Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našla sam bebu ježa, napuštenog, i ne znam što da učinim s njim, kako da ga hranim itd. BojanaO: Ježevi (Erinaceidae) pripadaju porodici sisavaca. Najpoznatiji predstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi jež (Erinaceus concolor). Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve kao i kolutićavci), no jedu i male kralježnjake, kao i strvinu. Kad ježevi dođu "na ovaj svijet" njihova majka vodi brigu o njima sve do 7-8 tjedana starosti. Za to vrijeme ona im osigurava hranu, skrb i zaštitu od potencijalnih predatora u prirodi. "Maleni" dolaze na ovaj svijet bez krzna, gluhi i slijepi težeći oko 12-24 g. Prve bodlje su mekane i bijele boje (prisutne su već prvog dana života), da bi nakon 3.-4. dana se pojavile i tvrđe, tamnije boje bodlje. S 3-4 tjedna starosti, u cijelosti su prekriveni smeđim tvrdim bodljama. S otprilike 6 tjedana starosti teže oko 120-240 grama.Ako je ljubimac star do 7-8 tjedana starosti, onda je potrebno zamijeniti ulogu majke te mu osigurati prikladnu skrb. To obuhvaća, smjestiti ga u prikladnu kutiju ili prostor koji će mu osigurati toplinu, nužnu u prvim tjednima života (kada oni nisu u mogućnosti održavati optimalnu tjelesnu temperaturu). Ovdje nerijetko uzgajivači ostave i neku plišanu manju igračku, kako bi se ljubimac bolje i sigurnije osjećao.Također, potrebno im je osigurati prikladnu prehranu. U tom periodu (prvim tjednima života), ako kojim slučajem nema majke ili se ona "neprikladno" ponaša (agresivno, odbija ih od sebe,...), možemo pokušati sa zamjenskom hranom. U tu svrhu se najčešće koriste zamjenska mlijeka za mačiće, u koja se dodatno umiješa manja količina čaja od kamilice kako bi se olakšala probava. Hrana se daje pomoću šprice svakih 2-3 sata i to u količinama dostatnim da 2-3 puta ispune cijela usta. Te količine se iz tjedna u tjedan povećavaju. S 3-4 tjedna starosti im se postepeno može dodati i po jedan mali obrok pripremljen od smiksane hrane za štence ili mačiće od piletine i zamjenskog mlijeka.Sa 7-8 tjedana starosti, smatra se da su mali ježevi sposobni uzimati i probavljati hranu za odrasle ježeve. Naime, u tom periodu života oni u prirodi i napuštaju svoje gnijezdo te započinju svoj samostalni život.Više o ovoj vrsti životinja možete saznati i ovdje.Također, korisne informacije možete saznati i od djelatnika Zoološkog vrta u Zagrebu.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije svinje i jedna boluje od pastereloze. Zanima me od čega je to dobila i da li je opasno? FinkaO: Pastereloza je zarazna bolest mnogih vrsta divljih i domaćih životinja, a od nje može oboljeti i čovjek (zoonoza). U ljudi se oboljenje manifestira u obliku lokalnih infekcija. Uzročnik je bakterija Pasteurella multocida.Pastereloza se najčešće javlja u pojedinim dvorištima, odnosno zatvorenim uzgojima. Uzročnik je u prirodi vrlo raširen pa se, osim u okolišu, nalazi i na sluznicama zdravih životinja. Zbog toga pastereloza u pravilu nastaje kod životinja kojima iz bilo kog razloga padne prirodni imunitet. To mogu biti životinje oboljele od neke druge bakterijske, virusne ili parazitarne bolesti, zatim životinje kojima je otpornost umanjena zbog manjka vitamina ili neizbalansirane prehrane, te zbog loših higijenskih i klimatskih uvjeta.Smatra se da je pastereloza uvjetna zarazna bolest, što znači da se može spriječiti poboljšanjem uvjeta držanja, prehrane kao i podizanjem opće otpornosti životinja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Smiju li se afrički tvorovi kupati u slanoj vodi (na moru)? Zašto? Puno hvala i srdačan pozdrav,DavorO: Afrički tvor je sisavac iz porodice Mustalidae. Vrlo je inteligentan, čist, tih, zaigran, voli se maziti i jako je znatiželjan. Veže se za osobu koja se o njemu brine (hrani ga, čisti, igra se s njime, mazi ga).Mnogi vlasnici ovih ljubimaca navode da se oni jako vole kupati u moru.Međutim, kao i kod svih drugih životinja, potrebno bi bilo nakon kupanja u slanoj vodi, isprati ljubimca slatkom (pitkom) vodom. Naime, poznato je da morska (slana) voda isušuje dlaku i kožu te izaziva svrbež u ljubimaca ali i u ljudi. Iz tog razloga, kao i iz razloga prevencije pojave različitih dermatoloških problema, odnosno, kako bi se osigurala što bolja kvaliteta dlake i zdravlja kože, inducirana su tuširanja i ispiranja pitkom vodom.U svakom slučaju, kontrolirajte kupanja i pustite da sam ljubimac izabere hoće li se i kada kupati ili ne.Korisne savjete možete saznati i u odgovoru kolegice Tanje Krulc, dr. vet. med. ovdje.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Čitala sam da afrički tvorovi na više od cca 30 stupnjeva dožive toplinski udar ili tako nešto pa kako to spriječiti?Hvala unaprijed, LuO: Koža tvora je čvrsta, pogotovo preko vrata i ramena gdje je na taj način zaštićena od predatora i borbe sa drugim tvorovima te prilikom parenja kada se tvorovi međusobno hvataju za kožu.Tvorovi nemaju žlijezde znojnice i jako su osjetljivi na pregrijavanje. Normalna tjelesna temperatura tvora je 37.8-40°C. Ne toleriraju temperaturu iznad 32°C, pogotovo uz prisutstvo povišene vlage. Stoga, ako se tvor drži vani, tada obavezno mora imati hladniji prostor u kojem bi se mogao skloniti od vrućine.Također, putovanja sa tvorom obavezno moraju biti na umjerenoj temperaturi i nikad se ne smije tvora ostavljati u autu za toplih dana jer u autu temperatura vrlo brzo jako naraste.Tvor ne smije biti dugo izložen direktnom suncu, treba ga smjestiti prilikom velikih vrućina u najhladniju prostoriju u stanu. Ako je stan klimatiziran, tada tvor trea biti u prostoriji gdje je klima, ali da ne puše direktno u njega.Poželjno je svakodnevno rashlađivati tvorića hladnom vodom i omogućiti mu da se kupanjem sam rashladi.U kavez mu se može staviti i boca napunjena vodom koja se smrzne te omota čarapom ili nekim materijalom ili pločica (kao od kupaonica). Naravno, treba paziti da se ljubimac ne prehladi.