Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas, njemački ovčar (9) ima kardiomiopatiju. To smo ustanovili u 12 mjesecu 2007. Zanima me može li mu se ikako pomoći (pije moduretic, vetmedin, olivin i fursemid)? Hvala, SaraO: Kardiomiopatija je termin koji se odnosi na bolesti srčanog mišića (miokarda) bez malformacija srca ili zalistaka. Postoji genetska predispozicija prema dilatiranoj kardiomiopatiji u velikih i gigantskih pasmina pasa, no kardiomiopatija se također može razviti i uslijed djelovanja toksina ili infekcija.Postoje tri tipa kardiomiopatije:Dilatirana kardiomiopatija - najčešći tip u pasa. Nastaje proširenje komora i klijetki srca sa blagim povećanjem (hipertrofijom) mase srčanog mišića i gubitka normalne sposobnosti kontrakcije klijetki. Hipertrofična kardiomiopatija - u ovom obliku kardiomiopatije postoji ogromno povećanje mase srčanog mišića u klijetkama s posljedičnim smanjenjem veličine komora. Tek je nekoliko slučajeva zabilježeno u pasa.Restriktivna kardiomiopatija - nije zabilježena u pasa.Kod ove patološke promjene srce radi jače kako bi nadoknadilo gubitak kontraktibilnosti, a to s vremenom dovodi do kongestivnog zatajenja srca. Abnormalnosti u stanicama mišića srca dovode do nepravilnog srčanog ritma, što može dovesti i do naglog uginuća. Primarna abnormalnost koja se javlja kod dilatirane kardiomiopatije je neuparena funkcija klijetki zbog smanjene snage srčanog mišića. Kada je mišić oslabljen, može se povećati tlak koji neizbježno dovodi do lijevo ili desnostranog zatajenja srca. Smanjeni pritisak iz srca može rezultirati simptomima poput slabosti, inaktivnosti, padanja u nesvjesticu i šoka. Insuficijencija srčanih zalistaka, abnormalni srčani ritam ili aritmije i rezultat tjelesnog kompezatornog odgovora na oslabljeni srčani mišić mogu doprinijeti problemu vidljivim kod dilatirane kardiomiopatije. Kod dilatirane kardiomiopatije oboljeli psi mogu pokazivati simptome povezane s abnormalnostima srčanog ritma (naročito fibrilacija atrija) i generaliziranog zatajenja srca. Znakovi uključuju slabost, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, depresiju, povremene kolapse, otežano disanje, kašalj (naročito pri odmaranju) i povećani abdomen (uslijed ascitesa). Oboljeli psi obično su starije dobi, iako se kardiomiopatije mogu javiti i u vrlo ranoj dobi, od tek nekoliko mjeseci.Abnormalnosti rada srca mogu se vidjeti EKG-om prije bilo kojeg kliničkog znaka. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka, općeg kliničkog pregleda, kompletne krvne slike i biokemije krvi, RTG- prsnog koša, EKG-om.Liječenje kardiomiopatije čini se medikamentozno, s ciljem poboljšanja funkcija srca, smanjenja srčane preopterećenosti i kontroliranja aritmija ako su prisutne. Prognoza ovisi o težini stanja, stupnju progresije i odgovora na poduzetu terapiju. Zatajenje srca drži se pod nadzorom diureticima, ACE inhibitorima, digoksinom. Diureticima se smanjuje količina zadržane tekućine, čime se olakšava pumpanje srca, digoksin pomaže mišiću srca da se energičnije kontrahira a ACE inhibitori smanjuju otpor u perifernim krvnim žilama dozvoljavajući lakši protok krvi. Osim navedenog, za neke pse su od velike pomoći i dodaci prehrani poput taurina ili L-karnitina. Dilatirana kardiomiopatija nije izlječiva bolest, a spontano izliječenje malo je vjerojatno. Primarni cilj liječenja je umanjenje kliničkih znakova zatajenja srca i očuvanje života. Psi se individualno liječe s obzirom na opsežnost promjena i kliničkih znakova.Ovisno o lijekovima, bitno je napomenuti kako je potrebno raditi redovite (jednom mjesečno ili po dogovoru sa Vašim veterinarom) kontrole o učinkovitosti doze lijeka. Ukoliko se u međuvremenu jave nuspojave, poput povraćanja, gubitka apetita, proljeva ili potištenosti, treba odmah javiti svojem veterinaru.Spomenula bih kako je osobito bitno posvetiti pažnju i na prehranu, te omogućiti umjerene aktivnosti Vašeg ljubimca. Postoje posebne medicinske hrane indicirane kod srčanih oboljenja: Hills Prescription Diet h/d - u dehidriranom i konzerviranom obliku te Royal Canin Early Cardiac također u dehidriranom i konzerviranom obliku. Radi se o kompletnim hranama koje u potpunosti zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima i energiji, no s obzirom na sniženu količinu natrija pomažu kontroli kliničkih znakova povezanih s retencijom natrija i tekućina, a dodatkom taurina i L-karnitina pomažu normalnom radu funkcije srčanog mišića.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molimo pomoć: Gefo, njemački ovčar, deset godina, sve komplicirane i malo poznate bolesti koje su nam se mogle dogoditi, eto ih kod nas. Usprkos tome pun duha i izuzetno aktivan, njegovan i prpošan pasji prijatelj. Ožujak, prošle godine bio sa nama u uredu, stao klijentu iza nogu, čovjek ga nije vidio, izgubio ravnotežu, uhvatio se rukama za dovratnik, a Gefu pritisnuo na štok u vratnom predjelu lijeve cape. Zacvilio, legao, zaspao i kada se probudio jedva ustao i više nikako od bola nije mogao leći ponovno. Lijevu prednju capu držao u zraku i povremeno spuštao. Odmah otišli kod veterinara. Dijagnoza: suspektna protruzija diska vratnog kralješka C5-C6. Jedan dan morfija, pet dana rymadila sa peptoranom prije, strogo miro  vanje, Gefo se počeo opravljati sredinom petog tjedna.Tijekom tih pet tjedana, bez bola, samo šepanje, težak i lagani hod. U međuvremenu se vratila SLO (Symmetrical Lupoid Onycodystrophy), autoimuna bolest sa kojom se borimo već treću godinu, uspješno uz pomoć našeg veta koji se svojski potrudio za ispravnu terapiju i male i strpljive korake. I sadašnjost: 20.02. prošlapao na prednju lijevu nogu: zabacuje capu kao štene, a kut donjeg zgloba spustio se skoro do zemlje. Nije pao, nije se udario. Nema bola, temperature, oteklina, samo šepanje koje njemu predstavlja problem. Naš vet si stvarno dao truda i odnio rtg. i snimke sa magnetne rezonance van. Njegovi kolege neurolozi dali dijagnoze: suspektna protruzija diska, neurofibrom, Schwannoma, degenerativna mijelopatija. Složili se jedino oko toga da problem ide od korjena živca prema periferiji i da najvjerojatnije kreće od tog vratnog kralješka C5-C6. Po dogovoru sa našim vetom otišli smo i kod drugih: oni postavili dijagnozu nakon cca 15 min istegnuće ligamenta, treba napraviti artrodezu zgloba. Kako? Nema otekline, nema bola, nema temperature. Preostaju nam još tri pretrage kojih nema u HR: scentografija, ultrazvuk 4D i elektrografija. U svakom slučaju preporuka je nakon tih triju pretraga - operacija, a to je, bojim se, visokorizično i sve dok hoda bojim se da se na to neću odlučiti. U međuvremenu smo kupili Bioptron lampu, od prije godinu dana jede Hill's j/d da ojača muskulaturu i meka tkiva u ovim poznijjim godinicama, prije d/d zbog SLO-a i alergija, i već treću godinu smo na Canivitonu. Kupila Neurobio Forte dražeje, ali mu još nisam počela davati jer nemamo iskustva da li je to netko uzimao i zašto, te koji su rezultati? Sa fizikalnom se ne usudimo krenuti kada ne znamo što je točno problem. Bili bismo zahvalni za iskustva, savjete i mišljenja "- svako nam je u ovom trenutku predragocjeno. Gefo i GroO: Neurobion forte je humani preparat koji sadrži 5 neurotropičnih vitamina koji se koriste za normalan rad živčanog sustava, a dolazi u tabletama i kao injekcijska otopina. Neurobion forte kombinacija je vitamina B1, B6 i B12. Davanje ovog vitaminskog pripravka indicirano je kod neuroloških poremećaja uzrokovanih nedostatkom B vitamina, kao što je polineuropatija i neuralgija. Pokazalo se da davanje u kombinaciji sa analgeticima/reumaticima smanjuje potrebu za navedenim lijekovima, tj. pojačava njihov učinak.  