Pitajte veterinara

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Zanima me može li zlatni retriver zimi biti vani i do koje temperature i kakva kućica je potrebna? Unaprijed hvala! TeaO: Naravno da gotovo svaki pas može i zimi biti van kuće, ali svaki organizam se mora prilagoditi vanjskim čimbenicima i za to mu je potrebno vrijeme privikavanja. Ako psa držite većinu godine u stanu i kući, a nakon toga odlučite da mora dobiti svoju kućicu i "izbacite" ga pred samu zimu, pas će se vrlo teško prilagoditi novonastaloj situaciji i načinu življenja. U takvoj situaciji pas odjednom više nije član obitelji, sve skupa će ga vrlo zbuniti, promijeniti će ćud, a možda i pokazati neke znakove bolesti (smanjen apetit, neprestano lajanje, grickanje i lizanje šapica, nepovjerljivost i ljubomoru prema Vašim gostima i slično). Ako ste odlučili da će pas živjeti van Vašeg doma, to morate što prije i realizirati, još ovoga ljeta. Dapače, na taj način će se lakše prilagoditi novim vanjskim uvjetima, koža i dlaka će postati još zdravija i ljepša, a naravno da uz ovakav način življenja ide i drugačija prehrana. Možete mu ponuditi super premium hranu Performans koja je namijenjena za aktivnije pse (Eukanuba, Royal Canin). Kućicu za Vašeg psa možete pogledati i nabaviti u Pet centru, gdje Vam nudimo veliki izbor, od prekrasnih drvenih kućica s kosim/ravnim krovom renomiranog proizvođača Karlie (dimenzije: 116x82x79cm), zatim Ferplast XL (dimenzije: 110x96x95) ili kućica Kenny 07 od plastičnog materijala.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam chow chowa starog 2,5 god. Prije 2 mjeseca počeo je piti Panaze i Vitamin B kompleks radi gušterače i pit će ih doživotno. Strašno je prije toga bio smršavio, gubio je mišićnu masu, a normalno je jeo. Sada je on puno bolje, ali svejedno se nije udebljao. Jede dva puta dnevno. Na stranu ide 3-4 puta dnevno, tako da to što pojede izbaci. Da li će se on ikad više udebljati i je li normalno da toliko puta ide na stranu? Veterinar mi je rekao da treba vremena da vrati težinu jer je bio u jako lošem stanju (nije se sam mogao dignuti na noge). Hvala! TanjaO: Kod pasa koji imaju probavne poremećaje uzrokovane nedostatkom enzima gušterače, posebnu pažnju treba posvetiti trajnom reguliranju hranidbe, dijeti i davanju enzima.  Neka istraživanja upućuju na to da neprikladna ishrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti, te također produljiti trajanje proljeva, čak i u onim slučajevima kada nije izazvana prehranom. Tada se sekundarno javlja oštećenje tankog crijeva i pretjerano povećanje broja bakterija tankog crijeva, što uzrokuje nepotpunu apsorpciju prehrambenih sastojaka te gubitak tjelesne težine i proljev. U većini slučajeva proljev se može sanirati na sljedeći način: 1. Smanjiti količinu masti u hrani. Od svih prehrambenih sastojaka koji daju energiju, mast je najkompleksnija za probavu i apsorpciju. Smanjenje količine masti u hrani smanjuje opterećenje oštećenoga probavnog sustava. 2. Bjelančevine moraju biti velike biološke vrijednosti te lako probavljive. Količina bjelančevina u hrani ne smije biti previše smanjena jer neki psi s proljevom mogu imati lošu apsorpciju bjelančevina ili enteropatiju koja uzrokuje gubitak bjelančevina. Stoga, hrana mora biti dobro izbalansirana. 3. Ugljikohidrati moraju biti dobro probavljivi. Probava i apsorpcija ugljikohidrata može biti oštećena u svim slučajevima proljeva, no u usporedbi s mastima škrob je relativno malo opterećenje za tanko crijevo. Kako je količina masti smanjena, ugljikohidrati moraju biti veći izvor metaboličke energije. Riža je važan izvor ugljikohidrata i probavljivija je te se lakše apsorbira od ostalih žitarica. 4. Vlakna bi u hrani trebalo izbjegavati. Najnovija istraživanja pokazuju da velika količina vlakana u hrani nije baš najbolja te su vlakna zapravo kontraindicirana ako je uzrok proljeva neki poremećaj na gušterači. Misli se da vlakna smanjuju djelovanje enzima gušterače u tankom crijevu, a to je nepotrebno povećanje opterećenja za gušteraču. 5. Količina vitamina mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Proljev može uzrokovati gubitak vitamina B kompleksa. Pri egzokrinoj insuficijenciji gušterače, normalna apsorpcija vitamina B12 veoma je oštećena. I povećana količina bakterija u tankom crijevu može uništiti vitamin B12. 6. Količina minerala mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguće gubitke. Neka su istraživanja upozorila na smanjenu apsorpciju cinka kao posljedicu egzokrine insuficijencije gušterače, a moguć je sličan mehanizam i za bakar. Stručnjaci poznatog Waltham Centra u Engleskoj ispitivali su 50 pasa sa simptomima proljeva zbog oštećenja gušterače. Uz uobičajenu terapiju, psi su dobivali posebno pripremljenu hranu. Veliko poboljšanje uočeno je već nakon mjesec dana terapije, a u sljedećih pet mjeseci stanje je bivalo sve bolje. Najveće i najbolje poboljšanje uočeno je u pasa u kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterače: povećala im se tjelesna težina, a dlaka je postala sjajnija i zdravija. Konzistencija se stolice nakon mjesec dana popravila u 83% pasa, a nakon pet mjeseci u 88%. Egzokrina insuficijencija gušterače je neizlječiva bolest, ali davanjem enzima gušterače i strogim režimom prehrane cijeli život možemo životinji pomoći kako bi doživjela duboku starost. Kolegica Danijela Biban, dr. vet. med., je pisala o toj temi ovdje.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam muškog pekinezera starog godinu i 2 mjeseca i zanima me koliko često ga mogu tuširati? Da li ima neke razlike koliko ga često treba tuširati ljeti, a koliko često to treba činiti zimi? Unaprijed hvala, AnaO: Održavanje higijene pasa kućnih ljubimaca ponekad je vrlo složeno. Kako su oni članovi naših obitelji i "na raspolaganju" im je sav zajednički prostor, nastojimo ih držati čistima, urednima i njegovanima. Pri tome bih prednost dala svakodnevnom četkanju, te brisanju okline očiju i područja oko anusa vlažnim toaletnim maramicama za pse. Parcijalno tuširanje (šape, donji dijelovi trupa) također je odlično rješenje za niske dugodlake pse. Učestalost ovakvog načina pranja zavisi o stupnju uprljanosti dlake. Kad ste psa prisiljeni šetati po blatnom tlu najjednostavnije je takvu nečistoću ukloniti vodom.Tuširanje i šamponiranje se preporuča rjeđe, a svakako pri tom treba koristiti šampone namjenjene psima. Pse ne bi trebalo šamponirati češće od jedan put mjesečno.  Nakon kupanja bi psa trebalo osušiti ručnikom i fenom. Ako se pas kupa na otvorenom i za topla vremena, nije ga potrebno sušiti. Psi otresu suvišak vode s krzna poznatim "tuširanjem" neopreznih vlasnika.Ljeti je dobro pse rashladiti tuširanjem jer ni njima nije lako podnijeti duge, vruće dane. Uvijek pripazite da pas nakon tuširanja ne legne na hladnu površinu (pločice) ili da ne ostane izložen jačem strujanju zraka (vjetar, propuh u stanu, klima uređaji u stanovima ili automobilu, otvoren prozor automobila u vožnji i sl.).Uz navedeno, preporučila bih i plivanje u mirnijoj slatkoj vodi ili u moru. To je odličan vid tjelesne aktivnosti pri kojem učestvuju svi mišići. Nakon kupanja u moru pse treba svaki put isprati slatkom vodom.

