Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovanje, imam stafordskog terierra starog 4 mjeseca, meko hoda i malo je slabiji na stražnjim nogama. Dobio sam preporuku da uzmem preparat Petvital GAG, zanima me mogu li ga štenci koristiti i koliko dugo se smije koristiti, kolike doze se daju dnevno (za prah i tablete)? Molim Vas za Vaš savjet i unaprijed hvala! Paško O:  Stafordski terijer je pasmina koja spada u srednje velike pse,prosječne težine oko 20 kg. Ovi su psi izuzetno čvrsti, sa snažnim, mišićavim tijelom, širokim prsima i širokom glavom sa izraženim čeljustima.Iako im tjelesna težina rijetko prelazi 25 kg, upravo zbog karakteristične građe podložni su i eventualnim problemima sa kostima, češćim kod većih pasmina pasa. Iz tog im je razloga ponekad potrebno prehranu obogatiti dodacima koji će spriječiti eventualne probleme u kasnijoj životnoj dobi ili, ukoliko se radi o odraslom psu, ublažiti nastalo stanje.Kako bi vezivno tkivo normalno funkcioniralo, potrebne su mu određene tvari (glikozamin glikan,glikoproteidi) neophodne za pohranu i prijenos vode te mineralnih tvari u organizmu. Ukoliko se poremeti ravnoteža u odnosu glikoaminoglikana i glikoproteida (ozljede,upalni procesi,starenje), otežava se izmjena tvari u vezivnom tkivu, što stvara mogućnost za razvoj bolesti pojedinih dijelova vezivnog tkiva. Najčešći problemi koji se javljaju su akutne i kronične bolesti zglobova, upale i degeneracije tetiva, ankiloza zglobova te spondiloza i srtroza, koje mogu u potpunosti onemogućiti kretanje.''Petvital GAG'' sadrži kompleks prirodnih tvari, neophodnih u izmjeni tvari vezivnog tkiva. Preparat je namijenjen psima do 30 kg. Sastoji se od: glikoaminoglikana iz osušenih zelenih usnatih školjki (služi za stabilizaciju kolagena i regulaciju vode, za zdravlje vezivnog tkiva i hrskavica); omega-3 masnih kiselina (za smirivanje upala); aminokiselina; brašna morskih algi (izvor sumpora); hondroitin-sulfata (za obnavljanje zglobnih hrskavica) te vitamina E i selena (antioksidansi, važni za opću otpornost i zaštitu organizma od štetnih metaboličkih produkata).''Petvital GAG'' se preporuča davati: 1. štencima,za optimalnu izgradnju vezivnog tkiva 2. starijim psima,za podizanje kvalitete života 3. kod većih fizičkih napora (treninzi, lov, natjecanja, skotnost, laktacija)Preparat se daje svakodnevno, uz dnevni obrok, bez obzira na to koju vrstu hrane dajete psu. Tablete sadrže višu koncentraciju ekstrakta zelenih školjki (jače su) i daju se u dozi 1 tableta/15 kg tjelesne težine/dan. Prah se dozira prema tjelesnoj težini: psi do 15 kg = 1 mjerna žlica (2g)/dan psi do 22,5 kg = 1,5 mjerna žlica (3g)/dan psi do 30 kg = 2 mjerne žlice (4g)/danPreporuča se tretirati psa kroz period od 2-3 mjeseca.Kod većih i težih pasmina pasa preporuča se davati ''Canhydrox GAG'' (GAG FORTE). On sadrži hidrokislapatit (kompleks neophodan za izgradnju kostiju i hrskavica), silicijevu kiselinu (za čvrstoću vezivnog tkiva i kandži) te vitamin C, neophodan za podizanje opće otpornosti organizma, ali i za zdravlje i čvrstoću zubnog mesa i čvrstoću vezivnog tkiva. Preparat je namijenjen: 1. štenadi i mladim psima koji imaju problem krivih stavova nogu (x i o-noge) 2. nakon loma ili operativnih zahvata na zglobovima ili kostima (jer pospješuje stvaranje koštanog kalusa, a time i zaraštavanje kostiju) 3. za zdrav razvoj kostura kod štenadi velikih i teških pasmina 4. kod starijih pasa,u prevenciji osteoporoze.Doziranje ovisi o dobi i indikaciji: 1. kod štenadi u razvoju - po 1 tableta na svakih 10 kg tjel.težine/dan 2. kod krivih stavova nogu - na svakih 10 kg po 2 tablete/dan kroz 4 mjeseca, a zatim dozu smanjiti - po 1 tabletu na svakih 10 kg/dan 3. starim psima po 2 tablete na svakih 10 kg/dan 4. nakon lomova ili operacija po 2 tablete na 10 kg/dan (za vrijeme zacijeljivanja kostiju)

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imamo štene engleskog basseta starog 5 mjeseci. Zanima nas kada ga treba početi hraniti 1-2 puta dnevno i koliko puta treba izlaziti na obavljanje nužde. Sada koristi hranu Belcando Puppy u koju mu pomiješam malo kobasice za pse iz mesnice jer je neće pojesti suhu. Da li zbog toga može imati rjeđu stolicu, treba li izbaciti kobasicu i dodati nešto drugo ili promijeniti hranu. Hvala, Siniša O: Engleski baset je pasmina koju, unatoč niskom rastu, svrstavamo u srednje velike pasmine. Naime, odrasli psi narastu do 38 cm, a zbog teških kostiju postižu težinu između 25 i 32 kg. Razvoj srednje velikih pasmina traje do 12. mjeseca starosti. U prvih šest mjeseci pas intenzivno raste ''naočigled''. U ovoj se fazi razvija koštani sustav, štene dobiva na masi, a probavni sustav je još uvijek nedovoljno razvijen i ne funkcionira svojim punim kapacitetom. Od 6. do 12. mjeseca života štene i dalje dobiva na težini, ali mnogo sporijim intenzitetom. U ovoj se fazi razvija mišićna masa, a kostur postaje čvršći i kompaktniji. Probavni sustav sazrijeva i započinje raditi punim kapacitetom.Zbog specifične tjelesne građe (duga kralježnica, dubok prsni koš, kratke, ali izrazito jake noge, teške kosti) podložni su određenim bolestima (poput bolesti kralježnice, artritisa, displazije kukova, Von Willebrandova bolesti,  panosteitisa, torzije želuca i slično) koje se mogu prevenirati pravilnom prehranom. Iz tog je razloga neobično važno već u najranijoj dobi postaviti temelje što kvalitetnijoj prehrani, kako bi štenac izrastao u zdravog i pravilno građenog psa. U dobi od 5 mjeseci uobičajeno je štence hraniti 3 puta dnevno, a nakon 6. mjeseca ukinuti jedan obrok i hraniti ga dva puta dnevno. Nakon što štene navrši godinu dana uobičajeno se prelazi na jedan obrok dnevno, međutim, to se nije pokazalo kao najsretnije rješenje jer na taj način pas ostaje predugo gladan pa postoji i opasnost od razvoja dijabetesa u kasnijoj životnoj dobi. Stoga bih Vam preporučila da taj jedan obrok podijelite na dva manja i hranite ga ujutro i navečer. Na ovom režimu prehrane pas ostaje do kraja svog života.Što se tiče šetnji i učestalosti obavljanja nužde, one variraju s obzirom na broj obroka i vrstu hrane kojom psa hranite. Općenito, podražaj za defekaciju javlja se otprilike pola sata do sat nakon hranjenja pa, ukoliko pas ima više obroka dnevno, naravno da će to zahtijevati i češće izlaske u šetnju. Osim toga, ponekad vlasnici ne računaju na činjenicu da su i međuobroci (poslastice i grickalice) hrana koja se unosi u organizam i koja također može utjecati na učestalost defekacije pa svakako imajte i to na umu. Za psa bi bilo idealno da ima barem onoliko kraćih šetnji koliko ima i obroka u jednom danu, ali da ga, osim na ''higijenske'' šetnje, izvedete i na barem jednu dužu šetnju, od sat-dva, kako bi zadovoljio svoje potrebe za kretanjem. Naime, iako djeluju flegmatično i pomalo lijeno, baseti su lovački psi i imaju potrebu za kretanjem baš kao i ostali psi iz te grupacije.Hrana Belcando spada u premium hrane i po sastavu je kompletna, izbalansirana hrana sa svim potrebnim namirnicama za određenu dobnu skupinu. Iz tog razloga u obrok sastavljen od dehidrata nije potrebno dodavati ništa jer je on sam po sebi dovoljan za pravilan rast i razvoj Vašeg šteneta. Ukoliko štene ne želi jesti suhi dehidrat, možete ga pokušati razmočiti u mlakoj vodi ili bistroj juhi (bez začina!), ostaviti da odstoji nekoliko minuta, a zatim ga ponuditi štenetu. Dehidrat ''začinjen'' kobasicom nikako nije idealno rješenje jer je kobasica ipak ''preteška'' za štene od 5 mjeseci  (probavni sustav mu još ne funkcionira adekvatnim kapacitetom i vrlo teško probavlja ovakve namirnice pa često dolazi do proljeva ili povraćanja), a ne možete biti sigurni ni u njen sastav, s obzirom na razne aditive koji, iako su trenutno štenetu vrlo ukusni, u kasnijoj životnoj dobi mogu izazvati različite zdravstvene probleme (želučano-crijevni problemi, problemi sa analnim žlijezdama, moguće alergije i slično). Zato bih ipak preporučila neku konzervu primjerenu dobi Vašeg psa (Gran Carno Junior ili Animonda Junior), sa preporukom da mu meku hranu dajete u odvojenom obroku, a nikako zajedno sa dehidratom.Naime, ponekad vlasnici naprave grešku zbog koje kasnije imaju velikih problema - pomiješaju dehidrat i konzervu u isti obrok pa se pas vrlo brzo navikne da mu je jedino takva kombinacija kompletan obrok. U protivnom, ako izostavite konzervu i ponudite mu samo dehidrat, pas ne želi jesti. Vlasnici promjenom hrane nastoje riješiti stvar, no ukoliko se radi o malo tvrdoglavijem ljubimcu, vrlo lako završava sa tim da pas postane izbirljiv, a vlasnik očajan.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam maltezericu Megi, staru godinu i dva mjeseca. Prvo tjeranje je imala prije 6 mjeseci i za koji dan bi trebala se ponovno tjerati. Inače je vrlo zaigrana i pomalo nestašna. Međutim, zadnja dva tjedna postala je nemoguća. Počela se penjati po stolovima i krasti hranu sa stola, raznositi zemlju po kući, reciklirati račune i maramice... Zna da to ne smije, jer čim dođemo kući pobjegne pod krevet, gdje se inače nalazi njena "kazna". Ima li to ikakve veze s time što se treba ponovno tjerati, da li je to neka vrsta "psećeg PMS-a"? Mi smo zaista očajni i ne znamo što činiti jer su neke stvari uistinu izmakle kontroli, naime postalo joj je normalno da nuždu obavlja u kući, pa čak i nakon dvosatne šetnje. Molim Vas, recite što nam je činiti. Unaprijed hvala. Lijepi pozdrav, AnaO: Naravno, moguća je i česta promjena ponašanja kuja pred i u fazi tjeranja. Međutim, opisano, kako ste i sami naveli, je izmaklo kontroli pa bi i pooštravanje odgojnih mjera bilo potrebno jer sumnjam da je sve posljedica "PMS-a". Ukoliko su nastale promjene u ponašanju samo posljedica hormonalnih promjena, za pretpostaviti je da bi se takvo ponašanje moglo ponoviti i sa sljedećim tjeranjem.Osim konkretnih odgojnih mjera predložio bih Vam da razmislite o sterilizaciji kujice. Sterilizacijom bi se prekinulo divljanje hormona i zasigurno biste se riješili neugodnih situacija (obilaženje mužjaka, krvavih iscjedaka , lažnih trudnoća i neželjenih trudnoća).