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog tvorića, starog 2 mjeseca. Zanima me zašto moj tvorić ne reagira na malt pastu, a čitala sam da je ona tvorićima poslastica? Ne znam u čemu je problem.... Inače je živahan i ništa mi ne upućuje na to da bi mogao imati kakav problem. MateaO: Malt pasta je dodatak prehrani čija namjena je da olakša i omogući razgradnju progutane dlaku u trbuhu i crijevima te pomogne njenom izbacivanju iz organizma. U svojem sastavu sadrži optimalan omjer probavljivih i neprobavljivih tvari kojima je zadatak povećati koncentraciju vlaknatih tvari u probavnom sustavu. Također, njena uloga je i u osiguravanju normalne peristaltike crijeva te stvaranju svih potrebitih preduvjeta za normalan metabolizam.Danas na tržištu postoje mnogi proizvođači malt pasti za tvoriće. Također, ako se iste ne mogu pronaći, mnogi vlasnici ovih ljubimaca posežu i za malt pastama namijenjenim za mačke. U svakom slučaju, potrebno je pridržavati se naputaka proizvođača svake pojedine malt paste o količinama preporučenim za davanje. Može im se davati svakodnevno, a može poslužiti kao poslastica odnosno nagrada.U većini slučajeva, vlasnici tvorića nemaju problema s davanjem malt pasti svojim ljubimcima jer ih isti s velikom dozom "slasti" jedu. Međutim, moguće je da pojedini tvorići i odbiju malt pastu. Tada je moguće probati promijeniti vrstu ili proizvođača malt paste, odnosno, s drukčijim okusom probati pronaći onu koja ljubimcu odgovara.Naravno, ako Vam to mogućnosti dozvoljavaju, možete svog ljubimca odvesti i kod veterinara. Isti će po pregledu ljubimca moći utvrditi njegovo zdravstveno stanje te Vas po pitanju tretiranja trenutne situacije dalje savjetovati.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kakva je reakcija psa ili mačke na dejstvo Frontline ampule? Ima li ikakvih kontraindikacija ili slično? MilanO: Frontline ampule se na tržištu nalaze u dva oblika. To su Frontline Spot-On i Frontline Combo Spot-On. Obje su otopine za nakapavanje na kožu, ektoparaziticidi.Djelatna tvar Frontline Spot-On ampule je fipronil, a Frontline Combo Spot-On ampule kombinacija fipronila i metoprena. Pomoćne tvari su etanol, polisorbat 80, polividon, butilhidroksianizol (E 320), butilhidroksitoluen (E 321) i dietilenglikol-monoetil-eter.Ampule su kategorizirane prema vrsti životinja (psi, mačke) i prema tjelesnoj težini. Za sigurnu primjenu je neophodno slijediti uputu proizvođača i koristiti ampule za ciljanu skupinu životinja. To znači da svaka improvizacija može imati neželjene posljedice (npr. Frontline za pse nikada ne bi trebalo koristiti za mačke).Frontline ampule su siguran proizvod, ali za njihovu primjenu postoje kontraindikacije, nuspojave kao i mjere opreza, prema uputi proizvođača.Kontraindikacije Frontline ampulama ne smiju se tretirati- štenad mlađa od 8 tjedana i lakša od 2 kg (Frontline  Spot-On Dog i Frontline Combo Spot-On Dog)- mačiće mlađe od 8 tjedana i lakše od 1 kg (Frontline  Spot-On Cati Frontline Combo Spot-On Cat)- bolesne životinje (sustavne bolesti, vrućica) i životinje u tijeku oporavka,- kunići (teške reakcije nepodnošljivosti i uginuća).Aplikacija se smije ponoviti najranije za 4 tjedna.NuspojaveAko pas/mačka poliže Frontline kroz kraće vrijeme će pojačano sliniti zbog djelovanja nosača u pripravku. Postoje izvješća da se rijetkokad jave prolazne kožne reakcije na mjestu primjene (promjena boje kože, ispadanje dlake, svrbež, crvenilo) kao i opće reakcije svrbeža odnosno alopecije. Samo izuzetno zabilježeni su nakon primjene slučajevi hipersalivacije, reverzibilni neurološki simptomi (hiperestezija, potištenost), povraćanje ili simptomi od strane dišnog sustava.Napomene, mjere opreza, interakcije i drugo:Sigurnost za životinjePripravak se smije primijeniti samo izvana tj. na kožu psa/mačke i ne smije dospjeti u oko. Životinje preosjetljive na insekticide i alkohol ne smije se tretirati s Frontline ampulama. Pripravak se preporučuje primjeniti samo na ona mjesta gdje se životinja ne može polizati i pritom treba spriječiti da se životinje međusobno ližu. Na tretiranim životinjama može se ponekad pričvrstiti krpelj, te se ne može u cijelosti isključiti mogućnost prijenosa zaraznih bolesti kojima oni posreduju.Graviditet i laktacijaPripravak se može koristiti kod rasplodnih, gravidnih i dojnih životinja.InterakcijeZa sada nisu poznate interakcije ovog pripravka s drugim ektoparaziticidima koji se rabe za suzbijanje buha i krpelja kod pasa.PredoziranjeOpasnost pojave neželjenih učinaka poveća se pri predoziranju te pse/mačke treba uvijek tretirati količinom koja odgovara njihovoj tjelesnoj masi.Sigurnost za osobe koje primjenjuju lijekPrilikom lokalne primjene svih insekticida i akaricida treba izbjegavati da sredstvo dospije na kožu, a posebno ne u oči. U takvim okolnostima nužno je oko odmah isprati s mnogo vode. Nakon uporabe ruke treba oprati vodom i sapunom, a za vrijeme aplikacije ne smije se jesti, piti i pušiti. Tretirane životinje ne smije se dirati po koži i dlaci gdje je nanesen Frontline, sve dok se to mjesto ne osuši. Mala djeca ne smiju se igrati s psima najmanje 4 sata poslije primjene. Preporučuje se Frontline ampule nakapati rano navečer, a tretirani psi/mačke ne smiju spavati u istom krevetu s vlasnicima, a posebno ne sa djecom. Osobe preosjetljive na insekticide i alkohol moraju izbjegavati dodir s pripravkom.