*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Kako se raspoznaje starost i spol kod kanarinaca? Općenito, jesu li ženke kanarinaca manje živahnije i zaigranije od mužjaka (zdrave ženke, naravno). Hvala, Tina O: Spol kanarinca se najbolje raspoznaje po njegovu pjevu. Zna se dogoditi da i starije ženke jačinom glasa budu jednake s mužjakom, no ženkinom glasu nedostaje melodičnost koju ima mužjak. Glava kod ženkica je uža, tijelo joj je manje i punije. Mužjaci već sa 4 do 6 tjedana starosti počinju cvrkutati, glas im postaje sve čišći i jači, sve dok se ne omitare, a tada prozvižde. Za to vrijeme ženkice (naročito kad je oblačno i kišno vrijeme) cvrkuću zajedno s mužjacima, no glas im je mnogo slabiji, isprekidan i nije izdržljiv kao u mužjaka. Posve razvijenog, odraslog mužjaka raspoznati se može po spolovilu i to tako da se kanarinca uzme u ruku, raspuše se perje na trbuhu ispred repa i vidi se duguljasti uzdignuti čepić. Kod ženka taj čepić leži više vodoravno uz sam rep. Starost kanarinaca se može odrediti po zatvorenom prstenu na nožici koji se navuče šestog ili sedmog dana starosti. Na prstenu je ugravirana oznaka društva, uzgojna godina, početna slova imena i prezimena uzgajača i redni broj mladunčeta. Sa četrnaest dana su mužjaci jače obojeni nego ženke, a to se naročito primjećuje na perju oko kljunića i na glavi, pa ispod kljunića i na prsima. Dobro hranjeni mladi u dobi od 18 do 19 dana počinju izlaziti iz gnijezda, te ih majka uči letjeti. U dobi od 22 do 24 dana pomalo već sami jedu. U dobi od 8 do 10 tjedana mladi kanarinci počinju mijenjati perje (mitariti se).
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 24.05.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Željeli bismo pokušati imati malene ptiće kanarinaca. Želimo znati kada su i ženka i mužjak spremni na potomstvo (kako se ponašaju) te u koje doba godine to obično bude? Trebaju li budući roditelji posebnu njegu i kako odgojiti zdrave i žive ptiće? Hvala, Tina O: Kanarinci se jednostavno razmnožavaju, a podizanje mladunaca je uglavnom uspješno. Zajednički život dvije ptice najčešće protječe harmonično, iako su moguće povremene svađe u vrijeme hranjenja. Više ptica možete izabrati samo ako imate volijeru koja će osigurati dovoljno životnog prostora. Za početnike, dobro je nabaviti kanarince za rasplod od različitih uzgajivača čime ćete postići "svježu krv", a za nekoliko godina aktivnog parenja i vlastito jato kanarinaca. PAšNJA: Nikako se ne smiju pariti braća i sestre iz istog legla.Do rasploda valja voditi računa i o čistoći kaveza, pogotovo kod ženke a preporučuje se svakodnevno čišćenje izmeta, te dodavanje svježeg pijeska.Prije rasploda kanarinaca mora se voditi računa o hrani, ali nepotrebno je pretjerivanje sa raznim zelenilom i salatama. Naime, za Vaše kanarince, najzdravija je prehrana putem sjemenki koje im i inače dajete. Najviše dvaput tjedno, dobro je dodati sitno isjeckane komadiće svježe kuhanog jaja (žumanjak). Mora se voditi računa da se komadići jaja koje kanarinac odmah ne pojede uklone, da ne bi došlo do kvarenja jaja, od čega kanarinac može teško oboljeti.Ukoliko su i mužjak i ženka spremni za parenje, tada nema problema. No, često je slučaj da je netko od njih dvoje nespremniji. Ako je mužjak nespreman, smanjuje se prehrana ženke, a pojačava prehrana mužjaka. Dobro je pored jaja, u vodu mu kapnuti vitamina E, kojeg možete kupiti u našim trgovinama (vitamin E je sredstvo za poticaj u parenju).Gnijezdo može biti napravljeno od svakakvog materijala (trstike, žice, drveta...), ali svakako mora biti presvučeno mekim materijalom. Dobro je po kavezu "pobacati" malo pamuka, kojeg će ženka vješto postaviti u gnijezdo.Mužjaka možemo pariti s više ženki istovremeno (u slučaju da imamo više ženki spremnih za rasplod od mužjaka). Mužjaka možemo pustiti kod ženke da učini 2-3 skoka, pod uvjetom da je ženka spremna na to. Ukoliko parimo više ženki s istim mužjakom, mora se voditi računa da se mužjak nikada previše ne zadrži u pojedine ženke, kako ne bi trošio energiju. Ženke obično snesu od 2-7 jaja (ponekad i 2). Snesu ih uglavnom rano ujutro, a jaja su svjetloplavkastozelene boje s crvenkastim točkicama.Kada ženka snese prvo jaje, mora se vrlo pažljivo smjestiti u neku posudu sa brašnom, koje će držati toplinu. Isto jaje ćemo zamjeniti sa umjetnim jajetom. Kada ženka snese četvrto jaje, pažljivo se vrate sva jaja u gnijezdo i ukloni umjetno jaje. Mladi se izliježu 13. dan, a pri tom se mora voditi računa o temperaturi prostorije, kako ih ženka ne bi "prenijela" na 14, 15. ili 16. dan.Dobro je ženki davati ljuske od jajeta, te tlo kaveza posuti sa svježim pijeskom. Upravo taj dodatak prehrani utječe na kvalitetu jaja.Naravno, kada se mladi izlegu, potrebno im je pojačati prehranu postavljajući sitne komadiće svježe kuhanog jaja te mrvice od keksa. Vodite računa da se ta dodatna hrana navečer ukloni iz kaveza kako ne bi došlo do kvarenja. Mladi se počnu sami hraniti nakon 22 - 23. dana.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.05.