Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me nešto o dijabetes insipidusu kod domaćih životinja? Hvala, MilošO: Diabetes insipidus je poremećaj u resorpciji vode u bubrezima koji nastaje zbog smanjenog lučenja anti-diuretskog hormona (ADH) iz stražnjeg režnja hipofize (kranijalni, centralni diabetes insipidus) ili zbog smanjene mogućnosti odgovora na ADH od strane bubrega (nefrogeni diabetes insipidus). Klinička slika diabetes insipidusa je poprilično slična kliničkoj slici neliječenog diabetes melitusa. Razlike su u tome što kod diabetes insipidusa mokraća nije slatka (ne sadrži glukozu) i nije prisutna hiperglikemija (povećane vrijednosti glukoze u krvi). Znakovi bolesti: poliurija, urin niske gustoće, polidipsija (povećano uzimanje tekućine), dehidracija organizma ako se tekućina ne nadoknaduje. Od drugih kliničkih znakova mogu biti prisutni i groznica, povraćanje, proljev.U dijagnostici diabetes insipidusa koristi se utvrđivanje krvnih vrijednosti glukoze, bikarbonata i kalcija. Također, analizom urina može se uočiti izrazito razrijeđena mokraća s niskom specifičnom težinom, te niske vrijednosti elektolita i osmolariteta mokraće.Liječenje ovog poremećaja ovisi o obliku bolesti.Za sve druge informacije vezane za ovu bolest i Vaš konkretni slučaj, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na klinike Veterinarskog fakulteta.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me sve o razmnožavanju afričkog tvora. Imam mužjaka i ženku pa me zanima koliko tvorica nosi mlade, smije li mužjak biti u istoj gajbi s mladuncima i tvoricom itd. ArcyO: Tvorovi spolno sazrijevaju sa 6-8 mjeseci, a rasplodni period im je od trećeg do devetog mjeseca. Tjeranje je inducirano količinom dnevnog svjetla (fotoperiodičko je), kada je u danu 16 sati dnevnog svjetla. Držanjem tvorova kao kućnih ljubimaca količina dnevnog svjetla je duža od prirodnog, tako da sa tjeranjem mogu početi i ranije. Ženka tvora stalno se tjera, a ukoliko se ne pari, može uginuti od iscrpljenosti. Zato je tvorove koji se ne koriste za rasplod najbolje sterilizirati. U tjeranju je ženkina vulva otečena, a ono traje sve dok ne dođe parenja. Sezonski su poliestrične životinje, a ovulacija je inducirana prisustvom i ponašanjem mužjaka, odnosno koitusom (kao kod mačaka). Graviditet kod tvorica traje 38-44 dana. Ženka tvora ima 5-9 mliječnih žlijezda, a može okotiti 1-18 mladunaca. Bebe tvorići se rađaju bez dlake, gluhi i slijepi. U dobi od 3 tjedna se tvoriće počinje prehranjivati i tada počinje rukovanje sa njima. Tvorići progledaju sa 4 tjedna, a od majke se odvajaju sa 6 tjedana.Tjedan dana prije poroda ženka se počinje linjati i raditi gnijezdo od dlake te joj treba osigurati mirniju i tamniju prostoriju.Kada ženka ima mlade, najbolje bi bilo odvojiti mužjaka od legla jer bi mogao ozlijediti pa i ubiti mlade. Također, za vrijeme spolnog žara mužjak će ići za ženkom te ju neće puštati na miru, a ona se tada mora posve posvetiti leglu i majčinskim "dužnostima". Ženki se za vrijeme dojenja mladih mora osigurati konstantna dostupnost kvalitetnoj hrani, a također joj je potrebno povremeno prehranu obogatiti s ponešto ekstra mesnih proteina koji će joj potpomoći u proizvodnji odn. produkciji mlijeka (npr. može se davati neka mesna "baby" hrana od piletine ili puretine i to 3-4 čajne žlice kao nadopuna regularnoj prehrani).Ženka se prema mladima ponaša vrlo zaštitnički pa Vam može nanijeti i neugodne ugrize. Stoga se prema njoj, kao i prema mladima, u tom razdoblju treba ponašati oprezno, odnosno obzirno, kako ne bi od strane vlasnika stekla dojam prijetnje.Vlasnik se također mora svakodnevno brinuti za majku, odnosno za leglo na način da im osigura mir, tišinu, kvalitetnu hranu za ženkicu, provjerava da li doista ženka hrani mlade, da niti jedan nije uginuo, da ženkica nije "izgubila" mlijeko, odnosno prerano zasušila i sl.Na kraju, napominjem kako je najvažnije prije samog razmnožavanja, odnosno uzgoja bilo kojih životinja, pa tako i tvorića, imati odgovornost prema živim bićima te im unaprijed osigurati kvalitetan životni prostor sa ljudima koji će se za njih savjesno brinuti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako molekula RNA utječe i da li utječe na nasljeđivanje kod životinja i ako biste mogli navesti primjer. Hvala puno! DorisO: Osnove o nasljeđivanju postavio je Mendel idejom o individualnom nasljeđivanju, koja kaže kako se tijekom spolnog razmnožavanja na potomke ne prenosi svojstvo, već čestice unutar stanice koje kontroliraju to svojstvo; te čestice zadržavaju svoj identitet i zasebnost, a predaju se iz generacije u generaciju u nepromijenjenom i stalnom obliku.Mendelove stanične čestice ili jedinice nasljeđivanja Johannsen naziva genima (1909.), a od tuda potječe i naziv genetika (Bateson) za znanost o nasljeđivanju.Mendel je u svojim istraživanjima došao do tri važna zaključka: nasljeđivanje svojstava određuju činioci ili faktori (danas zvani geni) koji se na potomke prenose nepromjenjeni, zatim, potomak nasljeđuje jedan alel gena za svako svojstvo od svakog roditelja, te jedinka - potomak ne mora fenotipski naslijediti neku osobinu, ali je može prenijeti na slijedeću generaciju.Osnova za život leži u vrlo velikoj molekuli nazvanoj deoksiribonukleinska kiselina (DNA). DNA je genetički materijal kod svih organizama, a kod nekih virusa može biti i RNA. RNA (ribonukleinska kiselina) je srodna DNA. Kromosomi su nukleoproteinske strukture u jezgrama stanica, koje sadrže molekulu DNA. Pojam se često koristi kao sinonim za molekulu DNA.Ribonukleinska kiselina (RNA) vrsta je molekule koja sadrži dugi niz nukleotidnih jedinica. Svaka nukleotida sastavljena je od dušične baze, fosfata i šećera riboze. RNA je vrlo slična DNA ali se razlikuje od nje u nekoliko bitnih strukturalnih detalja: unutar stanice RNA je obično jednostruka dok je DNA dvostruka; RNA nukleotidi sadrže šećer ribozu dok DNA nukleotidi