Odgovara: Vllaznim Zajmi, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štence dobermana koji su sada stari 8 tj. Na glavama dvojice muških su se pojavile nekakve kvržice, ne previše izbočene, promjera ispod 1 cm. Ostali štenci su čisti. Kod jednoga su to 3-4 kvržice, a kod drugoga 2. Što učiniti s tim i kako ih liječiti? Hvala, GoranO: Jedna od mogućnosti je oboljenje kože bakterijske etiologije. Općenito, bakterijske kožne infekcije mogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.U štenadi mlađej od 6 mjeseci javlja se tzv. juvenilna piodermija. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.U svakom slučaju, savjetujemo Vam da štence odvedete na veterinarski pregled.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bigla starog 3 meseca. Čim smo ga doneli kući, primetili smo da ubrzno diše kad spava, mislili smo da je zbog uzbuđenja, međutim se posle pojavilo i to neko krkljanje kad ga dižem i kad miruje. Veterinari su ga lečili nedelju dana od bronhitisa antibioticima, međutim nije mu ništa bolje! Rekli su da je to sve što oni mogu da urade! Pas mi se lako umara, a noću neviđeno hrče! Da li je moguće da je to plućna stenoza!? Šta da radim? Hvala, SenkaO: Plućna stenoza nasljedna je bolest pasa, a predstavlja suženje u području plućnog srčanog zaliska koji leži između desnog ventrikula srca i plućne arterije.Kao dio normalne cirkulacije krvi u srcu, desni ventrikul "pumpa" krv u pluća kako bi se krv obogatila kisikom.Oksigenirana krv se tada vraća u lijevu stranu srca, iz koje se tjera u ostatak tijela. Sa plućnom stenozom postoji djelomična obstrukcija normalnog protjecanja krvi, najviše zbog malformacija plućnog zaliska (displazija plućnog zaliska), ali se abnormalnost može javiti i odmah iznad ili ispod zaliska. Zbog ove djelomične obstrukcije, srce je prisiljeno jače raditi kako bi tjeralo krv u pluća. Koliko će se to odraziti na kliničke simptome u pasa ovisi o stupnju suženja (stenoze) u području zaliska. Sa vrlo teškom stenozom s vremenom će se razviti kongestivno zatajenje srca zbog preopterećenosti srčanog mišića. Hemodinamske posljedice plućne stenoze su razvitak koncentrične hipertrofije (povećanja) desnog ventrikula i smanjenje punjenja krvlju lijevog ventrikula. Hipertrofirana stijenka desnog ventrikula često je inicijator disritmije.Plućna stenoza može se javiti i sa ostalim oštećenjima u području srca i pluća, ali i biti sastavni dio nekih drugih urođenih mana. Genetsku predispoziciju za ovu bolest imaju sljedeće pasmine pasa: engleski buldog, mastif, bigl, fox terijer, chihuahua, minijaturni šnaucer, samojed, westy, bokser, koker španijel, škotski terijer i airedale terijer.Obično psi ne pokazuju vanjskih kliničkih znakova bolesti, a bolest se većinom slučaja dijagnosticira tijekom rutinskog pregleda srca auskultacijom. U srednje jakom stupnju, lagano zadebljanje plućnog zaliska uzrokuje malu ili gotovo nezamjetnu stenozu što neće imati utjecaja na zdravlje psa. No, ako je protjecanje krvi izuzetno otežano uočavaju se klinički znakovi povezani sa zatajenjem desne strane srca - brzo umaranje, otežano disanje, abdominalno otečenje zbog povećanja jetre, sinkopa ili naglo uginuće.Dijagnoza ovog stanja postavlja se općim kliničkim pregledom, RTG-snimkom prsnog koša te EKG-om. Metoda liječenja za teške i srednje jake stenoze je kirurški zahvat. No, operativni zahvat je rizičniji ako se razvila fibrilacija atrija ili kongestivno zatajenje srca.Prognoza sa blagim stupnjem stenoze je normalan životni vijek pasmine, bez poteškoća uzrokovanih ovom abnormalnošću. Kod težih slučajeva pas može naglo uginuti ako se razviju akutne disritmije ili pas može razviti znakove zatajenja desne strane srca i uginuti za 6-12 mjeseci.No, uzroci otežanog disanja u pasa mogu biti i teški slučajevi astme, alergijske reakcije, bronhitis, upala pluća, paraliza ili obstrukcija dušnika, otrovanja, zatajenje srca i mnoga druga stanja. Imperativ je pregledom utvrditi točan uzrok otežanog disanja te prema nalazu poduzeti odgovarajuću terapiju.Kako veterinar kojeg ste posjetili možda ne posjeduje potrebne uređaje (RTG, EKG) za postavljenje dijagnoze, stoga Vam savjetujem da potražite neku specijaliziranu veterinarsku ambulantu ili kliniku, kako bi se što prije postavila dijagnoza te pomoglo Vašem ljubimcu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pekinezerica ima 1 god. Kada je počela hodati, bila je dosta troma, mislili smo da je to normalno za čistokrvne kraljevske pekinezere. Nakon par mjeseci kujica je počela šepati na lijevu nogu. Opet smo mislili ma proći će i to, nije ništa, tješili smo se, sve do neki dan, kada se ukočila i ostala ležati na leđima. Otišli smo kod vet.u Rijeku. Slikao ju je i ustanovio pregledom što se na slici ne vidi - da ima problem sa zadnjim lijevim ligamentom i da mora na operaciju. Ništa drugo nije rekao, ne razumijem - zar nema lijeka za moju pekinezericu? Sada hoda i dalje malo šepa. Kada ju primim za kukove u hodu osjetim jako preskakanje sa lijeve strane. Nogica joj doslovno izađe iz zdjelice i vrati se natrag. Pomozite? SanjaO: Bolesti lokomotornog sustava u pasa obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje.Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta ili zbog tromboza većih krvnih žila. Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Postoje mnogi tipovi ortopedskih problema koji se mogu javiti kod pasa. Naime, bilo bi vrlo neobično da pas cijelog života ne iskusi neki od njih. Većina tih su manji problemi koji se mogu riješiti sami od sebe mirovanjem. Manja uganuća, istegnuća ili ozljede mišića, većina su ovih problema. Konstantna šepavost, svaka šepavost povezana s traumom i teške šepavosti trebale bi biti pregledane od strane veterinara što prije. Oporavak od ortopedskih bolesti može potrajati tjednima, pa čak i mjesecima.Kako se radi o iznimno kompleksnoj patologiji, prema opisu "pas ima problema za zadnjim lijevim ligamentom" nije specifičan za određeni problem. Naime, svaki zglob obuhvaćen je i tetivama i ligamentima, te na ovaj način nije moguće pretpostaviti točno na što je kolega veterinar mislio. No, kako bih Vam približila problematiku, prilažem Vam odgovor kolegice Erman, dr.vet.,med. koja je pisala o ozljedi ligamenta koljena:Ozljeda ligamenta koljenaOpćenito o ozljedama ligamenata pisala je kolegice Biban, dr.vet.med.:Ozljeda ligamenataZatim, kako ste spomenuli da držanjem za kukove u hodu osjećate preskakanje, moguće je da se radi o nepodudaranju u plohama zgloba kuka ili pak pripadajućih anatomskih struktura. Najčešći problem u pasa je displazija kuka koja, iako češća u velikih i teških pasmina pasa, može se javiti i u manjih pasmina.O displaziji kuka možete više pročitati u odgovoru kolegice Balantin, dr.vet.med. na linku:Displazija kukovaO kirurškim zahvatima u liječenju displazije kuka pisala sam na linku:Kirurški zahvat kod displazije kukaKako se liječenju ortopedskih problema u pasa pristupa iz više smjerova (lijekovi protiv bolova, prehrana, dodaci prehrani, kirurški zahvat, fizioterapija), kirurški zahvat nije uvijek jedina (iako jest najučinkovitija) metoda izbora liječenja.Savjetujem Vam da sa Vašim veterinarom razgovarate o problemu kod kujice, te u međusobnom dogovoru odlučite što bi bilo najbolje za njezino zdravlje.Za svaku dodatnu informaciju slobodno se obratite veterinarima Pet centra.

