Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Dobila sam sirijskog hrčka prije nekih 4 dana. Ne znam točno koliko je star, ali mislim da ima oko 2 mjeseca. Jednu večer dok sam ga gledala u kavezu sam zamijetila neke čudne velike izrasline u donjem dijelu trbuha i nije bilo dlake po tim izraslinama. Odmah sam išla na internet čitati što bi to moglo biti, no nisam našla. To mu se brzo povuklo pa sam mislila da nije ništa, no njemu su se te izrasline jučer pojavile 3-4 puta, budu po par minuta pa nestanu... Ne znam da li je to nešto normalno kod hrčaka, ali ja se brinem. Kad mu to bude onda se umiri i ne hoda dok mu to ne prođe. Imala sam i prije hrčka, ali ništa slično nisam primjetila pa mislim da nešto nije u redu s ovim hrčkom. Nadam se da ćete mi uskoro odgovoriti jer se baš brinem, a trenutno nisam u mogućnosti voditi ga veterinaru zbog obaveza na fakultetu i udaljenosti veterinara. Hvala unaprijed, Martina O: Bez kliničkog pregleda, na žalost, nisam u mogućnosti dati Vam točnu informaciju o čemu se zapravo radi kod Vašeg ljubimca. Izrasline su vrlo česta pojava u hrčaka, kako na koži, tako i unutar organizma. Najčešće se radi o novotvorevinama (tumorima), cistama, apscesima i hematomima. U nekih jedinki kod nastanka ovakvih izraslina postoji i genetski predisponirajući faktor, na koji, na žalost, ne možemo utjecati. S obzirom da se radi o izraslinama koje se pojavljuju i zatim nestanu moguće je da se radi o herniji. Hernija (kila) je ustvari izlazak dijela sadržaja utrobe, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata u prostor ispod kože i tada je riječ o vanjskoj herniji. Postoje zone u kojima se hernije često stvaraju, zbog manjeg otpora trbušne stijenke, a to su preponska, kruralna i zona oko pupka. Uzročnici mogu biti i naglo i izrazito mršavljenje ili senilna atrofija. Stvaranje hernijalni vrata može biti uzrokovano i povećanjem unutarnjeg trbušnog tlaka, opstipacijom i dr. Postoje i akutne hernije, koje se javljaju nakon jednog jačeg napora (npr. trčanje na kolutu), koji uzrokuje iznenadno povećanje trbušnog tlaka te stvaranje hernije. Uobičajena provjera zdravlja kod hrčka uključuje promatranje ponašanja prilikom jela, čvrstoću zuba, kostiju i kralježnice, ponašanje u igri i u vrijeme odmora. Na tijelu treba paziti na stanje krzna i moguće povrede. Bolestan hrčak općenito je osjetljiviji i letargičan, trom, slabo jede, polagano se kreće, ne koristi kolut, ne istražuje, često je nervozan i ne da se na ruku. Ako Vaš hrčak normalno konzumira hranu i vodu ne trebate se brinuti,  u suprotnom ipak posjetite veterinara. Moguće je i da se radi o skotnoj ženki.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Prije godinu i pol dana kupila sam 2 gerbila kod Vas, mužjaka i ženku. Do sad sam imala već mnogo legla, ali nikada nisam imala poteškoća sa njihovim razvijanjem, do sada. Imam 5 mladunca i jedan od njih je slabije razvijen. Nema još toliko dlake koliko imaju ostali i mnogo je manji, ali uvjerena sam da su se rodili isti dan, maksimalno 1 dan razlike. Trebam li nešto učiniti ili će se to s vremenom popraviti? Čitala sam mnogo o njima i znam sve o njima iz vlastitog iskustva, ali nitko nije imao takav problem. Unaprijed zahvaljuje Lea O: Kod razmnožavanja gerbila vrlo je važno da su one spolno zreli (s 10 tjedana, ali unatoč tome mnogi parovi nemaju mlade do 5-6 mjeseci starosti, ženka se tjera svakih 6 dana).  Također ih se ne smije razmnožavati predugo. Naime mužjaci gerbili mogu se pariti do kraja života, no ženke u dobi 18 do 20 mjeseci starosti prestanu imati legla. Parenje ženke starije od 18 mjeseci može imati za posljedicu mali broj mladunčadi koja je onda i puno veća te premalo mlijeka. Također, postoji vjerojatnost da su ako su kupljeni iste dobi iz istog dućana da su u bliskom srodstvu. Prije parenja mužjaka i ženku je potrebno pripremiti za parenje i podizanje mladih (kvalitetna hrana) jer ih to jako iscrpi. Također, nakon par legala potrebno je i napraviti pauzu da se organizam oporavi. Gerbili se rađaju potpuno bez dlake i crvene boje. Ne mogu sami regulirati tjelesnu temperaturu. I uši i oči su zatvorene. Koža je prozirna i kroz nju možete vidjeti da li su im trbuščići napunjeni mlijekom. Preporuča ih se ne dirati, ali ako to morate ruke Vam moraju biti potpuno čiste i ne predugo da se ženka ne uznemiri. Treći i četvrti dan im se otvaraju uške i otpda pupak. U ovoj starosti polako počinju dobivati na težini i zalihe masti. Peti do sedmi dan im počinje rasti dlaka. Osmi i deveti dan postanu pokretni. Jedanaesti dan može se razlikovati spol po tome što se ženki vide dvije sise. Između sedamnaestog i dvadesetog dana počinju otvarati oči. sa tri tjedna im izbiju zubi te počinju dosezati pojilicu stoga im osigurajte da je mogu dosegnuti. U petom tjednu su potpuno samostalni i tada ih se može