Pitajte veterinara

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedno pitanje. Prije pola godine sam nabavila 7 malih vijetnamskih paličnjaka oko 1 cm dugačkih. U međuvremenu su dva uginula i sad mi je ostalo još 5. U tijelu su dugački od 6-9 cm. Problem je u tome što je jedan potpuno drugačiji od ostalih. Jedan paličnjak je deblji u tijelu, ima male rogove iznad ticala, jako veliku glavu, a i noge su mu kraće u omjeru na tijelo. Ostala 4 su krakata, s malom glavom i kraj zadka im ima malo zadebljanje. Čitala sam da su mužjaci kod vijetnamskih paličnjaka strahovito rijetki, a sigurna sam da je taj jedan paličnjak ženka. Hvala. Josipa O: Baculum extradentatum ili vijetnamski paličnjak jedna je od vrsta koja je aseksualna, odnosno razmnožava se partenogenetski. Ovo znači da za reprodukciju nije neophodna prisutnost mužjaka. Iz ovog razloga su oni vrlo rijetki a najčešće s spominje brojka od jednog mužjaka na 6-10 000 ženki. Ženka za vrijeme svojeg životnog vijeka u prosjeku iznese i do 1 000 jaja pa ta računica i nije toliko nevjerojatna a naročito što su ta jaja neoplođena pa su svi potomci ženke. U rijetkim slučajevima je zapaženo kao specifičnost za ovu vrstu paličnjaka pojava većeg broja mužjaka uslijed visoke temperature u terariju u kojem borave, pa je ovo moguće i kod Vaših ljubimaca. Osnovna razlika između mužjaka i ženke vijetnamskog paličnjaka je u duljini tijela gdje se uočava kako su ženke dulje od mužjaka od 3-5 cm. No, uočena je razlika i u duljini "antena" gdje su one kod ženki mnogo kraće. Osim navedenoga, razlika postoji i u debljini tijela jer su mužjaci znatnije tanjeg tijela od ženki. Što se tiče potražnje na tržištu za mužjacima vijetnamskog paličnjaka na žalost, ne raspolažem tom informacijom ali Vas pozivam da posjetite forum Pet centra i sa zaljubljenicima u ove životinjice podijelite iskustvo.  

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imamo kravu  za koju se ustanovilo da nije steona tek kad je trebalo da zasuši, odnosno 2 mjeseca prije telenja. Problem je bio što nije mogla zasušiti i nakon mjesec dana došlo je do potrebe odnosno do ponovnog osjemenjenja. Nastavljeno je sa mužom, međutim, problem je što daje sve manje i manje mlijeka, cca 2 litre dnevno, kao da sama zasušuje. Napominjem da se radi o mladoj kravi, samo se jednom telila. Hvala. Daliborka O: Općenito o izlučivanju mlijeka i suhostaju u krava već je ranije opisala kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr.vet.med. na Izlučivanje mlijeka zasušenje suhostaj krave i utvrđivanje graviditeta krave. U veterini najveći značaj kod držanja krava pridaje se mogućnosti reprodukcije s obzirom kako ova stavka ima veliki ekonomski značaj u stočarstvu. Iz tog je razloga i u interesu vlasnika da se što je ranije moguće graviditet potvrdi ili opovrgne a to je moguće utvrditi već i nakon tri tjedna od osjemenjivanja vrlo jednostavnim pokazateljem, a to je izostanak estrusa, odnosno tjeranja. Naime, poliestrične životinje poput krava imaju kontinuiranu izmjenu faza spolnog ciklusa koje prekidaju samo graviditet, laktacija i patološka stanja. Spolni ili estrusni ciklus je vremensko razdoblje od početka jednog do početka drugog estrusa a u krava se ponavlja u prosječnim razmacima od 21. dana. Na trajanje spolnog ciklusa utječu nekoliko faktora: pasmina, način držanja, nazočnost bika, proizvodnja mlijeka, prehrana, broj laktacija te broj plotkinja koje su istovremeno u estrusu. Spolni ciklus u krava sastoji se od 4 faze: proestrus, estrus, metestrus te diestrus. Proestrus traje 1 do 3 dana kada se uočava pojačana aktivnost spolnih organa (rast i dozrijevanje folikula, kongestija i edem maternice, hiperemija sluznice rodnice te orožnjavanje površnog sloja sluznice rodnice). Estrus traje 2 do 36 sati, u prosjeku 18 sati, kada je plotkinja spremna za pripust. Osim promjene vladanja (nemir i pojačana aktivnost, slabiji apetit, smanjena proizvodnja mlijeka, pokušaji zaskakivanja drugih plotkinja ili dopuštenje da budu zaskočene) uočava se pojačano lučenje sluzi iz maternice, cerviksa i predvorja rodnice, kongestija i hiperemija vaginalnog epitela i endometrija, otvoren cerviks. Ovulacija se obično događa 24 do 36 sati poslije početka trajanja estrusa, odnosno već u metestrusu. Metestrus traje 3 do 4 dana kada se uočava značajno smanjenje ili gubljenje iscjetka iz spolnih organa, a u ovoj fazi dolazi do tvorbe žutog tijela na