Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kao kućnog ljubimca imamo gabonskog žakoa. Star je nekih 15-tak godina i mislim da je već sada spolno aktivna. Cijelo ovo vrijeme mislili smo da je muško, ali očito da je ženka jer prije dvije godine snijela je prvo jaje, naravno neoplođeno. Ove godine joj se pojavio majčinski instikt jer tek sada je shvatila da je to njezino jaje i sjedila je na njima. Ove godine su bila tri komada, pa me zanima kada im je vrijeme parenja i kako bi se to odrazilo na nju, s tim da nikada nije bila u kontaktu sa drugim pticama. DanielaO: Žakoi su vrlo društvene ptice. Zahtijevaju mnogo interakcije sa vlasnikom, a obožavaju i društvo drugih vrsta papiga.Iz ovog bi razloga kontakt sa novom pticom trebao proći bez poteškoća, no, svakako je potrebno poduzeti mjere upoznavanja. Novu pticu trebalo bi smjestiti u početku u zasebnu krletku kako bi se mogao upoznati sa Vašom, a kkao bi se istovremeno spriječili rizici za ozlijeđivanje. Novoj je ptici prosječno potrebno oko tjedan dana da se prilagodi na novu okolinu, no ovo može i dulje potrajati. Treba pratit njegove znakove prilagodbe, a upoznavanje s Vašom pticom načiniti uz Vaš nadzor. Kada ćete vidjeti da se ptice dobro prihvaćaju, moći ćete ih smjestiti u istu krletku.No, što se parenja tiče, nije dovoljno samo imati dvije jedinke različitog spola. Žakoi se moraju najprije dobro upoznati, sprijateljiti i "zaljubiti". Parenje donekle ubrzava smještanje gnijezda u krletku, kako bi se potaknuo njihov prirodni instinkt razmnožavanja. Neke ptice čak biraju da li će se pariti ili ne, neovisno da li su spolno zrele. Svaki je par različit. Vjerojatno je i iz toga razloga Vaša ptica počela nesti jaja tek u 15. godini, dakle, tek se sada osjetila zrelom za odgajanje potomaka.Žakoi nemaju specifičnu sezonu parenja, mogu imati leglo u svako doba godine. No, najbolje je planirati da se mladi ptići izlegu u kasno proljeće ili rano ljeto jer je to vrijeme najmanje stresno za roditelje, a najbogatije je hranom.Smatra se da se ova podvrsta žakoa (za razliku od sivog) puno lakše razmnožava u zatočeništvu, tako da se nadam da će Vas obradovati potomci Vaše ljubimice u slijedećoj sezoni.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Odlučio sam se za kupovinu vrapčaste plavovrate papige (forpus coelestis) i mislim da sam prikupio dovoljno informacija, ali bi ipak tražio stručno mišljenje. Pa bih vas zamolio da mi objasnite njihovo ponašanje, a poglavito njihovo glasanje. Unaprijed zahvaljujem, ToniO: Plavovrata papiga (Forpus coelestis; Pacific parrotlet) ima zasluženu reputaciju kao hrabra i odvažna papiga. One su neustrašive papigice i slove kao male papige s osobnošću velikih.Znaju biti snažne volje pa i tvrdoglave. No, uglavnom su vrlo umiljate i posvećene svom vlasniku. Svojom osobnošću su dosta slične dražesnim papigicama, a imaju otprilike iste sposobnosti govora i zviždanja kao nimfe. Ove papigice, a naročito mužjaci mogu se naučiti govoriti - najčešće nekoliko riječi ili rečenica, ovisno koliko se njima bavite, no poznate su i jedinke koje su naučile do stotine riječi. Također mogu naučiti zviždati različite melodije. Glasaju se visokim, ali lako razumljivim zvukovima. Mogu se lako naučiti i zapovijedima kao npr."dođi gore", "daj pusu", "siđi dole" i drugim manjim komandama. Što se glasanja tiče, kada čujete ovu ptičicu kako pjeva, priča ili zvižduće to je znak da je sretna, zdrava i zadovoljna. Tiho cvrkutanje može biti znak zadovoljstva ili pokušavanje učenja nekih riječi, zvukova ili sl. Glasno cvrkutanje najvjerojatnije je znak privlačenja pažnje. Cvoktanje jezikom može biti znak vlastite zabave ili želje za maženjem. Mrmljanje (režanje) vokalizacija je nezadovoljstva - nešto je muči ili se iz nekog razloga osjeća ugroženom, pa tada sklonite sve što bi je moglo uznemiravati. Također, prilikom ovakvog glasanja nemojte je hvatati, odnosno pokušavati staviti na ruku jer bi Vas mogla lako ugristi.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam papigicu tigricu staru 10 godina. Ženka je. Već nekoliko mjeseci oko kloake pa prema trbuhu nema perja. Cijelo to vrijeme bila je vedra, vesela i glasna te smo mislili da joj je perje otpalo zbog mitarenja ili zbog starosti, ali u zadnjih tjedan i pol postala je apatična i nakostriješila se, a na donjem dijelu trbuha, koji nije pokriven perjem, mogla se vidjeti jedna kvržica. Također je prestala  uzimati hranu kao prije, nije se više veselila ni sipinoj kosti, koju je inače izglodala u roku od dva dana, te je počela jako otežano kakati. Danas smo je odnijeli  kod veterinara u Heinzelovu gdje su nam dali Enroxil u koncentraciji od 10% te je snimili rendgenom zbog sumnje da ima problem pri nešenju jajeta. Na rendgenu se pokazalo da nije riječ o jajetu već o tumoru, te ćemo u ponedjeljak imati podrobnije informacije jer danas nije bilo doktora u ordinaciji već samo tehničar koji nas je uslužio. Surfajući internetom vidjela sam da treba razlikovati lipom i tumor. Kako je tehničar rekao da ta kvržica ne izgleda kao tipična tumorska kvrga počela sam sumnjati na lipom. Znam da tumor znači sigurnu smrt, ali vas molim da mi kažete ima li nade da se eventualni lipom povuče upotrebom Enroxila u omjeru 2 ml na 4 dcl vode pet dana ili na neki drugi način, uzimajući u obzir i godine moje ptičice? Hvala vam puno! MarijaO: U papigica tigrica držanih u zatočeništvu česta je pojava tumora. Javljaju se u odrasloj dobi od 1. do 8. godine. U ptica, kao i drugih vrsta životinja, razlikuju se dobroćudni - benigni i zloćudni - maligni tumori. Dobroćudni se sporo razvijaju, ne metastaziraju (ne šire se po tijelu), niti recidiviraju (nakon kirurškog odstranjenja više se ne pojavljuju). Tumori se mogu pojaviti na različitim tkivima te se nazivaju prema vrsti tkiva od kojeg su građeni. U papigica se najčešće u potkožju pojavljuje dobroćudni tumor lipom. Lipomi imaju čvorast ili kuglast vanjski oblik, dosižu različite veličine, uglavnom su tvrde konzistencije, dobro ograničene od okoline i obavijene vezivnotkivnom čahurom a građene od zrelih masnih stanica.Razvoj ovakvih tumora u tigrica povezan je sa pretilošću, hipotireoidizmom i genetskim faktorima. Iako mogu biti gotovo neuočljivi, često narastu do takvih veličina koje ograničavaju kretanje, a u svom središtu nekrotiziraju