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam psa labradora i prečesto obavlja veliku nuždu. Npr. dam joj jesti i prošetam je da obavi nuždu, ona je obavi, ali za nekoliko sati ponovno je obavi i navečer! Pa me samo zanima da li je to normalno i zašto? Molim vas da mi što prije odgovorite. Hvala, Kristina O: Kako niste naveli što i koliko puta dnevno pas jede (puni obroci, međuobroci, poslastice i sl.), te kakve je konzistencije izmet psa (tvrda, meka ili promjenjiva stolica) i je li se veći broj stolica pojavio iznenada ili je takav duži period, teško je procijeniti radi li se u psa o poremećaju pražnjenja crijeva.Defekacija je složeni refleksni čin kojim se feces izbacuje iz organizma. Centar za defekaciju nalazi se u stražnjem dijelu leđne moždine u koji dolaze impulsi sa receptora u završnom dijelu debelog crijeva i analnog kružnog mišića. Ulazak izmeta u rektum izaziva refleksne kontrakcije njegove muskulature i opuštanje kružnog mišića, te dolazi do izbacivanja izmeta kroz analni otvor. Pražnjenje crijeva može biti poremećeno uslijed promjena u samim crijevima, nervnom sustavu, endokrinih poremećaja i poremećaja funkcije jetre, gušterače ili drugih dijelova probavnog trakta. Ubrzana peristaltika crijevnih pokreta se može javiti kod neadekvatne prehrane ili npr. kod naglih prijelaza na novu vrstu hrane (naročito kod mlađih jedinki). Javit će se i pri konzumiranju hrane kontaminirane različitim mikroorganizmima ili pri pijenju hladne vode. Kataralne upale sluznice crijeva različite etiologije najčešće izazivaju ubrzanje crijevnih pokreta. Ona će se javiti i u početku alergijskih reakcija, te kod određenih metaboličkih promjena. Ubrzana peristaltika može se javiti kao čisto funkcionalna pojava, uslijed podražaja psihičke naravi. Ubrzanje pokreta tankog crijeva negativno se odražava na proces probave i resorpcije u njemu. Uslijed bržeg prolaska hrane kroz crijeva skraćeno je i vrijeme kontakta između sastojaka hrane i probavnih enzima, te mnogi sastojci hrane ostaju neprobavljeni i kao takvi izgubljeni za organizam. Isto tako, smanjuje se i resorpcija probavljenih sastojaka hrane.Stoga Vam preporučam da psa odvedete na veterinarski pregled kako bi po kompletnoj kliničkoj pretrazi bila isključena eventualna patologija.Što se prehrane tiče, u ponudi Pet centra je uistinu širok izbor kvalitetnih programa prehrane za pse svih kategorija, te vjerujem da ćete uz pomoć naših veterinara izabrati hranu koja će u potpunosti odgovarati Vašem psu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam retrivericu staru 6 mjeseci. Hranim je Royal Caninom Junior 33. Primjetila sam kvržice iznad repa, na leđima i par na donjem dijelu vrata. Tvrde su, crvenkaste i iz nekih curi limfa. Neke su se već pretvorile u krastice. Redovno je čistim od parazita. Uši čistim svaku večer jer se u njima nalazi nešto smeđe što smrdi. Molim Vas da mi napišete o čemu se radi, i da li je potrebno mijenjati hranu. Često grize šapice i zna prespavati cijeli dan. Užasno je proždrljiva i stalno bi jela. Redovno idemo u šetnju. Lijep pozdrav, Ivana O: Promjene na koži Vašeg šteneta koje opisujete mogu biti različite etiologije. Kod pasa je vrlo čest kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Akutni nealergijski kontaktni dermatitis nastaje kao snažna reakcija već nakon kraćeg kontakta s izrazito jakim vanjskim čimbenikom. U podlozi je upalni proces, bez alergijske ili imunološke reakcije. Dolazi do oštećenja površinskog sloja kože, u vidu crvenila, prištića ispunjenih gnojem ili bistrim sadržajem. Svrbež može i ne mora biti izražen. Kronični oblik nastaje nakon dužeg djelovanja s vanjskim čimbenikom. Kontaktni alergijski dermatitis nastaje 24 - 48 sati nakon kontakta s alergenom. U psa je često posljedica ugriza buhe, alergija na travu prilikom šetnje te reakcija na protein iz hrane (koji je najčešće alergen), ili reakcija na materijal od kojeg je napravljen ležaj u kojem pas spava i dr. Vrlo često se dermatitisi javljaju i kao posljedica prepunih analnih vrečica, iz kojih se sekret analnih žlijezdi ne prazni u debelo crijevo. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo, hot spot. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti (lupus, pemphigus). Na kraju, spomenuti ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasićenih masnih kiselina, disbalansa nekih minerala, nedostatka vitamina. Kupanje dodatno može oštetiti zaštitni sloj kože i oslabiti obrambenu funkciju. Ako je potrebno psa češće kupati, svakako koristite neke iz medinskih linija šampona (Vétoquinol Dermilen šampon). U suprotnom, psa ne bi trebalo kupati šamponima češće od jednom u dva-tri mjeseca. Također, u pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće. Obično su benigni; ne inficiraju okolna tkiva, ne metastaziraju u druge dijelove tijela. Narastu do određene veličine i kao takvi ostaju. Večinu lipoma nije potrebno odstranjivati. No povremeno lipomi narastu u tolikoj mjeri da ometaju normalnu funkciju tijela psa, tako da je indicirano kirurški ih odstraniti.Kvržice koje se osjete na površini kože psa mogu biti i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Osim navedenog, na koži se mogu pojaviti slijedeće kvržice i izrasline: nekancerogene - ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi kancerogene (mogu biti maligne) ili benigne naravi, a povremeno imaju oba svojstva.Sve što sam nabrojala može izazvati promjene kao u Vašeg psa, prema tome dijagnostika u tom slučaju je jako zahtjevna. Terapija je jasna ako se uspije determinirati uzrok, u suprotnome liječenje je samo simptomatsko. Preporučam Vam da posjetite Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi se utvrdio uzrok te započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna ili kako bi se donijela odluka o promjeni hrane, ako je hrana zaista uzrok.U zvukovodu nastaje žutosmeđa masa koja se naziva cerumen ili ušni vosak (smola). To je zapravo proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečištoće i mrtvim dlakama iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito čupanje mrtve dlake kod životinja koje imaju mrtvu dlaku u ušima i sl.), dolazi do problema s ušima kod pasa. Cerumen ima i zaštitnu ulogu i izrazito je higroskopan, odnosno nakuplja vodu i dodatno bubri što ima za posljedicu začepljenje zvukovoda. Otežana drenaža cerumena i njegov transport do zvukovoda dovodi do idealnih uvjeta za razmnožavanje gljivica, bakterija i ušnih parazita.Stoga bih Vam savjetolovala da prvo očistite uši kod Vašeg šteneta kako biste uklonili cerumen, a ako se ne usudite sami očistiti uši, odvedite ga veterinaru koji će Vam za prvi put pokazati kako se to točno radi. Osim navedenoga, pregledom otoskopom moći će razlučiti da li se možda ne radi o upali ušiju. Uši možete čistiti za to predviđenim sredstvima:- "Otifree" od Vetoquinola, koji ima jaku sposobnost otapanja cerumena i prljavštine unutar uha; čišćenjem se reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom slušnom kanalu- "Ohren-Reinniger" od Beaphara, otopina za čišćenje ušiju koja sadrži posebno sredstvo za regeneraciju kože i sluznice- "Canina" rupčići koji su natopljeni u posebnu tekućinu za njegu ušiju, a koja je podnošljiva i za pse i za mačke.