Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije nekoliko dana naše kokoši su imale tekute i kupili smo prašak protiv njih. Danas sam primjetila te malene, sive, brze životinjice veličine manje od krpelja, na svojim rukama, nakon što sam mazila mačića, starog 6 mjeseci, duže dlake. Pomaže li Frontline kod tekuta? Mačića sam tretirala prije 2 tjedna Frontlineom, bojim se da tekuti ne prijeđu na druge male mačiće od 2 mj. te starije (3 g.) i psa mješanca labradora jer se stalno igraju zajedno. Što mi je činiti? Hvala, MihaelaO: Tekuti pripadaju redu Phthiraptera - životinjske uši. Njihovi usni organi su vrlo specijalizirani ovisno o načinu ishrane. Pripadaju u podred: Mallophaga - tekuti. Kod tekuta su usni organi prilagođeni za grizenje rožnatih tvari. Tekuti žive kao vanjski nametnici na koži ptica i sisavaca. Tijelo im je spljošteno dorzoventralno i veličinom variraju od 0,5 do 10 mm. Na glavi se nalazi par reduciranih sastavljenih očiju. Nemaju ocele. Ticala su kratka, glavičasta, sastavljena od pet članaka, a kod mužjaka su često izmijenjena u organe za prihvaćanje. Na prsima se nalaze tri para kratkih nogu posebno prilagođenih za prihvačanje na domadara. U stopalu imaju 1-2 članka s 1-2 pandžice. Usni organi za grizenje prilagođeni su za hranjenje perjem i dlakom, a rijetko krvlju domaćina (kao Menocanthus sp). Tekuti nastanjuju uglavnom točno određeno područje tijela svog domaćina. Tako, naprimjer, tekuti goluba vrste Colombicola colombae dolaze uglavnom na krilima goluba, dok je vrsta Goniocoles bidentatus prisutna na perju u području vrata. Ženka polaže stotinjak jaja koja lijepi u redovima na perje i dlaku. Čitav razvoj traje 4-5 tjedana. Iz jaja se kroz 3-4 dana izvale nimfe koje u slijedećih dvadesetak dana prođu tri međuličinačka stadija do potpune zrelosti. Predstavnici porodice Philopteroidae većinom su nametnici na pticama (kokoškama, golubovima, lastavicama, a Trichodectoidae na sisavcima. Njima pripadaju pasja (Trichodectes canis) i mačja tekut (Trichodectes subrostratus). S obzirom da su tekuti jako sitne, a u pasa i mačaka više podsjećaju na prhut, pa po opisu nametnika koje ste vidjeli na mačićima, prije su u pitanju buhe o kojima sam opširno pisala ovdje.Tretirajte mačiće Frontline sprejem, psa Frontline sprejem ili ampulicom, okoliš pošpricajte sa Biokillom, a za kokoši ćete morati uzeti ili pripravak NEOPIROID EC 20 ili Sebacil, od kojih ćete pripraviti otopinu kojim ćete tretirati nastambu i pogotovo dobro pošpricati sve pukotine u kokošinjcu jer tekuti izlaze noću i napadaju kokoši, a danju se u pukotinama nastambe sakrivaju.

 Odgovara: Slađana Trutin, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku afričkog tvora, stara je oko godinu i pol. Tjera se i našla sam joj mužjaka. Koliko bi oni vremena trebali provesti zajedno da ona pristane na parenje? On se trudi, a ona stalno uzmiče. BrendaO: Afrički tvor vrlo je zabavna i društvena životinja. Spada u porodicu Mustelidae, a latinski naziv vrste je Mustela putorius furo. Domestificirani su i u svijetu, već vrlo popularni kao kućni ljubimci. Preporučljivo je da imaju kavez, no nekoliko sati na dan moraju biti slobodni kako bi se mogli igrati i rastrčati.Ženke su teške 650-1100 g, a mužjaci su obično dvostruko veći pa dosežu težinu 1200-2000 grama. Prosječna dužina tijela bez repa je 30-40 cm, a rep im je dug 13-20 cm. Afričkog tvora poznajemo u dvije osnovne boje: smeđi sa crnom maskom, repom i nogama te albino, koji je potpuno bijel i ima ružičaste oči (zbog  nedostatka pigmenta u šarenici). Životni vijek im je 7 do 9 godina, no većina kućnih tvorova doživi do 6 godina.Neugodan miris tvorova je posljedica je više različitih izlučevina: spolne žlijezde, analne vrećice te kožne žlijezde u području oko anusa. Da bi se ublažio miris koji nastaje zbog izlučevina kožnih žlijezda, tvorove treba kupati jednom do dva puta tjedno i to blagim šamponom. Miris koji nastaje zbog analnih vrećica i spolnih žlijezda moguće je eliminirati samo kirurškim zahvatom. Tvorovi su sezonski poliestrične životinje, a ovulacija je inducirana prisustvom i ponašanjem mužjaka, odnosno koitusom (kao kod mačaka). Ukoliko se ne pare, ženka tvora će ostati u permanentnom estrusu, osim ako ne dođe do spontane ovulacije. Kod spontane ovulacije, kao i kod neuspješnog parenja, doći će do lažne trudnoće koja traje 42 dana. Ženka u estrusu ima intenzivniji miris, dolazi do bilateralnog ispadanja dlake po trbuhu i repu, vulva je povećana i javlja se mukozni iscjedak. Ženku tvora, dakle, treba ili pariti ili sterilizirati. Ukoliko se ne napravi ni jedno, zbog konstantog estrusa i velike količine hormona estrogena, kojeg stvaraju jajnici, može doći do ozbiljnih poremećaja. Ovakavo stanje nazivamo estrusna hipoplazija koštane srži, a dolazi do smanjenog stvaranja krvnih stanica, što može biti pogubno.Ženke će se početi tjerati u proljeće, dakle kada su stare 8 do 12 mjeseci. Najbolji pokazatelj da je ženka u fazi tjeranja je otečena vulva, stoga  najprije provjerite je li Vaša ljubimica doista u tjeranju. Parenje je u tvorova prilično grubo pa se ponekad dobiva dojam kako se one ne žele pariti. Najbolji pokazatelj je praćenje otečenja vulve. Nakon 4-5 dana bi otečenje trebalo splasnuti, no ukoliko je vulva i dalje otečena, parenje bi trebalo ponoviti. Ukoliko otečenje splasne, za očekivati je potomstvo za oko 42 dana (38 do 44 dana).Ženka tvora ima 5-9 mliječnih žlijezda, a može okotiti 1-18 mladunaca. Bebe tvorići se rađaju bez dlake, gluhi i slijepi. U dobi od 3 tjedna se tvoriće počinje prehranjivati, a tada počinje i "rukovanje" s njima. Tvorići progledaju sa 4 tjedna, a od majke se odvajaju sa 6 tjedana.Tjedan dana prije poroda ženka se počinje linjati i raditi gnijezdo od dlake te joj treba osigurati mirniju i tamniju prostoriju.Kada ženka ima mlade, najbolje bi bilo odvojiti mužjaka od legla jer bi mogao ozlijediti pa i ubiti mlade. Također, za vrijeme spolnog žara mužjak će ići za ženkom te ju neće puštati na miru, a ona se tada mora posve posvetiti leglu i majčinskim "dužnostima". Ženki se za vrijeme dojenja mladih mora osigurati konstantna dostupnost kvalitetnoj hrani, a također joj je potrebno povremeno prehranu obogatiti s ponešto dodatnih mesnih proteina, koji će joj popomoći u proizvodnji, odnosno produkciji mlijeka (npr. može se davati neka mesna "baby" hrana od piletine ili puretine i to 3-4 čajne žlice, kao nadopuna regularnoj prehrani).