i ulceriraju. U potonjem slučaju bol i neugoda je popratna pojava - često se uočava da ptica čupa perje na mjestu tumora, što često rezultira krvarenjem i sekundarnom bakterijskom infekcijom, što postaje i stanjem opasnim po život ako se ne poduzme terapija.Ako lipom nije nekrotičan ili ulcerativan, početno liječenje provodi se modifikacijom prehrane i pojačanim kretanjem. Također je u ovom stadiju preporučen i dodatak prehrani obogaćen jodom. Oni lipomi koji ne odgovore na ovakvu terapiju skloni su ulceriranju. Prehrana mora biti sa niskim postotkom masnoća a jodni dodaci za stimuliranje štitnjače i metabolizam masnog tkiva. Ukoliko nakon dva tjedna ovakvog režima prehrane i aktivnosti ne dođe do rezultata, jedini uspješni način liječenja je kirurško odstranjivanje istog. Ako je lipom ograničen, ovakav se problem uspješno liječi.Svakako, terapija antibitotikom širokog spektra je indicirana u slučaju Vaše tigrice, s obzirom na njeno pogoršanje simptoma, no kako se ne radi o infekciji bakterijom ili sličnim mikroorganizmom, liječenje samo na taj način rijetko poluči rezultatima u reduciranju lipoma, već treba poduzeti i ostale navedene korake. Daljnju prognozu stanja može Vam dati samo veterinar koji je pregledao ptičicu, a ja se iskreno nadam se da će nalaz pokazati povoljan ishod za Vašu ljubimicu, te da Vas čeka još dugo druženje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Želio bih kupiti papigu, ali se ne mogu odlučiti između personate i fišera, da li mi možete pomoći tako da mi pobliže objasnite njihovo ponašanje, glasanje itd. Bio bih zahvalan na tome. ToniO: Agapornis personata vrsta je koju još nazivaju "Maskirani ljubavni papagaji" zbog bijelog kruga oko očiju. Kao i Fišere (Agapornis Fischeri) i ovu vrstu papagaja prvi je opisao istraživač, ornitolog Reichenow još 1887.godine.Personate su također afrički papagaji, kao i svi njihovi srodnici, a obitavaju na prostorima Kenije i sjeverne i centralne Tanzanije. Veličina im je oko 14,5cm, a osnovna boja im je zelena. Čelo, tjeme i obrazi su crni sa primjesama smeđe boje. Oko očiju im se nalazi neoperjan bijeli prsten. Kljun je intezivno crvene boje dužine do 2cm. Noge su sivkaste. Ženka ima slabiji intenzitet boja, u prosjeku je krupnija od mužjaka ali sa manjom glavom. No, kao i kod ostalih Agapornisa i kod njih je dosta teško odrediti spol. Žive u jatima  od 20-80 ptica. Pri migracijama oglašavaju se glasno, ali za ljudsko uho ugodnom pjesmom. Vrijeme parenja im je u prirodi je tijekom ožujka i travnja pa sve do lipnja, pri čemu prave gnijezda u šupljinama baobab drveća, kao i u rascjepima ili u unutrašnjosti drugog drveća, pri čemu, kao i Fišeri, grančicama prave gnijezdo sa dva otvora, dok na dnu, u piljevini, ženka polaže 3-6 jaja veličine 23x17mm. Prirodna ishrana im se sastoji od raznolikog sjemenja, bobica, pupoljaka i voća.U volijerskim ili kućnim uvjetima, ishrana im se sastoji od prosa, svijetlog sjemena, bar prosa uz dodatak voća i povrća kao i neizostavnih minerala i vitamina. Od voća im nikada ne treba davati kruške, breskve, dinje i lubenice jer mogu izazvati proljev, a od povrća zabranjena je zelena salata, kupus, kelj, karfiol. Najbolje im je davati list maslačka, špinat ili grančicu peršina sa lišćem, a od povrća mrkvu i krastavac. Povremeno im treba davati meku hranu, naročito mladim pticama, a to je miks od kuhanih jaja, keksa i malo plavog nemljevenog maka.Kao kućne ljubimce treba ih obavezno držati u paru, osigurati im dovoljno prostran kavez, hraniti ih po prethodno navedenoj  preporuci i obavezno im omogućiti posude za kupanje, jer ovi papagaji to preferiraju. S obzirom da je riječ o vrlo živim pticama sa ugodnim oglašavanjem, vjerujem da će te uživati u njihovoj igri i pjesmi.Personate nemaju podvrste.Više o agapornisima, općenito, možete saznati u rubrici Dražesna papigica, te u ranijem odgovoru kolegice Danijele Biban, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Silvija Havrle lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Velika sam ljubiteljica papiga, trenutno imam nimfu i malog aleksandra. Nimfa je stara 4 godine, a aleksandra sam kupila prije pola godine i rekli su mi da se radi o mužjaku, mada još uvijek nema crnu ogrlicu oko vrata. Sad bi trebao imati oko godinu dana, ogrlica je svijetlo zelene boje, a nazire se sivkasto oko kljuna. Radi li se možda ipak o ženki? Svaka papiga ima svoju krletku koja je prostrana, i redovito ih puštam da lete, ponekad su cijeli dan vani i napravila sam im igralište od prirodnih grana. Njih dvoje se relativno dobro slažu, mada tu i tamo aleksandar zna potjerati nimfu s kljunom. Većih sukoba nikad nije bilo. Moje drugo pitanje glasi: da li bih mogla nabaviti i papigicu tigricu i držati je u krletki s nimfom? Čitala sam da se te dvije vrste dobro slažu. Nažalost, zbog ograničenosti prostora, ne mogu uzeti još jednu krletku. Pa me zanima kako bi nimfa reagirala, s obzirom da je već 4 godine sama u krletki? Da li bi moglo biti kakvih problema? A također i prilikom puštanja svo troje van krletki? Nadam se da aleksandar ne bi pokušao napasti tigricu? Zahvaljujem se puno na odgovoru. LoreO: Mali aleksandar (Psittacula krameri) po rasprostranjenosti, osim nimfe, spada u najrasprostranjeniju vrstu srednjih papiga jer ga nalazimo u Aziji i Africi. Visina im  je od 40 do 42 cm. Osnovna boja im je zelena sa svijetlije zelenim grudima i karakterističnim crvenim kljunom. Mužjak malog aleksandra se od ženke razlikuje po crveno-crnom okovratnom prstenu koji dobije tek nakon 2 godine starosti, kad i spolno sazrijeva. Par mladih ptica je gotovo nemoguće razlikovati jer su identične.Kao kućni ljubimac je veoma zahvalan - radoznao je, inteligentan i graciozan. Zahvaljujući svojoj inteligenciji, uz rad i strpljenje, može se postići da oponaša ljudski govor pa čak i do nekoliko stotina riječi.Hrani se hranom za srednje papige uz dodatak voća (jabuke) i povrća (mrkve, špinata, cijele paprike, krastavca, list maslačka i peršina). Uz odgovarajući kavez i pravilnu ishranu može doživjeti svoju prirodnu starost od oko četrdeset godina. Uz njega se ne preporuča držati druge vrste papiga jer je prema njima agresivan.Nimfe (Nymphicus Hollandicus) su podrijetlom iz Australije gdje žive u velikim jatima . Vrlo su društvene, te ako im ne možete osigurati vlastito prisutstvo društvo, kako ne bi bile same više od 5 sati dnevno, preporučljivo je da im se kao društvo nabavi još jedna nimfa.Nimfe se lako pripitome, ali im u početku treba vremena da se prilagode na novu okolinu. Nemojte raditi nagle pokrete u njenoj blizini, jer se toga jako boje.  