Cianokobalamin (vitamin B12) ne bi se smio davati prije nego je dijagnoza u potpunosti postavljena jer postoji vjerojatnost maskiranja simptoma kod subakutne degeneracije kralješnične moždine. Također, ovaj vitamin se ne bi smio davati za liječenje neuropatija optičkog živca povezanih sa povišenim koncentracijama vitamina B12 u plazmi. Kako se u Vašem slučaju ne radi o takvoj dijagnozi, ali ni sumnji, ne bi trebalo biti prepreke da ovaj pripravak dajete Vašem ljubimcu. Dobri rezultati pokazali su se kod pasa sa otežanim kretanjem različite etiologije, kod kojih je zabilježeno ustajanje na noge kroz nekoliko tjedana ili pak mjeseci, a kod težih slučajeva zabilježeno je da ne hodaju kao prije, ali da je njihova funkcija kretanja sasvim zadovoljavajuće očuvana. Naravno, u dogovoru sa svojim veterinarom, odlučite se za davanje ovog preparata jer su zabilježena mnoga pozitivna iskustva.Simetrična lupoidna onikodistrofija (SLO) autoimuna je bolest pasa koja uzrokuje ozbiljne probleme sa kandžama u naoko zdravih pasa. Bolest je karakterizirana gubitkom kandže na jednoj ili više šapa pa se događa da s vremenom sve kandže otpadnu. Drugi simptomi uključuju lizanje šape, višestruki gubitak noktiju, sekundarne infekcije popraćene vrlo neugodnim mirisom, razdvajanje kandži, bol, izvrnute kandže i šepanje. SLO se može javiti u bilo koje pasmine, a tako i mješanaca, iako su neke pasmine sklonije ovoj pojavi od drugih. Ovo nije infekciozna ili zarazna bolest, već se čini da je spontana i da nema nasljedni faktor. Dijagnoza se postavlja biopsijom promijenjenog tkiva šape jer se stanje vrlo lako može zamijeniti s jednostavnom bakterijskom ili gljivičnom infekcijom, no vrlo često se dijagnoza postavlja samo pregledom jer se gubi dragocijeno vrijeme na terapiranje antibioticima i kupkama koje nemaju utjecaja na prvotnu prirodu problema tj. imunitet. Stoga se i problem liječi kao imunosni poremećaj, a ne jednostavna infekcija. Obično se bolne kandže, i one vidno promijenjene, uklanjanju pod anestezijom, a za dobar odgovor na terapiju ponekad je potrebno i 6-10 tjedana. Liječenje se vrlo često produžuje na mjesece pa čak i godine, a ponovna javljanja bolesti su česta. Uz davanje lijekova, kao potporna terapija, dobre rezultate daju prehrana obogaćena omega 3 i omega 6 masnim kiselinama, te vitaminom E.Kako se smatra da je hrana okidač ove bolesti, a na osnovu alergijskih reakcija najbolje je rješenje neka od medicinskih antialergijskih hrana (Hills z/d ili d/d, Royal Canin Hypoallergenic, Eukanuba Dermatosis).Iako ova bolest predstavlja doživotni problem, koji se ipak uspješno kontrolira lijekovima, u oboljelih pasa u dosta slučajeva je primijećeno da nakon 6-8 mjeseci izrastu nove kandže koje nisu nimalo bolne za psa.Što se tiče bolesti koje zahvaćaju diskove kralješnice, najčešći je u pasa prolabirani disk i hernija diska. Kada se disk istroši, njegov centar (nukleus) ponekad izleti iz svoje središnje pozicije i putuje prema van, gdje se sudara sa kralješničkom moždinom i/ili jednim od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. Ovo se naziva prolabirani disk. Zatim, u pasa se javlja hernija diska u dva tipa. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip - protruzija diska - češća je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine  rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna, ali i nastupiti naglo.Liječenje hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije, a čini se jednim od sljedeća dva načina - medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo mirovanje neophodno je i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima.Kirurški zahvat trebalo bi razmotriti u svakom slučaju stalne boli ili one koja se ponavlja, kod otežanog stajanja i hodanja, naglog pogoršanja simptoma ili simptoma koji nemaju cjeloviti odgovor na terapiju. Prognoza kod oštećenja leđne moždine ovisi najprije o stupnju ozljede i reverzibilnosti procesa. Dobar je prognostički znak percepcija bolnih podražaja prema repu, odnosno stražnjem dijelu tijela, od mjesta ozljede.Na žalost, kako su naši odgovori informativne, a ne dijagnostičke prirode, doista ne mogu ulaziti u vjerodostojnost sumnje na dijagnozu kolega veterinara. Jedino Vam mogu savjetovati da vodite brigu oko kvalitetne prehrane Vašeg ljubimca, stavite oprsnicu umjesto ogrlice za vođenje kako biste spriječili nepotrebno naprezanje vratne kralješnice, te izbjegavajte nagle pokrete prilikom aktivnosti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo maltezera starog 3.god. Do prve god života morali smo ga kastrirati zbog nerazvijenosti testisa, a sa 18 mj. udario ga je auto u zadnji dio tijela. Prošao je s napuknućem zadnje nogice, te se oporavio bez ikakvih posljedica. Unazad 3 tj. ne može više skočiti na krevet, boli ga kad ga se primi u predjelu abdomena i sa strane, više pozadi. Dobro jede, pije, nužda i mokrenje uredno, s time da je kod njega i pretilost u pitanju jer ima 10 kg. Ozbiljno krećemo sa dijetom. RTG nalaz: Spondylosis deformans intervertebralis intervertebram II et III lumbalis; Calcinosis disci intervertebralis intervertebram XI et XII thoracalis. Po preporuci veterinara i Neurobion 1x1tbl. Vrlo smo uplašeni i ne znamo kako mu još pomoći. On se igra , trči, njuška, normalno hoda, ali ipak nije onaj pravi. Kako dalje?InesO: Kao i ostale male pasmine, i maltezeri mogu patiti od učestale anomalije kralježaka i prerane degeneracije diska, koje se najčešće otkriju slučajno tj. primjete se na radiografu koji je rađen iz nekih drugih razloga, a može biti biti uključen jedan ili više kralježaka. Razna oštećenja intervertebralnog diska u pasa uglavnom srećemo kod tzv. hondrodistrofičnih pasmina kod kojih, zbog abnormalne akumulacije encima, dolazi do kalcifikacije i degeneracije nukleusa vrlo rano, već i kod pasa mlađih od godine dana. Psi ostalih pasmina rijetko pate od ovih bolesti, osim ako nisu umiješani sekundarni faktori kao što su nestabilnost vratnih kralježaka ili trauma.Inače, Spondylosis deformans (također zvana ankilozirajuća spondiloza) stanje je u kojem se formiraju koštani mostovi duž ventralne (donje) strane kralješka. Ako se stanje nastavi širiti, može se stvoriti i nekoliko mostova koje "zavare" kralježnicu i čine je nefleksibilnom. Može se javiti na vratnim kralješcima, ali je daleko češća na slabinskim kralješcima. Bolest većinom predstavlja pasminsku sklonost no smatra se i da prehrana ima važnu ulogu u razvitku bolesti. Iako se javlja u bilo kojoj dobi, mnogo je češća u starijih pasa. Spondiloza je obično prisutna u pasa ne uzrokujući kliničke znakove. Ako se znakovi vide to je ili posljedicom pritiska novonastalog koštanog tkiva na živce kralješnice ili na samu kralješničku moždinu. Bol se može javiti uslijed opasavanja ili pritiska na korijene živaca koji izlaze iz kralješnice ili iz perifernih ogranaka, Liječenje ove bolesti obično se svodi na olakšavanje simptoma kada se jave (smanjivanje boli).Više o spondilozi odn.brizi oko Vašeg ljubimca prilikom pojave ovog stanja (prehrana, dodaci prehrani, kretanje) pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. na sljedećim stranicama:Spondiloza i osteoartritisSpondilozaSavjetujem Vam da, u dogovoru s Vašim