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Čula sam da mačke koje imaju plave oči ne vide, nego samo imaju vrlo razvijen osjet njuha. Je li to istina? Čula sam i da samo perzijske mačke s plavim očima ne vide? Vide li psi, npr. husky koji imaju plave oči? Znam jednu osobu koja ima psa sa dva različita oka, jedno plavo i jedno smeđe? Vidi li on na oba oka?Hvala,MajaO: O mogućim uzrocima gluhoće u perzijskih mačaka pisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet. med. ovdje.Uzgoj mačaka s prirođenim anomalijama je zbranjen (monorhizam, kriptorhizam, višak ili manjak prstiju, gluhoća, škiljenje). Ukoliko uzgajivač i vođa uzgoja ustanove da se greška ponavlja, obavezno je takvu životinju isključiti iz uzgoja. Mačići kod kojih se ustanove takve greške ne smiju se prodavati kao uzgojni, a u rodovnicu treba unijeti opasku "Zabranjen uzgoj". Također, na rodovnici može pisati i "Zabranjen uzgoj na zahtjev uzgajivača". Svaki je vlasnik dužan prije prvog parenja obaviti slijedeće testove u skladu sa FIFE pravilnikom o testiranju životinja, oboljenja i greške na koja mačke moraju biti testirane kod veterinara u cilju iskorijenjenja takvih promjena.Istraživači konstatiraju da se 17-22% bijelih mačaka bez plavih očiju rađa gluho. Postotak raste na 40% ako je jedno oko plavo, a ako su oba plava, 65-85% mačaka je gluho. Dominantni gen za bijelu dlaku koči pigment koji se nalazi u koži i njenim produktima (dlake) - eumelanin - zaslužan za crnu boju mačje dlake.Kao i ostale životinje, mačke bez osjetila sluha kompenziraju svoj nedostatak izoštrenim ostalim osjetilima. Uz izoštreni vid i miris, ističe se i sposobnost percipiranja vibracija podloge na kojima hodaju, pa su takve mačke "predviđale" i potrese... Također, ove mačke uredno predu, polažu uši na tjeme kad su neraspoložene i mijauču. Normalno su integrirane u mačje skupine, nema distanciranja, samoinicijativnog ili prinudnog.Kod pasa se taj problem javlja u dalmatinera.U sibirskog haskija najčešći zdravstveni problemi sa očima su juvenilna katarakta, kornealna distrofija o progresivna retinalna atrofija. Na plave oči normalno vide.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliki je životni vek prosečnog psa i prosečne mačke?Hvala,StefanO: Prosječni životni vijek domaće mačke se kreće oko 14 godina. Međutim, poznati su i slučajevi u kojima su mačke živjele i 25-35 godina. Prosječni životni vijek pasa se kreće oko 13 godina. Međutim, poznati su i slučajevi u kojima je pas poživio i 27 godina. Naime, takve varijacije su moguće zbog različitih čimbenika: pasmina, genetski potencijal jedinke, zdravstveni status, hranidba,... Tako, poznato je da manje pasmine žive duže, odnosno, da veće pasmine brže prolaze kroz sve faze života (odrastanja).Osnovna karakteristika starenja tijela su progresivne i ireverzibilne promjene. Tako, poznavanje čestih patoloških promjena koje se povezuju s procesom starenja te njihovim utjecajem na normalne fiziološke funkcije organizma, omogućuju veterinarima da kvalitetnije planiraju i provode različite mjere u svrhu prolongiranja kvalitete i zdravlja ljubimca.Danas postoji preko 20. različitih teorija koje pokušavaju objasniti proces i intenzitet starenja. Mnogima je zajednička činjenica da je za intenzitet razvoja i starenja odgovorna genetska predispozicija životinjske vrste, kao i same pojedine jedinke.Iako je genetika izrazito važan čimbenik dužine života naših ljubimaca, mnoge studije i istraživanja provedena u različitim zemljama pridodaju veliku važnost i ispravnoj prehrani. Naime, ne samo da je potrebno tijekom cijelog života ljubimca osigurati optimalnu prehranu, prehranu koja sadrži sve vitamine i nutritivne elemente nužne za svaku pojedinu životinjsku vrstu, nego je potrebno i prilagoditi iste u skladu s dobi i veličinom dotičnog ljubimca. Na takav način, možete osigurati najbolje moguće preduvjete za zdravlje svog ljubimca.Također, nužno je i osigurati i održavati ispravnu kvalitetu života ljubimaca, te na takav način provoditi dobru prevenciju pojavi različitih zdravstvenih poremećaja.Nužno je i provođenje, na dnevnoj osnovi, fizičke aktivnosti te njenih prilagodbi s obzirom na dob ljubimca.U svakom slučaju, koliko god dugo neki ljubimac živio, veze koje se ostvare između njih i ljudi nerijetko traju cijeli život.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj njemački ovčar boravi vani i ima 17 mjeseci. Preko noći je pronašao živog ježa. Igraćuju se s njim, ubacio ga je u zdjelu sa vodom i jež se utopio. Jež je u zdjeli bio nekoliko sati. Tu sam zdjelu samo isprao vodom. Sad me zanima da li mi se pas možda zarazio salmonellom ili nekom drugom bolešću koju prenose ježevi? Koji su simptomi, kako bi se pas trebao ponašati? Da li tablete za unutrašnje parazite mogu izlječiti salmonelu kod psa? To se desilo prije nekih 2 mjeseca. Zahvaljujem, ElmaO: Jež je simpatična životinjica, koja je omiljena među djecom,  crtanim filmovima i dječjim pričama, no na žalost nosi veći broj zaraza i potencijalno zoonotičnih infekcija, od gljivičnih do salmoneloze. Jedino se gljivične infekcije prenose direktnim kontaktom sa ježom, dok se ostale prenose putem fecesa ili predmeta kontaminiranim fecesom.Bakterije Salmonelle ima preko a2000 serotipova, a u ježa je zabilježena S. enteritidis tip 11 (prenosi se i putem kokošjih jaja te ježevih buha pa predstavlja naročitu opasnost za djecu i kućne ljubimce koji najčešće dolaze u kontakt sa fecesom ježa) te S. typhimurium (česta je u fecesu ježa te se najčešće povezuje sa zarazom u ljudi).Salmoneloza najčešće uzrokuje enteritis (upalu sluznice crijeva), septikemiju (sistemsku bolest uslijed prisutnosti bakterijea ili njezinih toksina) te pobačaj. Nije rijetka pojava da je individualno inficirani pas subklinički nositelj, dakle, ne pokazuje klinički vidljive simptome, ali može biti prenositelj bolesti (salmonela se može izolirati u fecesu u čak 25% poptuno zdravih jedinki). Salmonelozom se mogu zaraziti psi sve dobi i pasmine, iako je najčešća u vrlo mladih štenaca i skotnih kuja. Prenosi se kontaminiranom vodom, hranom ili predmetima. Inkubacija ove bolesti je različita upravo zbog mogućnosti subkliničkog oboljenja te akutizacije bolesti uslijed pada imuniteta.U pasa, simptomi ove bolesti su: letargija, depresija, slabost, odbijanje hrane i gutbitak tjelesne težine, povišena tjelesna temperatura, proljev (sa ili bez primjesa krvi), trbušna bol. Kako bi se potvrdila bolest potrebno je provesti nekoliko pretraga; vađenje krvi (kompletna krva slika i biokemija krvi), analiza urina, koprološka pretraga, RTG-snimka prsnog koša i abdomena, bakteriološka kultura fecesa i krvi.Tablete protiv crijevnih parazita, na žalost, nemaju djelovanje na ovu bakteriju. U ovisnosti o težini kliničkih simptoma, salmoneloza u pasa se liječi na sljedeći način: često je potrebna hospitalizacija kako bi se izolirao jer je zarazan za ostale kućne ljubimce i ljude. Ukoliko su prisutni teški simptomi od strane probavnog sustava (proljev i povraćanje) uskraćuje se hrana na 24 sata i daje potporna terapija infuzijom tekućine i elektrolita.Antibiotska terapija je indicirana samo u nekim slučajevima jer se smatra kako u onih zdravih jedinki antibiotici mogu potaknuti stadij nosioca. No, u jedinki sa težim kliničkim znakovima (krvavi proljev, povišena tjelesna temperatura, šok ili sepsa) antibiotici su dio terapije salmoneloze. Do potpunog izliječenja dolazi nakon dugog vremenskog perioda; potrebno je provoditi kontrole kulture fecesa jednom mjesečno kroz nekoliko mjeseci kako bi se procijenila prisutnost ove bakterije.Zatim, jež se smatra prenosiocem i gljivičnih bolesti zoonoza, od kojih je najčešća gljivica Trichophyton erinacei, a češće obolijevaju ljudi u direktnom kontaktu sa ježem ili preko kućnih ljubimaca (npr. pasa) koji često nemaju klinički vidljivih simptoma.Zatim, ježevi prenose i Capillariozu - unutrašnji parazit, oblić, koji se prenosi fecesom ježa, a rijetko uzrokuje i plućne bolesti osim probavnih poremećaja.Buhe - iako je specifična vrsta samo za ježa, može se nahraniti na psu (ili čovjeku) i prenijeti određene bolesti poput Salmonelle enteritidis.Bakterije - ugriz ježa ili ubod bodlje može uzrokovati lokalne kožne infekcije uzrokovane prvenstveno bakterijom Pseudomonas ili Erisipelothrix. U svakom slučaju kod pasa su simptomi gotovo nezamjetni dok kod čovjeka infekcija može prijeći i u sistemsku pa treba potražiti pomoć liječnika opće prakse.Osim navedenog, prenose i  Leptospirozu - iako ježevi ne pokazuju klinički vidljive simptome, uzrokuje teško oboljenja u psa i čovjeka, prenosi se ugrizom ali i kontaminiranim urinom: postoji nekoliko tipova a najteže infekcije uzrokuje L. icterohaemorrhagiae - inkubacija traje od 2 do 30 dana sa simptomima naglog povišenja tjelesne temperature, bolova u mišićima, osipa, konjuktivalne injekcije. U vrlo teškim slučajevima dolazi do naglog pogoršanja zdravstvenog stanja sa krvarenjima po koži, sluznicama i plućima. Ovo progradira u zatajenje bubrega, jetre i srca te uginućem unutar tjedan dana. Zatim, Lyme bolest uzrokovana je spirohetom Borelia a najčešći uzročnik je varijanta B. burgdorferi. Prenosi se putem krpelja a inkubacija je varijabilna (od nekoliko dana, tjedana, mjeseci pa i godina) sa simptomima upale zglobova, srčanog mišića, neurološkim simptomima i osipom, zatim, može se javiti i upala moždane ovojnice, upale moždanog živca.Sarcoptes šuga - iako vrlo rijetko no može se zaraziti pas, ali i čovjek.Kako su ježevi gotovo u potpunosti noćne životinje dan provode u spavanju pa je tako vrlo dobar pokazatelj zdravstvenog stanja ježa, npr. pronalazak danju jer to znači da sa njim nešto nije u redu. Kako ga je Vaš ljubimac pronašao noću velika je vjerojatnost da je sa njegovim zdravljem bilo sve u redu no kako većinu bolesti koje se manifestiraju sa vrlo teškim simptomima u ljudi i kućnih ljubimaca, ježevi ne pokazuju vidljive simptome, preporučujem Vam oprez i pomno promatranje ponašanja Vašeg ljubimca. U dogovoru sa Vašim veterinarom možete napraviti kulturu fecesa na salmonelu kako bi dobili općeniti uvid u zdravstveno stanje i mogli sebe i Vašu obitelj pravovremeno zaštititi. Što se ostalih bolesti tiče, također se mogu napraviti pretrage krvi i identifikacija protutijela koje dokazuju kontakt sa infektivnim materijalom.Također, ukoliko primijetite neuobičajene simptome kod sebe i Vaše obitelji, obratite se liječniku opće prakse.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije malo više od tjedan dana sam našla malog šišmiša na cesti pokraj kuće. Pretpostavljam da se nedavno izlegao jer mu tijelo ne doseže više od 5 cm. Nije sposoban još uvijek letiti pa sam ga ja odlučila zadržati neko vrime dok ne ojača i počne letiti. Ne mogu ga pustiti jer je premali, a strah me da ga ne uhvati neka zmija ili divlja mačka. Zasad ga hranim mlijekom, ali ne znam šta da mu dam kad malo naraste. Hoće li on samo insktitivno poletiti i kad? Hvala, JelenaO: Općenito je pravilo da prehrana šišmiša ovisi o mjestu prebivališta i njihovoj prilagođenosti.Najmanji broj je mesojeda koji se pretežno hrane malim kralješnjacima (žabe, ribe, mali glodavci ili ptice). Dakle, najveća je vjerojatnost da imate šišmiša kukcojeda, tako da mu treba osigurati adekvatnu prehranu. Oni se u prirodi hrane sljedećim insektima: pčele, ose, mravi, muhe, skakavci, žohari i drugi insekti.Po rođenju, šišmiši su teški oko 1/6 do 1/3 tjelesne težine odrasle jedinke i imaju dobro razvijene stražnje ekstremitete. Ta činjenica osigurava malenom šišmišu da se dobro drži uz majku ili za gnijezdo. Po rođenju, krila šišmiša su u potpunosti nerazvijena te su stoga u potpunosti u ovisnosti o majčinom hranjenju. U prvih 5-6 tjedana života, osnovna hrana im se sastoji od majčinog mlijeka. Nakon 2. mjeseca života, krila su im potpuno razvijena i polako počinju samostalno loviti hranu.Od hrane, savjetujem Vam da nabavite žive cvrčke u jednom od naših Pet centara.Više informacija o šišmišima, o zakonskim odredbama koje se odnose na ovu vrstu, kao i prehrani ove vrste životinja, možete naći u odgovoru moje kolegice Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje. Više informacija o prehrani ove vrste životinja možete doznati i kod djelatnika ZOO vrta u Zagrebu.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Vlasnik sam 5 omatičenih grla hrvatskog hladnokrvnjaka, kojima je potreban veliki ispust i neka vrsta slobode. Mađutim, kada ih pustim u ispust, na njih navali milion obadova, muha i komaraca. Iz tog razloga me zanima da li postoji neki "sprej" ili sredstvo kojim se konji mogu namazati ili poprskati da mogu biti slobodni i mirni od napasti te gdje se može kupiti.Unaprijed zahvaljujem, KrunoO: Na žalost, na tržištu nije dostupno mnogo praparata koji djeluju ektocidno, a da se mogu primjenjivati na konjima.U ljekarnama Pet centra možete pronaći preparat Neopitroid EC 20 - tekući koncentrat za izradu emulzije te Pet soft - gotovi pripravak u sprayu od 500 ml  protiv vanjskih nametnika  za pse, mačke, ptice, papige, zamorce, hrčke, konje, kuniće i dr.Neopitroid EC 20 sadrži permetrin - sintetski ektoparziticid / insekticid produženog djelovanja, a spriječava invaziju goveda, konja, ovaca, svinja, pasa i peradi - ušima, paušima, krpeljima, buhama i tekutima te za suzbijanje hematofagnih dvokrilaca (obadi, muhe, komarci i dr.) koji ubadaju i uznemiruju životinje. Tekući koncentrat za izradu emulzije mora se prije upotrebe razrijediti s vodom. Životinje se prskaju pomoću ručne ili leđne prskalice, a prije svake upotrebe se priprema svježa radna emulzija.Upotrebljen prema uputi, pripravak štiti od muha koje se zadržavaju samo oko rogova 21 do 28 dana, a od ostalih infestacija 7 do 14 dana.Preporučuje se pripravak aplicirati čim se na životinjama primjete molestanti, a prskanje treba ponavljati s razmacima od mjesec dana.Svrbež kod konja izazvan ubodom komaraca i "komarčića" ublažava se premazivanjem svakog ili svakog trećeg dana, ovisno o stupnju promjena. Za suzbijanje komaraca, tj. svrbeža nakon njihova uboda upotrebljava se 0, 1 % otopina koja se dobije tako da na svakih 5 litara vode doda 25 ml Neopitroid EC 20. Tom otopinom se premazuje područje oko grive te duž srednje linije leđa, od grebena prema korijenu repa.Osim prskanja životinja, preporuča se prskanje stočnih nastambi preparatom Neopitroid alfa.Pet soft u spreju je biološki proizvod s trenutačnim i produženim djelovanjem. Ravnomjerno poprskana mjesta ostaju zaštićena  i za insekte pogubna u trajanju oko 3 tjedna.Osim ta dva preparata, koje možete pronaći u Pet centru, postoji i Bayerov  koncentrat za izradu emulzije - Bayticol EC 6% s djelatnom tvari flumetrinom. Flumetrin je sintetski insekticid/akaricid iz skupine piretroida.Bayticol EC 6% štiti i liječi goveda, ovce, koze, konje i pse od invazije krpeljima, ušima, paušima, hematofagnim dvokrilcima (obadi, muhe, komarci i dr.) i šugarcima kod ovaca. Prije pripreme radne emulzije koncentrat se promućka u boci, a nakon toga se miješa s vodom. Sve domaće životinje  se prskaju ili peru sa spužvom otopinom 10 ml Bayticola u 20 litara vode. Dlačni pokrivač se temeljito prokvasi prsanjem ili pranjem sa spužvom, osobito mjesta koja ektoparaziti najčešće napadaju.Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ove dražesne stonoge u kući  - Scutigera coleoptrata (kućna stonoga), pojavile su se ovo ljeto. Najrađe bih se riješio tih nametnika, a kako ne znam. Kako to mogu napraviti, molim Vas da mi pomognete savjetom i preporukom?Unaprijed se zahvaljujem, Zlatko O: Scutigera coleoptrata je jedna od mnogo vrsta poznatih kao kućne stonoge. Žuto je sive boje i ima 15 pari nogu. Originalno je endemska vrsta mediteranskog područja, no vrsta se proširila po cijelom svijetu gdje najčešće živi u domovima ljudi.Ona je insektivor i ubija i jede artropode (člankonšce), kao insekte i pauke.Polaže jajašca u proljeće. Kao u mnogih člankonožaca larve izgledaju kao minijaturni oblici odraslih sa četiri para nogu. Žive od tri do sedam godina, ovisno o okolišu. Počinju se razmnožavati sa tri godine. Mužjak polaže sjeme na tlo, a ženka je koristi da oplodi jaja.Ženka proizvodi antifungalnu tvar prilikom uzimanja jaja u usta i tako ih zaštiti.Hrani se paucima, termitima, žoharima, srebrnim ribicama, mravima... i uglavnom su noćni lovci.Preferiraju život u hladnim i vlažnim prostorima. Njihov dišni sustav ne sadrži mehanizam za zatvaranje dišnog sustava i zato okoliš u kojem obitavaju mora biti tako vlažan da sprijeći dehidraciju. Nalazimo ih u svakom kutku kuće, a najviše u podrumu, kupaonicama i wc-ima, ali mogu se naći i u spavaćim i dnevnim sobama te uredima.Smatraju se bezopasnima za ljude i kućne ljubimce, a ugrizom ne mogu probiti ljudsku kožu.Tehnike za uklanjanje stonogi uključuju čiščenje prostora gdje im pogoduje i gdje ih ima, eliminacija populacije većih kućnih insekata, saniranje rupa i pukotina na zidu i po potrebi pomoć službe za dezinsekciju.