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Večeras sam pronašla škorpiona u kupaonici (živim u Koprivnici), što se ne bih ni u snu nadala i možete zamisliti koliko sam se začudila, a i uplašila budući je taj škorpion bio 5-6 cm duljine, crne boje. Naravno, u panici sam ga nagazila par puta papučom. Majka sam četverogdišnjeg djeteta pa me je jako strah jer mislim da bi još škorpiona moglo negdje biti u stanu. Pretpostavljam da je došao negdje kroz odvodne cijevi jer nitko od nas nije bio na moru ili na putu. Možda ga je je netko iz zgrade slučajno donio s mora. Što da učinim? Pokušala sam sve pretražiti, no oni se možda mogu negdje i prikriti. Da li da stan ili kupaonicu nečim pošpricam? Ili da pozovem veterinara? Hvala unaprijed, DanijelaO: Škorpioni pripadaju prilično malom redu Scorpiones u razredu Arachnida. Klasificirano je oko 1500 različitih vrsta, a mnogo ih nije još klasificirano niti otkriveno.Škorpioni su rasprostranjeni po cijelom svijetu, najviše vrsta dolazi iz tropskih predjela i pustinja. Škorpioni žive prilično dugo, većina vrsta doživi oko 8-9 godina, zabilježeni su i primjerci nekih vrsta stari oko 20 godina.Svi škorpioni su noćne životinje, tj. kreću se i hrane uglavnom noću. Tokom dana većina vrsta provodi vrijeme zakopana ispod zemlje i kamenja u "tunelima" koje su sami iskopali, a ima i vrsta koje se odmaraju na površini viseći sa stijena ili grana. Imaju "vanjski skelet" i da bi rasli moraju se presvlačiti. Tijelo škorpiona se sastoji od prosome i opistosome, koja je sastavljena od dva segmenta - mesosome i metasome. Prosoma ili cephalothorax nosi jednostavne oči, usni ustroj, jedan par kliješta koja su u biti metamorfirani pedipalpi, karapaks i četiri para nogu za hodanje. Mesosoma je oklopljena hitinskim slojem i ima 6 segmenata na kojima se nalaze spolni organi. Metasoma predstavlja u principu rep i ima 6 segmenata. Na posljednjem segmentu je analni otvor i žalac uz žlijezde koje ga opskrbljuju otrovom.Svi škorpioni su mesožderi, jedu insekte, paukove i ostale manje životinje (većinom beskralježnjake, ali i neke manje kralježnjake). Plijen prvo hvataju helicerama, zatim ga ubadaju otrovnim žalcem na vrhu repa. Ne mogu jesti hranu u krutom stanju, već kao pauci injiciraju otrov koji omekšava tkivo i tako ga čine pogodnim za probavljanje. Količina hrane koju mogu pojesti ovisi o vrsti i veličini, a zabilježeno je da su neke jedinke preživjele i više od godinu dana bez hrane. To uspijevaju zato što u jednom obroku mogu pojesti veliku količinu hrane i onda očuvati dobivenu energiju smanjenim kretanjem i čekanjem novog plijena.Od 1500 vrsta, za samo 20-tak se smatra da su smrtonosne za "prosječnog" čovjeka. Ne napadaju ljude, osim kad se brane kad su ugroženi - ako ih nagazimo ili ako se zavuku u odjeću ili obuću. Kod skoro svih otrovnijih škorpiona "kliješta" su vidljivo uža, a repovi deblji, nego što su kod "neotrovnih" škorpiona. I dosta neotrovnih vrsta ima uska kliješta (tu spadaju sve vrste iz Hrvatske!). Posljedica uboda škorpiona ovisi o količini otrova i osjetljivosti ubodene osobe. Otrovi na ljude utječu raznoliko, jer neki ljudi mogu reagirati preosjetljivošću - anafilaksijom, slično kao i na ubod pčele ili ose.Većina škorpiona je bezopasna za čovjeka, no vrste, primjerice, iz porodice Buthidae mogu biti opasne za ljudsko zdravlje. Količina otrova koja se injicira u žrtvu je pod kontrolom mišića i obično iznosi 0,1-0,6 mg. Veći plijen dobija veću količinu otrova nego oslabljeni ili ranjeni plijen - produkcija otrova je energetski zahtjevna i potrebno je i nekoliko dana za potpuno "punjenje".Najotrovnije vrste su Leirus quinquestriatus & Androctonus australis.Dok svi škorpioni sa velikim, masivnim kliještima imaju slabiji otrov i manje se služe bodljom, a hranu drobe kliještima.  Škorpioni su gonohoristi, odvojenog su spola. Razlike između mužjaka i ženke su u veličini -ženke su nešto veće, a kod mužjaka je bodlja na vrhu repa  veća i deblja.Majka rađa žive mlade koje nosi na tergitu do poslije prvog presvlačenja.Puno vrsta  škorpiona je  ugroženo i nalaze se na CITES listi.O škorpionima na području RH pisao je i kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Pročitao sam da preporučate odnijeti životinju na Veterinarski fakultet da bi se ustanovio točan uzrok smrti. Koliko dugo može proći od uginuća da bi se išta moglo otkriti i koliko to košta? Nisam u Zagrebu, ali mi je stalo do toga da saznam zašto je moja kanadska vjeverica uginula da ne ponovim istu grešku s novom (ukoliko se radilo o mojoj pogrešci).  