odvojiti od majke. Slabijeg mladunca pomnije pratite da li ga ženka doji, pazite da je na toplom (možete čak i žarulju uperiti na njih da ste sigurni da su svi na toplom). U ponudi Pet centra imamo Immunoboost pastu koja sadrži kolostrum, bakterije mliječne kiseline, probiotike vitamine A,D,E i B kompleksa, glukozu, aminokiseline i željezo koja bi Vašem mladuncu podigla imunitet i dala energiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam patuljastog kunića starog 6 godina. Nedavno sam primjetila da mu je jedan testis "nestao", odnosno ostala je samo kožna vrećica gdje se on nalazi! Drugi je testis normalnog oblika i veličine. Molim Vas da mi kažete o čemu se radi i imam li razloga za brigu? Unaprijed zahvalna, Marina O: Spolni organi mužjaka su sastavljeni od nekoliko struktura: testisi, koji se nalaze unutar skrotalne vreće - koja je smještena u ingvinalnom području, ventralno od anusa, okružena kožom i sastavljena od mišićnog i vezivnog tkiva. U njima su smješteni testisi. Testisi su reproduktivna žlijezda sastavljena od tubularnih kanalića, režnjeva i središnjeg tubularnog pleksusa. Tubularni režnjevi ograničeni su sa stanicama koje stvaraju spermije (Sertolijeve stanice) procesom podjele stanica i njihovim sazrijevanjem. Spermiji tada putuju do centralnog pleksusa. Sljedeći sloj testisa čine endokrine stanice(Leydigove stanice) koje proizvode muški spolni hormon testosteron. Epididimis - cjevasti je organ smješten na površini svakog testisa. Smješten je van trbušne šupljine jer je za sazrijevanje spermija pogodnija temperatura nekoliko stupnjeva niža od temperature tijela. U ovaj organ putuju spermiji koji su proizvedeni u testisima i tamo se skladište i sazrijevaju. Ovaj proces traje oko 3 tjedna, nakon kojeg vremena ulaze u vas deferens (odvodni kanalić) kako bi se pomiješali sa tekućinama koje luči prostata, bulbouretralne žlijezde i sjemene vrećice. Na ovaj način formira se sperma. Spolni sustav kunića vrlo je sličan spolnom sustavu ostalih sisavaca, s razlikom u mogućnosti (sposobnosti) povlačenja testisa u abdomen. Naime, kuniću u slučajevima kao što su strah ili određene "konfliktne" situacije s drugim kunićima mogu se testisi povući te ih je skoro nemoguće izvana vidjeti ili palpirati.   Međutim, do njihovog "nestanka" u skrotalnoj vreći može doći i kao posljedica različitih patoloških stanja. Iz tog razloga, kao i zbog samog zdravlja ljubimca, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru koji će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti utvrditi točno o čemu je riječ te Vas dalje u skladu s dijagnozom savjetovati.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Ranije sam se već javljala povodom određenih nedoumica vezano za morsko prase koje imam već mjesec dana. Zadnjih nedelju dana primijetila sam da mu se kod usne pojavila ranica i u početku sam mislila da je bio nespretan te se možda okliznuo i udario nekako. Međutim, ta ranica se povećala i na drugoj strani usta se pojavila druga. Čitala sam na internetu da su to gljivice i to na slikama se podudara s ovim ranicama koje on ima. Takođe sam čitala da je nystatin mast najbolja za to, međutim problem je što on ne voli da se mazi previše i ne dopušta da mu mažem to. Takođe se često češe, a opet zbog nemogućnosti da ga uzmem jer grebe, ne mogu da mu skratim kandže. Imam utisak da on te ranice češanjem pogoršava, a ne znam šta da radim. Mazala sam ga nekako štapićem za uši, dok jede pa je miran, ali to nije baš rješenje. Ako imate neki savjet, bila bih Vam zahvalna. Vanja O: Ranica na ustima zamorčića može biti upala usnice (cheilitis) koja najčešće nastaje zbog infekcije bakterijama (najčešće Staphylococcus aureus), ali mogu biti i dugi uzročnici (npr. Candida). Savjetuje se napraviti kultura da se točno odredi uzročnik, prati sa blagim antiseptikom i korištenje lokalnih krema protiv uzročnika, koje su sigurne za zamorčiće. Ukoliko je riječ o gljivici Candidi lijek izbora je nistatin jer, osim što se koristi lokalno na kožu, koristi se i oralno tako da nema opasnosti za zamorčića ako ga proguta. Predisponirajući faktori su loša hranidba, manjak C vitamina te pad imuniteta. Savjetujem Vam da dodajete Vašem zamorčiću multivitaminske kapi za vodu koje imaju pojačan C vitamin (namijenjene za zamorčiće). Gljivična infekcija u zamorčića najčešće počinje na glavi u vidu nejednakog područja bez dlake koje svrbi. Može se javiti i na drugim mjestima kao što su leđa i ekstremiteti, pogotovo ako je vrijeme toplo i vlažno. Lezije su okrugle, bez dlake i sa krasticama. Krasta može biti i ispod dlake i kada krasta opadne , opadne i dlaka s njom. Uzročnik u zamorčića je Trichophyton mentagrophytes i njegove varijante. Najprimljivije su mlade životinje, gravidne, napadnute vanjskim parazitima. Inkubacija je 7-14 dana i vlaga jako pogoduje razvoju gljivica (zoohigijenske prilike trebaju biti besprijekorne). Za dijagnozu se koristi Woodova lampa (orijentacijska metoda, neke forme gljivice Mycrosporum canis svijetle pod lampom) i nasađivanje na kulturu što traje 10 dana. Uzimanje kožne strugotine na granici lezije sa zdravom kožom i gledanje pod mikroskopom može također pomoći sa dijagnozom. Bolesnu životinju treba izolirati od ostalih, koristite rukavice u dodiru sa životinjom (jer je u pitanju zoonoza - prelazi na ljude), svu opremu treba dezinficirati. Liječenje se vrši lokalno kupanjem u pripravku enilkonazola (Zoniton otopina), ketokonazola (Oronazol šampon) te lokalno mazanje lezija kremama protiv gljivica (čak još dva tjedna nakon nestanka simptoma).