Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 4,5 mj koji mjenja zube, do sad je sve proteklo u najboljem redu ali stvar se zakomplicirala kod posljednjeg očnjaka. Molim vas pogledajte slike u prilogu i dajte mi odgovor na sljedeća pitanja: 1. da li je pametno da ja pokušam u više navrata rasklimati zub koji treba promijeniti? 2. je li moguće da zub odpadne sam od sebe mada je još poprilično čvrst? Hvala!O: O izmjeni zubiju u štenaca pisala sam ovdje. Dakle, kako stalni očnjaci izbijaju tek u starosti 6 mjeseci, za sada ne biste trebali imati razloga za zabrinutost jer se radi o mliječnom zubu koji će s vremenom ispasti. Često se još u dobi od 6. do 7. mjeseca mogu vidjeti dvostruki očnjaci, stalni zubi su već izrasli, a mliječni još nisu ispali. No, kako su mi slike prilično mutne, jedino mi se daje neka naznaka da se radi o dvostrukom redu zubića. S obzirom na dob psa, jedino bi se moglo raditi o dva mliječna zuba. U tom slučaju još nije vrijeme za Vašu intervenciju jer će mliječni zub ispasti sam. Ako bi kroz najviše mjesec dana stanje ostalo isto, odvedite ljubimca kod veterinara koji  će na osnovu RTG snimke procijeniti o kakvom se problemu radi.Iznijela bih ovdje i najčešće uzroke krivom rastu zubiju u pasa:Zubi su spoj čvrsto mineraliziranog živog tkiva koji sisavcima služe za držanje, trganje i žvakanje. Oni nisu bitni samo za hranjenje već i za zaštitu kod pasa. Također, imaju i važnu ulogu u održavanju vlažnosti jezika unutar usne šupljine. Iako su zubi različitog oblika i funkcija, iste su strukturalne građe. Središnji dio zuba čini pulpa ili kanal korijena u kojoj leže krvne žile i živci. Ovaj kanal okružuje dentin koji također osigurava strukturu većeg dijela zuba. Sjajna, zaštitna caklina prekriva vanjski dio krune (vidljivi dio zuba). Korijen zuba čvrsto se drži unutar donje čeljusti sa periodontalnim ligamentom. Ovaj jaki omotač "lijepi" korijen zuba za kost koja ga okružuje. Mekano tkivo koje okružuje bazu zuba naziva se gingiva.Kao i u bilo kojem rastućem procesu, mnogo toga može krenuti po krivu u razvoju zuba. Greške u caklini, smjer rasta zuba, ili čak oblik čeljusti može rezultirati u lošem poravnanju, slabosti zubne strukture, predispozicije za raspadanje tkiva zuba i otežanog žvakanja.Najčešći problem mlađe dobi u pasa je zaostali mliječni zub. Dakle, on još nije ispao a stalni zub je počeo rasti. Normalno se korijen mliječnog zuba resorbira kako bi se stvorilo mjesta stalnom zubu da izraste. Ako ovo nije zadovoljeno, stalni zub izrasta krivo što rezultira u lošem poravnanju zubiju ili malokluziji. Također, dvostruki korijeni uzrokuju nepravilno izrastanje i formiranje udubljenja za stalni zub što rezultira ranim ispadanjem zuba. Ovo uzrokuje ne samo loše poravnanje zubiju već može doprinijeti ranom razvoju bolesti zubiju (pogodovno mjesto za nakupljanje hrane, posljedično plaka i zubnih naslaga te bakterija). Ako se mliječni zub izvadi na vrijeme, stalni zub bez problema izrasta na primjerenom mjestu.Osim navedenoga, česti je slučaj urođene mane (genetski uvjetovane) s neprimjerenim brojem zubiju (većim ili manjim brojem). O većem broju se može raditi u slučaju Vašeg štenca (navela sam da bi se moglo raditi o dva mliječna zuba). Prekomjeran broj zubiju može uzrokovati periodontalne bolesti uslijed smanjenog razmaka među njima i pogodovnih uvjeta zadržavanju hrane i posljedično bakterija. Suprotno, javlja se i nedostatak jednog ili više zuba. Oboje je genetski uvjetovano a RTG-snimkom se dobiva uvid o kakvom se patološkom procesu radi.Zatim, česta je pojava i tumora zubiju i/ili njihove okoline u štenaca. Najčešće se radi o multiplom sarkomu zubnih folikularnih mononuklearnih stanica, zatim papilarnom karcinomu skvamoznih stanica te papilomatozi. Tumorozni proces najprije počinje pojavom izrasline u blizini postojećeg zuba koja ima tendenciju brzog rasta. Izraslina je obično tvrde konzistencije sa središnjim fistularnim dijelom (kanal kroz koji se obično cijedi sadržaj). Proces ne dozvoljava razvitak stalnog zuba već uzrokuje hiperplaziju (bujanje) koštanog i mekog tkiva u okolini. Proces je kroničan i ireverzibilan a jedino je uspješno liječenje kirurški zahvat.Općenito se abnormalnosti zuba mogu podijeliti prema tome da li je uzrok razvojni ili okolišni. Dok okolišni imaju očiti uzrok, razvojnima se najčešće uzrok ne može pronaći. Okolišni faktori poput mehaničke sile, imaju utjecaja na zub tijekom razvoja, razaraju strukturu zuba nakon završenog rasta, mijenjaju njegovu boju ili pak smjer izbijanja zuba. Razvojni uzroci najčešće utječu na broj zuba, veličinu, oblik i strukturu zuba. Na izbijanje zuba utječu i neki okolišni faktori. Izbijanje može biti prekinuto prerano nedostatkom prostora u usnoj šupljini za njegov rast. Drugi razlozi su: tumor, cista, trauma i obloženo zadebljalo koštano tkivo ili mekano tkivo.Dakle, nikako nemojte sami pokušavati izvaditi zub jer može zaostati korijen. Ovo dovodi do lokalne infekcije što oštećuje caklinu stalnog zuba koji bi trebao izrasti. Također, prisutnost korijena spriječiti će stalni zub da izraste u pravilnoj poziciji jer će biti kronično inficiran. Također, nemojte taj dio rezati jer oštri rubovi mogu dovesti do oštećenja mekanog tkiva u usnoj šupljini. Osim toga, rezanjem pupla ostaje izložena bakterijama što uzrokuje infekciju, otečenje, bol i u konačnici gubitak zuba.Nepravilno poravnanje zubiju često je teško stanje koje dovodi do problema sa hranjenjem, deformitetom u rastu usne šupljine, periodontalnim bolestima, traume mekog tkiva.Prekobrojni zubi, zarotirani ili nagnuti u abnormalnom kutu mogu rezultirati u ranom pojavljivanju zubnih bolesti ili pojačavaju infekciju u usnoj šupljini, zatim, neravnomjerno trošenje zuba što dovodi do trošenja cakline, slabljenja i lakšeg loma zuba i izloženost kanala korijena zuba te boli u zglobovima čeljusti.Iz svega iznesenoga, nepravilnosti zubala u Vašeg štenca mogu biti: dva mliječna zuba, mliječni zub očnjaka i stalni zub sjekutića, početak specifičnog tumoroznog procesa. Točno razlikovanje moguće je jedino općim kliničkim pregledom te RTG-snimkom zubala.Za svaku je pohvalu redovito pregledavanje usne šupljine Vašeg ljubimca, te Vam svjetujem da svakako nastavite sa istim kako biste na vrijeme uočili eventualne nepravilnosti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za savjet. Imam ženku aljaškog malamuta staru 7 g. kojoj je ustanovljen planocelularni karcionom. Rana se nalazi na prednjoj lijevoj nozi ispod "koljena". Do sada je dva puta operirana i rane dobro zacijeljuju, ali iz okolnih rupica i dalje izlazi gnoj. Savjet veterinara je da ne režemo nogu nego da je ostavimo tako kako je, uz stalan nadzor rane (tiskanje rane, antibiotici). Moje je pitanje da li da rezemo nogu, imate li neka iskustva s takvom amputacijom i da li bi se tako veliki pas snašao bez noge. Pas je dobrog općeg