IvanO: Obdukciju treba obaviti što je moguće prije nakon uginuća. U protivnom, postmortalne promjene mogu otežati patomorfološku sliku, a s time i patoanatomsku dijagnostiku.Ova napomena posebno vrijedi za toplije godišnje doba i u slučajevima posebnih uzroka smrti (npr. gušenje). U slučaju nejasnog ili negativnog obdukcijskog nalaza, radi rješenja dotičnog slučaja, odnosno postavljanja etioliške dijagnoze, potrebno je izvršiti druga pomoćna laboratorijska ispitivanja. U tu svrhu služi materijal uzet s leša za patohistološku, bakteriološku, parazitološku i kemijsko-toksikološku pretragu.Za ostale informacije možete kontaktirati Zavod za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, telefon 01/2390-111.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Molim vas da mi objasnite koliko je opasna pojava upale pluća kod domaće krave. Kod iste je urađena intervencija veterinara, može li ostaviti kakve posledice dalje na kravu i njene kvalitete? Šta preduzimati u buduće da se ne bi ponovo javljalo? Hvala unaprijed.MevludinO: Upala pluća, kod domaćih životinja i čovjeka, može biti opasna ako se ne liječi ili ako se neadekvatno liječi. Upala pluća (pneumonia) je jedna od najpoznatijih bolesti pluća koja se javlja u svih vrsta i kategorija domaćih životinja. Radi se o upalnom procesu u manjem ili većem području plućnog tkiva, što za posljedicu ima smanjenje sadržaja zraka u plućima uz nakupljanje upalnog sadržaja, čime je otežana izmjena plinova, tj. disanje.Upalni proces može zahvatiti samo funkcionalne dijelove pluća, gdje se obavlja neposredna izmjena plinova (tzv. alveole), pa govorimo o alveolitisu, ali isto tako može zahvatiti i potporno tkivo pluća ili tzv. plućni intersticij pa tada imamo intersticijsku upalu pluća ili pneumonitis. Ukoliko upalni proces zahvati provodni dio pluća (bronhe i bronhiole), govorimo o bronhopneumoniji. Uzroci koji dovode do upale pluća su veoma brojni i raznovrsni, a to su najčešće virusi i bakterije pojedinačno ili u kombinaciji, ali to ponekad mogu biti i drugi mikroorganizmi, kao što su mikoplazme, rikecije ili neke gljivice. Upala pluća se može javiti kao samostalna bolest ili može biti jedan u nizu simptoma u sklopu pojedinih zaraznih ili parazitarnih oboljenja (štenećak, tuberkuloza, migracija određenih parazita kroz tkivo pluća itd.). Ukoliko je uzrok upale pluća migracija parazita, govorimo o tzv. parazitarnoj ili verminoznoj upali pluća.Pogodovni čimbenici za razvoj upalnog procesa u plućnom tkivu su i loši uvjeti držanja životinje i to prvenstveno utjecaj hladnoće, vlage, prašine, zagušljivost nastambi zbog nedovoljnog prozračivanja, odnosno prisustva veće koncentracije amonijaka itd.Životinja koja boluje od upale pluća prestaje uzimati hranu, depresivna je, a osnovni simptom je kašalj različite kvalitete i intenziteta, što ovisi o lokalizaciji, uzroku i starosti upalnog procesa.Sve to prati veoma otežano i ubrzano disanje, povišena temperatura, a u težim slučajevima, vlasnik može čuti specifičan šum sličan škripanju ili struganju koji prati dišne pokrete životinje.Sve su to znaci da se radi o veoma ozbiljnoj bolesti pri kojoj treba potražiti veterinarsku pomoć.Nasreću, danas veterinarima stoji na raspolaganju cijela paleta kvalitetnih lijekova te brojne metode pretrage u cilju točne dijagnostike i pravilnog liječenja upale pluća.Nepravilno liječenje, što podrazumijeva neadekvatne lijekove, nepravilnu dozu te dužinu liječenja, može dovesti do trajnih posljedica.Ako upala pluća pređe u svoj kronični oblik, životinja može imati dišne probleme te česte akutne egzacerbacije. Takvoj životinji, a ovdje najvjerojatnije govorimo o mliječnoj kravi, slabe proizvodne osobine i kao takva postaje neprofitabilna.Bitno je napomenuti da je oporavak nakon izliječenja dugotrajan i da je takvu životinju bitno držati u prozračnoj i toploj prostoriji te je važno davati vitaminsko-mineralne preparate kao potpornu terapiju.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti, a za sve ostalo se možete savjetovati s veterinarom koji je liječio Vašu kravu.

Odgovara: Vladimir Kordić, d.i.a.,  Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Postoje li samo određene vrste pirana koje se mogu čuvati kao kućni ljubimci ili se mogu nabaviti, tj. i imati sve. Ako je moguće nabaviti bilo koju vrstu, zanima me gdje i kako i imate li vi uopće ikakvu informaciju o tome? Čitao sam na webu da to nije legalno, uglavnom nikako da pronađem točnu informaciju o tome, ali uglavnom sam spreman kao mogući budući vlasnik i prijaviti svoje 'ljubimce ubojice' samo neznam jel to potrebno i ako jest neznam gdje. Sljedeće, smije li se miješati više vrsta pirana u istom akvariju? Hvala na odgovoru. Marko O: Od 01.01.2007.godine donesena je odluka kojom se uvelike otežava uvoz egzotičnih životinja, a neke životinje su klasificirane kao opasne te je za njih zabranjen uvoz u RH. Među te opasne životinje spadaju i pirane (između ostalog zabranjen je i uvoz crvenouhe kornjače). Koliko je meni poznato u RH se pirane (Serrasalmus elongatus) ne mogu legalno nabaviti. Ukoliko ste zaineteresirani za uvoz istih - to je moguće uz posebnu dozvolu Ministarstva kulture (uprava za zaštitu prirode) de uvozne dozvole izdane od strane Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (u svrhu znanstvenog istraživanja i sl). Moram naglasiti da je u RH zabranjen uvoz ali ne i držanje takvih životinja što bi značilo da se sve one životinje uvezene prije navedenog datuma mogu držati uz obavezu prijave Ministarstvu kulture – upravi za zaštitu prirode. Po pitanju mješanja vrsta na taj dio Vam ne mogu odgvoriti budući da zbog objektivnih mogućnosti nisam imao prilike raditi s piranama.