deoksiribozu, RNA ima dušičnu bazu uracil dok DNA timin. RNA se prepisuje od DNA enzimima nazvanim RNA-polimeraze. RNA je središnjica sinteze proteina. Razlikuju se nekoliko RNA, svaka sa specifičnom ulogom u stanici:mRNA (messenger) prenosi sa DNA na ribosome ("tvornice" proteina u stanici) informaciju o slijedu proteina. Ova je informacija kodirana pa svaka od tri nukleotide (kodon) odgovara jednoj aminokiselini.rRNA (ribosomalna) čita kodiranu mRNA i prevodi informaciju za sintezu aminokiselina.tRNA (transfer) je mali RNA lanac koji prenosi specifične aminokiseline u rastući polipeptidni lanac na ribosomalnom dijelu sinteze proteina tijekom prevođenja informacije.RNA može biti nosioc genetskog materijala, no ne u životinja. RNA virusi imaju sastavljen genom od RNA ali zajedno sa različitim proteinima dekodirani od tog genoma. Isto tako, viroidi nose RNA ali bez prisustva drugih proteinskih molekula.U začetku znanstvenih istraživanja prevladavalo je mišljenje kako osnova i začetak života leži u RNA koja je sama sebi dovoljna za prijenos genetskog materijala. No, kasnijim se istraživanjima došlo do zaključka kako je DNA molekula nasljeđa, a RNA služi kao prevoditelj genskog zapisa u sintezi proteina.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koji su uzroci povraćanja kod tvorića? Imam tvorića starog 10 tjedana, povraća čitav dan, ne znam što je uzrok. Nije ništa pojeo što ne bi smio osim što je možda popio mlijeko koje je našao na stolu. Još ga nismo cijepili protiv štenećaka i da li je potrebno cijepiti ga ako je stalno u kući. Još da napomenem da kiše već par dana.Hvala, Nataša O: Postoje mnogi razlozi povraćanja kod tvora: strana tijela, upalna bolest crijeva, uzročnici poput Helicobacter mustelae, bolesti jetre, greške u prehrani ... Od stranih tijela najčešće dolaze u obzir gumene loptice ili nakupine dlake koje se mogu naći u želucu ili crijevima tvora. Zbog specifičnog probavnog sustava, takva strana tijela lako mogu dovesti do "funkcionalne" blokade probavna sustava i uginuća životinje u kratkom vremenskom periodu. Zato se svako povraćanje kod tvora treba shvatiti ozbiljnim.Upalna bolest crijeva najčešće je posljedica alergija na hranu. Samu bolest karakteriziraju problemi u crijevima i želucu nastali kao posljedica djelovanja vlastitog imunosnog sustava, i to bez pojave upale. Liječenje ovog stanja svodi se na promjenu u prehrani i davanje različitih preparata, poput kortizona.Uzročnici poput Helicobacter mustelae se najčešće dovode u vezu s pojavom ulcusa. Liječenje nije komplicirano ali iziskuje postavljanje dijagnoze koja uključuje i biopsiju, radi sigurnosti.Bolesti jetre najčešće prate simptomi poput gubitka apetita, letargije, te probavnih smetnji (proljev, povraćanje). Kako postoji više tipova hepatitisa, i liječenje je za svaki od njih drukčije. Uspjeh liječenja, kao i brzina oporavka, ovisi o mnogo čimbenika. Naravno, izrazito je važno što prije postaviti točnu dijagnozu i u skladu s njom poduzeti pravilnu terapiju.Osim gore navedenih uzroka, uzrok povraćanja kod tvorova mogu biti i greške u prehrani. Naime, tvorovi su potpuni mesojedi i nisu sposobni probaviti proteine biljnog porijekla. Nemaju slijepo crijevo, metabolizam im je jako brz i potrebno im je davati hranu 10 puta dnevno. Do 3-4 godine starosti preporučuje se tvorove hraniti najkvalitetnijom hranom za male mačiće. Kada tvorovi navrše 4 godine, potrebno ih je hraniti najkvalitetnijom hranom za odrasle mačke. Svakako se preporučuje da tvorovi jedu dehidriranu hranu zbog higijene zubi i desni, a mekanu hranu je potrebno davati kod odbijanja mladunaca od sise. Posebna su im poslastica kuhano meso bez kostiju, tvrdo kuhana jaja, sir, banane. Ne smije se tvorovima davati hrana za pse, nekvalitetna hrana za mačke, kosti, mlijeko i mliječni proizvodi, slatkiši i hrana bogata ugljikohidratima, sirovo meso i jaja (neutraliziraju biotin-vitamin H), riba i hrana bogata vlakninama (nemaju slijepo crijevo i ne mogu je probaviti). Ukoliko namjeravate tvora izvoditi van preporučljivo bi ga bilo cijepiti protiv štenećaka i bjesnoće. Ukoliko ne izlazi iz kuće, u pravilu cijepljenje nije potrebno. Međutim uvijek postoji opasnost da virus obućom unesete u kuću.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Recite mi sve o lemurima - ovoj preljepoj životinji? Zanima me da li prodajete lemure i po kojoj cijeni? Antonio O: Lemuri (Lemuridae) su porodica iz reda primata. Svrstavaju se u podred Strepsirrhini koji je ranije nazivan 'polumajmunima' što se više ne koristi, odnosno naziv se smatra zastarjelim. Porodica Lemuridae obuhvaća 13 vrsta razvrstanih u pet rodova. U ovu porodicu su se ranije svrstavali i patuljasti lemuri (Cheirogaleidae) i lepilemuri (Lepilemuridae) koji se danas razvrstavaju u zasebne porodice. Lemur catta je najpoznatiji rod i vrsta ove porodice, te ga se u Hrvatskoj može vidjeti u Zoološkom vrtu grada Zagreba, dok je rod Pachylemur izumro prije oko 1000 godina. Osim navedenih, tu su još i rod Eulemur koji obuhvaća 5 vrsta, rod Varecia s dvije vrste, Hapalemur s četiri vrste te Prolemur simus koji je jedan od najugroženijih primata na Madagaskaru. Lemuri žive na Madagaskaru i susjednim Komorskim otocima. To su vitke životinjice s dugim, gusto dlakavim repovima. Krzno im je meko, svijetlo obojeno te ponekad prošarano kontrastnim mrljama crne, bijele, smeđe ili sive boje. Lemuri su veliki poput vjeverica ili mačke. Tijelo im je dužine 26 do 45 cm, a rep 28 do 60 cm. Mogu biti težine od 0,7 do 5 kilograma. Ženke i mužjace su podjednake veličine. Prednji ekstremiteti su im kraći od stražnjih. Oči su im velike i okrenute prema naprijed, a na mrežnici imaju sloj koji reflektira svjetlo što im poboljšava vid (slično kao kod mačaka).Lemuri su većinom noćne životinje koje uglavnom žive na stablima i lako skaču s krošnje na krošnju. Pored lemura koji žive samo na drveću, postoje i vrste koje često