Životinji treba dizati opću otpornost vitaminima. O gljivicama kod zamorčića možete pročitati ovdje. U svakom slučaju Vam savjetujem da veterinar pregleda zamorčića i točno dijagnosticira u čemu je riječ. Za rezanje kandžica, predlažem neka Vam netko pomogne na način da dobro primi zamorčića da mu Vi možete skratiti kandžice, samo pazite da ne odrežete preblizu živom dijelu  to jhe roza obojani dio nokta koji se vidi samo kod svijetlih noktiju, a ako zamorčić ima crne nokte zamolite veterinara da ih on skrati.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dva hrčka već oko godinu dana, bijelog i sivog. Usporedila sam oba hrčka i zaključila da se nešto čudno događa s bijelim hrčkom. Usnice su natekle i cijelo se vrijeme češka, tj. grize. Ne znam šta se s njim događa. Čudno mi nekako izgleda. Ne znam da li da vodim tako malu životinjicu veterinaru. Molim vas za savjet i preporuku. Unaprijed hvala, Marija O: Otečenje usana u hrčaka može biti posljedicom nekoliko uzroka. Kao prvi navodi se promjena hrane ili uvođenje nekih novih namirnica ali i samostalno uzimanje hrane van kaveza kada je slobodan a čiji je rezultat pojava alergijske reakcije na tu stranu tvar. Ukoliko je ovo uzrok, vraćanje prehrane na uobičajenu redovito dovodi do izliječenja bez komplikacija kroz dan do dva. Naravno, ukoliko proces potraje dulje od navedenog vremena ljubimca je ipak potrebno odvesti u veterinarsku ambulantu na pregled kada se ciljano prema nalazima pretraga poduzima terapija. Zatim, s obzirom na lokaciju otečenja neizbježno je u obzir uzeti i prekomjerno izrasle zube ukoliko ih hrčak dovoljno ne troši na drvu ili kamenu za glodanje. U tom slučaju zubi iritiraju sluznicu usana te se razvija upalni proces čija je osnovna karakteristika otečenje tkiva. Ukoliko je ovo razlog, u pravilu se pokazalo da je dovoljno hrčku ponuditi neki od mnogobrojnih materijala za glodanje ili tvrđu hranu ili poslastice. No, ponekad, zubići toliko izrastaju da ih je najprije potrebno skratiti u veterinarskoj ambulanti a tek naknadno poduzeti mjere osiguravanja materijala za grickanje. Sljedeće, u obzir dolaze mehanička ozlijeđivanja usana ili usnice bilo žicom kaveza ili kojim drugim oštrim predmetom ili rubom istih. U ovisnosti o stupnju ozljede potrebno je poduzeti preventivne mjere dezinfekcije usne šupljine i jačanja opće otpornosti organizma vitaminsko-mineralnim dodacima prehrani a sve u svrhu sprječavanja komplikacija septikemijom i posljedično uginućem. Također, treba spomenuti i tumore koji nisu česta pojava ali su im hrčci skloni. Potonje se može jedino dijagnosticirati u veterinarskoj ambulanti. Spomenuli ste i češanje. Ako je ono prisutno samo po usnicama, upućuje na pokušaje olakšavanja nelagode, no ukoliko je svrbež prisutan po cijelom tijelu uzroke treba tražiti u oboljenjima kože različite etiologije (bakterije, gljivice, kožni paraziti) ili pak infestacijom vanjskim parazitima (npr. buhe). Imajte na umu, kako bez obzira na veličinu životinje pomoć za Vašeg ljubimca možete potražiti u najbližoj veterinarskoj ambulanti. To je i jedini način da se životinjici može pravovremeno pomoći kod zdravstvenih problema osiguravajući što brži oporavak bez komplikacija.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ja sam si krajem 8. mjeseca ove godine kupila muškog zamorca. Kad sam ga neki dan išla kupati on je bio tako bezvoljan. Nije uopće mogao stati na noge pa ga nisam ni okupala. Odvela sam ga u sobu i vidjela da još diše i da srce kuca. Imao je poluotvorene oči i samo je ležao. I sad je tako, a često ide s nogama kao da trči i hoda. Pa ja sad želim znati - što mu je? Je li možda neka noćna mora ili zimski san? LeonaO: Zamorčići su životinje koje potječu iz Južne Amerike, tako da, s obzirom na klimu, ne spavaju zimski san.Također, to su vrlo uredne životinje koje, osim ako imaju bijelu dlaku koja od nehigijenskog držanja ne poprimi žutu boju, nije potrebno kupati. Ukoliko je to neophodno potrebno, može ga se okupati sa blagim šamponom za mačke (Essentials, Gimpet, Beaphar) ili hipoalergenim medicinskim šamponom (Dermilen), a postoje i kvalitetni