina (psa) i hrane se krvlju. Spolno zrele buhe u okolini naših ljubimaca (tepisi, dekice, naslonjači) izlegu 50-tak jaja dnevno i tako kroz 100 dana života jedne buhe, prošire svoju populaciju u velikom broju. Dva su koraka u "ratu" protiv buha. Prvi je da tretiramo ljubimca preparatima u obliku ampula (Frontline Combo ampule, Advantix ampule - buha se mora nahraniti krvlju domaćina da bi uginula u tijeku 24 sata) ili da ljubimce poprskamo Frontline sprejem koji nametnike ubija trenutno, ili pak da mu stavimo ogrlice poput Kiltix i Scalibor (antiparazitno djelovanje), te preparate za pse na bazi eteričnih ulja koje kapamo duž kičme svakih 3 cm po par kapi (Verminex kapi).Istovremeno slijedi drugi korak, a to je tretiranje okoline (kućice psa, tepiha, dekica, namještaja, parketa) sprejevima protiv vanjskih nametnika (Biokil, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bit je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature, ispod 3°C) i postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan posisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti (2. korak) za 14 dana, jer u međuvremenu su se razvile iz preostalih jaja larve, nimfe i odrasli oblici buha.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 4 mjeseca uginuo nam je pas. Simtomi su mu bili prvi dan: neveseo, nema apetita, ali je pomalo jeo, otežano disanje. Drugi dan je jos teže disao, curila mu je slina iz usta, sa sukrvicom neposredno pred ugibanje, usta su mu stalno bila otvorena, pošto je padala kiša, izašao je na kišu. Veterinar mu je dao inekciju vitamina i nekakav antibiotik, no nakon par sati je uginuo. Nigdje nije krvario niti je u dvorištu bilo otrova za miševe. Rečeno nam je da je upala grla i da je navodno bio i star. Pas je bio star nekih 5 godina, nije rasan. U posljednjih nekoliko dana prije uginuća dosta je lajao na pse lutalice pored ograde. Međutim prije dva dana nam je uginuo mačak koji je imao iste simtome. Veterinar nam je rekao da je vjerovatno pojeo otrovanog miša. Molim vas da nam pomognete, da li je moguće da imaju potpuno iste simtome i da na kraju dijagnoza bude različita? Mi sumnjamo da ih je netko otrovao ali gdje god sam čitala o trovanju, spominje se povraćanje, krv iz nosa, usta i na guzu što kod naših životinja nije bilo. Imamo 2 djece kojima smo rekli da je cuko u bolnici i da ima curu i mladunce a za mačka jos ne znaju. Molim Vas da nam pomognete, RenataO: Uzroci trovanja mogu biti različiti, no najčešće se radi o trovanjima onim otrovima koji su najdostupniji na tržištu.Uglavnom se radi o trovanju otrovom za štakore, trovanju limacidima (pužomor) ili trovanju sa solju (iako je ova vrsta trovanja češća kod velikih životinja).Otrovi za štakore su antagonisti vitamina K i djeluju kao antikoagulansi (spriječavaju zgrušavanje krvi inhibirajući sintezu određenih faktora zgrušavanja u jetri).Teško je općenito reči koje je vrijeme potrebno da bi se ispoljili prvi simptomi, budući to ovisi o stanju organizma, količini i vrsti unesenog otrova... no u prosjeku, prvi se simptomi jave za 3 - 14 dana.Otrovana životinja je apatična, ubrzano diše, odbija hranu, pije puno vode, sluznice su blijede, a u kasnijoj fazi javlja se krvarenje iz prirodnih otvora, povraćanje krvi...Limacidi su insekticidi koji se koriste u poljoprivredi, za suzbijanje puževa. Ponekad se dešava da životinja slučajno pojede ''pužomor'', što se manifestira slinjenjem, povraćanjem, nekoordiniranim kretnjama, tremorima mišića, preosjetljivošću kože, a završava grčevima mišića i na kraju