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Prije par dana sam kupila par australskih zebica. Prodavači kažu da su izležene prošle jeseni. Imam 2 pitanja: Prije par godina sam imala par zebica za koje se vidjelo da su baš zaljubljene - češkale su jedna drugu, "ljubile se", spavale su priljubljene jedna uz drugu... dok ove koje sada imam nisu takve. Ženka ponekad iščupa mužjaku perce, ponekad i spavaju na različitim prečkama! Hoće li se to popraviti i imam li razloga za brigu? Drugo: čula sam da mužjak ima običaj razbiti jaja kad ih ženka snese, i da zato za vrijeme ležanja na jajima treba pregraditi kavez. Je li to točno?Unapred zahvalna! Alis O: Općenito se smatra da su zebe vrlo društvene ptice i da se trebaju držati u paru. Ako im je prostor premalen i skučen, smetat će jedna drugoj. Mužjak se od ženke razlikuje po perju ispod krila koje je kod mužjaka sa bijelim točkicama, a osim toga mužjak ima i crvene obraze. Zebe moraju biti stare barem 9 mjeseci da bi mogle biti "zreli roditelji". I mužjak i ženka naizmjenično sjede na jajima 12-14 dana. Oba roditelja hrane mladunce. Iz tog razloga Vam ne bih preporučila da odvajate mužjaka i ženku za vrijeme gniježđenja i uopće. Mladunci napuštaju gnijezdo 4 tjedna nakon što se izlegu i u dobi od 5 do 6 tjedana postaju samostalni. Da li će se Vaše zebe s vremenom bolje slagati, to je vrlo individualno, kako kod ptica, tako i kod drugih vrsta životinja, jer je svaka životinja, kao i čovjek individua za sebe. Postoji mogućnost kada Vaše zebice spolno sazriju da će se i bolje slagati.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 23.05.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zašto kanarinci ubrzano dišu i kakva je to bolest (ako je bolest) i kako se liječi? Moja kanarinka zadnja dva dana, kada ih (imam i mužjaka) izvedem van na sunce, čuči na prečki. Zašto? Hvala! O: Kanarinci mogu ubrzano disati ako se radi o prehladi od propuha, ako ste im dali da piju prehladnu vodu, kod jakih promjena temperature, kod bakterijskih i drugih infekcija, te bolesti dišnih puteva. U veterinarskim ljekarnama postoje sulfonamidski i antibiotski preparati koji se izdaju na veterinarski recept, što znači da je potrebno otići sa pticom u veterinarsku ambulantu na klinički pregled. Kanarinca se ne smije držati na propuhu, hraniti ga treba uvijek u isto vrijeme i ne smije mu se stavljati previše hrane, jer tada izabire sjemenje koje mu je najslađe. Svaki dan kanarincu treba davati svježu vodu, a po ljeti je potrebno vodu za piće mijenjati i dva do tri puta dnevno. Na pod od krletke treba staviti malo pijeska za ptice koji je kanarincu neophodno potreban za probavu.Zašto Vaša kanarinka čuči na prečki, to Vam ne bih znala odgovoriti jer ste mi dali premalo podataka o tome šta inače radi i kako se inače ponaša.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 22.05.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kanarinca koji zadnjih tjedana otežano diše, kao da hropće. Nema iscjedak iz nosa i ponaša se normalno. Nemogu otkriti razlog njegovom "hvatanju zraka". Prvo sam mislila da mu je nešto zapelo u grlu, no međutim nije. Izgledom i ponašanjem je ostao isti (osim što trenutno ne pjeva - vjerojatno zbog kanarinke s kojom sam ga nedavno spojila). Što se higijene i prehrane tiče mislim da živi kao kralj. Jedino što mi pada napamet kao mogući uzrok je eventualni propuh (nepažnjom drugih). Kako mu mogu pomoći i ima li lijeka da ozdravi ako je dobio astmu ili što već?Hvala! Gabriela O: Uzrok otežanog disanja kod kanarinca može biti prehlada od propuha, prehladna voda, jake promjene temperature, infekcija bakterijama i drugim uzročnicima (plijesni). Liječenje se temelji na tome da zapravo treba ukloniti uzrok, a svakako pomaže velika toplina. To što kanarinac sada ne pjeva, također može biti posljedica prehlade. Kanarica treba premjestiti na toplije mjesto bez propuha. Također, može se raditi i o upali pluća. Međutim za postavljanje dijagnoze potrebno je obaviti klinički pregled ptice i po potrebi uzeti bris kako bi se vidjelo točno o kojem se uzročniku radi. Takav pregled možete obaviti na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu u Ptičjoj ambulanti. Broj telefona je: 01/2390 410, a radno vrijeme je ponedeljak, srijeda i petak od 10-12 sati, a utorak i četvrtak od 15-17 sati.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 22.05.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dva kanarinca, mužjaka i ženku. Ženka je nedavno stigla i dosta dobro se uklopila u novi dom i obitelj. Mužjak ju je tekođer veselo prihvatio (ali je prestao pjevati od dana kada je ženka došla), a ona se dobro snašla s njim. Ipak, iako je mlada i veoma aktivna, vesela, prava znatiželjka i obožava kupanje. Njezin izmet me malo zabrinjava. Naime, kad pojede zeleno povrće njezin izmet kasnije bude isto zelen. Vjerujem da je to zbog toga, ali kod mužjaka izmet je uvijek isti. Treba li ženkica obavezno na pregled? Molim Vas napišite mi neke karakteristike zdravih kanarinaca! Hvala, JadrankaO: Zdrav kanarinac je živahan, umjereno jede, pije, perje mu je uredno i polegnuto (osim nakon kupanja ili uređivanja kada se ptica nakostriješi upravo da bi prosušila i rasporedila perje). Ptice u dobroj kondiciji lete bez poteškoća, stabilno stoje na prečkicama i koordiniranih su pokreta. Zdrave ptice hranjene zrnjem imaju izmet tamnozelene do crne boje, tjestaste do tvrde konzistencije. Središnji dio izmeta čine urati bjelkaste boje i vodenaste konzistencije, što je zapravo mokraća ptica, a oni s ostacima neprobavljene hrane formiraju izmet. Broj stolica je različit, a može ih biti i više od 30 na dan. Pri hranidbi ptica zelenom hranom izmet može biti zelenkast, promočen i mekše konzistencije. Općenito, neforniran, kašast i vodenasto rijedak izmet upozoravaju na oboljenje. U kanarinaca se, kao i kod ostalih ptica, velik broj bolesti manifestira istim ili vrlo sličnim simptomima. Oni