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, imam pekinezera starog 10 god. Nikada nije imao buhe, no zadnjih godinu-dvije su se pojavile. Koristila sam sve moguće šampone, prašak, ampule...., ali jednostavno on ima sve više i više buha, ništa mu od tih sredstava nije pomoglo. Jako se češe i vidim da ga jako svrbi jer ima na kvrge buha. Molim Vas, pomozite meni i mom psu, kojeg obožavam, a ne znam kako da mu pomognem! Veterinari su rekli da bi ampule trebale djelovati, ali, nažalost, ne djeluju. Odgovorite mi,  kako da se riješimo tih buha. Unaprijed Vam hvala! Jelena Buhe kod pasa - općenito O: Preko 90% populacije buha ne živi na psu, već u našim domovima. Razvojni oblici buha od jaja, larvi i pupa se skrivaju pod tepisima, parketima, utorima namještaja. Ovi razvojni oblici su vrlo rezistetni na većinu insekticida koji uglavnom ubijaju odrasle oblike buha. Kako se riješiti buha? Da biste zaustavili invaziju buha morate tretirati: 1. i Vašeg ljubimca 2. kao i cijeli stan ili kuću 3. ostale kućne ljubimce poput maca, kunića, tvorova, ježeva i slično. Posteljinu Vašeg ljubimca ili bacite ili operite u vrućoj vodi (ovo vrijedi, također, i za Vašu posteljinu). Usisajte cijeli stan i vrećicu iz aparata odmah izvadite i zamrznite u frizeru, te potom bacite. Također, usisajte sva mjesta gdje pas najčešće obitava. Tapete također "obradite" usisavanjem i pranjem (parom) jer su one glavno utočište larvi i jaja buha. Automobil također treba slično očistiti. Ove postupke treba ponavljati svakih sedam dana, odnosno cijeli tretman treba trajati 4 tjedna. Kako riješiti buhe kod pasa? Psa možete tretirati s Frontline sprejom jer on odmah djeluje na odrasle oblike buha, a štiti ga od novih naleta buha sljedećih 6 tjedana. U Pet centar trgovinama možete nabaviti i druge preparate, kao što je Advantix od Bayera. Ovaj preparat se nalazi u obliku ampulice, a primjenjuje se na kožu vrata životinje (sadržaj se jednako raspodjeli na 3-4 mjesta duž kičme) - spriječava ubode buha u samo nekoliko minuta, a potom ih ubija. Također uništava larve u prostoru kojem pas boravi. Advantix ima i odbijajući učinak na krpelje i komarce, a iste i ubija. Također, psa treba češljati s posebnim gustim metalnim češljem, na kojem ostaju (zapnu) odrasle buhe i uranjati ga u zdjelu s vrućom vodom (tako se riješavamo mogućeg bijega buha), potom češalj treba uroniti u zdjelu s hladnom vodom i nastaviti s češljanjem. Istim sprejom možete tretirati i stan, potom zavoriti prozore i vrata, izaći sa psom u dužu šetnju (ako imate druge kućne ljubimce, za vrijeme tretiranja stana isto ih treba skloniti na drugo mjesto). Kada se vratite, rastvorite sve prozore i vrata, usisajte tepihe i podove (vrećicu iz usisavača uklonite na već opisani način). Pročitajte više o tome kako se riješiti buha u kući ili stanu. Nakon ovih "operacija", preporučamo da svog psa tretirate s Frontline Combo ampulama ili Advantix ampulama jer one djeluju i na mamu buhu, jaja i larve, te ne dopuštaju da se svijet buha raširi po cijelom stanu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnik sam 9 godina starog zlatnog retreivera i živim u južnom djelu Hrvatske u dolini Neretve, te sam igrom slučaja saznala za bolest lišmaniozu. Na internetu sam se informirala o toj bolesti kao i preventivnoj zaštiti, gdje se navode  ogrlice Scalibor i ampule Advantix. Zanima me je li, i koliko, učinkovit Frontline. Ukoliko nije, smijem li uz Frontline (koji sam stavila prije tri dana) koristiti i ogrlicu Scalibor (naglašeno je u upustvima za primjenu da, citiram :" tijekom nošenja ovratnika ne preporučuje se psa tretirati drugom ektoparaziticima, npr. iz skupine organofosfata)? Molim Vaš savjet. Lijep pozdrav, AnjaO: O razlikama među sredstvima za zaštitu od ektoparazita u pasa opisao je kolega Ivan Marić, dr.vet.med. na sljedećem linku:Usporedba Advantix/Frontline/ogrlica protiv buhaAdvantix sadrži dvije aktivne tvari: imidakloprid i permetrin, koje djeluju sinergistički (nadopunjuju se). Imidakloprid je ektoparazitik iz skupine kloronikotinila. U živčanom sustavu insekta uzrokuje paralizu koja za posljedicu ima uginuće buha. Permetrin ubija krpelje i spriječava krpelje da se hrane. Frontline je ektoparazitik kojem je djelatna tvar Fipronil. Fipronil je insekticid/akaricid iz skupine fenilpirazola. U buha, krpelja, uši i pauši koči presinaptički i postsinaptički tok iona klora kroz membrane živčanih stanica. Fipronil se upliće u fiziološki integritet kanala za klor čijem zatvaranju/otvaranju posreduju neurotransmitori (gama-amino-maslačna kiselina). To uzrokuje ekscitaciju CNS-a kod insekata i akara i njihovo uginuće. Frontline Spot-on ukapa se na kožu pasa i mačaka izmedu lopatica i na šiju, te mu treba 24 sata da se raspodijeli po cijeloj koži (transdermalno). Nakuplja se u mastima kože i dlačnim folikulima odakle se kontinuirano otpušta. Protiv krpelji Frontline djeluje mjesec dana, a protiv buha dva mjeseca. Preporučljivo je Frontline stavljati na psa svakih 6 tjedana, a kod pasa koji pate od alergijske reakcije na ugriz buhe svaka 4 tjedna. Nakon tretmana Frontline ampulom krpelji se mogu primiti, medutim biti će uništeni u roku 24 sata. Nije dokazana djelotvornost iste tvari i na komarčiće i papatače tako da u tom slučaju nije učinkovit.Deltametrin, djelatna tvar u antiparazitskom ovratniku Scalibor, je insekticid/akaricid iz skupine sintetskih piretroida. U insekte i grinje ulazi kontaktom ili peroralno. Antiparazitski učinak temelji na dugotrajnom povećanju propusnosti natrijevih kanala na membranama živčanih stanica insekata, zbog čega se prvo javi hipereksitacija a slijedi paraliza ( knockdown efekat), tremor i uginuće nametnika. Deltametrin se iz ovratnika kontinuirano otpušta u dlaku i površinski "masni film" na koži psa. Sa mjesta izravnog kontakta djelatna tvar se širi na cijelu površinu kože.Kako se iz navedenoga može zaključiti, sva sredstva za zaštitu pasa od ektoparazita ne sadrže insekticide iz skupine organofosfata, tako da se Scalibor ogrlica može kombinirati sa ampulom Frontlinea. Kako djelovanje ogrlice nastupa za oko tjedan dana nakon stavljanja na psa, kombinacija sa Frontline ampulom bi trebala biti bez štetnih posljedica na zdravlje Vašeg ljubimca.Općenito rečeno, organofosforni insekticidi najviše se upotrebljavaju u zaštiti usjeva, te rjeđe u zaprašivanju komaraca.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 48 sati kujicu nam je udario automobil, bio je to jak udarac u glavu. Poslije šoka došla je k sebi te smo odmah  dobili odgovarajuću  pomoć veterinara - pregled, infuzija, injekcije... Trenutno vidi, čuje, mokri i jede, međutim nije u mogućnosti stati na noge, ne hoda i cijelo joj je tijelo zanešeno u jednu stranu (suprotnu od strane udarca), nekoordinirana je. Nema prijeloma nigdje, živci su u redu, noge miče. Liječnik je ustanovio, temeljem pregleda, da najvjerojatnije imala izljev krvi u mozak uslijed udarca i da je moguće da joj je oštećeno srednje uho gdje je centar za ravnotežu. Pitanja:- kakve posljedice možemo očekivati ako se radi o oštećenom srednjem uhu i centru za ravnotežu?- kad možemo očekivati prve znakove poboljšanja?- da li je moguće i trajno oštećenje u smislu da neće moći hodati?- da li postoji ikakva terapija za takve povrede mozga?- da li postoje nekakve vježbe koje možemo raditi sa njom da što prije profunkcionira?- da li je bolje samo mirovanje?