stanja. Hvala, GoranO: Tumor kože obuhvaća veliku kategoriju tumora koji uključuju svaki nekontrolirani rast stanica kože ili pripadajućih struktura kao što su žlijezde, dlačni folikuli i potporna tkiva (masno tkivo i vezivna tkiva). Metastaze na koži tumora lociranih drugdje u tijelu se mogu javiti, no ne smatraju se tumorima kože jer nisu primarno započeli na koži. Koža je drugo mjesto na tijelu po učestalosti tumora u pasa. Tumori kože dijele se u 4 različite kategorije u ovisnosti koji tip stanica je zahvaćen: epitelijalni tumor - zahvaćaju samu kožu, žlijezde u koži ili folikule dlake, mezenhimalni tumori - ovi tumori razvijaju se od stanica koje okružuju ili podupiru kožu kao što je masno tkivo, vezivno tkivo, krvne žile i živci; tumori okruglih stanica - nazvani po obliku stanica pod mikroskopom a uključuju limfosarkome, tumore mastocita, histiocitome, tumor plazma stanica i zarazni venerični tumor, i melanomi - ovi tumori razvijaju se iz melanocita (stanica koje daju pigment koži). Uzrok većine tumora kože je nepoznat. Izlaganje suncu se spominje kao uzrok veće pojavnosti dva tipa karcinoma: tumor pločastih stanica (planocelularni) i hemangiom. Spominje se genetska osnova za razvoj određenih tumora.Problemi na prstima (melanom ili pak planocelularni karcinom) vrlo su slični infekciji (šepanje, otečenje prstiju i iscjedak). Tumor pločastih stanica (carcinoma planocelullare, squamous cell tumor) predstavlja malignu neoplazmu stanica pločastog epitela. Polako i rijetko metastazira, čak i kada postane invazivan. Vrlo je čest nalaz u pasa i mačaka. Povezan je sa tumorima u usnoj šupljini, nosu, koži i ušima. Najučestalije pasmine u kojih se javlja karcinom skvamoznih stanica (planocelularni karcinom) su bokser, škotski terijer, bull mastif, basset, rottweiler i labrador retriever. Karcinom skvamoznih stanica i ostale promjene se češće javljaju u mužjaka nego u ženki te su najčešći u pasa starosti od 6 do 12 godina. Prsti prednjih šapa su znatno više zahvaćeni. Simptomi koji se najčešće javljaju u karcinoma skvamoznih stanica su otečeni i bolni prst s posljedičnim hramanjem, te oštećeni i/ili otpao nokat. Operacijska metoda izbora liječenja ovog karcinoma je amputacija prsta. Maligni oblici su agresivniji i često zahvaćaju kosti prsta, uzrokujući osteolizu i metastaziraju u regionalne limfne čvorove i dalje. Tumor se najčešće javlja na jednom prstu, no javljaju se i multipli slučajevi, dva i više prstiju ili pak šapa.  Uzroci su često nepoznati, no zbog pasminske predispozicije u većine tumora, može  se  govoriti  o  nasljednoj ulozi. Ostali uzroci mogu uključiti traume, sunčevo zračenje ili dodir sa kancerogenim tvarima. Najčešći simptomi su otečenje i bolnost a posljedično se javlja hramanje, potom ulceracije, lagana krvarenja, alopecije i moguća povećanja regionalnih limfnih čvorova. Zbog sličnosti simptoma vrlo često se neoplazije mogu zamijeniti s drugim promjenama poput paronihije, osteomijelitisa i osteosarkoma. Planocelularni karcinom može se manifestirati bilo kao proliferativne ili pak erozivne lezije. Proliferativne lezije mogu varirati od čvrstih crvenih naslaga do lezija oblika cvjetače koje često ulceriraju. Erozivne lezije obično započinju kao plitka oštećenja kože koja se mogu razviti u dublje čireve. Multiple lezije obično su prisutne u starijih životinja, a lezije su ograničene na epitel bez izdanaka u bazalnu membranu. Lezije su obično posute krasticama, lako se skidaju, bolne su i krvare prilikom diranja. Ako je ekscizija moguća, nema ponovnog javljanja no ponekad se na drugim mjestima na tijelu razviju slična oštećenja.Dijagnoza i liječenje bolesti ovisna je o vrsti tumora, a prognoza je nepovoljnija kod malignih oblika zbog velike mogućnosti metastaziranja. Dijagnoza se obično potvrđuje biopsijom, patohistološki. Metoda izbora liječenja je kirurško odstranjivanje tumoroznog tkiva. Ovi tumori mogu biti lokalno agresivni, ali obično vrlo rijetko metastaziraju i često se kirurškim zahvatom eliminiraju. Općenito je kirurški zahvat najčešća metoda liječenja tumora kože. Benigni slučajevi izlječivi su odstranjivanjem. Ovo je metoda liječenja i za maligne tumore, iako je vjerojatnost za ponovni razvitak na istom mjestu mnogo veća jer su sami po sebi invazivniji. Maligni tumori su, osim toga, i skloni metastaziranju na što kirurški zahvat nema efekta. Prilikom odstranjivanja potencijalno malignog tumora treba se zahvatiti i široki rub zdravog nezahvaćenog tkiva zajedno sa tumorom. Idealno, ovaj rub bi trebao biti 3 do 5 cm normalnog tkiva. No, na nekim lokacijama tijela kao što su to noga ili lice, nema ponekad dovoljno tkiva da bi se zadovoljio ovaj kriterij.Zatim, terapija zračenjem se koristi kao metoda liječenja za nekoliko različitih tipova tumora kože (tumori mastocita, maligni mezenhimalni tumori i planocelularni karcinomi). Najučinkovitija je kad se kirurškim zahvatom tumor reducira na mikroskopsku veličinu (okom nije vidljiv). Obično je potrebno nekoliko tretmana tijekom nekoliko tjedana. Najčešće nuspojave su promjene na koži kao što je crvenilo, gubitak dlake, oštećenja kože koja zacjeljuju nakon završetka terapije. Korištenje kemoterapije u liječenju kožnih tumora ograničeno je na određene situacije. Može se preporučiti ako je tumor već metastazirao, ako postoji veliki rizik za metastazu ili ako drugi oblici liječenja nisu izvedivi. Najčešće se koristi kod limfosarkoma i tumora mastocita.Liječenje i uspješnost liječenja ovisi o lokaciji tumora i koliko se bolest već proširila prije dijagnosticiranja i liječenja. Osim toga, dob psa ima veliku ulogu za prognozu bolesti, ali i opće zdravstveno stanje organizma.Rizik za svaki tumor prisutan je 5 godina, stoga je vrlo bitno provoditi redovite kontrole svakih 2 do 6 mjeseci.Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje će na osnovi pregleda, biopsije i RTG-snimke procijeniti prognozu. Pri prognozi duljine života nakon amputacije zahvaćenog prsta, ustanovilo se da je ona ovisna o mjestu nastanka karcinoma skvamoznih stanica. Tumor koji je izrastao iz subungualnog epitela imao je veću jednogodišnju i dvogodišnju stopu preživljavanja nego tumor nastao na nekom drugom mjestu na prstu. Imajte na umu da pas može živjeti gotovo normalnim životom sa tri noge.