uginućem.Trovanje solju manifestira se neurološkim simptomima, grčevima i dehidracijom.Trovanja se dijagnosticiraju na temelju anamneze (podataka uzetih od vlasnika, kako bi se saznalo moguće vrijeme otrovanja i s kojim je otrovom životinja najvjerojatnije došla u dodir), kliničkih znakova i / ili postmortalno (nakon uginuća), na temelju razudbenog nalaza.Liječe se specifičnim antidotom.Bez kliničkog pregleda nije moguće postaviti adekvatnu dijagnozu, pa Vam, na žalost, nisam u mogućnosti reči koji bi bio pravi razlog uginuća.Pravi bi se razlog isključivo mogao otkriti na temelju patoanatomske pretrage, tj. da se neposredno nakon uginuća izvršila razudba uginule životinje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovanje, imam kujicu koja se u zadnjih dana počela izrazito puno češati u području trbuha, buhe nema jer je tretitana ampulom. Nismo toliko obraćali pažnju na to češanje dok mene sada nije počela svrbiti koža i u potrazi za uzročnikom palo mi je na pamet da je pas možda dobio kožnu bolest koja je zarazna. Da li je to moguće? Pregledala sam joj kožu i bijela je no na nekim područjima ima kao sitne smeđe mrljice?! Pročitala sam odgovor istog problema i zanima da li Vam to ukazuje na neku specifičnu kožnu bolest? Da li su one prijelazne na ljude? Otići ćemo na pretrage prvom prilikom u ponedjeljak, ali Vaš odgovor bi mi puno značio! Unaprijed hvala! TeaO: Psi, mačke i mali sisavci poput kunića i zamoraca popularni su kućni ljubimci mnogim ljudima, s kojima dijele i životni prostor. Bivajući u tako bliskom kontaktu vjerojatno je neizbježno da se ponekad bolest prenese sa životinje na njegovog vlasnika. Podložniji oboljenjima su naravno oni ljudi suprimiranog imunosnog sustava (djeca, starije osobe te one HIV+). No, uzimajući u obzir vrlo veliki broj ljudi koji su svakodnevno u vrlo bliskom kontaktu sa životinjama rizik za oboljenje od neke kožne zoonoze je iznimno nizak.Općenito, držanje kućnih ljubimaca čistim, zdravim i slobodnim od ektoparazita, kao i dobra osobna higijena i higijena kućanstva minimalizira rizik oboljenja od neke bolesti od kućnih ljubimaca.Od kožnih bolesti zoonoza od pasa najčešća je sarcopstes šuga, cheyletielloza (kožni parazit), dermatofitoza (mikrosporoza) te buhe. Sarcoptes šuga - uzrokovana kožnim šugarcem Sarcoptes scabieii, a može infestirati mnoge vrste životinja. Različite podvrste ovog parazita češće invadiraju jednu vrstu. Vjerojatnost za zaražavanje ljudi onom podvrstom šugarca najčešćeg u pasa je oko 20%. Dugotrajni kontakt sa kožom je glavni način prijenosa ove bolesti koju karakterizira svrbež i osip s malim crvenim mrljama. Obično, bolest u ljudi prolazi sama od sebe ako se pas pravodobno i dovoljno dugo liječi. Povremeno je potrebna terapija i u ljudi, a vrlo je važno liječiti sve životinje u kućanstvu. Demodikoza - iako u pasa česti kožni parazit, zaražavanje ljudi je vrlo rijetko. No, događa se, ako je čovjek u okolini sa zaraženim kućnim ljubimcem. Pod određenim, ali još uvijek nerazjašnjenim uvjetima ljudi mogu razviti klinički vidljive znakove bolesti. Kožni paraziti nastanjuju i hrane se u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama kože. Znatno je slabijeg intenziteta nego sarcoptes šuga.Cheyletielloza - blagi dermatitis uzrokovan vrstom kožnog parazita Cheyletiella sp. Poznata je pod nazivom "hodajuća perut" jer su vidljive ljuskice kože koje nose ovi paraziti. Cheyletiella je veliki parazit koji živi na površini kože u pasa, mačaka, kunića i ljudi. Ovaj parazit preživljava u okolini nekoliko dana. Ljudi su samo sporadično infestirani kad se jave plikovi na koži koji svrbe. Problem se rješava tretiranjem životinje nosioca i ostalih koje su došle u kontakt. Otodectes šuga (ušni paraziti) - obično ovaj parazit uzrokuje upalu ušiju u pasa, mačaka i fereta. Rijetko inficiraju kožu u okolini uha. Ukoliko je to slučaj, zabilježena je pojava infestacije ovim parazitom i u ljudi, iako vrlo rijetko.  