- da li postoji nekakva detaljnije pretraga osim ovih koje se rade u malim ambulantama koja bi dala više infomacija? CT?Hvala, lijepi pozdrav.IgorO: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. Prema uzroku zbog kojeg su nastale, ozljede dijelimo na: mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske. Prema izgledu i oštećenju tkiva rane se dijele na otvorene i zatvorene. Otvorene rane su one kod kojih je prekinuti kontinuitet kože ili sluznice a kod zatvorenih rana koža nije oštećena. Kod otvorenih rana postoji opasnost od ulaska mikroorganizama i nastanka infekcije. Svakako je važno naglasiti da ne treba podcjenjivati zatvorenu ranu, koliko god se ona činila bezazlena. Kod takvih ozljeda mogu biti prisutne i unutarnje ozljede, koje mogu biti očite tek nakon nekoliko dana, kada je nerijetko i prekasno (unutarnje krvarenje). Česta je pojava da nakon ozljeđivanja pas ne pokazuje svoju ranjivost te se u većini slučajeva ponaša normalno.Trauma glave predstavlja tupu ili penetrirajuću ozljedu glave. U pasa ona može nastati uslijed mnogo uzroka no najčešće se radi o udarcu motornim prijevoznim sredstvom.Traumu glave redovito prati smanjenje ili gubitak funkcija mozga koje može biti uzrokom potresa mozga, otečenja, kontuzije, razderotine, frakture, kompresije ili krvarenja. U slučaju traume glave u pasa najprije treba obratiti pozornost na slijedeće simptome: abnormalna razina svijesti, razlike u izgledu zjenica, da li su udovi kruti ili mlohavi, neuobičajeni pokreti očiju, krvarenje iz nosnica, krvarenje iz ušnog kanala, napadi, držanje glave na jednu stranu. Naravno, komplikacije stanja, osim uginuća, su i trajne posljedice na gubitak funkcija ekstremiteta (nemogućnost hodanja) ili bilo kojeg drugog organskog sustava. Općenito, ovakvi slučajevi trauma ne bi smjeli proći bez intervencije veterinara koji mora provesti određene dijagnostičke pretrage i posljedične preporuke za terapiju. Ovo je neophodno za prepoznavanje ozljede glave i utvrđivanje njezine težine. Kompletna anamneza i opći klinički pregled najvažniji su dijelovi inicijalne dijagnoze ozljede glave. Prema prvim nalazima, veterinar može provesti neurološki pregled. Veterinar treba procijeniti zdravstveni status koji može uključivati procjenu funkcija mozga i određivanja lokacije ozljede. Kompletan neurološki pregled je ipak bolje napraviti kada je pas u potpunosti budan jer je u većini slučajeva potrebno procijeniti i da li su prisutne i teže ozljede poput ozljeda kralješničke moždine te unutarnjeg krvarenja. Tek kada je pas stabilan provodi se ostali kompletan klinički pregled kako bi se uočile i manje ozljede koje direktno ne ugrožavaju život psa. Dodatne pretrage koje bi bilo dobro načiniti su: neurološki i pregled oka, prohodnost dišnih puteva, frekvencija disanja i otkucaja srca, prisutnost fraktura i krvarenja, analiza krvi (naročito razina hematokrita kako bi se isključilo krvarenja), biokemija krvi. Kontinuirani neurološki pregledi neophodni su u procjenjivanju progresije stanja i prognoze i ocijene terapije. Također, preporučljivo je načiniti RTG-snimku ili CT kako bi se odredile frakture i eventualne ozljede mozga. CT-om se determiniraju krvarenja, otečenja mozga, penetrirajuća strana tijela i duboke frakture lubanje. Također, rjeđe, može se načiniti MRI (magnetska rezonanca). Liječenje trauma glave prvenstveno ovisi o uzroku i opsežnosti. Ono mora biti individualno bazirano prema težini stanja i drugih analiziranih faktora od strane veterinara. Liječi se nadoknadom tekućina infuzijama, lijekovima protiv bolova, lijekovima za smanjenje otečenosti mozga, po potrebi lijekovima za smirenje ako se jave napadi. Također, u slučaju krvarenja rade se postupci za stabilizaciju cirkulacije. Od velike je važnosti ponovni neurološki pregled kod veterinara jer se stanje ozlijeđenog mozga može mijenjati relativno brzo. Najpotrebnije je u prvih 24 sata nakon ozljeđivanja redovito kontrolirati neurološke funkcije iako se pas u početku čini sasvim normalan. Naime, abnormalnosti mogu postati očite kako mozak naotiče ili se pojavi krvarenje u mozgu i okolnom tkivu.Promatranje od strane vlasnika ima važnu ulogu u liječenju problema. Najbitnije je nekoliko dana nakon ozljede pomno promatrati psa te ukoliko se uoče slijedeći znakovi zatražiti hitnu pomoć veterinara: zjenice su proširene ili postoji neuobičajeni pokret očiju, inkoordinacija, držanje glave na stranu ili hodanje ukrug, udovi koji se čine ukočenima ili pak mlohavima, krvarenja iz ušiju ili nosnica, napadi. Neovisno o navedenoma, dobro je psa odvesti na kontrolni pregled 48 sata nakon ozljeđivanja. Trebalo bi redovito mjeriti i tjelesnu temperaturu, provjeriti da li pas normalno uzima tekućinu te količinu i kvalitetu mokrenja. O svakoj promjeni najbolje je obavijestiti svojeg veterinara.Prognoza ovisi o stupnju i području oštećenja mozga, odgovora na poduzetu terapiju te sekundarnim ozljedama. Obično je potrebno i nekoliko neuroloških pregleda kako bi se procijenila učinkovitost terapije te progresija simptoma. Koma dulja od 48 sati ili pogoršavanje kliničkih znakova nosi vrlo lošu prognozu za oporavak.Optimalna terapija za Vašeg psa je kombinacija kućne i profesionalne njege. Redovito davajte preporučene lijekove, promatrajte općenitu razinu aktivnosti, apetita i zainteresiranosti, držite je u kontroliranom prostoru u kući a vodite računa da 3-5 dana nakon ozljede kujicu odvedete na kontrolni pregled procjene stanja. U ovakvim stanjima preporučljivo je mirovanje jer svako povećanje intrakranijalnog tlaka može dovesti do pogoršanja simptoma i dodatnih komplikacija. Fizikalna terapija bila bi od pomoći tek ako se utvrde određeni problemi sa živčevljem lokomotornog sustava a svakako kada se stanje u potpunosti stabilizira.Oporavak može potrajati nekoliko dana od ozljede a povremeno je za potpuni oporavak nekih neuroloških znakova i funkcija potrebno i više od šest mjeseci. Veliku ulogu u brzini oporavka ima dob psa i fizička kondicija. Kod oporavka je ipak najvažnije strpljenje i pažnja vlasnika. Sve dok veterinar ne kaže da je sve u redu sa Vašom kujicom, preporuka je ne puštati je vani bez povodca i nadzora.Savjetujem Vam, ako se to već nije obavilo da načinite RTG-snimku kako bi se isključila otečenja i krvarenja mozga i okolnog tkiva. Po potrebi možete načini i CT glave. O samoj pretrazi se možete raspitati na Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta.Vrlo je dobar znak to što ste naveli da ne pati od inkontinencije, normalno jede i pije vodu tako da opisane epizode inkoordiniranosti mogu biti samo dio procesa oporavka.Zatim, što se tiče oštećenja srednjeg uha i centra za ravnotežu, prognoza nije povoljna ako se znakovi inkoordinacije ne povuku kroz nekoliko dana do tri tjedna. No, obično je prisutno i nekoordinirano kretanje očnih jabučica a pas čak nije sposoban niti stajati. Većina pasa ne jede niti ne pije samostalno jer im je otežana procjena kretnji.