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vidjela sam da u asortimanu Eukanube postoji specijalizirana hrana za Yorkshire Terrier-e. Ja imam Australian Silky Terrier staru 18 mjeseci pa me zanima da li je ta hrana pogodna i za moga Silky-a? Najviše me zanima da li će pomoći pri rastu dlake pošto ona ima Tan and Blue dlaku koja malo sporije raste. Unaprijed hvala, Kristina O: Australski Silky Terrier je pravi, ali mali terijer. Živahnog je karaktera, okretan, a prema potrebi vrlo srčan i borben. Nekada je korišten u lovu na male glodavce. Glavna odlika ove pasmine je gusta, sjajna, ravna i svilenkasta dlaka. Ona ne smije biti valovita ili kovrčava, "vunena" na dodir ili tvrda. Pri dodiru treba davati hladan i svileni osjećaj. Obično je duga 13 - 15 cm, dok se ekstremno duga (koja ometa hod) dlaka ne tolerira. Boja se opisuje kao "blue & tan". Plava se boja proteže od baze lubanje do vrška repa, te na nogama do laktova ili vanjske strane bedra. "Tan" (bež) nijansa nalazi se na njušci, obrazima, oko baze ušiju, te na trbuhu, nogama (ispod laktova i unutarnjoj strani bedara) i šapama. Osnovna karakteristika "tana" je: tamniji pri korijenu, a svjetliji pri vrhu. Štenci se rađaju crni i s vremenom mijenjaju boju koja se mora stabilizirati do 18. mjeseca. Kod silkyja postoji još jedna posebnost: top-knot. To je srebrnasti čuperak dlake na vrhu glave, koji je vrlo cijenjen.Eukanuba je uvela novitet na tržište - liniju hrane namijenjenu određenim pasminama pasa. Cilj je ove hrane zadovoljiti specifične potrebe određenih pasmina pasa, kako bi se na taj način prevenirali zdravstveni problemi ili spriječilo ispoljavanje nekih "slabih točaka" dotične (i sličnih) pasmine.Eukanuba Yorkshire Terrier je hrana koja svojim sastavom, uz jorkšir terijere, zadovoljava i potrebe ostalih pasmina poput silky i sky terijera, toy pudla, shih-tzua, King Charles španijela, maltezera i pekinezera. Svim ovim pasminama zajedničko je da naginju bolestima zuba i desni, te da traže dosta pažnje s obzirom na zdravlje kože i izgled dlake, koja im je ujedno i pasminsko svojstvo.Upravo iz tog razloga, Eukanuba je prilagodila formulu hrane potrebama ovih pasmina.Kako bi psi imali zdrave zube i desni, bilo je potrebno smanjiti količinu plaka (a time spriječiti i nastanak zubnog kamenca) za vrijeme i nakon obroka. Iz tog su razloga u Eukanubinoj hrani za jorkšir terijere napravljene čvrste granule koje mehanički čiste zube za vrijeme jela, a istovremeno se s površine granula oslobađaju polifosfati, posebni minerali koji oblažu površinu zuba i na taj način formiraju barijeru koja prevenira nakupljanje plaka (a time i kamenca u kasnijoj fazi).Na kvalitetu dlake prvenstveno utječu bjelančevine, esencijalne masne kiseline, cink i bakar. Sve su ove komponente dodane u ovu vrstu hrane, u nešto višim koncentracijama nego u "regularnoj" Eukanubinoj liniji za odrasle pse manjih pasmina.Naime, bjelančevine iz ribe, piletine i jaja osiguravaju esencijalne masne kiseline, koje pomažu održavanju zdrave strukture i funkcije kože. Osim toga, dlačni folikuli imaju lojne žlijezde koje proizvode vitalna ulja i vosak, koji onemogućavaju isušivanje dlake, te čine dlaku sjajnom i zdravom. Proizvodnju tih ulja potiču esencijalne masne kiseline (omega 3 i 6), koje su, uz to što daju sjaj i mekoću dlaci, bitne kao faktori u podizanju otpornosti kože, ali i opće otpornosti organizma. Prema istraživanjima, poboljšanje kvalitete dlake kod pasa hranjenih ovom hranom uočljivo je kroz 8 tjedana.Osim već navedenog, Eukanuba "Yorkshire Terrier" bogata je antioksidansima (vitamin E), koji su potpora imunološkom sustavu, tj. potiču opću otpornost organizma; fruktooligosaharidima (prebiotičkim vlaknima koja potiču razvoj "dobrih" crijevnih bakterija, a time onemogućavaju razvoj patogene flore), koji pomažu u procesu probave; cinkom i bakrom, koji su neophodni za dobru kvalitetu dlake.Osim kvalitetne ishrane, na zdravlje kože i lijepi izgled dlake utječu i određeni vitamini. Biotin (vitamin H) je vitamin koji u organizmu igra važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, bjelančevina i masti, a time djeluje preventivno kod problema s kožom i dlakom (suha i perutava koža, dlaka bez sjaja, dlaka koja puca; dermatitisi...).Ukoliko se ishranom ne potignu odgovarajući rezultati, možete pokušati nadomjescima u obliku praha ili tableta.U ljekarnama Pet centra možete ga pronaći kao "Ungiotin" prah od Vetoquinola ili kao "Biotin forte" tablete od Canine.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mješanca starog 17 godina, malo teže hoda, jer su mu zadnji mičići oslabili, no to nije problem; problem je u tome što gubi na kilaži. Kupili smo mu posebnu hranu i vitamine po preporuci vaših kolega u dućanu, no on i dalje mršavi a jede i krutu i mekanu i kuhanu hranu, nema problema ni sa zubima ni s probavom, osim što pije više vode nego inaće, ali je ne zadržava već traži van. Imate li kakav savjet? Edvin O: Mršavljenje se razlikuje od gladovanja (pothranjenost) u tome što životinja gubi tjelesnu masu i pored uzimanja normalne količine hrane. Isto tako, kod mršavljenja dolazi do ubrzanog gubitka skeletnog mišićja, a ne masnog tkiva kao što je slučaj kod gladovanja i anoreksije. Do gubljenja tjelesne mase kod mršavosti dolazi uslijed djelovanja nekog endogenog faktora koji izaziva pojačani energetski promet, te se javlja negativan bilans energije. Tako se mršavost javlja uslijed poremetnji u funkciji različitih žlijezda (hipofize, tireoideje ili spolne žlijezde).Hipertireoza predstavlja hiperfunkciju štitne žlijezde pri čemu sama žlijezda može biti normalne veličine ili je povećana. Bolest se obično javlja iznenada, te je nerijetko u uskoj vezi s jakim stresom. Među osnovne znake bolesti ubrajaju se mršavljenje, lako umaranje, ubrzano disanje i rad srca, povećana nervna razdražljivost, povećana žeđ i unos vode te umjerena poliurija.Povećano žeđanje i mokrenje može ukazivati i na poremećaj metabolizma glukoze, te bi u tom slučaju životinji trebalo prilagoditi način prehrane. Na žalost, mršavljenje je i jedan od znakova malignih oboljenja. Malnutricija predstavlja manjak esencijalnih hranjivih tvari u organizmu. Ona se može definirati i kao neravnoteža unosa energije, proteina i drugih nutrijenata koja dovodi do mjerljivih nepoželjnih učinaka na tkivima i tjelesnim funkcijama. Marazam je malnutricija koja se javlja kao mješovit sindom proteinsko-kalorijskog deficita, tzv. proteinsko-kalorijska malnutricija. Pojam marasmus senilis označava progresivnu atrofiju uslijed staračkih promjena.Točnu dijagnozu može postaviti jedino veterinar na temelju klinčke pretrage i pomoćnih dijagnostičkih postupaka (laboratorijske pretrage krvi i mokraće, UZV, RTG i druge). Prehranu mršavih životinja treba obogatiti različitim nutritivnim dodacima (vitaminima, prebioticima i probioticima, antioksidansima, omega-3-masnim kiselinama , imunomodulatorima, vlaknima i sl.). Od vlakana,  jako bitan dodatak predstavljaju fruktooligosaharidi (FOS) koji potiču motilitet crijeva kao dodatan faktor u prevenciji kaheksije.Usporedbom sa životnom dobi čovjeka, pas star 17 godina ima preko 90 godina. Nama je životni vijek pasa uistinu prekratak, ali za većinu pasa je ovo vrlo duboka starost.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P:  Molim vas, može li mi tko pomoći? Pas je imao kamenac u mokraćnoj cijevi i odstranjen mu je kaketerizacijom, prima antibiotike, ali i dalje je depresivan i ne prihvaća hranu. Veterinar mi je rekao da je psu stijenka pretanka i sad ne može sam mokriti, već uz pomoć nas. Ima li tu ikakve pomoći?Molim vas za pomoć. Hvala unaprijed, Lovorka O: Mokraćni kamenci dolaze u svih vrsta domaćih životinja, a mogu se nalaziti u bubrežnoj zdjelici, ureterima, mokraćnom mjehuru i uretri. Mokraćni kamenci u pasa najčešće se formiraju u mokraćnom mjehuru (uroliti), rjeđe u bubrezima(nefroliti). Kamenci u bubrežnoj zdjelici najčešće prolaze asimptomatski, no, ako se radi o kamencima obostrano, najčešće dolazi do upale bubrežne zdjelice, što se očituje kao bubrežna kolika. Kamenci mogu biti jako sitni, pa najčešće govorimo o mokraćnom pijesku, ali mogu biti  veličine oraha i veći. Na formiranje mokraćnih kamenaca utječe niz različitih čimbenika i poremećaja. Prezasićenost urina određenim tvarima, koje nebudu otopljene u mokraći, precipitiranjem u sve većoj količini, a središte ili jezgra taloženja tvori bjelančevinasta čestica, odnosno propala epitalna sluznica mokraćnog sustava u koju se počnu taložiti kristaloidne tvari u koncentričnim krugovima, što dovodi do formiranja mokraćnih kamenaca. Mokraćni kamenci, nisu zasebna bolest, već najčešće simptom i posljedica nekog drugog poremećaja u organizmu. Mokraćni kamenci koju izazivaju smetnje psu, kao u slučaju Vašeg psa, odnosno otežano ili nemoguće mokrenje, potrebno ih je što prije kiruški odstraniti. Sama kateterizacija ne rješava problem, osobito kada se radi o većim i brojnijim kamencima koji otežavaju mokrenje, već čini uretru trenutno  prohodnom.  