veterinarom, pratite svaku promjenu, odnosno pojavu neuroloških znakova u slučaju da se razviju dodatni problemi. Obratiti se možete i ambulanti "Fiziovet" koja u svom programu, između ostalog nudi, i fizikalnu terapiju vezanu za problematiku odnosno rehabilitaciju ovog tipa bolesti, te program smanjenja tjelesne težine u sklopu dijetne prehrane.Također Vam savjetujem da Vašem ljubimcu olakšate nastalo stanje davanjem prilagođene hrane kao što je: Hill's "j/d" odn. "j/d Reduced calorie" (kod prekomjerne težine), Eukanuba "Joint Mobility" ili Royal Canin "Mobility support". Osim s navedenom kompletnom hranom, možete Vašem ljubimcu olakšati i sa različitim dopunskim sredstvima za stabilizaciju lokomotornog sustava kao što je npr. "Caniviton forte 30" (granulat) ili "Pet Vital GAG" (tablete ili prašak). Sve navedeno možete pronaći u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kuja labradora je uginula nakon što je imala težak okot. Ostalo je malo štence koje sam ja uzela jer ga nisam mogla ostaviti da ugine, naime uzela sam ga kad mu je bilo samo jedan dan. Kupila sam mlijeko u prahu za dojenčad - laktovit plus - jer ne mogu pronaći ni jedno drugo. Sada mu je 16-ti dan, i imao je prištić, za koji sam pronašla odgovor, ali to je u fazi zacjeljivanja. Problem je što zadnju lijevu nogicu uopće ne pomiče, na dodir ga ne boli, nema nikakvih oznaka da se povrijedio, bila sam kod veterinara, čak tri, ali ni jedan nije imao nikakav odgovor. Jedini odgovor im je bio da mu oni ne mogu ništa i da ne znaju ništa. Kreće se, kad jede opire se nogicama, ali tu nogicu ne miće, ona je pripijena uz tijelo. LilyO: Najkritičniji period u životu psa je tijekom njegova prvog tjedna. Od najveće važnosti su prvotna njega i okolina. Problemi razvoja mogu biti uzrokovani otežanim porodom, stečenim ili urođenim manama, okolišnim faktorima (npr. prehladno ili vjetrovito,..), zanemarivanje od strane majke, infekcije, virusi, kontaminirano mlijeko ili nedostatna ishrana.Općenito se može reći kako su uzroci problema sa kretanjem u malih štenaca: problemi sa živčanim sustavom, problemi sa drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja funkcioniranje živaca ili funkcije mozga, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi sa kostima i zglobovima) te problemi mišićnog sustava. Razvoj štenaca u maternici ponekad završi nekom od tjelesnih deformacija koje mogu biti od sasvim blagih te ne opterećuju psa tijekom života ili pak toliko jako izraženih da ometaju normalne životne funkcije.Deformacije se dijele na: nasljedne, razvojne i stečene a mogu biti morfološke i funkcionalne. Nasljedne deformacije genetski su uvjetovane a vrlo često je ta nepoželjna kombinacija gena posljedicom parenja u bliskom srodstvu. Zatim, razvojne, koje imaju utjecaja na štenca tijekom razvoja u maternici a vidljivi su pri porođaju. Mogući uzroci ove anomalije su bolest ili ozljeda kuje tijekom graviditeta, parenje u krvnom srodstvu, lijekovi ili slučajno trovanje. Infekcije a naročito virusne, u majci mogu oštetiti nerođene štence. Koliko će oštećenje biti na štencima ovisi o razvojnom stadiju štenca u trenutku oboljenja majke. Virusne infekcije u ranoj trudnoći mogu uzrokovati pobačaj ili pak resorpciju ploda dok u kasnijem stadiju, kada su štenci već razvijeni a gotovo pred porod, virusne infekcije imaju malo utjecaja na njihov razvoj. Zatim, tvari koje oštećuju fetus u razvoju (teratogene tvari); lijekovi, sredstva za čišćenje u kućanstvu, toksini iz okoliša i konzervansi u hrani mogu biti uzrokom razvojne deformacije. Stečene tjelesne deformacije označavaju one koje su nastale nakon rođenja a posljedicom mehaničkih čimbenika (udarac, pad, prignječenje ....). Kao što je vidljivo iz svega rečenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, a da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg štenca. Stoga Vam savjetujem da ga odvedete na kompletan veterinarski pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza, te na temelju dijagnoze eventualna terapija. Možete se obratiti na Kliniku za Kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta gdje raspolažu stručnim osobljem za ovu problematiku a tako i primjerenom tehnologijom.Također bih Vam preporučila da se za prehranu štenca odlučite za zamjenska mlijeka za štence (Canina Mlijeko za štence, Gimborn Aufbau-Milch, Beaphar Puppy Milk, Royal Canin First Age Milk) koja možete nabaviti u našim Pet centrima. Takvo mlijeko u prahu u potpunosti može zamijeniti kujino mlijeko. Složenim postupkom je odstranjena laktoza (mliječni šećer) koja kod štenaca i pasa uzrokuje proljev, a sadrži grožđani šećer, te biološki vrijedne građevne tvari, vitamine, minerale i mikroelemente.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera (kujica, kastrirana) staru 5 godina. Bili smo jučer u ambulanti i saznali da ima na trbuhu tumor koji treba operirati. Zanima me procedura i kolika bi mogla biti cijena operacije? Da li mi možete pomoći? Unaprijed hvala, Marijana O: Prije same operacije potrebno je napraviti opću kliničku pretragu (promatranje, auskultacija, palpacija, tjelesna temperatura) jer na osnovi nje veterinar procjenjuje kakvog je zdravstvenog stanja životinja te odlučuje o samom postupku operativnog zahvata i anestezije. Nije pravilo da se kod životinja za svaki operativni zahvat provode kompletne pretrage (krvna slika, biokemija krvi, RTG, UZV i EKG srca) jer one znatno poskupljuju zahvat, no poželjno ih je napraviti kako bi se dobio bolji uvid u stanje srca i krvožilnog sustava.Svaka operacija, tj. uvođenje životinje u narkozu predstavlja rizik, pogotovo kod starijih životinja. Također, kao i kod operacija u ljudi, uvijek postoji mogućnost nepredvidljivog događaja kao što je nepoznata alergija na lijek ili neka bolest u inkubaciji. No novi dosizaji farmaceutske industrije i protokol promatranja pacijenta uvelike su povećali sigurnost. Kao rezultat, pacijenti su sigurni pod općom narkozom i brže i lakše se oporavljaju od nje. Predostrožnosti radi, obavljaju se preoperativni testovi i pretrage kao procjena zdravstvenog stanja, praćenje vitalnih znakova tijekom operativnog zahvata, precizno proračunate doze i kombinacije anestetika i postoperativna kontrola. Općenito, ako su poduzete adekvatne mjere predostrožnosti, operativni zahvati pod općom narkozom su izuzetno sigurni za ljubimca, no svaka životinja je individualna i gotovo da je nemoguće generalizirati tijek daljneg oporavka iz anestezije.Općenito se smatra kako u pasa anestezija može potaknuti na povraćanje, kako za vrijeme induciranja u narkozu tako i nakon operativnog zahvata, pa životinja pred operaciju mora biti "na tašte" odn. treba mu uskratiti hranu minimalno 12 sati prije operacije. Nakon zahvata psi su obično još "pospani" 24 - 48 sati. Neke jedinke se ili tresu, želudac im je osjetljiviji ili povraćaju. Nevoljkost traje oko 24 sata nakon zahvata, a proljev i povraćanje i nakon tog vremena ne predstavlja normalno stanje i treba psa odvesti veterinaru. Sam "izlazak" iz narkoze ovisi o apliciranom anestetiku, te metabolizmu psa. No oporavak nakon kirurškog zahvata prvenstveno ovisi o samom organizmu psa (kondicija, opća otpornost organizma) tako da se ne može vremenski točno odrediti. U pravilu, 24 sata nakon zahvata organizam kuje se vraća 75% u normalizaciju fukcija. Pas bi trebao normalno jesti, piti, defecirati i urinirati.Brzina potpunog oporavka ovisi o starosti životinje, njenom zdravstvenom stanju kao i tipu operativnog zahvata kojem je bila podvrgnuta. U svrhu spriječavanja mogućih komplikacija nakon zahvata, trebati ćete ograničiti kretanje i aktivnosti tijekom sljedeća tri do četiri tjedna, kako biste umanjili bol i smanjili vjerojatnost za ozljeđivanje liječenog dijela tijela. Svakodnevno pregledavajte područje trbuha kako biste uočili moguće oticanje, krvarenje, neuobičajeni iscjedak, crvenilo ili otvaranje rane. U tom slučaju neophodan je posjet veterinaru. Naročito obratite pažnju 3-5 dana nakon zahvata. Tada treba paziti da se rana ne zagadi, da je pas ne otvori grickanjem, jer se zbog zaraštavanja intenzivira svrbež. Za spriječavanje grickanja i lizanja rane psu se stavlja poseban okovratnik. Cijena same operacije razlikuje se od ambulante do ambulante pa je najbolje da se o njoj raspitate u ambulanti gdje će se dotična operacija vršiti. Također, cijena može varirati s obzirom na opsežnost operativnog zahvata, mogućnost nepredvidivih komplikacija, količinu potrošene anestezije, postoperativne terapije i sl.