*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imala sam psića 14 tjedana, rasa pomerijan. Redovno je dobijala vakcine i bila zdrava. Prije par dana primjetili smo da teško diše. Iduće jutro njeno stanje se bilo pogoršalo tako da smo je odnijeli veterinaru. Oni su obavili snimke i rekli nam da ima tekućinu u plućima i da je njeno srce veliko za njenu veličinu. Dali su joj kisik i antibiotik. 12 sati se patila i umrla. Veterinari nam nisu mogli obrazložiti dijagnozu. Ne razumijem kako je moguće da se pas, kojem mu je bilo 3 mjeseca i bio je zdrav, za jedan dan razboli i da umre. Nije nam dala vremena da je uputimo specijalisti za bolju njegu. Moje pitanje za Vas je - da li Vi imate ikakvu ideju o razlogu njene tako brze smrti? Iskreno hvala. SnježaO: Njemački špic je pasmina malih pasa, a jedna je od najstarijih u srednjoj Europi. Od nje potječe veliki broj drugih pasmina. Drugi naziv za ovu pasminu je i pomerijan.Dugogodišnjom selekcijom pasa, u smislu odabira jedinki standardnih svojstava, čovjek je narušio utjecaj prirodne selekcije. Stoga se, na žalost, u određenih pasmina ili pasa križanih u bliskom srodstvu javljaju mnoge nasljedne bolesti, a poznate su i pasminske predispozicije za određena oboljenja. U Vašeg šteneta se najvjerojatnije radilo o zatajenju srca. Zatajenje srca je posljedica urođenih ili stečenih srčanih grešaka. Greške srca označuju različite strukturne i morfološke promjene na srčanim zaliscima i otvorima zbog različitih patoloških procesa, kao i promjene nastale u razvoju srca. Ispitivanja učestalosti pojedinih urodenih srčanih mana u pasa su pokazala da je najčešća urođena mana ductus arteriosus Botalli persistens, zatim pulmonalna i aortna stenoza, te insuficijencije srčanih zalistaka.Prognoze kod ovih mana zavise o veličini defekta i kompenzatornim mehanizmima srca. Pri većini se, uslijed slabosti srca, javljaju komplikacije u cirkulaciji (staza krvi u venoznom dijelu krvotoka, u plućima, jetri i bubrezima), te životinja može uginuti u vrlo kratkom periodu.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 08.11.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Naša labradorica je prvi put počela šepati sa 4 mjeseca kada se u nju, u punom trku, zaletila velika kuja zlatnog retrivera. Šepanje je trajalo 5 dana i onda je počela normalno hodati. Sve je bilo u redu do 10. mjeseca kada je nakon igre sa psima ponovno počela šepati na istu (prednju desnu) nogu. To je trajalo dva dana. Zatim smo joj po vašoj preporuci kupili prah za stabilizaciiju lokomotornog sustava i otada pa do svog 17. mj (koliko ima sada) nije imala problema s nogama. Štoviše, postala je puno življa, brža i izdržljiviija. Prah joj još uvijek dodajemo. No, prije četiri dana igrala se sa kujicom samojeda. Sve je bilo u redu dok se ova nije zaletila u nju opet u desnu nogu. Moja labradorica je zacvilila i pala, ali kad se ustala nastavila se igrati i trčati kao da ništa nije bilo. Mislila sam da neće biti posljedica, ali sam se prevarila. Ujutro kad smo krenuli u šetnju, ona je opet šepala i nije prestala ni do danas. Nakon svih tih udaraca uvijek u istu nogu, već se pomalo bojim za nju. Mislim da je riječ o ligamentima i tetivamma, pošto vidim da je ne bole zglobovi. Molim vas za savjet jer znam da ćete mi pomoći kao i uvijek do sada. Hvala, JadrankaO: Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta, ili zbog tromboza većih krvnih žila.Pretraga na hromost obuhvaća: - temeljno uzetu anamnezu- inspekciju- palpaciju- dijagnostičke injekcije- rentgensku pretragu- ultrazvučnu pretraguPrema opisanim promjenama u slučaju Vašeg psa se možda radi ili o miozitisu ili o bolesti tetiva. Miozitis je prikrivena povreda jer nema diskontinuiteta kože i potkožja pa je teško uočljiv. Miozitis je zapravo upala koja se odvija u mišićnom vezivu (perimiziju), ali može doći i do oštećenja mišićnih vlakana kod produktivne upale ili poremećaju u ishrani mišića (upalni procesi rezultirat će degenerativnim procesima u mišićnom parenhimu). Tok bolesti može biti akutan i kroničan. Kroničan tok karakterizira jako bujanje intersticija. Akutni miozitis najčešće nastaje zbog gnječenja i istezanja i sličnih pojava koje dovode do prekida kontinuiteta mišićnih vlakana. Mišić je zadebljao, temperiran, bolan, javljaju se smetnje u njegovoj funkciji, hromost, ukočen hod. Nakon kretanja mišić postaje elastičniji. Kronični miozitis obično nastaje iz akutnog kod dugotrajnog djelovanja uzroka. Može nastati i nakon čestih gnječenja te rana koje teško zaraštavaju. Bolest može biti vezana i uz infekciju bakterijama gnojenja (aktinomikoza, botriomikoza) koje uzrokuju bujanje veziva. Mišić je zadebljao, gubi kontraktilnost. Posljedica je hromost i inaktivna atrofija mišića. Dijagnoza bolesti se svodi na objektivnu pretragu i isključivanje ostalih patoloških stanja koje dovode do hromosti.Druga je mogućnost da se radi o bolestima tetiva. Prekid kontinuiteta tkiva tetiva se dijeli na fibrilarni (fascikularni), nepotpuni i potpuni. Fibrilarni prekid tetiva zapravo predstavlja upalu tetiva-tendinitis. Prejako istezanje tetiva uzrokuje prekid pojedinih tetivnih fibrila (fascikula). Snopovi tetivnih vlakana olabave. Tok takvih fibrila je valovit, umjesto paralelan. U interfibrilarnom intersticijskom tkivu se javljaju krvni podljevi, serozna nakupljanja i upalne reakcije. Ovi se defekti prvo ispune vezivnim tkivom koje preuzima njihovu funkciju, ali zbog nedostatka elastičnosti funkcija nije potpuna. Zbog toga odeblja peri i paratendineum te intersticij, a posebno interfibrilarno vezivo. Kasnije se preobrazi u čvrsto vezivo (čvrsto zbijeno fibrozno tkivo). Takva tetiva je odebljala i bolna. Prekid fibrila i fascikula manjeg stupnja nije uočljiv niti zamjetan opipom, a kontinuitet tetive je očuvan. S obzirom da klinički prvenstveno nastaju procesi reparativne upale, ovaj fibrilarni diskontinuitet nazivamo upalom tetiva (tendinitis).Svakako odvedite psa veterinaru na pregled kako bi pomoću dijagnostičkih metoda mogao utvrditi o čemu se točno radi i kako bi krenuo s terapijom.Osim glukozamina koje ste psu dodavali kao nadopunu prehrani, postoji i medicinska hrana za probleme lokomotornog sustava. To je od Hill'sa "j/d" hrana i od Royal Canina "Mobility support".
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 08.11.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo mužjaka mađarske vižle starog godinu dana. Jako je zaigran i druželjubiv. Ako nije na uzici kad smo u šetnji, a netko prolazi pokraj livade gdje šećemo, bilo sa psom ili sam, on odmah trči u tom smjeru. Do sad ga nikako nismo uspjeli odviknuti od te ružne navike, s obzirom da se neki ljudi boje za svoje pse ili sebe. Također, sve igračke rastrga u komade koje guta. Grize svoju dekicu, komade drva koje nađe vani ili bilo koje ostale stvari na koje naiđe. Kupljenu kost nije izgrizao do kraja, nego je veće komade progutao i kasnije povratio. Općenito ima jak poriv za nošenjem stvari, griženjem i gutanjem istih. Ne bavimo se lovom, a on je iz lovačkog legla. Unaprijed hvala, JanjaO: Vižla je lovački pas srednje veličine, mišićavog tijela, ali nježnog izgleda. Inteligentna je, privržena čovjeku i stabilna. Ovu je pasminu lako odgojiti i dresirati, no teško podnose grubosti. Stoga je za rad s ovim psom potrebna mirnoća i strpljivost, kao i razumijevanje njihove genetski uvjetovane povećane potrebe za kretanjem i lovom. S odgojem pasa treba započeti u prvim mjesecima života, a cilj je naučiti štene osnovama prihvatljivog ponašanja u zajednici kojoj pripada. S dresurom bi trebalo početi u dobi od 8 do 10 mjeseci. S psom bi prije svega trebali savladati osnovne vježbe poslušnosti (dođi, sjedni, lezi, čekaj), te ih nadograditi vježbom hodanja uz nogu.U dresuri se koriste metode nagrade i kazne. Kazna ili nagrada trebaju slijediti neposredno nakon izvršenog jer jedino tako će pas stvarati uslovne reflekse kojima ćete moći upravljati. Uvijek treba pokušati s pozitivnim poticajima, a samo iznimno može se koristiti i kazna. Vježbe bi trebale biti kratke (30 min), a treba ih ponavljati tako dugo dok ih pas ne savlada.Greške u ponašanju i loše navike razvit će se ukoliko se s psom ne radi, te ako pas ne zadovolji svoju potrebu za mentalnim i fizičkim aktivnostima. Psima je teško razumjeti neke naredbe i s njima treba uporno i dosljedno raditi. Neposluh u pasa koji se ne ispravlja životinja će koristiti kao prihvatljiv obrazac ponašanja.Moja je preporuka da psa uključite u neki od programa dresure u kojem ćete zajedno s dreserom proraditi osnovne vježbe poslušnosti te ih nastaviti svakodnevno vježbati. Vaš pas je mlad, nemojte dugo čekati jer će s vremenom biti sve teže ispraviti greške u ponašanju.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 08.11.2007.