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Našla sam psa, žutu pudlicu. Bila je u jako lošem stanju i bilo mi je žao te sam ju uzela. Odvela sam je kod veterinara i kaže da je zdrava ali ima jedan veliki problem, gluha je i ima mrenu. Stara je oko 3 godine, tako su mi rekli. Probala sam naći da li ju je netko izgubio ali bezuspješno. Ne znam sada što da radim. Da li psi mogu živjeti bez sluha i što je potrebno da funkcionira normalno?Hvala, Vedrana O: Kako bi se bolje razumjela gluhoća u pasa, dobro je znati kako protječe razvitak njihove sposobnosti sluha. U prva dva tjedna života psi uopće ne čuju. Nakon dva tjedna ušni kanal štenca se otvara i štene može percipirati zvukove.Dok se normalno štene vrlo brzo privikne na identifikaciju zvukova, pas koji ne čuje oslanja se na svoje oči i nos koji nadoknađuju njihovu nesposobnost sluha. Koristeći primarno vizualne znakove gluho štene se čini da reagira na zvukove na isti način kao što to rade i štenci koji normalno čuju. Npr. kada čovjek zazove štence, gluho štene jednostavno gleda i slijedi ostale u leglu te ostavlja dojam kako je čuo poziv.Gubitak sluha u pasa posljedicom je provođenja ili neuroloških abnormalnosti. Gluhoća uslijed provođenja zvuka posljedicom je abnormalnosti vanjskog uha, ušnog kanala, bubnjića ili srednjeg uha. Prekomjerno nakupljen cerumen koji obstruira ušni kanal i bubnjić te opsežne infekcije uha neki su od primjera gluhoće zbog provodljivosti. Neurološka ili senzorička gluhoća uzrokovana je abnormalnostima unutrašnjeg uha, slušnog živca ili samog mozga. U potonju skupinu spadaju kongenitalna gluhoća (nasljeđena), uslijed starosti i toksičnosti lijekova. Gubitak sluha koji zahvaća oba uha naziva se bilateralnom a jednog uha unilateralnom gluhoćom.Ako se radi o gluhoći zbog provodljivost može se pristupiti liječenju ako se uzrok može ukloniti (kao što je cerumen) čišćenjem ušnog kanala i izlječenjem infekcije lokalnom ili sistemskom aplikacijom antibiotika. Neurološki uzroci gluhoće na žalost nemaju lijeka. Ne znam da li ste o toj problematici razgovarali sa Vašim veterinarom ali Vam preporučujem da razmotrite sa njime i mogućnost liječenja ako je ima.Osim očitog fizičkog nedostatka, većina gluhih pasa žive sasvim normalnim, svakodnevnim životom normalnog psa. U komunikaciji sa takvim psom treba pristupiti znakovima ruku ili svjetlosnim signalima a dobro je psu staviti ogrlicu sa zvoncem kako bi uvijek znali gdje se nalazi.Često novi vlasnici gluhih pasa nailaze na negodovanje okoline jer mnogi smatraju da su oni agresivniji, grizu i napadaju, ne mogu se istrenirati ili im vjerovati no navedene pojave vezane su uz nepravilan odgoj a ne nesposobnosti sluha .Spomenuli ste da je veterinar dijagnosticirao mrenu. Ponekad je problem vida u pasa uvjetovan također nasljeđem a udružen sa gluhoćom no gluhi pas može oslijepiti zbog nekoliko razloga (starost, ozljeda ili bolest koja nije povezana sa gluhoćom).O mreni u pasa sam pisala Mrena Dakle, često je posljedica mrene sljepoća pa je vjerojatno i Vaš pas istovremeno gluh i slijep. U dogovoru sa Vašim veterinarom a prema nalazu pregleda okoline i strukture oka možete pristupiti liječenju mrene pa će proces prilagođavanja novom načinu života biti mnogo jednostavniji kako za Vas tako i za psa.Bez obzira da li je gluhoća i slijepoća prisutna od rođenja ili se javila kasnije u životu, ovakvi psi mogu živjeti sretnim životom ako im se pruži primjerena njega. Posebno treba obratiti pozornost i na opasnosti koje vrebaju u domu (treba dom učiniti sigurnim od fizičkog ozljeđivanja) a zahtijevaju i posebne tehnike učenja i treniranja usklađene sa njihovim potrebama.Ukoliko se detaljnijim pregledom kod veterinara i na osnovu nalaza utvrdi da ne postoji način za izlječenje mrene ili gluhoće, pokušajte razgovarati sa ljudima koji su imali iskustva u držanju gluhog i/ili slijepog psa. Na taj način možete dobiti najbolje informacije o situaciji koja Vas očekuje te ukoliko Vam se čini prezahtjevnom, razmisliti o udomljavanju psa preko neke od Udruga. Možete se obratiti i Klubu za obuku sportskih i službenih pasa u Zagrebu koji bi Vam pomogli savjetima o tehnikama učenja psa sa posebnim potrebama. Za odgoj i držanje psa koji ne čuje i ne vidi treba mnogo vremena, strpljenja, volje i mašte.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsića starog 1,5 god. Pošto su to psići lakomi na hranu, kao i moj i koji ako ne pazim, svašta može u prirodi staviti u usta, pa je možda moj problem vezan uz tako nešto, ili je to možda problem drugačije prirode. Naime na nepcu mu se pred 6 mjeseci pojavila mala ružičasta flekica veličine 3 mm, koja je prošla nakon uzimanja tableta STOMORGYL 10. Neki dan opet sam zapazila da mu se pojavila ista takva flekica na nepcu, ali možda ne na istom mjestu. Imam li razloga za zabrinutost, da li to može biti opasno i koja je to vrsta infekcije usne šupljine? S nestrpljenjem očekujem Vaš odgovor. Hvala, MarinaO: Kožne bolesti kao i bolesti sluznica izazvane bakterijama najčešće nastaju nakon oštećenja površinskog sloja kože odn. sluznice. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. Spomenute infekcije imogu izazvati i stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Liječenje se često mora provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija sluznice usne šupljine koriste se antibiotici koje propisuje veterinar ciljano onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Stomorgyl je kombinacija makrolidnog antibiotika spiramicina i metronidazola. Djeluje bakteriostatski, tj. koči rast i prekomjerno umnažanje brojnih Gram-pozitivnih i mikoplazama dok mu je učinak na većinu Gram-negativnih uzročnika slabiji. Metronidazol aktivan je protiv Gram-negativnih i Gram-pozitivnih anaerobnih bakterija (Bacteroides spp. i Fusobacterium spp.). Metronidazol i spiramicin u spektru se nadopunjuju te njihova kombinacija djeluje na sve patogene uzročnike usne šupljine. Znači, Stomorgyl tablete indicirane su kod infekcija pasa (i mačaka) uzrokovanih aerobnim i anaerobnim bakterijama osjetljivim na kombinaciju spiramicin-metronidazol, a posebno upale usne šupljine - stomatitis, gingivitis, periodontitis, halitosis (neugodan zadah iz usta), pyorrhea, dentalni apscesi, sinusitisi, infekcije obrazne stijenke nakon ozljede, upala ždrijela, tonzila i dr. U svakom slučaju smatram da je kolega napravio dobar izbor u odabiru terapije, te Vam savjetujem da se i dalje pridržavate njegovih uputa o nastavku liječenja odn. kontroliranju zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca.Tumori usne šupljine obično se javljaju kod pasa u starijoj dobi. Uglavnom su benigni i ukoliko se operiraju na vrijeme, ne bi trebali stvarati veće probleme. Međutim, ponekad se dešava da vlasnici previde problem, tumor naraste, pa mehanički otežava žvakanje. Osim toga, u takvim se slučajevima često dešava da se i sam tumor konstantno ozljeđuje, pa se klinička slika može dodatno zakomplicirati krvarenjima ili sekundarnim bakterijskim infekcijama.Bolnost na palpaciju, otežano uzimanje hrane, nemogućnost otvaranja usta i sl.znakovi su smetnji u usnoj šupljini pa ukoliko ih primjetite svakako psa odvedite na pregled kod veterinara, koji će jedino na osnovu kliničkog pregleda i ev.dodatnih pretraga moći točno dijagnosticirati problem. Korisne informacije o ubodu pčele ali i ostalih insekata u usnu šupljinu možete možete saznati Ubod pčele u usnu šupljinu