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb   P: Imam jedan problem, naime, naselili su nam se puhovi u vrt u Malinskoj. Hodaju nam preko terase, ulaze u kuću, nije nam baš preugodno. Da li mi možete pomoći sa neki savjetom kako da ih otjeramo, što im smeta, kako ih uplašiti. Hvala na pomoći i pozdrav, Sanja Općenito o puhu O: Puh je malo manji od kućnog štakora. Odozgo je siv, odozdo bijel, a oko oka ima tamniji prsten. Naraste do 16 (13-19) cm + rep od 13 (11-15) cm. Živi u bjelogoričnim šumama, parkovima, voćnjacima, aktivan od početka sumraka i noću. Gnijezdo radi od korijenja i mahovine u dupljama, pukotinama stijena, kućicama za ptice, dobro skače i penje se. Zimski san spava oko 7 mjeseci. Živi u zadrugama. Pari se u srpnju, mlade nosi 30-32 dana, koti od kolovoza do rujna 1 put po 3-4 (1-7) mladih. Mladi su slijepi 21-22 dana, sišu 28 dana, samostalni su nakon 60 dana, a spolno zreli nakon 12 mjeseci. Žive 9 godina. Čime se hrane puhovi? Prehranjuje se voćem (šljive, breskve...), bobicama, košticama, sjemenkama, kukcima, puževima, manjim sisavcima, mladim pticama i jajima, lišćem (lijeska). Kako se riješiti puhova?                                            Inače, sivi puh (Glis glis L.) je naša autohtona divljač, koja se danas lovi posebno konstruiranim lovkama, pri čemu je za lov potrebno dobiti odgovarajuću dozvolu. U dostupnoj literaturi, te na internetskoj ponudi mogu se pronaći mnogi ultrazvučni repelenti za male glodavce, koji se reklamiraju kao djelotvorni i za puhove. No, upitna je dostupnost takvih kvalitetnih naprava kod nas. Puhovi imaju odlično razvijeno osjetilo mirisa i danas se istražuju mogućnosti feromonskog odbijanja, no na našem tržištu ne postoji neki gotov proizvod koji bismo mogli preporučiti, a pretragom interneta i konzultacijom s kolegama iz inozemstva, nismo uspjeli pronaći takav preparat niti van granica Hrvatske (što, ipak, ne znači da ne postoji). S obzirom na genetski određen strah malih glodavaca od mačkolikih zvijeri, vjerujem da bi prisutnost mačke u Vašem kućanstvu bila odličan "repelent" za puhove, a Vama bi pružilo veselje druženja s još jednim kućnim ljubimcem.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U dvorište mi je prije par dana došao mali jež i tamo se zadržao. Još sinoć sam primijetila kako ima nešto iznad oka, a danas navečer kada sam primijetila da je ježić premiran, otkrila sam da se radi o krpelju. Uspjela sam pincetom izvaditi krpelja koji je bio dosta velik jer se napio krvi. Ježić je par minuta nakon što sam krpelja izvadila živnuo i otišao u grmlje. Zanima me jesam li dobro napravila i jesam li možda trebala napraviti još nešto? Stvarno bih htjela da ježić bude dobro. Unaprijed hvala i lijepi pozdrav, MarinaO: Ježevi (Erinaceidae) pripadaju porodici sisavaca. Najpoznatiji predstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi jež (Erinaceus concolor). Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve kao i kolutićavci), no jedu i male kralježnjake, kao i strvinu. Kao i druge životinje, i ježevi su podložni invazijama ektoparazita, kao što su krpelji. Krpelji su grinje koje imaju četiri para nogu i tijelo sastavljeno od glave i trupa. Krpelji se pričvrste na životinju pomoću "usnog aparata" i sišu krv, pritom izlučujući sa slinom i uzročnike raznih opasnih bolesti kao što su piroplazmoza, borelioza, erlihioza i dr. Na mjestu uboda, oštećuju kožu i otvaraju vrata za ulaz opasnih bakterija i virusa, a njihove izlučevine izazivaju reakciju praćenu svrbežom. Velika invazija na životinji može izazvati i slabokrvnost.U svakom slučaju, dobro ste postupili. Uklanjanjem ektoparazita umanjujete mogućnost pojave bolesti kod ježa, odnosno, osiguravate mu dobro zdravlje i otpornost organizma. Naime, ako se na ježu pronađu jedan do dva krpelja, u pravilu to ne predstavlja neki ozbiljniji problem. Međutim, često se na ježu mogu naći i masovne invazije koje predstavljaju ozbiljnu opasnost za njega.U borbi protiv ektoparazita se najčešće koriste različiti insekticidni sprejevi, sprejevi prvenstveno namijenjeni psima i mačkama. Međutim, određena ispitivanja dovela su do zaključka da takvi sprejevi često mogu zakomplicirati situaciju dovodeći do teškoća u normalnom disanju ježeva. Osim sprejeva, koriste se i različiti insekticidni puderi. Nerijetko, takvi puderi su se pokazali poprilično opasnim za ježeve.Iz gore navedenih razloga, najbolje rješenje bi bilo klasično uklanjanje krpelja pomoću specijalnih pinceta.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kastrirala sam tvora prije tjedan dana zbog neugodnog mirisa, ali on još uvijek smrdi, da li je moguće da operacija nije dobro urađena? NatašaO: Tvorovi imaju specifičan miris, koji je produkt izlučevina spolnih žlijezda, analnih žlijezda i žlijezda u koži po cijeloj površini tijela. Ovaj miris tvorovi izlučuju da bi obilježili svoj teritorij, a u prirodi nekim vrstama predstavlja i jednu vrstu obrambenog mehanizma. Miris je intezivniji kod mužjaka, a naročito u vrijeme spolnog sazrijevanja. Upravo zbog mirisa, ljudi se rijetko odlučuju za tvora kao kućnog ljubimca.Analne žlijezde u tvorića najmanje doprinose neugodnom mirisu. Najveći postotak neugodnog mirisa izlučuje se lojnim žlijezdama u koži koncentriranim oko lica tvorića, ali raspoređenih i po cijelom tijelu. Najveći doprinos mirisu ipak ima hormonalna aktivnost koja stimulira produkciju mirisa u lojnim žlijezadama pa je, stoga, i najbolji način redukcije neugodnog mirisa (oko 90%) kastracija tvora, pri čemu se odstranjuju spolne žlijezde i analne žlijezde, odnosno analne vrećice. Nakon kirurškog zahvata uočava se smanjenje mirisa i lučenja lojnih žlijezda nakon otprilike 30 dana pa se za sada ne može govoriti o pogrešci načinjenoj kod samog zahvata. Svakako o ovome možete porazgovarati i sa svojim veterinarom.Treba naglasiti kako se kod zdravog tvorića u čistoj okolini neugodan miris gotovo niti ne osjeti. Držanje posude za vršenje nužde čistom znatno reducira neugodne mirise. Nakon svakog obavljanja nužde uklonite izmet, a kompletno očistite posudu za WC dva do tri puta tjedno. Kao stelju nikada nemojte koristiti cedrovinu jer može uzrokovati znatne respiratorne probleme kod tvorova. Zatim, piljevina osobito ne upija mokraću niti mirise. Stoga se odlučite bilo za higijenski pijesak, silikonski pijesak ili drvene peletice.Zatim, prljave uši također mogu biti uzrokom neugodnih mirisa. Tvorovi proizvode velike količine ušnog voska neugodnog mirisa pa se one moraju čistiti jednom u dva do tri tjedna. Imajte na umu kako iznimno neugodan miris i crna obojenost ušnog voska može upućivati i na infekciju ušnim parazitima. Ovakvo bi stanje trebalo pregledati kod veterinara.Treba obratiti pozornost i na usnu šupljinu  u slučajevima neugodnog zadaha koji upućuje na probleme zubiju. Kao preventivu, tvoriću zube možete redovito prati pastama za zube i četkicom za zube posebno