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jučer sam u spremištu u drvima za ogrjev pronašao šišmiša u hibernaciji. Ponovo sam vratio drva kako su i bila, i šišmiš je za sad zaštićen. Sljedećih nekoliko dana do max 2 tjedna, mogu "obilaziti" oko njega, ali nakon toga stvarno moram uzeti ta drva, moram mu poremetiti sklonište. Mogu li ga preseliti ( na tavan recimo), mislim da to isto spremište nije dobar izbor, jer tu zimuju 3 mačke (u toplijem dijelu godine mačke su više oko kuće, na balkonu.., sad je jako hladno i stalno su u spremištu).U slučaju da ga smijem micati, kako bi to bilo najpogodnije izvesti ? Hvala. Jasna O: Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) predstavljaju red letećih sisavaca iz podrazreda plodvaši (Placentalia). Maleno tijelo obraslo im je kratkom i gustom dlakom. Kao organ za let služi im kožna opna (letnica) koja je razapeta između produljenih kostiju zapešća i članaka prstiju. Jedini su sisavci koji mogu aktivno letjeti. Na svijetu je do danas identificirano više od 1000 vrsta šišmiša. Dijele se na dvije velike skupine: veliki šišmiši (Megachiroptera) i mali šišmiši (Microchiroptera). U Hrvatskoj su zabilježene gotovo sve vrste šišmiša rasprostranjene u Europi (oko tridesetak vrsta), a pripadaju skupini Microchiroptera. Tijekom zime svi šišmiši spavaju zimski san (hibernacija) kada se zavuku na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlažnosti. Neki zimuju u kolonijama, a neki pojedinačno. Za vrijeme hibernacije ih se ne smije uznemiravati jer stres može dovesti do nepotrebnog trošenja energije i uginuća jedinki. Temperatura tijela šišmiša se povisi na oko 40°C za što se troši toliko energije iz rezervnog masnog tkiva koliko bi moglo dostajati za još tri tjedna neporemećenog sna. Sve su vrste šišmiša u Hrvatskoj strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode te prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), kao i posebno zaštićene prema Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mamalia), čl. 1. st. 2.. Također, sve se vrste nalaze na popisu ugroženih vrsta prema Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske - Sisavci. Prema Zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka te za svaki kontakt, držanje ili slično treba imati dozvolu nadležnoga ministarstva. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na šišmišima utvrđena je kazna u visini od 1.000,00 do 4.000,00 kn.  Zbog svega prije navedenog, savjetujem Vam da prije bilo kojih aktivnosti prvo kontaktirate Upravu za zaštitu prirode Ministarstva kulture, Runjaninova 2, Zagreb, tel. 01/4866127, 01/4866124 ili fax. 01/4866 100. Stručnjaci po tom pitanju bit će u mogućnosti dalje Vas savjetovati odnosno pomoći Vam na najbolji mogući način.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas da mi odgovorite koliko dugo traje trudnoća vijetnamkske svinje i u kojoj dobi se najranije može pariti? S poštovanjem, SnježanaO: Vijetnamska svinja (eng. pot-bellied pig), kao što i sam naziv kaže, je vrsta mini-svinja koja potječe iz Vijetnama. Ova vrsta svinja raste do 4 godine starosti, a žive i preko 20 godina. Prema svojim veličinama, koje dosežu kao odrasli primjerci, mogu se usporediti sa srednje velikim do velikim pasminama pasa. Također, postižu tjelesne težine od 8 kg pa sve do 136 kg. Osim po izgledu i veličini, karakteriziraju ih i ravne i po strani položene uši, kao i ravan rep. Iako ova vrsta svinja svoj rast i razvoj završava nakon nekoliko godina života (3-4 godine), svoju spolnu zrelost dostižu izrazito rano. Tako, smatra se da mužjaci vijetnamske svinje postaju sposobni oploditi ženku već u dobi od nekoliko mjeseci (2-3 mjeseca). Ženke su spolno zrele već sa 4 do 5 mjeseci života. Graviditet u vijetnamske svinje traje između 110 i 115 dana (3 mjeseca, 3 tjedna i 3 dana). Prosječno leglo broji 6-8 malenih, mada se mogu pojaviti i veća legla s 12-15 praščića. Sam porod traje oko 1-2 sata tijekom kojeg "izlaze" maleni praščići najčešće u intervalima od po 15-30 minuta. Ovdje se treba posebno spomenuti, kao i kod svih drugih ljubimaca, posebna važnost stalnih kontrola kao i kontakta s veterinarom. Naime, veterinar bi tijekom graviditeta trebao pregledati ljubimca, utvrditi broj plodova kao i kontrolirati sam tijek graviditeta. Na takav način je moguće osigurati najprikladniju skrb ljubimca tijekom graviditeta kao i obavijestiti samog veterinara ako nešto ne bude išlo kako treba. Samo pravilna i pravodobna pomoć, u slučajevima komplikacija kako graviditeta tako i samog poroda, može rezultirati osiguravanju optimalne i prikladne zdravstvene skrbi ljubimca/ljubimaca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molila bih da mi odgovorite da li konj zbog lošeg varenja jede svoj izmet ili obnavlja mikrofloru ili je pak u pitanju nešto treće? Hvala unaprijed.S poštovanjem, Tamara O: Uzimanje izmeta (koprofagija) kod mladih konja i ne predstavlja rijetku pojavu. Međutim, kod