silaze na tlo. Što se tiće njihove dnevne aktivnosti, postoje razdoblja mirovanja i glavne aktivnosti tijekom dana, no aktivni su i danju i noću. Lemuri uglavnom žive u manjim do srednje velikim grupama do 18 ili do 20 jedinki, no ima i onih koji su "samotnjaci". Imaju dobro razvijen osjet mirisa i binokularan vid. Za obilježavanje teritorija lemuri koriste npr.urin i/ili analnu žlijezdu. Formula zubala im je: 2/2 1/1 3/3=36Pretežno su biljojedi te se hrane cvjetovima, voćem, lišćem... Omiljeno jelo im je sjemenje tamarinde, a ponekad pojedu i nekog kukca ili ptičje jaje.Nakon skotnosti između 90 i 150 dana, što ovisi o vrsti,  između kolovoza i listopada, rađaju jedno ili dva mladunca. Nakon pet mjeseci mladi prestaju sisati, a nakon dvije do tri godine u potpunosti spolno sazriju. Životni vijek im je oko 20 godina.Na žalost, s obzirom na posebne uvjete držanja, nismo u mogućnosti imati ove životinjice u prodaji.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me koliko dođe sterilizacija afričke tvorice, da li treba još šta obaviti kod veterinara i postoji li neka razlika između muškog i ženskog tvora, ponašanje ili nešto drugo? Josip O: Afrički tvor (lat. Mustela putorius furo) je domaći ljubimac koji pripada porodici kuna, lasica, jazavaca i tvorova. Glavna sezona parenja afričkih tvorova , općenito, je od ožujka do kolovoza, ali može biti i do listopada. Držanjem tvorova kao kućnih ljubimaca količina dnevnog svjetla je duža od prirodnog, tako da sa tjeranjem mogu početi i ranije. U tjeranju je ženkina vulva otečena, a ono traje sve dok ne dođe parenja. Sezonski su poliestrične životinje, a ovulacija je inducirana prisustvom i ponašanjem mužjaka, odnosno koitusom (kao kod mačaka).Sterilizacija je operativni zahvat koji je kod tvorova gotovo neophodan. Ukoliko se ne pari, ženka tvora će ostati u permanentnom estrusu (jedna od faza spolnog ciklusa), osim ako ne dođe do spontane ovulacije. Kod spontane ovulacije, kao i kod neuspješnog parenja, doći će do lažne trudnoće koja traje 42 dana. Ženka u estrusu ima intenzivniji miris, dolazi do bilateralnog ispadanja dlake po trbuhu i repu, vulva je povećana i javlja se mukozni iscjedak. Stoga, ženku tvora treba ili pariti ili sterilizirati. Ukoliko se ne napravi ni jedno, zbog konstantog estrusa i velike količine hormona estrogena koji stvaraju jajnici može doći do ozbiljnih poremećaja. Ovakavo stanje nazivamo estrusna hipoplazija koštane srži, a dolazi do smanjenog stvaranja krvnih stanica koje može biti pogubno.Sterilizaciju je najbolje izvršiti odmah u starosti od četiri mjeseca, prije prvog tjeranja, jer ne postoji opasnost od hipoplazije koštane srži. Ako je ženka za sterilizaciju u estrusu, obavezno prije zahvata kontrolira se krvna slika i za zahvat se odlučuje samo ukoliko je ona normalna. Obično se sterilzacija (kastracija) i odstranjivanje analnih vrećica obavljaju istovremeno. Kao i kod drugih životinja, ovaj zahvat se obavlja u općoj anesteziji koja nosi određeni stupanj rizika sa kojim vlasnik mora biti upoznat.Kastracija mužjaka bitno smanjuje njegov neugodan miris i zaustavlja nagon za "označavanjem" teritorija.Ako planirate zahvat sterilizacije/kastracije, možete se obratiti Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, gdje ćete dobiti informacije o cijeni, preoperativnom i postoperativnom tijeku.Općenito o afričkim tvorovima pisale su kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje, Zdravka Rumiha, dr.vet med. Afrički tvor kao kućni ljubimaci Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našli smo izgubljenog ježa i nismo znali što da učinimo pa smo ga uzeli doma i stavili u kutiju s puno lišća. Dali smo jabuke, salate, grožđe i mlijeko. Htjeli smo vas pitati s čim da ga ubudeće hranimo, gdje da ga držimo, da li da ga zadržimo, i što da učinimo s njim? Hvala, Teo O: Ježevi (Erinaceidae) pripadaju porodici sisavaca. Najpoznatiji predstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi jež (Erinaceus concolor). Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve kao i kolutićavci), no jedu i male kralježnjake kao i strvinu. U manjoj mjeri jedu i biljni materijal kao korijenje i voće.Međutim, u "zarobljeništvu" (kao kućni ljubimci) jedu jabuke, banane, vrhnje razrijeđeno vodom, pa čak i suhu mačju hranu, a najviše piju vodu. Prehrana im se dodatno može proširiti i to svježim sirom, salatom i kajganom, a izbjegavajte čisto mlijeko (bez obzira na postotak masnoće), začinjenu hranu i kruh. Odraslom ježu možete odnijeti stolicu na parazitološku pretragu, jer ih vrlo često muče crijevni nametnici. Kako ježevi često imaju salmonelu, dobro je i to provjeriti za svaki slučaj. Nakon svakog kontakta sa ježom dobro bi bilo oprati ruke.Uglavnom su noćne životinjice pa su u to doba aktivni, a odmaraju se između 5 ujutro i 8 navečer. Leđa su im prekrivena redovima bodlji, a trbusi mekanim, laganim krznom. Kada se nađu u opasnosti, skupe se u čvrsto klupko. U opuštenom stanju bodlje im leže gotovo plosnate. Veličina koju dosegnu kreće se između 12 i 20 cm, a mogu živjeti od 3 do 8 godina, u prosjeku 4 ili 5. Najčešće su tamnosmeđe boje s bijelim vrhovima bodlji, iako postoje i potpuno bijele vrste, nazvane "snow flakes". Iako nemaju mekanu dlaku podatnu za maženje (kao npr. mačke), vole biti u kontaktu s ljudima (pripitomljeni ježevi, naravno) pa se penju na ramena i prelaze s jedne osobe na drugu. Dobro je znati da ježevi prepoznaju miris pa ih dezodorans ili parfem može zbuniti. Tvrdoglavim ježevima možete staviti svoju majicu u kavez kako bi se navikli na vaš miris.Kako je u prirodi ježa da uvijek traži put doma, savjetujem Vam da ga ipak vratite na isto mjesto u prirodi gdje ste ga i našli.