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reć nešto više o pasmini bearded collie? Je li pogodna za djecu? Koliko im treba kretanja? Kojim su bolestima podložni?Hvala,TinoO: Bradati koli (Bearded Collie) porijeklom potječe iz Velike Britanije. Prosječne je težine oko 2o-30 kg, a visine u grebenu mužjaci 53-56 cm, a ženke 51-53 cm. Životni vijek im je 12-14 godina. Bradati koli dolazi u nekoliko varijanti boja: siva, riđa, crna, plava, kestenjasta i pješčana. Navedene boje mogu ili ne moraju dolaziti u kombinaciji sa bijelim oznakama. Poddlaka je mekana, a dlaka je ravna i čupava. Ovi se psi ne šišaju te je potrebno redovito četkanje dlake. Oči su im usklađene sa bojom dlake i bistre, nos također mora biti boje kao dlaka i oči, uši su obješene, srednje veličine, zubalo je škarasto, rep je nošen nisko, svinut prema gore i pokriven dlakom.Ova je pasmina vrlo inteligentna, dobre ćudi i stabilna, nije nervozna niti agresivna, te je dobra i za djecu. To su vrlo živahni i aktivni psi, stoga im je potrebno osigurati puno kretanja.Bradati koliji nisu skloni urođenim bolestima na koje bi trebalo posebno obratiti pažnju.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko vit. A dnevno je potrebno jednom psu sa 30 kg i 12,5 godina starosti? Ova mi je informacija potrebna kako bih znala da li u hrani koju jede za njega ima previše vit. A (royal canin labrador 30, inaće sadrži 30 000 IU na 1kg hrane). I koji su simptomi predoziranja? Hvala vam puno, Josipa O: Retinol (vit. A) pospješuje rast mladih životinja, omogućava normalan metabolizam epitelnih stanica kože i sluznica, osigurava pravilnu funkciju oka, potiče funkciju spolnih žlijezda. Vitamin A ima važnu ulogu kod prijetvora vidnog purpura odn. stvaranja vidnog pigmenta, pa bitno utječe na osjetljivost oka u tami. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za njegovu diferencijaciju. Potrebe za vitaminom A osobito su velike tijekom razvoja mladunčadi, te u gravidnih jedinki i životinja koje doje.Kod pasa nestašica vitamina A uzrokuje promjene na rožnici u vidu čireva i kseroftalmije. U poodmaklim slučajevima poremećena je koordinacija pokreta, životinje zapadaju u grčeve dok konačno ne uginu. Povečana je sklonost infekciji putem crijevnog i dišnog sustava.Nestašicu vitamina A suzbijamo tako da dajemo hranu bogatu karotenom ili dodajemo karoten (npr. Bosch "BO-CARO" i Canina "Modrozelene alge"). Također u ponudi Pet centra je i "AD3E" - vitaminska suspenzija koja se daje jednokratno, tj. druga se doza daje tek nakon dva mjeseca, a za pse ona iznosi 4-8 ml. Vitaminom A je bogato i riblje ulje. Jako velike doze vitamina A uzete peroralno mogu u pasa prouzročiti povraćanje, poremećaje vida, suhu i perutavu kožu, natečenu jetru te sraštanje kralježaka.Vitamina A ima dovoljno u superpremium i premium hranama, a s obzirom da Royal Canin spada u kategoriju superpremium hrane, ne morate brinuti o hipo- ali niti o hipervitaminozi. Inaće, dnevne potrebe vitamina A za psa od 30 kg kreću se izmedu 2.500-3.300 IJ (internacionalnih jedinica) odn. izmedu 500-550 mcg retinol ekvivalenata (RE).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene Njemačkog ovčara staro 50 dana. Čitao sam da štenci koji rastu u slabo osvjetljenoj prostoriji mogu oboljeti od rahitisa. Moje štene je smješteno u garaži veličine 10x5 metara i ima dva velika prozora, tu je smješten 24h, svjetlost je jako dobra ali sunce ne može doprijeti do šteneta, pa ne znam što da radim, ja živim u gradu, a štene mi je smješteno na selu. Tjedno kad stignem odem na dva dana da ga izvedem vani, majka ga hrani, samo što ja moram doći da ga izvedem? Što bih trebao napraviti da ne oboli od rahitisa? Hranim ga Pedigree hranom junior complete (245 g na 24 h na 4 obroka) jer kod nas druge nema za kupiti, dva puta tjedno mu dajem po jedno sirovo jaje i istucanu ljusku od jajeta.  S dva mjeseca ću mu davati 335 g, dajem dozu za težinu odraslog psa 45 kg znači samo ga hranim s tom hranom. Je li ovo dovoljno i u redu za njega, da li je potrebno jos nešto? I molim vas da mi pomognete koliko bih štene morao DNEVNO i koliko SEDMIČNO izlagati na suncu da ne bi obolio od rahitisa? Ako nisam to u mogućnosti može li se zamjeniti s kakvim vitaminima? Molim vas da mi što prije odgovorite, jako sam zabrinut. Zahvaljujem, EliO: Rahitis se najčešće javlja zbog nedostatka vitamina D koji je jedan od glavnih čimbenika u održavanju koncentracije kalcija u plazmi. Rahitis može nastati zbog nedovoljnog izlaganja šteneta sunčevu svjetlu jer tada ne dolazi do dovoljnog stvaranja vitamina D. Bolest se može razviti i zbog premalog unosa kalcija u organizam. Taj tip rahitisa je hipovitaminski ili vitamin D zavisni rahitis. Drugi tip rahitisa je vitamin D rezistentni rahitis koji nastaje zbog urođenih ili stečenih poremećaja u metabolizmu vitamina D, kalcija ili fosfora. Vitamin D ima funkciju održavanja koncentracije kalcija u plazmi stalnom te utječe na pravilnu mineralizaciju i demineralizaciju kostiju. On je neophodan za pravilno formiranje i rast kostiju. Kada se poremeti koncentracija kalcija u krvi, kalcij se "izvlači" iz kostiju kako bi se održala njegova ravnoteža u krvi. Na taj način dolazi do oštećenja kostiju i njihova omekšavanja što se u štenadi očituje kao rahitis, a kod odraslih jedinki kao osteomalacija i osteoporoza. Manjak D vitamina može biti ili usljed nedovoljnog unosa D vitamina u organizam preko hrane ili usljed nedovoljnog izlaganja suncu. Najveći izvor D vitamina su sunčane zrake. Vitamin D3 preko kože ulazi u organizam i nakon niza metaboličkih promjena se može odlagati u kosti. Pri boravku na otvorenom prostoru primaju se UV zrake i bez direktnog izlaganja suncu. Prozorsko staklo ne propušta UV zrake. Stoga Vam savjetujem, kako bi bilo dobro za sveukupan kvalitetniji život Vašeg psa (dakle ne samo vezano uz potencijal za razvoj rahitisa), kada biste ga svakodnevno uspjeli prošetati - barem na kratko.Rahitis je bolest kostiju štenadi u razvoju, pa štenad koja raste u slabo osvjetljenoj prostoriji može oboljeti od rahitisa. Od rahitisa također, može oboliti štenad koja nema pravilno izbalansiran obrok, jer su osobito osjetljivi na nestašicu kalcija i višak fosfora u obroku. To se često događa kod štenadi hranjene kuhanom biljnom hranom te kruhom i čistim mesom, tj. neadekvatnom prehranom uz nedostatak vitamina i minerala. Tek sada, od 2-og mjeseca starosti na dalje, Vaše štene počinje intenzivan rast i razvoj pa je sada bitno da dobiva kvalitetnu, izbalansiranu hranu uz dodatak vitamina i minerala. Stoga prvih 6 do 7 mjeseci hrani bi trebalo dodavati kalcij i vitamine. Kao što sam već napomenula, način ishrane važan je u postanku rahitisa pa Vam preporučujem da psića hranite superpremium (Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Profilum) ili premium hranom (Alleva) i to varijantom za velike ili giant pasmine pasa. Od vitaminsko-mineralnih dodataka preporučujem od Canine Welpenkalk namijenjen štenadi i mladim psima od 6 tjedana do 15 mjeseci starosti. Welpenkalk je indiciran za organizam u razvoju, za stvaranje zdravih i snažnih zuba te za jačanje kostiju. Kako živite u gradu, sigurna sam da možete pronaći hranu koja će se uklapati u potrebe Vašeg štenca i u Vaše mogućnosti.Apeliram još jednom na Vas da svojem štencu osigurate i adekvatan prostor za kretanje te svakodnevni kontakt s ljudima.