jajniku. Diestrus traje 12 do 14 dana kada je cerviks zatvoren a sluznica rodnice blijeda, uočava se hiperplazija i hipertrofija materničnih žlijezdi a žuto je tijelo u maksimalnoj funkciji, odnosno proizvodnji progesterona. Pri kraju ove faze počinje regresija žutog tijela ako nema gravidnosti. Iz navedenoga se može zaključiti kako se radi o kompleksnijem problemu kod Vaše krave, pa bih Vam preporučila da se se obratite Vašem veterinaru ili na Kliniku za porodništvo domaćih životinja Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kako bi se načinio specijalistički ginekološki pregled te isključila patološka stanja reproduktivnih organa a sve u svrhu optimalizacije reprodukcije te produkcije mlijeka.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb    P: Želio  bih vas pitati gdje se može nabaviti ova vrsta sove ,koliko košta i kako se hrani zapravo da li  može biti kućni ljubimac. Hvala. Nikola O:  Snježna sova (Strigidae). Prvi put je opisana 1758. godine od strane švedskog prirodoslovca Carolus Linnaeus. Danas se ova vrsta životinja može pronaći na sjevernim dijelovima Euroazije, kao i Sjeverne Amerike. Prosječna veličina ove vrste životinja jest dužina 53-71 cm te raspon krila koji se kreće i preko 160 cm. Ženke su u pravilu nešto većih dimenzija, za razliku od mužjaka. Prosječne tjelesne težine su 1,6-3 kg. Odrasle mužjake karakterizira u potpunosti bijela boja perja. Ova boja im u zimskim mjesecima dodatno olakšava da se stope s okolinom i na takav način da lakše dođu do i uhvate potencijalni plijen. Ženke i mlađe ptice osim bijele boje perja imaju i tamne pjege i poprečne pruge tamnije nijanse Oči su im zlatnožute boje, a crni kljun je prekriven paperjem. Za razliku od ostalih predstavnika ove skupine životinja, snježne sove love danju. Hrane se malim sisavcima, kao što su miševi i drugi glodavci, dvojezupci (zečevi), ribe, manje ptice..  U prirodi, mogu se hraniti i nešto većim životinjama ko što su vjeverice, rakuni, štakori,... Sove su danas ugrožena ali i zakonom zaštićena životinjska vrsta. Iz tog razloga, više korisnih savjeta kao i sve dodatne informacije o ovoj životinjskoj vrsti možete saznati i od djelatnika Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.

Odgovara: Josipa Car, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobio sam od prijatelja kozu, alpska. Smije li koza jesti suhu heljdu i bio rižu? Moja koza to jede sa guštom. Hvala! O: Koze se hrane isključivo grubom voluminoznom hranom (paša, sijeno, silaža...) i koriste daleko veći broj hranjiva od goveda i ovaca. Žitarice (kukuruz, ječam, pšenica, zob, tritikale, raž, soja, sirak, proso) se dodaju voluminoznoj krmi kao sadržaj bogat energijom kako bi se osigurala stalna i visoka proizvodnja. Za koze je karakteristično da vole raznovrsne obroke, tj. da se hrana češće mijenja. To povoljno djeluje na apetit, ali i na proizvodnju mlijeka. Također, koze daleko bolje koriste hranu kada im se ona daje u više manjih obroka, nego jednom dnevno. Sadržaj hranjivih tvari u svakoj žitarici varira, a ovisi o gnojidbi i plodnosti tla, klimi, načinu čuvanja i načinu njihove prerade. Žitarice su bogat izvor energije koja je deponirana u škrobu, a siromašne proteinima, deficitarne vitaminima i nekim mineralima.Riža spada u žitarice, a u hranidbi domaćih životinja koristi se samo riža od oljuštenih zrna. Heljda botanički ne pripada u žitarice, ali joj je sastav i primjena slična žitaricama. Sadrži više proteina od riže, pšenice, prosa i kukuruza i bogata je esencijalnim aminokiselinama lizin i arginin. U prvom redu dolazi u obzir u tovu goveda. Pri davanju heljde, zbog fotosenzibilizirajućih tvari koje sadrži, može doći do tzv. fagopirizma – odnosno promjena na koži, osobito bijeloj, izloženoj svjetlosti. Hranidba većom količinom žitarica u jednom obroku može dovesti do pada pH i pojave acidoze, a s njom i probavih smetnji. Kako bi se to izbjeglo prehrana mora biti raznovrsna i pravilno izbalansirana. Za više informacija o pravilnoj prehrani koza savjetujem Vam da kontaktirate Zavod za prehranu i dijetetiku životinja Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kolege iz navedenog zavoda biti će u mogućnosti najprikladnije odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz prehranu Vaše životinje. Također, korisne informacije možete naći i u odgovoru moje kolegice, objavljenom pod naslovom Pravilna prehrana koza | Preživanje.  