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pitanje vezano za tvora. Problem je u tome što ne prestaje gristi pa ne znam kako da postupim s njime, to nije ugriz u igri, već do krvi i tako svakodnevno. Stara je 55 dana.Hvala, TomasO: Svaki mali tvor kroz griženje komunicira s vlasnikom - tvorići grickanjem jedni druge pozivaju na igru i Vaša je ruka, za njega, partner za igru. Tako se i ponašajte, samo mu laganim hvatanjem za šiju (dokaz dominacije) i glasnim i odriješitim "NE" povikom dajte do znanja koja je razina ugriza primjerena. To je jedna od prihvatljivih i učinkovitih metoda učenja tvora koliko je naša koža tolerantna na ugriz.Agresivni tvorići, u većini slučajeva, predstavljaju zlostavljane ili zapostavljane životinje, koje nisu naučene na ljudski dodir. Takve su životinje, u pravilu, jako strašljive i s njima je potrebno puno raditi kako bi stekle povjerenje te se navikle na toleranciju ugriza za vašu kožu. Ukoliko se radi o jako agresivnom tvoriću, kreće se prema drugačijim odgojnim mjerama. Ljubimcu uvijek treba prilaziti pažljivo (kako se ne bi uplašio), puno mu se treba pričati i tepati, držati ga u rukama (ali ne predugo kako bi se polako navikao na ljudski dodir), igrati se s njim (u početku se mogu koristiti dobre rukavice, npr. skijaške). Nikako ih se ne smije udarati ili plašiti. Ovaj postupak može trajati danima, tjednima, mjesecima, ali i godinama. Zbog toga treba imati strpljenja i volje kako bi se pomoglo ljubimcu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako se može odreditit spol kod afričkog tvora. Naš mali kućni ljubimac ima tek 2,5 mjeseca i ne znamo da li je ona ili on. Da li se može to već ustanoviti s obzirom da je tako mali? Hvala, Astrid O: U dobi od 2,5 mjeseca može se ustanovit spol tvorića. Najsigurniji način je pogledom na trbušnu stranu tijela tvora. Tvorića je potrebno lagano okrenuti na leđa i promatrati područje od sredine trbuha pa do analnog otvora. Ako na sredini trbuha vidite nešto nalik pupku (to nije pupak) te bez ikakvih otvora do anusa, imate mužjaka. U suprotnome, ako tik do anusa uočite još jedan otvor, imate ženku. Zatim, pogledajte u posudu gdje Vaš ljubimac obavlja nuždu. Tvorovi obično mokre i defeciraju u jednom odlasku na obavljanje nužde a zbog gore opisane anatomije vidljivo je kako mužjaci ostavljaju mokraću par centimetara dalje od hrpice fecesa dok je kod ženki slučaj da mokraću ostavljaju na vrhu hrpice fecesa.Osim navedenoga, ženke su manje od mužjaka, težine su od 600 - 1100 g (duljine oko 40cm), dok mužjaci teže od 1200 - 2100 g (duljine su oko 45cm) u odrasloj dobi, no ovo je teže za odrediti ako nemate tvora za usporedbu. I posljednje, mužjaci imaju širu glavu što im daje više izgled mačke.Ukoliko ćete imati kakve poteškoće u određivanju spola Vašeg ljubimca, slobodno svratite do Pet centra i zatražite pomoć naših veterinara.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me koja je najbolja prehrana za lane staro jedan mjesec? I do kada se lane hrani mljekom, jer sam našla da lanad siše do studenog, a našla sam da u uzgoju siše do 2 mjeseca starosti.Hvala, Ivana Prirodni i uzgojni način prehrane O: Kako su srne još uvijek divlje životinje ali se drže i za uzgoj u lovištima, razumljivo je da ste naišli na oprečne podatke o njihovoj prehrani. Naime, kako se radi o životinji koju čovjek uspješno može umjetno uzgojiti na prostoru koji je on odredio, razlikuje se ali u vrlo maloj mjeri, prirodni od uzgojnog načina prehrane. Sezona parenja srne U prirodnim uvjetima sezona parenja u obične srne (Capreolus capreolus) je od sredine srpnja pa do kraja kolovoza. Srne su monoestrične životinje a jedine životinje koje imaju odgođenu ovulaciju. Naime, iako je jajna stanica oplođena u trenutku parenja, ne počinje sa svojim daljnjim razvojem još nekoliko mjeseci kasnije, u početku siječnja. Kako graviditet stoga traje 10 mjeseci, mladi se rađaju u proljetnim mjesecima a najčešće od sredine svibnja pa do prve polovice lipnja kada je najbolja opskrba hranom u prirodi kako bi kroz ljetne mjesece mogli uskladištiti dovoljno masnog tkiva za preživljavanje zime. Prehrana srne u prirodi Ženka obično okoti dvoje mladih suprotnog spola, rjeđe troje mladih. Mladi počinju sa sisanjem nekoliko sati nakon rođenja. Majka ih redovito ostavlja same da leže mirno u bujnoj vegetaciji u kojoj ostaju sve dok nisu sposobni slijediti stado (do dobi od 6-8 tjedana). Majka ih redovito napušta u slučaju da osjeti miris druge životinje ili miris čovjeka koji je dirao mlado ili bio blizu njega. Često se događa da ljudi pogrešno misle da je lane napušteno pa ga uzimaju iz prirode, no majka je uvijek u blizini u potrazi za hranom. Probavni sustav srne Srne se svrstavaju u skupinu preživača. Njihov probavni sustav sastavljen je od četiriju komora. Prva komora (rumen) najveća je i služi za skladištenje hrane za buduće žvakanje i produkciju hranjivih tvari. Druga komora (retikulum) dijeli odgovornost za proizvodnju hranjivih tvari sa rumenom kako bi se osigurala energija za organizam. Nakon što se proizvede energija, odbačene tvari pasiraju u treću komoru (omasum) a nakon toga u četvrtu (abomasum), pa u crijeva. Probava hrane u srna traje od dva sata pa čak do šest dana a ovisi kakav je bio izvor hrane. Lanadi je probavni sustav (tj. njihovi želuci) potpuno razvijen u dobi od oko 12 tjedana što je otprilike i vrijeme odbića. Čime se hrani srna? U dobi od 3 - 4 tjedna lanad se, osim majčinim mlijekom, počinje hraniti biljnom hranom, a odbiće traje otprilike do dobi od 3-4 mjeseca, kada su u potpunosti neovisni. No nije rijetka pojava da sisaju majku do zimskih mjeseci iako su funkcionalno othranjeni već u dobi 2-3 mjeseca. Dakle, glavnina prehrane im nije majčino mlijeko već vegetacija, dok do drugog mjeseca starosti količina konzumiranog majčinog mlijeka ima veliku važnost za pravilan razvoj laneta. Prehrana lanadi mora sadržavati kvalitetni izvor proteina, ugljikohidrata, šećera, masti, minerala i vitamina kako bi se izbjegla pothranjenost. Oko 40-50% njihove prehrane u uzgoju sačinjava kukuruz a zatim, najčešće, lucerna pa ostale žitarice (ječam, zob, pšenica). Kako