Nakon što ste ju par tjedana privikavali na vašu prisutnost i glas, pustite ju da slobodno leti, a ona će se  sama vratiti u kavez kad se umori i ogladni. Uz svakodnevno ponavljanje, može naučiti ponavljati riječi, ali su pravi majstori u imitaciji zvukova i melodija, a mogu se priučiti i na češkanje glave. O pripitomljavanju nimfi kolege su pisali već ranije, ovdje, ovdje i ovdje.Ponekad nimfe imaju noćni napadaj panike jer, kad ih nešto probudi ili preplaši u snu, počnu nekontrolirano letjeti po krletki pa se mogu i ozlijediti. Stoga je najbolje da spavaju u mirnoj prostoriji, a kavez je preporučljivo pokrivati sa tamnom tkaninom.Uzgajivači preporučuju da, ako nabavljate novu papigu, ona bude iste vrste, ali drugog spola, što je naročito važno ako primjetite da vašoj papigi nije dovoljno vaše društvo.Novu pticu obavezno držite u posebnom kavezu kojeg ste stavili do postojećeg kaveza, a kontakt sa drugom pticom neka ostvaruje kroz rešetke, dodirujući se kljunom. Nakon nekog vremena,par dana ih možete pustiti van da lete, ali treba promatrati njihove reakcije, da li ostvaruju kontakt kljunom ili se napadaju što se rijeđe događa.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Čula sam da ara papige mogu živjeti i do preko 95 godina. Možete li mi napisati nešto o ovim predivnim pticama? Hvala, MateaO: U skupini ptica, red papiga zauzima važno mjesto. Ovaj red se sastoji od 350 vrsta i otprilike 850 podvrsta. Na svijetu postoji više vrsta ara npr. modrožuta ara, zelenokrila ara, ara nobilis, hijacitna ara, patuljasta ara,... Are su vrsta papiga koja potječe iz južne ili srednje Amerike.Pri spomenu are, najčešće se misli na modrožutu aru. Naime, ova papiga ima žuta prsa i trbuh, dok su joj leđa i krila plava. Karakterizira ju i veliki crni kljun te plavi podrepak. Ovaj ljubimac može narasti i preko 86 cm, a težina i preko 1,5 kg. Raspon krila ovog ljubimca kreće se od 120-140 cm.Modrožuta ara, kao i druge vrste ara,  su česti i veoma zahvalni ljubimci. Za njihovo držanje, potrebno je osigurati prostranu volijeru, u kojoj se može nesmetano kretati. Lako se pripitomi i ima veliki raspon oponašanja riječi. Optimalna temperatura se kreće u granicama optimalne sobne temperature. Ove papige se vole kupati tijekom cijele godine.Hrana za ove velike ljubimce se sastoji od sjemenki za velike papige uz puno badema, kikirikija i oraha, vitamina i minerala te voća, koje u prehrani mora činiti 30%. Smatra se da se životni vijek kreće oko 70 godina, iako od tog pravila postoje mnogi izuzeci.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja imam češljugara već godinu možda godinu i pol, ali još uvijek me se boji. Ima nekih napredaka, recimo više se ne boji spavati dok smo mi oko njega i jede kada sam blizu i sve ali još uvijek se boji kada ga želim uhvatiti i malo pomaziti ili nešto. U čemu je problem zašto me se boji. Sve je u redu ako sam na metar od kaveza, ali čim diram kavez on se prepadne i uzlepeta po kavezu. Što da radim? Postoji li neki način da ga pripitomim? Unaprijed hvala, LukaO: Češljugar (Carduelis carduelis) je jedna od najraznobojnijih ptica pjevica, a spada u obitelj zebica. U prirodi nastanjuje veliki predio Europe, osim dalekog sjevera. Ova je ptica veličine 11-14 cm sa rasponom krila od 21-25 cm. Životni je vijek ove ptice od 15-20 godina. Česti je kućni ljubimac prvenstveno zbog svojih prelijepih boja i divnog, ugodnog pjevanja.Češljugari su prekrasno obojene ptice, s izraženim kljunom i karakterističnim laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudima su bili najinteresantniji zbog svog zanimljivog izgleda - zlatno-žutih crta koje se protežu uzduž crno obojenih krila. Glava im je karakteristično obojana u kontrastu bijelo-crno-crvenih područja, leđa karakterizira žuto-smeđa obojanost, stražnji dio je bjelkaste boje a rep crne sa bijeli ovalnim poljima na repnim perima.Zebice su općenito iznimno društvene, druželjubljive i razigrane ptice, ali samo sa drugim pticama, dok sa nama ljudima i nemaju naročito prisan odnos. Vrlo su poslušne ptice, a lako se pripitomljavaju kada odrastaju u krletci od vrlo mladih dana jer se vežu za vlasnika koji se brine o njima.Kako bi pripitomljavanje češljugara bilo što uspješnije prvo je potrebno uzeti vremena i upoznati svojeg ljubimca. Trebat ćete krenuti ispočetka. Najprije trebate steći njegovo povjerenje, a zatim krenuti na pripitomljavanje. Svakako morate imati na umu da je svaka ptica individua za sebe te se međusobno razlikuje njihova sposobnost i brzina učenja. No, iako neke ptice uče brže od ostalih, pripitomljavanje ne smije biti brzo, već treba raditi sporo i bazirati se na spremnosti ptice.Prilaženje krletci (ali ne preblizu, kako ga ne biste uznemirili) mora biti na način da Vas vidi i da shvati da ga Vi promatrate. Možete izabrati ime za njega i svaki put kad prilazite krletci izgovarate ga mirnim i mekanim glasom. Također, svaki put kada prilazite krletci kako bi mu stavili hranu, izgovarajte njegovo ime. Ovo će pospješiti povjerenje prema Vašem glasu i Vama što čini pripitomljavanje lakšim. Prijateljski se odnosite prema njemu, dajući mu poštovanja i prostora. Ovo je prvi korak ka pripitomljavanju.Kada će se udobno osjećati kada ste Vi u blizini krletke, hraniti se kraj Vas, uzimati hranu iz ruke i odgovarati na način da se približi strani krletke kojoj ste najbliže, tada je vrijeme da krenete sa upoznavanjem Vaše ruke. Ponudite mu sjemenku prosa ili sl., ali ga nemojte pokušavati dirati ako se odmiče od Vaše ruke. Držite ruku unutar krletke ne radeći ništa, već samo da se navikne na Vašu ruku. S vremenom će shvatiti da mu ruka ne čini ništa nažao, ali za ovo je ponekad potrebno i nekoliko dana pa trebate biti strpljivi. Kada će prestati bježati od Vaše ruke, možete početi lagano približavati ruku njemu, sve do onog dana kada će Vam dati da ga lagano dirnete u prsa. Tada će neizbježno morati stati na Vaš prst, čime ga postepeno možete učiti na bliske kontakte.Zebice se za razliku od papigica teže pripitomljavaju. S njima se nikada ne postigne tako čvrsta veza. Zebice imaju puno jači instikt nego papige, a slučajevi pripitomljavanja u smislu da Vam jede iz ruke ili sjedi na ramenu su iznimno rijetki i postižu se samo mukotrpnim radom.Oburužajte se voljom, vremenom i strpljenjem i do rezultata ćete zasigurno doći u najkraćem roku. Svaki korak pripitomljavanja započnite kada je prethodni korak savladan, a sve u skladu sa reakcijama Vašeg ljubimca, kako ga ne biste dodatno zastrašili i stekli potpuno nepovjerenje od njegove strane.