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera Rixyja. Živi sa mnom kod mojih roditelja. Roditelji mi uzgajaju zečeve kako bi jednog dana bili nekome za ručak. Rixy je našao jednu zečicu i želi se pariti s njom. Kada nije uz nju lud je, grebe sve oko sebe pa čak i mene. Dok je nije upoznao nije bio takav. Zečica se parila i sada ima mlade. On je na njih bolesno ljubomoran i želi ih sve zaklati. Mojim roditeljima to se nimalo ne sviđa i rekli su mi da to brzo riješim. Uz to, pas mi je agresivan i napada sve ljude ako nije uz zečicu, a kako ne može biti uz nju jer ona ima mlade, stalno je agresivan. Nadam se da ćete mi moći pomoći. Očekujem vaš odgovor. Hvala, ValentinaO: Opis Vašeg ljubimca nije ništa novo u svijetu pekinezera. Ova pasmina je vrlo srčana i hrabra, iako po veličini spadaju u male pasmine, vole lajati nekontrolirano, ne podnose strance u kući, a ponekad, osim jednog člana obitelji, ne podnose ostale članove kuće (djeca!).Među instinktima svakog živog bića izdvajaju se dva osnovna koja dominiraju u svim zbivanjima tokom čitava života. To su instinkt samoodržanja ili borba za opstanak i instinkt održanja vrste ili spolni nagon. Spolni život pasa prirodan je i nagonski te dominira u svim fizičkim i psihičkim zbivanjima u organizmu.Seksualno ponašanje u pasa povezano je sa njihovom hijerarhijskom strukturom, stimulansima i nuždom. Postoje neki oblici seksualnog ponašanja koji su normalni u pasa, ali stoga sociološki neprihvatljivi u ljudi. U neprimjerena ponašanja uvrštava se i iskazivanje seksualnosti na predmetima, zaskakivanja osoba ili životinja drugih vrsta ako su istom kućanstvu. Ovo je sasvim normalna pojava, naročito u štenaca i mlađih pasa. Kada štene "otkrije" svoju seksualnu prirodu u dobi oko 6 mjeseci ima neutaživu potrebu istraživati je. No, ako to ponašanje potraje (do godine dana starosti) može se smatrati patološkim, odnosno neprimjerenim.U periodu socijalizacije štenca razvijaju se mreže odnosa, između štenaca, majke kuje i ostatka legla što daje mogućnost štencu da prepozna ostale pse kao svoju vrstu. Ako je štene odvojeno od majke prerano, a čovjek je nadomjestak majke, njega će pas kasnije prepoznati kao partnera za parenje kada dosegne spolnu zrelost (od ovog potječe prekomjerno zaskakivanje ljudi). Ovo je često i slučaj ako je uz njih neka druga životinja. Stoga ponovno treba naglasiti važnost socijalizacije. Zbog loše socijalizacije, osim navedenoga, često dolazi i do agresivnosti. Kako niste naveli dob Vašeg ljubimca, teže je za pretpostaviti zbog čega reagira na taj način. No, bilo da je još štene ili pak odrastao pas, morat ćete ga odučiti od ove loše navike.Osnove učenja su: dobra socijalizacija i hijerarhijska struktura. Način na koji ste do sada radili sa psom očito se nije pokazao učinkovitim, te bih Vam preporučila da se koristite nekim od priručnika za vlasnike pasa u kojem su potanko objašnjene metode osnovnog odgoja pasa. U ponudi Pet centra je "Pas priručnik za vlasnike" (Dr. B.Fogle).Sljedeće, trebat ćete početi ispočetka sa dresurom Vašeg ljubimca. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za početak, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašem psu ništa ne privlači pozornost. Za početak, Vi ćete se trebati nametnuti kao "vođa čopora" jer pekinezeri vole pokazivati svoje "ja". Kada ćete primijetiti da pokušava zaskočiti zečicu, trebali bi se ponašati nezainteresirano, u suprotnome obično psi nastavljaju sa takvim ponašanjem. Ako ga potapšate, potičete takvo ponašanje, no odrješito "NE" u trenutku zaskakivanja u većini slučajeva sprječava ovakvo ponašanje zauvijek. Isto činite i u trenucima iskazivanja agresivnosti i ljubomore.Pse tijekom učenja treba stalno bodriti. Nagrada u obliku poslastice pokazala se najučinkovitija za poticanje pozitivnog ponašanja, što je još uspješnije kada je pas gladan. Trening uvijek treba završiti nečim u čemu pas uživa. Riječi kojima izgovarate naredbe izgovarajte jasno, a ako npr. riječ "Ne" izgovarate prečesto, pas će je ignorirati. Nemojte izdati zapovjed ako niste sigurni da će je pas izvršiti jer ćete time dozvoliti psu da Vas počne ignorirati.Budite dosljedni i strpljivi, a sa psom se možete uključiti i u program neke od "školica" za mlade pse. Jedna od takvih je pri Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu. Također, ukoliko se nepoželjno ponašanje nastavi, sa svojim veterinarom razmotrite mogućnosti kastracije kao jedne od mjera rješavanja problematičnog ponašanja.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za pomoć. Danas smo kastrirali dvogodišnjeg pinča i on je trenutno jako izbezumljen, baulja po kući, ne može sjesti jer ga pretpostavljam boli šav a ni leći jer ga smeta plastika oko glave. Brine me što mu krvari rana (kapljice krvi su po podu), ne da mi da mu priđem a veterinar se ne javlja na mobitel. Da li je normalno da krvari, veterinar mi je danas rekao da ako si i uspije otkinuti šavove da se neće desiti ništa već da će rana samo sporije zacijeliti. Molim Vas za mišljenje jer se bojim da bi si ih sutra mogao skinuti jer je jako živahan i što da radim u tom slučaju s obzirom da je vikend i nemam koga pitati za savjet. Koliko dugo mora imati plastiku oko glave? U slučaju da skine šavove da li mu onda mogu skinuti plastiku, da li je onda svejedno (jer s njom jedva funkcionira). A kapljice su i dalje po podu... Što da radim? I što da mu dam da jede ovih dana ako ne bude imao apetita, što smije a što ne? Hvala Vam unaprijed, VilenaO: Kastracija psa radi se u epiduralnoj anesteziji sa sedacijom, pa sve dok se anestetik odn. sedativ u potpunosti ne izluči iz cirkulacije, Vaš ljubimac može biti ošamućen, nekontroliranih pokreta, teturavog hoda i sl.Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji.U svakom slučaju treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, otečenja, crvenila i iscjetka. Par kapljica krvi odn. sukrvica iz kastracione rane ne mora Vas zabrinjavati, no ako Vam se rana kod Vašeg psa iz bilo kojeg razloga čini sumnjivom, svakako ga odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša. Također, malo crvenila ili blago otečenje normalna je pojava, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane (što će se dogoditi ako šavovi popuste ili ih pas prijevremeno skine) svakako zahtijevaju posjet veterinaru. Naime, kastracijske komplikacije se mogu javiti kao krvarenja, prolaps organa i infekcije. Krvarenje iz arterije spermatike može nastati pri pogrešnom postavljanju ligature. Ponekad krvare i skrotalne žile, osobito proširene vene ingvinalnog područja zbog prekida prilikom prepariranja testisa. Do prolapsa organa može doći ako se funikulus prereže prekratko, neposredno uz testis, te dođe do ispadanja funikulusa spermatikusa. Moguće su infekcije pa treba poduzeti aseptične mjere. Prvih pet dana nakon kastracije može se pojaviti upalni edem skrotuma i prepucija kao posljedica kastracije i poremećaja cirkulacije u okolici rane. Šetnjom će se edem smanjiti. Ako je povišena tjelesna temperatura, potrebno je pregledati skrotum i područje funikulusa. Ako je posrijedi retencija sekreta, skrotum je otečen i nešto bolan, a može se utvrditi i fluktuacija. Rubovi rane su sljepljeni i suhi. Kod infekcije područje skrotuma je otečeno, temperirano i bolno. Pas je apatičan, bez apetita i hoda sapeto te je potrebno, osim aplikacije antibioticima, ranu obraditi. Pri anaerobnoj infekciji oteklina skrotuma naglo se širi po čitavom trbuhu. Uz naglo pogoršanje općeg stanja, pas može uginuti za nekoliko dana. Fistula funikulusa se razvija poslije gnojne upale i flegmone funikulusa te je potrebno gnoj ispustiti.