mogu biti slabije ili jače izraženi, a vlasnici u pravilu vrlo rano opažaju odstupanja od normalnog ponašanja i izgleda ptica. Bolesne ptice manje jedu ili prestaju uzimati hranu (ponekad se kao simptom javlja prejedanje), povraćaju sadržaj iz voljke, stolica je promijenjene boje i konzistencije (proljev, zatvor), javljaju se tegobe od strane dišnog sustava (kihanje, kašljanje, iscjedak iz nosnih otvora, otežano disanje, promjenjeno glasanje). Znak poremećenog zdravlja je i promjena u boji, količini, te brzini rasta perja (produljeno ili izostalo mitarenje). Bolesne ptice imaju nakostriješeno perje, poluzatvorene ili zatvorene oči, prestaju se glasati, a glavu zavlače pod krila ili je drže zabačenu u nefiziološkom položaju. Iscrpljene jedinke čuče na dnu krletke, ne pokazuju strah i daju se primiti u ruke bez imalo otpora.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 18.05.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mužjaka kanarinca starog oko godinu dana. Otkad smo ga kupili bio je veseo, zdrav i satima je pjevao. Prije 2 dana kupili smo mu ženkicu. Otada više na pjeva, ali se i dalje ponaša kao i prije te pokazuje sve simptome zdrave ptice. Uglavnom cijelo vrijeme provodi s njom. Je li prestanak pjevanja uzrokovala ženkica? Ženkica je dosta mlada i veoma bucmasta. Mislimo da nije dovoljno letjela u trgovini gdje smo je kupili. Pustili smo ih zajedno da lete, no ženkica se nikako nije uspjela popeti (poletjeti) do vrha odmara gdje mužjak obožava letjeti. Nije baš neka letačica, dok je mužjak pravi akrobat. Je li njezino nespretno letenje uzrokovala debljina? Inače mislimo da je zdrava jer se, zajedno s mužjakom, redovito čisti, češka po glavi, odmara se na jednoj nozi i sl. Molim za odgovor jer želimo znati da li je sve u redu s našim prekrasnim, žutim parom. Ženkica dok je na tlu ne skakuće na dvije nožice kao mužjak nego hoda kao "čovjek". Hvala lijepa, AnaO: Kao i ostale životinje ptice mogu biti u različitoj kondiciji, odnosno različitog gojnog stanja. To znači da se uz optimalnu težinu, ptice mogu udebljati, odnosno smršaviti. Ako ne lete mišićje ramenog i grudnog pojasa te krila im oslabe. Duži i zahtjevniji let ponekad za ptice predstavlja izniman napor. Prehranu ptica treba prilagoditi njihovim individualnim potrebama. Posebnu pažnju treba posvetiti prehrani u periodu rasta, sezoni parenja, mitarenja ili eventualnog oboljenja. Kanarinci se hrane mješavinom sjemenja, mekom hranom (komercijalna meka hrana s dodacima jaja i meda), zelenom hranom (radić, djetelina, mrkva) i voćem (jabuka, kruška). Svaka promjena u prehrani trebala bi biti postepena kako ne bi došlo do probavnih smetnji. Vaša će novonabavljena ptičica svakim izlaskom biti sve sigurnija, ojačat će letno mišićje i smanjiti prekomjernu težinu.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 16.05.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kanarinku staru tri i pol godine. Kada smo je kupili imala je oko 2 godine. Pošto je dvije godine bila u kavezima u pet shopovima nije vježbala niti letjela pa je sada veoma gojazna. Zbog gojaznosti ne može dobro letjeti i kretati se po prečkama i krletci. Htjela bih je staviti na neku dijetu da bi joj bilo lakše, ali ne znam smiju li ptice uopće na dijetu i od čega bi se ta dijeta sastojala? Puštali smo je da leti, ali kako se stalno udarala u zidove i namještaj nismo je htjeli više puštati jer smo se bojali da bi se mogla ozbiljno ozlijediti. Molim Vas za savjet i pomoć. Unaprijed hvala! JadrankaO: Pretilosti u ptica dovodi prehrana bogata mastima i smanjena fizička aktivnost. Pretilost je čest problem kod kanarinaca držanih u zatočeništvu, uzrokovana lošom prehranom i prehranom sam sjemenkama bogatim mastima, a deficitarnom važnijim prehrambenim sastojcima.U prirodi ptice su fizički aktivne cijelo vrijeme, lete s drveta na drvo, bježe predatorima ili traže hranu. U zatočeništvu vrlo često su im i krila podrezana. Ako se kreću, ili se penju ili hodaju, što je premalo u odnosu na dnevni unos kalorija.Najbolji način utvrđivanja je li Vaša kanarinka pretila je promatranjem prsnih mišića koji leže na ključnoj kosti. Kada je gledate sprijeda, kost bi trebala biti u sredini. Sa svake strane ove kosti, mišići bi trebali biti zaobljeni. Ako je vaša ptca pretila, ključna kost neće biti najistureniji dio prsa vaše ptice. Ako je pak premršava, odavat će košćatost, a dio oko kosti odavat će osjećaj udubljenosti umjesto ispupčenosti. Možete provjeriti i količinu potkožnog masnog tkiva. Perje raste linijski, stoga postoje i dijelovi bez perja. Jedno od ovih područja nalazi se i uzduž strane vrata počevši od baze vilice. Razmaknuvši pera lako je uočljiva vratna vena. Ako je ona teško uočljiva, a postoji i žućkasto obojenje kože na tom dijelu, Vaša kanarinka najvjerojatnije ima potkožnog masnog tkiva i sklona je debljanju. Nešto manje specifični znak je zamaranje tijekom i vrlo malo kretanja.Vrlo je važno razumijeti kako pretilost u ptica nije samo estetski problem. Pretili kanarinci skloni su bolestima jetre, srca i zglobova. U ptica, jetra je primarni organ deponiranja masti. Kao povećana količina tamo uskladištene masti funkcionalne jetrene stanice su izgubljene (jetrena lipidoza), a krajnja je granica kad više nema zdravih stanica koje bi pticu održavale na životu. Za jetrenu lipidozu se dugo smatralo da je uzrok prehrana samo sa sjemenkama, no postoje i drugi uzroci. Jednostavni ugljikohidrati koji se mogu pronaći u voću i stabljikama