se srne uzgajaju pretežno u lovištima koja su, naravno, obično šumska područja, najviše se njihova prehrana osniva na prirodnom načinu ishrane (mladi izdanci različitih drveća već u ovisnosti u podneblju u kojem žive). Kako hraniti lane? Kako se radi o divljoj životinji, lanad je izuzetno teško umjetno othraniti ako ostanu napuštena u prvim danima života. No u dobi od mjesec dana nisu u potpunosti ovisni o majčinom mlijeku već se hrane i vegetacijom pa je vjerojatnost za preživljavanje veća. No lanad se uspješno može othraniti jedino mliječnom zamjenom za srneće mlijeko, budući je najdostupljenije - kravlje - mlijeko deficitarno na energiji (tek jedna trećina srnećeg), zatim i na A vitaminu te proteinima i mastima. Ako namjeravate othranjivati lane, savjetujem Vam da se obratite na Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljači Veterinarskog fakulteta u Zagrebu ili lovačkom društvu mjesta Vašeg stanovanja, koji će Vam moći pomoći s originalnim recepturama za ishranu lanadi.

Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me nešto o cvrčcima - mogu li se držati kao kućni ljubimci, koliko žive i kakvi su im uvjeti potrebni, čime se hrane, piju li vodu? Hvala! Goran Cvrčak - opće informacije O: Cvrčak je najuporniji i najglasniji svirač toplih ljeta. Izgledom i obojenošću ovaj veliki kukac izgleda poput kore drveta i čini se gotovo neprimjetnim. Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem. Žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljka. Pravilo običnog cvrčka (Lyristes plebejus), tipičnog za primorske krajeve, je pjevati i ne biti viđen. Kod nas još nalazimo sivog maninog cvrčka (Cicada orni) koji je ime dobio po tome što jakim ubodom rila napravi rupe na jasenu iz kojih izlazi slatki sok koji se zgusne u manu. Zašto cvrčak cvrči i pjeva? Samo mužjak cvrčka pjeva, odnosno samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privuči ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u prolazu. No, prije ili kasnije, pronađe ženku sa kojom se spari. Pjev mužjaka cvrčka je jedinstven i nema ništa zajedničkog sa zvukom koji ispuštaju zrikavci i skakavci koji proizvode zvuk trenjem udova. Cvrčci imaju pri dnu zatka cvrčala kao poseban uređaj za bubnjanje. S lijeve i desne strane prvog začanog kolutića napete su im zvučne opne uz koje je tankom tetivom vezan jaki mišić. Brzo stezanje mišića uzrokuje titranje tih opni, a njihov zvuk jako pojačavaju veliki rezonatori na zatku. Mišići se mogu kontrahirati 400 do 500 puta u sekundi. Reprodukcija i razvoj cvrčka Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, "buši" rupicu i u nju strpljivo, pomoću leglice, polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život. U to vrijeme odrasle jedinke ugibaju. Prije nego što napusti zemlju, ličinka provede 36 do 48 mjeseci pod zemljom na dubini od oko 80 centimetara. Lopatastim nogama kopa male tunele. Na svom putu od korijena do korijena, zaustavlja se, buši korijen i siše sok te nastavlja put. Tijekom razdoblja ličinačkog života raste i nakon četiri godine dosegne tri centimetra duljine tijela. Na sjeveru SAD-a postoji vrsta koja za svoj razvoj treba čak sedamnaest godina pa je upravo zato i dobila ime: sedamnaestogodišnji cvrčak (Magicicada septemdecim) i ujedno je kukac sa najdužim životnim ciklusom. Za potpunu preobrazbu ličinka cvrčka izlazi iz zemlje, kratko se penje do biljke i tamo ostaje nepokretna. Slijedi pucanje skrućene kutikule (prekriva površinu tijela) i odrasli svijetlozeleni cvrčak lagano izlazi iz stare kože koja ostaje čvrsto priljepljena uz biljku. Prije nego odleti mladi cvrčak ostaje u staroj koži oko tri sata kako bi mu se krila potpuno otvorila i osušila na suncu. Ljetne sunčeve zrake su neophodne za cvrčka. Padne li temperatura ispod 25 °C, kukac nema više dovoljno energije za cvrčanje. S obzirom na sve navedeno, teško je osigurati uvjete u kojima bi cvrčak ugodno i kvalitetno (kao u prirodi) mogao živjeti svoj, ionako kratak život, kada bi ga se držalo kao kućnog ljubimca.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Željela bi nabaviti afričkog tvora, ali prije toga se i raspitati o njima. Kada im je sezona parenja? koliko odprilike dođe kastracija kod ženka? Da li je riskantno ženku poslati na kastraciju? I gdje imaju dovoljno iskustva s afričkim tvorovima da taj zahvat obave? Da li je opasno afričkog tvora i sirijskog hrčka držati u istoj sobi, no odvojenim kavezima? Lucija O: Glavna sezona parenja afričkih tvorova, općenito, je od ožujka do kolovoza, ali može biti i do listopada. Držanjem tvorova kao kućnih ljubimaca količina dnevnog svjetla je duža od prirodnog, tako da sa tjeranjem mogu početi i ranije. U tjeranju je ženkina vulva otečena, a ono traje sve dok ne dođe parenja. Sezonski su poliestrične životinje, a ovulacija je inducirana prisustvom i ponašanjem mužjaka, odnosno koitusom (kao kod mačaka).Sterilizacija je operativni zahvat koji je kod tvorova gotovo neophodan. Ukoliko se ne pari, ženka tvora će ostati u permanentnom estrusu (jedna od faza spolnog ciklusa), osim ako ne dođe do spontane ovulacije. Kod spontane ovulacije, kao i kod neuspješnog parenja, doći će do lažne trudnoće koja traje 42 dana. Ženka u estrusu ima intenzivniji miris, dolazi do bilateralnog ispadanja dlake po trbuhu i repu, vulva je povećana i javlja se mukozni iscjedak. Ženku tvora dakle treba ili pariti ili sterilizirati. Ukoliko se ne napravi ni jedno, zbog konstantog estrusa i velike količine hormona estrogena koji stvaraju jajnici može doći do ozbiljnih poremećaja. Ovakavo stanje nazivamo estrusna hipoplazija koštane srži, a dolazi do smanjenog stvaranja krvnih stanica koje može biti fatalno.Sterilizaciju je najbolje izvršiti odmah u starosti od četiri mjeseca, prije prvog tjeranja, jer ne postoji opasnost od hipoplazije koštane srži. Ako je ženka za sterilizaciju u estrusu, obavezno prije zahvata kontrolira se krvna slika i