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Što biste mi preporučili za obnovu perja kod kokica nesilica? Naime, prilično su goluždrave, a dolazi zima. Jedu puno i raznovrsnu hranu, ali im se ipak perje ne obnavlja. Lijep pozdrav, Marica O: Najčešće se u ovakvim slučajevima preporuča Muvisel prašak, koji se dodaje u vodu za piće (ili u hranu) prema uputama proizvođača.Uzrok goluždravosti može biti različit – od kanibalizma, nedostatka određenih hranjivih tvari, loše probave i drugo. Svim pticama, i peradi, treba dodavati drveni ugljen jednom u tjedan dana. Njegova uloga je da u probavi smanji i izvuče moguće toksine i plinove koji se mogu stvoriti pri držanju hrane u neadekvatnim uvjetima (pretopla ili prehladna i vlažna prostorija). Također, peradi treba davati i gritt, mljevene školjke, kao izvor kacija i ostalih minerala. Da bi kokice imale zdravo i lijepo perje, moraju imati i vrlo zdravu  probavu, te možete koristiti i Organew prah (vitamini, aminokiseline, FOS, MOS). Dodaje se isključivo na suhu hranu (ne u vodu za piće).  

Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet.  Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Da li mi možete pomoći u vezi 2 koze, miješane istarske i alpske koze? Dali smo im jučer u jednoj zdjeli pšenicu i mješani šrot pšenica i kukuruz, povraćale su. Da li ne smiju to jesti? Šta smiju da jedu koze osim sijena? To su mi kućni ljubimci, možete li mi pomoći? Suzana O: Koza je preživač i ne može povraćati, radi se o preživanju odnosno vraćanju sadržaja iz predželudaca u usnu šupljinu na ponovno žvakanje, a zatim gutanje. Koze se hrane grubom voluminoznom hranom, to je paša, sijeno, sjenaža, silaža, drvenaste biljke koje vole brstiti. Koze u hranidbi koriste čak 90 različitihbiljaka. Gospina trava često prisutna na livadama je otrovna za kozu i ona ju izbjegava, ali kad je u suhom sijenu ne prepoznaje ju. Zelenu krmu ili pašu mogu dnevno pojesti i do 14 kg, dodavanjem sijena ta se količina smanjuje. Uvođenje nove hrane( koncentrata) treba biti postupno tijekom 7-10 dana da se mikroflora buraga prilagodi i tako izbjegnu probavne smetnje. Vole jesti lišće javora, bagrema, lipe, jasena, breze, vrbe. Grane s lišćem se suše i spremaju za zimu da bi koze imale dostupnu zelenu masu i preko zime. Koncetrati, najčešće u vidu zrnja žitarica (zrno kukuruza, pšenice, ječma, zobi ) daju se kad želimo veću proizvodnju mlijeka ili prirast žive vage, a također i u zadnoj trećini graviditeta i prva dva mjeseca laktacije, te jaradi. Daju se krupno mljevena. Kukuruzna prekrupa se ne smije davati sama.Osigurajte Vašim kozama mineralni blok za lizanje koji je, osim ostalih minerala, i izvor natrija vrlo važnog minerala za zdravlje koza.  

Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet.  Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Kako se zove lijek za piroplazmozu i da li je moguće da životinja ugine za pola sata nakon davanja lijeka? Radi se o kozi. Lp, Nikola O: Piroplazmoza koza i ovaca se javlja rijeđe nego piroplazmoza kod psa. Uzrokuje ju protoza Babesia ovis i Babesia mothasi. Prenosi ju krpelj Rhipicephalus bursa. Bolest se javlja sezonski , onda kada ima krpelja. Inkubacija bolesti traje 8-16 dana. U nekim krajevima javlja se samo sporadično, a drugdje pak učestalo. Simptomi bolesti su visoka temperatura do 42°C, žutica, anemija, proljev, hemoglobinurija. Ne moraju svi simptomi biti izraženi. Za dijagnozu je potrebno dokazati uzročnika u krvnom razmazu i napraviti krvnu sliku.Ako se liječenje započne prekasno ili se ne liječi, u 50-60 % slučajeva dolazi do uginuća. Također može doći i do naglog uginuća u roku od 24 sata.Lijek Imidocarb dipropionat (Imizol) ne smije se davati kod oštećenja pluća, jetre i bubrega. Ako je došlo do uginuća životinje ubrzo nakon davanja lijeka, može se posumnjati na reakciju preosjetljivosti, tj. na anafilaksiju, koja je moguća kod davanja bilo kojeg lijeka kod svih domaćih životinja te kućnih ljubimaca.  

Odgovara: Biljana Knežević, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam jedan probem s konjem pa ako eventualno mi možete nekako pomoći sa mišljenjem i savjetom... Imam sportskog konja, kastrata, starog 6 godina. Ima nekoliko godina, još je bio u ispustu, negdje je nagnječio rep, tako da mu je komadić korijena repa pri dnu otpao zajedno sa dlakom. Nakon toga mu je rep bio nešto kraći i rjeđi nego inače. Međutim, problem je što mu u zadnje vrijeme dlaka sa repa dosta ispada i imam osjećaj da rep povučem rukom da bi mu svu dlaku iščupao. Dlaka kao dlaka je čvrsta i ne lomi se, nego se cijela iščupa iz korijena. Izgleda mi kao da je dlaka jako slabo povezana sa korijenom repa. Ne znam šta da radim. Konj je zdrav, normalno jede, preko dana je u ispustu, dobije paste protiv parazita i ostalu potrebnu njegu. Da li ste imali ikako takav ili sličan upit, i da li mi možete savjetovati šta da radim? U prilogu šaljem trenutnu sliku repa. Unaprijed zahvaljujem, Branimir O: Problemi sa kožom i dlakom kod konja su vrlo česti i predstavljaju veliki izazov veterinaru u otkrivanju uzroka problema. Glavni razlog leži u tome što različite kožne bolesti sa potpuno različitim uzročnicima mogu imati iste simptome. Veterinar bi trebao obaviti potpuni pregled Vašeg konja koji bi uključivao i dodatne specijalističke pretrage uzetih uzoraka dlake i kože. Neki od najčešćih uzroka ispadanja dlake mogu biti različiti mikroorganizmi (paraziti, bakterije, gljivice). Dodatni uzroci mogu biti opekotine, tumori, stres, ozljede, nepotpuna ishrana odnosno nedostatak nekog elementa u prehrani, autoimune bolesti, različiti hormonalni poremećaji. Uzroci mogu biti i alergije i to na primjer na ugriz buhe ili čak na neki sastojak hrane.Uz sve navedeno, samo po opisu simptoma i slici, bez detaljnog pregleda životinje, vrlo je teško zaključiti o čemu bi se točno moglo raditi i što bi bio uzrok takvog opadanja dlake kod Vašeg konja. Svakako bih Vam preporučila da kontaktirate svog veterinara da pregleda Vašeg konja, a po daljnjoj potrebi možete kontaktirati i Veterinarski fakultet u Zagrebu, koji će Vas savjetovati o svim mogućnostima dijagnosticiranja problema i njegovom daljnjem rješavanju.  