odraslih konja je ona izrazito rijetka te nerijetko ukazuje na određeni poremećaj, bili nutritivne ili druge prirode. Naime, prehrana u konja predstavlja izrazito bitan faktor kako održavanja zdravlja ljubimca tako i postizanja optimalne kvalitete života. Nepravilno izbalansirana prehrana kao i nedovoljna prehrana u kratkom vremenskom periodu može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih poremećaja kao i uginuća životinje. U prehrani konja trebalo bi se pridržavati određenih naputaka vezanih uz hranidbu. Tako, konju je potrebno na dnevnoj osnovi osigurati dovoljne količine svježeg sijena. Te količine se nerijetko kreću oko 2% od ukupne tjelesne težine konja. Uz sijeno se konju daje i zob, ječam,... Naravno, danas se na tržištu mogu kupiti i već gotove hrane unutar kojih je pomno izbalansiran omjer svih potrebitih nutritivnih elemenata kao što su žitarice, vitamini, minerali,... Sijeno je izrazito bitno u prehrani konja. Naime, pomoću sijena konj zadovoljava svoje potrebe za sirovom vlakninom kao i osigurava normalnu peristaltiku i posljedično metabolizam i probavu. U određenim slučajevima, kada konj ne primi na dnevnoj osnovi dovoljnu količinu sijena, mogući su različiti poremećaji ponašanja, kao što su neprirodan apetit, gutanje zraka, jedenje stelje, uzimanje izmeta,... Stoga, moguće je da Vaš ljubimac na dnevnoj osnovi ne dobiva dovoljne količine svježeg sijena što za posljedicu vodi do specifičnog ponašanja kao što i navodite. Primjenom dostatnih količina svježeg sijena na dnevnoj osnovi moguće je reducirati te u potpunosti ukloniti neželjenu pojavu. Osim nutritivnih nedostataka, do pojave kod konja koje i opisujete može doći i kao posljedica nedovoljne aktivnosti ljubimca na dnevnoj osnovi. Stoga, u prevencijske svrhe, probajte osigurati dovoljne količine aktivnosti za Vašeg ljubimca kako bi ga spriječile u razvijanju različitih oblika neprimjerena ponašanja. Oko svih savjeta vezanih uz optimalnu prehranu konja kao i svih drugih savjeta važnih za postizanje optimalne kvalitete života te zdravlja ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Želim nešto pitati u vezi konja. Konj je počeo dobivati nekakve kvrge (ali nije štrk), nitko kod nas ne zna što je to. To je bilo na jednom konju i sad na kraju su počeli svi dobivati, osim malog ždrijebeta. Jako se bojim, pogotovo za svoju kobilu. Molim vas odgovorite mi što je prije moguće. Hvala unaprijed, Vanesa O: Kožne bolesti konja veoma su česte i uvijek su dijagnostički izazov za svakog veterinara praktičara. Glavni je razlog u tome što različite kožne bolesti (kojima je posve različiti uzročnik) mogu dati potpuno iste simptome, kliničku sliku i anamnezu. Mnogo je bolesti koje mogu prouzročiti svrbež i gubitak dlake, dok isto tako kvrge na koži mogu biti posljedica različitih uzročnika kožnih bolesti. Kao i kod drugih organskih sustava, pregled kože treba započeti uzimanjem anamneze. Zatim slijede druge specijalističke pretrage, kao što su uzimanje uzoraka, pregled kože biomikroskopom i analiza uzoraka u laboratoriju. U anamnezi veterinar mora uzeti sljedeće podatke: kako dugo su promjene prisutne, da li simptomi nestaju i vraćaju se, da li je više promjena i gdje se prvi puta pojavila, da li drugi konji, životinje ili ljudi u blizini imaju iste promjene, da li je bilo promjena u hrani, okolišu ili dodacima prehrani, da li je konj primao kakve lijekove ili vakcinu, da li su promjene povezane sa određenim vremenom (sunčano, kišno..), da li se mogu dovesti u vezu sa vanjskim parazitima kao što su buhe i insekti koji sišu krv, kada ste zadnji puta čistili konja od parazita i koji preparat ste koristili, da li promjene svrbe te da li su povezane sa određenom bojom na konju. Kožne promjene  mogu izazvati sljedeći uzroci: 1. Preosjetljivost koja se događa kao rezultat aplikacije ili izloženosti alergene supstance (određeni lijekovi i vakcine, neki sastojci hrane te ubodi insekata);2. Okolišni čimbenici (kemikalije i pesticidi, fotosenzibilizacija (preosjetljivost na sunce), opekline i smrzotine);3. Infekciozni uzroci (bakterije, gljivice i virusi), infekcije uzrokovane unutarnjim i vanjskim parazitima);4. Ostali uzroci (toksični-jod i selen u nekim biljkama, tumori-sarkoidi, melanomi, tumor skvamoznih stanica), prirođeni i genetski uzroci i hormonalni poremečaji (hiperadrenokorticizam). Najčešće se kožne bolesti u konja manifestiraju kao svrbež, čvorići, kvrge ili otekline, promjene na dlaci, ozljede, prištići i mjehurići ili suha perutava kože. Dijagnoza se temelji na već navedenoj anamnezi, kliničkom pregledu, uzimanju uzoraka kao što su strugotina kože, dlaka, direktno uzimanje iz sadržaja promjene. Ti uzorci se onda pregledaju pod mikroskopom, nasade na kulturu. Liječenje se određuje nakon postavljanja dijagnoze. Za preventivu kožnih bolesti važno je da vlasnici ako znaju da je konj preosjetljiv na ubod insekta ili neku vakcinu da poduzme mjere zaštite od insekata ili upozore veterinara prije vakcinacije ili ako se sumnja na neki sastojak hrane da ga se izbjegava.