za zahvat se odlučuje samo ukoliko je ona normalna. Obično se sterilzacija (kastracija) i odstranjivanje analnih vrećica obavljaju istovremeno. Kao i kod drugih životinja, ovaj zahvat se obavlja u općoj anesteziji koja nosi određeni stupanj rizika sa kojim vlasnik mora biti upoznat.Ako planirate zahvat sterilizacije, možete se obratiti Veterinarskom fakultetu, Klinici za kirurgiju, gdje ćete dobiti informacije o cijeni, preoperativnom i postoperativnom tijeku.Afrički tvor spada u porodicu zvijeri i kao takav predstavlja potencijalnu opasnost za Vašeg hrčka, ali i za ostale ljubimce iz porodice glodavaca i ptica. Budući da ih je uputno držati u kavezu, a nikako da žive u njemu cijelo vrijeme, potrebno ih je svakodnevno puštati iz kaveza i zabavljati se s njima pa prilikom takvih situacija svakako sklonite hrčka na sigurno mjesto. Općenito o afričkim tvorovima pisala je kolegica Balantin na: Afrički tvor, kolegica Rumiha, dr.vet med. na linku: Afrički tvor kao kućni ljubimac i kolegica Mlinar-Gruja, dr.vet.med. na linku: Tvor kao kućni ljubimac.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku afričkog tvora koja  u zadnjih par dana ima velikih problema s proljevom. Jako često ide na WC, ponekad ni nema stolice, ali ona tiska. Oko anusa jos se već upalilo i pojavilo se crvenilo i otok. Naime, veterinar je preporučio da promijenimo hranu i dao nam je kapi za zaustavljanje proljeva. Nakon povratka od veterinara otkrili smo da je hrani koju smo kupili prije cca 2 tjedna istekao rok trajanja u 9. mj 2007g.! Da li je moguće da tvorić ima proljev zbog te hrane? Da li postoji još koji način kako bi smo zaustavili proljev u što kraćem roku (uz kapi)? KrešoO: Niste naveli sa čime sve hranite Vašeg ljubimca, ali svakako proljev može nastupiti i od hrane kojoj je istekao rok trajanja. Proljev (diarea), također može nastupiti u različitim situacijama izazvanih stresom, zatim pri terapijama antibioticima, prilikom promjene prehrane ili preosjetljivosti na sastojke hrane i dr. Tvorovi su mesojedi i zbog toga njihova prehrana treba sadržavati više masnoća i proteina (min. 32%). U pomanjkanju kvalitetne hrane namijenjene isključivo njima, tvorići se mogu hraniti kvalitetnom i provjerenom hranom za male mačiće. Mogu se hraniti i sirovim ili kuhanim pilećim ili purećim mesom no to ovisi o tvoru i njegovim prehrambenim navikama. Svježa voda i hrana trebaju im biti dostupne 24 sata. Nikako im se ne smiju davati slatkiši, prevelike količine voća i slično, budući da su podležni obolijevanju od šećerne bolesti od koje ugibaju. Većina tvorića ne podnosi mlijeko i ono najčešće kod njih izaziva probavne smetnje (proljev) pa ga je potrebno izbjegavati.Kao nagradu, ali i za trening, koriste se razne poslastice u obliku briketića ili kolačića. Ukoliko se ne mogu nabaviti one namijenjene za tvoriće, poslužiti će i određene poslastice namijenjene mačkama. Poslastice nisu hrana i ne smiju se davati u velikim i prečestim količinama.Kao regulacija izbacivanja dlake iz tijela koristi se malt pasta za tvoriće ili za mačke. Može im se davati svakodnevno, u propisanoj količini, a može poslužiti kao poslastica odnosno nagrada.U ostale nadomjestke ubrajaju se razni tonici koji pomažu tvoriću u njegovom zdravlju nadopunjujući njegovu prehranu.U Hrvatskoj se za sada mogu nabaviti 3-4 vrste hrane u obliku briketa isključivo za tvoriće (u našim dućanima možete nabaviti "Ferret Complete" od VLG-a i "Ferret Food" od Padovana), dok je ponuda nadomjestaka i poslastica vrlo oskudna.Liječenje proljeva ovisi o težini problema. Ako je Vaš ljubimac uglavnom u redu, problem će uvelike riješiti briga o načinu prehrane u kojem slučaju mora biti strogo pod Vašom kontrolom kako ne bi pojeo nešto sa strane što bi pogoršalo stanje. Svakako je potrebno nadoknaditi tekućinu izgubljenu proljevom, a ako je dehidracija u većem stupnju potrebno je potražiti pomoć veterinara. Niste naveli da li je Vaš tvorić cijepljen protiv zaraznih bolesti. S obzirom da su tvorovi vrlo osjetljivi kućni ljubimci na infekcije, a osobiti one virusne etiologije, te često oboljevaju od štenećaka, svakako Vam preporučam da ga cijepite. Za vakcinaciju koriste se vakcine za pse, a vakciniraju se u dobi od 12 i 15 tjedana. Trebalo bi proći dva tjedna od cijepljenja kako bi se razvio imunitet na te bolesti pa nakon tog vremena nesmetano možete voditi tvorića u izlaske van kuće ili stana. Osim ove zarazne bolesti, treba spomenuti i bjesnoću od koje također mogu oboljeti, ali su i sposobni prenositi virus. Tvorovi se mogu cijepiti protiv bjesnoće već u starosti od tri mjeseca. Zakonom nije propisano da morate cijepiti tvorića protiv bjesnoće, no ukoliko to želite možete to učiniti. Ako će Vaš ljubimac boraviti i u prirodi, savjetujem Vam da cjepite i protiv bjesnoće.Vanjski paraziti pasa i /ili mačaka (poput buha, kožnih gljivica, ušnih parazita) mogu uzrokovati bolest i u tvora. U manjoj mjeri rizik je za prijenos crijevnih parazita. Ako je potrebno tvora možete liječiti ili pak zaštititi ampulicom "Stronghold" koja djeluje na niz vanjskih i unutrašnjih parazita. Navedenu ampulicu možete nabaviti u ljekarnama Pet centra uz veterinarski recept.