Dermatofitoze - najčešća zoonoza je mikrosporoza (Microsporum canis). Zaražavanje obično uslijedi direktnim kontaktom, no spore mogu ostati infektivne u okolišu i nekoliko mjeseci. Psi i mačke mogu biti nosioci bolesti bez da pokazuju klinički vidljive znakove, a izvor su oboljenja za svoje vlasnike. U ljudi se javljaju mali, svrbljivi crveni plikovi koji se šire prema van. Centar osipa postaje perutav i zaraštava dok se rubovi šire. Malassezia dermatitis (Malassezia sp.) - ovo je kvasnica koje se vrlo često može naći kao normalna flora na koži pasa, mačaka, ljudi i drugih vrsta. Kožna bolest nastaje kao reakcija organizma domaćina na prekomjeran rast kvasnica. Rizik za infekciju u ljudi je vrlo nizak, a zabilježena je samo u onih imunosupresiranih pojedinaca. Infekcija Staphylococcus sp. (bakterijska kožna infekcija) - vrlo česta u pasa, a obično se javlja sekundarno nekoj bolesti, a najčešće uzrokovana bakterijom Staphylococcus intermedius. Za razliku od ljudi u kojih je infekcija najčešće uzrokovana sa Staphylococcus aureus, rizik za prijenos s psa na ljude je vrlo nizak.Infestacija buhama - kako je buha prvenstveno stanovnik prostora i skače na ljude iz okoline, nije blisko povezana uz životinju. No, buha je životinjom unesena u kućanstvo pa se i infestacija buhama može spomenuti kao jedan od uzroka. Buha se redovito hrani na ljudima i može uzrokovati znatnu hipersensitivnu reakciju u pojedinaca. No, buha može prenijeti druge bolesti kao što su: Bartonella henselae (bolest mačjeg ogreba), trakavicu (Dipylidium caninum) i kugu (Yersinia pestis) te je stoga od izuzetne važnosti preventiva i kontrola infestacije buhama na kućnom ljubimcu i u okolini.Dakle, sve navedene kožne bolesti, a potencijalno prenosive na ljude imaju gotovo iste kliničke znakove tako da opisane promjene na Vašoj ljubimici ne ukazuju specifično na neku od njih. Osim toga, postoji vjerojatnost da se radi o nekoj kožnoj bolesti druge, nezarazne etiologije (alergije, atopički dermatitis,...). Pregledom kod veterinara i specifičnim pretragama točno će se utvditi uzročnik te prema tome poduzeti odgovarajuća terapija.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Može li stafilokokna infekcija kože uzrokovati stalno ganjanje repa kod mog psa (mopsa)? Nekad to traje i po sat vremena i on ispušta zvuke kao da je iritiran. Na latero-dorzalnoj regiji trbuha mu se pojavila prije 3 mjeseca bezdlačna površina sa crnim tačkama na području dlačnih folikula koje su se s vremenom proširile i ponovno je narasla dlaka. Danas sam uzeo antimikrobni šampon, ali sam u nedoumici da li da ga okupam. Stanislav O:  Bakterije iz roda Staphyloccocus su gram pozitivne, ima ih više vrsta, a najznačajniji im je predstavnik Staphylococcus aureus. Stafilokoke karakterizira stvaranje zlatnih kolonija, po kojima je cijeli rod bakterija dobio ime. Stafilokoki su ubikvitarne bakterije, rasprostranjene posvuda u prirodi, a dio su i normalne flore kod mnogih sisavaca, ptica, pa i čovjeka. Staphyloccocus aureus, kao i ostale vrste stafilokoka, spada u relativno otporne bakterije, što znači da u vanjskoj sredini može