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kakvo bi trebalo biti mjesto gdje se kuja okoti? Kako poslije okota smjestiti štene? Hvala, Doris O: Mjesto za kuju trebalo bi biti prije svega udobno za nju. Trebali bi pripremiti čvrstu, čistu i dovoljno veliku "kutiju" za leglo te je smjestiti na mirno mjesto u kući ili stanu. Možete napraviti i pregradicu kojom se sprječava da majka svojom težinom nehotice pritisne mlade. Kutija bi trebala biti dovoljno velika da se kuja u njoj može okrenuti te dovoljno mala da se štenci ne izgube u tom prostoru. Smatra se da je dovoljno osigurati 15 cm ispred i iza kuje u ispruženom stanju te oko 30 cm visine. U kutiju za okot treba staviti podlogu. Možete načiniti slijedeće: stavite nekoliko slojeva laganog najlona između kojih slažete slojeve novinskog papira ili sličnog. Na taj način možete samo zarolati sloj najlona i novina kada je potrebno čišćenje nakon okota. Također u ovu svrhu Vam mogu poslužiti podmetači (Flufsan) i pelene (Karlie) koji dobro upijaju tekućinu a površina ispod ostaje suha. Jako su dobar izbor i podloge od sintetičkog materijala ("dry bed") koji predstavljaju dobru podlogu, a propusne su i štenci ostaju na suhom. Neki pak koriste piljevinu no pokazala se prilično teškom za održavati higijenu. Bez obzira na koju podlogu se odlučili neizbježno je često čišćenje kako bi se higijena održala na dovoljno visokoj razini. Također ćete trebati svakodnevno uklanjati feces iz kutije kada majka odluči da to više nije njezin posao (u starosti štenaca oko 2 tjedna). Kuja će oko tjedan do dva prije okota tražiti mjesto u kući ili stanu koje će joj se činiti najsigurnijim i najprimjerenijim za okot. U pripremljenoj kutiji za okot možete tada staviti njezinu prostirku kako bi što bezbrižnije prihvatila izabrano mjesto za okot osjetivši svoj poznati miris.O samom tijeku okota u kuja pisao je kolega Vešović, dr.vet.med. ovdje.Nekoliko dana prije očekivanog okota obavjestite svog veterinara te zatražite broj mobitela kako bi Vam uvijek bio dostupan ukoliko nešto pođe po krivu. Veterinara treba obavijestiti kada je počeo i kada je završio okot, te koliko ima mladih. Ne bi bilo na odmet napraviti i RTG-snimku abdomena oko 2 tjedna prije očekivanog okota kako biste znali koliko mladih se očekuje.Novorođene štence treba držati na toplom i suhom uz kuju. Temperatura u prvom danu života treba biti oko 32.5 °C. Svaki drugi dan temperaturu treba spustiti za 1°C. Štene se ne bi smjelo hraniti ako mu je hladno. Da je štenetu hladno to pokazuju stalnim plačem i smještanjem repa između nogu, a leglo je sklupčano i plaču. U suprotnome, ako im je prevruće, štenci su razdvojeni i pokušavaju se sakriti dalje od izvora topline. Zdravo, sretno leglo mirno spava mrmoreći a za vrijeme hranjenja rep je ispružen od tijela.Kuji treba osigurati dovoljno hrane, ali davati joj hranu u više navrata tokom dana. Kuje se hrane ili Starterom (Royal Canin) ili hranom za štence jer su njihove potrebe u vrijeme dojenja 2 puta povećane, odnosno moraju prehraniti i zadovoljiti svoje normalne potrebe, a moraju podmiriti i potrebe štenaca putem svojeg mlijeka. Također je bitno da sva štenad dobije (posiše) prvo majčino mljeko poslije okota (kolostrum) jer je ono puno tvari (gamaglobulina) koje pomažu štenetu u borbi za život (protiv bakterija i virusa iz okoline).Ako će Vaša kujica imati veće leglo, možda ćete trebati uskočiti sa nadohranjivanjem mladih. U slučaju potrebe, u Pet centru možete nabaviti i zamjensko mlijeko za štence, koje se daje od prvog dana života štencima te kujama koje doje (Canina, Beaphar, Gimborn, Royal Canin).Štenad se polako odbija od sisanja s početkom četvrtog tjedna života i tada se prelazi na kašicu za štence i polako ih se uvodi u "svijet suhe hrane" za pse. Suha hrana za štenad se u početku vlaži toplom vodom, raskuhanom rižom ili mesnom juhom.Dobro je kontrolirati i zapisivati tjelesnu težinu svakog šteneta, kontrolirati da li imaju stolicu i da li ih kuja liže poslije obroka.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mojoj Viki se u oku danas pojavio treći kapak. Nazvala sam veterinara, a on mi je rekao da dođem za dva dana na kirurški zahvat. Možete li mi dati savjet, šta da uradim do tada i da li postoji neka druga metoda. Da li mogu stavljati obloge od kamilice i da li mogu mazati s masti za oči za ljude Maxitrol. Mom vas šta da uradim pošto je vikend, a tako mi je žao. To je štene staro skoro 4 mjeseca. Ana O: Treći kapak imaju i psi i mačke, za razliku od čovjeka. To je važna struktura oka koja se sastoji od hrskavice u obliku slova T koja je sa obje strane presvučena sluznicom. U trećem kapku nalazi se i pomoćna suzna žlijezda koja je smještena sa unutarnje strane trećeg kapka, dakle prema oku. Funkcija trećeg kapka ima nekoliko - ono mehanički štiti samo oko, ima funkciju u obrani oka od mikroorganizama, ima sekretonu funkciju te razmazuje prekornealni film suza kako bi kornea - rožica bila stalno vlažna.S obzirom na nabrojene funkcije važno je znati da se treći kapak nikada ne odstranjuje sa oka osim u slučaju kada je zahvaćen malignim tumorom. Svi ostali problemi, ako zahtijevaju kiruršku obradu, rješavaju se parcijalnom ekscizijom promijenjenog dijela kapka uz nastojanje da se sačuva što veća površina trećeg kapka.Treći kapak je smješten u medialnom kutu oka. Normalno je vidljiv samo njegov rub koji je obično tamno pigmentiran i nije primjetan. Primjetan je kada nije pigmentiran jer onda odaje dojam da je cijela površina oka crvena iako su i kapak i oko sasvim zdravi. Kod nekih pasmina pasa treći kapak ponekad prolabira pa je vidljiviji nego inače. To je prisutno kod Bloodhounda, Basseta, bernaredinaca i još nekih. Ponekad se prolabiranje javlja samo na jednom oku i to uslijed bolesti oka. Naime, kod čira na rožnici, stranog tijela u oku ili glaukoma, prisutna je bol što dovodi do retrakcije očnog bulbusa, a time i izvirivanja trećeg očnog kapka, a izgleda kao crvena kuglica veličine zrna graška koja viri iz oka. Ovaj problem najčešće srećemo kod štenadi određenih pasmina (engleski buldog, mops, bokseri, pekinezeri) a rješava se kirurški. Ponekad treći kapak nema normalan oblik pa ne prileže uz očni bulbus već ga draži. Do toga dolazi zbog inverzije hrskavice. U tom slučaju svakako nastojimo sačuvati kapak, pa kirurški odstranimo samo promijenjeni dio hrskavičnog tkiva.Česte su upalne promjene na unutarnjoj strani trećeg kapka. Tu se razvije tzv. folikularni konjiktivitis-mnoštvo malih folikula koji unutarnju površinu kapka čine zrnastom pa ona draži rožnicu. Uzrok je infiltracija limfatičnog tkiva u kapku plazma stanicama. Ovaj problem rješava se konzervativno lokalnom aplikacijom lijekova.Oblozi od kamilice se ne preporučuju jer mogu biti izuzetno dobar medij za prijem raznih bakterija, pa ev. iscjedak, prljavštinu i sl. odnosno higijenu oka radije održavajte nekim od preparata baš za tu namijenu kao što je npr. "Sensitiv augenpflege" (Beaphar), "Ophto-lavas" (Vetoquinol) ili "Optiseptyl" (Ecuphar). Također, možete koristiti "Opticorn AD" (Ecuphar) sterilnu očnu mast za njegu, omekšavanje i zaštitu cornea kod pasa i mačaka, a koja se može kombinirati sa ev.potrebnim antibioticima.Više korisnih informacija vezanih na ovu temu možete pročitati na sljedećim linkovima:Cista žlijezde trećeg očnog kapkaTreći očni kapakTreća očna vjeđa / Hernija