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Jučer ujutro naš pas je normalno bio vani i ponašao se kao i inače. Popodne je odjednom pao, ukočile su mu se sve noge i strašno je zacvilio, istodobno se pomokrio. Uopće se nije mogao uspraviti niti stati na noge i prizor je bio grozan. Odmah smo odjurili veterinaru. Prva dijagnoza je bila moždani udar, ostavljen je kod veterinara i bio je na infuziji 6 sati. Izvadili su mu krv i shvatili da također ima problema s bubrezima tj. da su mu vjerovatno akutno zatajili, ne znam koja je točna vrijednost, tj. u čemu se mjere bubrezi, no njemu je to 500, a normalno je oko 100(nalazi su morali ostati kod veterinara). Nakon infuzije bio je u puno boljem stanju, vratili su mu se osjeti, međutim ne može ustati i stražnje noge su mu oduzete. Ima reflekse, miče pomalo sa stražnjim nogama i repom, ali ništa više od toga. Uputili su nas na veterinarski fakultet, i odmah smo ujutro obavili snimanje kralježnice da bi ustanovili da pas na kraju uopće nije imao moždani, već je sve izgledalo kao moždani udar. Na kraju su uspostavili dijagnozu da mu je iskočio disk i da mu je taj disk pritisnuo leđnu moždinu i da je usljed toga nastala paraliza stražnjih nogu. Također ima zakržljali zadnji kralježak i primjene na kralježnici koje upućuju na neke tumore za koje vjeruju da su dobroćudni. Pas je star 10,5 godina i mješanac je između srednje pudlice i još jednog mješanca. Veterinari su nam rekli da se u ovakvim slučajevima pas zna oporaviti, da mu ta oteklina splasne i da okošta, te pas i dalje može normalno živjeti uz adekvatnu njegu i više brige, te naravno uz puno sporiji ritam života. Također naravno postoji opasnost da se stanje ne popravi. A problem veliki u cijeloj priči je taj što mu zbog bubrega ne mogu dati adekvatne ljekove, jer se boje da će mu još više pogoršati stanje bubrega koji su usljed infuzije počeli puno bolje funkcionirati. Pas normalno jede, ima apetita i normalno pije, naravno uz našu pomoć. Također je dobivao puno puta kortikosteroide zbog strašnog kašlja koji ga je gušio zadnjih nekoliko godina, a to naravno nije pogodovalo bubrezima. Mene zanima drugo mišljenje, naravno vjerujem našim veterinarima jer su uz našeg psa od kada je bio beba, i dobar su tim, ali zanima me kakva su inaće iskustva s iskakanjem diska i kakav je oporavak nakon toga?Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru i srdačan pozdrav! TenaO: Do degenerativnih promjena na kralješnici pasa najčešće dolazi na mjestima najvećeg mehaničkog opterećenja. To su mjesta gdje slabije pokretan dio kralješnice prelazi u jače pokretan - vratni i slabinski dio. U zglobnom prostoru između kralježaka nalaze se intravertebralni diskovi koji se sastoje od fibroznog prstena i elastične jezgre. Degenerativne promjene koje nastaju na disku imaju za posljedicu suženje intervertebralnog prostora, te pojavu osteofita (koštanih izdanaka) i razvoj diskartroze.Diskartroza može imati za posljedicu djelomično ispupčenje fibroznog prstena (protruzija diska) ili potpuni izlazak nukleusa kroz napuknuti fibrozni prsten (hernija diska). Posljedično dolazi do pritiska na kralješničku moždinu i/ili jedan od glavnih živaca koji izlaze iz kralješničke moždine. U pasa se javlja hernija diska u dva tipa. Jednim su obično zahvaćene male pasmine pasa sa kratkim nogama i dugom kralješnicom, a događa se kada materija nukleusa izleti u kralješnični kanal. Drugi tip - protruzija diska - češća je u velikih pasmina pasa, kada pulpa nukleusa izbija u kralješnični kanal. Klinički znakovi variraju ovisno o lokaciji ozljede, npr. u vratnoj kralješnici može uzrokovati disfunkciju u svim udovima, dok u donjem dijelu leđa samo u stražnjim nogama. Prema znanstveniku dr. Dunningu ozljede kralješničke moždine rezultiraju u gubitku neuroloških funkcija prema određenom redu, a vjerojatnost za oporavak je najviše uvjetovana brzinom poduzete terapije. U prvom stadiju životinja gubi osjećaj pozicije udova. Ovo je vidljivo pijanim hodom (ataksija). Ako se problem pogoršava, pas gubi sposobnost pomicanja nogu. U zadnjem stadiju (paraliza) pas gubi sposobnost osjećaja u nogama. Paraliza može biti progresivna, ali i nastupiti naglo.Liječenje hernije diska ovisi o stupnju trajanja neurološke disfunkcije, a provodi se medikamentozno ili kirurškim zahvatom. Za blage ozljede diska bez gubitka snage i voljnih pokreta dovoljno je mirovanje i ograničenje aktivnosti. Lijekovi se koriste ako je prisutna bol slabog intenziteta, s malom ili bez neurološke disfunkcije. Obično se koriste protuupalni lijekovi i miorelaksansi. Zahtjev je strogo mirovanje jer lijekovi protiv bolova mogu rezultirati u preranom vraćanju normalne aktivnosti. Ona pak može dovesti do još većeg izguravanja materije diska, što dovodi do pogoršanja kliničkih znakova ili pak paralize. Strogo je mirovanje neophodno i iz razloga što je vrlo čest povratak kliničkih znakova i nakon poduzete terapije lijekovima.Kirurški zahvat trebalo bi razmotriti u svakom slučaju stalne boli ili one koja se ponavlja, kod otežanog stajanja i hodanja, naglog pogoršanja simptoma ili simptoma koji nemaju cjeloviti odgovor na terapiju. Prognoza kod oštećenja leđne moždine ovisi najprije o stupnju ozljede i reverzibilnosti procesa. Dobar je prognostički znak percepcija bolnih podražaja prema repu, odnosno stražnjem dijelu tijela, od mjesta ozljede.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, imam westya starog 4,5 mjeseca.Živimo u kući sa dvorištem i velikom terasom po kojoj on obično po cijeli dan trči. Primjetila sam prije 2 dana da s desne strane malo niže kako završava desna noga ima zadebljanje u obliku kvržice veličine manjeg limuna. Mislila sam da se možda negdje udario pa da je to hematom, ali sad razmišljam da li da ga vodim kod veterinara za to ili da pričekam. Molim Vaš savjet i mišljenje. S poštovanjem, hvala. Milana O: Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Hematom nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile.Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Ako je na mjestu pucanja arterije očuvano dotjecanje i otjecanje krvi, nastaje pulsirajući hematom. U sašivenim postoperativnim ranama može nastati postoperativni hematom ako nije u potpunosti zaustavljeno krvarenje. Hematom može biti subkutan, subfacijalni, subduralni, subserozni na parenhimatoznim organima. Sudbina hematoma ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Krv se u hematomu brzo gruša. Oštećene žile zatvaraju se trombom. Zbog veće molekularne koncentracije hematoma od okolnog tkiva, zbog razlike u osmotskim tlakovima, hematom navlači na sebe vodu pa se povećava. Nakon nekoliko dana zbog retrakcije koaguluma i procesa resorpcije, tekućina se vraća u okolno tkivo. Oko hematoma se stvara zid granulacijskog tkiva koje se postupno pretvara u zrelo vezivo. Hematom je netemperirana, bezbolana ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum.Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije. Pulsirajući hematom se mora radikalno ekstirpirati, a arterija podvezati.Osim hematoma, moguće je da se radi o apscesu. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozljeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju.Tvorba koju ste opisali može predstavljati i cistu ili tumor (iako se iskreno nadam da se ne radi o tumoru). Ciste su jednostavne džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Tumorozne tvorbe mogu biti prisutne na vanjskim djelovima tijela i unutar organizma, a liječe se kiruškim putem.Svakako psića odvedite veterinaru kako bi se postavila točna dijagnoza i ciljana terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 3,5 godine starog jazavčara kojem je prije 3 tjedna dijagnosticirana demodikoza na vratu. Tretiran je Takticom i bolest se lijepo povlači. Pas jede Purinu i u posljednje vrijeme sam primjetila da se počeo naglo debljati, iako se režim šetnji nije promjenio.Jednostavno, cijelo vrijeme je gladan i traži hranu. Prije 4 mjeseca smo se preselili i svaki dan ostaje sam dok ja radim. Ne djeluje mi kao da je to stresno za njega, ništa ne uništava niti laje dok mene nema. Je li moguće da mu je to oslabilo imunološki sustav? Zanima me koje dodatke prehrani bi mu mogla davati za bolji imunološki i bolju kožu i dlaku? Unaprijed hvala!DraganaO: U Pet centrima možete nabaviti preparate koji poboljšavaju konstituciju dlake i kože, a to su "Dermanorm" kapsule i ulje sa esencijalnim masnim kiselinama za kožu i dlaku (riblje ulje) te "Ungiotin" prah sa vitaminom H koji se koristi kod lošeg stanja dlake i rožine ili od Canine "Biotin Forte" koji dolazi kao tablete ili prah, a sadrži vitamin H i vitamine iz skupine B-kompleksa. Vitamin H i Dermanorm se mogu uzimati zajedno.Osim navedenoga, možete se odlučiti za posebnu medicinsku hranu kod kožnih problema u pasa kao potporu terapiji i bržem oporavku kože i dlačnog pokrivača. U ljekarnama Pet centra u ponudi imamo sljedeće medicinske programe za kožu:- Royal Canin Hypoallergenic dehidrirana hrana, sadrži hidrolizirani pileći protein, odnosno protein razbijen na sitne molekule i kao takav ne može ući u alergijsku reakciju- Royal Canin Sensitivity Control dehidrirana hrana s ribom i konzervirana hrana s piletinom i patkom- Hill's z/d Low Allergen i z/d Ultra Allergen Free, dehidrirana hrana s hidroliziranim proteinom te u konzerviranom obliku- Hill's d/d dehidrirana hrana koja dolazi u tri okusa, s patkom, jajima i lososom te u konzerviranom obliku s janjetinom, lososom, patkom i divljači- Eukanuba Dermatosis Formula u dehidriranom obliku s ribom te u konzerviranom obliku Kao potporu imunitetu preporučila bih "Immunoboost" pastu koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, kompleks vitamina, željezo i specifičnu mješavinu biljnih ekstrakata. Naime, bolesti svakako oslabljuju imunološki sustav a u ovisnosti o stupnju oštećenja ovisi i brzina oporavka. Kako ste spomenuli pojačan apetit nakon dijagnosticirane bolesti i terapije, moguće se radi o nuspojavi na neke od lijekova koje je primio. Ne bi bilo na odmet da o ovakvoj nuspojavi obavijestite Vašeg veterinara.Pozivam Vas da se obratite veterinarima Pet centra koji će Vam rado pomoći u odluci što bi najbolje odgovaralo za što brži oporavak Vašeg ljubimca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kuja koju sam sterilizirala prije 4 dana pati od zatvora, što rješavamo parafinskim uljem. No mene brine da sam jučer primjetila da su joj donje 4 sise nabrekle i jako tvrde. Veterinar nas je naručio na pregled i rekao da to nije normalno. Inače, tokom operacije izvađeni su joj jajovodi i maternica. Ima 3 godine, prošle godine je imala okot (4. gonjenje), a prva 3 je imala lažne trudnoće. Molim vas da mi napišete zbog čega se sad ovo događa? Šta bi to moglo biti i kako postupiti? Ne želim se nervirati bezveze jer životinja osjeća nervozu, ali nije mi svejedno! Također, napominjem da kuja ima mlijeka i "jaši"  drugog psa, znači ponaša se kao da se tjera. Je li to opasno? Hvala na odgovoru! LeaČinjenica da kuje pate od lažne trudnoće proizlazi iz njihovog normalnog prirodnog ponašanja u pomaganju preživljavanja štenaca u čoporu. U prirodi, samo su kuje na najvišem hijerarhijskom položaju davale potomke, a ostale su kuje produkcijom mlijeka pomagale u hranjenju štenaca. No, kod kuja kao kućnih ljubimaca ovo zna biti prilično neugodno, kako za vlasnika tako i za kuju. Lažna trudnoća može se javiti u kuja bilo koje dobi. Znakovi su obično vidljivi 4-9 tjedana nakon što je završilo tjeranje. U većini slučajeva vidljivo je povećanje mliječnih žlijezda i izlazak mlijeka na pritisak, iako neke kuje uopće ne proizvode mlijeko. Također, obično je vidljiva i promjena ponašanja kuje koja je promjenjivog raspoloženja, posesivna prema igračkama i nemirna. Mogu graditi i "gnijezdo" i/ili odbijati hranu. Povremeno se javlja i agresija. Ako ženke jednom imaju lažnu trudnoću nakon tjeranja, vrlo je vjerojatno da će se to ponavljati nakon svakog spolnog ciklusa. Lažna trudnoća nastaje kao rezultat poremećaja hormonske regulacije. Ova pojava se javlja sa padom razine progesterona i aktiviranjem prolaktina - hormona koji regulira laktaciju. On dovodi do oticanja sisa i lučenja mlijeka, a također je uzrok i promjene ponašanja kuje kod koje se javlja majčinski instinkt. S obzirom na očite stalne hormonalne oscilacije, moguća je komplikacija poput gnojne upale maternice, peritonitisa, pa i sepse u kojim slučajevima je operacija nužna za uspješno ozdravljenje.Nakon kastracije, kuja može ići kući na kućnu njegu ili pak mora ostati na promatranju u ambulanti preko noći ili nekoliko dana. U jednom i drugom slučaju treba voditi računa da je rana čista i suha i treba provjeravati bar dva puta dnevno znakove infekcije, otečenja, crvenila i iscjetka. Malo crvenila ili blago otečenje normalna je pojava, no krvarenje, iscjedak ili otvoreni rubovi rane zahtijevaju posjet veterinaru. Aktivnosti kuje se moraju ograničiti u prvom tjednu operacije, dozvoljene su lagane šetnje samo na povodcu.Treba imati na umu kako se hormoni u odraslih jedinki zadržavaju u cirkulaciji minimalno tri do četiri tjedna nakon operativnog zahvata, tako da se fizičke i psihičke promjene postepeno događaju. Kuje koje su gravidne ili u tjeranju mogu imati iscjedak iz vagine kroz oko dva tjedna nakon operacije. Ovo znači da će kuja u tjeranju još uvijek privlačiti mužjake dva do tri tjedna nakon zahvata. Nemojte dozvoliti parenja jer bi to moglo izazvati kidanje unutrašnjih šavova, unutrašnje krvarenje i uginuće. Iako rijetki, ali rizici i komplikacije nakon zahvata postoje. Rizici povezani sa anestezijom i samim zahvatom zabilježeni su u manje od 0.1% , a obuhvaćaju otvaranje rubova rane, nekompletno vađenje jajnika i maternice i slučajno podvezivanje mokraćnice. Češća je komplikacija inkontinencije u pasa (no manje od 1%) sa starošću, zbog oslabljenog sfinktera mjehura koji je osjetljiviji na estrogen. O