Šavovi se, ako je rana uredno zacijelila, skidaju 10. dana nakon operacije, pa bi bilo dobro da pas čim duže nosi zaštitni ovratnik kako biste spriječili skidanje šavova ili lizanje rane. Ako mu smeta prilikom uzimanja hrane ili u šetnji, možete mu privremeno skinuti. Inače, aktivnosti se moraju ograničiti u prvom tjednu nakon operacije, dozvoljene su lagane šetnje samo na povodcu.Postoperativne hrane koje pomažu bržem oporavku, a koje možete pronaći i u našim ljekarnama Pet Centra su slijedeće: a/d (konzerva-Hill's), p/d (konzerva i suha hrana-Hill's), Convalescence support (konzerva-Royal Canin), Convalescence support Instant Diet (prah-Royal Canin), a kao potporu imunitetu preporučila bih Vam Immunoboost pastu za peroralnu primjenu.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam štence maltezera stare 4,5 tjedna koje već tjedan dana navikavam na gotovu hranu. Majka im je jos uvijek prepuna mlijeka i jos nisu dobili zubiće pa ih ona i dalje doji. Zato su oni stalno siti i ne žele jesti gotovu hranu. Zanima me je li potrebno kuju "sasušiti" od mlijeka, kako bi štenci u potpunosti presli na gotovu hranu ili treba prepustiti da ih ona sama počne odbijati od sise? Ana O: Mamu kuju trebalo bi sada hraniti sa što manje kaloričnom hranom i par dana smanjiti ponuđenu količinu vode, te ćemo tako potaknuti "zasušivanje" mlijeka. Štencima treba ponuditi kašice, namočenu suhu hranu za štence, svježi kravlji sir ili jedan od mliječno-kiselih produkata (jogurt). Također bi trebalo smanjiti kontakt kuje i štenaca, odnosno pustiti štence kuji samo dva puta tokom dana (ujutro i predvečer). Mladi psi moraju se početi navikavati na samostalan život i početi jesti "pravu" hranu, a ne samo sisati majčino mljeko koje je sada vrlo loše kvalitete i ne pruža dovoljno hranjivih tvari potrebnih za intezivan rast šteneta.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobit ću štene (mješanca) od majke koker španijelke koja se okotila prije tjedan dana. Zanima me koje je optimalno vrijeme (dob) za odvajanje šteneta od majke? Srdačan pozdrav! Marko O: Štenci u dobi od tri do četiri tjedna imaju dovoljno razvijen probavni sustav da bi započeli prilagođavanje na drugačiji tip prehrane. To je ujedno i najbolji period za postupno uvođenje krute hrane u prehranu štenaca. Također, odbijanje od sisanja važan je trenutak i za socijalizaciju šteneta. Naime, u dobi od 3 - 4 tjedna štenci postaju samostalniji, sve su više zainteresirani za svoju okolinu, a vrijeme koje utroše na sisanje postaje kraće. Ovo je dobro razdoblje za izgradnju odnosa s ljudima. Prihvaćanjem nove hrane štenci prihvaćaju i ljude koji im hranu nude i na taj način razvijaju svoj odnos s ljudima, a odvajaju se od majke. Postepenim prijelazom na sve solidniji obrok i provođenjem sve više vremena odvojeno od majke, štenci bi s osam tjedana trebali biti sposobni za potpuno samostalno hranjenje gotovom suhom hranom i za odlazak novim vlasnicima.Neki uzgajivači počinju odbiće od sisanja već u dobi ranijoj od 3 tjedna, što je ipak malo prerano jer probavni sustav šteneta prvo mora dostići stupanj razvoja u kojem je u stanju probaviti krutu hranu. .

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, molila bih da mi objasnite pozitivne i negativne strane kastracije psa, odnosno koji  je utjecaj na zdravlje mužjaka, koji se neće pariti, ako ga se ne kastrira. Radi se o psu starom 2 godine. Hvala, Vinka O: Objektivo gledajući, dugoročni utjecaj kastracije na zdravlje pasa ima pozitivne i negativne strane. No, često se kod procjene dolazi do sljedećega: ne može se izvesti  jedinstven zaključak za sve kastrirane mužjake u prevenciji budućih zdravstvenih problema, a naročito ako se radi o mladim, spolno nezrelim jedinkama. Dugoročni zdravstveni rizici kastracije variraju od jednog do drugog psa.Općenito je mišljenje, ako nema posebnog razloga za parenje ljubimca, trebao bi biti kastriran u ranijoj dobi kako bi se spriječile neželjene trudnoće, minimalizirala agresivna ponašanja i smanjile vjerojatnosti za različite oblike tumora u starijoj dobi. Vjerovanje je da bi svaki pas trebao zadržati testise kako bi očuvao svoju "muškost". No, psi se ne trebaju pariti jer ne postoji objektivnog razloga za to. Parenje ne stvara psa boljim i privrženijim ljubimcem, a prisutnost spolnih organa može njegov odgoj i otežati.Također, vlasnici muških pasa jednako su odgovorni kao i vlasnik kuje za sve novorođene štence. Ovo znači da postoji i etička odgovornost za svakog štenca koji neće biti udomljen. Kod nekastriranih pasa se uočava sljedeće ponašanje: mokre na sve i svugdje (uključujući namještaj, zavjese, cipele, i sl. u Vašem kućanstvu), znatna promjena ponašanja oko kuja u tjeranju (ako se jednom pare ovo ponašanje se može znatno intenzivirati u kontaktu sa kujom u tjeranju), mnogi psi aktivno traže kuju za parenje (preskaču i najviše ograde, lome ogradu i sl.), ponekad su agresivni prema drugim psima i zaskakuju ih (ovo zna potrajati i dulje vremena), često odbijaju hranu koju im ponudite ako negdje njuše kuju u tjeranju, ponekad su jako agresivni prema kujama, a kako bi zadovoljili poriv zaskakuju predmete i osobe, zavijaju i cvile tjednima...Kastrirani psi obično su primjerenijeg ponašanja. Ne samo što nemaju toliku želju za lutanjem (u potrazi za kujom u tjeranju), ne obilježavaju mokrenjem svoj teritorij (testosteron - muški hormon- glavni je pokretač ovog poriva povezanog sa dominantnosti), manje su agresivni prema drugim psima. Ova nepoželjna ponašanja naročito su pod kontrolom ako se psa kastrira između 9. i 12. mjeseca starosti prije spolne zrelosti i razvijanja loših navika. Zatim, pokazalo se kako oni psi pokornijeg ponašanja postaju bolji kućni ljubimci ako se kastriraju. No, kako se kastriranjem samo smanjuje produkcija hormona testosterona, tako onaj pas dominantnog karaktera zadržava želju za lutanjem i agresivnijim ponašanjem. Ako se kastracija poduzima kao mjera za sprječavanje nepoželjnog ponašanja, bez discipline i preodgoja unutar i van kuće neće sama riješiti problem.Mišljenje je također da se životinje nakon kastracije udebljaju, no ovo je usko vezano uz količinu hrane koja im se daje i aktivnostima psa. U zdravog psa koji ne boluje od hipotireoidizma ili neke druge bolesti prekomjerno hranjenje i nedostatne aktivnosti dovode do debljanja a ne kastracija. Dobivanje na tjelesnoj težini neposredno nakon zahvata događa se a može biti uzrokom promjena u razini hormona. Dobivanje na težini se može pogoršati jedino davanjem visokoenergetske hrane životinji koja ima smanjenu potrebu za energijom. Prekomjerna energija hrane rezultira prekomjernom masnoćom tijela. Sam zahvat kastracije se provodi pod općom