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku rozenkolisa. Posljednjih tjedan dana izbacuje hranu na dno krletke te dolje prazne ljuskice usitnjava gotovo u prah. Pročitala sam da im je potrebno staviti pijesak zbog nečega, ali ona ga nema. Da li ona to sama sebi "pravi pijesak" zbog neke potrebe? Je li sve u redu? Hvala, JosipaO: U vrijeme kada počinjemo intezivno grijati stanove, ptičicama kućnim ljubimcima trebate nabaviti vodu obogaćenu jodom, Vitakraft Vogel-Trank+Jod, kojom ćete puniti pojilicu za vodu svaki dan ili pak Jodnikamen koji se pričvrsti unutar kaveza.U navedenom periodu grijanja najčešće dolazi do upale štitnjače, koja se pri tome povećava i onemogućava prolaz krute hrane kroz voljku ptice te ptice tada često biraju meku hranu. Upravo zbog problema štitnjače dodajemo jod u vodi ili preporučeni kamen. Također, ptičicama treba osigurati i grit odnosno mljevene školjkice čije komadiće ptica zadržava u svom predželucu ili mlincu i njima, uz pomoć mišića mlinca, drobi progutane sjemenke da bi ih enzimi u probavi razgradili što bolje do nužnih esencijalnih hranjivih i za život potrebnih tvari. Ukoliko primjetite da ptičica ne pije vodu s jodom, pokušajte joj je dati pomoću kapaljke tako da kap vode ispustite polako po kljunu, a ptičica će potom refleksno "popiti" ponuđenu kapljicu.Vašoj ptičici možda nedostaje i društvo (Vaše ili druge ptičice) ili joj je vrlo dosadno, te bi bi u krletku trebalo staviti i pokoju igračku, poput zrcala, vrtuljaka, sjajnih predmeta i slično da se zabavlja dok je sama u kući.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam tigricu staru oko 2 godine. U zadnje vrijeme poprilično puno jede i pije. Izmet joj je bijelkast i većeg volumena. Prije je bio vodenast. Takvo stanje traje oko 5 dana. Dvaput tjedno joj dajem vitamine-muta vit. Inače jede standardnu hranu - sjemenke te vitamine od vitaktafta. Dajem joj i salate i voće, osim agruma, mada se bojim da nema proljev od toga. Što se tiče izgleda, malo teže hoda (ne skakuće s prečke na prečku nego kljunom se hvata po krletci, oko trbuha (ispod repa) je manjak perja i kao da je malo natečen te stalno nogicama se češka oko toga mjesta. Molim vas da mi preporučite vrstu ishrane te terapiju. Srdačan pozdrav i hvala! NikicaO: Što se tiče prehrane, malo je toga što ptice ne podnose. Neke ptice reagiraju osjetljivo na agrume, odnosno kiselinu u njima, a neke ne podnose povrće iz porodice kelja. Bitno je da je svo voće i povrće dobro oprano i posušeno, svježe i nešpricano (ako niste sigurni radije ogulite) i ne smije stajati u kavezu više od nekoliko sati. Od vodenastog voća i povrća (krastavci, lubenica i salata) izmet može biti vodenasti i, ako se povuče u narednih nekoliko sati, to je normalno. Proljev može biti uzrokovan uzbuđenjem i kada se puno kreću, zbog obilja voća i povrća u prehrani, kod preobilnog obroka te infekcijom (paraziti, bakerije, virusi i gljivice). Papigicu treba promatrati i eventualno dati razrijeđeni crni čaj, ptičji ugljen koji regulira probavu ptica i veže na sebe sve toksine koji su mogli biti uzrok proljeva. Beaphar Santalina K3 preparat je za kavezne ptice i daje se u slučaju crijevnih poremećaja, apatije, prehlade. Preparat se nakapa u vodu za piće. Sera diropur W okrepljujući je dodatak za vodu koji sadrži ekstrakt korijena petoprste i pomaže u slučaju proljeva. Navedene pripravke možete nabaviti u ponudi Pet centra.Kloaka prima tvari iz probavnog, mokraćnog i spolnog kanala, stoga indikacija za bakteriološku pretragu uključuju mogućnost poremećaja u bilo kojem od ovih organa, tako da je uzimanje uzoraka iz kloake česta dijagnostička metoda.Češkanje može biti uzrokovano mitarenjem, kada se ptičice dulje vrijeme ne kupaju, parazitima na koži, grinjama te gljivicama. Noge je potrebno detaljno pregledati inspekcijom - gledanjem kako ptica opterećuje ekstremitete, da li ima zadebljanja ili onečišćenja te povreda. Palpacijom (pipanjem) svih kostiju nogu u potpuno ispruženoj nogi.Kloaku je potrebno detaljno pregledati da nije onečišćena i vlažna te ne smije prominirati (biti izbočena).Teško prihvaćanje za prečke u krletci može biti uzrokovano i uratnom dijatezom. To je bolest mijene tvari kod koje se kristali mokraćne kiseline odlažu izvan stanica, u šupljine zglobova i tetivnih ovojnica, a ponekad na površine seroznih ovojnica različitih organa. Zglobni giht je kroničnog tijeka, dok je visceralni (u unutarnjim organima) redovito akutni. Zbog nespecifičnih znakova i akutnog tijeka visceralni oblik je vrlo teško dokazati za života. Simptomi su gubitak apetita, nevoljkost, nakostriješenost perja, proljev i sl. Zglobni giht manifestira se bjeličaste izbočine uz jedan ili više zglobova.O simptomima bolesti u papigica opširno je pisala kolegica Zdravka Rumiha ovdje. U tekstu kolegica upućuje na Veterinarski fakultet u Ambulantu za ptice te prilaže njihov broj telefona.  Svakako Vam preporučujem da im se također javite.