ubrzavaju proces uzrokovan visokim udjelom masti u prehrani. Također, slaba aktivnost omogućuje mastima sladištenje.Kvalitetna hrana za kanarinca je mješavina sjemenki koja sadrži 70% sjemenki za kanarince, te 30% sjemenki uljane repice. Hrana za njih trebala bi sadržavati razne sjemenke i povrće, s dodatkom visoko probavljive hrane u peletama. Peletirana hrana trebala bi osigurati 40-50% ukupne kalorijske vrijednosti dnevnog unosa hrane, a sjemenke i povrće bogato beta-karotenom kao što su krumpir, mrkva i tamnozelene lisnato povrće 50-60% dnevnog unosa kalorija. Poslastice ne bi trebale činiti više od 10% dnevnog unosa kalorija.Iz iznesenog, Vašoj kanarinki može se smanjiti unos kalorija na način kombiniranja namirnica s nižim udjelom masti, što će postupno dovesti i do potrošnje energije uskladištene u masnim stanicama potkožja i jetre, a bez narušavanja zdravlja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.08.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Drugi ljudi imaju probleme s time što im se zebice previše legu a ja imam problem što se nikako ne žele početi pariti i leći jaja. Imam 3 para australskih zebica koje su stare jednu i pol godinu. Imaju manju volijeru i u njoj pet gnijezda (dva zatvorena i tri otvorena). Dobivaju travke za gradnju gnijezda ali ništa ne nose unutra. Mislim da kod mene imaju dosta dobre uvjete a ne znam što im nedostaje i zašto ne žele početi sa razmnožavanjem. Help! Nenad O: Ako Vaše ptice ni u optimalnom okruženju ne pokazuju interes za parenje (a australske zebice se gnijezde kroz cijelu godinu) trebali biste obratiti pozornost na njihovu prehranu. Za poticanje plodnosti ptica preporučujem Vam specijalnu mješavinu vitamina, minerala i esencijalnih aminokiselina koja se dodaje u vodu ili meku vlažnu hranu ("Orlux" Ferti-vit). Ovaj pripravak sadrži 14 vitamina, aminokiseline metionin i lizin, te je bogat bakrom, manganom i cinkom. Mangan je mineral koji potiče spolne hormone i plodnost, formiranje krvi i kostiju, te funkcioniranje živčanog sustava i korištenje vitamina i enzima. Selen zajedno s vitaminom E pospješuje plodnost i rast. Sumpor pospješuje plodnost, kvalitetu perja te apsorpciju proteina. Cink je neophodan za rast kože i kožnih tvorevina (kljun, kanđe, perje), a sudjeluje pri formiranju reprodukcijskih organa mladih ptica.Kako ptice često uz raznoliku i kvalitetnu prehranu izabiru, tj. odbacuju pojedine sastojke u mješavini hrane, ovakav dodatak podići će im opću otpornost te povoljno utjecati na zdravlje i izgled.Preparat bi trebalo dodavati kroz 3 - 4 tjedna, svakodnevno. Nakon toga dovoljno je pripravak dati 1 - 2 puta tjedno.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 20.08.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Bio sam kod jednog uzgaivača papiga (rozela, aleksandra, nimfi...) koji ih drži u vanjskim volijerama. Oko volijera je posađeno mnogo bilja i ukrasnih grmova koji kroz mrežu rastu i unutar volijera. Taj mi je čovijek rekao da njegove papige uopće ne grizu to bilje. Znam da je većina cvijeća otrovna za papige pa me to začudilo. Sad me zanima koje bilje smije rasti u volijerama i koje neće naštetiti papigama. Hvala, Marsel O: Papigice su sklone "grickanju" raznog bilja, od kojih neke vrste mogu biti i toksične. Otrovne supstance su sve one koje unesene u organizam mogu izazvati oštećenja ili smrt. Koliko je biljka toksična ovisi o samoj vrsti biljke, o količini biljke unesene u organizam s obzirom na veličinu ptice i o vrsti ptice. Pojedine biljke su različito toksične i u različitim količinama ili su pak netoksične za pojedinu vrstu ptice, ali bez obzira na to smatraju se toksičnima i uvrštene su u tablicu toksičnog bilja.Simptomi trovanja su različiti za pojedinu vrstu ptice, a mogu se javiti kao iritacija kože, gastroinestinalni simptomi (proljev, povraćanje) ili simptomi od strane kardiovaskularnog ili živčanog sustava. Ponekad jedni simptomi se nadovezuju na simptome od drugih organskih sustava. Stoga i terapija podrazumijeva liječenje simptoma pojedinih organskih sustava.Biljka može biti cijela toksična ili samo njeni pojedini dijelovi (koštice, listovi, stabljika, cvijet itd.). Toksične supstance u biljkama najčešće su oksalati, glikozidi, anatoxin A, microcistin, saponini, atropin, kofein, theobromin, teophylin, tanin, nikotin, itd.Savjetujem Van da u volijeru smjestite samo one biljke za koje je sigurno povjerene da nisu toksične. Navest ću Vam neke vrste biljaka koje su toksične i svakako bi ih trebalo izbjegavati:Amarilis, bršljan, paprat od šparoga, avokado, azalea, plavozelene alge, božićni kaktus, božićna zvijezda, krizanteme slonovo uho (vrsta begonije), geranije, hijacinte, imela, narcisi, oleandar, filodendron, rododendron, perunika/iris, kalatea koštice jabuke, koštice ploda i kora drveta marelice, rogačevo stablo/lažna akacija, koštice plodova trešnje/višnje (kako za koju vrstu ptice), ali i lišće i grančice, bazga (kako za koju pticu, papige podnose bobice), borovica, lišće i žir hrasta - lišće, grančice drveta i koštica ploda breskve/nektarine -iglice, grančice i sok u drvu bora, javansko drvo tisa (svi dijelovi), božikovina itd.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 17.08.