Odgovara: Ivan Marić, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Pronašli smo štene cca staro 1,5 mj., ima 2,00 kg. Veterinar nam je dao pastu za čišćenje od parazita, nakon 12 sati krenule su gliste sa stolicom, već 4 gliste od cca 10-15 cm dužine, tanke, bijele. Interesira nas da li je to opasno za ljude i prenosivo jer imamo bebicu od 6 mj i malo smo u strahu. Lijepi pozdrav od Ivane i od male, slatke, čupave Ami O: Prisustvo crijevnih nematoda (glista) kod mladih štenaca uobičajena je pojava, smatra se da gotovo nema šteneta koje nije invadirano glistama. Zbog toga je potrebno izvršiti dehelmintizaciju štenaca u najranijoj dobi i nastavljati postupak periodički za vrijeme cijelog života psa. Od crijevnih nematoda kod pasa najčešće nalazimo Toxocaru canis (dugačka 10-18 cm) koja je i najznačajnija zbog mogućnosti invadiranja ljudi, ali i zbog opasnosti za mlado štene ukoliko nije pravovremeno "očišćeno" nekim antiparazitskim sredstvom.Mladi psi se invadiraju putem vode ili hrane kontaminirane jajašcima u kojima je razvijena invaziona ličinka. Ličinka se iz jajašca oslobodi u tankom crijevu i migriraju kroz mukozu crijeva, preko krvotoka i jetre, sve do pluća. Iskašljavanjem dospiju u ždrijelo, gdje budu progutane, te dozrijevaju u tankom crijevu u odrasle jedinke koje proizvode nova jajašca. Međutim, kada jajašca s invazionim ličinkama proguta starija životinja, larve migracijom mogu završiti u jetri, mišićima, vezivnom tkivu, bubrezima i mnogim drugim tkivima gdje prelaze u stadij mirovanja koji može trajati i nekoliko godina. Kod gravidnih kuja te se ličinke ponovo aktiviraju u zadnjoj trećini graviditeta i putem krvotoka, preko placente, invadiraju fetus. Neke larve migracijom stignu do mliječnih žlijezda pa se putem mlijeka prenose na štence. Na taj se način štenci invadiraju još intrauterino (u maternici) ili galaktogeno (putem mlijeka) pa je moguće pronaći gliste u crijevima šteneta starog 1 tjedan. Životinje s jakom invazijom zaostaju u rastu, slabe su kondicije, imaju "napuhnut" trbuh i slabu kvalitetu dlačnog pokrivača. Dijagnoza se postavlja koprološkom pretragom, odnosno pronalaskom jajašaca u fecesu.Toksokarozu kod ljudi uzrokuje invazija ličinkama Toxocare canis tzv. larva migrans. Ličinka koja je invadirala čovjeka nikada se ne razvije u odraslu glistu, ali svojom migracijom po tijelu uzrokuje oštećenja raznih organa. Simptomi bolesti zavise od organa u kojemu su ličinke nalaze. U blažim oblicima simptomi su slabo izraženi i bolest može proći neprimjetno. U težim slučajavima javlja se vrućica, kašljanje, bronhitis, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi, te granulomatozni retinitis (koji može završiti i sljepoćom ), a ukoliko ličinke završe u mozgu moguće su smetnje središnjeg živčanog sustava. Ljudi se invadiraju unosom jajašaca s invazivnom ličinkom koja se nalaze u okolišu kontaminiranom psećim izmetom; za djecu su posebno opasni javni parkovi i pješčanici.Od ostalih unutrašnjih parazita koji se mogu pronaći kod pasa a opasni su i za čovjeka, spomenuo bih još Echinococcus granulosus (malu pasju trakavicu). Mala pasja trakavica živi u crijevima pasa ali za svoj razvoj treba prijelaznog nosioca. U priprodnim uvjetima razvoj ove trakavice povezan je hranidbenim lancem lovca i lovine odnosno biljoždera i mesoždera. Biljožderi i svežderi se invadiraju unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom mesoždera (pasa). U prijelaznom nosioca iz jajašca se izlegu onkosfere koje putem krvotoka dospiju u jetru ili pluća a moguće i srce i druge organe te tamo tvore cistične tvorbe (hidatidni mjehur) u kojem se razvijaju ličinke novih trakavica. Mesožderi se invadiraju kada pojedu iznutrice životinja u kojima se nalazio hidatidni mjehur.Čovjek ima ulogu prijelaznog nositelja a može se invadirati unosom hrane ili vode kontaminirane izmetom psa koji ima ehinokokozu ili direktnim kontaktom s psom koji na dlaci ima sasušene članke trakavice ili jajašca. Ehinokokoza može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme kod čovjeka. Opasnost ne predstavlja sama trakavica, nego hidatidni mjehur koji se stvara u tijelu i vrši pritisak na okolne organe a moguća je i alergijska reakcija na sadržaj hidatidnog mjehura. Prelaskom na komercijalnu gotovu hranu za pse prekinut je razvojni ciklus trakavice, tako da se ehinokokoza danas javlja puno rijeđe kod pasa a posredno sve manje slućajeva je zabilježeno i kod ljudi. Bolest se liječi antiparazitskim ljekovima i kirurškim odstranjivanjem hidatidnog mjehura.Danas puno češća ali manje opasna je pseća trakavica Dipylidium caninum. Čovjek (kao i pas) može biti nosioc trakavice Dipylidium caninum (za razliku od prijelaznog nositelja kod ehinokokoze), dok je prijelazni nositelj za Dipylidium pseća buha. Zbog toga je u suzbijanju invazije s Dipylidium caninum kod pasa i mačaka osim antiparazitske terapije unutrašnjih parazita bitno redovito provoditi i zaštitu od vanjskih parazita (u ovom slučaju buha). Invazija kod ljudi nastaje kada pojedu pseću buhu koja je nosioc ličinke trakavice. Simptomi su proljev, grčevi i nadraženost (svrbež) u području anusa.O samom postupku čišćenja pasa od parazita pisala je moja kolegica, pa Vas upućujem na njene tekstove koje možete pročitati na stranicama:Paraziti kod štenetaŠtene ima glisteIz svega navedenog vidljivo je koliko je bitno da vlasnici imaju svijest o potrebi redovitog "čišćenja" svojih ljubimaca od parazita. Iako svaki od navednih parazita može više ili manje narušiti zdravlje čovjeka, želim na kraju naglasiti da milijuni ljudi danas žive u svojim domovima u bliskom kontaktu sa svojim kućnim ljubimcima, a učestalost bolesti uzrokovanih psećim parazitima je izuzetno mala. Problemi nastaju samo onda kada se vlasnici ne brinu dovoljno za zdravlje svojih ljubimaca i ne slijede upute veterinara o potrebi doživotnog suzbijanja kako crijevnih tako i vanjskih parazita. Pravilnom i redovitom provedbom antiparazitske terapije i normalnim higijenskim navikama svaki vlasnik će osigurati zdravlje svom ljubimcu te tako zaštititi i svoje zdravlje.
Ivan Marić, dr.vet.med. | 07.11.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ukratko mi opišite što je Wobbelerov sindrom. Dora O: Wobbler sindrom bolest je živčanog sustava uzrokovana pritiskom kralješničke moždine u dijelu donje vratne kralješnice ili zbog malformacije kralješnice ili malokluzije (kad se kralješci ne podudaraju kako treba). Ovo uzrokuje od slabijih pa do teških posljedica na kretanje psa. Iako predstavlja bolest vratne kralješnice, tipično su klinički znakovi najprije vidljivi na stražnjim nogama. Druga patološka stanja mogu maskirati simptome, tako da je jedini način dijagnostike postupak specifične RTG-snimke. U mladih pasa s blagim simptomima, problem se može riješiti sam od sebe uz kontroliranu aktivnost.Najčešće obolijevaju doberman pinčeri i njemačke doge, dok ostali psi imaju slične ali ne identično opisane simptome: bokser, baset, bullmastif, weimeraner, labrador retriever, njemački ovčar, dalmatiner, samojed, irski seter.Uzrok Wobbler sindroma nije poznat iako se usko povezuje s brzim rastom i genetikom. Simptomi se obično pojavljuju najprije u stražnjim nogama kao blaga inkoordinacija u hodu (ataksija), a može progresirati tako da su zahvaćene i prednje noge. Teški slučajevi rezultiraju nespretnošću, lelujavim, "pijanim" hodom i problemima koordinacije prilikom naglog okretanja.U njemačkih doga javlja se wobbler sindrom od 10 mjeseci do godine i pol dana, iako se može manifestirati i u dobi 4 ili 5 godine, ali i mladih oko 5 tjedana. U doberman pinčera se obično ne javlja do dobi od 4 ili 5 godina.Dijagnoza se temelji na neurološkom pregledu te RTG-snimkom vratne kralješnice i mijelogramskom RTG. Liječenje uključuje korištenje kortikosteroida, zaštitnog okovratnika i kirurškog zahvata. Kirurgijom se zbližavaju dva nestabilna kralješka čime se oslabljuje pritisak na kralješničku moždinu. Na žalost, ovim zahvatom se radi dodatni stres na susjedne kralješke što može dovesti do povratka procesa. Veliki postotak oboljelih ima dugotrajan život bez boli, s minimalnim ili bez liječenja. Kod drugih, proces vrlo brzo napreduje i kod njih, na žalost, eutanazija predstavlja jedini izbor.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.11.2007.