narkozom, stoga uvijek postoji rizik koji prati bilo koji operativni zahvat pod općom narkozom. Dokazano je da mladi psi bolje podnose operacije od starijih pasa. Pri samom operativnom zahvatu psi mogu imati reakciju na anestetike koju nije moguće predvidjeti , te može doći do nepredviđenih krvarenja. Također, može doći do komplikacija nakon zahvata (nepoželjan odgovor organizma na izbor kirurškog materijala ili sekundarne infekcije rane). Prema istraživanjima pokazalo se sljedeće: psi kastrirani prije puberteta imaju dulje noge, plosnatija prsa i užu lubanju u odnosu na one nekastrirane iste pasmine zbog hormona koji , osim što reguliraju seksualnu aktivnost, interaktivno djeluju sa hormonima koji kontroliraju rast mišića, kostiju i tetiva. Ove fizičke razlike stavljaju veći napor na zglobove i mogu uzrokovati ortopedske probleme aktivnim i radnim psima. Ako je kastracija načinjena prije spolne zrelosti neznatno povećava rizik od osteosarkoma (ovo je česti tumor sa vrlo lošom prognozom u srednjih i velikih pasmina pasa), povećan je rizik od srčanog hemangiosarkoma, utrostručuje rizik od hipotireoidizma, povećava rizik od oštećenja kognitivnih funkcija starijih pasa, povećava rizik za ortopedske bolesti.Kastracija smanjuje rizik od pojave tumora testisa, smanjuje rizik od kanceroznih i nekanceroznih poremećaja prostate, reducira rizik od perianalnih fistula, moguće je da smanjuje i rizik od dijabetesa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera starog 16 mjeseci. Veterinar mu je konstatovao alergiju (ne znamo na šta) i propisao terapiju. Strogo mi je podvukao da ga moram hraniti suhom hranom i kupila sam mu Royal Mini Adult Sensibil. Kao štence je hranjen Eukanubom, a kada je napunio godinu povremeno sam mu davala rižu sa bijelim mesom. Sada imam veliku muku da ga natjeram da pojede barem dio obroka. Onih propisanih sto grama nikada ne pojede za jedan dan. Već mjesec dana uporno se svaki dan borim za svaki gram koji pojede. Pitanje: koliko dugo ga moram ovako hraniti i može li mu naškoditi (više nego alergija) to što ne jede dovoljno? Postoji li nešto drugo sem suhe hrane, koju bez obzira na okus, jednostavno neće da jede? Napominjem da nikada nije trčao za bilo kojom hranom ili slatkišima. Hvala!O: Kožni problemi u pasa najčešće su usko vezani uz prehranu. Alergijske reakcije na koži posljedica su alergije ili preosjetljivosti na hranu. Alergijska reakcija može biti posljedica djelovanja jednog ili više različitih alergena u hrani.  Alergeni su najčešće proteinskog podrijetla, a mogu biti i tvari koje nisu bjelančevine. U pasa alergeni koji najčešće izazivaju promjene na koži su piletina, puretina, govedina, pšenični i mliječni proizvodi.Royal Canin Mini Sensibile jest kompletna superpremium dehidrirana hrana namjenjena specifičnim potrebama Vašeg ljubimca. Preporučuje se koristiti kod izbirljivih pasa, te kod osjetljive probave. Svojom specifičnom formulom osigurava ravnotežu crijevne mikroflore, sjajnu dlaku i redukciju nastajanja zubnog kamenca.U ponudi Pet centra su medicinski programi prehrane, kojima možete isključiti hranu ili pojedine sastojke u hrani kao uzrok alergije: - Royal Canin Hypoallergenic dehidrirana hrana - sadrži hidrolizirani pileći protein, odnosno protein razbijen na sitne molekule i kao takav ne može ući u alergijsku reakciju.- Royal Canin Sensitivity Control - dehidrirana hrana s ribom i konzervirana hrana s piletinom i patkom.- Hill's z/d low alergen i z/d ultra allergen free - dehidrirana hrana s hidroliziranim proteinom.- Hill's d/d - dehidrirana hrana koja dolazi u tri okusa, s patkom, jajima i lososom, te u konzerviranom obliku s janjetinom, lososom, patkom i divljači.- Eukanuba Dermatosis Formula - u dehidriranom obliku s ribom, te u konzerviranom obliku.Kod sumnje na preosjetljivost na hranu trebalo bi psa staviti, tijekom 2 mjeseca, na posebnu dijetu medicinskom hranom, u kojoj su proteini hidrolizirani. Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u otkrivanju sastojka koji uzrokuje preosjetljivost. Sljedeći korak je izbor hrane koja sadrži limitiran broj izvora bjelančevina, koji nije uobičajen u hranama za pse (patka i ječam, losos...). Ovakvom eliminacijskom dijetom dobit ćete podatak koje vrste mesa, odnosno žitarica ili povrća, Vaš pas može konzumirati.Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane.Prije svake promjene hrane dodatno se savjetujte sa svojim veterinarom koji će Vas, na temelju poznavanja zdrastvene problematike Vašega ljubimca, savjetovati o eventualnoj promjeni hrane.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam psa starog 11 g. i u posljednje vrijeme ima problema s probavom (proljev), odbija jesti hranu i povraća slinu (kao šlajm). Vidim po njemu da se ne osjeća baš najbolje, a po naravi je jako veseli pesek. Molim neki savjet. Hvala, Sanja O: Proljev je pojava gdje je abnormalno povećan broj defekacija, konzistencija i volumen fecesa, kao posljedica prevelike količine vode u sadržaju. Proljev predstavlja klinički simptom koji upućuje na bolesti probavnog trakta, ali se također može javiti i kao simptom bolesti, kod drugih organskih sustava kao što su štitnjača, gušterača, jetra, bubrezi, nadbubrežna žlijezda. Proljev može biti akutni (nastaje naglo i kratko traje) te kronični (traje dugo, a može se javljati i povremeno u vremenskim intervalima). Proljev može nastati u tankom crijevu ili debelom crijevu. Javlja se zbog promjena u absorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva.Uzroci proljeva mogu biti raznoliki, od invazije crijevnim prazitima, oblićima ili trakavicama, pa sve do različitih infekcija. Paraziti uzrokuju proljev, ali i druge gastrointestinalne probleme. Pri infekciji gornjih dijelova crijeva, proljev može biti uzrokovan nizom patogenih mikroorganizama - bakterija (neke su i zoonoze - Salmonella i Campylobacter) ili virusa (poput parvovirusa), a povremeno infekcija može biti uzrokovana i kvasnicama, te parazitom Giardia.U većini ovih slučajeva, stolica je smeđe boje i tekuća. U nekim slučajevima, javlja se i povišena tjelesna temperatura, te povraćanje. Infekcije donjeg dijela crijeva (kolitis) manifestiraju se na drukčiji način. Proljev je više sluzav, kojeg redovito prati nagla potreba za defekacijom, a ponekad je u stolici prisutna svježa krv. Kolitis može biti uzrokovan parazitima, bakterijama, alergijama, greškama u prehrani, promjenom crijevne mikropopulacije, stresom. Uzrok proljeva može biti i hranjenje smećem, prejedanje, nepodnošenje hrane, nepravilna prahrana (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.), upala sluznice želuca (gastritis), paraziti, strana tijela, upala sluznice crijeva, strano tijelo u crijevima, zapletaj crijeva, začep. U Pet centar ljekarnama, možete nabaviti medicinsku hranu Hill's i/d (intestinal diet), Royal Canin (Intestinal) i Eukanuba (Intestinal) koja se daje psima koji pate od gastrointestinalnih poremećaja. Medicinska hrana za probavne smetnje dolazi kao dehidrirana i kao konzervirana hrana. Kako ste naveli da se Vaš ljubimac ne osjeća baš najbolje, da odbija jesti hranu i da ima probavne smetnje, u svakom slučaju uputio bih Vas Vašem veterinaru. Naime, kako bez pregleda životinje nije moguće postaviti dijagnozu, svaki dodatni savjet bio bi neprofesionalan. Kako sam naveo, uzroci proljeva u pasa mogu biti različiti, te je lako moguće da je psu osim medicinske hrane potrebna i antimikrobna terapija.