Najčešći simptomi vezani uz mokraćne kamence su otežano mokrenje, hematurija (krv u mokraći), cistitis, inkontinencija, te opstrukcija mokraćnih kanala (češća u mužjaka, zbog anatomske građe). Vrlo jaka bol se javlja kada kamenci zaglave u ureterima, što uzrokuje jaki nemir životinje. Kamenci u mokraćnom mjehuru najčešće ne uzrokuju nikakve znakove bolesti, jedino ako je kamen mokraćom dospio u uretru i opstruirao kanal. Kod mužjaka kamenac najčešće zatvori uretru na mjestu suženja u području os penisa. Životinja u ovom slučaju pokušava mokriti, ali ne uspijeva, te vrlo brzo zbog punjenosti mokraćnog mjehura može doći do rupture mokraćnog mjehura, nakon čega nastaje peritonitis, koji završava smrću. Ako i ne dođe do rupture, zbog zaostajanja mokraće u mokraćnog mjehura dolazi do upale i resorpcije otpadnih produkata, što završava uremijom. Kod uremičnog stanja dolazi do depresije, apatije, izostanka apetita, povraćanja, proljeva, dehidracije i smrti , najčešće unutar 72 sata. Stoga je uretralna opstrukcija hitan slučaj. Uroliti mogu biti različitog sastava, prema kojem se i dijele, pa su najčešći magnezij-amonij fosfati (struviti), a rijeđi oni sastavljeni od cistina (cistinski uroliti), urata (uratni uroliti), kalcij fosfata i oksalata (oksalati). Uroliti su građeni 2% od organske tvari, a 98% od minerala. Ponekad se mogu naći i kamenci različito mineralnog sastava ili kamenci koji se sastoje od više slojeva različitih minerala. Oksalati mogu biti i nasljedni, uslijed nedostatka supstance nefrokalcina, koja spriječava nastanak oksalata. Kalcij-oksalati se pojavljuju rjeđe i najčešće kod mužjaka, kod kojih je urin zasićen kalcijem. Ove kamence, za razliku od struvita gotovo je nemoguće otopiti adekvatnom medicinskom hranom koja zakiseljava urin (ako se radi o malom broju i malim kamencima), već je neizbježno kiruško odstranjivanje. Urati najčešće nastaju kod dalmatinera zbog njihovog genetskog nasljeđa uslijed kojeg ne mogu stvarati od uratne kiseline alantoin koji se izlučuje mokraćom. Uratna kiselina je slabo topljiva u vodi pa najčešće u mokraći stvara kamence.  Vrlo je važno odrediti mineralni sastav, kako bi lakše otkrili uzrok, odredili terapiju, te medicinsku dijetu. Uzimanjem uzorka mokraće, te pregledom sedimenta, u kojem nalazimo kristale možemo odrediti o kojem se tipu kamenca radi, a kateterizacijom ako uspijemo dobiti uzorak, po izgledu također možemo imati približne informacije o njegovom sastavu. Urolitijaza najčešće se javlja u pasa u dobi od 3 do 8 godina, a najčešći uzrok su učestale bakterijske infekcije (bakterije koje stvaraju ureazu iz roda Staphylococcus i Proteus), koje mogu i ne moraju biti klinički manifestne, te nedostatak vitamina A, pretilost i genetska predispozicija.  Uroliti koji su veliki do 5 mm, mogu se izmokriti ili isprati prilikom kateterizacije. Veličinu kamenaca najbolje ćemo odrediti UZV pretragom. Ako manji kamenci zatvore uretru, bez obzira što su mali, indiciran je kiruški zahvat. U lakšim slučajevima, kada se radi o manjim i malobrojnim kamencima, koji ne vrše opstrukciju, liječenje je simptomatsko, odnosno propisuju se analgetici, antibiotici kako bi se smirila upala i olakšalo izbacivanje kamenaca. U slučajevima gdje je otežano mokrenje, ili pas ne mokri, odnosno ako se radi o većim kamencima, gdje je došlo i do opstrukcije, indiciran je što prije kiruški zahvat, kako bi se kamenci odstranili. Svakako Vam savjetujem da se što hitnije javite svome veterinaru, kako bi se RTG i UZV pretragom utvrdio položaj i veličina mokraćnih kamenaca, koji su - s obzirom da pas ne može mokriti i ne jede - najvjerojatniji veliki i brojni, te su doveli do opstrukcije, pa je što hitnije indiciran kiruški zahvat. Uz RTG i UZV pretragu indicirano je učiniti fizikalni pregled mokraće, te pregled sedimenta kako bi se utvrdilo o kojim se kristalima radi. Isto tako, obavezna je hematološka i biokemijska pretraga krvi (posebice jetreni i bubrežni profil).Psa treba obavezno hraniti i nakon operacije medicinskim hranama koje u sebi imaju manju količinu oksalata i kalcija, te manje proteina, a mijenjaju pH mokraće prema lužnatome, ukoliko se radi o oksalatnim, uratnim, cistinskim kamencima. To je Hill's-ova hrana "u/d" u dehidriranom i konzerviranom obliku. Ukoliko se radi o struvitnim kamencima, indicirana je medicinska hrana koja zakiseljava urin, a to su Royal Canin "Urinary s/o" u dehidriranom i konzerviranom obliku i Hill's "s/d" u konzerviranom obliku, koja otapa manje struvitne kamence u kombinaciji s antibiotskom terapijom, te Hill's c/d u dehidriranom i konzerviranom obliku  kao prevencija stvaranja struvitnih urolita. Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan, udomila sam psa starog godinu i par mjeseci i imam par pitanja zato sto mi zadaje poprilične probleme. Nikada nije hodao na povodcu, ne smeta ga ogrlica niti vodilica, ali je velik i jak i vuče me toliko da ga ne mogu uopće šetati jer izlijeće na cestu, nema strah od auta ili me potegne po stepenicama pa moram pustiti vodilicu da ne padnem ili kad ga uspijem nekako dobiti da malo manje vuče. Ako slučajno vidi drugog psa, zaleti se na njega i opet moram pustiti vodilicu jer mi je jednom skoro ruku iščupao. Ne znam više s kakvom opremom da pokušam. Ima običnu ogrlicu, davilicu i halti, na prvo dvoje se užasno guši, a kad ima halti divlja dok ga ne skine. Probala sam i sa fleksijem da ga od dužeg pokušavam dobiti na sve kraće, no uspio ga je strgati, tako da sad ima kratki radni povodac. Zanima me zapravo na koji način funkcionira oprsnica jer to još nisam probala na njemu, a koristila sam ju kod manjih pasa. Da li bi me još jače uspio povući ili bi ga, dok se učimo hodati, uspjela bolje iskontrolirati? Također me zanima da li pas koji ima brnjicu ima jednaku potrebu napasti drugog psa ili se suzdrži s obzirom da je na neki način sputan? Moram mu ju staviti jer živim u centru, a kad idemo van, s obzirom da još nemam nikakvu kontrolu nad njime, strah me da ne ugrize nekoga jer se zaletava i na ljude. Kada smo u parku obično ju maknem, ali nakon što se par minuta igra s drugim psima obavezno se potuče pa sad više nismo poželjni u društvu drugih pasa. I nešto jos u vezi kastracije - uskoro bi trebao ići na kastraciju pa me zanima da li kastracija smiri psa jer su psi koje sam imala bili kastrirani i ne znam da li zbog toga ili su jednostavno bili takvi, nisu nikada trčali za mačkama ili se obazirali previše na druge pse i ljude, obilježavali mokraćom stvari iz protesta, parili se sa namještajem i takve stvari.  TinaO: Vašeg psa biste što prije trebali povjeriti na dresuru profesionalnom dreseru pasa. Nakon obuke zatražite i točne upute kako nastaviti s radom, te uz njih uključite svakodnevne osnovne vježbe poslušnosti. Natezanje s psom (i u kombinaciji s davilicama) samo pogoršava stanje koje ste opisali. Pas Vas ignorira i vrlo je velika vjerojatnost da ćete se naći u sve težim situacijama. Oprsnica prenosi silu kojom pas zateže povodac na rameni pojas i grudni koš. Time se izbjegava jači pritisak na grlište pasa koji intenzivno vuku povodac. Vodeći psa na oprsnici umanjit ćete efekt zatezanja i pas će Vas još lakše odvući.Svakako bih Vam preporučila da psu u šetnji stavite brnjicu. Bez obzira na intenzitet ispoljavanja agresije, svesti ćete na minimum mogućnost povrede ljudi i životinja.Kastracija bitno umanjuje agresiju mužjaka, te Vam savjetujem da psa kastrirate. Međutim, agresiju i samovolju u psa možete držati pod kontrolom jedino vrlo ozbiljno odrađenom dresurom. Njome će se u psa razviti uvjetni refleksi kojima ćete moći upravljati. Samim time ćete mu dati do znanja tko je "vođa" i gdje su granice prihvatljivog ponašanja.Osim navedenog, pse je potrebno socijalizirati, što znači privikavati ih da ne ispoljavaju agresiju prema ljudima, drugim psima i životinjama, bez obzira na situaciju u kojoj se nalaze. Nikad ne dozvolite da pas prilazi ljudima (naročito djeci) bez Vašeg dopuštenja.Psi su društvene životinje, vole nagrade i pažnju ljudi, a isto tako relativno lako uče. Vjerujem da će Vaš pas, kad savlada "gradivo", uživati u zajedničkim šetnjama i igri s drugim psima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam labradoricu od 1,5 godine koju trenutno držimo na light hrani (Eukanuba large breed light). Razlog tomu su nedavne bolesti, koje su se zaredale jedna za drugom (prehlada, piroplazmoza, upala mišića) zbog kojih se trebala smanjeno kretati i naravno da je dobila na težini, odnosno dobila je dosta sala na leđima. Imala je 28 kg, sada ima preko 30. Htjela bih da se opet vrati na "vitkih" 28. Kondiciju već vraća malo pomalo. Moje pitanje je kako joj još mogu pomoći da makne to sale osim dijetne hrane, kakvu da joj nagradu dajem za vrijeme treninga (koju vrstu poslastica) i koliko bi ona smjela tjedno gubiti na težini te koliko bi joj trebale trajati šetnje? Unaprijed hvala i lijep pozdrav. MateaO: Labradori su pasmina koja naginje debljanju. Budući su u prošlosti korišteni kao psi koji su iz hladnih voda Newfoundlanda izvlačili ribarske mreže, bilo je neophodno da im potkožni sloj masnog tkiva bude deblji nego kod ostalih pasmina pasa. To se svojstvo održalo do danas.Na tjelesnu težinu životinje, osim pasminskih karakteristika, utječu i drugi faktori - brzina metabolizma (izmjene tvari u organizmu), stupanj tjelesne aktivnosti, količina hrane u obroku, eventualni međuobroci i slično, stoga su to parametri prema kojima se morate ravnati