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene srednjoazijskog ovčara, star je 7 mjeseci i potpuno je bijele boje. U posljednja 3 tjedna pocrvenjela mu je dlaka između prstiju, što i nije neki veliki estetski problem. Međutim, prije 3 dana mu je i rep poprimio vidljivo ružičastu boju. Od prije 7 dana uzima Klavocin bid tablete zbog stafilokokne upale uha te zbog ranice na šapi također izazvane stafilokokom. Hranimo ga isključivo Royal Giant Puppy hranom. Zanima me možete li pretpostaviti koji je uzrok pojavljivanja crvenog pigmenta i što mogu učiniti da to spriječim. Hvala unaprijed, LidijaO: Prema promjenama koje ste mi opisali (iako niste naveli liže li se pas intenzivno po navedenim mjestima, postoji li svrbež ili ih gricka), vrlo mi je teško točno reći što je ovu pojavu uzrokovalo. Za to bi ipak bio potreban klinički pregled psa, a prema potrebi i dodatne kliničke pretrage. Ono na što sam posumnjala je Malassezia pachydermatis.Malassezia pachydermatis spada u kvasnice koje su fiziološki stanovnici kože. Do kliničkog oboljenja najčešće dolazi u trenutku kada je zbog neke druge bolesti (bakterijska infekcija, alergija, seboroični dermatitis) oslabio imunološki status kože pa je došlo do sekundarnog bujanja Malassezia. Osim toga, razvoju ovih kvasnica pogoduju toplina i visoki postotak vlage pa se zato problemi sa Malasseziom češće javljaju za toplijih (ljetnih) mjeseci, iako nije isključeno da se pojave i zimi (ukoliko su životinje držane u grijanom prostoru).Infekcija je uglavnom lokalizirana (na njuški, uškama, na šapama - između prstiju ili u perianalnoj regiji), iako se u težim slučajevima javlja i generalizirani oblik. Osnovni simptom je dugotrajan svrbež, a budući se životinja konstantno češe, liže ili gricka, moguće su i dodatne traumatizacije kože, što može biti ''pogodno tlo'' za razvoj sekundarnih bakterijskih infekcija. Vlasnici najčešće primijete da im pas konstantno trlja njušku o razne predmete, da liže ili gricka šape ili područje oko anusa. Osim ovih simptoma, javlja se i gubitak dlake, crvenilo kože, hiperpigmentacija (pojava crnih točkica za koje u početku većina vlasnika zamijenjuje sa prljavštinom na koži ili pak dolazi do promjene boje dlake, kao posljedica konstantnog lizanja) na određenom području, a u težim slučajevima, uglavnom kod dugotrajnih infekcija, javljaju se i zadebljanja kože. Kod generaliziranog oblika dlaka je uglavnom masnija, bez sjaja, a koža perutava i karakterističnog mirisa.Bolest se dijagnosticira uzimanjem brisa, otiska ili strugotina kože u kojima se pod mikroskopom uočavaju Malassezie. Međutim, kako su ove kvasnice normalni stanovnici kože, mikroskopski nalaz se kombinira sa pozitivnom reakcijom na terapiju. Tada je i potvrđena dijagnoza bolesti.Za liječenje se obično koriste antimikotici (u obliku šampona ili krema za lokalnu terapiju, odnosno antimikotici koji idu peroralno u kombinaciji sa šamponima kod generaliziranog oblika) ili preparati na bazi klorheksidina i sumpora. Liječenje je dugotrajno, najčešće traje oko mjesec dana (u težim slučajevima i duže) i uvijek treba biti pod nadzorom veterinara.Osim toga, naveli ste da se Vaš pas trenutno liječi od stafilokokne infekcije, što je mogao biti dovoljan razlog da se uz stafilokoknu, razbuktala i sekundarna infekcija Malsseziom. Iz tog je razloga vrlo lako moguće da se upravo zato pas možda malo učestalije lizao i grickao po navedenim mjestima,što bi moglo promijeniti boju dlake.Na žalost, svijetliji psi su mnogo osjetljiviji od ostalih, tako da su i promjene u boji dlake mnogo učestalije. Međutim, osim iz estetskih razloga, promjena u boji dlake ne predstavlja nešto što bi trebalo izazivati posebnu zabrinutost vlasnika.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 06.11.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Koje se vrste trakavice mogu prenijeti sa psa na mačku? Može li se mačka zaraziti trakavicom ehinokok i zatim ju prenijeti na čovjeka? Hvala unaprijed! Anamarija O: Trakavice pripadaju plošnjacima. Tijelo trakavice je izduženo i sastavljeno od članaka. Na prednjem kraju trakavica ima tzv. skoleks koji je opskrbljen sisaljkama, a često i kukicama pomoću kojih se hvata za stijenku organa u kojem živi. Na skoleks se nadovezuje kratak vrat trakavice. Iz vrata se pupanjem stvaraju pojedini članci ili proglotide. Članci se lančano nižu, tako da uvijek iz vrata trakavice novostvoreni članci potišću stare. Članci sadrže završetke živaca, kanaliće za izlučivanje, te muške i ženske spolne organe. Trakavice su dvospolci. U mladim člancima se najprije razvijaju muški, a u starijim člancima ženski spolni organi. Mlađi članci oplođuju starije. Kako se članci odaljuju od vrata, bivaju sve stariji i zreliji i u njima postepeno atrofiraju muški i ženski spolni organi. Samo uterus ostaje održan i pun brojnih jajašaca. Jajašce sadrži zametak sa šest kukica tzv. embrio heksakant koji se razvije u ličinku u jednom ili više prelaznih nosilaca. Trakavice nemaju razvijen probavni sustav te se hrane osmotski čitavom površinom tijela. Odrasle su trakavice nametnici probavnih organa kralježnjaka. Međutim, u toku razvoja potreban im je jedan prijelazni nosilac, a u nekih vrsta i više njih, u čijim se organima razvijaju ličinke.Echinococcus granulosus - pasja trakavica dugačka je 3-6 mm. Tijelo joj se satoji od skoleksa, kratkog vrata i obično samo tri proglotide. Skoleks ima na vrhu rostelum s vjenčićem kukica, a sa strane četiri okrugle sisaljke. Proglotide su izdužene, a zadna (treća) proglotida, zrela je i ima razgranati uterus s mnogo jajašaca. Odrasli nametnik je dvospolac (kao i sve druge trakavice).Pas i njemu srodne životinje-canidi su glavni nosioci ehinokoka (mačke-felidi ne mogu biti nosioci), ali je u njegovom razvojnom krugu potreban prijelazni nosilac (biljojedi - govedo, ovca, koza; svinja; čovjek). U njima se razvijaju mjehurasti stadiji ličinke, tzv. hidatidne ciste ehinokoka. Jajašca trakavice izlaze u zrelim člancima iz crijeva zaražena psa izmetom. Pas na taj način rasijava na tisuće jajašaca u svoju okolicu, te ih nosi i na dlaci i na njušci. Za širenje zaraze najopasniji su psi lutalice i psi čuvari stoke. Redovito pranje ruku, pranje i čišćenje voća i povrća su najvažnije mjere osobne zaštite. Ne smije se, primjerice prilikom klanja stoke, psu davati zaražene sirove iznutrice jer pas tako postaje izvorom zaraze za čovjeka. Skoleksima ehinokoka u mjehuru može se zaraziti samo pas i njemu srodne životinje u čijim se crijevima jedino može razviti odrasla trakavica.Echinococcus multilocularis je dugačak 2-2,5 mm te obično uz skoleks i vrat ima četiri proglotide. Javlja se na području Bavarske, Tirola, Švicarske i Italije. Domaćini odrasle trakavice su češće mačka i lisica, a rjeđe pas. U prirodi sje prijelazni domaćin poljski miš u kojem se razvija ličinka koja ne raste kao cista već stvara mnogobrojne mjehuriće koji se u napadnutom organu šire i razaraju tkiva poput zloćudnog tumora. Taj se oblik ličinke zove echinococcus alveolaris. On se može razviti i u čovjeku koji se zarazi jajašcima iz izmeta lisice ili mačke. Budući da se ličinka zbog urašćivanja u tkivo ne može kirurški potpuno odstranit, zaraza čovjeka gotovo potpuno završava smrću.Diphyllobothrium latum-riblja trakavica je jedan od najvećih crijevnih nametnika čovjeka. Može doseći dužinu i veću od 10 metara. Odrasla trakavica živi u tankom crijevu čovjeka i nekih životinja, najčešće psa i mačke. Prisutnost nametnika u crijevu izaziva veće ili manje crijevne poremećaje i bol u trbuhu. Osim toga, trakavica svojom velikom površinom oduzima znatne količine hranjivih probavljenih sastojaka u tankom crijevu. Važan je gubitak vitamina B12 jer njegov nedostatak dovodi do perniciozne anemije. Prelazni nosioci su slatkovodni račići i riba. Već u crijevu glavnog nosioca (čovjek, pas, mačka) iz zrelih proglotida izlaze jajšca i izmetom napuštaju crijevo. Čovjek, mačka i pas se zaraze jedući zaraženu sirovu ribu.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 02.11.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, prvo Vas moram pohvaliti i zahvaliti vam se na iskazanom strpljenju i brojnim savjetima. A sada problem: promjenila sam radno vrijeme, i sada sam u mogućnosti šetati svoga psa u 6 ujutro i tek oko 17 h, za sada molim prijatelje da ga prošeću u vremenu između, ali to neće moći tako uvijek biti jer, normalno, ljudi imaju svoje obaveze. Znam da je strašno da pas 10 sati ne obavi nuždu, zato se i brinem, ali po Vašem stručnom mišljenju kakve to posljedice, i da li strašne, u smislu slabljenja mjehura ili nešto gore, može imati za psa? Unaprijed zahvalna, VinkaO: Mokraćni sustav općenito se kod sisavaca sastoji od bubrega, mokraćovoda, mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi. Bubrezi su parni organi čija je funkcija da filtriraju krv, uklanjaju neželjene ili toksične tvari i reapsorbiraju glukozu i aminokiseline te da izlučuju višak vode i elektrolita te na taj način reguliraju krvni tlak i acidobaznu ravnotežu (pH). Količina izlučene mokraće ovisi o količini vode koja se unosi u organizam. Neki lijekovi pospješuju izlučivanje mokraće npr. diuretici. Uretra je neparni organ koji urin kod mužjaka odvodi kroz penis, a kod ženki kroz vulvu.Bubreg se sastoji od oko 400 000 nefrona. Nefron se sastoji od ulaznog i silaznog kraka, a započinje klupkom mikroskopski velikih krvnih žila nazvanih glomerul gdje se krv pročišćava od štetnih tvari. Glavna funkcija nefrona je filtracija krvi i reapsorbcija glukoze i aminokiselina. Sa starošću psa se smanjuje broj neurona, tj. zamjenjuje se vezivnim tkivom. Pas počinje pokazivati znakove bubrežnih bolesti (pojačana žeđ ili učestalo mokrenje) nakon što je uništena većina nefrona.Urin se sakuplja u središnju šupljinu u svakom bubregu i mokraćnicom ide do mokraćnog mjehura gdje se sprema ili odmah izlučuje. Sfinkter je kružni mišić koji kontrolira izlazak mokraće iz mjehura. Ako se sfinkter ošteti (fizički, hormonalno), dolazi do njegovog popuštanja i nekontroliranog izlaska mokraće (inkontinencija). Manjak kretanja, stres, nedovoljan unos vode, kao i dugo zadržavanje mokraće imaju veliku ulogu u razvoju bolesti mokraćnog sustava. Pse je potrebno izvoditi četiri puta dnevno. Svaka bi šetnja trebala trajati najmanje 30 minuta kako bi pas mogao isprazniti svoj mjehur jer mužjaci mokre više puta po manje mokraće kako bi mogli ostavljati mirisne oznake za druge mužjake i kujice. Čak i neke ženke vole mokriti više puta u toku jedne šetnje, a naročito kuje u tjeranju kako bi ostavile mirisne tragove. Međutim, u današnje vrijeme je tempo života na žalost takav da mnogi psi čekaju svoje vlasnike po 9, 10 i više sati kako bi ih izveli nakon radnog vremena. Kombinirajte šetnje s prijateljima koliko god to budete mogli. U slučaju kada psa budete morali ostaviti 9, 10 sati da čeka na sljedeću šetnju, dobro ga prošećite prije posla. Neka ta šetnja traje duže od 30 minuta kako biste bili sigurni da je uspio isprazniti mjehur i obaviti veliku nuždu. Većina pasa dok su sami kod kuće niti jedu niti piju, već vrijeme provode spavajući i iščekujući vlasnikov dolazak, tako da ne natrpavaju probavni sustav niti mokraćni mjehur. Većina ljudi koja radi ima slično radno vrijeme kao i Vi. Kako su se njihovi kućni ljubimci prilagodili takvom načinu života, tako će i Vaš psić.