šamponi u puderu za suho pranje (Trixie). Prostorija mora biti topla, voda također, a nakon toga mora biti na toplom dok se potpuno ne osuši. Naime, te su male životinjice vrlo osjetljive na promjene temperature i malo strujanje hladnog zraka ili propuh mogu izazvati prehladu.Epileptični napad u zamorčića manifestitra se da zamorčić tijekom 3-4 minute leži na strani, miče nogicama i slini. Nakon napada može biti pojačan apetit i može biti i agresivan. Ostali napadi u zamorčića javljaju se najčešće zbog drugih primarnih bolesti; zatajenja bubrega ili jetre, ketoze (koja nastaje zbog gladovanja ili nemogućnosti uzimanja hrane npr. kod preraslih zuba), bolesti probavnog sustava zbog prehlade ili neprikladne hrane ili naglog mijenjanja hrane te septikemije.Manjak vitamina C koji zamorčići ne mogu sami sintetizirati neophodno je potrebno da ga dobiva u hrani ili u vitaminskim kapima koje se kapaju u vodu. Simptomi skorbuta su još i škrgutanje zubima, krvarenje zubnog mesa i iz probavnog sustava, krvarenje u zglobovima zbog kojeg i šepaju. Manjak vitamina A također može dovesto do nemogućnosti kretanja i šepanja zbog atrofije mišića.Manjak vitamina B uzrokuje živčane simptome.Vašeg zamorčića je potrebno hitno odvesti veterinaru koji će ga detaljno pregledati i započeti terapiju.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Već 2 godine imam sirijskog hrčka, ženku, posljednjih par dana sam primjetila da ima krvav rep, tačnije skoro ga je cijelog odgrizao, ne znam šta mu se dešava. Inače hrčak normalno jede i pije, samo što stalno spava čak i po noć i ponekad se malo više češka, a rep mu i dalje malo krvari. Zanima me da li je u pitanju neko ozbiljno oboljenje i kako mu mogu pomoći? Unaprijed hvala, MinaO: Naveli ste kako imate hrčka već 2 godine, a kako je njihov očekivani životni vijek otprilike 2 do 3 godine, važno je naglasiti da u se u toj dobi počinju javljati znakovi različitih kroničnih bolesti. Prema onome što ste naveli, jedna od bolesti koja bi mogla doći u obzir je i "bolest mokrog repa" (wet tail disease).Wet tail je  bolest probavnog sustava i najčešće se javlja u mladih hrčaka (3-6 tjedana starosti), ali su također primljive i druge starosne skupine. Bolest je dobila svoje ime prema glavnom simptomu, dijareji,  zbog koje hrčci redovito imaju mokre i prljave repove. Uzročnik  je bakterija Lawsonia intracellularis koja  uzrokuje enteritise i u svinja, pasa, lasica i drugih primata.  Bolest nije prenosiva na ljude. Faktori koji pospješuju nastanak bolesti su nedavni transport, prenapučenost, operativni zahvati i promjene u prehrani.  Wet tail se može javiti kod svih vrsta hrčaka, ali su ipak najosjetljiviji oni s dužom dlakom. Znakovi bolesti su letargija, inapetenca, neuredna dlaka, vodenast proljev te mokra i prljava analna regija i rep. Životinje su zbog proljeva dehidrirane pa imaju mutne i upale oči, a zbog neugode u abdomenu znaju često biti pogrbljene i razdražljive. U ozbiljnijim slučajevima može se u stolici i okolini anusa pojaviti krv. Wet tail je ozbiljna bolest koja u kratko vrijeme može dovesti do smrti pa je stoga potrebno hitno zatražiti pomoć veterinara. Životinje je potrebno rehidrirati  i tretirati odgovarajućim antibiotikom (tetraciklini, enrofloxacin, metronidazol) koji se mogu davati i u vodi za piće. Bolesne životinje je potrebno izolirati da bi se spriječilo daljnje širenje bolesti te temeljito očistiti i dezinficirati njihovu okolinu. Iako se smatra da je podložnost za bolest nasljedna, radi prevencije je važno životinje držati u čistome okruženju i štedjeti ih od bilo kakvog oblika stresa.U Vašem slučaju, za prvu pomoć, možete eventualno upotrijebiti neku antibiotsku mast (za oči) i njome premazati oboljelo područje, iako je moj savjet da Vašeg ljubimca ipak odvedete na pregled kod veterinara.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kunića od 7 mj. i zadnja dva dana počeo je jako udarati zadnjim nogama o pod, nekako čudno i svaki put zacvili kad to napravi. Ne razumijem što to znači, da li ga moram voditi veterinaru? Hvala puno, ViktorijaO: O lupanju šapama u kunića pisala sam detaljnije ovdje.Ispuštanje raznih zvukova i glasova, koji se mijenjaju ovisno o situaciji, također je način komunikacije kunića s okolinom te tako kod njih razlikujemo nekoliko vrsta glasanja. Tiho i tužno cviljenje je znak da se kunić jako boji ili mu nije dobro, ali nema snage za borbu. Tiho onjkanje ili roktanje je izražavanje seksualnog nagona.Gugutanje, koje je obično popraćeno trčanjem, znak je da je kunić jako sretan.Zujanje (doslovno kao bumbar) je izražavanje seksualne privlačnosti, obično je popraćeno kruženjem oko predmeta njegovih želja.Tihim režanjem i brundanjem kunić pokazuje nervozu i laganu iznerviranost te suzdržanost u raspoloženju. Ako ga se nastavi izazivati, ovakvo glasaje može prijeći