kada psa odlučite staviti na dijetu. Na tržištu postoje različite dijetalne hrane, a indicirane su ovisno o stupnju pretilosti. Ponekad se dešava da se light hranom ne postignu željeni rezultati ili da se, ubrzo nakon završene dijete, tjelesna težina vrlo brzo vrati na onu ''prekomjernu''. Upravo je iz tog razloga koji puta bolji izbor hraniti psa sa medicinskom hranom za pretile pse. Budući ste naveli da Vaš pas jede Eukanubu, iz njenog asortimana izdvajam ''Restricted calorie'', medicinsku hranu za pretile pse. To je dijetalna, potpuna hrana za pse kod kojih je potrebno reducirati tjelsnu težinu. Odlika je ove hrane da je niskokalorična, bogata bjelančevinama (što je bitno u fazi mršavljenja jer se udjelom bjelančevina smanjuje mogućnost gubitka mišićne mase), ali i bogata vlaknima koja nabubre u probavnom sustavu i stvaraju osjećaj sitosti. Budući se radi o superpremium hrani, koja je kompletno izbalansirana, uz dijetalnu hranu nije potrebno zasebno dodavati vitamine. Osim hrane, za istu namjenu služe i keksi Eukanuba ''Restricted calorie biscuits'', koje možete davati psu kao nagradu ili poslasticu, a možete ih naći u ljekarnama Pet centra. U principu, ne postoji neko generalno pravilo koliko bi tjedno pas smio gubiti na težini, budući je to individualno, ovisno o tome koju kilažu treba izgubiti. Preporuča se prije početka dijete napraviti kompletan zdravstveni pregled, izvagati psa, a zatim, prema preporuci veterinara, treba započeti sa dijetom koja će trajati onoliko dugo dok pas ne dosegne željenu težinu. Ukoliko odlučite Vašeg psa staviti na ''Restricted calorie'', dnevna je doza 140-160 g hrane (dok je pas na redukcijskoj dijeti), a kada postigne adekvatnu težinu, potrebno ga je još neko vrijeme držati na ovoj vrsti hrane, kako bi održao konstantnu tjelesnu težinu. Doza za održavanje težine je 235-265 g/dan.Kada postignete odgovarajući rezultat i prođete ''fazu održavanja konstantne težine'', psa možete staviti na Eukanubin ''Adult Large light'' (koja je manje kalorična od ''regularne'' hrane za odrasle pse ili na ''Golden retriever''. Ova pasminska hrana namijenjena je svim psima iz skupine retrivera, a karakterizira je visoki udio L-karnitina koji prevenira debljanje, visoki udio omega 3 i 6 masnih kiselina (za zdravlje kože i lijepu i sjajnu dlaku), te visoki udio glukozamina i hondroitin-sulfata koji su neophodni za zaštitu zdravlja zglobnih hrskavica, koje uglavnom prve stradaju kod pretilih pasa. Nakon dva-tri tjedna dijetalne ishrane bilo bi dobro psa izvagati, kako biste vidjeli je li se kilaža počela primicati željenoj težini. Ukoliko je težina unatoč dijetalnoj ishrani ostala ista, psa bi trebalo odvesti veterinaru, kako bi se isključio hormonalni poremećaj (uglavnom se radi o hipotireoidizmu - smanjenom stvaranju hormona štitnjače, koji su bitni za normalne metaboličke funkcije organizma).Uz dijetalnu ishranu dobro bi bilo pojačati i fizičku aktivnost psa. Naravno, treninzi bi se postepeno trebali intenzivirati, kako prevelikim fizičkim naporima ne biste ugrozili zdravlje životinje. Započnite sa laganim šetnjama u trajanju sat vremena, a nakon nekog perioda produžujte taj vremenski interval. Obično se preporuča da odrasli pas ima barem 3 šetnje dnevno,od kojih je jedna u trajanju od 1,5-2 sata. Kad pas stekne određenu kondiciju, šetnje možete upotpuniti igrom sa lopticom ili, još bolje, s ostalim psima (obično se na taj način životinja i najviše istrči i iscrpi). Istrčavanje uz bicikl nikako ne bih preporučila jer predstavlja preveliko opterećenje za rad srca, dišnog sustava i zglobova. Idealna tjelovježba za psa bi bilo plivanje jer na taj način rade sve skupine mišića, troše se velike količine energije (zalihe masnog tkiva), a istovremeno se formira i jača cjelokupna mišićna masa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Našoj dvogodišnjoj labradorici utvrđena je artroza lakta desne noge. Ona je povremeno šepala i teško je ustajala na tu nogu. Nagađa se da je to kod nje vjerojatno genetski uvjetovano ili malo manje vjerojatno posljedica neke traume. Od terapije trenutno smo dobili Rimadyl, a predložena nam je operacija kojom se u zglob psa uštrcava zlatna masa i time postiže vrlo dobar rezultat u stagnaciji daljnjeg pogoršanja artroze. No kirurg koji bi tu operaciju trebao obaviti nije iz Hrvatske. Molim Vas kakvo je Vaše mišljenje o tom operativnom zahvatu, da li znate radi li se taj zahvat još negdje u Zagrebu i što nam preporučujete od preventivnih mjera do samoga zahvata? Najljepša Vam hvala . VladoO: Degenerativni procesi, kao artroza ili displazija, najčešći su uzroci funkcionalnih premećaja u kretanju pasa. Oni započinju oštećenjem hrskavice u zglobu, čija je uloga ublažavanje trenja među kostima. Važnu ulogu u tome ima i sinovijalna tekućina koja osim toga osigurava i pravilnu raspodjelu hranjivih tvari za normalnu funkciju hrskavice. U slučaju artroze, ove funkcije su narušene i kosti se bolno dodiruju. Iritirani periost reagira upalom (artritis) i kasnijom deformacijom. Tako je funkcija zgloba progresivno i teško narušena. U zapuštenim slučajevima može se razviti i osifikacija i permanentna ukočenost. Često je zahvaćeno više zglobova. Uzroci artritisa mogu biti nedostatak vježbe (naročito u štenadi) ili pak prekomjerno naprezanje organizma zbog nerealnih zahtjeva, ozljede, česti abnormalni položaji i konačno, neadekvatna hranidba.Displazija lakta termin je kojim se označava abnormalni razvoj određenih dijelova lakatnog zgloba tijekom faze rasta u životu psa. Neki dijelovi zgloba mogu imati poremećaj normalnog razvoja hrskavice ili nesposobnost sraštavanja tijekom rasta što rezultira nejednakim površinama zgloba, upalom, otečenjem zgloba, šepanjem i artritisom. Displazija lakta obuhvaća sljedeće kliničke i RTG manifestacije: izolirani ankonealni izdanak, fragmentirani medijalni koronoidni izdanak, osteochondritis dissecans (OCD) lakta, erozivna oštećenja hrskavice i inkongruentnost zgloba. Posljedično ova stanja rezultiraju artrozom lakta koja može biti klinički skrivena ili se manifestira vidljivom šepavošću. Ova stanja mogu se dijagnosticirati rutinskom ili specijaliziranom RTG pretragom a u nekim slučajevima se uzrok artroze ili šepanja ne može odrediti. Pasminsku sklonost ovoj bolesti imaju rottweileri, bernski planinski pas, labrador, zlatni retriver i njemački ovčar. U nekih pasmina javlja se sklonost ka jednom od oblika displazije lakta ali se mogu javiti i više od jedne zahvaćene komponente. Dakle, ovisno o kakvom se procesu radi, obavlja se i primjeren kirurški zahvat uz neizostavnu medikamentoznu terapiju (npr. Rimadyl) te kontrolu prehrane i aktivnosti. Liječenju displazije lakta cilj je minimalizirati neugodu kod psa i usporiti razvoj artritisa. Konzervativne metode poput ograničavanja aktivnosti, redukcije tjelesne težine i protuupalnih lijekova obično znače olakšanje kroz neko kraće vrijeme ali ne uspijeva se usporiti razvoj artritisa. U pasa sa konstantnim šepanjem, sa ili bez artritisa, kirurška intervencija je trenutno metoda izbora liječenja. U zahvatu odstranjuju se svaki abnormalni koštani ili hrskavični fragmenti iz zgloba. Rezultati ovise o pasmini, stupnju artritisa i tipu prisutnih patoloških promjena. No, čak i uz kirurški zahvat u zglobu se može razviti artritis ali opsežnost upale i boli je znatno smanjena. Zamjena lakatnog zgloba novi je zahvat koji je prisutan tek nekoliko zadnjih godina a iako ne osobito raširen, nudi mnogo povoljnije prognoze u budućnosti. Općenito rečeno, zlato se u medicini koristi već stoljećima za liječenje raznih bolesti ali u današnje vrijeme najviše se koristi u liječenju artritisa. Koristi se u ranoj fazi, aktivnom artritisu, koji progresira unatoč primjerenoj medikamentoznoj terapiji i treningu. Zlato obično zaustavlja progresiju bolesti u zahvaćenom zglobu i prevenira pojavu takvih patoloških promjena u drugim zglobovima. Nema osobitog učinka u unzapredovalim slučajevima bolesti. Unutar zglobne čahure učinkovito je jedino u visokim dozama a ponekad se primjećuju nuspojave poput proteinurije ili reakcija na koži. Implantati zlata pokazali su se iznimno dobrim u pasa sa problemima zglobova kuka ili lakta. Neinvazivna je metoda za razliku od kirurškog zahvata. Tehniku je prvi puta izveo ranih 1970-tih godina dr. Grady Young dok je dr. Terry Durkes prvi počeo sa kliničkim istraživanjima ove metode najprije za liječenje displazije kukova i epilepsije. Dr. Durkes opisuje kako su određene bolesti uzrokovane dijelom lokaliziranom alkalozom ili negativnim nabojem u tjelesnom tkivu. Zrnca zlata daju pozitivni naboj i mogu normalizirati funkciju displastičnog zgloba u mladih pasa. Implantati zrnaca zlata predstavljaju oblik stalne akupunkture. Apliciraju se na akupunkturne točke na glavi ili leđima psa. Na svaku točku aplicira se tri do pet zrnaca ovisno o veličini pacijenta i stupnju patološkog procesa. Osiguravaju dugotrajnu stimulaciju točaka. Zrnca doživotno