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 30.10.2007.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zbog simptoma upale uha odveli smo psa, pasmine newfoundland, na pregled kod veterinara. Uzeli su mu bris uha i nakon analize utvrdili su da ima bakteriju escherichia coli. Veterinar nas nije baš previše obavijestio o uzroku i posljedicama pa me zanima s čime se mogao zaraziti, kakvi su izgledi za potpuni oporavak, i da li postoji mogućnost da se ta bakterija prenese na čovjeka? Koju bi vi terapiju preporučili? Terapija koju koristi, a koju mu je preporučio naš veterinar, su tablete Enroxil i Otonazol kapi. Zahvaljujem se unaprijed, MajaO: Escherichia coli je patogena, Gram-negativna bakterija, koja spada u porodicu Enterobacteraceae. Normalni je stanovnik donjih dijelova probavnog sustava svih sisavaca, gdje zajedno sa ostalim crijevnim bakterijama sudjeluje u proizvodnji vitamina B-skupine i vitamina K. Ukoliko se ova bakterija namnoži, zbog smanjene lokalne otpornosti organizma, postaje patogena (izaziva bolest).Escherichia coli se, osim u crijevima i fecesu, može naći i u otpadnim vodama ili hrani, kontaminiranim fecesom. Karakteristično je za ovu bakteriju da stvara jaki toksin, koji djeluje na sluznicu crijeva, pa može uzrokovati hemoragični gastroenteritis. Osim crijevnih infekcija, ova bakterija izaziva infekcije mokraćnih puteva, peritonitis (upalu potrbušnice), mastitis i drugo. Inkubacija traje ovisno o patogenosti soja, a u prosjeku se prvi simptomi jave za 14 dana.Klinička slika ovisi o tome koji je organski sustav zahvaćen. Uglavnom se radi o crijevnim infekcijama koje se manifestiraju izrazito jakim proljevom koji može biti od vodenastog do hemoragičnog (krvavi).Liječenje se zasniva na davanju adekvatnih antibiotika.Profilaksa se sastoji u redovnom pranju ruku, te svih namirnica namijenjenih konzumaciji.Escherichia coli je patogena i za čovjeka. Putevi širenja uglavnom su isti kao i kod životinja - direktni kontakt sa oboljelom životinjom (ili čovjekom - preko prljavih ruku) ili njenim fecesom, te indirektno - preko hrane i vode kontaminirane uzročnicima (npr. neoprano voće i povrće kontaminirano fecesom, nepasterizirano kravlje mlijeko porijeklom od krave sa coli-mastitisom, pasterizirano mlijeko koje je sekundarno zagađeno i slično).Naveli ste da je Escherichia coli izdvojena iz brisa uzetog iz uha Vašeg psa. Iako to nije tipično mjesto nalaza ove bakterije, postoji mogućnost da se pas inficirao ili kupanjem u vodi kontaminiranoj fecesom (potok, jezero, rijeka...) ili dodirom npr. osobe koja je na neopranim rukama prenijela bakteriju.U terapiji bih se svakako složila s kolegom, budući je Enroxil antibiotik širokog spektra, koji djeluje na brojne Gram-pozitivne i Gram-negativne mikroorganizme, a između ostalih i na infekcije koje uzrokuje Escherichia coli. Osim toga, biti će potpora terapiji s Otonazolom (za upalu uha).
Danijela Biban, dr.vet.med. | 30.10.2007.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara starog 7 godina. Već neko vrijeme konstantno ima proljev, vrlo često ima stolicu, ponekad je izmet normalan. Nekad, unutar 24 h "ide na wc" i više od 5 puta, a zna i pojesti svoj izmet.. U zadnjih par mjeseci primjetila sam da je omršavio, iako ga hranim jednako i redovito jede, ima tek, igra se, trči.... Dajem mu pseću hranu (brikete), često i domaću (kruh, mlijeko, ostatke ručka-kosti, meso...). U izmetu nisam primjetila da ima gliste. Čudno mi je to da normalno jede i nikako da se udeblja. Nema nekih vidljivh simptoma, ponašanje mu je uobičajeno. Zanima me što mu je i kako mu pomoći jer očito nešto nije u redu. Unaprijed hvala, AntoniaO: Proljev ili diarea je stanje koje karakterizira abnormalan broj stolica, meke ili tekuće konzinstencije, kao posljedica velike količine vode u sadržaju, odnosno zbog promjena u apsorpciji tekućina i sekrecije uzduž stijenke crijeva. Proljev nije bolest, već klinički simptom, koji je najčešće posljedica bolesti probavnog trakta, a može se javiti i kod bolesti štitnjače, gušterače, jetre, bubrega, nadbubrežne žlijezde. Proljev može nastati naglo i kratko trajati, pa govorimo o akutnom proljevu, a proljev koji traje dugo ili se javlja povremeno u vremenskim intervalima, nazivamo kronični proljev. Kod pasa proljev je često posljedica parazita u probavnome traktu. Ponekad paraziti nisu vidljivi u izmetu, pa vasnici misle da ih pas nema, no upravo se često dešava suprotno. Iz tog razloga preporuča se 3 - 4 puta godišnje "čišćenje" od crijevnih nametnika preventivno ili u terapijske svrhe. Jedino se parazitološkom, odnosno koprološkom pretragom može sa sigurnošću utvrditi da li pas ima ili nema crijevne nametnike. Davanjem antiparazitskih pripravaka ne štitimo samo zdravlje životinje, već i zdravlje čovjeka.Infekcije gastrointestinalnog trakta često za posljedicu imaju proljev. Infekcije gornjih dijelova crijeva najčešće su uzrokovane patogenim bakterijama od kojih su neke i zoonoze, a najčešće se radi o Salmonela spp. i Campylobacter spp. ili virusima od kojih su najčešći parvovirus i corona virus, te virus štenećaka. Infekcije povremeno mogu uzrokovati kvasnice i parazit Giardia. Protiv parvovirusnih infekcija, corona virusa i virusa štenećaka, psi se vakciniraju u dobi dok su štenci, a jednom godišnje do kraja života se preporuča revakcinacija. Probavne smetnje, odnosno proljev, može biti uzrokovan i alergijama, koje su najčešće posljedica grešaka u prehrani, uslijed čega dolazi do promjene crijevne mikroflore, te stresa. Uzrok proljeva može biti i posljedica odpadaka koje pas pojede u šetnji, prejedanja, netolerancije prema određenim sastojcima iz hrane, nepravilne prahrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice i sl.). Psa nikako nemojte hraniti hranom sa stola, već neka dehidrirana pseća hrana bude prioritet. Savjetujem superpremium dehidrirane hrane, koje su u potpunosti izbalansirane, te podmiruju sve potrebe psećeg organizma za proteinima, mastima, ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, a to su:- Royal Canin Maxi Mature - za pse satrije od 5 godina, te Royal Canin German Shepard Adult (hrana koja je svojim sastavom odgovara specifičnim potrebama njemačkih ovčara), - Hill's Senior Large Breed od piletine i Hill's Senior od janjetine, - Eukanuba Mature Large Breed od piletine i Eukanuba German Shepard, - Proplan Senior od piletine i Pro plan Senior od lososa. Uz ove superpremium hrane, svakako moram spomenuti i odličnu premium hranu Alleva Senor Light, te Alleva janjetina i riža, koja se pokazala izvrsnom kod pasa s gastrointestinalnim i dermatološkim problemima. Na ovu hranu članovi Pet centar kluba imaju 15 % popusta bez obzira na iznos i način plaćanja. Mlijeko se osobito ne preporuča, jer je neprobavljivo za pse, te često uzrokuje proljev. Kod sumnje na preosjetljivost na hranu trebalo bi psa staviti tijekom 2 mjeseca na posebnu dijetu u kojoj su proteini hidrolizirani. Taj postupak potvrđuje dijagnozu i može pomoći u otkrivanju sastojka koji uzrokuje preosjetljivost. Sljedeći korak je izbor hrane koja sadrži limitiran broj izvora bjelančevina koji nije uobičajen u hranama za pse. Ovakvom eliminacijskom dijetom dobit ćete podatak koje vrste mesa, odnosno žitarica ili povrća Vaš pas može konzumirati.Naveli ste kako Vaš pas dobiva i hranu pripremljenu kod kuće. Ovim načinom hranjenja vrlo je teško pravilno izbalansirati prehranu, a naročito u kombinaciji s gotovom hranom za pse. Vrlo često upravo iz neizbalansirane prehrane dolazi do poremetnji u probavi, iritaciji želuca i crijeva, te posljedično mekane stolice, proljeva ili povraćanja. Dugotrajni proljevi dovode do teških poremećaja u organizmu. Naročito su osjetljive mlađe jedinke. Životinje brzo slabe jer je resorpcija hranjivih tvari