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam prijateljicu koja ima 20 australskih zebica. Jedanput je pustila svih 20 da lete po kući. Sve su mirno odletjele do stolića i igrale se. Dozvala je jednu i došla jo je na prst i počela se maziti. Jedna je čak i meni došla na prst. Nisu se nimalo uplašile. Kasnije im je rekla da se vrate u kavez i one su se vratile. Onda je iz krletke izvadila gnijezdo, unutra su bili mali ptići, ona ih je stavila u ruke i hranila te ih vratila natrag. Ja isto imam zebice, ali 2 u maloj krletci. Nikada ih nisam vadila van, jedan put su mi pobjegle iz krletke i same se vratile. Imam jednog malog ptića koji je unutra malo više od 15 dana. Mogu li ih i ja vaditi van te mogu li hraniti ptića i učiti ga letjeti. Moram li im staviti ono oko noge i kako? Unaprijed hvala! KatarinaO: Zebice su živahne, vole letjeti i treba im omogućiti što veću krletku (minimalno 60 x 40 x 40 cm). U svojem prirodnom okolišu zebice žive u grupama od 40 do 100 ptica. Kako zebice u prirodi žive u jatu, vrlo su društvene i stoga je zebice potrebno držati najmanje u paru. Plašljive su u društvu ljudi i ne vole da ih se mazi ili drži u ruci. Njima se treba puno baviti pa će Vam svakako pružiti mnogo veselja i biti manje plašljive. Bilo bi dobro da puštate svoje zebice da se izlete, nakon čega će se one same vratiti u krletku jer ima se tamo nalazi hrana i voda. Na dolazak na ruku ih se uči dugo i postepeno. U početku morate samo držati ruku u kavezu sve dok se ljubimci ne naviknu da im ne prijeti nikakva opasnost. Nakon što se oslobode straha, možete im polako početi pružati prst, ali još uvijek u kavezu. Ukoliko ptičica ne želi doći na prst možete ju lagano probati pogurniti prstom dok je na prečkici. Nakon nekog vremena ljubmci će se naučiti na Vašu prisutnost i osloboditi straha.Ovako malu zebicu od 15 dana nije još preporučljivo dirati, ukoliko se mama još brine o njoj. Također mlađe ptice lakše uče, pa je preporučljivo da ju počnete pripitomljavati čim izađe iz gnijezda. Svojim zebicama ne morate stavljati prsten oko noge jer se prstenuju samo plemenite ptice koje se koriste u uzgoju. Na prsten se ugravira oznaka društva koje vodi evidenciju, uzgojna godina, početna slova imena i prezimena uzgajivača, te redni broj mladunčeta.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam australske zebice i prije 15 dana mi se izlegao jedan ptić. Bila su tri jaja, međutim jedno stoji već oko 20 dana možda i više, a drugo se razbilo. Taj jedan ptić stoji unutra oko 15 dana, ubrzo će izaći. Čula sam da se australske zebice trebaju držati u paru. Je li to istina ili nije? Hvala! KatarinaO: U web rubrici Australiska zebica možete se informirati o australskim zebicama kao kućnim ljubimcima, a o razmnožavanju i ptićima pisala je već ranije kolegica Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje.Zebice je vrlo lagano razmnožavati ako im omogućimo optimalne uvjete za gniježđenje i prehranu. Ženka snese između 1 i 8 jaja, najčešće između 2 i 5 jaja. Inkubacija počinje nakon što snese posljednje jaje i ptići se izlegu 14 dana kasnije. Ženka najviše sjedi na jajima, ali je mužjak zamijeni da se može najesti i protegnuti.Ako su jaja oplođena ona će postati tamnije boje nakon prvog tjedna. Da biste bili sigurni da su oplođena, možete se poslužiti vrlo jednostavnom metodom prosijavanja baterijskom svjetiljkom kojom obasjamo jaje straga i možemo vidjeti splet vena. Također, vidimo i sam embrij, tj. otkucaje njegovog srca kao pulsirajuću crvenu točkicu unutar većeg crvenog područja. Već nakon tjedan dana cijela unutrašnjost postati će crvena  i više se neće dati raspoznati embrij. Osim tog testa, jaja je uputno što manje dirati jer masnoća sa naših prstiju može začepiti tanke pore na ljusci i tako omesti izmjenu zraka ptića u jajetu.Ponekad mladi roditelji napuste jaja ili ih prekriju viškom materijala za gnijezdo pa treba maknuti taj višak prije nego se prvo jaje snese da ih fokusiramo na jaja. Neki neiskusni parovi zebica mogu se loše brinuti za mlade nakon izlegnuća, no treba im samo da se odmore i pokušaju ponovo. U slučaju da roditelji prestanu hraniti ptiće, oni mogu preživjeti samo 3 dana, koliko im traju zalihe iz žumanjčane vreće.Bebe zebice velike su 2,5 cm i ružičaste su boje, sa par bijelih pahuljastih pera. Sa 3 dana starosti počinju ispuštati jedan tihi zvuk nalik "ff ff "  koji je većini ljudi nečujan do 5. dana starosti. Kako dani prolaze, stvarat će se sve više zvukova. Prvi tjedan ptići rastu vrlo brzo i potrebno im je puno hrane i topline. Nakon što naprave prvi korak iz gnijezda, a to je sa 21 dan starosti, još su uvijek vrlo ovisni o roditeljima. Proso i mekana hrana vrlo su im bitni za početak samostalnog hranjenja. Samostalno hranjenje će početi par tjedana nakon opernaćenja (4 tjedna starosti), ali još uvijek ovise o roditeljima. Nakon što se osamostale, počinje prvo mitarenje, nakon kojeg počinjemo razaznavati spol. Mužjaci poprimaju svoje karakteristične boje, a kljun u njih postaje crven, a u ženke narančast. Sa 5-6 tjedana možemo ih preseliti u vlastiti kavez.Sa 6 mjeseci starosti postaju spremni za parenje.Nakon osamostaljenja mladih, roditelji su odmah spremni za novi ciklus, ali se preporuča par mjeseci odmora.Zebice su jako društvene ptice i, ako ne želimo potomke, preporučljivo je držati dvije ili više ženki zbog moguće agresivnosti među mužjacima.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo molim savjet kako postupati sa agresivnim Aleksandrom? Naime, već godinu dana imamo malog Aleksandra kojemu je bilo oko 8 mjeseci kada smo ga kupili. U početku je bio jako plašljiv, i iako je hranu uzimao iz ruke, nikad se nije u potpunosti navikao na ruku i nije ga moguće dodirnuti. Sad ne bježi od ruke, već grize. Vrlo brzo je naučio zviždati i izgovarati nekoliko riječi. Svaki dan puštamo ga bar na sat vremena, naveče ga pokrivamo kavez. Vrlo je opasan jer ponekad se dogodi da stoji na ramenu i bez ikakvog razloga ugrize za obraz ili vrat. Najgore je što ne postoje nikakvi znakovi upozorenja da bi do ugriza ili napada moglo doći. Agresivnost je vrlo izražena i stavom i ljutitim zvukovima. Posebno je zanimljivo da od svih nas u kući (ima nas petero), ptica ne grize jedino mog supruga. Naprotiv, on ju može dirati, gladiti, uhvatiti u ruku i ptica mu to ne zamjera. (Ironija je u tome da on jedini nije želio pticu u kući!). Budući da bi sad već trebao se oko vrata pojaviti tamni prsten koji nije posebno izražen kod naše ptice, mislim da se radi o ženki. Od neobičnih ponašanja, možda bi trebalo spomenuti samo da se često češka oko kljuna, kao da ju stalno nešto svrbi. Molim savjet kako postupiti u ovom slučaju jer iako nam je ptica draga, nikom nije drago kad dobije neželjeni "pearcing" na obrazu. Hvala, IrenaO: Kod rješavanja ovakvog problema trebamo imati na umu kako se većina papiga ne može smatrati domesticiranim kućnim ljubimcima. S iznimkom tigrica i nimfi, većina je ostalih papiga tek unazad nekoliko generacija uzeta od svojih divljih predaka iz prirode. Ovo znači da kod Vaše papige prevladavaju prirodni instinkti. Ako sagledate problem na taj