namijenjenima kućnim ljubimcima.Neugodan miris uzrokuje i izmet tvorića. Jačina mirisa i količina izmeta može se kontrolirati pravilnom i kvalitetnom ishranom. Loša kvaliteta hrane rezultira lošim općim zdravstvenim stanjem, a isto tako i izmetom. Konzervansi, umjetna bojila i arome te masnoće loše kvalitete rezultiraju posebno neugodnim mirisom izmeta. Kvalitetna gotova hrana, s dovoljnom količinom vlakana iz povrća i žitarica, te dovoljno i redovito konzumiranje vode dovodi do nepotrebne velike količine stolice, s obzirom da tvorići moraju pojesti veću količinu hrane u svrhu zadovoljenja dnevnih potreba na hranjivim tvarima. Tvorovi bi trebali jesti dehidriranu hranu sa manjim udjelom vlaknine i visokim udjelom masnoća i proteina iz mesa. Gotova hrana treba sadržavati minimalno 32% proteina, 18% masnoća te 3% vlaknine. Tvorići se ne hrane hranom za pse, a konzerviranu hranu treba ponuditi samo povremeno.Pravilna prehrana, čiste uši i zubi, dobro opće zdravlje, čista okolina te povremeno kupanje pomaže u prevenciji neugodnih mirisa kod tvorića. Svojeg tvorića nemojte prskati parfemima, dezodoransima ili nekim drugim mirisnim sredstvima kako se ne bi pojavile nepotrebne komplikacije alergija na upotrijebljena sredstva te iritacije sluznica.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Molim da mi odgovorite na mojih par pitanja. Želim kupiti afričkog tvora, zanima me njegovo ponašanje prema vlasniku. Koliko veliki kavez mu treba i čime treba biti opskrbljen taj kavez? Što on sve jede? Može li živjeti sam ili trebaju biti dva ili više tvorova u kavezu? Čula sam da su oni sakupljači, što to znači? Zahvaljujem unaprijed i nadam se skorom odgovoru. Magdalena O: O afričkom tvoru su moji kolege već  puno pisali pa detaljnije informacije ti o njegovom ponašanju prema vlasniku te kavezu i opremi ovdje, ovdje i ovdje, o pravilnoj prehrani ovdje i ovdje, o sterilizaciji ovdje, a o suživotu sa drugim kućnim ljubimcima ovdje. U svakom slučaju, tvorovi su osjećajne i inteligentne životinje. Podložni su stresu pa se prema tvoriću ne smiju primjenjivati kazne u obliku zlostavljanja ili zanemarivanja. Tvor se pridržava na način da se jednom rukom primi ispod prednjih nogu, a drugom rukom pridržavaju zadnje noge. Prilaziti mu treba polagano i bez naglih trzaja i vike. Kad se privikne na vlasnika, tvorić će sam zatražiti od vlasnika da ga primi u ruke i da ga mazi. Dok je tvorić u rukama s njime se ne smije igrati i poticati na igru. On mora naučiti da su ruke mjesto za maženje i izmjenjivanje nježnosti.  Ako se tvorić uzvrpolji i želi da ga se pusti iz ruku, treba ga čvršće prihvatiti jer će u protivnom naučiti kako vrpoljenje znači slobodu. Tvorovi grizu i svojim ugrizom komuniciraju sa vlasnikom. Tijekom druženja s vlasnikom tvor mora naučiti koja je granica tolerancije vlasnikove kože na njegove ugrize. Nažalost, u trgovinama, a kod nekih uzgajivača mogu se pronaći i tvorići koji jako grizu. U većini slučajeva radi se o životinjicama koje su zlostavljane ili zapostavljane te nisu naučene na ljudski dodir. Od malena ih se treba privikavati na ljude. Naime, kao što je već napomenuto, kroz igru tvorići uvijek grickaju, što predstavlja sastavni dio igre. Tvorići se ne smiju udarati, šutirati nogama ili prestrašivati. Potrebno je koristiti poslastice kao nagradu za dobro ponašanje i kvalitetno vrijeme provedeno u igri. Tvorovi nisu kućni ljubimci idealni za malo dijete. Djeca ne znaju kako primiti životinju i često su u tim pokušajima gruba. Na taj način mogu ozlijediti tvorića ili pak tvorić može ugristi ili ogrepsti dijete jer neće tolerirati njegovo grubo odnošenje. Iz tih razloga potrebno je uvijek nadzirati igru i druženje djeteta sa tvorićem. I kad se radi o drugim ljudima, npr. prijateljima vlasnika, valja biti oprezan. Potrebno je društvo upoznati sa tvorićem i uvijek nadzirati njihovu međusobnu interakciju. Prilikom nabavke igračke, treba imati na umu da svaka igračka nije dobra za tvora. Poželjne su igračke koje su napravljene od tvrde plastike ili kartona. Treba izbjegavati  male igračke s puno malih dijelova, igračke od mekane plastike, spužve ili gume. Svaka takva igračka tvoru može uzrokovati određene zdravstvene poteškoće. Idealne igračke su papirnate vrećice, razne kutije, loptice od špage, ping-pong i teniske loptice, razne igračke za mačke napravljene od tvrde plastike, skvičave igračke, razni tuljci od tvrdog kartona ili plastike (vodovodne cijevi) i slično. Što se tiče teze da su sakupljači, zanimaju ih mnoge stvari koje su nama važne, kao što su olovke, gumice, mobiteli, daljinski upravljači, novčanici, kartice, lijekovi, spužvice i slično pa ih je potrebno skloniti na sigurno  kako ne bi naudile njihovu zdravlju ili pak vlasniku zadale glavobolje zbog neuspješne potrage za istim. Budući da su vrlo inteligentne životinje, nije poželjno podcjenjivati njihove sposobnosti da upadnu u neku nepodopštinu. Tvorovi obožavaju igre skrivača i zadirkivanja i uključuju vlasnika u njihovu igru. Tijekom igre često upotrebljavaju ugrize na način da vlasnika ne ozljeđuju. Tvorić se može izvoditi u šetnju izvan prostora u kojem boravi. Pri tome treba obavezno koristiti tzv. «H» povodac namijenjen tvorovima ili malim mačićima. Dok je izvan sigurnosti svoga doma, tvorić se ne smije ostavljati bez nadzora vlasnika. Tijekom šetnje tvorić neće hodati uz nogu vlasnika kao npr. pas, već će htjeti zaviriti gdje god to može. Vole istraživati nove prostore pa tako treba biti pažljiv kako se ne bi provukli ili zavukli u neki vlasniku nedostupan prostor. Obožavaju snijeg pa se mogu izvesti na snježne igrarije. Sjajno i mekano krzno, sjajne oči i jasan pogled obilježja su zdravog tvora. Tvorovi mogu oboljeti od ljudske gripe i prehlade. Teško podnose vrućinu, te ih se po ljeti treba dodatno rashlađivati zbog opasnosti od toplinskog udara. Najčešće bolesti od kojih obolijevaju su: štenećak (100% smrtnost), začep crijeva (zbog svoje znatiželje često pojedu ili progutaju nešto), bolesti nadbubrežne žlijezde te poremećaja šećera u krvi. Bilo koja promjena u njihovom ponašanju kao što su neaktivnost, odbijanje hrane ili promjene na krznu (pretjerano otpadanje dlake s tijela i repa) znak su da nešto nije u redu sa zdravljem životinjice. U svakom slučaju potrebno je odmah potražiti veterinarsku pomoć. Tvorovi su podložni stresu te ih se stoga ne smije zlostavljati ili dovoditi u situacije koje bi isto izazvale. Prije odlaska veterinaru svakako je potrebno informirati se i posavjetovati se da li vaš veterinar ima potrebna iskustva s liječenjem tvorova. Tvor se obavezno mora cijepiti protiv štenećaka. U Hrvatskoj ne postoji adekvatno cjepivo pa se koristi cjepivo za mlade pse. Treba napomenuti kako je takva doza cjepiva prejaka za tvora pa prilikom cijepljenja valja odrediti omjer ovisno o težini životinjice. Prema zakonskim regulativama,   cijepljenje protiv bjesnoće se preporuča, ali nije obavezno ukoliko se tvorić ne prenosi preko granice u neku drugu državu (u tom slučaju potrebno je imati veterinarsku dozvolu o prijenosu, potvrdu o cijepljenju protiv bjesnoće i potvrdu o čipiranju). Ukoliko tvorić vrijeme provodi izvan kuće u interakciji s drugim životinjama, onda je uputno obaviti i ovo cijepljenje. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Holštajn krava je oteljena prošle godine, a osjemenjena u januaru ove godine. U aprilu veterinarskim pregledom je utvrđeno da je krava steona preko tri mjeseca. Ja sam kravu zasušio prije dva mjeseca, međutim prije sedam dana drugi veterinar mi je utvrdio da krava nikad nije bila steona, a ja sam je na silu zasušio.  