smanjena. Uz to, uz smanjenu resorpciju vode i pojačane crijevne transudacije dolazi do gubitka velike količine vode iz organizma (dehidracija), a posljedično se javljaju i poremećaji u elektrolitskom sastavu krvi.Kod proljeva u anaerobnoj sredini crijeva dolazi pod djelovanjem bakterija do stvaranja amina i diamina koji pojačavaju crijevnu peristaltiku i svojim toksičnim djelovanjem pogoršavaju opće stanje životinje.Navest ću Vam bolest koja se često javlja u njemačkih ovčara, odnosno postoji pasminska predispozicija za tu bolest. Egzokrina insuficijencija gušterače je najčešće posljedica kronične upale gušterače ili kako sam već navela pasminski je predisponirana. Kada nastaje kao posljedica kronične upale gušterače, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, dok kao pasminski predisponirana bolest se pojavljujuje češće u mladih životinja. Bolest karakterizira mršavljenje unatoč dobrom apetitu, životinje često jedu izmet, stolica je obično obilna, kašasta, masna. Nedotatak enzima gušterače, često se manifestira neprobavljenom hranom u stolici, a ne rijetko se javljaju promjene na koži i dlaci. Bolest se dijagnosticira pretrgama krvi i stolice. U pasa kod kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterače indicirana je terapija tabletama koje sadrže enzime gušterače. Uz davanje enzima potrebna je trajna dijeta hranama koje sadrže mali postotak masti (do 6%). Neke znanstvene studije govore o tome da neadekvatna prehrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti. Sekundarno se zbog toga javlja i oštečenje tankog crijeva, što rezultira i oštećenjem crijevnih resica, uslijed čega dolazi do nepotpune apsorpcije hranjivih tvari, gubitka tjelesne težine i proljeva. Egzokrina je insuficijencija gušterače neizlječiva bolest, no uz adekvatnu terapiju enzimima gušterače i posebnim režimom prehrane, životinja može doživjeti duboku starost. Postoji još niz bolesti , uključujući i neoplezije crijeva, te Chronovu bolest koje mogu uzrokovati proljev, gubitak tjelesne težine, te druge gastrointestinalne poremećaje.Svakako Vam savjetujem da što prije potražite veterinarsku pomoć, kako bi se uz klinički pregled, RTG, UZV, te mikrobiološku i parazitološku pretragu stolice, hematološke i biokemijske pretrage krvi, a po potrebi i drugim dijagnostičkim metodama, utvrdio točan uzrok proljeva kod Vašeg psa. Ukoliko se utvrdi bilo kakva patologija probavnog sustava, savjetujem medicinsku hranu za probavne smetnje (Eukanuba intestinal, Hill's i/d, Royal Canin intestinal), koja osigurava visoku probavljivost tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će pak hraniti kolonocite (crijevne stanice) i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Bjelančevine koje sadrži intestinal hrana su visokoprobavljive, snižena je razina masti, ugljikohidrati su također visokoprobavljivi te je povećana razina topivih vlakana i elektrolita.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 28.10.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa labradora kojem prekomjerno otpada dlaka. Star je 7 mjeseci i to mu već traje od dolaska u moj dom. Išla sam kod veterinara i dao mi je specijalnu hranu protiv otpadanja nazivom: DEMATOSIS. I tablete-DERMANORM. Ali mu dlaka i dalje otpada. Možete li mi pomoći? Tea O: Dlaka psa raste i otpada ("linjanje") ciklički. Postoji period intenzivnog rasta, koji se izmjenjuje s prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi period mirovanja. Linjanje počinje kada je spremna nova dlaka. Na ciklus rasta utječe više čimbenika, kao temperatura okoliša, povećanje ili smanjivanje dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake najobilnije je u proljeće, kada pas više ne treba zimsko gusto krzno i ponovo u jesen, kada se kraće ljetno krzno zamjenjuje dužim, gušćim pokrovom i novim rastom poddlake. Psima koji borave u grijanim i klimatiziranim stanovima često je poremećen ovaj prirodni ritam, stoga se mnogi linjaju tijekom cijele godine. Linjanje je različito kod različitih pasmina. Gubitak dlake ili alopecija razlikuje se od linjanja, jer je karakterizira djelomični gubitak dlake. Nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature, te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu. Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Koža na bezdlačnim površinama ponekad nije vidljivo promjenjena, ali je vrlo često promjenjene boje i izgleda.Preporučam Vam da štenetu jelovnik obogatite vitaminsko mineralnim dodatkom (npr."Vitapet" pasta) ili biotinskim preparatom (vitamin H) koji služi za regeneraciju dlake i kože (npr. "Biotin forte", "Ungiotin"). Napomenula bih još da je od velike važnosti duljina davanja posebne medicinske hrane i/ili dodataka prehrani. Naime, minimalni period za poboljšanje stanja kože i dlake je 6 do 8 tjedana. Iščetkavajte Vašeg ljubimca svakodnevno kako biste iščešljali odumrlu dlaku i potaknuli cirkulaciju, te obratite pozornost na eventualne promjene na koži. Ako se stanje ne stabilizira, odvedite ga na dermatološki pregled. Preporučila bih Vam Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.10.2007.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jedno pitanje za vas: imam kuju staru 5 mjeseci, jako je izbirljiva u hrani i bojim se da je premršava, ima 31 kg, a pasmine je newfoundland. Je li ta težina normalna i koju bi hranu trebala jesti? Hvala na odgovoru, Igor O: Newfoundlander je jedna od najdobroćudnijih pasmina, unatoč tome što svojom krupnom građom i dubokim lavežom može djelovati opasno. Psi ove pasmine su veliki, krupni, sa izraženom, širokom i velikom glavom, četvrtastom njuškom i malim, duboko usađenim očima. Karakterizira ih gusta duga dlaka (uglavnom crne boje), s debelim slojem poddlake.Psi ove pasmine u prosjeku su visoki 66 - 71 cm, a teški 45 - 68 kg. Ženke su u pravilu lakše i niže od mužjaka.Prema nekim podacima, ova je pasmina poznata još iz doba Vikinga, iako je vjerojatnije da su nastali križanjem s mastifima koje su na Newfoundland donijele generacije portugalskih ribara.Današnji izgled pasmine utemeljen je početkom 17. stoljeća.Nekada se ova pasmina koristila za izvlačenje ribarskih mreža iz hladnih mora oko Newfoundlanda, a danas se koriste kao psi spasioci (jer imaju izražen nagon za spašavanjem), čuvari ili obiteljski psi. Zbog izrazito dobroćudnog temperamenta, staloženosti i ljubavi prema djeci, omiljeni su u obiteljima. Prema podacima koje ste naveli, teško mi je utvrditi je li Vaša kujica premršava ili nije, jer se još uvijek razvija.Za sve gigantske pasmine karakteristično je da rastu sporije od manjih (i lakših) pasmina, pa razvoj ove pasmine završava s 18 mjeseci.Period rasta kod njih se dijeli na dvije osnovne faze - u prvoj, koja traje oko 9 mjeseci, štene intenzivno raste ''na očigled'', razvija se koštani sustav i na momente pas djeluje neproporcionalno (kao da su mu noge preduge u odnosu na tijelo, kao da mu je glava premala ili da je premršav).U drugoj fazi, koja traje od 9. do 18. mjeseca starosti, formira se mišićni sustav i pas polako dobiva na masi, te prelazi u odraslu jedinku, koju karakterizira izgled svojstven pasmini.Budući je Vaša kujica ipak još uvijek beba u razvoju, mislim da ova težina za dob od 5 mjeseci ne bi bila zabrinjavajuća. Kao što sam ranije napomenula, ona je trenutno u fazi kada možda djeluje premršavo i tek će uslijediti faza u kojoj će se postupno formirati.Preporučila bih Vam da je hranite nekom od superpremium hrana (barem dok ne završi rasti, tj. barem do 18. mjeseca starosti), koje su u potpunosti izbalansirane prema potrebama određene dobne skupine i pasmine, a uz njih nije potrebno dodavati vitamine ili minerale.Za Vašu bih ljubimicu preporučila Royal canin ''Giant Puppy''; Hill's ''Puppy large breed''; Eukanuba ''Puppy large''; Pro plan ''Puppy large breed'' ili Nature's best ''Puppy Large/Giant''.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 18.11.2007.