Odgovara: Dunja Vrdoljak, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mini svinju staru 4 mjeseca. Sve je bilo u redu do jučer kada je prespavala cijeli dan i postala je tiha. Normalno jede i pije više nego inace, redovito obavlja malu nuždu, veliku nuždu je obavila jučer, ali je bila užasno mala i tvrda. Danas nije obavila veliku nuždu i samo leži, primjetila sam da je toplija na području trbuha. Ne znam što se moglo dogoditi jer užasno pazimo na nju, živi u stanu. Veterinarka ovdje kaže da ne zna šta je jer se do sada nije susretala s mini svinjama. Nadam se da ćete mi nekako pomoći ili bar preporučiti neko veterinara koji zna nešto o njima. Unaprijed hvala.Gabrijela O: Mini svinje izvorno potječu iz Vijetnama i prvo su bile unesene u Sjedinjene Američke Države 1984. godine kada su postale i popularni kućni ljubimci. Američka udruga minijaturnih svinja (AMPA) postavila je neke osnovne smjernice o samoj pasmini. Unutar pasmine minijaturnih svinja razlikuju se pet varijeteta: vijetnamska (potbellied), Juliani, Gvinejska svinja, meksička gola svinja te svinja s otoka Ossabaw. Od tog vremena uzgajivači imaju uspone i padove u postizanju idealne veličine i težine mini svinje kao kućnog ljubimca. Težina nije jedini pokazatelj njezine veličine. Naime, njihovo tijelo čvrsto je i kompaktno. Mini svinje kao kućni ljubimci smanjivane su tijekom uzgoja od odrasle težine oko 350 kg do prihvatljivih 30 - 60 kg. Sve su popularnije kao kućni ljubimci, lako i brzo uče, privrženi su vlasniku kao i drugim kućnim ljubimcima. U pravilu manje su od veličine prosječnog psa. Mini svinje u prosjeku žive 10 - 15 godina. Obožavaju šetnje i lako ih se nauči na povodnik i ormu (veličine kao za psa). Vole maženje i češkanje, no potrebno im je mnogo prostora za kretanje. Hrane se ostacima sa stola (isključujući meso), a obožavaju travu s travnjaka. Ako se na taj način ne zadovoljavaju potrebe, prehrana se može nadopuniti zamjenskim peletama trave ili sijena (komercijalna hrana). Davanje previše hrane može dovesti do prekomjernog rasta mini svinje. Inače, svinje su sposobne jesti cijeli dan ako su u mogućnosti. Stoga, nužna je umjerenost. Vizualno se može procijeniti kondicija mini svinje na način da ako je uočljiva kralješnica i rebra, svinja je premršava, a ako su joj obrazi i trbuh opušteni, tada je pretila. Nemojte hraniti svoju svinju hranom za pse ili mačke jer su bogate proteinima što bi potaknulo rast. Potrebno joj je jedino osigurati prehranu bogatu vitaminima i mineralima. Svježa voda mora biti stalno dostupna. Poželjno je posudu pričvrstiti za podlogu jer će je u suprotnom svinja prevrnuti. Preporučljivo je koristiti specijalne pojilice za svinje, koje su dostupne na tržištu. Za držanje na otvorenom potrebno im je osigurati sjenovito mjesto, zaštitu od kiše i vjetra, te suhu stelju za spavanje. Može poslužiti i velika kućica za psa. Kao i psi, zahtjevaju trčanje, dnevno po terenu veličine teniskog igrališta. Za vrućina vole se valjati u vodi (jer se ne znoje). Vrlo su čiste životinje. Kod držanja u manjem dvorištu, nuždu obavlja na jednom mjestu, najčešće najudaljenije od mjesta gdje jedu i spavaju. Vrlo lako ih možete priviknuti na obavljanje nužde na jednom mjestu u kući ili stanu. Naravno, mogu se držati u kući, no zahtijevaju mnogo pažnje i kretanja. Vrlo su društvene, prilagodljive, čiste i inteligentne životinje. U prirodi žive u grupama, a red unutar grupe uspostavlja se verbalnim i tjelesnim govorom svinje. Bitno je da se Vi postavite na vrh društvene hijerarhije u Vašem domu ili će se Vaša mini svinja nametnuti kao vođa. Mogu postati napasne ako im je dosadno kada su dulje vremena neočekivano same, bez kontakta s ljudima ili drugim životinjama. Preinteligentne su da bi ih se ostavilo zatvorene cijeli dan ili zanemarilo. Preporučljivo je mnogo igre i maženja u jutarnjim i večernjim satima, te mnogo šetnje. Drugi kućni ljubimci, a naročito pas izvrsno su društvo mini svinji. Svinje su poprilično inteligentna životinjska vrsta te se kao i mnoge druge životinje mogu poprilično prilagoditi i socijalizirati za život s nama. Međutim, u određenim slučajevima, njihova inteligencija može nam stvoriti i probleme. Naime, one su skoro stalno zaigrane i zainteresirane za okolinu kao i tvrdoglave i osjetljive. Stoga, ako im se ne pruži dovoljna stimulacija, rad i igra, postati će im dosadno što nerijetko vodi u moguću destrukciju i poremećaje u ponašanju različitog oblika. S obzirom na opisane simptome, nemogućnosti obavljanja velike nužde, bezvoljnosti te temperiranosti abdomena, postoji mogućnost da se kod Vašeg ljubimca radi o hitnom stanju. Ispravnu dijagnozu, kao i uzrok te lokaciju samog problema bez kliničkog pregleda i određenih laboratorijskih pretraga na ovaj način nije moguće postaviti. Moguće je da se radi o infekciji, parazitarnoj invaziji, probavnim smetnjama, intoksikaciji ili je problem vezan uz neki drugi organski sustav. Više o bolestima kao i o svim drugim informacijama kojima možete prevenirati pojavu bolesti i osigurati optimalno zdravlje ljubimca možete saznati na Klinikama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.