preživjeti duže vrijeme. Bakterija je istovremeno patogena i invazivna, budući da stvara leukotoksin koji ubija leukocite (bijela krvna zrnca). Kod životinja se obično nalazi na površini kože, kao dio fiziološke flore. Stafilokoki najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul), iako mogu biti i uzročnici sekundarnih bakterijskih infekcija (naročito kod rana, opekotina ili kao komplikacija nakon operativnih zahvata). Iz svakog se lokalnog žarišta, ovisno o odnosu virulencije i otpornosti organizma, mogu krvlju ili limfom proširiti po organizmu i na taj način izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upalu zglobova, upalu pluća ili gnojni meningitis. Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica pa se najčešće manifestiraju tonzilitisom, sinusitisom i konjunktivitisom. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog (kod ženki uglavnom izazovu endometritise, a kod mužjaka balanopostitis) i probavnog trakta.Stafilokok se prenosi direktnim kontaktom, kontaminiranim predmetima ili zrakom. Izvor zaraze je bolesna životinja ili kliconoša (životinja koja je nositelj uzročnika, a da pritom sama ne manifestira kliničke simptome). Ulazna vrata za infekciju najčešće predstavljaju sitne ozljede na površini kože, te sluznica nosa. Za dijagnozu stafilokokne infekcije potrebno je uzeti materijal koji se šalje na bakteriološku pretragu. Ovisno o lokalizaciji procesa, na pretragu se šalje uzorak gnoja iz rane, bris nosa i nazofarinksa, sputum (iskašljani sadržaj), krv, likvor... Stafilokokne infekcije liječe se davanjem adekvatnih antibiotika. U protivnom bi moglo doći do razvoja rezistencije. Kod pasa se ova bakterija najčešće prenosi parenjem, a štenci se inficiraju intrauterino. Etiološki, kod pasa se najčešće javljaju Staphylococcus aureus, Staphylococcus intermedius i Staphylococcus hycus. Oboljenja kože mogu biti površinske ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti kao vlažni ekcem ili impetigo. Prema onome što ste Vi naveli, nisam sigurna da se u slučaju Vašeg psa radi o stafilokoknoj infekciji, no da biste u potpunosti bili sigurni, trebalo bi napraviti bakteriološku pretragu. Ono na što sam posumnjala čitajući o ''crnim točkicama'' na koži (iako, naravno, tek klinički pregled životinje može dati pravu dijagnozu) je Malassezia, pa ću Vam ukratko napisati i nešto o njoj.Malassezia pachydermatis spada u kvasnice, a najčešće se javlja u ušnom kanalu, vagini, analnim vrećicama ili u perianalnoj regiji i rektumu zdravih pasa i mačaka. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih kvasnica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju za toplijih (ljetnih) mjeseci.Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajni svrbež, a budući da se životinja konstantno češe, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti ''pogodno tlo'' za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica za koje u početku većina vlasnika zamijenjuje sa prljavštinom) na određenom području, a u težim slučajevima, primjerice kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa.Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti.Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam kujicu maltezera staru godinu dana, kojoj je prije 3 dana izvršena Ovarohisterektomia. Drugi dan nakon zahvata primijetila sam krvavi iscjedak iz vagine nakon ili za vrijeme uriniranja. Molim vas za mišljenje o čemu se radi i što dalje napraviti. S poštovanjem, Vanja O:  Jedan je od osnovnih zahtjeva u kirurgiji osigurati sigurnost bolesnika tijekom kirurškog zahvata.  