način, razviti ćete bolju komunikaciju sa Vašom pticom i imati mnogo manje bolnih ugriza.U gotovo svim slučajevima nepoželjnog grizenja, postoje upozoravajući signali. Cilj je naučiti kako prepoznati te signale prije nego ptica krene kljunom prema Vama. Ponekad su ovi signali toliko suptilni a ponekad tako očiti. Također, grizenje ne znači uvijek da je ptica ljuta ili zlobna već jednostavno previše uzbuđena pa ne može kontrolirati svoje osjećaje.Prije svega, pticama koje pokazuju agresivno ponašanje ne smije se dozvoliti da nam sjede na ramenu kako nas ne bi ozbiljnije ozlijedile. Kada ćete krenuti u ispravljanje nepoželjnog ponašanja, zastanite i razmislite što ste oboje radili što je prethodilo ugrizu. Možda je to bio jednostavan način pokušaja komuniciranja sa Vama, ili ste se zanijeli u zabavi sa pticom što ju je uzbudilo, ... Pokušajte promatrati svoju pticu kako biste uočili neke osnovne uzorke ponašanja i iskoristili ih u sprječavanju nepoželjnog grizenja.Također, imajte na umu kako ovakvo grizenje može jednostavno značiti izražavanje osjećaja kontaktom kljuna sa Vašim tijelom. Nepoželjnom grizenju moglo je prethoditi naglo odmicanje kada se ptica približila kljunom vratu.Pokušajte se kontrolirati ako se grizenje ponovno dogodi i ne ispuštati jaki glas (neka isto pokušaju i Vaši ukućani). Ako Vas boli, pokušajte je nježno i mirno otpustiti sa sebe jer izražavanje boli i ljutnje može upravo načiniti suprotno - potaknuti takvo ponašanje.Najvažnije je ovakvo griženje ne shvatiti osobno, ostanite mirni u postizanju otkrivanja što potiče takvo ponašanje kako bi ga prekinuli zauvijek. Papige su veliki empati pa je često ovo način reakcije na Vašu nervozu ili bol. Stoga, budite smireni i strpljivi sa Vašom ljubimicom.Moram napomenuti kako na ponašnaje papige znatan utjecaj ima i zdravstveno stanje ptice. Kako ste primijetili neprestano češanje u Vaše ljubimice, ispravljanje nepoželjnog ponašanja započnite pregledom u veterinarskoj ambulanti kako bi se isključio medicinski uzrok.Preporučila bih Vam Ambulantu za kućne ljubimce na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Prilažem i njihov telefonski broj, budući da rade samo dva sata dnevno, kako ne biste došli u pogrešno vrijeme i papigu izlagali nepotrebnom stresu, tel.: 01/2390-410.O pripitomljavanju ovih prelijepih ptica pisala sam već ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li mogu svojoj papigici (tigrici) davati jogurt da jede? Negdje sam pročitala da je to dobro za njih, ali sad da vas pitam pa da se uvjerim jer bi  joj pokušala dati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!O: Ptice iz porodice papiga se u prirodi hrane isključivo sezonskom hranom. Njihova se prehrana sastoji od voća, sjemenki, insekata i dr. što pronalaze u prirodi. Stoga je hranjenje, npr. samo mješavinom sjemenki za vrstu nepravilno i neprirodno.Za normalno održavanje životnih funkcija pticama su neophodni proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali.Mliječni proizvodi dobar su izvor proteina i kalcija za ptice. Treba imati na umu kako ptice ne mogu probaviti obično mlijeko jer im nedostaje enzima koji razgrađuje mliječni šećer. Ovo dovodi do probavnih problema. No, fermentirani mliječni proizvodi (npr. jogurt) mogu se davati pticama, ali pri tome svakako treba voditi računa da se ponude oni proizvodi sa niskom količinom masnoća.Isto tako, izvor proteina je i meso peradi, sir, jaja, mahunarke.Kako je osnova prehrane ptice raznolikost, jogurt Vašoj ljubimici možete ponuditi jednom tjedno u manjoj količini (jedna kavena žličica).Spomenut ću još i neke od namirnica koje bi se trebale u potpunosti izbjegavati: prije svega čokoladu i avokado, zatim, svu hranu koja sadrži šećer, sol, kofein i ulja i masti, sirovi luk, alkohol, sjemenke jabuke, trešanja, šljiva, breskvi. Namirnice koje se mogu davati rijetko u ograničenim količinama su orašasti plodovi jer su izuzetno bogati masnoćama.Dakle, izbalansirana prehrana za Vašu papigicu je mješavina sjemenki za vrstu, svježe voće i povrće. Povremeno se može dodati manja količina žutanjka tvrdo kuhanog jaja. Od svježe hrane tigrice mogu jesti mrkvu, jabuke, kruške, jagode, kivi, trešnje i marelice. Veselit će se i listovima i cvjetovima maslačka, cvjetovima tratinčica, kamilice, listovima trputca ili stolisnika. Svakodnevno Vašoj tigrici ponudite svježu vodu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam nimfu već 13 godina. Zadnjih dva dana ima bijelu desnu zjenicu koja nestaje prema šarenici. Oko je suzno. Čitala sam na internetu da se kod ljudi to očituje kao retinoblastom - oboljenje raka očne mrežnice. Molim vas da me savjetujete jer u Veterinarskoj postaji Šibenik su mi već prije kad je bila bolesna rekli da nemaju adekvatnu opremu za papige. Hvala, JelenaO: Oko i strukture koje okružuju oko u ptica razlikuju se u odnosu na ljudsko i oko drugih sisavaca na nekoliko načina. Vid je iznimno dobro razvijen u ptica te je stoga očna jabučica znatno veća nego u onih sisavaca slične veličine. Šarenica je također većih dimenzija, jače pigmentirana i upotpunjuje cijelo područje kod otvorenih vjeđa. Bjeloočnica se u ptica normalno ne vidi. Unutar očne jabučice nalazi se vaskularna struktura koja se naziva pekten, koja opskrbljuje mrežnicu hranjivim tvarima. Pekten normalno nije vidljiv bez specijaliziranih instrumenata jer je smješten iza šarenice.Ljudi su skloniji razvoju tumora mrežnice u odnosu na ptice jer imaju specifičan gen za ovu bolest. U ptica on nije zabilježen. U ptica se tumor na oku i strukturama oka može javiti na konjunktivi, membrani nictitans, unutar očne jabučice ili iza struktura oka. Tumori na oku u ptica najčešće su maligni i invazivni.Simptomi koje ste opisali u Vaše nimfe mogu upućivati na gljivičnu infekciju oka, koju, osim ostalih simptoma, karakterizira iscjedak iz oka i bjeličaste, poput oblaka, promjene na oku. Naravno, bez adekvatnog pregleda to je jako nezahvalno na ovaj način tvrditi. S obzirom da je oko parni organ uvijek postoji opasnost od širenja procesa i na drugo oko. Nipošto nemojte samoinicijativno primjenjivati neki od oftalmoloških preparata jer oni samo mogu prikriti pravo stanje i smetati kod uzimanja brisa u cilju postavljanja diagnoze.Postoji nekoliko tipova gljivičnih infekcija u ptica ali je najčešća infekcija