 Odgovara: Dragan Vešović,dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Da li mi možete pomoći?  Imam malo janje, staro manje od mjesec dana. Hrani se mlijekom u prahu i inače nije jelo velike količine niti onoliko koliko treba. Danas je pojelo normalnu količinu i nadulo se, ne može da vrši probavu. Odgovorite u što bržem roku. Elena O: Postoje mnogobrojni razlozi pojavi nadama kod mladih ovaca. Najčešće se dovodi u vezu s neprikladnom prehranom, prejedanjima, enterotoksemijama, bakterijskim i virusnim oboljenjima, parazitarnim invazijama, razvojnim anomalijama, stresu,... Samo stanje je ozbiljno i može voditi prema uginuću jedinke. Ovdje je bitno diferencirati koji od prije navedenih uzroka je direktno povezan s postojećim stanjem kod ljubimca te odgovarajući i pravovremeno poduzeti terapiju. Terapija i preventiva se provodi u skladu s postavljenom dijagnozom. Terapija nadama se svodi na masiranje abdomena, sondiranje, aplikaciju sredstava koji inhibiraju fermentaciju mikroorganizama ili ih uništavaju, daju se preparati za srce, krvotok, disanje te preparati za obnovu bakterijske flore i stimulaciju rada probavna sustava. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Isti će biti u mogućnosti pregledati ljubimca te utvrditi što je točno u pitanju. U skladu s postavljenom dijagnozom, odredit će se najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja (liječenje) kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz zdravlje i kvalitetu života ljubimca. Također, možete se obratiti i na adresu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55. Kolege na različitim klinikama i Zavodima mogu Vas uputiti te Vam dati odgovarajuće smjernice vezane uz hranidbu, držanje, održavanje zdravlja te liječenje ljubimca.

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Voljela bih nabaviti pustinjsku lisicu, te se želim bolje informirati o prehrani. Pošto je njoj potrebna visokoproteinska prehrana, koji proizvođač je najbolji u toj kategoriji te da li ju je nužno hraniti sa živim životinjama (postoji li alternativa). Također, zanima me gdje i kako pronaći provjerenog uzgajivača pustinjske lisice na podružju Europske unije. Unaprijed hvala. Ines O: Pustinjska lisica ili Fenek (lat. Vulpes zerda) je mala lisica koja živi u pustinji Sahari i u Sjevernoj Africi. Mužjak teži jedan i pol kilogram, a ženka oko 800 grama. Dobro podnose visoke temperature, a velike uši, osim što čuju kretanje ispod zemlje, služe im i za termoregulaciju.  U svom prirodnom staništu po danu se pustinjska lisica odmara i krije od sunca u svojoj jami u tlu, ispod žbunja čije korjenje vezuje prhko pustinjsko zemljište pa ne dolazi do obrušavanja prokopanih tunela. Osim što su razvili odličan sluh, feneci imaju i sposobnost koji im omogućavaju da prežive s manje vode te gustu dlaku koja po danu odbija sunce, a po noći ih grije. Poznata je kao lisica koja se može pripitomiti i u nekim krajevima drže je kao kućnog ljubimca, ali uz potrebnu dozvolu za držanje. Treba paziti da ne bude previše aktivna jer može izgubiti energiju i ne smije joj se davati previše hrane. Potrebno ih je hraniti je miševima, insektima, jajima i dehidriranom hranom za pse – to trebaju biti hrane s visokim udjelom mesa, bez žitarica, kao što su Orijen, Carnilove, Acana... Za držanje ovakvog ljubimca, morate imati posebnu dozvolu nadležnog ministarstva. Prema aktualnim zakonskim odredbama, pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je zaštićena ili ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i prepariranje. Više o ovoj životinjskoj vrsti možete saznati i od djelatnika Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me na koji način i gdje se životinjama vadi krv?Hvala. Lucija O: Uzimanje i priprema uzoraka krvi se provodi u različite svrhe. Tako, najčešće se uzima krv, plazma ili serum za provođenje laboratorijskih pretraga. Oscilacije i promjene parametara (hematoloških i