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam sibirskog haskija starog 19 mjeseci. Pojavilo mu crvenilo beonjače, crvene tačkice na šarenici oka, a na zjenici bjelkasti odsjaj. Pas ima plave oči i veterinar nam je kazao da su one posebno osjetljive na očne bolesti. Veterinar sumnja na povišen očni pritisak. Prije 5 dana u oba oka mu je upuhnuo crvenkasti prah i crvenilo se povuklo, a danas mu je prepisao Timalen kapi za oči, te za 7 dana zakazao kontrolu. Nije mu mjerio očni pritisak. Da li će biti potrebno kapi ukapavati tokom cijelog života i koje pretrage se još mogu napraviti kako bi se ustanovilo tačno šta je sa očima. Da li se treba zabrinuti? Prije 3 mj. iste simptome pas je imao na drugom oku, ali tada veterinar nije sumnjao na teže očno oboljenje. Crvenilo se povuklo, ali je u zjenici ostao staklast odsjaj. Unaprijed hvala. Pozdrav, MarijanaO: Oko je vrlo složen i nadasve osjetljiv organ, te je bez specijalističkog (oftalmološkog) pregleda teško i, od strane struke, nestručno procijeniti odnosno odrediti konačnu dijagnozu, pa tako i terapiju.Pregled oka započinjemo vanjskim pregledom koji obuhvaća pregled građe očiju i struktura koje okružuju oko, te postojanje eventualnog iscjedka ili otekline itd. Zatim pregledavamo očnu jabučicu, odnosno rožnicu, leću, prednju i zadnju očnu sobicu i pozadinu oka. Osim navedenog, ponekad je potrebno učiniti i posebne pretrage, kao što su mjerenje očnog tlaka, probu na količinu suza na površini oka, bojanje rožnice (utvrđivanje eventualnih oštećenja rožnice), te bris za mikrobiološku pretragu. Pregled očne pozadine uključuje pregled vidnog živca, krvnih žila mrežnice, dijelove mrežnice itd., a obavezan je dio pregleda kod pasa sa makularnom degeneracijom, dijabetičkom renopatijom itd. Ponekad je kod pregleda potrebno proširiti zjenice, za što koristimo posebne kapi. Pregled očne pozadine izvodimo oftalmoskopom i biomikroskopom. Direktnom oftalmoskopijom nije moguće vidjeti krajnje periferne dijelove mrežnice, pa pristupamo indirektnoj oftalmoskopiji. Navedene pretrage možete napraviti na Veterinarskom fakultetu, na Klinici za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju. Crvenilo oka može biti znak oboljenja koje zahtijeva liječenje samo kapima ili mastima za oči pa do hitnog kirurškog zahvata. Ono može biti signal mnogih upalnih stanja i infektivnih bolesti, a dijagnostički i prognostički je bitno da li su zacrvenjene sluznice ili bjeloočnica ili se radi o krvarenju, ima li iscjetka iz oka, da li je zahvaćeno jedno oko ili oba i sl.Općenito, najčešći problemi očiju u kućnih ljubimaca su konjunktivitis, keratitis, skleritis, uveitis, krvarenje u prednjoj očnoj komorici i drugo. Detaljnije je o tome pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med., a njezin tekst možete pročitati ovdje. Glaukom je stanje kod kojeg dolazi do porasta očnog tlaka (intraokularni tlak - stvara se u oku zbog protoka očne vodice). Kad je očni tlak povišen tijekom dužeg vremenskog razdoblja, dolazi do oštećenja vrlo osjetljivih i važnih struktura oka i pojave glavnih simptoma glaukoma, a to su oštećenje vidnog živca i oštećenje vidnog polja u smislu njegovog sužavanja. Važno je istaknuti kako nekontrolirani glaukom vremenom može dovesti do sljepoće. Glaukom se razvija onda kad je stvaranje očne vodice pojačano ili je njeno otjecanje otežano. Uslijed toga dolazi do porasta očnog tlaka, do pritiska na živčana vlakna i krvne žile optičkog živca te njihovog oštećenja i uništenja. Postupno se prekida prijenos vizualne poruke do mozga, a rezultat je oštećenje vida i na kraju sljepoća. Glaukom je bolest koja se ne može izliječiti, ali se zato, zahvaljujući ranom otkrivanju bolesti i odgovarajućem liječenju, može prevenirati trajni gubitak vida i kontrolirati tijek bolesti. Čimbenici rizika za pojavu glaukoma su: starija životna dob, šećerna bolest, dugotrajna terapija steroidima, preboljela ozljeda oka. I neke očne bolesti kao što je uveitis, mogu biti komplicirane glaukomom.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No, bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te svaki za svoju indikaciju.Timalen (timololum) je preparat koji se koristi u humanoj medicini, a primijenjen lokalno koristi se u liječenju povišenog očnog tlaka. Timalen kapi za oči se primjenjuju kod: očne hipertenzije, kroničnog glaukoma, povišenog intraokularnog tlaka s zatvorenim očnim kutom i spontano ili jatrogeno izazvanog zatvaranja očnog kuta na drugom oku te kod povišenog intraokularnog tlaka zbog uveitisa (upala srednje ovojnice oka). Kao i kod ostalih lijekova za regulaciju očnog tlaka kada se postignu željene vrijednosti, doza se smanjuje na odgovarajuću dozu održavanja 1 puta dnevno. U glavnom je potrebno nekoliko tjedana primjene Timalena za stabiliziranje vrijednosti očnog tlaka te se preporuča kontrola nakon četiri tjedna primjene. S obzirom da je Vaš veterinar klinički pregledao psa i ima najbolji uvid u nastale promjene na oku, vjerujem da je započeta terapija adekvatna te Vam savjetujem da i dalje slijedite upute veterinara odnosno da se sa njim savjetujete oko nastavka terapije. 

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam maltezericu staru 8 mj. i spremamo se na kratkotrajni put avionom (45 min). S obzirom da će joj ovo biti prvi let (dopustili su mi da bude sa mnom u kabini), zanima me kako joj mogu olakšati i da li je potrebno obaviti neke veterinarske pretrage prije? U vožnji automobilom uvijek je mirna i prespava cijelu vožnju. Zahvaljujem na odgovoru, Anja O: Vašeg ljubimca smjestite u torbu koja ne propušta jer u tijeku leta pas mora biti u torbi. Iznimka su, naravno, psi vodiči slijepih osoba, koji mogu biti uz svojega vlasnika. Veći psi se moraju voziti u prostoru za prtljagu, smješteni u posebnim kavezima, čije su dimenzije određene međunarodnim propisima o avionskom prometu. Nije dobro hraniti Vašeg ljubimca neposredno prije putovanja. Velika je vjerojatnost da će ubrzo sve povratiti. Prije putovanja, u dogovoru s veterinarom, dobro je dati neko sredstvo za umirenje.Nadam se da će Vam moj savjet biti od pomoći, te Vam želim ugodno putovanje i boravak sa Vašim kućnim ljubimcem.