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije mjesec dana sam uzela Malog Aleksandra. Ptica je stara oko 3 mjeseca, hranjena od strane roditelja i na osnovu oblika glave rečeno mi je da se radi o ženki. Iako ispod kljuna još uvijek ima paperje, na preostalom dijelu vrata može se jasno uočiti svjetlo zelena ogrlica. Zanima me da li će ta ogrlica za par godina dobiti crno-crvenu nijansu i da li se ustvari radi o mužjaku. Također me zanima kako da ptičicu motiviram da izađe iz kaveza obzirom da pokušaji s nuđenjem hrane i pticama čija pjesma dopire iz obližnjeg parka nisu uspjeli. Hvala, MiroslavaO: Mali aleksandar porijeklom je iz sjeverozapadne Afrike. Ove ptice žive u područjima velikih šuma i savana te se drže u manjim grupama. Ime su dobile po Aleksandru Velikom, za kojeg se tvrdi da ih je među prvima donio u Europu iz Azije. Prosječno žive 20-40 godina. Osnovne boje koje krase ove papige su zelena i tirkizna. Perje koje karakterizira odraslog mužjaka počinje rasti sa 18 mjeseci starosti, a rast završava sa 32 mjeseci starosti. Odrasli mužjaci imaju tamno ružičasti prsten oko vrata. Područje ispod kljuna je u odraslog mužjaka crne boje, no slojevito se prelijevaju crna, tirkizna i ružičasta te se stanjuje do ispod uški. Ružičasti prsten se nastavlja do potiljka. Potiljak mužjaka tirkizno je isprano plave boje iznad svijetlozelenog glavnog perja potiljka. Mladim mužjacima i ženkama nedostaju oznake na bradi. Odraslu ženku krasi blijedo zelenkasta ogrlica koju je teško razlikovati od okoline. Rep je dugačak i tanak sa središnjim plavim repnim perom. Vanjska repna pera su zelene boje prelivena plavom bojom. Rep mladih i rep ženki je nešto kraći od repa mužjaka. Znači, ženka se razlikuje od mužjaka po tome što nema crnu oznaku na bradi, te nema ružičastu ogrlicu, a mladunce bi se eventualno moglo razlikovati po duljini repa, te crnoj oznaci ispod kljuna.Mali aleksandri poznati su po tome što su relativno hladni i grubi jer ne zahtijevaju toliko pažnje kao mnoge papige njihove veličine. To ih čini izvrsnim ljubimcima za one ljude koji nemaju mnogo vremena biti uz njih. Oni podnose i manje od pola sata dnevno interaktivnog bavljenja s njima. No, vrlo teško će postati pitomi ako im se ne pruža dnevno druženje, naročito u mladim danima. Izvrsni su kućni ljubimci kad im se pruža redovita briga i pažnja. Općenito, obiteljske su ptice i rijetko će se vezati samo za jednog ukućana. Uz mnogo brižnosti, rukovanja i ljubavi, brzo mogu postati omiljeno društvo. Mogućnost komunikacije, rukovanja i zbližavanja prije svega ovisi o povjerenju, tako da trebate nastupati polako i biti uporni. Najbolje uče i prihvaćaju komunikaciju u predvečerje, a svaki trud potrebno je ograničiti na 20-tak minuta sa satom odmora između bavljenja s njim. Vaš prvi cilj je uzimanje poslastice iz Vaše ruke, što će dalje voditi u mogućnost da je pomazite po glavi. Zatim možete nastaviti sa nastojanjem da stane na Vašu ruku. U ovisnosti o pitomosti malog aleksandra ovi koraci mogu biti gotovo trenutni kao što je u ptica ručno othranjenih (i onih koje su othranili roditelji) ili nekoliko tjedana kod onih koje to nisu. Zapamtite da pripitomljavanje i uvježbavanje Vašeg aleksandra zahtijeva strpljenje, nikada je nemojte kazniti. To će jedino uništiti povjerenje koje ste toliko dugo gradili. Kad se napokon Vaš aleksandar oslobodi možete započeti sa treniranjem pričanja. Preporučujem Vam ograničavanje kretanja, tj. letenja po stanu dok se Vaš ljubimac u potpunosti ne opusti jer bi se u protivnom mogao naći u nepoznatom okruženju sam i nezaštićen.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.08.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me sve o ručnom hranjenju: kada pticu odvojiti od roditelja, koju joj hranu davati, koliko često joj tu hranu davati i slično. Čitala sam nešto o ručnom hranjenju papigica i kako su poslije puno pitomije nego ptice koje su othranili njihovi roditelji. Imam par tigrica koje će se možda ubrzo pariti pa bi mi svaka informacija bila korisna. Hvala. AleksandraO: Ručno hranjenje je jedan od načina da se mlada ptica razvije u vrlo pitomu i socijaliziranu jedinku. Ponekad je i jedino rješenje obzirom da se roditelji mogu razboljeti ili uginuti. Postoji više metoda ručnog hranjenja mladih ptica. To su:- hranjenje žlicom - hranjenje brizgaljkom (špricom), s tim da se ova metoda različito primjenjuje, odnosno hrana se ispušta u različitim dijelovima probavnog sustava. Tako se najlakše i najsigurnije hrana stavlja direktno u kljun, ali se pomoću mekih gumenih nastavaka može aplicirati u voljku ili jednjak. Ako se odlučite za ovaj način prehrane, svakako Vam preporučam da odaberete gotovu hranu koja je namjenjena prehrani mladih ptica ("Orlux"). Vrlo je teško sastaviti dobro izbalansiran obrok u fazi intenzivnog rasta, kako tijela tako i pernatog pokrova ptica. Uz osnovne gradive sastojke, u hrana treba biti optimalno opskrbljena vitaminima i mineralima, a naročito su važne za ptice esencijalne amino kiseline (metionin, lizin). U početku je mlade potrebno hraniti svaka 2 sata, a u dobi od 14 dana razmak bi trebao biti 3 sata. Obroke, naravno, ne bi smjeli preskakati, a svaki bi trebao biti svježe priređen. Tigrice u prosjeku nesu 5-6 jaja, a na njima leže 18-20 dana. Ptići gnijezdo napuštaju nakon 4-5 tjedana, te se od roditelja mogu odvojiti nakon sljedećih 10-tak dana. Roditeljima treba davati kvalitetnu zrnatu hranu, grit, te vitaminske dodatke prehrani. Od povrća ponudite mrkvu, tikvice, brokulu, korabicu, blitvu ili peršin. Voće koje tigrice vole su: kruške, jabuke, grožđe, jagode i maline. Svježe voće i povrće trba biti dobro oprano i posušeno, a ako ga ptica ne pojede za 2-3 sata treba ga maknuti iz nastambe. Ne smije se dati: avokado, limun, grejp, krumpir, sir, začine, zaslađenu hranu ili piće.