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pekinezera starog godinu i dva mjeseca. Prije pet mjeseci lijevo oko mu je bilo operirano uslijed ispadanja oka iz svog ležišta, tj. pomjeranja oka izvan očnog kapka. Nakon te prve operacije to mu se desilo još dva puta s istim okom, s tim da oba puta - dok bi mi stigli do veterinarske ambulante - on bi trljajući se o sjedište u autu, to isto oko vratio na mjesto. Pregledalo ga je više veterinara i svi kažu da razlog tome može biti lajanje, stres ili udarac, međutim ja ništa od toga ne uočavam kod moje maze; jako rijetko laje, izrazito je miran nakon kastracije, ne bi se moglo reči da je okružen miljeom koji mu stvara stres. Molim vas da mi pomognete nekim savjetom ili obrazloženjem što mu se to dešava s okom i što činiti ubuduće. Unaprijed zahvalna Anja i njen mali mušketir Atos O: Pekinezer, mops, ši-cu i čivava su pasmine kod kojih se, zbog anatomske građe oka, često dešavaju prolapsusi očne jabučice. Naime, za njih je karakterističan egzoftalmus, pa oko djeluje izbočeno prema van.Do prolapsusa uglavnom dolazi uslijed neke traume - ugriza većeg psa za glavu, udarca u glavu i slično.Ponekad i sam vlasnik može izazvati prolapsus, ukoliko psa kažnjava potezanjem za šiju, što automatski povlači i očne kapke unazad. U ovom se slućaju oko može vratiti u ''normalnu'' poziciju ukoliko se očni kapci istog momenta povuku prema naprijed (navuku preko oka).Ukoliko do prolapsusa dolazi povremeno, moguće ga je spriječiti kirurškim putem. Očni kapci se zašiju, tako da je otvor između kapaka preuzak i na taj način onemogučava prolapsus.U slučajevima kada nakon prolapsusa nije moguće reponirati oko, psa obavezno treba odvesti veterinaru u roku pola sata, kako bi se spriječile dodatne traume oka, ali i moguće infekcije. Psu treba onemogučiti diranje po oku, a vlasnik ga treba konstantno održavati vlažnim.Pregledom kod veterinara utvrđuje se je li vid u funkciji, te je li uslijed prolapsusa došlo do rupture mišića ili vidnog živca. Ukoliko je sve prošlo bez većih ozljeda i ukoliko je vid očuvan, radi se kirurška repozicija oka.Medutim, uglavnom se događaju teži oblici, s trajnim posljedicama, pa je jedina mogućnost izvršiti enukleaciju očne jabučice. Pritom se očni kapci zašiju, a životinji na žalost preostaje gledati na jedno oko.Ukoliko se kod Vašeg psa prolapsus dosta često javlja, bilo bi dobro da, u dogovoru s veterinarom, razmislite o operaciji.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 14.11.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći i objasniti ponašanja psa i što ih određuje..... Hvala, Dora O: Ponašanje životinja rezultat je genetike, okoline u kojoj životinja živi i iskustva (ono što je naučeno prethodnim interakcijama genetike i okoline). Za bolje shvaćanje ponašanja pasa, neizostavno treba spomenuti reflekse. Refleksi se dijele na uvjetne i bezuvjetne, a uvjetni pak na prirodne i umjetne. Bezuvjetni refleksi su urođeni i prenose se na potomstvo. Štene, nakon rođenja, samostalno ne može jesti ni vidjeti okolinu oko sebe no ipak zna kako se ponašati da bi opstalo na životu (otvara usta pri nuđenju hrane). Ove radnje pod utjecajem su djelovanja njegova živčanog sustava, bez utjecaja i sudjelovanja njegove volje. Odmah nakon rađanja, kod životinja se stvara veza u moždanim stanicama, a kao rezultat izazvanog osjećaja gladi ili hladnoće, dolazi do određenog ponašanja. Tako toplina majčinog tijela djeluje na štene kao podražaj koji izaziva određenu reakciju, štene prilazi majci ako mu je hladno, bol izaziva trzaj, itd. Sve ove reakcije urođene su, bezuvjetne, a podražaji koji ih izazivaju su bezuvjetni urodeni podražaji. Uvjetni refleksi su oni koje pas stječe tijekom života pomoću iskustva (ili učenja). Štene, dok je još vrlo malo, održava svoj život na osnovi bezuvjetnih refleksa a kasnije reakcijama koje ga osposobljavaju za daljnji život. Štene u starosti već od mjesec dana hoda za čovjekom jer mu on daje hranu, njeguje ga, štene dolazi na čovjekov poziv, i drugo. Ovakve radnje stvorene su kao rezultat njegove interakcije s vanjskom sredinom, odnosno iskustva i pokušaja. Uvjetni refleksi dijele se na prirodne i umjetne. Prirodni su oni koji se javljaju kao rezultat bezuvjetnog podražaja (miris hrane izaziva pažnju i prilaženje psa). Umjetni su oni koji se stvaraju na osnovu određenog podražaja (npr. zvuk zvona u Pavlovljevom pokusu ili zapovijed u dresuri su uvjetni podražaji). Za stvaranje umjetnog uvjetnog refleksa svaki podražaj treba pratiti djelovanje određenog bezuvjetnog podražaja kako bi se izazvao bezuvjetni refleks, iz razloga što se uvjetni refleksi stvaraju na osnovu bezuvjetnih.Refleksi se dijele u skupine (spolni, prehrane, obrambeni, orjentacijski i dr.), a svako se ponašanje sastoji od elemenata koji pripadaju određenoj skupini refleksa. Za ponašanje je psa karakteristično da jedan refleks prevladava nad drugim. Ovo je uočlljivo kada se promatra ponašanje pasa različitih pasmina, što se objašnjava nasljedstvom. No osim nasljedstva, utjecaja ima i učenje i način držanja. Pavlov je u svojim pokusima imao dvije skupine pasa, jednu je držao u zatvorenom prostoru i kod njih su prevladavali pasivno obrambeni refleksi dok su kod onih držanih na otvorenom prevladavali aktivno obrambeni refleksi. Ova pojava korisna je u određivanju mogućnosti i uporabne vrijednosti pasa (npr. službeni psi bi trebali biti oni koji ispoljavaju aktivno obrambene reflekse).Općenito se može reči kako su sve radnje koje se u pasa postižu učenjem izazvane uvjetnim refleksima tj. onima koje pas stječe tijekom života. Ponavljanjem uvjetnog podražaja i vršenjem određene radnje iza toga, u moždanim stanicama psa aktivira se određena skupina slušnih stanica a odmah nakon toga i skupina stanica za kretanje. Na ovaj način javljaju se dva izvora pobuđenosti gdje podražaj jednog prethodi drugome, ali kasnije ga uvjetuje. Čestim ponavljanjem među njima stvara se veza u refleksnom luku tako da pobuđenost jednih stanica automatski pobuđuje druge, odnosno određenu radnju životinje (npr. sjedenje na naredbu "Sjedi!"). Treba naglasiti kako su u procesu djelovanja živčanog sustava dva osnovna: aktivacija i inhibicija. Procesi aktivacije potiču psa na izvršenje neke radnje. Oni aktiviraju određenu grupu stanica u kori velikog mozga koje tada izazivaju aktivno djelovanje određenih organa. Pas vrši neku naredbu jer su se aktivirale odgovarajuće grupe vidnih, slušnih i stanica za kretanje. Inhibicija je pak suprotna reakcija od aktivacije. Ona prekida ili zadržava refleksne radnje. Prema Pavlovu, proces inhibicije ima isto tako važnu ulogu u životu kao i procesi aktivacije. U učenju ili dresuri cijeli niz refleksa se stvara razvojem procesa inhibicije u kori velikog mozga. Na toj osnovi se zasniva izvršenje naredbi poput "Ne!" ili da se pas dugo zadržava na zapovijed "Sjedi!" ili "Lezi!". Svako stvaranje određene navike zahtijeva, s druge strane, inhibiciju mnogih drugih refleksa. Klasično uvjetovano ponašanje psa oblik je asocijativnog učenja koje je najprije predstavio Ivan Pavlov opisavši "refleksnu teoriju". Svima je poznato kako na zvuk zvona pas slini. Pavlov je dokazao kako se sve životinje mogu naučiti očekivati posljedicu rezultata na osnovu prijašnjeg iskustva. Tipični postupak za prezentaciju uvjetovanog ponašanja uključuje davanje neutralnog podražaja zajedno sa onim od velikog značaja. Neutralni podražaj je onaj koji ne rezultira nikakvim odgovorom organizma prema kojem je usmjeren. Pavlov ga je odredio kao uvjetnim podražajem. Suprotno tome, podražaj od značaja obavezno pobuđuje urođeni često refleksni odgovor. Pavlov je ove nazvao bezuvjetnim podražajima i bezuvjetnim refleksima. Ako se ponavljaju u parovima, s vremenom postaju povezani i organizam počinje ispoljavati odgovor prema uvjetnom podražaju. Pavlov je ovo nazvao uvjetni odgovor. Postoji nekoliko tipova i varijacija ovog ponašanja: uvjetno prema naprijed - početak uvjetnog podražaja prethodi početku bezuvjetnog podražaja. Tri najčešća oblika ovog su: kratko-odgođeno, dugo-odgođeno i slijeđenje. Kod kratko-odgođenog početak bezuvjetnog podražaja je zakašnjeli u odnosu na početak uvjetnog podražaja. U ovom postupku, uvjetni podražaj se može potpuno preklapati sa bezuvjetnim ili se uvjetni može u jednom trenutku prekinuti prije početka bezuvjetnog. Termin "kratko" odnosi se na interval izmedu podražaja i odredeno je tipom klasičnog uvjetovanja. Dugo-odgođeno predstavlja još uvijek zakašnjeli početak bezuvjetnog podražaja u odnosu na uvjetni ali je interval između podražaja dulji nego je to u kratko-odgođenom. Mada razlika između navedenih može biti trivijalna, razlikovanje je bitno iz razloga što se neki oblici uvjetnog ponašanja bolje uče s duljom odgodom dok druge s kratkom. Kod slijeđenja, uvjetni i bezuvjetni podražaji se ne preklapaju. Umjesto toga, dok je uvjetni prezentiran, dozvoljen je period vremena tijekom kojeg nema podražaja a nakon toga se daje bezuvjetni podražaj. Period bez podražaja naziva se interval traganja. Simultano uvjetovanje - predstavlja izlaganje uvjetnim i bezuvjetnim podražajima istovremeno.Zakašnjelo uvjetovanje - početak bezuvjetnog podražaja prethodi početku uvjetnog. Uvjetni nagovješćuje neizbježan bezuvjetni podražaj ali i signal da je bezuvjetni podražaj završio. Kao rezultat, uvjetni odgovor se smatra zakočenim.Vremensko uvjetovanje - bezuvjetni podražaj daje se redovito u vremenskim intervalima a prihvatljivi uvjetni odgovor ovisan je o pravilnom vremenskom određivanju intervala između prezentacije bezuvjetnih podražaja. Smisao ovog može poslužiti kao uvjetni podražaj. Neupareno uvjetovanje - uvjetni i bezuvjetni podražaj ne prezentiraju se zajedno. Obično su izdvojeni u zasebne različitim intervalima. Obično se ova procedura odvija u istraživanju neasocijativnog odgovora kao što je aktivacija.Slabljenje samo uvjetnog podražaja - prezentira se bez bezuvjetnog podražaja. Obično se izvodi nakon što je usvojen uvjetni odgovor kroz uvjetno prema naprijed. S vremenom jačina uvjetnog odgovora se smanjuje na onu razinu kao što je bila prije učenja.Postoje dvije teorije o tome kako djeluje klasično uvjetovano