Sada nema mlijeka. Da li netko zna hoće li vratiti mlijeko ili šta će se dešavati u narednom periodu, pošto je prije tri dana ponovo osjemenjena?  Da li ću morati čekati do oteljaja da mliječna žlijezda ponovo proradi? Hvala, mini farmerO: Od svih životinja krava ima najveće vime i najznačajnija je u proizvodnji mlijeka.Krave pasmine holstein-fresian spadaju u izrazito mliječne pasmine s visokom proizvodnjom mlijeka. Vime ili mliječna žlijezda  pripada grupi kožnih žlijezdi, a po histološkoj građi pripada tipu tubulo- alveolarnih žlijezdi. Sastoji  se od parenhima, kapsule i intersticija. U perenhimu se nalaze mliječne alveole u kojima se luči mlijeko, a odatle mlijeko žlijezdanim tubulima dolazi do mliječnih cisterni gdje se nakuplja. Mlijeko izlazi iz vimena aktom sisanja ili mužnje kroz sisni kanal. Vime kod krava se sastoji od četiri žlijezdana kompleksa na koje se nastavljaju po četiri sise s jednim otvorom.Zasušenje krava ili suhostaj je obavezan fiziološki  proces u cilju odmora mliječne žlijezde i njene pripreme za sljedeću laktaciju. Preporučljivo je da suhostaj traje od 45 do 60 dana kako bi se regenerirale sekretorne stanice mliječne žlijezde. Osim toga, zasušenje je potrebno kako bi se regulirao i pravilan razvoj ploda , zbog njegovih povećanih potreba za hranjivim tvarima u posljednjim mjesecima bređosti (oko 60 % prirasta ploda se događa upravo u suhostaju) i da se osiguraju rezerve za proizvodnju kolostruma.Nakon 8 dana od zasušenja, kad se preporuča slabija prehrana, preporuča se kravu obilnije hraniti s kvalitetnom hranom. Preporuča se davati koncentriranu hranu od žitarica uz dodatak vitamina i minerala, voluminoznu hranu, svježu travu te kvalitetno sijeno.U Vašem slučaju, ne može se obrnuti fiziološki proces izlučivanja mlijeka. Izlučivanje mlijeka u vimenu su pod utjecajem dva hormona  neurohipofize - prolaktina i oksitocina. Pri kraju graviditeta prestaju se lučiti estrogen i progesteroni te to omogućuje da prevlada laktogeni učinak prolaktina, tj. poticanje lučenja mlijeka. Žlijezdane stanice alveola mliječne žlijezde pod utjecajem prolaktina neprekidno luče mlijeko. Funkcija oksitocina se veže za mehanizme istiskivanja mlijeka, tj. pražnjenje vimena pri mužnji ili sisanju. Djelovanjem oksitocina izazivaju se kontrakcije mioepitelnih stanica koje okružuju mliječne alveole i nalaze se duž alveolarnih odvodnih kanalića. Na taj način potiskuju mlijeko iz alveolobularnih područja. Izlučeno mlijeko se zadržava u kanalićima sve dok ne dođe do osjetnog pritiska u žlijezdi i izlučenja oksitocina iz neurohipofize u krv. Ovo prelaženje oksitocina u krv potiču živčani podražaji koji za vrijeme sisanja ili mužnje dospijevaju preko hipotalamusa u hipofizu. Stoga je važno pravilno pripremati vime za mužnju - pranje, brisanje i dezinfekcija po uhodanom rasporedu.  Svaka promjena te grubo postupanje s kravom može dovesti do izlučivanja adrenalina, koji rezultira sustezanjem mlijeka.Na žalost, najvjerojatnije ćete morati pričekati do telenja da krava opet počne dojiti.Inače, preporučam Vam za ubuduće da za sigurnu dijagnostiku graviditeta zovete veterinara barem dva puta s razmakom od mjesec dana.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas za vaše misljenje, imam afričkog tvora kojeg sam kupila kao odraslog, tako da u biti ne znam koliko je star. Bivši vlasnik je rekao dob od 1 i pol godine, ali meni se tako ne čini jer je čudan u zadnje vrijeme, u biti ni ne znam da li je kao mali bio cijepljen. Bila sam kod veterinara, ali on uzrok ne zna, dao je neke injekcije. Pa se zato obraćam vama, dosta mi je čudan, jako puno spava u zadnje vrijeme i dosta je nezainteresiran, trese se i nema ravnoteže, nestabilan je na nogama i pada, teže diše, normalno jede i pije vodu, oči su mu spuštene, nema čist pogled, u stražnjem dijelu tijela je jako uvučen između trbuha i stražnjih nogu i primjetila sam da mu u krugove otpada dlaka. Veterinar mu je očistio analne kesice, dao mu je 5 injekcija, drugi dan je dobio 2 injekcije i 2 tablete za 2 dana, stanje mu se nije baš poboljšalo nakon tih terapija. Inače, nema temperature, nije anemičan. Nisam sigurna za starosnu dob, dobio je nešto sijedih dlaka i je li to sve normalno za tvora otprilike starog 3 godine?Hvala na vašem mišljenju i lijepi pozdrav, SanelaO: Simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca upućuju na različite zdravstvene probleme.Naime, najveću pažnju treba posvetiti alopecijama na tijelu Vašeg ljubimca. One, osim što mogu biti uzrokovane nekim od mikrobioloških uzročnika (gljivice, kožni paraziti, no i bakterije, a mogu se utvrditi jednostavnom pretragom brisa kože na promijenjenim mjestima), upućuju i na probleme s unutrašnjim organima, naročito s gušteračom i nadbubrežnom žlijezdom, za čiju je potvrdu potrebno provesti osnovne pretrage krvi: kompletna krvna slika i biokemija krvi te RTG-snimku ili UZV.Na probleme sa nadbubrežnom žlijezdom upućuje gubitak dlake ili prorjeđenje dlačnog pokrivača, naročito na bazi repa, nogama, trbuhu; ograničenog su ili neograničenog oblika. Iako postoje brojni uzroci ispadanja dlake u tvorova, na ovaj probleme treba posumnjati ako se radi o životinjici staroj od 3 pa na više godina. Treba napomenuti kako se gubitak dlake, iako tipičan simptom, ne javlja se u svih oboljelih jedinki. Naime, za razliku od ostalih oboljenja, ne postoji klasičnih simptoma koji se klinički oučavaju. Spektar simptoma ovisi o lokaciji tumora na nadbubrežnoj žlijezdi, a kako ova žlijezda proizvodi nekoliko hormona, simptomi mogu varirati. Osim gubitka dlake, ovo oboljenje prate sljedeći simptomi: gubitak apetita, letargija, prekomjerno češanje, intenzivniji nelagodan miris kože, prekomjerno uređivanje, otežano mokrenje u mužjaka (uslijed povećanja volumena prostate koje je obično povezano sa bolestima nadbubrežne žlijezde), pojačano žeđanje i uriniranje, gubitak tjelesne težine na štetu mišićnog tkiva pa životinjica izgleda napuhnutog i okruglog trbuha.Do otežanog i ubrzanog disanja, općenite slabosti, gubitka apetita i ubrzanog rada srca dovode prvenstveno srčane bolesti. No, kako se bolest postepeno razvija, nerijetko se može zamijeniti sa nekim drugim oboljenjem ili pak jednostavno sa starošću te je indicirano provesti određene dijagnostičke postupke kako bi se načinila diferencijalna dijagnostika.Što se tiče procjene dobi kod tvorova prvenstveno su indikativne promjene na zubima (sjekutići gornje čeljusti), dok se boja dlake smatra manje indikativnom. Tvor ispod godine dana starosti ima svijetle, potpuno bijele zube. U dobi od 1,5 do 2,5 godine, vrh zubiju počinje žutjeti i postajati gotovo prozirno žute boje. U dobi od 3 do 4 godine prozirnost žute boje je više izražena i širi se duž cijelog zuba. U dobi od 6 godina zub je u potpunosti žute boje, a često se na donjoj čeljusti uočava i nedostatak pojedinih zubiju. Osim navedene razlike stariji tovrići više spavaju i igraju se mnogo kraće od onih mlađe dobi.Kako ste naveli da Vaš tvorić ima sačuvanu volju za uzimanjem hrane i vode, teško je procijeniti ozbiljnost zdravstvenog stanja bez pregleda u veterinarskoj ambulanti. Također, na ovaj mi je način nemoguće pretpostaviti koje injekcije dobiva Vaš ljubimac od strane veterinara, no dobar je znak za poboljšanje zdravstvenog stanja i oporavak činjenica da se simptomi ne pogoršavaju, a ovisno o patološkom procesu ponekad je potrebno i tri do četiri dana do vidnog poboljšanja zdravstvenog stanja. Preporučam Vam da se obratite Vašem veterinaru u vezi tipa injekcija koje je davao, kako