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 11.08.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam nekoliko pitanja: 1. Kada sam kupila zebice odmah su se počele pariti. U mjesec dana je od jednog para zebica došlo 10 mladih, no u zadnje vrijeme samo rade jaja i ne sjede na njima. Samo ovaj mjesec morala sam baciti oko 30 jaja jer jednostavno su spacale na prečki. Što bi trebala napraviti? Probala sam im skinuti gnijezda no onda su snesli jaja u hranilici. 2. Pred jedno desetak dana sam kupila jednog malog Aleksandra i morala sam zebice staviti u manju krletku (prije su zebicama bile dvije krletke spojene). Od tada se tuku i čupaju, ostali su bez perja na vratu, jedan je čak ostao bez komadića jednog prsta, a na njihovoj koži su se pojavile uši. Je li je moguće da se to sve zbiva zbog smanjenja prostora? O: Općenito se smatra da su zebe vrlo društvene ptice i da se trebaju držati u paru. Da bi mogle biti "zreli roditelji" zebe moraju biti stare barem 9 mjeseci. I mužjak i ženka naizmjenično sjede na jajima 12-14 dana. Oba roditelja hrane mladunce. Mladunci napuštaju gnijezdo 4 tjedna nakon što se izlegu i u dobi od 5 do 6 tjedana postaju samostalni. Vrlo su živahne ptice, te agresivne prema ostalim vrstama, legu se 4 puta godišnje, no to nije granica, a ovisno je o vremenu (može se uzgajati i preko zime u prostoriji koja se grije). Gnijezda se izrađuju od drvene kućice, dimenzija 10x10x10 cm. Za vrijeme parenja potrebno ih je opskrbljivati raznim suhim travama, sitnim grančicama, sijenom, od čega si grade unutrašnjost kućice. Zebice su ptice koje spavaju u gnijezdu pa zbog toga je potrebno da budu čiste, a čistoću ćete održavati tako da unutar kaveza ili volijere stavite kadicu za kupanje, ali ne preduboku (samo 2-4 cm vode). Osim toga, potrebno je staviti suhi pijesak u kojemu će se čistiti od nametnika. Zebice ne razlikuju gnijezdo za nesenje jaja i mjesto za spavanje, stoga im je potrebno osigurati dva tipa gnijezda (za odmaranje i za leženje jaja). Ženka zebica, ako je u izvanrednoj kondiciji lijegat će jaja neovisno o mužjaku. Tada je potrebno netom izležena jaja maknuti iz gnijezda. Ako dopustite da uzgoje više od tri legla u sezoni parenja, doći će do iscrpljenosti roditelja. Pravi razlog je što ih ne iscrpi samo nošenje jaja već podizanje mladih ptića. Ako je u gnijezdu više od 6 jaja, bolje ih je izvaditi van jer se ionako neće moći razviti jer neće dobiti dovoljno topline za kompletan razvoj. U slučaju da im je prostor premalen i skučen, smetat će jedna drugoj. Ako promatramo pojam kanibalizma, onda se tu podrazumijeva nasilno nanošenje ozljeda, a manifestira se preko čupanja perja i ozljeđivanja kože. Kanibalizam se javlja u slučajevima oskudne hrane, loših uvjeta smještaja, zrakom onečišćenim ugljičnim dioksidom ili amonijakom koji se oslobađaju ako se izmet ptica ne otklanja redovito te prenapučen prostor. Jako je bitno i to da ženka u vrijeme parenja usklađuje prostor u kućici prema svojim potrebama, pa ponekad skuplja i perje drugih ptica ili ptica svoje vrste, pa nije nužno da se radi o kanibalizmu. Svakako, preporučujem veći kavez zebicama.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 08.08.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Planiram uskoro nabaviti par crvenih rozela pa me zanima što sve moram uraditi kako bih ih uspješno uzgajao? Dakle zanima me veličina volijere i gnijezda, prehrana i sve ostalo o uzgoju rozela. Hvala, Marsel O: Rozele su prekrasnih boja, ugodnog glasa i vrlo otporne i zbog toga vrlo popularni kućni ljubimci. Vrlo su aktivne ptice i spretni letači. Vole se igrati, penjati i grickati. Kad se jednom oforme partneri, lako ih je uzgajati. U divljini grade gnijezda u rupama drveća. U uzgoju u zatočeništvu paru je potrebno dati na izbor dva gnijezda. Kad izaberu gnijezdo ženka će snesti 4-9 jaja, u pravilu 5, okrugla i bijele boje.U pravilu ženka sjedi na jajima, a mužjak ju hrani. Mužjaci provode velik dio vremena uz ženku i za vrijeme inkubacije jaja, iako ne provode noći uz njih. Za vrijeme inkubacije nije preporučljivo uznemiravati leglo. Osim toga ženke niti ne dopuštaju da se čovjek približi jajima, pri prvom znaku približavanja nadvije se zaštitnički nad jaja ili mladunce, te raširenim krilima "brani" leglo. Ovakav način ponašanja onemogućuje dobar pogled na leglo, a osim toga uznemiravanje je potencijalna opasnost za mladunce i jaja (oštećenja, lomovi). Mladi ptići obično napuštaju gnijezdo u starosti oko 4 tjedna, no ako primijetite da nisu još sposobni za samostalni život, ostavite ih još neko vrijeme uz roditelje koji ih prihvaćaju bez pogovora. Ostavljanje mladih uz roditelje i sa nekoliko mjeseci starosti rezultira mirnim suživotom. Mladi ptići izlegu se nakon 18-20 dana i napuštaju gnijezdo sa oko 5 tjedana. U uzgoju se preporuča odvajanje mladih od roditelja oko mjesec dana nakon što su samostalni. Prve godine parenja plodnost varira od jednog od pet do tri od četiri jaja u leglu. U drugoj godini parenja plodnost je 100%. Sezona parenja rozela počinje u mjesecu kolovozu, pa sve do siječnja. Sredinom srpnja potrebno im je postaviti materijal za izgradnju gnijezda u volijeru (gruba trava, grančice,...). Čim je mjesto za gniježđenje izabrano, postavite mužjaka u volijeru kod ženke kako bi vidjeli da li ga je prihvatila. Znakovi prihvaćanja mužjaka vrlo su prepoznatljivi sa mnogo micanja repa, spuštanja krila popraćeno