ponašanje. Prva, podražaj-odgovor teorija, sugerira kako je asocijacija na bezuvjetni podražaj načinjena uvjetnim podražajem unutar mozga, ali bez utjecaja na volju. Teorija podražaj-odgovor teorijski je model psihologije ponašanja koja sugerira kako životinje (i ljudi) mogu naučiti povezati novi podražaj (uvjetni) sa onim koji je postojao prije njega (bezuvjetni) i mogu misliti, osjećati ili odgovoriti na uvjetni na način kao da je to bio bezuvjetni. Druga teorija, podražaj-podražaj, uključuje i volju u kojoj je uvjetni podražaj povezan s konceptom bezuvjetnog podražaja; sitna ali vrlo važna razlika. Teorijski je model klasičnog uvjetovanog ponašanja koji govori kako je kognitivna komponenta potrebna za obavljanje klasično uvjetovanog ponašanja. Ona sugerira kako životinja može naučiti povezati uvjetni podražaj kao što je to npr. zvono, s npr. neizbježnim dolaskom hrane (bezuvjetni podražaj), što rezultira uočljivim ponašanjem - slinjenje. Teorija podražaj-podražaj govori o tome kako životinja slini na zvuk zvona upravo zato jer ga povezuje s hranom. Kod dresure i rada sa psom razlikuju se dvije pojave: ponašanje psa i utjecaj čovjeka i okoline u kojoj se dresura obavlja. Ponašanje psa je način na koji on pokazuje radnje pomoću kojih se prilagođava vanjskim uvjetima. Ponašanje se mijenja prema trenutnim uvjetima okoline što pokazuje veliku sposobnost prilagođavanja psa. U vanjskim uvjetima, ponašanje je izazvano podražajima koji dolaze iz okoline a u dresuri prisutnošću osobe. Sve podražaje iz okoline pas prima svojim osjetilima i na njih reagira nekom radnjom. No ponašanje psa može biti izazvano i unutrašnjim podražajima na koje veliki utjecaj imaju žlijezde s unutarnjim izlučivanjem - hormoni (npr. spolni refleks se javlja u razdoblju sazrijevanja spolnih žlijezda tj. kada one počnu s lučenjem spolnih hormona). Oba podražaja, vanjski i unutarnji, na ponašanje psa djeluju kao cjelina.Psi različito usvajaju naredbe i učenje, neki brže, neki sporije. Ovo se objašnjava Pavlovljevom teorijom o tipovima više živčane aktivnosti u pasa. Na osnovi tih razlika, svrstao je sve pse u četiri osnovna tipa: uzbudljiv ili nervozan, uravnoteženo živahan, uravnoteženo miran, loš ili apatičan. Od najveće je važnosti pri radu sa psom uspostaviti pravilan harmoničan odnos. Odnos se mora bazirati na potpunom povjerenju psa u svog vlasnika i izazivati želju za kontaktom i komunikacijom sa vlasnikom.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 14.11.2007.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam psića starog 11 mjeseci, mužjak je i ima svega 8 kilograma. Nakon mjesec dana primanja raznoraznih lijekova i njegovog uzastopnog povraćanja svaki dan po nekoliko puta (što je veterinar znao na vrijeme), veterinar je odlučio da bi ga trebalo slikati (ili sta već). Zanima me da li bi se mogao spasiti da mu je to ustanovljeno ranije i kako je uopće moglo doći do toga, tj. što bi mogao biti uzrok tom zatajenju? (Prije 4 mjeseca ga je udario auto, ali je nakon toga bio u redu, od vanjskih povreda je imao samo slomnjene ligamente na zadnjoj šapici, a za unutanje je veterinar rekao da ih nema. Nije ga slao na slikanje niti išta drugo.) Da li bi to mogao biti uzrok? Rekli su mi da mu sada više nema pomoći. Hvala, BenO: Zatajenje bubrega može biti akutno i kronično. Akutno zatajenje bubrega nastaje naglo, dok je kronično zatajenje bubrega sporo i pritajeno. Kod zatajenja bubrega, bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega. Akutno zatajenje bubrega je zapravo klinički sindrom (skup simptoma) koji se karakterizira naglim smanjenjem protoka krvi kroz bubrege, smanjenjem glomerularne filtracije, ekskretorne funkcije bubrega i porastom dušičnih tvari u krvi. U oko 75% slučajeva, akutno je zatajenje bubrega praćeno oligurijom (smanjeno izlučivanje mokraće) ili anurijom (prestanak izlučivanja mokraće, odnosno još manje izlučivanje mokraće nego kod oligurije). Uzroci akutnog zatajenja bubrega mogu biti: - hemodinamski poremećaji (začepljenje krvnih žila bubrega, diseminirana intravaskularna koagulacija...) - infekcije - leptospiroza, bakterijske sepse, neke virusne bolesti - metabolički poremećaji (hiperkalcemija) - opekotine, smrzotine, toksini nastali od nekih lijekova ili toksini od jetrene ciroze ili akutne upale gušterače - bolesti bubrega - akutni glomerulonefritis, pijelonefritis, sistemske bolesti koje zahvaćaju bubreg - starost, ozljeda, antifriz (ako ga psa slučajno poliže) - zatajenje srca, uznapredovali tumoriSimptomi bolesti se svode u početku na smanjeno mokrenje i porast dušikovih tvari u organizmu. Mokraća je tamnije boje i manje gustoće. Kod povećanog unosa tekučine u organizam mogu nastati edemi i izlijevanje u trbušnu šupljinu. Javlja se mučnina i povraćanje, životinja više spava, teško diše. Može doći do proljeva i razvijanja gastritisa, nastanka plućnog edema i perikarditisa te različitih sekundarnih infekcija.U tom je slučaju potrebno psu dati infuziju (intravenski), te ga staviti na medicinsku dijetu i liječiti primarnu bolest.Kronična bubrežna insuficijencija je klinički sindrom koji karakterizira propadanje nefrona. Zbog propadanja nefrona bubreg prestaje obavljati osnovne funkcije što uzrokuje postupno snižavanje glomerularne filtracije. Budući da je oštećena funkcija izlučivanja bubrega, nakupljaju se raspadni produkti metabolizma u organizmu što znači da se u organizmu zadržavaju štetne tvari koje bi se trebale izlučivati putem mokraće iz njega. Nije samo zhvaćena ekskretorna funkcija bubrega, već i endokrina funkcija, te dolazi do smanjenog lučenja ili potpunog prestanka lučenja eritropoetina što dovodi do smanjenog stvaranja eritocita i anemije. Također dolazi do smanjene sinteze i lučenja D3 vitamina što za posljedicu ima promjenu u koncentraciji kalcija i fosfata. Poremećena je i metabolička funkcija bubrega. Kronična renalna insuficijencija je najčešće posljedica šećerne bolesti, policistične degeneracije bubrega, nekih autoimunih bolesti, začepljenja krvnih žila, infekcije, glomerulonefritisa ili povišenog krvnog tlaka.Simptomi bolesti su: pojačana žeđ, učestalo mokrenje, drhtanje, kasnije se javljaju i blage nesvjestice, mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, fetor ex ore je uremičan (zadah iz usta), proljev, tremor, koža je blijedožuta, javlja se svrbež, moguć je i konjuktivitis.Kod kronične bubrežne insuficijencije kod ljudi je terapija hemodijaliza ili transplantacija bubrega. Jedino kako se odmah može pomoći životinji je da se pokuša vratiti ravnotežu natrija, kalija i kalcija u krvi (elektrolita), regulirati acido-baznu ravnotežu i tlak, te liječiti anemiju. Obavezno je psa potrebno staviti na medicinsku hranu (Hill's-k/d, Eukanuba-Renal ili Royal canin-Renal). Cilj takve hrane je smanjiti količinu fosfora i natrija, povećati unos masti, umjerena količina visokokvalitetnih bjelančevina, povećan unos vitamina i veća količina antioksidanata. Medicinsku hranu može nabaviti u dehidriranom ili konzerviranom obliku.Kod nekih pasmina pasa postoji predispozicija za razvoj juvenilnog zatajenja bubrega. Tu spadaju koker španijel, samojed i šar-pej. Takovi psi, na žalost, ne dožive niti odraslu dob. Odvedite svog psića na Veterinarski fakultet kako bi mu napravili dodatne dijagnostičke pretrage kao što su vađenje krvi (iz krvi se mogu vidjeti stanja pojedinih organskih sustava), pregled mokraće, ultrazvuk, rentgen i dr. Obavezno sa sobom nosite nalaze svog veterinara i podatke o terapiji koju je psić dobivao. Jako ste mi malo podataka naveli o Vašem slučaju pa ne mogu točno zaključiti o čemu se radi, ali nikako nemojte odustajati dok ne dobijete drugo veterinarsko mišljenje i dok za psa ne napravite sve što ste mogli. Budući da je imao slomljen ligament na zadnjoj šapici, moguće je da je udarac automobila bio nezgodan te da je stradao bubreg. Ako strada jedan bubreg, drugi preuzima kompletnu funkciju i tu ne bi trebalo biti većih problema. Bez kliničkog pregleda životinje teško je davati bilo kakvo konkretnije mišljenje. Nadam se da ćete uspjeti nešto učiniti za svog psića.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 14.11.2007.