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam kobilu oko 8 godina. Muči me to što je u od početka šepala na zadnju nogu, no kako sam više jahala, valjda se razgibalo ili nešto, i prestala je šepati. Međutim, neki dan je počela šepati na prednju nogu. Nisu vidljive nikakve ozljede, jednostavno kod se samo oslanja u koraku na nju. Ne znam više što misliti, možda vi znate nešto više? Nogu dopušta podići i dirati, ali vidljivo jako šepa. Razmišljam pitati ako postoje kakvi pregledi da se ustanovi je li što ili ne, ali stvarno ne znam više što...Hvala, Janja O: Hromost konja je svaka smetnja u prirodnoj upotrebi jednog ili više ekstremiteta, a koja se očituje raznim protuprirodnim  pojavama prilikom kretanja ili stajanja životinje. Uzroci hromosti su: bol nastala prilikom upalnih procesa, mehaničke smetnje koje onemogućuju gibljivost pojedinih dijelova ekstremiteta, paraliza živca, a time i pojedinih skupina mišića te tromboza veće krvne žile. Ovisno o patološkom procesu i njegovu trajanju , intenzitet hromosti se različito očituje pa se dijeli po stupnjevima, od 0 do IV. Pri I stupnju hromost se očituje pri velikim brzinama, kod II uočava se pri kasu, a kod III pri hodu, dok kod IV životinja uopće ne opterećuje bolesnu nogu.Pri pregledu, veterinari najprije uzimaju anamnestičke podatke - kada i kako je nastala, kakve su promjene, kako se bolest razvijala i je li liječena. Nakon toga se životinja pregledava, a prvenstveno se promatra noga na kojoj se očituje šepavost. Prvo se promatra u mirovanju straga, sprijeda i sa strane da se utvrdi kako životinja drži nogu i  kako se podupire. Nakon toga se promatra konj u kretanju i utvrđuje se jačina i oblik hromosti. Razlikuje se hromost u predvođenju (iskoračaju) , hromost u podupiranju (opterećenju) i mješovita hromost. Hromost u predvođenju se jače očituje na mekanom terenu, pri kretanju uzbrdo i preko prepreka. Životinja si olakšava spuštanjem glave (prednja noga) ili kuka (stražnja noga). Taj oblik se očituje kod patoloških procesa u gornjim dijelovima ekstremiteta, iznad lakatnog ili  koljenog zgloba (miozitisi, burzitisi, lomovi i dr.). Hromost u podupiranju se pojačava na tvrdom terenu i pri lonžiranju životinje u krug gdje je bolesna noga  s unutrašnje strane. Prilikom opterećenja bolesne noge, životinja diže glavu ili kuk kako bi smanjila opterećenje bolesne noge. Uzrok tog oblika hromosti  treba tražiti u donjim dijelovima ekstremiteta, ispod karpusa i skočnog zgloba ili lakatnog i koljenog zgloba. Mješovita hromost se uočava u fazi opterećenja i predvođenja bolesne noge. Najčešće je uvjetovana promjenama na zglobovima , paralizom živaca , trombozom krvnih žila i miogenim paralizama leđa i sapi. Nakon inspekcije, palpacijom (pipanjem) se utvrđuje pojačana pulzacija digitalnih arterija na prednjim i stražnjim nogama, kako bi se isključilo ili posumnjalo na određena patološka stanja, posebice na kopitima. Nakon toga se pregledava kopito kopitnim kliještima  te međumekušna brazda pritiskom. Nakon toga se rade testovi fleksije na svakoj nozi , prvo na zdravima pa na bolesnoj nozi. Osim toga, može se provesti RTG ili UV pretraga. Hromost predstavlja simptom bolesti ekstremiteta, a potrebno je utvrditi uzrok te ga ukloniti i pristupiti liječenju, a nastale nedostake ukloniti i spriječiti njihovo pojavljivanje. Na prvom mjestu bih preporučila da kobilu pregledaju dr. vet. med. s Veterinarskog fakulteta, Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, a ako to nije moguće, onda veterinar koji ima dosta iskustva s konjima i njihovim bolestima.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Bongo je epaniel breton, star 8 godina. Prije godinu i pol otprilike je bio na operaciji karcinoma na kralježnici i tada je otkriveno da ima degenetarivne promjene na oba kuka, te je zbog postoperativnih bolova i otežanog kretanja preporučeno uzimanje Rymadil tableta za žvakanje. Zanima me koliko dugo se preporuča uzimanje bez prestanka i postoje li kod pasa neke vrste antacida ili blokatora H2-receptora ili slični lijekovi kao kod ljudi koji uzimaju nsaide? Imate li i kakva su Vaša iskustva za uzimanje Rymadila? Javljaju li se ulkusi i krvarenja kod pasa? U uputstvima za lijek piše da su takve komplikcije rijetke pa me zanima je li to usitinu tako... Ida   O: Rimadyl pripada nesteroidno protuupalnim lijekovima koji posjeduje djelatnu tvar karprofen. Karprofen se pokazao izrazito učinkovitim kao protuupalni lijek s analgetskim i antipiretskim učinkom. Primijenjen u preporučenim količinama, njegova učinkovitost se očituje u kočenju aktivnosti ciklooksigenaza. U odnosu na protuupalni i analgetski učinak, karprofen neznatno inhibira sintezu prostaglandina i zanemarivo je štetan za želučano-crijevnu sluznicu kao i bubrežno tkivo. Doza kao i dužina primijene ovog preparata se određuje za svaku jedinku kao i slučaj zasebno. Sam proizvođač navodi da je nakon dvotjedne uzastopne primjene nužan ponovni posjet s ljubimcem veterinaru, a sve kako bi isti mogao pregledati ljubimca i utvrditi njegovo/njeno zdravstveno stanje. Naime, iako rijetko, utvrđeno je da primjena karprofena kod pasa može dovesti do oštećenja sluznice želuca i/ili crijeva  Dužina, tj. vrijeme i količina lijeka ovisi o dijagnozi i zdravstvenom stanju životinje (individualna je) i nju može odrediti jedino veterinar koji vodi liječenje vašeg psa. U svakom slučaju, vezano za primjenu ili odabir odgovarajućeg lijeka te eventualne dodatne informacije o primjeni istog možete saznati od svog veterinara ili na adresi Zavoda