bi eventualnu antibiotsku terapiju proveli dovoljno dugo vremena (5-7 ili 10 dana), a oporavak bio potpun i bez komplikacija. Sljedeće, porazgovarajte sa Vašim veterinarom o mogućnostima dodatnih pretraga, a ukoliko ne raspolaže potrebnim tehničkim uvjetima za provedbu, možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam tvoricu, 3 mj. staru. Već je 3 tjedna kod mene i ne mogu ju naučiti da obavlja nuždu u wc. Mijenjala sam vrste pijeska, od mačjeg do onog za glodavce i ni jedan joj ne paše, samo ga izbaca po kavezu. Imam još jedno pitanje. Uz tvoricu imam još i čivavu i mačku, s čivavom se slaže, dok ju tvorica ne počne gristi, ali s mačkom ne, mačka se boji i stalno bježi. Bih li ih mogla ikako sprijateljiti? Hvala, MajaO: Iako se općenito smatra kako se tvorovi vrlo lako mogu naučiti na obavljanje nužde na jednom mjestu, nerijetko je potrebno uložiti napora da ih se to nauči. Uvriježeno je mišljenje kako je dovoljno staviti pijesak za vršenje nužde u posudu primjerenu za to, no kako se tovori najčešće prerano odvajaju od majke, često ne nauče osnovne higijenske navike.Također, često se za tvorove pretpostavlja kako imaju relativno slične higijenske navike kao i mačke, no u većini se slučajeva pokazalo kako se oni ne vraćaju na jedno mjesto obavljati nuždu, već je prioritet postaviti ljubimcu nekoliko mjesta za obavljanje nužde na strateškim mjestima. Naime, ukoliko im nedostaje posuda za vršenje nužde, obično odabiru mjesto u kutu prostorije ili kaveza u kojem borave kada osjete potrebu za obavljanjem nužde.Za početak, ukoliko ste Vašoj ljubimici stavili samo jednu posudu za vršenje nužde, stavite još jednu npr. u drugi kut kaveza, ujedno osiguravši da ih tvorica ne može micati po svojoj volji. Pritom vodite računa da je posuda dovoljno velika za njezino tijelo i dovoljno niska da nesmetano može ući u nju. Preporuča se pustiti tvoricu van kaveza tek kad u potpunosti usvoji naviku obavljanja nužde u posudu. Ukoliko ste primijetili mjesta na kojima češće obavlja nuždu kada je vani, na ta mjesta stavite posude za obavljanje nužde ili novinski papir. To će je privući da po potrebi obavi nuždu na predviđenom mjestu. Također, ukoliko je vadite van kaveza na igru, najprije ju mazite 5 minuta, a zatim stavite natrag u kavez i inzistirajte na upotrebi posude za vršenjem nužde jer često znaju samo izvesti pokrete obavljanja nužde u žurbi za izlaskom van.Redovito čistite posudu za obavljanje nužde blagim deterdžentom za posuđe, no uvijek uspite i malo iskorištenog pijeska jer će Vaša ljubimica mirisom biti 'privabljena' obavljati vršenje nužde u posudi.Ovo što ste primijetili da razbacuje pijesak sasvim je normalna pojava u toj dobi, kada tvorići naročito vole istraživati i kopati. Preporučila bih Vam, kao prevenciju zdravstvenih problema, da se odlučite za pijesak koji se ne skuplja ili je krupniji (silikonski ili od drva), kako joj ne bi kamenčići upali u nosne prohode. Također, izbjegavajte mirišljavi pijesak kod kojeg su moguće iritacije sluznice nosa, kao i alergije.Također, kada se govori o higijenskim navikama, neizostavno je imati na umu i prehranu tvora. Naime, u prosjeku prolazi oko 3-4 sata od uzimanja hrane pa do njezina izlsaka van probavnog sustava. Ujedno, što je veći udio bjelančevina iz mesa u prehrani, rezultat je manje otpadne tvari. Tvorovi ne mogu probaviti biljne bjelančevine pa tako davanje veće količine manje kvalitetne hrane za tvorove samo rezultira većim motilitetom crijeva i volumenom stolice. Prilikom nabavke hrane vodite računa da ona sadrži najmanje 32% bjelančevina životinjskog porijekla.U većini slučajeva tradicionalni pristupi učenja obavljanja nužde u psa i mačke nemaju osobitog učinka kod tvorova, tako da usmjerite poticanje dobrih higijenskih navika nagrađivanjem sa vremenom boravka van kaveza ili omiljenom poslasticom. S obzirom kako je Vaša tvorica vrlo mlada vjerujem da će brzo usvojiti obavljanje nužde na željenom mjestu.Što se pak tiče slaganja sa mačkom, općenito se smatra kako to prvenstveno ovisi o njihovu temperamentu  i karakteru, no u pravilu se vrlo dobro slažu. Pritom, kontakte treba provoditi isključivo uz Vaš nadzor, sve dok ne budete sigurni da neće načiniti nažao jedan drugome.Spomenuli ste kako se Vaša mačka boji novopridošlog ljubimca. Osjećaji poput straha i brige štite mačku od prijetnji i opasnosti. Smatra se da mačići razvijaju svoja društvena ponašanja u periodu od tri do sedam tjedana starosti. Ako se unutar tog perioda života ljubimca osigura dovoljna interakcija s pripadnicima drugih životinjskih vrsta te ljudi, velika je vjerojatnost da će se veza ostvarena zadržati i tijekom cijelog života. Na takav način je moguće prevenirati strah i nepovjerenje ljubimca te osigurati skladan suživot mačke i drugih ljubimaca te mačke i ljudi. No, i kod odrasle mačke moguće je uspostaviti društvene veze, međutim potrebno joj je osigurati dovoljnu količinu aktivnosti, zanimacije, igrački, grebalica te poslastica - kao nagrada za pozitivne reakcije i interakcije. U svakom slučaju, neka prihvaćanje ide polako, zajednički boravak nemojte forsirati, odustanite kada mački bude previše stresno, a kontakte ponovite za nekoliko sati ili tek slijedeći dan.Uvijek imajte na umu  da bi se mačka mogla osjećati zapostavljeno ukoliko svo svoje slobodno vrijeme posvetite tvorici pa tako načinite ravnotežu u pružanju pažnje Vašim ljubimcima kako bi suživot bio na obostrano zadovoljstvo.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam lipicanca starog sedam godina i velika je maza, ali ima jedan problem sa zadnjim nogama. Prekriži zadnje noge kao da ga nešto svrbi i onda svom snagom lupi ili kada je na pašnjaku počne se grickati za but i vrti se u krug i opet lupi nogom. To non-stop traje i nelupi samo jednom već nekoliko puta. Pitala sam puno ljudi koji imaju konje i svi su mi rekli da je to živčan konj i da će s vremenom poludjeti, molim vas za pomoć da mi kažete šta je s mojim konjem. Unaprijed hvala i pozdrav, SlavicaO: Ritanje je jedna od najsnažnijih formi komunikacije kod konja. Samo spuštene uši i zubi mogu navesti na nesporazum. Kada se konj ritne nogom ili pokaže namjeru da to učini, to nam govori o njegovu stanju uma i organizma.Naravno, potpuna mehanička snaga udarca znači ozbiljnu i brzu poruku. Udarac može izazvati ozljede kosti i mekog tkiva te srčani arest ljudi udarenih u prsa. Također, konj može sam sebe ozlijediti ritanjem, npr. slomiti kost unutar kopita.Kada imamo konja koji udara iz navike, periodično ili čak povremeno, potrebno je otkriti uzroke takvog vladanja. Neke situacije će primorati svakog konja na takvo vladanje da se zaštite ili oslobode boli, no u drugim situacijama ritanje je loša navika i mora biti ispravljena prije nego netko strada.Općenito ritanje može nositi šest poruka. Da biste saznali koju Vam od njih prenosi Vaš ljubimac, morate dobro pratiti njegov govor tijela, u kojim okolnostima se udarac dogodi i što bi ga moglo izazvati.Poruka "osjećam se ugroženo" je uglavnom najčešći uzrok i udarac je obrambeni mehanizam. Uplašeni konj neće odmah udariti, prvo će se pokušati maknuti od onog što ga plaši, zatim će prijetiti udarcem, a ako ne može pobjeći udariti će ušima priljubljenim uz glavu.Poruka "nešto me boli" može nam govoriti da konj pati od bolova (npr. udaranje u trbuh znak je bolova u crijevima), konj s bolnim leđima udarit će kada se stavlja sedlo.Tijekom timarenja ritanje znači da mu nije ugodno ili ga vrijeđa.Poruka "osjećam se frustrirano" dolazi od konja koji su u štali i ne mogu se dočekati da im se donese zobanje. Lupaju i u prikolicama tijekom putovanja.  