biokemijskih) u krvi mogu pomoći ili usmjeriti veterinara tijekom same kliničke obrade ljubimca te u konačnici dovesti do postavljanja dijagnoze. Sama pretraga se provodi tako da se mjesto od kuda se krv uzima (kod velikih životinja - vena jugularis, a kod malih životinja - vena cephalica antebrachii), ošiša, obrije i očisti alkoholom. Naravno, ovisno o životinji i životinjskoj vrsti, starosti i gojnom stanju, krv se može vaditi i iz vena ili arterija drugih anatomskih regija (npr. kod kunića iz ušne vene, iz repa,...). Prije samog vađenja krvi potrebno bi bilo izvršiti kompresiju iste (kompresija se pozicionira između mjesta uboda i srca). Nakon toga se pažljivo umeće sterilna igla u venu te se izvlači krv. Prilikom samog uzimanja krvi najčešće se koriste epruvete s tlakom koje omogućuju lakše uzimanje odgovarajuće količine uzorka krvi (Vacoutainer sistem). Nakon vađenja igle iz vene, na mjesto od kuda se vadila krv potrebno bi bilo čvrsto pritisnuti pamučnom gazom (cca. 60 sek), a sve kako bi se izbjeglo stvaranje hematoma i zaustavilo krvarenje. Prilikom uzimanja uzoraka krvi, sama životinja bi trebala biti natašte, odnosno potrebno bi bilo da minimalno posljednjih 12h ne jede. Razlog leži u činjenici da se nakon obroka povećava količina triglicerida u krvi što u konačnici rezultira nemogućnosti utvrđivanja različitih biokemijskih parametara kao i rezultata same analize.  Više o specifičnostima samog postupka, izvedbe iste kod svake pojedine životinjske vrste kao i vena iz kojih se krv uzima možete saznati na adresi svojeg veterinara ili Klinike za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam arapskog pastuha starog 14 godina, do nedavno sam ga jašila redovito (rekreativno), nikada do sada nije bio bolestan niti je šepao te osim brušenja zubiju nikada nije intervenirao veterinar (u mom vlasništvu je preko 11 godina). Konj je u odličnom stanju, dobroj kondiciji i uhranjen, svakodnevno u ispustu. Prilikom jahanja, uslijed prepada, naglo se okrenuo na prednju lijevu nogu (rekla bih nešto kao rotacija na prednju lijevu nogu) nakon čega je na tu nogu automatski prošepao. Na dodir je noga bolna, tetiva čitavom dužinom otečena, topla i pulsira, pojavila se sitna kvržica s vanjske strane tetive, a šepanje se očitovalo u hodu. Koliko sam mogla primijetiti nogu je štedio prilikom oslanjanja ili stajanja te je općenito bio mirniji i povučeniji. Unazad desetak dana od ozljede, nogu hladim dva puta dnevno i bandažiram (noga je zabandažirana čitavo vrijeme, skinem ju na sat vremena) te sada primijećujem blago šepanje u hodu, malo izrazitije u kasu. Ne mogu procijeniti da li je oteklina manja za razliku od prije desetak dana, ali mi se čini da je malo bolje. Konj miruje koliko je to moguće budući da je poprilično temperamentan te ga nije moguće držati dulje vrijeme u boksu. Živim u Lici te se ovdašnji veterinari ne susreću s takvim ozljedama, a koliko mi je poznato nemaju ultrazvuk te nije moguće procijeniti stupanj oštećenja. Moje pitanje je da li će ta tetiva zacijeliti, hoće li mu u budućnosti predstavljati probleme u svakodnevnom jahanju (veliki napori su isključeni) te koliko traje oporavak? Da li mogu još nešto učiniti kako bi mu olakšala oporavak? Unaprijed hvala i lijep pozdrav. Kate O: Tetive su dio lokomotornog sustava organizma koja povezuje mišiće s kostima. Njihova funkcija se ogleda u prenošenju sile kontrahiranog mišića na kosti te pokretanje zglobova nužnih u kretanju životinje. Zbog svoje specifične funkcije (potpora tijekom opterećenja, stabilnost zglobnih površina, fleksija, ekstenzija ekstremiteta,...), bilo koji od poremećaja koji direktno ili indirektno djeluje na njih može rezultirati različitim stupnjevima hromosti kao i značajnom nemogućnosti kretanja životinje. Nakon same ozljede, na mjestu oštećenja započinju reparativni procesi - procesi zamjene postojećeg tkiva vezivnim tkivo. U konačnici, mjesto oštećenja će biti zamijenjeno vezivnotkivnim ožiljkom. Posljedično tome, funkcija, snaga i elastičnost same tetive će biti trajno upitna, odnosno nakon cijeljenja je izrazito veliki rizik ponovne ozljede (pogotovo kad se konj ponovno vrati punom treningu). Na proces cijeljenja i oporavka utječu mnogi čimbenici, kao što su vrsta i anatomska pozicija same ozljede, tip tkiva koje je zahvaćeno ozljedom, odnosno koje okružuje ozlijeđenu tetivu, liječenje, mirovanje ljubimca, kvaliteta života ljubimca,... Ovisno o svemu prije navedenom, oporavak može trajati od više tjedana pa i do više mjeseci. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničkog pregleda te dostupnim dodatnim pretragama. Liječenje se provodi konzervativnim i/ili operacijskim metodama, što ovisi o samoj prirodi ozljede, gospodarskoj isplativosti kao i i iskorištavanju konja. Tijekom oporavka, potrebno bi bilo maksimalno reducirati aktivnost životinje kao i fiksatorima spriječiti daljnje oštećenje. Ovisno o prirodi ozljede, takvi fiksatori (gips ili udlage) mogu se zadržati i nekoliko mjeseci. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se probate obratiti svojem veterinaru ili se obratite za pomoć na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55. Kolege na prije navedenoj klinici mogu kvalitetnije sagledati postojeću situaciju kod Vašeg ljubimca te Vam prikladnije pomoći korisnim savjetima.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim jednu informaciju vezano za Neopitroid EC 20, da li se s njime mogu slobodno prskati konji ili nanijeti spužvom na kožu – naravno, u određenoj koncentraciji - protiv komaraca, obada i ostalih gamadi koje napadaju konje i da li se slobodno prska i boks s takvim razrijeđenim sredstvom, a da ne šteti konjima. Hvala na odgovoru. Lijep pozdrav. Dragutin O: Neopitroid EC 20 je sintetski insekticid iz skupine piretroida čija je djelatna tvar permetrin. Namijenjen je za suzbijanje muha koje ubadaju i onih koji uznemiravaju životinje te mušica, komaraca i komarčića, ušiju, pauši, krpelja, tekuta, buha u goveda, pasa i golubova. Koncentrat za emulziju mora se prije upotrebe razrijediti vodom, a  životinje se prskaju pomoću ručne ili leđne prskalice. Emulzija mora uvijek biti svježe pripremljena u onoj koncentraciji koju je propisao proizvođač. Za prskanje goveda koristi se 0.1% otopina koja se dobiva tako da se  25 ml Neopitroid-a EC 20 pomiješa sa 5 litara vode. Prska se cijela životinja a po životinji se utroši 500 ml vodene emulzije. Za suzbijanje ektoparazita (npr. Mallophaga -pauši) odnosno tekuta i perojeda (Dermanyssus gallinae, Columbicola columbae) kod peradi upotrebljava se 0,05% vodena emulzija permetrina. Ne smije se tretirati telad mlađu od tjedan dana, štenad mlađu od 12 tjedana, kuje koje doje, mačke bilo koje dobi, golubove mlađe od 4 tjedna i životinje s velikim ozljedama na koži. Iako neki savjetuju primjenu Neopitroida EC 20 za zaštitu konja, sam proizvođač u uputama za primjenu (uz goveda, pse i golubove kao vrste na kojima se preparat može primjeniti) ne navodi i konje. Za prskanje stočnih nastambi namjenjen je preparat Neopitroid alfa. Nažalost, na tržištu nije dostupno mnogo praparata koji djeluju protiv vanjskih nametnika, a da se mogu primjenjivati na konjima. U ponudi Pet centra možete pronaći Pet soft sprej. To je  biološki proizvod s trenutačnim i produženim djelovanjem. Uspješno se primjenjuje protiv buha, ušiju, stjenica, krpelja, grinja, muha, komaraca i sl. u prostoru gdje borave životinje.  Kožu, krzno i perje životinje potrebno je  dobro navlažiti ovim sredstvom, a  tretiranje treba ponoviti ako životinja u međuvremenu boravi na kiši ili slučajno skoči u vodu. Kod primjene Petsofta na životinji, potrebno im  je zaštititi  nos, oči i usta, a na  dijelove na glavi i tzv. skrivena mjesta (između nogu, pod repom i sl.), ručno utrljati preparat. Ravnomjerno poprskano mjesto i predmeti ostaju zaštićeni od akutnog napada parazita 10 tak dana.