sa gljivicom Aspergillus sp. Ova se gljivica najčešće pronalazi u sjemenkama, kukuruzu, staroj hrani, vlažnim mjestima u prostoru, klima-uređajima, vlažnim krletkama i grijačim uređajima.Najčešće obolijevaju one ptice kod kojih je oslabljen imunološki sustav i prirodna otpornost. Osim navedenih promjena na  očima uočava se i promjene u konzistenciji i boji stolice jer gljivica iritira sluznicu crijeva. Osim toga, gljivica proizvodi i toksin koji uzrokuje oštećenja jetrenog tkiva. U slučajevima inhalirane gljivice uočava se piskutav glas, kihanje, kašljanje ili otežano disanje. Bilo da je gljivica unesena hranom ili inhalirana, potencijalno ugrožava život ptice.Dijagnoza se postavlja izolacijom uzročnika kojom se može saznati i porijeklo gljivice, kako najbolje liječiti bolest te kako je prevenirati.Bolest se mora odmah liječiti antimikoticima jer predstavlja po život opasno stanje. Zatim, potrebno je maknuti svo sjemenje, grit, i ostale poslastice iz krletke i obaviti dezinfekciju iste te koliko ste u mogućnosti i okoline. Mješavinu sjemenki možete sterilizirati vrućim zrakom kako bi se izbjegla vjerojatnost kontaminirane hrane.Kako je često slučaj da oboljelim pticama nedostaje vitamina i minerala prehranu možete obogatiti vitaminsko-mineralnim dodacima prehrani (Sera, JBl, Prime,...). Svakako vodite računa da nimfa redovito uzima hranu.Infekcija ovom gljivicom nije zarazna za druge ptice, a tako ni za Vas. Ona se uvijek povezuje sa okolišem u kojem ptica boravi. Ovo nikako ne znači da se nedovoljno dobro brinete za Vašu nimfu, no morate voditi dodatnih računa da se bolest ponovno ne pojavi.Savjetovala bih Vam da se obratite, tj. da sa Vašom nimfom posjetite Ambulantu za ptice pri "zavodu za peradarstvo" na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu jer su najrelevantniji u diagnosticiranju i liječenju ptica. Prilažem i njihov telefonski broj, budući da rade samo dva sata dnevno, kako ne biste došli u pogrešno vrijeme i papigu izlagali nepotrebnom stresu, tel.: 01/2390-410.

 Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi odgovorite da li mužjak kanarinac star 10 mjeseci može oploditi ženku stariju od njega. Već sam ih pario i ženka je snijela 4 jajeta, leži na njima, on ih hrani. Jedno jaje je najveće i to mi nije jasno. I kako da saznam da su jaja plodna, mogu li to saznati nakon 5 dana od dana kada je ženka snijela prvo jaje? AdnanO: Kanarinci imaju tri do četiri legla godišnje i u svakom leglu tri do pet jaja, blijedo zelenkaste boje, sa crveno smeđim mrljama. Kao i kod ostalih ptica, često se javlja da su jaja u početku nejednake veličine, pa Vas to što je jedno jaje veće od ostalih ne bi trebalo zabrinjavati. Oplođenost jaja inače se kod peradi prati lampiranjem (stavi se lampa ispod jajeta te se na taj način može uočiti embrio ukoliko je došlo do oplodnje), ali to nije preporučljivo jer morate micati ženku i uzeti jaje iz gnijezda pa zbog uznemiravanja postoji velika mogućnost da ženka više neće htjeti ležati na jajima. Mladunci se izvale iz jaja za oko 13 dana, napuštaju gnijezdo nakon što dobiju perje, ali ih roditelji još neko vrijeme hrane.Najbolji uspjeh parenja je u ožujku. Kod odabira para za rasplod prvenstveno treba paziti na zdravlje roditeljskog para, da budu bez urođenih mana, živahni, kvalitetnog perja i punih, mesnatih prstiju. Smatra se da su zelenkasti i šareni kanarinci otporniji i plodniji od kanarinaca drugih boja. Također je vrlo bitno paziti na dob - za prvo parenje je najpovoljnija druga ili treća godina života, ali kanarinci spolno sazrijevaju s godinu dana. Morate biti sigurni da oboje, mužjak i ženka, iz prvog ili barem drugog prošlogodišnjeg legla jer kasnija ljetna legla nisu potpuno sposobna za rasplod. Ženke nakon pete godine života više nisu sposobne za rasplod jer je postotak oplođenih jaja vrlo slab. Povoljno bi bilo pariti mužjaka sa jednako starom ili starijom ženkom.Prema tome, Vaš mužjak je previše mlad i vjerojatno još spolno nezreo, te ste ih parili van sezone, tako da je vjerojatnost da su jaja oplođena vrlo mala. Najbolje bi bilo da razdvojite mužjaka i ženku i maknete jaja i gnijezdo te čekate proljeće. Preko zime mužjaka i ženku ne bi trebalo pariti, nego ih zimi ispravno hraniti i njegovati kako bi sezonu parenja (ožujak) dočekali u dobroj kondiciji. Dobro bi bilo kada bi se tako razdvojili, da se mužjaci i ženke međusobno ne mogu vidjeti ni čuti, do sezone parenja. Za ženke je dobro da zimu provedu u nešto hladnijim prostorijama (ne hladnijim od 10 stupnjeva). Hrana za ženke trebala bi biti zrnata (repičino sjeme, konoplja, zob, tvrdo kuhano jaje dva puta tjedno, stucane ljuske jajeta). Nikako ne smijete štediti na hrani svojih ptičica jer o njihovom zdravlju i kondiciji ovisi zdravlje mladunaca.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam namjeru kupiti tigricu pa me zanima kako ju naučiti da obavlja nuždu u kavezu kad je puštena? Koja je osnovna oprema za kavez? Maja O: Danas u bolje opskrbljenim trgovinama za kućne ljubimce možete bez teškoća naći veliki izbor kaveza. Tigrice vole prostrane krletke u kojima mogu slobodno raširiti krila (min. 40x40x30 cm). Za svaku dodatnu pticu, potrebna je još 1,5 puta veća krletka. Za 2 - 4 tigrice krletka treba biti min. 120x60x100 cm. Kavez je najbolje smjestiti na mjesto s vrlo malom ili nikakvom mogučnošću uznemiravanja ptice. Treba imati na umu da će ptica praviti nered u kavezu i izvan njega, pa se radi izbjegavanja velikog nereda za početak preporuča pozadinu ili stranicu kaveza zaštititi kartonom. Papigicama stavite nekoliko prečki (grana), igračke, hranilicu i pojilicu. To bi bilo ono osnovno. Stavite i sipinu kost zbog minerala i brušenja kljuna. Postoje različiti oblici posuda kao što su zemljane, staklene, metalne ili plastične. Metalne posude upotrebljavaju se kod ptica sa jakim kljunom. Plastične i staklene posude pogodne su za ptice koje se hrane sjemenjem. Omogućite svojoj tigrici mnoštvo igračaka: ljestve, zvonca, ljuljačke... Krletka ne smije biti na propuhu. Tigrica bi dnevno trebala i nekoliko sati slobodno letjeti izvan kaveza. Svakako provjerite jesu li prozori i vrata zatvoreni. Učenje ptice da vrši nuždu na određenim mjestima nije problem i može ići nevezano uz komandu. Ali - zahtijeva truda, vremena, strpljenja i dobru moć zapažanja. Prvo treba upoznati pticu i vidjeti kako se ponaša neposredno prije nego planira obaviti nuždu, te otprilike utvrditi koliko često je obavlja. Kada se to savlada, onda svaki puta kada se primijete prvi znakovi pripreme ili kad otprilike prođe vrijeme, pticu stavite na mjesto gdje želite da obavlja nuždu. Kada je obavi na tom mjestu, pticu se pohvali, eventualno i nagradi i nastavi se igra do sljedećeg obavljanja nužde.Pticu se osim na uvijek isto mjesto (npr. kavez) može naučiti i da obavlja nuždu npr. uvijek na papir. Onda se samo treba pobrinuti za to da uvijek, gdje god ptica bila, ima na raspolaganju (takav) papir (neke ptice tu dosta razlikuju, npr. ako se naviknu na obični bijeli papir, ne pristaju na novine nego samo na bijeli obični papir).