poremećajima mliječnih žlijezdi u kuja pisala sam na sljedećem linku:Poremećaji na mliječnoj žlijezdi kod kujaDakle, kako navedeno otečenje mliječnih žlijezdi u Vaše kuje može biti uzrokom naviranja mlijeka ili pak infekcije, koja nije nužno povezana uz operativni zahvat, veterinar će nakon pregleda utvrditi o kakvom se problemu radi, te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas da mi pomognete sa jednim savjetom. Imam mužjaka pit bulla starog skoro 13 godina. U zadnjih par mjeseci mu se sve češće počelo dešavati da trese glavom kao da pada u san i onda mu naglo klonu stražnje noge i sruši se na pod. Za sekundu se opet digne na noge koda ništa nije bilo. Veterinar mi je preporučio da mu dajem B kompleks pa sam tako i učinila, ali se njemu to i dalje dešava. Molim vas ako imate kakav koristan savjet da mi pomognete. Pozdrav, Ankica O: U pasa nije rijetka pojava bolesti živčanog sustava. Prema lokalizaciji, bolesti živčanog sustava se mogu podijeliti u bolesti mozga i moždanih ovojnica, u bolesti leđne moždine i njenih ovojnica te u bolesti perifernih živaca.Općenito, jedna od najčešćih neuroloških bolesti u pasa je epilepsija, a predstavlja poremećaje živčanog sustava koji se javljaju zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Iako se slika epilepsije najčešće povezuje s velikim napadom (koji protječe vrlo dramatično: životinja trza mišićjem, gubi svijest i slini), ovo oboljenje može se manifestirati i vrlo blagim, gotovo nezamjetnim epizodama, odnosno napad može odgovarati onim koji opisujete u Vašeg ljubimca.Epileptički napadaji očituju se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje). U trenutku napada pas je nesvjestan što se događa i obično ne osjeća nikakvu bol. Gotovo svi epileptički napadi događaju se kada se životinja odmara, a ne kad je aktivna. Obično, nakon napada, psi su dezorijentirani nekoliko minuta, a čak mogu patiti i od djelomičnog gubitka vida. Mnogi su gladni i žedni.Zatim, kao uzrok nagle slabosti može biti i hipoglikemija koja se definira kao nenormalno niska razina glukoze (šećera) u krvi. Kako mozak zahtijeva šećer za normalno funkcioniranje, a ima vrlo slabu sposobnost deponiranja šećera, prvi je organ zahvaćen kada se razina šećera u krvi spusti prenisko. Simptomi hipoglikemije uključuju slabost, letargiju, inkoordiniranost, napadaje, nervozu, tresenje. Tek u teškim slučajevima dolazi do nesvjestice.Također i hipokalcemija, koja uzrokuje probleme živčanog sustava, a razlikuje se od hipoglikemije što nakon konzumiranja glukoze simptomi nestaju. Kalcij nije samo izuzetno važan dio kosti, već je povezan s kontrakcijama sveg mišićnog tkiva u organizmu (skeletnih, glatke muskulature, srčani mišić), te sudjeluje u mnogim funkcijama u tijelu. Smanjen apetit često dovodi do snižene razine kalcija u tijelu što može uzrokovati napadaje, kataraktu ili slabost mišićja u nekih pasa.Mogući uzroci nagle slabosti uključuju i: akutnu infekciju, bolesti srca, trovanje, dijabetes, sunčanicu, toplinski udar, povrede u nezgodama ili krvarenje.Kako se i nakon davanja kompleksa vitamina B (neurotropični i koriste se za normalan rad živčanog sustava) stanje nije osobito popravilo preporučujem Vam posjet veterinaru kako bi se napravio opći klinički pregled te dodatne pretrage (kompletna krvna slika, biokemija krvi, RTG, EKG). Na osnovi nalaza mogao bi se utvrditi uzrok stanja Vašeg ljubimca te preporučiti odgovarajuća terapija. Kako biste olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o epizodama slabosti, vremenu nastanka i trajanja te intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas ima oko 3 godine, mješanac je malog rasta i kada god idemo u šetnju on cijelo vrijeme jede travu po livadi. Šta mu je? Andrea O: Psi vrlo često konzumiraju travu u šetnji, bilo iz čiste navike i preventivno ili ako je u tijeku akutna ili kronična upala sluznice želuca. U tom slučaju na površini sluznice želuca se nalazi povećani sloj sluzi, koji onemogućava da se pojedena hrana razgradi i probavi. Pas tada ima osjećaj kao da mu je želudac težak, a hrana neprobavljena ulazi u crijeva i također daje psu osjećaj težine u trbušnoj šupljini. Moguća je  mekša i učestalija stolica ili je izmet obložen većom količinom sluzi.Upravo radi navedenih problema probave, psi jedu travu koja služi kao svojevrsni "nožić" i struže višak sluzi iz želuca i crijeva. Nakon takve "prirodne terapije" pas se vraća u normalu i normalno nastavlja svoje dnevne obveze i igrice. Ako smatrate da Vaš pas previše jede travu, trebalo bi posjetiti veterinara koji će nakon pregleda odrediti terapiju i preporučiti jednu od veterinarskih dijeta za pse.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam englesku setericu sada staru 9 godina kojoj je prije godine dana ustanovljeno da ima dijabetes. Po preporuci veterinara početna doza inzulina koju smo davali bila je 20 jedinica 3x dnevno, te se ubrzo kroz mjesec dana smanjila na 5-8 jedinica 3x dnevno svakih 8 sati (ima 19 kg). Inzulin koji koristimo je Actrapid HM 100. Hranim je sa Hill's w/d prescription diet. Ponaša se normalno, živahno kao pravi lovački pas. I uvijek iskoristi svaku priliku da se sama izvede iz dvorišta kojom prilikom pojede sve što nađe, te se doma vraća sa doslovno prepunim trbuhom. Primjetila sam također da ponekad varira u težini. Smršavi pa se vrati natrag na normalu težinu. Zanima me što znači kad smršavi, da li je doza inzulina premala? Ili je možda u pitanju premala količina hrane? Ali hranu dobiva prema svojoj kilaži. Također Imam osjećaj da je cijelo vrijeme jako gladna (inače je bila poždrljivica)!? Da li postoji još koja vrsta inzulina koju bi mogla koristiti (naravno da traje dulje od 8 sati)? Hvala,VesnaO: Šećerna bolest (diabetes mellitus) je kronični poremećaj metabolizma ugljikohidrata, a javlja se kao posljedica apsolutnog ili relativnog deficita inzulina.Inzulin je hormon gušterače koji služi za prijenos glukoze iz krvi do ciljanih organa (jetra) i tkiva (mišićno i masno tkivo). Djelovanje glukagona (također hormon gušterače) je suprotno inzulinu i on se aktivira kada je razina glukoze u krvi snižena.Dijabetes se javlja u starijoj dobi, kao posljedica oboljenja gušterače, čime je njena funkcija u produkciji inzulina smanjena ili ga uopće više ne stvara.Najčešći su simptomi dijabetesa su: mršavost unatoč dobrom apetitu, polidipsija (pojačana žeđ), poliurija (pojačano izlučivanje mokraće), dehidracija i opća slabost u uznapredovaloj fazi.Kod starijih pasa može se pojaviti katarakta (zamućenje leće) i hepatomegalija (povećanje jetre).Životinja mršavi jer hrane ima dovoljno (glukoza), ali nema dovoljno (ili uopće) inzulina koji bi tu hranu "prenio" iz krvi do ciljanih organa i tkiva. Kada se uspostavi oscilacija inzulina odn.glukoze u organizmu, i životinja se oporavi u smislu dobivanja na težini.O dozi i eventualnoj drugoj vrsti inzulina koju bi Vaš pas mogao dobivati, savjetujte se s kolegama koji vode liječenje Vašeg ljubimca jer su oni najbolje upućeni u povijest i razvoj bolesti te kao takvi jedino oni mogu odrediti i prilagoditi terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam labradora oštenjenog 4.2.2008, kod nas je stigao 31.3, a razbolio se 10.4. Počeo je kašljati i ima iscjedak iz njuškice. Bio je kod veterinara, izmjerena temperatura je bila 39, dobio je injekcije CATOSAL, VITAMIN C 10 ML, TARDOMIOCEL COMP. Nakon tri dana temperatura mu je 38.4, kašlje s vremena na vrijeme kao da mu je nešto zapelo u grlu i povremeno mu curi iz njuškice, apetita ima, živ je i razigran. Zabrinuta sam da se nije zarazio zaraznim kašljem i koji su mi postupci za dalje. Unaprijed hvala, Sanja O: Upala grkljana i dušnika je jedna od češćih bolesti dišnog sustava. Sluznica grkljana i dušnika, uz ostale funkcije, čisti udahnuti zrak. Kada se na njoj nakupi dovoljno nečistoće, pas je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Uzročnik kašlja može biti virus, bakterija, mikoplazma ili gljivica. Kašalj je refleks izazvan nadražajem određenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račava dušnika. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plučima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa također pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Kao podražaj na kašalj najčešće djeluje razvoj upalnog procesa, prisutnost sekreta i krvi, prašina, strana tijela, plinovi, dim ili hladni zrak.Adenovirusna infekcija pasa ili kašalj čopora (kennel cough) je zarazna bolest koja može poprimiti oblik zatvorene epizootije, a uzrokuje je pseći adenovirus serotip 2 koji je vrlo sličan uzročniku zaraznog hepatitisa psa koji je tipiziran kao pseći adenovirus serotip 1. Simptomi bolesti su suhi kašalj, lagano povišena temperatura, neznatna inapetencija, upala i edem grkljana, ždrijela i dušnika. Neki psi mogu imati upalu pluća i konjuktivitis. Pas obično spontano ozdravi za 7-12 dana. Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju virusološke i serološke pretrage. Postoji homologna ili heterologna vakcina kojom se mogu zaštititi zdravi psi.Nemojte svome psu davati prehladnu vodu za piće, od hrane mu se ne smije davati ništa direktno iz hladionika (sve se mora zagrijati na sobnu temperaturu). Ako pas kojim slučajem ima upalu grla, nemojte mu davati dehidriranu hranu kako ga ne bi grebala po sluznici, vec je namočite ili ga neko vrijeme hranite konzervama. Vrlo važan činilac u terapiji je strogo mirovanje koje mora trajati 3 tjedna. U tom periodu psa se ne smije izlagati nikakvim fizičkim naporima zahtijevnijim od lagane šetnje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kupio sam malog njemačkog ovčara, sada  je star 4 mjeseca, papiri uredni od poznatih roditelja i znate kako to već ide. Štene je izuzetno zdravo, samo me interesuje kad će da digne uši, mislim u kojem periodu ispravlja uši kao njegovi roditelji? Unapred vam hvala za odgovor, Miralem O: Prema nekim istraživanjima, a iz prakse samih uzgajivača, podizanje uški počinje kada je završena izmjena mlječnih u stalne zube. Zbog toga uzgajivači smatraju da na podizanje uške utječe kalcij i dodaju ga u većim količinama, a dokazano je da višak kalcija (za vrijeme rasta šteneta od 5-7 mjeseca starosti) utječe na metabolizam drugih minerala kao što je cink, odnosno kalcij ne dopušta cinku da se resorbira u crijevu u količinama koji je nužan. Cink utječe na funkciju svake stanice u tijelu, a posebno na stanice kože kojoj pomaže u borbi protiv bakterija ( i virusa) i ne dopušta da stanice kože gube vodu. Zbog toga koža gubi elasticitet, puca,a na to se potom nasele sve moguće bakterije i izazivaju bolesti kože. Jedna od čestih bolesnih promjena na koži njemačkih ovčara jesu takozvane "vruće točke" ili "hot spots". Rane su velike, neugodne i teško se liječe.Pretpostavlja se da većina mladih pasa mora promjeniti mliječne zube u stalne do 6,5 mjeseci starosti, a nakon toga bi se uške trebale podignuti. Također na izmjenu zubi utječe i pravilna ishrana (ne pretjerivati u dodavanju minerala i vitamina), te će se zubi pravovremeno izmjeniti. Ako se do 7 mjeseca uške ne podignu, obratite se svom veterinaru ili uzgajivaču kod kojeg ste nabavili psa. Oni će Vas uputiti kako pomoći psu i dati Vam određene upute.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezericu staru dvije godine i prošlu nedjelju je bila na operaciji, molila bih pomoć oko nekih pitanja na koja ne mogu nigdje naći odgovore. Najprije joj je dijagnosticirana na temelju krvne slike Piroplasmosis, ali usred terapija imala je napadaje da su je stavili na ultrazvuk i primjetili nešto za što se mislilo da je strano tijelo u želucu. Nakon rendgena, išla je na operaciju gdje su joj pregledali organe jer u želucu nije bilo ničega osim zraka, ali su našli nešto u debelom crijevu što je stvaralo začep (neka crna gusta tvar koja izgleda kao katran). Trebala bih to dati na analizu, ali ne znam gdje da to odnesem i na koji odjel pa ako mi možete pomoći bila bih zahvalna. Isprali su joj crijeva i mora biti na dijeti, dok se ne oporavi. Od prošle nedjelje vršila je veliku nuždu (ne računajući stimulirajuće s uljem) u petak što je bilo baš od hrane. Nakon koliko dana se moram zabrinuti ako ne ide, po domaćem, kakati? Inače je sve OK, rana super izgleda, pije vodu, sve je dobro osim velike nužde. Znam da treba vremena za oporavak, ali ne znam koliko, bar otprilike. Hvala Vam unaprijed! NikolinaO: Nije rijetka pojava u pasa da ne defeciraju nakon operacije. Naime, anestezija, lijekovi, ne uzimanje hrane minimalno 12 sati prije operativnog zahvata i izvjesno vrijeme nakon zahvata utječu na ovu pojavu. Također i nedostatna ili smanjena aktivnost, vrijeme oporavka i bol. Smatra se normalnom pojavom izostanak stolice 48 sati nakon operativnog zahvata. Činjenica je da je operacija debelog crijeva opsežan zahvat pa je i vrijeme opravka dulje. Znak da je kujica na najboljem putu da ozdravi predstavlja čujna peristaltika crijeva (uspostavi normalne peristaltike mogu pomoći lagane, kratke šetnje, bez velikih fizičkih napora), normalno uzimanje hrane i uredna defekacija. Ponekad je za navedeno potrebno 10-14 dana. Oporavak bi kod Vaše kujice mogao i dulje potrajati s obzirom na piroplazmozu.Psi obično defeciraju dvaput u jednome danu, no sasvim je u redu i defeciranje jednom u dva dana. Konstipacijom se može zvati stanje u kojem pas ne defecira više od tri puta tjedno a stolica je tvrda, suha i u peleticama. Defeciranje je otežano a pokreti crijeva bolni (grčevi).Općenito je konstipacija u pasa rijetka, ne predstavlja osobiti problem i prolazi sama od sebe kroz nekoliko dana. Konstipacija se obično nikada ne javlja u pasa koji se svakodnevno kreću, piju dovoljno vode i imaju priliku izlaziti van bar tri puta na dan. Konstipacija u pasa prvenstveno je uzrokovana neadekvatnom prehranom (kosti, progutani strani predmeti, neprobavljiva hrana...). Što feces dulje zaostaje u nepomičnom debelom crijevu postaje teže da taj materijal nesmetano kroz anus izađe van. Ako se doista radi o začepu, treba napomenuti kako ono s vremenom (od 5-8 dana) dovodi so nakupljanja toksina što dovodi do brojnih zdravstvenih problema. Prvi znakovi koji se mogu primijetiti je zauzimanje stava i pokušaja defeciranja, ali bezuspješno, trbušna bol, napuhnutost, gubitak apetita, potištenost. Kako je Vaša kujica obavila nuždu 5 dana nakon operacije svo ovo vrijeme bi se moglo smatrati punjenjem probavnog trakta. Naveli ste, također, da se normalno ponaša, živahna je i ima apetit te stoga nemate razloga za zabrinutost.Možete Vašoj ljubimici pomoći dijetalnom ishranom, hranom koja sadrži visoki udio lakoprobavljive vlaknine, osigurati stalni pristup svježoj vodi i izvoditi je u duže šetnje, gdje će na miru i češće obavljati nuždu - naravno sve uz dogovor s Vašim veterinarom s obzirom na stanje.Što se tiče pretrage stolice možete se obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.