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu škotskog terijera staru 5 mjeseci. Pročitala sam da mogu bolovati od nasljedne bolesti "scotie crabs", ali nisam nigdje našla objašnjenje o čemu se radi. Interesira me jesu li skloni i drugim bolestima. Moja kujica je odličnog zdravlja i jako je draga. Unaprijed zahvaljujem i sve pohvale vašoj stranici, Ksenija O: Škotski terijer je mali lovački pas, korišten za lov na zečeve, lisice i ostalu sitnu divljač. Danas je uglavnom pas za pratnju. Karakterizira ga tvrda i oštra dlaka, koja se po trbuhu i leđima trima, a šiša na glavi, prsima i nogama. Boja dlake može biti crna, prosjeda i boje pšenice. Ime bolesti koje ste mi naveli nije mi poznato i na žalost Vam nisam u mogućnosti konkretnije pomoći.Međutim, postoje druge nasljedne bolesti, kojima je ova pasmina sklona. Nabrojat ću Vam neke od njh: 1. Von Wilebrandova bolest uzrokovana je deficitom von Wilebrandovog faktora, bitnog u procesu zgrušavanja krvi. Zbog nedostatka ovog faktora dolazi do pojave iregularnosti u funkciji trombocita i produžuje se vrijeme zgrušavanja krvi. Psi oboljeli od ove bolesti skloni su krvarenjima iz nosa i desni, moguća je pojava krvi u mokraći ili fecesu, a kod ozljeda je produženo krvarenje. Nosioci gena za ovu bolest su roditelji, no ne mora biti zahvaćeno cijelo leglo, niti se simptomi manifestiraju kod svih oboljelih štenaca istim intenzitetom. Ukoliko su oba roditelja nosioci ovog gena (homozigoti), doći će do uginuća štenaca prije ili neposredno nakon poroda. Iako su mnogi psi ove pasmine nosioci ovog gena, samo se kod manjeg broja ispoljavaju simptomi. Bolest se uglavnom dijagnosticira između 3. i 5. godine života. Na žalost, ne postoji lijek za ovu bolest, ali mnogo se može učiniti prevencijom. Kod slučajnih krvarenja vlasnik može sam izvršiti kompresiju, a ukoliko životinja treba operaciju, trebala bi primiti transfuziju pune krvi za vrijeme i nakon operacije. Osim toga, trebalo bi izbjegavati lijekove koji mogu izazvati trombocitopeniju ili mogu utjecati na zgrušavanje krvi - nesteroidne protuupalne lijekove (aspirin, ibuprofen, fenilbutazon); neke antibiotike (penicilin, kloramfenikol, ampicilin...); antihistaminike; heparin i estrogen. 2. Gluhoća 3. Kraniomandibularna osteopatija - predstavlja bujanje i rast donje čeljusti, a manifestira se oteklinom, temperiranošću, bolnošću; životinja otežano uzima hranu i žvače, pa s vremenom sve više mršavi, postaje apatična...Dijagnoza se postavlja na temelju RTG snimke. Obično se u težim slučajevima preporuča eutanazija ili se, kod blažih oblika bolesti, zabranjuje daljnji uzgoj. 4. Melanomi su tumori pigmentnog tkiva. Mogu biti benigni (dobroćudni) ili maligni (zloćudni - sa tendencijom stvaranja metastaza) 5. Cistinurija je autosomno recesivni poremećaj, uzrokovan pojačanom ekskrecijom aminokiseline cistina. Bubrezi tijekom procesa filtracije mokraće nisu u mogućnosti resorbirati dotičnu aminokiselinu, koja može precipitirati i formirati kristaliće ili kamence u bubrezima, ureterima ili mokraćnom mjehuru. Kada se simptomi bolesti jave, obično su se već formirali poprilično veliki kamenci. Na bolest se uglavnom može posumnjati ukoliko se jave učestalo mokrenje, krv u mokraći, česte urinarne infekcije, otežano i bolno mokrenje (stranguria), odbijanje mokrenja i sl. Ukoliko se simptomi na vrijeme ne prepoznaju, može doći do opstrukcije mokraćnih puteva, što može završiti smrću životinje. Liječenje je kirurškim uklanjanjem kamenaca. Za ovaj je poremećaj bitna i preventiva, stoga su od velikog značaja specijalne medicinske dijete, namijenjene upravo ovom problemu. 6. Ahondroplazija je relativno rijetka, a označava zaostajanje u rastu diafiza cjevastih kosti, uz istovremeno bujanje hrskavica na epifizama. Radi se o hormonalnom poremećaju, u kojem veliku ulogu igraju hipofiza i nuzštitna žlijezda, a manifestira se patuljastim rastom.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 13.11.2007.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kod psa (dogo argentino, 6 mjeseci) uzimanjem brisa je pronađen ispod pazuha prednjih šapa stapholococcus inermedius prije 20 dana i od tada je pod tretmanom antibiotikom ciprocinal. Nadražena su mjesta ispod prednjih šapa, unutrašnja strana (regija bez dlake) zadnjih šapa, oko oba oka i unutrašnja strana oba uha. Kod psa je izražen jak svrab i neprestano češanje i lizanje kontaminiranih regija. U sklopu terapije, iritirana mjesta mažemo povidon jodom 1%. Molim vas da mi odgovorite primjenjujem li dobru terapiju i koliko traje liječenje; jako sam zabrinut jer se stanje ne popravlja, a u posljednje vrijeme pas spava maltene po cijeli dan i opao mu je apetit. Stolica mu je u redu i redovna. Hvala, VojislavO: Piodremija je stručni izraz za gnojnu bakterijsku infekciju kože. Ona može biti primarna ili sekundarna, površinska ili duboka, lokalizirana ili generalizirana, a po trajanju akutna, subakutna i kronična. Uzročnik primarne piodermije najčešće je Staphylococcus intermedius.S.intermedius je isto tako vrlo često samo komenzal na sluznici usta i nosa, te predstavlja mikrofloru kože zdravih pasa. U mladih se pasa ovo oboljenje naziva i juvenilnom piodermijom. Predisponirajući faktori za razvoj bolesti su različita stresna stanja, metabolički i genetski poremećaji, hormonalni debalansi, ektoparaziti (npr. Demodex canis), alergijske reakcije (na ugriz buhe, alergija na hranu, atopija), te mehanička oštećenja kože. Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antiseptici i antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slućajeva propisuje se i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran.U pravilu je povlaćenje kliničkih znakova upale evidentno tek nakon 14-21 dan. "Ciprocinal" sadrži ciprofloksacin, antibiotik širokog antibakterijskog spektra. To znači da djeluje baktericidno na većinu Gram-negativnih bakterija, te na Gram-pozitivne aerobe (među njima je i Staphylococcus). Za većinu infekcija mekih tkiva terapija ciprofloksacinom traje 1-2 tjedna. Kao nuspojave navode se: gastralgija, mućnina, proljev, pseudomembranozni kolitis, povećane vrijednosti jetrenih enzima, leukopenija, eozinofilija, trombocitopenija, pruritus, urtikarija, reakcije preosjetljivosti na svjetlo, artralgija ili mialgija, pad krvnog tlaka. Od neuroloških neželjenih učinaka mogu se javiti: nesanica, nemir, glavobolja, agitacija, tremor, ataksija, grčevi, vrtoglavica i razdražljivost.Želim još navesti da ciprofloksacin uzrokuje artropatiju u mladih životinja (životinje u rastu).Vezano uz daljnju terapiju preporučam Vam da sve navedeno izložite veterinaru koji terapira psa, te eventualno potražite i drugo mišljenje.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 13.11.2007.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pas u šetnji bira glatke površine, ili kada mora preći preko šljunka ili slično, ponekad poskoći šapama kao da ga zaboli. To se odražava u hodu kao da šepa. Papućice su crne boje ali na mjestima su ružićaste kao da ih je hodajući potrošio. Inaće mops Oggy je jako živahan. Pomagajte... Predrag O: Bolesti lokomotornog sustava obuhvaćaju patološke promjene na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima. Hromost ili claudicatio je svaka smetnja u normalnoj upotrebi ekstremiteta, a očituje se raznim protuprirodnim pojavama kod kretanja ili stajanja životinje. Hromost može nastati zbog bolnih procesa (upala u području kože, fascija, mišićja, tetiva, tetivnih ovojnica, ligamenata, kostiju, zglobova, limfnih čvorova, živaca, hrskavica), zbog mehaničkih smetnji (kontrakture mišića, tetiva, ligamenata, ankiloza zgloba, lom kostiju), zbog paraliza živaca ili mišića ekstremiteta ili zbog tromboza većih krvnih žila. Pretraga na hromost obuhvaća: temeljno uzetu anamnezu, inspekciju, palpaciju, dijagnostičke injekcije, rentgensku pretragu, ultrazvučnu pretragu. Cilj ortopedskog pregleda je lokalizacija uzroka šepavosti.Postoje mnogi tipovi ortopedskih problema koji se mogu javiti kod pasa. Naime, bilo bi vrlo neobično da pas cijelog života ne iskusi neki od njih. Većina tih su manji problemi koji se mogu riješiti sami od sebe mirovanjem. Manja uganuća, istegnuća ili ozljede mišića, većina su ovih problema. Konstantna šepavost, svaka šepavost povezana s traumom i teške šepavosti trebale bi biti pregledane od strane veterinara što prije. Oporavak od ortopedskih bolesti može potrajati tjednima, pa čak i mjesecima. Treba spomenuti i šapu psa koja ako je bolna, može biti uzrokom šepavosti. Šapa je u pasa sastavljena od 5 prstiju, od njih četiri nosi tjelesnu težinu. Peti prst, ekvivalent ljudskom palcu smješten je sa stražnje strane i ne nosi težinu tijela. Debeli, grubi jastučić raste na sredini donje strane svake šape a manji s unutarnje strane svakog prsta. Šepavost koja nastaje zbog boli u šapi je vrlo česta. Infekcije kože između prstiju i oko jastučića, abrazije samih jastučića i razne posjekotine i porezotine mogu rezultirati sa boli pa samim time i šepavošću. Frakture metakarpalnih kostiju prstiju također su dosta česte. I na kraju, tumori koji rastu ili iz kože ili baze nokta.Zatim, treba spomenuti i psihički uzrok otežanog hodanja po skliskim površinama. Naime, neki psi boje se sklizavih i glatkih površina jer ih zbunjuju i dezorijentiraju te se boje da će pasti. Iako je ovo najizraženije kod kuhinjskog poda ili kupaonice (pločice) može se javiti i u vanjskom prostoru. Ne zna se točno što potiče ovakvo ponašanje, no smatra se da počinje ranijim poskliznućem ili padom što ih prestraši. Drugo što može dovesti do nevoljkosti kretanja po sklizavim površinama je duljina noktiju. Ako su oni predugi pas hoda na vrškovima umjesto da koristi prirodan zahvat jastučićima. Svakako odvedite psa veterinaru na pregled kako bi pomoću dijagnostičkih metoda mogao utvrditi o čemu se točno radi i kako bi krenuo s eventualnom terapijom.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 13.11.2007.