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa labradora starog godinu dana. Ja i moja obitelj smo išli na put, a pas je ostao kod prijateljice u boksu. No, tamo je legao na neku smolu od drveta koja sa dlake nikako ne ide dolje. Pokušala sam sa svakodnevnim četkanjim i kupanjem, no ta smola i dalje ne ide dolje. Ne znam što da napravim pa bih vas molila za savjet. Moram napomenuti da se pas još uvijek linja iako ga svakodnevno četkam i zaista se trudim skinuti mu tu dlaku. Da li je to učestalo linjanje posljedica nekog nedostatka vitamina? Molila bih vas da mi date neki savjet. Unaprijed hvala, AnamariaO: Smola se najlakše skida sa otapalima (aceton, benzin), no takvi preparati mogu oštetiti dlaku i kožu psa pa ih nije dobro koristiti. Eventualno možete koristiti medicinski benzin, ali obavezno morate okupati psa nakon toga i nikako dopustiti lizanje tretirane dlake. Prije prethodno navedenog, savjetujem Vam da pokušate ukloniti smolu s običnim jestivim uljem (suncokretovo, maslinovo ulje) - nanesite ulje s vatom ili gazom na područje uprljano smolom, dobro istrljajte prstima i također prstima pokušajte čim više ukloniti smolu s dlake. Nakon toga psa okupajte sa prikladnim šamponom i dobro isperite vodom. O problemima s linjanjem pisale su kolegice Rumiha, dr.vet.med. ovdje i mr. Vrhovac Uzur, dr.vet.med., ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Trebamo psa čuvara kuće u Opatiji. Moja kćer ne odustaje od zlatnog retrivera, ali listajući nalazim da su ti psi više maze, nego čuvari. Da li se taj pas može izdresirati da bude čuvar kuće, da živi vani u svojoj kućici i da se oslonimo na njega da laje na strance, odnosno prijeđe u napad ukoliko netko provaljuje? Druga opcija nam je škotski ovčar ili veliki šnaucer. Zahvalni smo na svakom savjetu... O: Pas čuvar je pas namijenjen čuvanju ili nadgledanju teritorija od neželjenih ili neočekivanih životinja ili ljudi. Oni laju kako bi upozorili vlasnika na prisutnost uljeza. Također, lajanjem pokušavaju i otjerati uljeza. Neki psi su osposobljeni raditi samo nadgledanje, a nakon te faze nastupa djelovanje psa čuvara koji je istreniran da onesposobi ili da napadne uljeza. Npr. psi ovčari često su dovoljno veliki i jaki da napadnu i otjeraju predatora kao što je to vuk. U slučajevima da su uljezi ljudi, psi su prethodno naučeni samo zastrašivanju i otjerivanju na taj način. Neke pasmine su se stoga pokazale bolje kao promatrači, dok druge i napadači. Jedna od najznačajnijih pasmina pasa čuvara u današnje vrijeme je rotvajler. Prije je bio tipičan farmski pas, ali je kroz godine razvijan i odgajan kao pas čuvar. Neke pasmine poput vajmarskog ptičara (Weimaraner) i rodezijskog goniča (Rhodesian Ridgeback) originalno su se uzgajali za lov ali zbog svoje veličine i izgleda i teritorijalnog instinkta evoluirali su u pse čuvare u današnje vrijeme. Klasični psi čuvari su sljedeće pasmine: njemački ovčar, rotvajler, doberman, bulmastif, crni ruski terijer, američki buldog, američki pit bulterijer, tibetski mastif. Ženke se općenito smatraju boljim osobnim čuvarima u odnosu na mužjake zbog njihovog prirodnog instinkta zaštite svojih potomaka. No, mužjaci su ipak u tu svrhu učinkovitiji jer su prirodno teritorijalniji od ženki. Za zlatnog se retrivera smatra da nema predispozicije biti pas čuvar, dok veliki šnaucer posjeduje prosječan instinkt za psa čuvara, iako nije primarno uzgajan za istog. Zlatni retriver je strpljiv i dobar pas, željan beskonačne igre s vlasnikom i ostalim članovima obitelji, prijateljski je naklonjen i ljudima i ostalim kućnim ljubimcima, lako se odgajaju i treniraju, vole puno "papati" i skloni su izležavanju. Retriveru treba puno prostora i zbog toga je on dobar izbor za držanje u dvorištu. No, ako nema mnogo interakcija sa Vama, ovo ga čini vrlo nesretnim te može postati destruktivan i neprimjereno glasan. Ako isključivo tražite psa čuvara, zlatni retriver ipak ne predstavlja idealan izbor jer oni vole sve ljude i životinje pa bi se praktički moglo reći kako bi rado pomogao uljezu ili lopovu u provaljivanju. No ipak oni će štititi svoj teritorij obično samo lajanjem kako bi vlasnika obavijestio da se nešto događa. Nije moguće reći da retriver nikad neće ugristi jer je ipak pas, no općenito rečeno ova pasmina nije uzgajana da bi bila agresivna ili ispoljavala napadačko ponašanje. Škotski ovčar je također izvrstan obiteljski pas. Druželjubiv je, aktivan i jako inteligentan. Škotski ovčar bio je uzgajan za čuvanje krda ovaca ili krava, čime se objašnjavaju i mnoge njegove karakteristike. Iznimno su aktivni psi i željni rada. Lako uče i društveni su sa djecom. Iako on može biti dobar pas čuvar ponekad je potrebno dulje vremena da se osposobi za isto. Ako im se ne omogući organizirane aktivnosti skloni su destruktivnom ponašanju poput prekopavanja dvorišta ili žvakanja cipela. Ova pasmina može se naučiti spašavanju, vođenju, glumi i čuvanju. Veliki šnaucer je inteligentan, svestran, jak, otporan i snažan pas. Vrlo su zaštitnički orijentirani, hrabri i energični. Smireni su, odani, privrženi i odgovorni. Ova pasmina izvrsno može poslužiti kao pas čuvar, a laje jedino kada je to potrebno. Brzo uče, mogu poslužiti kao retriveri, brzi su i izdržljivi, otporni na vremenske nepogode. No, ovo je dominantna pasmina koja treba iskusnog učitelja. Voli provoditi vrijeme sa vlasnikom, ali nije primjeren za kućanstvo sa djecom mlađom od 12-14 godina. Trebaju mnogo aktivnosti a pri učenju najbolje im odgovara čvrsto i dosljedno učenje sa pozitivnim stavom i primjerenom nagradom.  O odabiru pasmine morat ćete sami odlučiti, ovisno o tome za koju Vam namjenu pas treba i koliko mu vremena možete posvetiti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju maltezera staru 17 godina. Tjeranje je započelo polovinom ožujka. Krvarenje se smanjilo nakon mjesec dana, no do danas kuja i dalje krvari (10 - 15 kapi dnevno). Pas se ponasa gotovo normalno, nema polidipsije, poliurije i abdominalnog defansa. Ima normalnu probavu i količina i boja mokraće je nepromijenjena i normalna. Nema slabosti zadnjih nogu. Nema znakova otvorene pyometre jer je prisutna čista arterijska krv bez mirisa. Naravno da sam bio kod veterinara na pregledu i zaključeno je da je vjerojatno produženo tjeranje radi dobi i hormonalnog poremećaja. Te da je vjerovatno riječ o endometritisu. Propisan je antibiotik Enroxil od 15 mg koji koristimo već nekoliko dana.Pitanje je što poduzeti više od ovog što činim? Pas je na pojačanoj prehrani Recovery od Royal Canina, također je na intestinalu jer ima probavnih smetnji ako jede nešto drugo, što je prisutno od kada smo kuju kupili. Jedino što primjećujem je da kuja više spava i smanjuje kretanje, no međutim, pošto su topli dani ne nalazim tu ništa čudno. Trči i skače normalno, zadovoljno maše repom, ne pokazuje znakove malaksalosti. Boje svih sluznica su normalne, dobro je hidrirana i ne gubi na težini. Unaprijed zahvalan na bilo kakvoj pomoci ili savjetu,Dr. MaričićO: Prosječna duljina tjeranja u kuja je oko tri tjedna no postoje i variranja od 7-10 dana kraće ili dulje. Prosječno vrijeme između tjeranja u kuja je 7 mjeseci no kod nekih je 4 mjeseca ili godina dana. Ciklus u kuje podijeljen je u četiri faze. Prva je proestrus i traje oko 9 dana. Druga faza spolnog ciklusa ili estrus traje ovisno o pasmini, od 4-21 dana. Treća faza ili diestrus traje 60-70 dana, ukoliko ženka nije gravidna. Četvrta faza ili anestrus je faza spolnog mirovanja. Ova faza traje slijedećih 150 dana, a u krvi dolazi do opadanja koncentracije spolnih hormona.Normalne cikličke promjene endometrija (sluznice maternice) su pod kontrolom steroidnih hormona jajnika kao što su progesteron i estrogen. Bez ovih hormona dolazilo bi do atrofije endometrija. U