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, zanima me koliko puta odrasli pas u danu obavi malu nuždu i koliko puta je dobro da obavi malu nuždu? Unaprijed hvala, Ozula O: Mokraćni sustav pasa tipične je građe za sisavca. Dva bubrega filtriraju krv, uklanjaju neželjene ili toksične tvari, a čisti višak ide do mokraćnog mjehura. Svaki od bubrega sastoji se od otprilike 400 000 pojedinačnih jedinica za filtriranje - nefrona. Svaki nefron započinje klupkom mikroskopski velikih krvnih žila nazvanih glomerul. Na tom se mjestu krv pročišćava od štetnih tvari. Urin iz nefrona sakuplja se u središnju šupljinu u svakom bubregu i mokraćnicom ide do mokraćnog mjehura gdje se sprema ili odmah izlučuje. Mišićni sfinkter kontrolira izlazak mokraće iz mjehura. Svaka bolest koja zahvaća sfinkter (fizička, hormonalna ili psihološka) može dovesti do njegova popuštanja, odnosno nekontroliranog izlaska urina. U takvim situacijama izlaske zbog mokrenja potrebno je intenzivirati.Kako pas stari, broj nefrona se smanjuje, odnosno zamjenjuje vezivnim tkivom. Međutim, tek nakon što je uništena većina nefrona, pas pokazuje tipične znakove bubrežne bolesti kao što je pojačana žeđ ili učestalo mokrenje.Količina i sastav urina izvrsni su pokazatelji problema u bubrezima ili donjem mokraćnom traktu. Učestalo mokrenje može biti izazvano nekom od slijedećih bolesti: različite bolesti mokraćnih organa, šećerna bolest, pituitarni dijabetes, jetrene bolesti, upala maternice (piometra), hiperadrenokorticizam, hipoadrenokorticizam, hipotireoza. Osim toga učestalo mokrenje može biti potaknuto nekim lijekovima, hranom ali i bolovima ili povišenom temperaturom.Osim toga, pojačana žeđ može biti znak hormonalnih poremećaja (Cushing) ili jedan od simptoma šećerne bolesti pa ukoliko posumnjate da Vaš pas pije više vode nego inače ili učestalije mokri, svakako otiđite sa njim veterinaru na pregled. S obzirom na individualnost svakog pojedinog organizma, tako i potreba za mokrenjem varira od psa do psa. Uzima se u obzir i prehrana (dehidrirana ili konzervirana hrana), zatim dnevne aktivnosti, starost i sl. U pravilu, štenad moramo češće izvoditi van dok odrasli psi traže šetnje (vršenje "male" nužde) najmanje 3-4 puta dnevno, ovisno o navikama te mogućnosti vlasnika.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Možete li mi preporučiti hranu bogatu bjelančevinama, ali s malim udjelom masti. Je li bi Royal Larador bio pogodan? Labradorica mi, nažalost, ima demodikozu te nam je preporučeno, osim dodavanja biotina, i hranjenje hranom bogata bjelenčevinama. Trenutno je na Royal Maxi Adult, ali mislim da ne ispunjava dobro njene potrebe. TenaO: Kada naši ljubimci imaju problema s kožom i dlakom, nastojimo pronaći uzrok oboljenja. To može biti bakterija, gljivica, hormonalni disbalans, alergeni (bjelančevina u hrani, grinje, kemijska tvar i sl.) i kožni paraziti (npr. demodikoza). Bez obzira o kojem se uzročniku radi, a kojeg je dijagnosticirao Vaš veterinar i odredio terapiju putem injekcije, tableta, krema ili otopina kojima djelujemo izvana (mažemo oboljela mjesta), ljubimcu moramo pomoći da što prije ozdravi i putem posebne hrane. U ovakvim slučajevima (demodikoza) liječenje je dugotrajno, 2-3 mjeseca, a ponekad lijek izaziva i neke nus pojave, pada opći obrambeni mehanizam u tijelu te vanjski i unutarnji činbenici mogu dodatno zakomplicirati zdravstveno stanje ljubimca. Pri tome mislimo na sezonsko linjanje, invaziju buha i krpelja, bakterije koje izazivaju gnojna stanja kože... U tom periodu liječenja treba paziti i na ishranu jer postoji velika mogućnost da "prejaka" i bjelančevinama bogata hrana dovede do nakanadne i sekundarne senzibilacije oraganizma - alergija i šok.Preporučamo da Vašoj ljubimici osigurate posebnu hranu koja je namijenjena psima s kožnim problemima. Takva hrana je bogata esencijalnim masnim kiselinama, vitaminom A i E, lako je probavljiva i ne izaziva dodatne probleme kod već oboljele kože. U ponudi Pet centra možete pronaći velik i izvrstan izbor ovakve hrane,čiji izvor bjelančevina je uglavnom riba (losos,tuna,som), patka ili divljač. Royal Canin Maxi adult koji sada dajete je super premium hrana što znači da sadrži dovoljno i proteina i masti i vitamina i minerala, te ono najvažnije -boražino ulje koje se upravo i daje u slučajevima oboljele kože.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Uskoro ćemo dobiti štene bobtaila staro 2 mj. koje vjerojatno neće imati kupiran rep, pa me zanima da li će se to moći učiniti u njegovoj dobi ili je već prekasno. Unaprijed vam hvala, Ines O: Kupiranje repova kod štenaca obično se obavlja u dobi od 3 - 5 dana i to na dva načina: rezanjem kirurškim nožem ili podvezivanjem korijena repa koji će atrofirati nakon nekoliko dana. Kupiranje u kasnijoj dobi iziskuje temeljitu procjenu Vašeg veterinara. Naglašavam, početkom prošle godine i u Hrvatskoj je stupio na snagu Zakon o zaštiti životinja, kojim se zabranjuje kupiranje repova i ušiju, s izuzetkom lovačkih pasa. Nepoštivanje zakona može rezultirati kaznom teškom od 50.000 do 100.000 kuna.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Primjetila sam da moje štene (6 tjedana) ima na sredini trbuha okruglu cca 2 cm u promjeru kvrgu, iste je boje kao i trbuh. Žensko štene ima isto to, ali puno manje. Radi li se o nečem opasnom? Njihovu majku smo uzeli sa ulice tako da ne znam bas mnogo o psima jer mi je to prvi pas, uvijek sam imala mačke. Hvala, Mihaela O: Prema Vašem opisu, štene vjerojatno ima herniu. Pojam hernije podrazumijeva kada se tkivo ili dio organa pomakne izvan tjelesne šupljine u kojoj inače normalno leži. U veterini se najviše javlja u području trbuha, a može biti umbilikalna ili pupčana, ingvinalna (postranih otvora u mišićju) ili preponska te skrotalna (u mošnjama).Hernija je najčešće uvrnuće trbušnih stjenki kroz otvor (urođeni ili novonastali), pri čemu se stvori nova šupljina koja može biti ispunjena s dijelovima crijeva, dijelom nekog od trbušnog organa ili komadićem masnog tkiva. Hernija u pasa može biti prirođena i stečena te vanjska i unutarnja. Hernia može biti reponibilna i ireponibilna. To znači da se u pojedinim slučajevima sadržaj hernialne vrećice može povući natrag u trbušnu šupljinu, a ponekad ostaje uklješten u hernialnom prstenu. U hernialnu vrećicu se mogu spustiti i dijelovi crijeva te se u tom slučaju razvijaju po život opasne promjene. U štenaca je vrlo česta pojava pupčane hernije. Etiologija ove hernije je nasljedni faktor ili rezanje pupkovine oštrim predmetom preblizu trbušne stijenke od strane vlasnika psa, dok normalno kuja prekida sama zubima. Sadržaj hernije može se reponirati ili ne, odnosno kada štene okrenemo na leđa, prstom se može/ne može ugurati sadržaj ponovno u trbušnu šupljinu.Pupčana hernija vidljiva je kao mala izbočina (dugme) na sredini trbuha i pipa se vrlo brzo nakon par dana života šteneta. Zbog neformiranog i nezatvorenog pupčanog prstena kroz njega se mogu provući dijelovi crijeva, dio nekog od trbušnih organa ili komadić masnog tkiva a ta tvorevina smjesti se u potkožju. U posve mladih životinja i u malih hernialnih otvora može se očekivati i spontano izliječenje. U veterinarskoj praksi se provode i konzervativne metode obrade ovakvog stanja, ali kao trajno rješenje većih otvora preporuča se radikalna herniotomija. Preporučam Vam da psiće svakako odvedete na pregled kako bi veterinar postavio točnu dijagnozu i preporučio Vam eventualnu daljnju obradu. 