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jako lijepu afričku tvoricu Mini! Pošto sam novi u ovome, htio bih pitati da li joj može išta biti ako jede samo briketiranu hranu (Feret-pro) i ako smije, zanima me što joj moram još davati uz brikete?Hvala, JosipO: Tvorovi su striktni mesojedi. Imaju vrlo kratki želučanocrijevni sustav s minimalnom crijevnom florom i ne mogu uspješno probavljati ugljikohidrate i vlakna. U prirodi jedu samo one koji se nađu u probavnom sustavu njihovog plijena.To znači da hrana za tvora mora sadržavati visoke količine masti za energiju i kvalitetne mesne proteine te minimalno ugljikohidrata i vlakana.Najčešća hrana za tvorove je dehidrirana hrana u granulama. Međutim, iako je ta hrana sve više unaprijeđivana, ona još uvijek sadrži velike količine žitarica koje su neophodne da održi oblik granula. Velike količine biljnih proteina mogu dovesti do pojave urolitijaze (mokraćnih kamenaca). Također, višak ugljikohidrata u hrani može dovesti do bolesti gušterače. Stolica tvora koji jede suhe granulice je formirana, ali mekana, s ostacima neprobavljenih žitarica.Ukoliko hranite tvora suhom hranom, pripazite na sastav hrane koju mora činiti 30-35% sirovih proteina sastavljenih od visokokvalitetnih mesnih izvora, a ne žitarica, te količina masti od 15 do 20%. Tvorovi u rastu trebaju 35% proteina i 20% masti, a ženke koje doje dvostruko više kalorija od negravidnog tvora.U našoj ponudi imamo gotovu hranu za tvorove proizvođača Versele-laga Ferret Pro (32% bjelančevina, 17% masti) od piletine i lososa, bogate taurinom i omega-3 i -6 masnim kiselinama za sjajno krzno te ekstraktom juke za redukciju neugodnih mirisa i formiranu stolicu te Ferret nature od piletine, janjetine i lososa (35% bjelančevina, 18% masti). Od proizvođača Padovan imamo u ponudi hranu za tvorove (36% bjelančevina, 20% masti).Prihvatljiva dodatna hrana za tvorove je sirova iznutrica ili mišićje te sirova jaja. Nije ih potrebno kuhati ukoliko su svježi.Mlijeko i mliječni proizvodi također su izvor proteina i masti, ali mogu izazvati mekanu stolicu.Treba izbjegavati davati voće.Omega-3 ulja, riblja ulja može se dodati u hranu (npr. Ebi vet tonik za lasice s taurinom, vitaminima i mastima).Također možete dati i Malt pastu za tvorove koja pomaže u izlučivanju dlake iz organizma prirodnim putem.S poslasticama za tvorove treba biti pažljiv i davati u točno određenim količinama (Prestige poslastica s okusom slanine do 4 komada dnevno i poslastica sa okusom piletine i janjetine 10 do 20 komada dnevno).Tvorovi razvijaju svoje hranidbene navike do starosti 4 mjeseci. Nakon toga trebat će malo duže vrijeme kako biste uveli novu namirnicu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me imate u prodaji aktivni ugljen u sitnim granulama? Unaprijed se zahvaljujem. Srdačan pozdrav, DraganO: Nažalost, nemamo u prodaji medicinski aktivni ugljen u granulama.Medicinski (aktivni) ugljen je nespecifični intestinalni adsorbens koji učinkovito adsorbira niz organiskih i anorganskih otrova, boja, mikroorganizama i njihovih toksina te mnoge lijekove. Medicinski ugljen ne ulazi u cirkulaciju, već djeluje samo u probavnom traktu.Daje se kod akutnih trovanja nekim lijekovima ili drugim organskim spojevima. Ne preporuča se duže uzimanje ovog preparata jer može doći do probavnih poremećaja zbog toga što medicinski ugljen na sebe veže enzime važne za probavu i vitamine koji ne mogu onda ući u cirkulaciju. Može se davati kod akutnog proljeva, 1 malu žlicu granulata 3 puta dnevno, ali nikako ne duže od tri dana!Kao adsorbensi u liječenju životinja koriste se Floryboost, Florentero i Diarsanyl paste.Floryboost pasta u svom sastavu sadrži posebni mineralni prah montmorillonite (drevni vulkanski pepeo), elektrolite, dekstrozu, sorbitol, biljni ugljen i brašno rogača. Djeluje na način da vulkanski pepeo apsorbira agresivne agense i toksine, elektroliti uspostavljaju elektrolitsku ravnotežu, dekstroza nadoknađuje pomanjkanje energije. Dobro je ovu pastu davati u kombinaciji s Immunoboost pastom koja je kolostrumom bogat, gotov hranidbeni dodatak za peroralnu primjenu u rekonvalescentnih, bolesnih i stresu izloženih životinja poboljšava opće tjelesno stanje mlade životinje.Florentero pasta se koristi u slučajevima kada je poremećena crijevna peristaltika, kao kod proljeva, stresa probavnog sustava, slabosti organizma. Sadrži probiotike, tj. "dobre bakterije" Enterococcus faecium, Lactobacillusbacidophilus, Bacilus clausii, Lactobacillus sporogenes te vlakna ili prebiotike koji služe kao hrana za probiotike FOS (fruktooligosaharidi) i MOS (mananoligosaharidi).Diarsanyl pasta također sadrži montmorillonite koji asorbira toksine, bakterije, viruse i ostale štetne molekule.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me znate li možda gdje se u Hrvatskoj može nabaviti leteća vjeverica, po kojoj cijeni i od koje dobi starosti (pošto se preporuča da bude što mlađa kako bi se lakše mogla naviknuti i pripitomiti). O njoj sam našao malo literature i to uglavnom na engleskom jeziku što se tiče i knjiga i interneta, a sva je literatura bila vezana isključivo za njezine potrebe kao ljubimca (od prostora, navika pa do bolesti od kojih oboljevaju). Izrazito me zanima baš leteća vjeverica jer sam tražeći nju dobivao informacije o "sugar glideru" (mislim da je naš naziv "mali zlatni penjaš", ali nisam siguran za točnost te informacije što se samog prijevoda tiče), koji je zapravo tobolčar, ako se ne varam. Unaprijed zahvaljujem, Luka Leteća vjeverica - izgled i općenite informacije O: Leteće vjeverice (familia: Sciuridae, subfamilia: Pteromyinae) su mali do srednje veliki glodavci koji posjeduju velik kitnjast rep, a tijelo im je dorzo-ventralno "spljošteno". Također, karakterizira ih i tanka membrana obrasla dlakom, koja se proteže između prednjih i stražnjih ekstremiteta te omogućava ovoj vrsti vjeverica da "lebdi" i "leti" između grana. Postižu veličine od 13 do 122 cm i težine od 20 g do 2,5 kg. Postoji 14 rodova i 43 vrste letećih vjeverica. Oblik i veličina tijela ovih vrsta vjeverica u potpunosti je prilagođena uvjetima života u šumi. To su, u pravilu, poprilično vitke životinje s izraženim dugim ekstremitetima i dugim kitnjastim repom.   Dobro razvijeni mišići, pogotovo na ekstremitetima, osiguravaju im dobro prianjanje i penjanje duž drveća, a membrana koja se prema potrebi može raširiti između ekstremiteta omogućava im "let".  