za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55. Više o Rimadylu možete saznati u odgovoru kolege Dina Karakaša, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nedavno smo nabavili vijetnamsko prase, stara je oko 2 mjeseca. Kako je to kod nas još neuobičajen ljubimac, malo se poznaju njihove navike, ishrana, ponašanje, otpornost na bolesti i sl. Na internetu nema baš puno podataka o njima. Moja prasica je kod mene oko 2 tjedna i jako je draga i voli se maziti, jede uglavnom mlijeko i kruh, malo trave, vodu uopće neće, danas je nešto čudna, kao da se prehladila, tužna je i samo spava... bila bi Vam jako zahvalna ukoliko imate više informacija o toj vrsti da mi pošaljete sve što znate i na koji način se treba čuvati od bolesti! U prilogu vam šaljem fotografiju da vidite kako izgleda. Hvala unaprijed i srdačan pozdrav, Suzana O: Vijetnamska svinja (eng. pot-bellied pig), kao što i sam naziv kaže, je vrsta mini-svinja koja potječe iz Vijetnama. Ova vrsta svinja raste do 4 godine starosti, a žive i preko 20 godina.  Prema svojim veličinama, koje dosežu kao odrasli primjerci, mogu se usporediti sa srednje velikim do velikim pasminama pasa. Također, postižu tjelesne težine od 8 kg pa sve do 136 kg. Osim po izgledu i veličini, karakteriziraju ih i ravne i po strani položene uši, kao i ravan rep. Američko udruženje minijaturnih svinja utvrdilo je neke standarde za ovu vrstu životinja. Tako postoje 5. varijeteta: vijetnamska (potbellied), Juliani, Gvinejska svinja, meksička gola svinja te svinja s otoka Ossabaw. Najčešći i najpoznatiji varijetet mini svinje kao kućnog ljubimca je potbellied svinja (poznata i kao  vijetnamska, minijaturna ili kineska); zatim gvinejska svinja koja je veličine veće potbellied svinje, ali izgleda mnogo tanja i viša te posjeduje dužu dlaku. Hrane se ostacima sa stola (isključujući meso), a obožavaju travu s travnjaka. Ako se na taj način ne zadovoljavaju potrebe, prehrana se može nadopuniti zamjenskim peletama trave ili sijena (komercijalna hrana). Davanje previše hrane može dovesti do prekomjernog rasta mini svinje. Inače, svinje su sposobne jesti cijeli dan ako su u mogućnosti. Stoga, nužna je umjerenost. Vizualno se može procijeniti kondicija mini svinje na način da ako je uočljiva kralješnica i rebra, svinja je premršava, a ako su joj obrazi i trbuh opušteni, tada je pretila. Izbjegava se hranjenje ovih ljubimaca hranom za pse ili mačke jer su bogate proteinima što bi potaknulo rast. Potrebno joj je jedino osigurati prehranu bogatu vitaminima i mineralima. Svježa voda mora biti stalno dostupna. Poželjno je posudu pričvrstiti za podlogu jer će je u suprotnom svinja prevrnuti. Preporučljivo je koristiti specijalne pojilice za svinje, koje su dostupne na tržištu. Za držanje na otvorenom potrebno im je osigurati sjenovito mjesto, zaštitu od kiše i vjetra, te suhu stelju za spavanje. Može poslužiti i velika kućica za psa. Kao i psi, zahtijevaju trčanje, dnevno po terenu veličine teniskog igrališta. Za vrućina vole se valjati u vodi (jer se ne znoje). Vrlo su čiste životinje. Kod držanja u manjem dvorištu, nuždu obavlja na jednom mjestu, najčešće najudaljenije od mjesta gdje jedu i spavaju. Vrlo lako ih možete priviknuti na obavljanje nužde na jednom mjestu u kući ili stanu. Naravno, mogu se držati u kući, no zahtijevaju mnogo pažnje i kretanja. Svinje su poprilično inteligentna životinjska vrsta te se kao i mnoge druge životinje mogu poprilično prilagoditi i socijalizirati za život s nama. Međutim, u određenim slučajevima, njihova inteligencija može nam stvoriti i probleme. Naime, one su skoro stalno zaigrane i zainteresirane za okolinu kao i tvrdoglave i osjetljive. Stoga, ako im se ne pruži dovoljna stimulacija, rad i igra, postati će im dosadno što nerijetko vodi u moguću destrukciju i poremećaje u ponašanju različitog oblika. Više o bolestima kao i o svim drugim informacijama kojima možete prevenirati pojavu bolesti i osigurati optimalno zdravlje ljubimca možete saznati od svog veterinara kao i na Klinikama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam tvoricu staru 1 godinu i htjela bi nabaviti još jednog tvora. Da uzmem ženskog ili muškog tvora? Hoće li se oni slagati? Hvala, Missy O: Slaganje postojećeg i novog tvora je individualne prirode te je poprilično teško procijeniti hoće li se slagati ili ne. Iz tog razloga, savjetuju se pristupi kao i u međusobnom upoznavanju drugih životinja, npr. pasa. To podrazumijeva upoznavanje postojećeg i novog ljubimca na neutralnom teritoriju. Na takav način je moguće prevenirati pojavu eventualnog agresivnog ponašanja kao posljedica teritorijalnosti.  Također, savjetuje se kada novi ljubimac dođe u dom postojećeg da ga se smjesti u kavez odmah do kaveza postojećeg ljubimca. Nakon nekog vremena, možete zamijeniti kaveze ljubimcima i na takav način osigurati da se ljubimci međusobno dobro naviknu na miris jedan drugog. Postepeno, osigurajte im dovoljno vremena za igru i na svaku pojavu agresivnosti rastavite ljubimce te probajte nakon nekog vremena ponovno. Smatra se da period adaptacije jednog ljubimca na drugog traje oko 7-8 tjedana te se unutar tog vremena razvijaju veze i povezanost.  Uzgajivači savjetuju da je lakše priviknuti postojećeg i novog ljubimca različitih spolova, nego postojećeg i novog ljubimca istih spolova.