ostaju na pacijentu stalno stimulirajući akupunkturne točke i meridijane tijela. Kao i sa svim ostalim metodama kod nekih pasa polučuje izvrsne rezultate u vrlo kratkom vremenu (2 dana) dok u nekih nema efekta. Implantati zrnca zlata u pasa mogu biti izuzetno učinkoviti za mnoga ozbiljna degenerativna stanja kao što su Wobblerov sindrom, degenerativna mijelopatija, teške spondiloze, displazije kuka, lakta ili koljena, artritisi istih te epilepsije. Uz sve pozitivne karakteristike ove metode postoji i nekoliko negativnih strana: najprije sama priprema za proceduru i procedura. Naime, neki psi reagiraju osipom na koži na mjestu pripreme operacijskog polja. Stavljanje psa u narkozu predstavlja samo po sebi rizik. Zrnca ponekad iskliznu iz mjesta što dovodi do slabijeg rezultata kakav je za očekivati. Kako displazija lakta uzrokuju mnogim čimbenici najveći problem u liječenju je dugotrajnost procesa i kasno uočavanje problema prije traženja pomoći. Teška ankiloza prisutna je u 60-70% slučajeva. U ovih pasa implantacija redovito umanjuje bol ali mnogi psi ipak pokazuju ukočen hod. Osim toga dvojba nastaje i kad je u pitanju kirurško odstranjivanje ankonealnog izanka prije implantacije. Rađena su istraživanja implantiranja prije i poslije operacije. Iako su u oba slučajeva rezultati bili vrlo dobri vjerojatnije je da će do boljeg oporavka doći ukoliko se prethodno odstrani izolirani ankonealni izdanak ako se radi o vrlo mladom psu. Na žalost, točnu informaciju tko radi ovaj zahvat, po kojim uvjetima i cijeni nemam niti ja niti moji kolege. Savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a također možete kontaktirati Veterinarski fakultet u Ljubljani.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pre par dana kupili smo devojčici štene bobtaila staro 6 meseci. Nikada nismo imali rasno kuče, a samim tim i ne znamo kako se hrani, svi su mi dali različite ihformacije. I da li da ga ostavimo u kući ili da mu napravimo boks u dvorištu? Samo da kažem da je u odgajivačnici bio u boksu i kad smo ga doveli nije tugovao i vrlo nas je lepo prihvatio i trenutno je u kući. Zorica O: Staroengleski ovčar (bobtail) je snažan pas, karakteristične četvrtaste (gotovo potpuno simetrične) građe tijela. Tijelo je snažno i mišićavo, a dojam upotpunjuje i gusta, duga, oštra, lagano kovrčava dlaka sa nepropusnom poddlakom. Zbog svoje snage, ovčarskog instinkta i izdržljivosti korišteni su u 18. stoljeću za gonjenje ovaca i stoke na prodaju u urbane centre (tzv. drovers dog). U početku su te pse nazivali Smithfield ili Sussex ovčarima, a kasnije se ustalio naziv bobtail (u prijevodu: bezrepi). Mužjaci su uglavnom visoki oko 61 cm i više, a ženke 56 cm i više. Težina im varira, između 30 i 35 kg, ovisno o tome radi li se o mužjaku ili ženki. Prilagodljivost vlasniku, miran i stabilan karakter učinili su ovu pasminu omiljenom. Bobtail je inteligentan, drag, vrlo privržen, društven pas. Brzo se prilagođava, ima jednostavnu narav, nije posebno oprezan i voli biti dijelom obitelji. Bilo bi dobro sa odgojem započeti u što ranijoj dobi. Ove pse treba se odgajati pažljivo, ali dosljedno. Izvrsno se prilagođavaju i nisu dominantni. Odlični su psi za neiskusne vlasnike, pogotovo one koji su odlučili po prvi puta imati psa za ljubimca. Budući je dlaka izrazito gusta i duga, trebalo bi je redovito četkati, a povremeno i trimati. Iz toga bi razloga najbolje bilo u što ranijoj dobi navikavati psa na četkanje, ne biste li jednom, kad odraste,t aj oblik higijene ''odradili'' što jednostavnije i sa što manje otpora. Staroengleski ovčari su psi koji se izuzetno dobro slažu s drugim životinjama, psima i djecom. Vrlo su srdačni i uvijek raspoloženi za igru. Danas se pse ove pasmine uglavnom koristi kao obiteljske pratioce ili čuvare.Upravo iz razloga što mogu biti kućni psi i psi čuvari, stvar je samog vlasnika da odluči za koju mu namjenu pas treba, a prema tome i gdje će ga držati - u kući/stanu ili u dvorištu. Psi za pratnju uglavnom se drže u zatvorenom prostoru, neovisno o njihovoj veličini. U takvim situacijama pas poistovjećuje vlasnikovu obitelj sa svojim novim ''čoporom'', te stoga vrlo rado boravi u njihovoj blizini. Osim toga, psi koji se drže u kući/stanu vole dio dana provesti na terasi ili balkonu, s kojega obično prate zbivanja u vanjskom svijetu, ali istovremeno i svoj ''čopor'' budno drže ''na oku'', što im stvara osjećaj sigurnosti. Ukoliko odaberete držanje u zatvorenom, ne zaboravite na njegovu potrebu za kretanjem. Naime, potrebu za igranjem i kretanjem u stanu mogu zadovoljiti isključivo manje pasmine pasa. Staroengleskim ovčarima je potrebno puno kretanja jer ih se često opisuje kao hiperaktivne pse, stoga bi trebao imati minimalno 3 šetnje dnevno, od kojih bi barem jedna bila u trajanju 1,5-2 sata. Osim toga, ne bi bilo na odmet da psu omogućite duge šetnje prirodom, rastrčavanje ili igranje sa drugim psima ili loptom.Držanje u boksu ima svoje prednosti, pogotovo ako je pas već navikao na boravak vani. Naravno, u tom slučaju biste mu morali osigurati adekvatnu kućicu, koja će ga štititi od hladnoće i oborina u hladnijim mjesecima, a ljeti davati zaklon od sunca. Najčešće se koriste drvene kućice jer je drvo dobar izolator, a možete ih napraviti sami ili izabrati već gotovu. U Pet centar dućanima postoji veliki izbor drvenih kućica različitih dimenzija. Kod odabira kućice bitno je obratiti pažnju na odgovarajuću veličinu. Ona ne smije biti premala (jer se pas u njoj ne bi osjećao ugodno), ali ni prevelika (jer tijekom zimskih mjeseci ne bi bio u stanju temperaturom svoga tijela održavati toplinu u njoj). U našim dućanima također postoje i pomična vratašca koja se montiraju na kućicu, tako da i na taj nacin možete zaštititi Vašeg ljubimca tijekom hladnijih dana.Bez obzira na to odlučite li psa smjestiti u boks, uvijek imajte na umu da mu omogucite što više kretanja i na taj ga način učinite zadovoljnim. Za uloženi trud i pažnju pas će Vam višestruko vratiti u zajedničkim godinama druženja koje su pred Vama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam pekinezera ženku staru 14 godina. U posljednjih nekoliko godina povremeno bi dobijala neke napade koje ne mogu sa sigurnošću okarakterisati kao epi napade, obzirom da sam i ja ljekar i pokušavam prepoznati neke karakteristične simptome. Prije su ti napadi bili dosta rijetki, ali u posljednje vrijeme se javljaju jednom u dva mjeseca, a ponekad i jednom u mjesecu. Ovakva relativna učestalost se je javila u dva slučaja i to me počelo zabrinjavati. Ti napadi se očituju najčešće u snu i počinju jednim kricima koji liče na bolna zavijanja. Obično kada joj priđem Iiodignem je onda prestane da pušta takve zvuke i gotovo redovito se umokri. Neko vrijeme (možda minutu ) nije u stanju da  hoda, ali se stanje vrlo brzo stabilizira i ona se poslije toga ponaša normalno. Napadi nisu vremenski dugi jer ja brzo reagujem i po pravilu prestaju kada je uzmem u naručje. To me buni jer po onome što sam ja čitala ti napadi nisu baš tipični za epi napade. Napominjem da se odnedavno liječi od hroničnog zatajenja bubrega, ali je sada po tom pitanju dobro jer je pod veterinarskom kontrolom i nivo uree i kreatinina joj se redovito mjeri i za sada je u normalnim vrijednostima. Prešla je na dijetalnu preporučenu Hill'sovu hranu. Ovo napominjem jer možda ima veze sa ovim, a ako nema molim vas da mi pokušate odgovoriti o čemu bi se tu moglo raditi. Mi zaista brinemo o njoj i voljeli bismo učiniti sve da se stanje popravi. Još bi vas pitala da li ona smije jesti još nešto osim ove dijetalne hrane. Znam da ne smije meso, ali može li nešto drugo u smislu povrća, voća, žitarica i mliječnih proizvoda. DijanaO: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Epileptični napadi mogu biti jaki ili toliko blagi da se pogrešno protumače. Pri epi-napadima pas može izgubiti svijest, nadalje, mogu biti popraćeni nevoljnim kontrakcijama mišića (kloničko-tonički grčevi), širenjem zjenice, veslanjem nogu, drhtanjem i grčenjem lica, slinjenjem, mokrenjem i defeciranjem. Epi-napadi mogu biti blagi, javljati se u nizu ili mogu biti produženi i traju više od 5 minuta. Epilepsija može biti urođena ili može biti izazvana drugim bolestima (ozljeda mozga, moždani ožiljak, tumor mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, migrirajuća larva crijevne gliste, hidrocefalus, encefalitis nakon štenećaka, otrovanje, hepatička encefalopatija, bolesti bubrega, toksoplazmoza, hipoksija). Prilikom epi napada je potrebno zaštititi sebe jer Vas pas može nenamjerno ugristi, potrebno je zaštititi i psa da se ne udara prilikom grčeva tako da ga primite za nabor kože na vratu i ispod njega stavite jastuk da se ne ozlijedi, naročito da ne lupa glavom po podu, psa tješite dodirima i umirujućim riječima za vrijeme napada, obavezno zabilježite trajanje napada i nenormalno ponašanje kako biste veterinaru pomogli u dijagnozi, a nakon napada psu ponudite vodu i ostanite uz njega još neko vrijeme.Zatajenje bubrega razlikuje se od bolesti bubrega. Kod zatajenja bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća dok je kod bolesti očuvana funkcija filtriranja krvi. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Visoka kiselost organizma ili acidoza može biti uzrokom napada. Napadi su rezultat nakupljanja toksina (visoka razina spojeva amonijaka) u krvi. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega. Također uzrokuje povišenje tjelesne temperature i ubrzano ili otežano disanje. Također, postoje stanja koja se pogrešno mogu protumačiti kao napadi. Npr., psi sa bolestima unutarnjeg uha, vestibularnog živca ili vestibularne jezgre mozga za posljedicu imaju vidljivo nenormalno držanje glave i gubitak ravnoteže. Nastup ovih simptoma može biti nagao tako da se može zamijeniti za napade. U pasa sa bolestima srca i dišnog sustava ponekad se može javiti nesvjestica što se očituje slabošću kroz neko vrijeme a mnogi naglo padaju. Vrlo često se uočava ubrazno dahtanje jer pokušavaju kompenzirati slabu opskrbljenost kisikom. Često se ovo stanje zamijeni sa napadima.  Još jedna lažna uzbuna predstavlja obrnuto kihanje koje je vrlo često u kućnih ljubimaca. Obično od ovoga pate psi malih pasmina pasa, a karakterizira ga brza serija jakih i glasnih udisaja. Obično se prsni koš i trbušni mišići spazmički kontrahiraju tijekom ovih epizoda. Uzrok obrnutom kihanju kao i liječenje istog još uvijek je nepoznato. Zatim, tu su i oni psi koji se u snu trzaju i veslaju nogama. Neki čak ispuštaju i zvukove. Ovo je naročito često u štenaca, no velik broj odraslih pasa pokazuje slično ponašanje. Ovo je normalna pojava a povezana je sa dubokim snom.   Najveća razlika između pravog napada i onog koji to nije je stanje svijesi u psa. Ako je pas tijekom epizode svjestan Vas i okoline tada se ne radi o epi-napadu. Što se tiče bubrežnih bolesnika, uz pravilnu njegu, bolesne životinje mogu poživjeti dugi period, sve dok je barem 5 - 8 % bubrežne funkcije očuvano. Zbog toga je jako bitno životinje sa zatajenjem bubrega ispravno hraniti, što je najjednostavnije pomoću gotovih veterinarskih dijetnih hrana. Ovakve hrane za bubrežne bolesti izrađene su od visoko kvalitetnih bjelančevina kako bi se osigurala potreba za bjelančevinama uz smanjen unos i sniženu akumulaciju toksičnih nus-proizvoda, sadrže smanjeni udio fosfora i prilagođen omjer masnih kiselina kako bi se usporilo daljnje propadanje bubrega. Klinički je dokazano kako psi bolesni od zatajivanja bubrega, koji se hrane isključivo veterinarskim dijetnim hranama, duže žive od bolesnih pasa koji jedu standardnu hranu. Općenito, prehrana za bubrežnog bolesnika, mora biti sastavljena i s niskom razinom natrija. Vrlo je važno ne davati psu grickalice koje obično sadržavaju visoku količinu natrija koja može biti štetna za psa. Normalna hrana za pse ima visoku razinu natrija, kao i mliječni proizvodi, grickalice, sezonsko i konzervirano povrće (osim ako nije na ambalaži navedeno da su bez soli). Također, Vaša kujica je navršila 14 godina (zavidno visoke godine za naše ljubimce) i bilo bi poželjno da se držite dijetalne ishrane. Poneki pseći kolačić joj možete priuštiti ali samo jednom na tjedan i to uz kontrolu vrijednoti kreatinina i uree. Psi su karnivori ili mesožderi od pamtivijeka te smatram da voće i povrće nije nužno u njihvoj prehrani a posebno ako imaju već neke zdravstvene probleme. Posavjetujte se sa Vašim veterinarom glede zdravstvenog stanja Vaše ljubimice jer s pažljivom procjenom što je najbolje za Vašeg kućnog ljubimca od strane Vas samih i veterinara, kujica može živjeti dugotrajnim i ugodnim životom.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, nabavili smo malog Welsh terijera i primjetili da u dlaci na leđima ima ljuskice i da se češe. Molim Vas da nam odgovorite je li to zaista vezano uz prehranu - ona je sad stara 2,1 mjesec - i što bi joj bilo najbolje od hrana na tržištu davati. Hvala, pozdrav! Vladimir O: Stare stanice kože odumiru i ljušte se, a zamjenjuju ih nove stanice. Taj bi se proces trebao događati postepeno i neprimjetno. Međutim, kod prhutanja se proces odumiranja stanica toliko ubrzava, da odumrli ostaci kože počinju formirati ljuskice. Ponekad prhutanje kože može biti popraćeno svrbežom i/ili crvenilom. Sve to ovisi o uzroku koji je potaknuo prhutanje kože. Pojačano stvaranje prhuti je obično znak neizbalansirane prehrane, a rjeđe se javlja kao nedostatak biotina (vitamin H), koji je nazvan zaštitnim faktorom za dlaku i kožu. Također se prhutanje kože javlja kod raznih sistemskih bolesti i parazitoza, te gljivičnih oboljenja.U Pet centrima možete nabaviti preparate koji poboljšavaju konstituciju dlake i kože, a to su Dermanorm kapsule i ulje sa esencijalnim masnim kiselinama za kožu i dlaku (riblje ulje) te Ungiotin prah sa vitaminom H koji se koristi kod lošeg stanja dlake i rožine ili od Canine Biotin Forte koji dolazi kao tablete ili prah, a sadrži vitamin H i vitamine iz skupine B-kompleksa. Vitamin H i dermanorm se mogu uzimati zajedno.Od hrane bih Vam preporučila Hill's, Eukanubu, Royal Canin, Proplan ili Allevu. Od Hill'sa - Puppy lamb i rice (janjetina i riža), od Eukanube - Puppy i junior lamb i rice for sensitive dogs (janjetina i riža), od Royal Canina - Junior ultra sensible (piletina), od Proplana - Puppy salmon i rice (losos i riža) te od Alleve Puppy i junior lamb i rice (janjetina i riža).

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog maltezera koji je 12 godina star. Već tri dana mu se pojavljuje sukrvava sluz iz usta i mislim da je uzrokovana prednjim zubom u donjoj vilici koji se ljulja, ali neće da ispadne. Zub je kompletno pomjeren iz vilice, tj. skoro da je u vodoravnom položaju, izašao je preko usne i tako sada stoji. Pas je tih, leži po cijeli dan i neće da jede, tj.po cijeli dan ništa ne jede i pred veče hoda oko hrane što znači da je gladan. Pokušava jezikom da nešto stavi u usta, ali vidim da se pati, i tako ipak uspije nešto da pojede. Ja živim u velikom gradu u Holandiji, bez auta sam i radim svaki dan do 17.00 sati. Ako ga odvedem veterinaru poslije 17.00 sati to me košta mnogo jer to ubrajaju u hitne slučajeve. Bojim se da mu ni oni ne bi ništa uradili (vađenje zuba) jer mi izgleda kao da je sve upaljeno, a uz to pas je i srčani bolesnik, registrovan kod njih sa tom bolešću i već je od 2001. godine na lijekovima. Da li mu mogu nekako pomoći bez odlaska veterinaru, nekim antibiotikom i kojim. Šta da mu dajem da jede, koja bi hrana bila najpovoljnija da bi je lakše uzeo? Smijem li mu dati i malo paracetamola za bol jer vidim da ima i bol pošto mi ne dopušta da pogledam zub, reži i okreće glavu u stranu. Molim Vas pomozite mi šta da radim da mu pomognem. Zahvalna IrenaO: Zub koji se klima je potrebno izvaditi. Bitno je da se zub izvadi sa korijenom jer preostali dio zuba može dovesti do raznih upala zuba, zubnog mesa, pa i cijele donje vilice. Zub se nikada ne vadi dok se prvo antibioticima ne smiri upala. U Pet centrima se može nabaviti Gingisan dentagel od Vetoquinola koji sadrzi klorheksidin-dezinfekcijsko sredstvo koje ima antibakterijsko, antivirusno i antimikotično djelovanje. Radi visokog afiniteta prema staničnoj membrani mikroorganizma, Gingisan mijenja njegovu povrsinu i djeluje bakteriostatski i baktericidno. U usnoj šupljini se postiže dezinficirajuće depo djelovanje. Kod redovite primjene Gingisana smanjuje se stvaranje zubnog kamenca.O izboru antibiotika ćete morati konzultirati svog veterinara. Najbolji antibiotik za liječenje bolesti usne šupljine kod pasa i mačaka registriran u Hrvatskoj je Stomorgyl i indiciran je kod stomatitisa, gingivitisa, periodontitisa,  halitosisa, pyorrheae, dentalnih apscesa, sinusitisa, infekcije obrazne stijenke nakon ozljede, upala ždrijela, tonzila i dr. Na tržište dolazi u tri jačine, ovisno o kilaži psa ili mačke (Stomorgyl 2, Stomorgyl 10 i Stomorgyl 20).Infekcije usne šupljine u mesojeda najčešće uzrokuju bakterije: Streptococcus spp., Pasteurella multocida, Staphylococcus spp i neke anaerobne vrste. Prilikom bakterijskih stomatitisa također su prisutne spirohete i fuziformne bakterije. Kod periodontalne bolesti prvo nastaje zubni plak kojeg koloniziraju aerobne, a potom anaerobne bakterije. Stomorgyl je kombinacija spiramicina i metronidazola. Spiramicin koči rast i prekomjerno umnažanje Gram pozitivnih bakterija i mikoplazma, a slabije djeluje na Gram negativne bakterije. Metronidazol djeluje protiv Gram negativnih i Gram pozitivnih anaerobnih  bakterija. Metronidazoli spiramicin u spektru se nadopunjuju te njihova kombinacija djeluje na sve patogene uzročnike upale usne šupljine.