nježnim glasanjem. Ubrzo uslijedi hranjenje ženke od mužjaka, a zatim i parenje. U ponekih združenih parova hranjenje je normalno tijekom cijele godine, no nije česta pojava. Hrana rozela sastoji se od tvrdog zrnja, mješavine hrane za male papige. Dodaci prehrani vrlo su važni, a možete ih staviti i u posebnu posudu. Voćni dodaci uključuju jabuku, banane, kruške, trešnje, naranču, dinje, nar, breskve i bobičavo voće. Davanjem sezonskog voća i povrća imitirate uvjete u prirodi, a time i samu sezonu parenja. Od povrća mogu jesti špinat, mrkvu, salatu, slatki kukuruz, grah... Dodaci proteina mogu se povremeno ponuditi, no svakako u vrijeme parenja. Neke namirnice s visokim udjelom proteina su tvrdo kuhano jaje, kikiriki, svježi sir. Osim toga, i sjemenke sa velikim udjelom masnoća za 20% od uobičajenog davanja, te dodatne proteine. Vitamini se dodaju u vodu za piće ili hranu 2-3 puta tjedno, no svakodnevno u sezoni parenja, kao i mitarenja. Mineralni kamen ili sipina kost važni su za njihov kljun. Pijesak za ptice i ljuskice školjki osiguravaju neophodne minerale. Držite temperaturu u rasponu od 18-24ºC, a vlažnost je potrebno povećati do 80% nešto prije izlijeganja ptića. Rozelama nije potrebna osobito velika volijera za život i parenje. Za veličinu volijere vrijedi pravilo da što je duža i veća, rozela će biti sretnija. No, u svakom slučaju veća volijera je potrebna kad se u uzgoju u njoj nalazi više parova ptica. Osim toga, u većoj volijeri suživot je mirniji jer nema ljubomore i borbe za teritorij, naročito između roditelja i potomaka.Volijera u zatvorenom prostoru (stan, kuća) trebala bi biti dimenzija 120 x 80 x 170 cm, a razmaka između šipki oko 15 mm. Pod se prekriva najčešće pijeskom za ptice ili sličnim materijalom. Vanjska ili volijera za uzgoj mora imati zaštitu kako bi se mogla po potrebi grijati ili hladiti. U nju je potrebno smjestiti mnogo prečki i grančica. Biljke su i estetski prihvatljive i funkcionalne. Preporučljiva veličina volijere bila bi 5.5 m x 1.3 m x 2.1 m kako bi se ptice osjećale sigurnima i pri Vašem ulasku u volijeru. Duljina zaštitnog dijela trebala bi biti jednu trećinu duljine volijere što osigurava blagu ventilaciju i dovoljno prostora za 5 cm podloge od ljuski školjaka ili sličnog materijala. Za zaštitu od crva, miševa i mačaka (naročito u toplijim mjesecima) potrebno je ugraditi stranice volijere 35 cm ispod površine zemlje i 45 cm iznad (ako se radi o vanjskoj volijeri). Jednom godišnje potrebno je volijeru kompletno isprazniti, ptice i dodatke (prečke, igračke, posudice za vodu i hranu), dezinficirati, izvršiti popravke ako je potrebno, nanovo obojiti, te staviti svježu podlogu od ljuskica školjki, te nove prečke. Nadam se da sam vam pomogla savjetima, te da će Vaš uzgoj biti plodan i uspješan.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 03.08.2006.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam papigicu tigricu koja je stara 2 godine (mužjaka). Veseo je i pričljiv i nikada nije bilo nikakvih problema. Prije mjesec dana njegov izmet postao je mekan i sluzavo-tekućast. Nisam ništa promijenila u načinu njegove prehrane da bi to bilo zbog toga. On i dalje normalno jede, pije i igra se. Molila bih vas za savjet i upute što da radim. Pozdrav od veoma Vam zahvalne (i zabrinute za svog malog prijatelja). Hvala, Natalija O: Upala crijevne sluznice je učestala bolest u sobnih ptičica. Akutni oblik ove bolesti je posljedica greški u prehrani tijekom koje dolazi do poremećaja sastava normalne crijevne mikroflore. Prejedanjem voćem i povrćem, konzumiranjem zrnate hrane kupljene u dućanima iz "otvorenih vreća" (koja se zbog izloženosti vanjskim faktorima zagadi raznim bakterijama, plijesnima i gljivicama), paraziti, virusi, nehigijenski način držanja ptica u krletkama, greške u postupanju s pticama, nepokrivanje krleteke preko noći, propuh, prehlada, premještanje ptica s krletkom, sve prethodno navedeno pogoduje razvoju upale probavnog trakta. Ptice postaju bezvoljne, nakostriješene su, žeđaju, mršave, izmet je vodenast i sluzav. Pohvalno je što promatrate svoju tigricu i primjetili ste navedene promjene na samom početku bolesti. Najbolje rješenje za Vašeg ljubimca bilo bi da posjetite veterinarsku ambulantu gdje će odrediti vrstu terapije, odnosno antibiotik koji će tigrica dobivati kroz 5 i više dana u vodi za piće. Do tada, krletku ćete morati temeljito čistiti svaki dan, ukloniti voće i povrće za vrijeme liječenja iz njenog obroka, kao i grit. U vodi za piće nakon završenog liječenja, preporuča se dodati multivitaminski preparat ili vitamine B skupine. Blage upale probavnog trakta možemo pokušati liječiti davanjem čaja od kamilice ili lipe. Kloaku koja je najčešće u ovakvim slučajevima zaprljana izmetom treba oprati mlakom vodom da ne bi došlo do lažnog začepa.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 25.