u glasno režanje i napad.Glasnim režanjem i frktanjem kunić pokazuje da je ljut i da se osjeća ugrožen. U ovoj ga je situaciji najbolje pustiti na miru, da se smiri. Moguć je  napad, zaletavanje uz udaranje šapama i pokušaj ugriza. Vrištanjem se kunić glasa kada je u smrtnom strahu, ozlijeđen ili umire.Osnovni pokazatelji zdravstvenog statusa u životinje jesu zainteseriranost za osnovne fiziološke potrebe: hranu, vodu, obavljanje nužde, ponašanje i zainteresiranost za okolinu. Ako tu nema oscilacija, tada se vjerojatno ne radi o zdravstvenom problemu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam ženku hrčka par mjeseci, nije baš nešto pitoma, znači ne dolazi sama u ruku, ali voli se penjati po ljudima. Svakodnevno je puštamo u šetnju po stanu koja ponekad traje i po nekoliko sati. U zadnje vrijeme (2 tjedna) primjetili smo da si radi zalihe hrane na 2 mjesta (ovisno u koju joj je prostoriju omogućen ulaz). Što to znači? Kavez joj je dugačak 57 cm, širok 35 cm, opremljen drvenom kućicom na kat, tunelima, kamenom za zubiće (koji ne upotrebljava, već radije grize rešetke), pojilicom, drvenim mostićem, te plastičnim kolutom koji također ne koristi. Dnevno joj mičemo piljevinu u kutu u kojem radi nuždu (malu, veliku obavlja u kućici), a tjedno joj detaljnije čistimo kavez (vrućom vodom, malo stare stelje ostavimo itd., već prema uputama). Zašto si skuplja hranu van nastambe? Zašto ne koristi kolut? Je li doista jako nesretna ako grize rešetke kaveza? Uz sjemenke dobiva svakodnevno svježe povrće. Unaprijed hvala, Zrinka O: Vaš hrčak ima potpunu brigu te lijep i ugodan ambijent. U prirodi hrčak skuplja hranu i nosi je u "vrećicama" u usnoj šupljini te je posprema na skrovita mjesta kako bi napravio zalihu. To je njihova fiziološka potreba. Kad imaju obilje hrane, hrčci spremaju zalihu kako bi se osigurali za oskudna razdoblja. Oni ne shvaćaju da su kućni ljubimci i da će za njih hrane uvijek biti dovoljno. Očito je da Vašoj ljubimici nastambu ustvari predstavlja cijeli Vaš stan te svoj kavez, koji je predviđen za nju, ona ne smatra domom. To Vam daje do znanja griženjem rešetki i željom da bude vani. Hrčci su životinje koje se mnogu kreću i treba im omogućiti da se izmore (npr. u kotaču ili bubnju), međutim kako ste joj Vi omogućili i dopustili kretanje po stanu, što je zanimljivije i prirodnije, nije joj potreban kolut. Možete Vašoj ljubimici dopustiti da i dalje tako živi te je pustiti da radi zalihe pa ako ih čistite, nemojte to raditi u potpunosti jer će ona smatrati da joj je hrana ukradena i da je treba još više skupljati. Nadalje, možete dio prostora u stanu posvetiti njoj i pregraditi, a pritom koristite staklo i drvo, a ne rešetke. Treća mogućnost je da joj uskratite hranu pa da počne trošiti svoje rezerve.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me zašto ne valja davati kunićima zelenu djetelinu i koliko ona treba odstajati dana prije nego se ponudi kunićima? I smije li im se davati kora od lubenice i jabuke jer i to sadrži jako puno vode dok je friško ili i to treba osušiti? Unaprijed hvala! Marko O: Pravilna prehrana kunića se sastoji od kvalitetnog sijena, svježeg povrća i bilja, peletirane hrane i vode. Sve različito od navedenoga je poslastica i trebalo bi davati umjereno. Više o pravilnoj prehrani kunića pisala je kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med. ovdje. Crijeva u kunića (i normalna crijevna bakterijska flora) razvijeni su kako bi probavljali isključivo travu i biljke. Stoga bi voće općenito trebalo davati u vrlo malim količinama jer sadrži veliku koncentraciju ugljikohidrata, koji dovode do disbalansa crijevne mikroflore i probavnih poremećaja. Ujedno, kada se radi o samoj kori voća ili povrća (kada se radi o lubenici), preporuča se izbjegavati je s obzirom kako je samo pranjem nemoguće u potpunosti ukloniti pesticide i druge toksične tvari iz okoliša a što je ujedno i razlog zašto je uklanjamo prije vlastitog konzumiranja. Sljedeće, što se tiče djeteline, u literaturi se ne spominje da se ona ne smije davati kunićima. Upravo suprotno, djetelina predstavlja nutritivno vrlo kvalitetnu namirnicu za metabolizam kunića. No, kako bi djetelinu učinili korisnom biljkom u prehrani kunića potrebno je slijediti preporuke o pripremi i načinu davanja s obzirom kako sastav djeteline pogoduje naglom razmnožavanju bakterijske flore čiji je produkt velika količina plina te posljedično ozbiljni probavni poremećaji sa, nerijetko, fatalnim ishodom. Prije svega, poželjno je djetelinu pokositi u večernjim satima kako bi se sačuvale hranjive tvari u lišću nakupljene pod utjecajem sunčeve svjetlosti. Takvu se djetelinu preporuča nakon košnje smjestiti u natkrivenu prostoriju kako se preko noći ne bi orosila, a ujedno ne bi smjela biti na većoj hrpi jer je kao takva sklona upariti se. Opet, ovisno