U većine vrsta rep je spljošten te im asistira prilikom "lebdenja" i usmjeravanja životinja u "letu".Posjeduju velike oči te male uši. Krzno im je poprilično mekano i gusto. Dolaze u nekoliko boja, kao što su smeđa, siva, ili s crnim dijelovima na gornjoj strani tijela. Veći primjerci ove životinjske vrste dolaze i u svijetlim bojama i nijansama. Rasprostranjenost Njihovo prirodno stanište je područje šuma, plantaža, parkova,... Rasprostranjene su na području sjeverne Europe, sjeverne, južne i jugo-istočne Azije te sjeverne Amerike.Svi pripadnici ovih vrsta vjeverica su noćne životinje, koje se rijetko mogu pronaći na zemlji. Većina vrsta pokazuje izrazitu teritorijalnost. Smatra se da jedna veća leteća vjeverica može "pokrivati" teritorij od 2,5 do 5 ha. Prehrana leteće vjeverice Prehrana im se sastoji od različitog bilja i/ili insekata, pauka ili čak manjih kralješnjaka. Razmnožavanje Biologija razmnožavanja ove životinjske vrste još nije u cijelosti znanstveno objašnjena. Većina vrsta ima jedno leglo godišnje, s oko 1 do 2 mladunca po leglu. Većina vrsta donosi na "ovaj svijet" mlade koji ne vide i bez krzna su. Gnijezda napuštaju nakon više tjedana.Više korisnih informacija o ovim vrstama vjeverica možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu.S informacijama, kao što su: gdje se mogu nabaviti, po kojoj cijeni i u kojoj dobi, ne raspolažem te Vas nisam u mogućnosti informirati.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam par pitanja u vezi merkata. Htjela bih udomiti jednog merkata, ali ne znam što mu sve treba i kako živi. Može li se merkat držati u kući ili stanu? Što jede? Gdje da kupim hranu za njega i da li postoji? Gdje ga držati, kakav kavez mu je potreban? Unaprijed hvala, AnamariaO: Merkati (lat. Suricata suricatta) su sisavci iz porodice mungosa, koji naseljuju pustinjska područja južne Afrike (pustinja Kalahari). Žive u grupama - kolonijama koje imaju do 40 članova, a obično je taj broj manji. Mužjaci su teži od ženki (oko 730 g) i viši (do 35 cm bez repa, a ženke do 25 cm).Mesojedi su i uglavnom se hrane kukcima, a jedu i love manje sisavce, guštere, zmije i jaja. Donekle su imuni na otrove zmija i škorpiona pa ih love bez problema. Moraju svakodnevno loviti jer nemaju masne rezerve pomoću kojih bi čuvali energiju.Žive u podzemnim jazbinama koje su povezane tunelima i imaju više izlaza.Na čelu kolonije je "alfa" par, koji jedini ima mladunce, a vrlo često iz kolonije protjeruju odrasle ženke, koje formiraju nove kolonije s protjeranim mužjacima.Socijalna struktura merkata je jedna od složenijih u životinjskom svijetu, a jedinke su čvrsto povezane. Svaki odrasli član ima svoje zaduženje, koje mogu i promijeniti. Postoje "babysitteri" koji ostaju blizu jazbine kako bi pazili na mladunce dok ostali članovi love. Stražari stoje na stražnjim nogama i upozoravaju ostale na prisustvo predatora. Učitelji pokazuju mladima kako se lovi, a lovci love plijen. Merkati spolno sazrijevaju sa otprilike godinu dana, a mogu se razmnožavati tijekom cijele godine. Mladunce donose na svijet u ljetnim mjesecima. Graviditet traje 11 tjedana, a najčešće se legu četiri mladunca koji se rađaju gluhi i slijepi. Iz jazbine izlaze nakon 3 tjedna, a sa šest tjedana se samostalno hrane, dakako, uz pomoć starijih jedinki.Osim u pustinji Kalahari, mogu se vidjeti i u zoo-vrtovima koji im omogućavaju optimalne uvjete za život.Iako djeluju dražesno i simpatično, ne preporuča se njihovo držanje u stanovima ili kućama, upravo zbog posebnih uvjeta u kojima žive i love.Hrane se živim plijenom.Nadam se da će Vam ove informacije biti od koristi.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam afričku tvoricu staru godinu i pol. Uskoro nam stiže u našu obitelj mala maca. Pa me sada zanima, pošto bi boravili u istim prostorijama i pošto će se mačka moći slobodno kretati i po vani, tj. neće boraviti samo u kući, da li može kakve bolesti prenijeti mojoj tvorici? Na što sve trebam pripaziti? Naravno, macu bi cjepili i očistili od parazita. Da li smije doći u kontakt s tvoricom prije cijepljenja i čišćenja od parazita ili je bolje da, prije posjete mace veterinaru, budu maca i tvorica odvojene? Također, znam da nekad mačići imaju upale očiju pa ako bi se to desilo, da li je to zarazno i da li se to može prenijeti na tvora?Hvala, LinyO: Tvorići su zvijeri i to se ne smije zaboraviti ako se u kući drži i neki drugi kućni ljubimac iz porodice, npr. glodavaca, ptica i slično. S drugim kućnim ljubimcima (macama, psima) dobro se slažu.Maca, prije nego što dođe, mora biti očišćena od unutarnjih parazita, potrebno je provjeriti nema li slučajno ušne šugarce (Otodectes cynotis) te buhice (buha Ctenocephalides) jer oni svi parazitiraju i na tvoru, te maca može prenijeti na tvora i šugarca (Sarcoptes). Najbolje je na macu preventivno odmah tretirate pripravkom protiv njih, npr. Advocate ili Stronghold (kupuje se uz veterinarski recept). Advocate možete staviti na macu nakon 9 tjedana starosti, Stronghold ampulica već sa 6 tjedana.Detaljnije informacije o navedenim preparatima možete pročitati ovdje i ovdje.S obzirom da i tvorica navedene nametnike može prenijeti na macu, važno je da je i ona od njih zaštićena. Znači, preporuča se da, u početku, dok niste sigurni da je maca čista od parazita, tvora i nju ne puštate da borave skupa. Macu ćete cijepiti protiv mačjih zaraznih bolesti, a s obzirom da ćete je puštati van, savjetujem Vam da je cijepite i protiv bjesnoće.Obitavanjem vani mačka može od drugih mačaka dobiti gljivicu (Microsporum, Trichophyton). Za to je jedina preventiva zdravlje i dobra otpornost životinje te držanje u dobrim zoohigijenskim uvjetima.Tvorić bi trebao biti cijepljen protiv štenećaka te isto tako i protiv bjesnoće, pošto će biti u dodiru s mačkom koja ide van.Od virusnog rinotraheitisa mačaka (krmeljave i gnijne oči, šmrcanje i kihanje) obolijevaju samo mačke i virus se ne prenosi na druge životinje.Tvorovi su podložni prehladi i gripi, osjetljivi su na tip A i B, koji se prenosi sa čovjeka na tvora i obratno.Prvi susret ljubimaca bi trebao biti na nekom neutralnom terenu (prostorija gdje tvorica manje obitava).