svakoj fazi ciklusa koncentracija hormona je različita, odnosno koncentracija hormona se mijenja. Svaka kuja ima jedinstven ciklus od jednog ili dva tjeranja godišnje a isto je individualan i produženi diestrus i anestrus. Tijekom diestrusa na jajniku je prisutno žuto tijelo tako da je uterus dulji period izložen utjecaju progesterona.Cikličke promjene u kuja rezultiraju u promjenama endometrija pa se uočava slijedeća pojava:kuje koje se nisu parile, imaju neplodna parenja ili su liječene prostagenima dulji period može se javiti hiperplazija endometrija. Na razvoj hiperplazije endometrija usko se može povezati razvoj endometritisa te piometre. Upala endometrija naziva se endometritis dok piometra predstavlja stanje u kojem je unutrašnjost maternice ispunjena gnojem. Razvoj endometritisa i piometre kompleksna je interakcija između maternice i bakterija. Osnovni put nastanka uključuje infekciju uterusa tijekom proestrusa ili estrusa bakterijama koje su ascedentnim putem dosle iz vagine. Bakterije se namnožavaju tijekom diestrusa kad je maternica pod utjecajem progesterona. Bakterijski produkti i/ili citokini i medijatori upale induciraju upalu i odgovor endometrija. No, maternica je sklona održavati infekciju ako zakaže nespecifični mehanizam obrane, a naročito tijekom faze diestrusa. Tijekom diestrusa maternica je pod utjecajem hormona progesterona koji inhibira imunitet maternice što pogoduje infekciji.Što učiniti? Ne preostaje nego pričekati odgovor na poduzetu terapiju. Pohvalno je što kujici dajete medicinsku hranu za oporavak jer ona predstavlja najbolji izbor kod problema sa zdravstvenim stanjem. No, ukoliko se stanje ne popravi kroz desetak dana trebalo bi načiniti daljnje pretrage. Naime, kuje u poznijoj dobi sklonije su problemima sa jajnicima u vidu razvijanja folikularnih cista na jajnicima. Ovo je i najčešći uzrok produženog tjeranja u kuja jer je poremećeno lučenje spolnih hormona. Ovakve ciste mogu proizvesti dovoljne količine hormona estrogena da dolazi do klinički vidljivog krvavog iscjetka iz vagine. Zatim, ako se isključi problem cističnih jajnika u Vaše kujice, može se pristupiti daljnem dijagnostičkom postupku u identifikaciji mogućih polipa endometrija te tumoroznih tvorbi na maternici. Također, kao uzrok krvarenja iz vagine ne treba isključiti i probleme mokraćnog mjehura, bubrega ili bilo kojeg drugog dijela uro-genitalnog sustava.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štenca maltezera od 3 meseca. Želim ga navići na pseću hranu - granule, ali bezuspešno. Za sada mu mešam neko kuvano meso sa granulama, ali on uspešno izdvoji samo meso, a granule ostavi netaknute. Da li da nastavim sa navikavanjem na pseću hranu i da li da mu dam neke vitamine/koje? Unapred hvala, MilaO: Nije rijetka pojava koju opisujete. Mnogi ljudi naprave grešku već u ranoj dobi, dok je pas još štene, nudeći mu kuhanu hranu ili ostatke sa stola. U tom se slučaju najčešće dešava da pas odbija kupovnu hranu, a naročito dehidriranu. Meku hranu psići lakše prožvaču i to bi mogao biti razlog zašto odbijaju dehidrat. Neki psi su spremni i gladovati ako im se ne ponudi hrana koju očekuju. Pri tome ne pomaže ni činjenica da im nudite vrlo kvalitetnu i ukusnu hranu.Pas je svejed, no primarna hrana mu je meso. Upravo ta činjenica je vrlo važna pri odabiru vrste hrane i načinu hranjenja. S obzirom da psi imaju kraći probavni trakt od biljojeda, teže i probavljaju hranu biljnog podrijetla, stoga je vrlo bitan pravilno izbalansiran obrok. Takav obrok sadrži idealan omjer bjelančevina, ugljikohidrata, masti, te vitamina i minerala, ali i balasta koji potice probavu. Stoga na tržište dolaze premium i superpremium hrane koje ce u potpunosti zadovoljiti sve nutritivne potrebe pasa. Takve hrane su kategorizirane po starosnim skupinama pasa, veličini pasa (psi malih pasmina imaju puno brži metabolizam od pasa vecih pasmina pa su energetske potrebe razlicite), te fiziološkim stanjima (graviditet, laktacija) i aktivnosti pasa (radni, službeni psi, psi na dresuru, lovački itd). Upravo zbog navedenog vrlo je teško kod kuće pripremiti pravilan obrok za psa.Pravilna, izbalansirana prehrana postavlja pred vlasnika zahtjevno sastavljanje optimalnog obroka za različite potrebe pojedinih pasa. Potrebe organizma za različitim nutrijentima, a naročito vitaminima, mineralima i esencijalnim masnim kiselinama, mijenjaju se obzirom na dob, aktivnost i opće stanje životinje. Pravilno odabrane gotove hrane za pse predstavljaju u tom smislu cjelovito rješenje.U prehrani svojeg ljubimca morate biti dosljedni. Zapamtite - Vi ste gazda i pas ovisi o Vama. Dakle, jest će ono što mu Vi ponudite. Za početak možete dehidriranu hranu namočiti običnom toplom vodom, te miješati s kuhanom hranom u obroku. S vremenom polagano smanjujete udio kuhane hrane u obroku, te povećavajte udio dehidrirane hrane, koju iz dana u dan močite u sve manjoj količini vode sve dok ne bude potpuno suha. Nemojte popuštati, budite autoritet, pas zasigurno neće uginuti od gladi i na poslijetku će jesti ono što mu ponudite. Psima je u pravilu potrebno minimalno desetak dana da se naviknu na novi način prehrane. Hrana nikada psu ne smije biti na raspolaganju, već mora imati uredne obroke u pravilnim vremenskim razmacima. Ukoliko pas dio obroka ostavlja u posudi, moguće da mu je obrok prevelik pa, u tom slučaju,smanjite sljedeći obrok. Pas neće ostati gladan, no svakako je bolje da bude i malo gladan, nego da se optereti prevelikim obrokom, što često dovodi do pretjeranog širenja i oštećenja želučane stijenke.Nemojte odustati od ovog načina prehrane jer su gotove hrane za pse potpuno izbalansirani obroci i zadovoljavaju sve potrebe pasa od najranije dobi do starosti. Psima hranjenim premium i superpremium programima nije potrebno dodavati vitamine ili minerale u obroke, osim u stanjima kada Vam to preporuči veterinar.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam planinskog bernskog psa starog tri godine. Već prije je imao hot spot, kako to zovu veterinari, ali ove godine je imao već dva puta i sada je ponovno dobio. Rana se nalazi na lijevoj strani malo iznad buta. Mažem mu betadin kremom i pije klavocin. Do sada mu je od toga prolazilo, ali se nakon mjesec dana opet vratilo, na drugom mjestu. Zbog čega moj pas toliko često dobija tu bolest i šta se može učiniti za njegovu zaštitu? Može li od toga uginuti jer sam čuo da su jednoga psa zbog toga morali eutanazirati? Puno pozdrava, zabrinuti IgorO: Akutna vlažna pyodermija ili "Hot spots" se spontano može pojaviti na bilo kojem dijelu tijela Vašeg ljubimca, otkuda se može dalje širiti po koži.Nastanku ove bolesti pogoduju brojni čimbenici, iako je najčešći uzrok bakterija. Postoje mnoge vrste bakterija, koje se mogu izolirati iz promijenjenih dijelova kože, ali bitno je i naglasiti da je većina takvih bakterija osjetljiva na djelovanje oralno i lokalno primjenjenih antibiotika. Liječenje ove bolesti svodi se na preventivu (čišćenje i održavanje dlake), odnosno, ako dođe do pojave bolesti, višekratno dnevno tretiranje promijenjenih dijelova tijela, te oralna primjena antibiotika i antihistaminika u težim slučajevima.U svakom slučaju, pridržavajte se uputa i savjeta Vašeg veterinara i na takav način osigurajte kvalitetniji život Vašem ljubimcu.  Kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., je pisala o toj temi ovdje.