Međutim, u praksi to nije uvijek lako ostvariti.  Iako se kirurški zahvat izvrši po pravilima struke, potencijalne opasnosti od kirurških pogrešaka s pratećim postoperacijskim poteškoćama i komplikacijama nije moguće izbjeći. Tako je činjenica da neke postoperacijske poteškoće nakon "lege artis" izvedene operacije mogu biti i njezina izravna posljedica. Nadalje, javljaju se i postoperativne komplikacije koje su izravno povezane s operacijom izvedenom po pravilima kirurške tehnike, a razlog im je ili u samom bolesniku, ili u tehničkim nedostacima uključenim u operaciju, ili u oba razloga zajedno. Poznato je opasno popuštanje kirurških šavova ili podveza usprkos njihovu tehnički ispravnom postavljanju tijekom operacije. Razlog mogu biti manje vrijedne tkivne strukture koje se tijekom operacije ne mogu sa sigurnošću uočiti, pa ne mogu osiguravati sigurnost šava i ligatura, šivaći materijal slabe kvalitete ili dr. U spomenutim primjerima, kao i u nizu sličnih, postoperacijske poteškoće, odnosno komplikacije, nisu posljedica kirurške nestručnosti, nego su uobičajeni rizik kirurškog liječenja. Kirurg ih svojim znanjem i umješnošću može umanjiti, ali ih ne može potpuno izbjeći. Dakle, u veterinarskoj, kao i u humanoj medicini, nitko Vam ne može garantirati da će za vrijeme i po kirurškom zahvatu "sve biti 100% u redu". Životinju je potrebno prije zahvata pregledati, izvršiti laboratorijske i druge pretrage koje će biti objektivan pokazatelj statusa životinje, te se prije i nakon operacije točno držati uputstava Vašeg veterinara.Kod kuja je sterilizacija zahtjevniji zahvat nego kod mužjaka. Kako su jajnici kod kuje smješteni duboko u trbušnoj šupljini, a i prokrvljenost je drugačija, kujice moraju strogo mirovati 24 sata nakon zahvata. Kuje se u pravilu ne steriliziraju u tjeranju zbog jače prokrvljenosti svih spolnih organa u tom razdoblju, već je idealno vrijeme za ovaj zahvat oko 2 mjeseca nakon tjeranja. Dakle, sterilizacija, iako rutinski zahvat u kirurgiji malih životinja, velika je operacija u kojoj se otvara trbušna šupljina. Statistički vrlo mali broj životinja ima problema kod anestezije, same operacije i postoperativnim krvarenjem. Ovo krvarenje može rezultirati prekomjernom aktivnošću nakon zahvata što rezultira puknućem neke od krvnih žila.Savjetujem Vam da kujicu odvedete svojem veterinaru kako bi pregledom utvrdio da se možda ne radi o ozbiljnoj komplikaciji te prema nalazu preporučio daljnju njegu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam njemačkog ovčara starog 3 godine. Inače je vrlo dobar, miran i privržen, ali me smeta što za svakim autom koji izlazi iz dvorišta (imamo kuću koja se nalazi u dvorištu)  izrazito histerično laje i divlja. Ponekad je u tom trenutku na lancu i samo što sve ne počupa i polomi. Čak se ljuti i na naš auto koji viđa svaki dan. Što bismo  mogli poduzeti? Ujedno me zanima i može li ga se nekako naučiti da se toliko ne boji grmljavine? Kada grmi, trči i laje po dvorištu prema smjeru grmljavine kao da želi grmljavinu i uloviti. Hvala unaprijed, EdaO:  Psi laju iz cijelog niza razloga, neki su prihvatljivi dok drugi nisu.             