o količini vlage i strujanju zraka, djetelina je pogodna za hranjenje kunića već za 3 do 6 sati nakon košnje ukoliko se ona čini, npr. u jutarnjim satima. U pravilu se svježe pokošena djetelina preporuča utrošiti u jednom danu a ukoliko namjeravate načiniti sijeno od djeteline, u ovisnosti o količini dnevnog sunca, potrebno je 3 do 5 dana dok ona bude u potpunosti suha i kao takva primjerena za hranibu. U davanju djeteline kunićima izuzetno je važno napomenuti da se prije ponudi drugog sijena i vode ili se pak djetelina pomiješa sa drugim travama i daje u umjerenim količinama. Također, vrlo je važno kunićima ne mijenjati često hranu i držati se ustaljenog režima prehrane te da uvijek imaju na raspolaganju dovoljno kvalitetnog sijena. Svaka svježa namirnica uvodi se u prehranu postepeno i oprezno, a ako se pritom javi mekša stolica indicirana je dijeta, odnosno prehrana samo s kvalitetnim sjenom, što dalje opet zahtijeva naknadno postepeno uvođenje svježe hrane.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam 2 činčile koje sam udomila nakon što su 3 godile bile kod bivše vlasnice, oba su, kako je ona rekla, muški i braća. Od rođenja su zajedno. Jedna činčila je manja i mirnija, dok je druga sve do sada bila dominantnija i živahnija, inače ih pustim da skakuću po kući, priđu mi i traže hranu, uzmu i odu. No, sada sam ovu dominantniju mogla bez problema uloviti (što do sada nije išlo od ruke), primjetila sam da se povlači po podu i pomislila da se proteže, odjednom je postao mirniji i otišao je u kavez i opet se počeo protezati kao da trlja trbuh, iako je veći od drugoga mi se čini nekako napuhnuto. Zanima me je li on ipak ona i ima mlade i koliko dugo su činčile trudne, a ako nije, koje su moguće probavne smetnje? Dajem im jesti jabuku, suhu hranu iz pet shopa za činčile, kikiriki (možda se od toga napuhula, ali druga je zdrava), lješnjak i suho voće. Inače bi uzela jesti sve za razliku od druge, ali naglo je promijenio ponašanje. Jako se brinem. Hvala, Ina O: Činčile su najčešće sklone bolestima zubiju (neravni, prerasli zubi), gljivičnim infekcijama, proljevu, začepu, toplotnom udaru i grizenju krzna. Što se tiče bolesti probavnog sustava, do njih uglavnom dolazi zbog specifičnog i relativno dugačkog probavnog trakta činčila. Želudac i slijepo crijevo su veliki i obično puni hrane, a za njihovo pravilno funkcioniranje potrebna je nisko energetska prehrana bogata vlaknima.  Poremećaj u cijelom sistemu očituje se anoreksijom, bolnim abdomenom, proljevom, nakupljanjem dlake u crijevima, žačepom, upalom crijeva, nadutošću ili prolapsom rektuma. Do navedenih problema najčešće dolazi zbog nagle promjene prehrane, neprikladnog korištenja antibiotika, prenapučenosti i stresa, prehrane siromašne vlaknima, a bogate masnoćama i bjelančevinama. Što se tiče nadma, on može biti posljedica nagle promjene prehrane ili češće prejedanja. Plin što ga proizvode bakterije u crijevima može se nakupiti u roku 2 – 4 sata. Životinje postaju letargične, otežano dišu i imaju bolni, prošireni abdomen. Činčile se u takvim slučajevima, kao što ste naveli, mogu valjati ili istezati po podu pokušavajući na taj način smanjiti neudobnost. U svakom slučaju preporuka je da zatražite pomoć svog veterinara ili kolega na Veterinarskom fakultetu, koji će napraviti klinički pregled i ostale potrebne nalaze kako bi se točno ustanovilo o čemu je riječ. Prilikom liječenja takvih problema najčešće se koriste antibiotici, analgetici ili protuupalni lijekovi, a ponekad, ako je potrebno, može se učiniti i paracenteza odnosno punkcija abdomena u svrhu odstranjivanja nakupljenog plina.  Svakako nemojte zaboraviti na pravilnu i uravnoteženu prehranu koja je zapravo najvažniji dio cijele priče. Budući da su činčile biljojedi, njihova se prehrana treba sastojati od peleta, smjesa žitarica i, najvažnije od svega, sijena. Povrće i druge zelene biljke im treba davati u manjim količinama, isto kao i voće koje se ne preporuča davati svaki dan. Dodatne informacije o prehrani, zdravlju, držanju i razmnožavanju činčila možete pročitati i u našoj rubrici Moj ljubimac/ Male životinje/ Činčila.