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 8 mj. staru kuju američkog staforda, sterilizirana je, ali svako malo, iako već odavno pita za van i obavlja nuždu vani, bez razloga je obavi na našem krevetu. Pokušali smo vikati na nju, nikad je ne tučemo, ali ona gleda kao da ne zna šta nam je. Inače je zdrava, normalno jede, vesela, puna energije, sve je u najboljem redu osim tog problema. Bila bih vam zahvalna kada biste mi mogli pomoći vašim savjetom. Željka O: Mokrenje u kući ili stanu za psa od osam mjeseci ne spada u ponašanje koje bi vlasnik morao tolerirati. Budući da bi svaki pas u toj dobi trebao biti odgojen da zna što smije, a što ne, u ovakvim se slučajevima radi ili o bolesti ili o poremećaju u ponašanju.O inkontinenciji u pasa pisala sam ovdje.Dakle, kako bi se ustanovilo da se ne radi o zdravstvenom problemu nemogućnosti zadržavanja mokraće, trebalo bi napraviti neke od osnovnih pretraga u veterinarskoj ambulanti. Ukoliko se utvrdi da ne postoji zdravstveni problem, može se raditi o poremećaju ponašanja.Neki psi uriniraju po stanu zbog neadekvatnog odgoja u mlađoj dobi, pa ih, na teži način, treba iznova učiti normama ponašanja koje su trebali usvojiti u ranijoj dobi.Za razliku od njih, ima pasa koji su jako vezani za svoje vlasnike i bilo kakav oblik odvajanja doživljavaju vrlo emotivno, promjenom ponašanja (koji može sezati od lagane nervoze, do jačih oblika depresije), što može rezultirati i mokrenjem ''iz protesta''. U ovom slučaju, kuju treba postepeno navikavati na sve duže i duže periode izbivanja, kako joj odvajanje, npr. dok ste na radnom mjestu, ne bi predstavljalo preveliki stres.Psi komuniciraju na različite načine: stavom tijela i ponašanjem, glasanjem, te mirisnim oznakama. U fecesu i izmetu pasa nalaze se tvari specifičnog mirisa (feromoni). Oni prenose podatke o pojedinoj životinji, kao što su npr. spolni status ženke ili autoritet mužjaka.Psi su društvena bića tako da ljude prihvaćaju kao vlastiti čopor. U takvoj grupi postoji cijeli niz pravila ponašanja a svaka jedinka ima određenu poziciju. Na vrhu hijerarhijske ljestvice dominira tzv. alfa jedinka i ona je vođa čopora. Pozicije svakog od članova grupe redovito su podložne promjenama.Iako je Vaša kuja davno naučila da se nužda ne obavlja u stanu, možda ju je nešto potaknulo da pošalje mirisnu poruku. U ovakvim slučajevima metoda ignoriranja pokazala se najučinkovitijom a ako ste u mogućnosti, posvetite joj više vremena, odnosno uključite je u zajedničke aktivnosti.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam dalmatinsku ženku staru godinu i mjesec. Zadnji se put tjerala u drugom mjesecu i nedavno sam je pustila u park da trči, ali je svaki pas do kojeg stala skakao. Zvala sam veterinara da pitam što se događa jer nije bilo znakova krvarenja. Rekao mi je da se tjera i da je tjeranje uranilo. Pošto imam neugodna iskustva sa strane drugih veterinara, molim Vas da mi date savjet i da mi kažete da li se tjera ili ne. Mislim da još nismo spremni na štence, pa Vas molim da mi pomognete. S poštovanjem, Marija O: Bilo bi poželjno da svi vlasnici kuja vode kalendar na kojem će bilježiti kada se njihova ljubimica počela tjerati.Ako ste uočili krvavi iscjedak, tjeranje je već započelo barem 5 - 7 dana prije. Ciklus tjeranja uglavno traje oko 20-tak dana, ali kuje i dalje "privlačno" mirišu muškim pripadnicima. Ako se Vaša kuja počela tjerati krajem siječnja ili početkom veljače, moguće je da je novo tjeranje već započelo, jer kod nekih ženki ciklus tjeranja ili žara se javlja nakon 5  (ili 6 ili 7 ili 8) mjeseci. Pratite termine tjeranja svoje kuje, ako se idući put počne tjerati za oko 5,5 mjeseci, to znači da je njen normalan ritam ciklusa. Ako se vrijeme između dva tjeranja smanji ili poveća, preporučamo pregled kod veterinara.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kada smo jutros ustali, Nina (labrador, 6 mj.) je "roktala" i naprezala se kao da će povratiti. Imamo teoriju da si je malo nategnula za vrat pošto je jučer bila na uzici ili da je progutala plastični čep jer se osjeti nešto tvrdo i okruglo u vratu. Ići ćemo vet samo me zanima što će oni napraviti ako je to zbilja čep u grlu? Zanima da li je treba oprerirati i da li će nakon oporavka od moguće operacije biti normalna kao prije. Molim Vas da mi što prije odgovorite, DanielO: Strano tijelo u jednjaku (corpus alienum oesophagi) predstavljaju različiti predmeti koji zapnu u jednjaku zbog toga što su preveliki da bi prošli kroz njega ili se zabodu u stijenku jednjaka svojim oštrim dijelovima. To su najčešće prevelik zalogaj hrane i kosti, a zatim igle, dijelovi igračaka, metalni novac itd. Strano tijelo najčešće zapne u početnom dijelu jednjaka, iako je ušće jednjaka najuže, jer ga kroz ušće potiskuju snažni mišići. Probavni pokreti (peristaltika) u donjem, širem dijelu obično su preslabi da bi dalje progurali preveliko ili preoštro strano tijelo. Smještaj stranog tijela u prsnom dijelu jednjaka ili neposredno iznad ulaza u želudac iznimno je rijedak. Strano tijelo uzrokuje otežano, bolno gutanje, a često ga posve onemogućuje. Ponekad se niti slina ne može progutati. Ako je strano tijelo jako veliko i pritišće na dušnik ili ako pritisak dovodi do upale hrskavica grkljana, mogu se pojaviti i znakovi otežanog disanja. Pregled se obavlja pomoću ezofagoskopa - optičkog instrumenta za promatranje jednjaka. Ako se radi o metalnim predmetima, može se napraviti rengenska snimka jednjaka za određivanje lokalizacije stranog tijela. Ako strano tijelo dugo leži zabodeno u stjenku jednjaka, može izazvati infekciju, nekrozu i probijanje njegove stjenke pa i širenje gnojne upale na prsne organe. Visoko postavljeno strano tijelo u jednjaku može uzrokovati nastanak upale hrskavica grkljana. Najveća opasnost kod stranog tijela u jednjaku jesu komplikacije zbog nestručnih pokušaja odstranjenja stranog tijela. Životinji treba onemogućiti uzimanje hrane i vode. Odstranjenje se provodi pomoću optičkog instrumenta ezofagoskopa, pod kontrolom oka. Hvataljkama se obuhvati strano tijelo i izvlači vani. Ponekad to nije moguće pa je potrebno napraviti kirurški zahvat otvaranja jednjaka i odstranjenja stranog tijela (što će svakako odlučiti veterinar nakon obavljenog pregleda) nakon čega životinja, ukoliko nije došlo do težih komplikacija, može kvalitetno živjeti kao i prije zahvata, odnisno bez posljedica.