Što se prehrane tiče, najbolje bi bilo da ga hranite "a/d" konzervom za oporavak od Hill'sa koja je polutekuće konzistencije pa se može davati i sa sondom. "A/d" konzerva sadrži visoku razinu bjelančevina i masti, za koje je pokazano da pomažu u očuvanju nemasne tjelesne mase i održavanju dostatnima imunih funkcija. Cilj "a/d" konzerve je da osigura povećan unos glutamina, arginina, cinka, u mastima topivih vitamina, kalija, omega-3 masnih kiselina i aminokiselina s razgranatim lancima za koje je pokazano da su korisne tijekom oporavka.Svakako posjetite veterinara jer bakterije iz bolesnog zuba krvlju putuju do srca i tako mogu oslabiti već načeti srčani mišić i srčane zaliske Vašeg psa.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Dobar vam dan. Nešto više od dvadeset dana ponosna sam vlasnica mopsa starog 3 mjeseca. Hranim ga Royal Caninom, međutim zadnja dva dana počeo je odbijati hranu. Ne mogu odgonetnuti u čemu je problem jer je upravo tu hranu prije ova dva dana jednostavno "gutao". Doduše, prošli tjedan probao je i kuhanu piletinu s rižom, ali je nakon toga svejedno jeo svoju hranu. Jesam li pogriješila što sam mu uopće ponudila piletinu? I trebam li mijenjati Royal Canin nekom drugom psećom hranom ili da ustrajem na ovoj? Čitala sam kako ljudi svojim mopsevima daju i kravlji sir, banane, mandarine, jabuke i slično pa me zanima vaše mišljenje o tome. Lijepi pozdrav, DanijelaO: Odbijanje hrane može biti posljedica banalnih razloga - da se psu ta vrsta hrane iz nekog razloga prestala sviđati pa je više ne želi jesti, da pas jede previše poslastica u međuobrocima ili je u pitanju bolest.Ukoliko je razlog odbijanja hrane previše poslastica koje psa zasite pa svoj redovni obrok ne pojede do kraja, problem ćete riješiti reduciranjem poslastica (možete ih svesti na minimum ili ih na neko vrijeme potpuno izbacite sa jelovnika).Ponekad se događa da pas iz nepoznatog razloga odbije hranu koju je do nedavno još normalno jeo.To može biti ili zbog toga što je malo izbirljiviji pa se nakon kraćeg vremena zasitio određenog okusa ili zbog toga što je probao konzervu ili hranu za ljude, koje su intenzivnijeg okusa i mirisa, pa mu se dehidrat više ''ne sviđa''.Bez obzira koji od navedenih je pravi razlog, problem se vrlo lako rješava promjenom hrane, a ako mu dajete kombinaciju dehidrata i konzervi, neka svaka vrsta hrane bude u posebnom obroku jer bi se inače moglo dogoditi da jedino tu zajedničku kombinaciju pas prihvati kao cjeloviti obrok pa, kad mu ponudite dehidrat bez konzerve, postoji mogućnost da ga neće htjeti jesti.Naveli ste da psa hranite sa Royal Caninom, stoga bih Vam preporučila i neke druge hrane iz skupine superpremium hrane:1. Eukanuba ''Puppy small'' sa okusom piletine ili ''Puppy all'' sa okusom janjetine i riže 2. Pro plan ''Puppy small protection'' sa okusom piletine 3. Hill's ''Puppy mini'' dehidrat i konzeve za štence (neovisno o pasmini) sa okusom piletine 4. Nature's best ''Puppy Mini/Medium'' sa okusom piletinePonekad se odbijanje hrane javlja i kao simptom određenih bolesti. Najčešće su u pitanju problemi sa zubima ili desnima (zbog bolnosti pas odbija žvakati); upala ždrijela (zbog bolnosti otežano guta pa zato i odbija hranu); želučano-crijevne poremetnje; određene virusne, bakterijske ili parazitarne bolesti (obično se uz njih jave i dodatni simptomi) i drugo. Dijagnoza bolesti se postavlja isključivo na temelju kliničkog pregleda, stoga, ukoliko se sa promjenom hrane apetit Vašeg psa ne popravi, to je znak da je situacija ozbiljna i da ga što prije morate odvesti na pregled kod veterinara.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan, nedavno smo kastrirali psa i zanima me kako bi njegovi testisi trebali izgledati nakon operacije, jer su kod neseg psa dosta nateceni i tamni? Nikolina O: Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja, te u onih koje su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. U kirurgiji je poželjna regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Tako koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom, a mišići ograničenu (kod malih se defekata stvore nova mišićna vlakna, a kod većih je to nemoguće). Periferni živci imaju veliku moć regeneracije pri čemu udaljenost između presječenih dijelova živca treba biti ispod 1 cm. Živčano tkivo središnjeg živčanog sustava zaraštava reparacijom. Krvne žile se ne nadoknađuju direktno regeneracijom, već nastankom kolateralnog krvotoka ili proširenjem vasa vasorum ili nastankom anastomoza između susjednih krvnih žila. Tetivna vlakna se nadoknađuju bujanjem peritendineuma i fascilarnog veziva čime nastaje ožiljak koji ima čvrszoću, ali ne i elastičnost. Fascije se spajaju ožiljkom vezivnog tkiva. Hrskavično tkivo zaraštava isključivo reparacijom dok se koštano tkivo dobro regenerira.Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Kod zatvorenih ozljeda proces je isti, samo je resorpcija mrtvog tkiva sporija.Ranjavanjem nastaje krvarenje koje ispire ranu. Nakon 45 minuta se na površini rane nađu leukociti. Obično se stvori krasta koja otpadne nakon 2 dana te se ponovnim sušenjem rane stvori nova krasta. Za 3 - 4 dana nastaje mlado granulacijsko tkivo. Površina rane zatvara se rastom kože sa strane.Načini zaraštavanja rane su primarno -CIKATRISATIO PER PRIMAM INTENTIONEM, sekundarno - CIKATRISATIO PER SECUNDAM i zaraštavanje pod krastom - CIKATRISATIO SUB CRUSTAM. O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela i sl.Kastracijske komplikacije se mogu javiti kao krvarenja, prolaps organa i infekcije. Krvarenje iz arterije spermatike može nastati pri pogrešnom postavljanju ligature. Ponekad krvare i skrotalne žile, osobito proširene vene ingvinalnog područja zbog prekida prilikom prepariranja testisa. Do prolapsa organa može doći ako se funikulus prereže prekratko, neposredno uz testis, te dođe do ispadanja funikulusa spermatikusa. Moguće su infekcije pa treba poduzeti aseptične mjere. Prvih pet dana nakon kastracije može se pojaviti upalni edem skrotuma i prepucija kao posljedica kastracije i poremećaja cirkulacije u okolici rane. Šetnjom će se edem smanjiti. Ako je povišena tjelesna temperatura potrebno je pregledati skrotum i područje funikulusa. Ako je posrijedi retencija sekreta, skrotum je otečen i nešto bolan, a može se utvrditi i fluktuacija. Rubovi rane su sljepljeni i suhi. Kod infekcije područje skrotuma je otečeno, temperirano i bolno. Pas je apatičan, bez apetita i hoda sapeto te je potrebno, osim aplikacije antibioticima, ranu obraditi. Pri anaerobnoj infekciji oteklina skrotuma naglo se širi po čitavom trbuhu. Uz naglo pogoršanje općeg stanja, pas može uginuti za nekoliko dana. Fistula funikulusa se razvija poslije gnojne upale i flegmone funikulusa te je potrebno gnoj ispustiti.Ako Vam se rana kod Vašeg psa čini sumnjivom, svakako ga odvedite veterinaru prije nego se stanje pogorša.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kokericu od godinu dana koju hranim TROVET CPF hranom. U zadnje vrijeme je počela jesti zid. Da li da joj promijenim hranu (molim vaš savjet koju) ili joj treba dodati neke vitamine? Hvala, Vesna O: Alotriofagija ili neprirodan apetit nastaje obično kad je poremećen promet mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom nastaje zbog njihovog nedostatka u organizmu. Razlikujemo hipovitaminozu - relativna nestašica vitamina i avitaminozu - stanje kada pojedinih vitamina u tijelu gotovo posve nedostaje. Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, dok drugi sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Neki vitamini djeluju kao kofermenti, a neki su u uskoj vezi s tvarima hormonalne djelatnosti, bitni su za imunološki odgovor organizma, sudjeluju kod prijenosa živčanih impulsa. Dnevne potrebe za vitaminima ovise o dobi psa, nivou aktivnosti, spolu i mnogim drugim faktorima. Nestašica vitamina se naziva još i avitaminoza, a  nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani - primarna ili alimentarna nestašica vitamina. Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različite poremetnje koje otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremetnje koje dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremetnje u probavi i endokarenciju zbog poremetnje u mijeni tvari. Minerali su jedni od najvažnijih sastojaka kako ljudskog tako i životinjskog organizma. U organizam se minerali unose u obliku soli, iona i kompleksnih spojeva. Najvažniji mineral koji se unosi u organizam je natrij klorid. Osim kalij klorida, bitne su kalijeve soli, kalcijeve soli, magnezijeve soli, fosfati, soli cinka, joda, bakra, željeza, molibdena, kobalta, mangana, vanadija i selena. Minerali se dijele na makroelemente (Na, K, Ca, Mg, P), mikroelemente (Fe, I, Cu, Zn, F, Se) i elemente u tragovima (Mn, V, Mo, Co).Kako biste uklonili nestašicu vitamina i minerala u organizmu, potrebno je kujici dodavati u hranu vitaminsko-mineralne preparate: od Pfizera "VMP" (vitamini, minerali, proteini), od Vetoquinola "Geri-pet pastu" (dopunsko sredstvo za pse i mačke starije dobi), od Canine "Canillete" (mineralni dodatak hrani za pse), od Veterine "Kostovit" (vitaminsko-mineralni dodatak hrani za sve vrste i kategorije životinja).