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako tigrica može oboljeti od klamidije? Strah me je da to moja ne dobije. Čula sam da je to bolest koja se prenosi na ljude i da čak može donijeti najgore posljedice. Koliko je česti slučaj oboljenja? Kako to može dobiti? Što da napravim da mi to tigrica ne dobije? I kako mogu provjeriti da li je moja papiica zaražena? Molim vaš odgovor. Hvala unaprijed, zabrinutaO: Klamidioza ili psitakoza je oblik infekcije u ptica uzrokovana mikroorganizmom Chlamydia psittaci. U novije vrijeme dodijeljen joj je naziv Chlamydophila psittaci. Ovaj organizam ima karakteristike i bakterije i virusa te nije svrtan ni u jednu od tih grupa. Bolest se u ljudi naziva psitakoza dok se kod ptica naziva ptičja klamidioza.C. psittaci također može inficirati i druge sisavce. Chlamydia se prvenstveno prenosi pticama iz porodice papiga kao što su i tigrice, dražesne papigice, ali i kanarinci, perad i golubovi mogu biti prenosioci. Dakle, i divlji i domesticirani varijeteti ptica mogu biti nosioci mikroorganizma, a mnoge inficirane ptice ne pokazuju znakove oboljenja.Oboljenje u ptica može biti različitog intenziteta, a varira između različitih vrsta, broja mikroorganizmama unesenih u tijelo te patogenosti soja klamidije. Oboljenje u ptica prate sljedeći simptomi: iscjedak iz očiju ili otečenje očiju, otežano disanje, proljev, smanjeni apetit, letargija, našušureni izgled i slabost. Ovi simptomi prate i mnoga druga oboljenja (osim iscjetka iz očiju) stoga su potrebni određeni labolatorijski testovi i klinički pregled kako bi se dijagnosticirala bolest. Također, u ovisnosti o patogenosti soja, mnoge ptice ne pokazuju znakove oboljenja, a često je slučaj da su simtomi vidljivi i nekoliko godina nakon kontakta sa uzročnikom.Smatra se da su ovoj bolesti sklonije neke grupe ptica u odnosu na druge. Naročito su sklone one ptice iz porodide Neophema (npr. bourk), nimfe, dok su tigrice, azijske rozele i dražesne papigice puno otpornije. Infekcija se prvenstveno širi predmetima i okolinom kontaminiranim zaraženim izmetom, no širenje je zabilježeno i prašinom perja te vertikalno (preko jaja). Bolesti osobito pogoduje stres kada nosioc počinje širiti velik broj mikroorganizama. Uzroci stresa su najčešće: prenapučenost i loši higijenski uvjeti, zatim, deficijentna prehrana, dugotrajan transport, prolongirano lijeganje jaja. Kao što je to sa mnogim bolestima ptica kućnih ljubimaca, ako se drže u dobrom stanju i higijenskim uvjetima, sa minimalnim stresom, vjerojatnost da se pojavi i klamidioza je svedena na minimum. Također, ako se bolest dijagnosticira u ranoj fazi uspješno se liječi antibioticima.Pozitivna dijagnoza u živih ptica je izuzetno teška, a ovisi o vrsti, duljini i vremenu izlaganja uzročniku i općenitom zdravstvenom stanju ptice. No, dijagnozu je moguće postaviti na osnovi anamnestičkih podataka, kliničkih znakova, RTG-snimke, zatim, koprološke pretrage, analize krvi, imunofluorescencije i PCR-a. Preventivno je najvažnije dobro održavati higijenske uvjete u krletci jer uzročnik može dugo vremena (i do 30 dana) preživjeti u okolini. Redovito dezinficiranje uobičajenim dezinficijensima inaktivira klamidiju.Pojavnost klamidioze u ptica kućnih ljubimaca i ljudi još uvijek se istražuje, no, općenito se smatra da nije učestala bolest. Isto tako, još nije u potpunosti poznato lučenje klamidije u ptica izloženih stresu, kao ni vakcina protiv ove bolesti.Preporučila bih Vam da uzmete svježi uzorak fecesa i odnesete ga na koprološku pretragu u Ambulantu za ptice kućne ljubimce. Ovo je najčešći kontrolni preventivni test na klamidiozu koji je i inače dobro činiti dva puta godišnje.

Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bijelu ženku kanarinca, spramna je za parenje, sve znakove daje. Imam i dva mužjaka, jednog bijelog koji je star 10 mjeseci i žutog sa malo smeđkastim nijansama koji je stariji, ima 2 godine. Moje pitanje je da li bih mogao pariti bijelu ženkicu sa ovim žutim mužjakom? Napominjem da do sada nisam nikad pario, tj. jesam ,ali nisam imao uspjeha pa sada hoću da idem baš na sigurno. Unaprijed hvala, HarisO: Za parenje kanarinaca bi bilo najbolje pričekati 3. mjesec jer su tada i rezultati najbolji. O parenju kanarinaca su moji kolege već ranije detaljno pisali, a njihove tekstove i savjete o ovoj temi možete pročitati  ovdje, ovdje i ovdje.Boja dlačnog ili pernatog pokrivača svih životinja je genetski određena. Boju određuje par gena koji mogu biti dominantni (dominantni homozigot), recesivni (recesivni homozigot) ili kombinacija (heterozigot). Vrlo često je boju određuje čitava skupina od nekoliko parova gena. Tamnije boje obično su određene dominantnim genima, a svijetle recesivnim. Osnovne boje kanarinaca su žuta, smeđa i crna, a njihovim miješanjem, kombiniranjem i selekcijskim uzgojem dobivene su različite boje kanarinaca. Boje kanarinaca su lipokromski mozaik žuta, lipokromski žuta čijom mutacijom je dobivena dominantno bijela (samo je vanjsko letno perje žuto, a ostalo je bijelo) i recesivno bijela (svo perje je bijelo), zatim lipokromski crvena, lipokromski mozaik crvena, crnosmeđa, smeđa, zelena, plava, bakrena... zajedno sa svim varijantama i nijansama ima dvjestotinjak različitih boja kanarinaca. Prema tome, možete očekivati samo veću vjerojatnost za neku boju, ali nikada ne znate sigurno koje će boje biti potomstvo.Ako budete pričekali 3. mjesec, koji je optimalan za parenje kanarinaca, moći ćete koristiti i bijelog mužjaka jer će do tada i on biti spolno zreo.