Pas može lajati kako bi privukao pažnju, komunicira ili izražava uzbuđenje. Lavež ne sadržava toliku količinu informacija kao što to ima ljudski govor ali ipak sadrži više od same buke. Učestali tipovi lajanja u pasa su: upozoravajući lavež - pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno; obrambeni lavež - pas laje kako bi nešto čega se boji ili mu se ne sviđa otjerao; lavež pažnje - pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju; nervozni lavež - pas laje kada je zbunjen, frustriran ili stresiran; lavež iz dosade - laje kako bi zabavio sam sebe.Kao s većinom problema, najbolje je započeti posjetom veterinaru. Reakcije na glasan zvuk mogu biti posljedica zdravstvenog problema, urođenog ili stečenog vrlo osjetljivog ili ne osobito dobrog sluha. Ako je osjet sluha vrlo osjetljiv, zvuk može zvučati toliko glasno da boli. Ako je sluh oslabljen, na nagli zvuk koji čuje, pas može reagirati strahom. Ako postoji medicinski problem i izlječiv je, možda će to biti dovoljno za rješavanje problema. Treba napomenuti kako svo lajanje nije simptom nekog već postojećeg problema. Ponekad je jednostavna komunikacija ("Netko je vani!", "Želim i ja ići", "Gladan sam"). Prvo, slušajte Vašeg psa i raspoznajte problem. Zatim, utvrdite da li je lajanje primjeren odgovor psa na spornu situaciju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja sa lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo vjerojatno laje radi pridobljivanja pažnje. U tom slučaju jedan od najefektivnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje. Psa možete naučiti da laje na znak, ali i da bude tiho na znak. Uklonite moguće poticatelje neželjenog lajanja. Lajanje je na žalost, ponašanje koje je samo-poticajuće tako da čekanje da nestane samo po sebi čak i kad se potiče drugo ponašanje je često bezuspješno. Pokušajte shvatiti razlog lajanja i što ga potiče. Svaki uzrok koji može biti rješiv, rješite. Koristite pozitivne metode učenja kako bi ispravili ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa nego bez razloga, tako da kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Umjesto toga, uzmite u obzir: ponavljanje izloženosti stimulansu (automobili, stranci) smiruje psa i uvjerava ga da ostane tiho. Ometajte njegovu pažnju - kad se dogodi stimulans, ponudite poslastice, obasipajte pažnjom, radite nešto što će okupirati misli Vašeg psa ili poticati poželjno drugo ponašanje. Ispravite druga dominantna ponašanja - psi često laju ako vjeruju da su odgovorni za čopor. Neka mu bude jasno da ste Vi glavni te da se ne treba brinuti.Budite dosljedni. Svaki put kad je pas tiho kad bi inače prekomjerno lajao nagradite ga poslasticom ili pažnjom. Kad laje odrješito mu kažite da bude tiho. Imajte na umu da je pas član obitelji pa ako laje kada Vi odlazite (vjerojatno bi i on išao sa Vama) smjestite ga u kuću ili neki drugi prostor i ostavite mu mnoštvo igračaka za igru i zabavu. Micanje psa od njemu atraktivne situacije i kontroliranje njegove pažnje je jedan od najučinkovitijih i najsigurnijih metoda uspostavljanja discipline kod pasa. Ne koristite fizičke kazne jer one mogu još pogoršati agresiju. Izbjegavajte nagle pokrete ruku i kretanja koje bi mogao shvatiti kao prijetnju. Pokušajte s ovim metodama, a ukoliko se ponašanje ne popravi kroz period od tjedan do dva preporučam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu agresivnog ponašanja. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi. Psi prvenstveno ovise o okolini, a na agresivno ponašanje genetika ima vrlo malo utjecaja. Takvi tečajevi više uče vlasnika o treniranju nego psa kako se ponašati. Što se tiče grmljavine, psi obično imaju strah od glasnih zvukova koji se obično očituje bježanjem, preplašenim pogledom, zavlačenjem u sigurno skrovište. Ako pas laje na grmljavinu ili pak neki drugi iznenadan i glasan zvuk može se raditi o obrambenom lajanju (to mu se ne sviđa i to pokušava otjerati). Ovakav problem rješava se zvukom grmljavine koji nije glasan i postupnim pojačavanjem istog. Granica do koje možete ići je početak lajanja Vašeg ljubimca. Tada stišate zvuk i ponovno pokušate kasnije sa manjom razlikom u glasnoći. Ovo je dobro raditi prilikom hranjenja psa jer će se tako naučiti ignorirati zvuk i jesti svoju hranu. Postupno se nelagoda od grmljavine gubi u psa te on ove situacije podnosi u skladu sa željenim ponašanjem.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  U ponedjeljak, 24.09.07. moja kujica (zlatni retriver) bila je na operaciji crijeva zbog stranog tijela (čarapa) u njima. Kada su je otvorili, crijevo je bilo puknuto na jednom mjesto i na još dva mjesta su morali prerazati crijevo kako bi odstranili čarapu. Ponedjeljak, utorak i srijedu je bila na infuziji i davali smo joj samo mlaku vodu. Danas smo joj probali dati malo bistre pileće juhe, ali je liznula samo tri puta i gotovo. Ne želi jesti, jedino želi piti vodu. Jučer smo joj stavili 2 glicerinska čepića u guzu, danas jedan i danas smo joj još dali žlicu parafinskog ulja. Par sati nakon što smo joj dali čepić i ulje otišli smo u šetnju u nadi da će obaviti veliku nuždu, međutim samo je mokrila i na putu do doma je povračala žutu tekućinu u par navrata i u zadnjem naletu nešto smeđkasto. Odmah smo nazvali veterinara i rekao je da joj dalje dajemo samo vodu. Molim Vas pomozite mi bilo kakvim dodatnim savjetom kako bih joj pomogla da se oporavi. Hvala, InesO: Enterotomija je kirurški postupak kojim se, pod općom anestezijom, radi rez na stijenci crijeva (koja nije promijenjena - upaljena, nekrotična...), kako bi se iz njegovog lumena odstranilo strano tijelo.Ukoliko je zahvaćeni dio crijeva promijenjen (npr. nekrotičan), mora se izvršiti resekcija crijeva. Ona označava kirurški postupak kojim se promijenjeni dio crijeva odstranjuje, a preostali nepromijenjeni krajevi se zašiju. U tom se slučaju treba isprati i trbušna šupljina, uz aplikaciju antibiotika, kako bi se spriječio peritonitis ili sepsa.Nakon operacije, životinji se daje infuzija, za nadoknadu tekućine i elektrolita.Životinju je potrebno zaštititi od sekundarnih infekcija aplikacijom antibiotika, koji se mogu aplicirati i direktno u trbušnu šupljinu, pogotovo u slučajevima resekcije crijeva.Prognoza ovisi o brojnim faktorima - prvenstveno o općem stanju organizma prije operacije, o tome koliki je dio crijeva bio zahvaćen i je li došlo do pojave komplikacija nakon operacije.Postoperativni tijek ponekad je rizičniji od same operacije.Najčešće komplikacije su: pojava hernije u području reza; infekcija rane; pojačano krvarenje; jaka bol zbog koje životinja potpuno odbija hranu; začep; mučnina i povraćanje; krvava stolica; krvarenje iz rektuma...Oporavak je uglavnom dugotrajan, a navikavanje životinje na normalnu ishranu treba biti postepeno. U prvih se nekoliko dana preporuča davati isključivo vodu, a nakon toga bistru, nemasnu juhu od mesa. Ponekad se preporuča napraviti mesnu iscrpinu - od usitnjenog sirovog mesa u hipertoničnoj otopini kuhinjske soli; odstavi se da stoji, a zatim se procijedi kroz gazu. Procijeđenu tekućinu (iscrpinu) daje se psu da je popije. Na taj način životinja više žeđa i sama ima potrebu piti, čime će nadoknaditi izgubljenu tekućinu.Ukoliko životinja ne odreagira na tekućinu (ne povraća vodu ili juhu koju smo joj dali), može prijeći na mekšu, kašastu ishranu. Bitno je da pas ima više manjih obroka dnevno, kako se ne bi dodatno opteretio probavni