Možete prepoznati ovo ritanje po tome što konj zabacuje glavu, priljubi uši uz glavu, nadire unaprijed i pokazuje sve znakove nestrpljivosti. Ukoliko nema opasnosti da konj ozlijedi sebe ili okolinu takvo vladanje možete ignorirati, ali i pratiti da se nebi pogoršalo.Najveći problem je ako konj udara kao poruku "ja sam gazda ovdje". To najčešće rade dominantne kobile i kastrati. Oni i prijete prije nego udare, ne boje se i ne iskazuju pokušaj bijega. Odvikavanje od toga može biti vrlo teško.Nadam se da sam Vam barem malo pomogla u razumijevanju vladanja Vašeg konja. Na Vama je da ga pozorno pratite i pokušate otkriti što bi moglo uzrokovati udaranje te ukoliko poznate nekog iskusnog konjoljupca savjetujte se s njim.Naravno, prije svega veterinar (Vaš terenski ili se raspitajte kod ljudi koji isto imaju konje koga bi Vam preporučili) bi trebao isključiti eventualne organske uzroke bolesti, kao što su npr. kolike, paraziti koji mogu izazvati svrbež anusa pa se zato konj okreće i grize, a što bi se dalo riješiti.Ostali simptomi parazitarnih bolesti kod konja su i neuredna dlaka, mršavost, anemija, raščupanost dlake oko korijena repa, jak svrbež oko anusa oko kojeg se mogu vidjeti i paraziti ili njihova jajašca.Preparate protiv unutarnjih parazita možete nabaviti u veterinarskoj ljekarni koja drži lijekove i preparate za velike domaće životinje (Equalan, Noromectin, Panacur).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Planiramo nabaviti afričkog patuljastog ježa za kućnog ljubimca pa me zanima, pošto su oni iz umjetnog uzgoja, da li također prenose bolesti kao i naši domaći šumski ježevi? Kako to spriječiti? Hvala na odgovoru, KsenijaO: Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi iz obitelji Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Postoji 16 vrsta ježeva podijeljenih u 5 rodova. Žive širom Europe, Afrike, Azije i na Novom Zelandu. Dvije su glavne grupe ježeva a to je: europski jež koji je i zakonom zaštićen, i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac.Ježevi su lako prepoznatljivi po svojim bodljama koje su ustvari modificirane dlake, načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Ježevi se rađaju s malim i vrlo mekanim bodljama, a nakon šest tjedana starosti prve bodlje otpadaju kada izrastaju nove, prave bodlje. Odrasli ježevi imaju na sebi i do 5000 bodlji koje im služe prvenstveno kao zaštita. Bodlje ježeva nisu otrovne i teško se odstranjuju od tijela. No, ježevi mogu bodlje odbaciti u slučaju stresa i/ili bolesti. Donji dio tijela ježa, kao i noge i njuška, obrasli su nježnom dlakom. Prednje noge u ježa imaju 5 prstiju, dok zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji neprestano rastu.U ježeva je najrazvijeniji osjet mirisa, ali imaju i odličan sluh; mogu prepoznati i najmanji šum.Ježevi su noćne životinje, ali ponekad izlaze i tijekom dana u potragu za hranom. Većinu dana provode ukopani u rupu u zemlji spavajući ili su sakriveni ispod trave i kamenja.Afrički patuljasti jež je ovalnog oblika, s vrlo kratkim repom, odrasle veličine od 17 do 24 cm. U prirodi mu je životni vijek od 1,5 do 3 godine, a držanjem u zatočeništvu dožive oko 6 - 9 godina.Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno kukcima - paucima i insektima, puževima... No, za ježa kao kućnog ljubimca preporučuje se prehrana komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Iako njihov velik dio prehrane čine kukci, oni se smatraju pravim svejedima jer jedu gotovo sve, od mesne do biljne hrane. Ipak, osnova prehrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće, ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća preporuča se: rajčica, špinat, mrkva, endivija, banana, naranča, dinja, jabuka. Preporuča se, također, ponuditi ježu kuhano jaje ili svježi posni kravlji sir. Ježevi su isto tako jedni od kućnih ljubimaca sklonih debljanju, pa tako ne treba pretjerivati sa količinom hrane u obroku.Što se tiče držanja, s obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira uvjete u prirodi. Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj stelje (piljevina, slama, sijeno ili sl.) kako bi mu se omogućio dovoljno duboki pokrov za ukopavanje, skrivanje i spavanje tijekom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, kolut za trčanje i druge igračke.Općenito su afrički patuljasti ježevi jednostavni za držanje, po temperamentu nisu agresivni, a uz malo strpljenja ih je lako pripitomiti. Također, ne ostavljaju iza sebe neugodan miris, a ne izazivaju ni alergijske reakcije u ljudi preosjetljivih na životinjsku dlaku.Ježevi su solitarne životinje, a po karakteru su jednako dobri kućni ljubimci i mužjak i ženka.O bolestima koje prenosi europski jež više sam pisala ovdje.Za razliku od europskog, afrički patuljasti jež se prvenstveno uzgaja u zatočeništvu, vrlo su osjetljivi na naše vanjske uvjete okoline te im najbolje odgovara temperatura oko 18-22°C.S obzirom na to da su uzgajani u kontroliranim zdravstvenim uvjetima, vjerojatnost da prenose oboljenja kao i ježevi u prirodi je svedena na minimum, s obzirom kako nemaju doticaja sa ostalim životinjama u prirodi kao nosiocima ili prenosiocima bolesti.No, najbolji način održavanja vlastitog, ali i zdravlja ježa, je preventiva. Najlakši i najučinkovitiji način preveniranja oboljenja je održavanje higijene. Nakon kontakta sa ježom treba oprati ruke, redovito čistiti i održavati kavez, voditi računa da pripremanje hrane za ježa bude odvojeno od pripremanja hrane za nas te onemogućiti kretanje ježa po kuhinji ili smočnici ukoliko postoji navika puštanja ježa van njegova kaveza po stambenom prostoru.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ždrijebe kojemu je nogica bila slomljena kada je imala samo mjesec dana. Sada je već puno bolje, no zanima me da li je moguće da se potpuno oporavi da bude za jahanje? Čula sam da to nije pametno, da će uvijek ta noga biti slabija i da, kad bude trčala, može imat probleme.Hvala, IvaO: Prijelomom nazivamo svaki prekid kontinuiteta kosti. On najčešće nastaje zbog izravne ili posredne traume - traumatski prijelom, no može nastati i zbog jake kontrakcije mišića (obaranje) - spontani prijelom. Patološki prijelomi nastaju zbog patoloških procesa na kostima (upala).Prema obliku razlikujemo podužni, poprečni, kosi, spiralni i odlomni prijelom. Ako je kost slomljena na više mjesta govoromo o zdrobljenom prijelomu. Ako je sačuvan kontinuitet kože, govorimo o pokrivenom ili zatvorenom prijelomu, za razliku od otvorenih ili kompliciranih prijeloma gdje je koža ozlijeđena ili zbog djelovanja vanjske sile ili zbog probijanja kože oštrim ulomcima. U području prijeloma nastaje izdašna oteklina (prijelomni hematom), jaka bolnost, a uočljiva je i abnormalna pokretljivost s krepitacijom ulomaka. Sigurna dijagnoza postavlja se rentgenskom pretragom.Osnovna načela liječenja prijeloma jesu anatomska repozicija i potpuna imobilizacija ulomaka.To se postiže takozvanim konzervativnim liječenjem (fiksacijaki povoj) ili operativnim spajanjem prelomljene kosti - osteosintezom. U velikih životinja treba uzeti u obzir moguće komplikacije u toku cijeljenja prijeloma te vrijeme liječenja (3-4 mjeseci). Zarasti mogu jednostavni prijelomi kopitnice, putične i krunske kosti, bočna kvrga, rebra, trnoviti nastavci kralježnice, ličnih kostiju i donje vilice te metakarpusa i metatarzusa, osobito u ždrebadi. Svi ostali prijelomi teško se liječe.Za točnu prognozu bolesti savjetujem Vam da se obratite na Kirurgiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.