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam kineskog hrčka koji je star 1 godinu i 8 mjeseci. Do jučer je bio u dobrom stanju. Danas kada sam ga uzela vidjela sam da mu je desno oko zatvoreno, kada se kreće, vuče se na prednje šape kao da ne može da se kreće i na zadnje. Sada samo leži u jednom ćošku naslonjene glave na pilotinu. Zamolila bih vas ukoliko biste mogli da mi pomognete na bilo kakav način.Zvala sam naše veterinate ovdje, ali kažu da je njegov životni vijek oko 1,8 mjeseci do 2 dvije godine. Unaprijed zahvalna, Sanja O: Hrčci su vrlo male životinje te aktivne noću, ponekad se rani znakovi bolesti previde ili uopće ne primjete. Znakovi koji upućuju na neko oboljenje u hrčaka su: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Infekcije oka relativno su česte u hrčaka. Najčešći znak upale oka je nakupljanje sadržaja u unutarnjem kutu oka različite konzistencije (vodenast, sluzav, gnojan), a posljedično tome mokra dlaka ispod donje vjeđe jednog ili oba oka, ispadanje ili obojenost dlake te otečenost kapaka koji zatvore oko. Bakterijske infekcije (Pasteurella sp., Bordetella sp., ili Staphylococcus sp.) jedan su od najčešćih uzroka problema s očima, a potrebno ih je odmah liječiti jer se infekcija može proširiti na vilicu i respiratorni sustav. Upale očiju često se javljaju kao nastavak infekcije sinusa i ponekad ih je potrebno liječiti i lokalno i sistemski antibioticima. Oči su povezane živcem s mozgom pa se nakon neliječenih očnih infekcija može kao komplikacija javiti upala mozga s mnogo težim posljedicama, čak i oduzetost i nemogućnost kretanja i uzimanja hrane i vode. Svakako je potrebno oči hrčaka i njihovu neposrednu okolinu držati čistim, a to možete učiniti tako da svojim ljubimcima ujutro obrišete područje očiju toplom vodom, otopinom acidi borici ili vlažnim maramicama za čišćenje očiju (Canina). Njihova nastamba treba biti u dijelu stana koji nije je izložen propuhu ili  klima uređaju bilo bi uputno i davati im vitamine za glodavce u vodu za piće. Savjetujem Vam da koristite multivitaminske kapi za glodavce koje u svom sastavu sadrže visoki udjel vitamina C. Takve kapi možete nabaviti u trgovinama Pet centra, gdje će Vas naši veterinari rado savjetovati o načinu davanja i preporučenim dozama ovog preparata. Preporuka je da posjetite veterinara jer infektivne bolesti zahtjevaju i antibiotsku terapiju, a s obzirom da se radi o izrazito maloj životinjici potrebno je pažljivo dozirati taj isti preparat. O brizi za starijeg hrčka pisali smo ovdje i ovdje.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam dva problema u vezi s mojim patuljastim obojenim kunićem (ženka je i ima 9 mjeseci). 1. problem: kada je mazim, samo odjednom ispusti neki čudan zvuk i ugrize me. U zadnje vrijeme to je sve učestalije. 2. problem: mojem kuniću ispada previše dlake; očetkam je, ali kad šeta po stanu za njom ostaje puno krzna. Ne znam što da radim... Magdalena O: O pojačanom linjanju u kunića pisala je kolegica Danijela Biban, dr. vet. med. ovdje. Kunići se često linjaju. Da bismo im pomogli pri rješavanju viška dlake, poželjno je četkati ih, pogotovo u periodu kada se pojačano linjaju jer dlaka može doći u trbušćić i napraviti čep. Ukoliko primijetite da su kuglice izmeta spojene u "lančić" znači da kunić ima problema sa progutanim dlakama. Možete mu pomoći tako da mu date malt pastu za glodavce (Gimborn) i naravno, puno sijena. Možete mu i u vodu dodati multivitaminske pripravke za povećanje otpornosti organizma, a time i ljepšu i zdraviju dlaku. Grickanje unutar skupine kunića najčešće nije ozbiljno (za razliku od ozbiljnih napada griženjem). Ako Vas kunić gricne, nemojte odmah glasno jauknuti, nego ga spustite na tlo i ostavite neko vrijeme na miru. Neki kunići mogu biti agresivni, a ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje  im nije urođeno već je uglavnom rezultat neprimjerenog postupanja. Najčešće se tako ponašaju kunići koji su neprimjereno držani i usamljeni bez kretanja. Vrlo je važna Vaša strpljivost i pružanje puno maženja i ljubavi te dovoljno kretanja kunića i osiguravanje dovoljno aktivnosti za njega da „ispuca“ suvišnu energiju. To može biti uz pomoć različitih rekvizita, npr. napraviti mu kutiju za kopanje sa slojem pijeska od 5 cm, sijeno koje možete nagurati u vunenu čarapu da viri iz nje prema dolje, a čarapu objesiti na takvu visinu da se mora podiži na stražnje noge i malo pomučiti da ga dohvati. Tunelom od materijala možete imitirati prirodnu nastambu kunića. Pomoću mostića od drveta i drvene kućice sa kosim krovom možete napraviti penjalicu koja će na krovu imati poslasticu sa travom ili slasnim biljem ili kupovnim poslasticama. Možete složiti i kutije jednu na drugu i ispuniti ih sa slamom, to će im biti savršeno mjesto za odmaranje i skrivanje. Kunići se obožavaju valjati u suhom lišću, a suho im je lišće omiljena i zdrava hrana, pa ga možete staviti u pletenu košaru. Tunel od materijala, drveni mostić, drvenu mrkv, drvce sa otvorima za poslastice i drvenu kućicu možete pronaći i u ponudi Pet centra. Najvjerojatnije je  Vaš kunić plah i Vašu ruku tumači kao napad te instinktivno reagira. Ljudska ruka ispred nosa može jako iznenaditi kunića jer oni odlično vide na daljinu, ali na blizinu i pogotovo u "mrtvoj točki" ne vide dobro. Također, i kod kunića je važna uspostavljena hijerarhija kod koje ste Vi dominantna jedinka. Kada se kunić ne želi smiriti pritisnite mu glavu lagano dlanom o pod. Tom kretnjom će Vas kunić doživjeti kao