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Puno pozdrava i pohvala Pet centru. Imam tigrice i zanima me koji je najučinkovitiji način za pripitovljavanje mojih tigrica. Hvala, PetraO: Da biste papigu tigricu pripitomili potrebno je utrošiti dosta vremena i mnogo se s njome baviti. Mladu pticu je lakše pripitomiti od starije. Veći uspjeh za pripitomljavanje je ako imate samo jednu papigu tigricu. Najlakše ih je pripitomiti ako ih naučite da "jedu iz ruke" jer se papigica posve nauči na čovjekovu ruku a s time i na čovjeka, a kad je jednom tako, onda možete ustvrditi da papigica tigrica postaje pomalo pitoma. Ponekad prilikom hranjenja, potrebno je papigici pružiti prst te pokušati da nožicama dođe na prst te je izvaditi iz krletke na kratko (obavezno provjerite da li su Vam prozori i vrata zatvoreni). Za pojedinačnu pripitomljenu pticu krletka ne smije biti stalno mjesto boravka. Krletka je mjesto - prostor u kom će ona redovito naći svježe hrane, vode i pijesak i gdje će prospavati noć ili nekoliko sati preko dana. Takva ptica mora letjeti slobodno u sobi i s njom je potrebno i dalje se baviti. Ako je papigica starija od dva mjeseca, neki uzgajivači preporučuju da joj se podrežu krila i to dugačka pera koja služe za let, a onda je potrebno u povremenim vremenskim intervalima stavljati ruku u krletku kako bi se ptica i na nju priučila. Stavljanje ruke u krletku mora se provoditi vrlo polako da se ptica ne uplaši i da kod nje ne izazovete strah. Ovakav se način pristupanja ptici mora ponavljati svakog dana nekoliko puta. Kada zapazite da se ptica priučila na ruku i da Vas se više ne boji, onda krenite s daljnjim vježbama. Ispružite kažiprst i polagano ga prinesite ptici pod prsa. Ako ptica odmah sama ne stane na njega, pokušajte laganim guranjem njena tijela unatrag. Ona će u tom slučaju stati na prst jer je ranije naučila da joj ljudska ruka ne želi načiniti nikakvo zlo, tj. stekla je potpuno povjerenje u čovjeka. Kad se nauči stajati na prstu treba je pokušati lakim kretanjem ruke izvaditi iz krletke. Davanje prsta i vađenje ptice iz krletke potrebno je provoditi nekoliko puta na dan i to svaki put nešto dalje od krletke tako da se ptica postupno nauči na slobodu. Ubrzo nakon toga ptica postane pitoma i podrastu joj podrezana krila pa onda ona poslije toga sama izlazi iz krletke, leti po sobi, ponovo ulazi u krletku... Pripitomljenim papigicama je potrebno pružiti odgovarajuću zabavu ako nisu u paru, jer pate kada ih se ostavi same kod kuće.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 25.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam papigu tigricu, staru oko 7 godina. Prije par tjedana otkrila sam da ima šugu. Imala je zadebljanje samo iznad kljuna, oko nosnica. Odvela sam je veterinaru koji mi je za to dao kapi. Za sada se povuklo, ali prije par dana vidjela sam na njoj da je sve više umorna, izgubila je malo perja na glavici, a danas je potpuno oslabila, mogla sam je uhvatiti u ruku, sto inače ne mogu. Više se uopće ne bori, samo spava po cijele dane i izgleda kao da je na rubu, pa me zanima da li je to povezano sa šugom ili je to neka druga bolest i što mogu poduzeti u vezi s tim? Molila bi odgovor. Hvala, DunjaO: Šugu kod tigrica uzrokuje grinja koja se prenosi direktnim kontaktom bolesnih i zdravih papiga. Papiga ga po svome tijelu prenese kljunom i nogicama prilikom češanja oboljelih mjesta. Šugom su zahvaćeni kljun, oči, noge i kloaka. Šuga spada u uvjetne zarazne bolesti, što znači da nastanku bolesti pogoduju loši higijenski uvjeti, nekvalitetna i nepravilna prehrana, stresne situacije (novi kućni ljubimac, premještanje krletke u drugu prostoriju, maljanje, zapostavljanje papigice...), nepravilni mikroklimatski uvjeti (temperatura prostorije u kojoj boravi, vlaga zraka...). Grinje kopaju tunele u koži u kojima odlažu jajašca i hrane gornjim slojevima kože i dolazi do bujanja epitela i tako nastaju zadebljanja keratiniziranih dijelova.Terapija šuge se provodi antiparazitskim preparatima.Moguće je da je Vaša papigica u lošem stanju zbog šuge. Stoga Vam savjetujem da što prije posjetite svog veterinara, budući da ima uvid u liječenje koje je provodio. Možda je papigica loše odreagirala na terapiju, dozu lijeka, duljinu liječenja i sl.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 13.07.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam nimfu staru 3 godine. Nismo je puštali van, a i kad bi joj se ta sreća ukazala da je pustimo, samo je stajala na vratima krletke i hodala po njoj. Pročitala sam u rubrici Moj ljubimac koja je superrrr!! da je moramo puštati da bi istrošila energiju. Zanima me zašto kad je pustimo, stoji na vratima i da li bi kada bi je odnijeli na rukama u neku drugu prostoriju letjela, a da se ne udari ili ne povrijedi? I još jedno pitanje: jednom smo je kupali u kadi s tušem. Da li to treba prakticirati ili ne, da se ne prehladi? Unaprijed Vam puno hvala, Antonia!O: Što se kupanja tiče, možete nimficu pošpricati vodom pomoću neke "špricalice" dva puta tjedno ili joj ponuditi dublju plastičnu posudu s toplom vodom. Uputno je u vodu dodati par kapi jabučnog octa radi eventualnih nametnika na koži i perju i radi boljeg čišćenja i sjaja perja. U Pet centru možete nabaviti i specijalno prilagođene "kupaonice za ptice". U vrijeme kupanja u prostoriji u kojoj boravi nimfa mora biti toplo, kako se papigica ne bi razboljela.Nema potrebe da nimfu nosite u drugu prostoriju kako bi letjela, jer bi je u nepoznatoj prostoriji mogao uhvatiti strah i panika, te bi se zbilja moglo dogoditi da se povrijedi. Nimfu izvadite iz kaveza i stavite je na kavez, pa će možda s vremenom shvatiti da ima mogućnost kretati se po prostoriji u kojoj se nalazi. Nemojte je tjerati da ništa radi protiv svoje volje. Vjerujem da će se vremenom osloboditi i udomaćiti i izvan krletke. Obavezno prije puštanja iz krletke provjerite da li su svi prozori zatvoreni, kao i vrata od prostorije, kako u panici ne bi pobjegla van. Također je možete pokušati namamiti van s igračkama i nekom poslasticom.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 30.06.2006.