sustav. Za tu bih Vam svrhu preporučila ''High calorie'' konzerve od Eukanube (pogodne su za ishranu brizgalicom); ''a/d'' Hill's ili ''Convalescence support'' od Royal canina.Sve ove konzerve podmiruju kompletne energetske potrebe i sadrže visoku koncentraciju lakoprobavljivih esencijalnih hranjivih tvari, a indicirane su kod pasa u fazi oporavka (od bolesti ili operacija).Osim konzervi, psu možete davati bijelo pileće meso bez kože, nasjeckano na što sitnije komadiće, u kombinaciji s nezačinjenom pilećom juhom (da sve bude kašasto).Postepeno možete ukombinirati i nešto kuhane, sitno sjeckane mrkve, a kasnije rižu.Tek kada pas prihvati ovaj oblik ishrane, bez da ispovraća ono što je pojeo, možete ga postepeno prebaciti na regularnu ishranu.Znak da je životinja na najboljem putu da ozdravi predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku berskog planinskog psa staru 11. mj. Pošto se do sada nije još počela tjerati zanima me kada je očekivano prvo tjeranje kada se radi o gaint pasminama? U zadnje vrijeme primjetila sam da se učestalije liže i ima intenzivniji miris. Hvala, Jasna O: Prvo tjeranje se kod velikih pasmina javlja nešto kasnije, između 10. i 15. mjeseca starosti, pa i s 24 mjeseca starosti, kada je ujedno i završena faza rasta u gigantskih pasmina. U fazi tjeranja, stidnica postaje edematozna, hiperemična, a javlja se i sukrvavi ili krvavi iscjedak, te intezivan miris koji privlači mužjake. Prije nastupa karakterističnih znakova kuja počinje lizati stidnicu, što će nastaviti intezivnije u fazi kada nastupi iscjedak.Fiziološki, tjeranje se javlja dva puta godišnje, a u nekih kuja to se može dešavati i svakih četiri ili devet mjeseci. Estrus ili tjeranje kod kuja odvija se u četiri faze. Prva faza spolnog ciklusa ili proestrus u kuja traje oko 9 dana. U to vrijeme se javlja iscjedak crvenkaste boje zbog hiperemije, uslijed djelovanja hormona i pucanja kapilara. U ovoj fazi dozrijevaju folikuli na jajnicima, luči se estradiol koji uzrokuje proliferaciju maternice i vaginalnog epitela.Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, oko 9 dana. U ovoj fazi dolazi do pada koncentracije estrogena i povećava se koncentracija hormona koji će izazvati ovulaciju. U ovoj fazi ženka je spremna za parenje. Količina iscjetka je vrlo mala, svijetle boje.Treća faza ili diestrus traje 60 - 70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. U ovoj fazi dolazi do oblikovanja žutog tijela. Ove promjene se odvijaju pod utjecajem progesterona. U ovoj fazi, ako nije ostala gravidna, kujica može imati tzv. lažnu trudnoću koja se manifetira simptomima prave trudnoće (oticanje mliječnih žlijezda, navlačenje igračaka u svoju prostirku i sl.). Tada zbog retencije mlijeka može doći i do upale mliječne žlijezde.Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Prvo tjeranje može biti slabije, jedva primjetno, a može se desiti i potpuno obrnuto, veoma burno i izrazito tjeranje.Kako Vaš kujica ima intezivniji miris i češto liže stidnicu, najvjerojatnije je nastupilo ili će uskoro nastupiti prvo tjeranje.Svakako bih Vam preporučila da se pripremite za tjeranje Vaše ljubimice, odnosno nabavite gačice za kuje i uloške, kako biste spriječili krvarenje po stanu. Pozivam Vas da posjetite naše trgovine, koje u ponudi imaju izvanredne Karlie gačice i uloške, koje su zbog elastičnog materjala vrlo udobne za kuju, a ulošci ne izazivaju apsolutne nikakve alergijske reakcije kože i sluznice, što se često dešava kada vlasnici upotrebljavaju za kuje uloške namjenjene ženama.