dominantnu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam crnog patuljastog kunića starog 5 mjeseci. Zadnjih 15 dana mu dlaka počinje sijediti po leđima i stomaku, i nitko mi ne zna objasniti zašto. Molim Vas, ako vi znate nešto više o tome da mi napišete je li to možda ima veze s prehranom ili nečim drugim. Hranim ga samo sa hranom za kuniće i zelenom salatom. Nije na otvorenom, nego u stanu. Unaprijed hvala, Marijana O: Za tipičan izgled pojedine pasmine patuljastog kunića odgovoran je nasljedni čimbenik koji svaka jedinka patuljastog kunića nosi u sebi. Jedina pasmina ovnolikih kunića koji se uzgajaju i ostaju mali potomci su velikih ovnolikih kunića. To je što se tiče veličine kunića. U genetici su sve boje kunića definirane genotipom u kojem sudjeluje serija gena koja svojom kombinacijom šalje naredbu melanocitima. Melanociti su stanice u tijelu koje proizvode pigment.  Jedna od varijanti boja patuljastog kunića je bijeločekinjasti (crnočekinjasti) kunić koji ima osnovnu boju crnu, plavu ili smeđu. Proteže se cijelim tijelom, a krzno je prošarano čekinjama bijelih vrhova. Trbuh, unutarnje strane šapa, unutarnja strana repa, kolutovi oko očiju,  spoj između brade i obraza, nosnice i uši najčešće su bijeli. Pojava bijele dlake kod nekih kunića događa se zimi jer se tada mogu u prirodi bolje sakriti od predatora dok su vani na snijegu. Također, u drugim godišnjim dobima bijela boja bi ga odavala u šumi i na travi. Kod promjene dlake prilikom linjanja, kada raste mlada dlaka, također se mogu javiti bijele dlake. Kod nekih kunića tijekom ljeta dlaka može posvijetliti zbog toga što tamna dlaka apsorbira toplinu, a svijetla ne, tako da posvijetli kako bi hladila životinju. Sijedenje dlake može nastati još i kao posljedica drugih poremećaja, kao što su neodgovarajuća prehrana, nepravilna ili neodgovarajuća njega dlake, hormonalni poremećaji. Za zdravu kožu i dlaku važne su aminokiseline, tirozin, triptofan i cistin. Također su potrebni minerali i vitamini od kojih je najzaslužniji biotin, vitamin A, riboflavin, B12, folna kiselina... Općenito, neadekvatna i vrlo siromašna prehrana koja ne sadrži dovoljne količine bjelančevina životinjskog podrijetla i žitarica mogu dovesti do gubitka pigmenta i lošeg stanja kože i dlake. Zdravstveni problemi vezani uz funkciju gušterače, jetre i tankih crijeva mogu također dovesti do problema s kožnom pigmentacijom zbog smanjene ili nikakve apsorpcije potrebnih tvari. Savjetujem Vam da hranite kunića kvalitetnom hranom za kuniće (npr. Witte molen) i dodajte mu u vodu multivitaminske pripravke (npr. Beaphar multivitamini, JBL Rodvitol..) da budete sigurni da su mu zadovoljene sve nutritivne potrebe.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam patuljastog kunića starog 4 mjeseca. Prije dva dana sam primjetila da mu je dlaka prepuna malih crnih točkica, kao komadići rane, ali na koži nema ranica. Većinom je to oko ušiju, ali u unutrašnjosti su uši čiste. Jesu li to neke uši ili tako nešto? Hvala,Klara O: Najčešći vanjski paraziti u kunića su grinje, šugarci, uši i buhe. Osim navedenog, na koži kunića može se pojaviti i mijaza (to je polaganje jajašaca muha na rane ili, vrlo često, u područje analne regije životinja). Grinja kunića (C.parasitivorax) je mikroskopski malena, a dijagnoza se postavlja pretragom brisa promijenjene kože. Uzročnik može biti na koži, a da ne izazove nikakve vidljive promjene. U težim slučajevima javlja se svrbež, perutanje kože i pojava ekcema. Najčešće je zahvaćeno područje zatiljka i vrata.  Šuga se u kunića najčešće javlja kao ušna šuga, a uzročnik je Psoroptes cuniculi. Mikroskopske je veličine i ne vidi se golim okom. Bolest se lako prenosi i brzo širi u većim aglomeracijama. Promjene se razvijaju u vanjskom zvukovodu, ali kod neliječenih ljubimaca promjene se šire na vanjsku stranu uške, glavu, vrat i ramena. Simptomi ove bolesti su izraziti svrbež, te perutanje i zadebljanje kože. Često se javljaju i dodatne komplikacije u smislu superinfekcija bakterijama i gljivicama. Sam ljubimac postaje apatičan, a moguća su oštećenja srednjeg i unutrašnjeg uha. Uzročnik "uši" kunića je H. ventricosus. Hrani se kožnim detritusom i siše krv domaćina. Simptomi su crvenilo, zadebljanja kože, pa čak i nekroza kože. Uši su vrlo malene i gotovo nevidljive golim okom. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se s ljubimcem uputite kod veterinara kako bi isti po pregledu ljubimca točno utvrdio o čemu je riječ te Vas u skladu s dijagnozom dalje savjetovao. Ako su posrijedi neki od gore navedenih vanjskih parazita, primjenom prikladnih preparata moći ćete riješiti postojeći problem kod ljubimca te mu osigurati nesmetanu kvalitetu života.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam muškog zamorca starog oko 4 godine. Zadnja dva dana primjetila sam da mu je desna prednja šapica, gdje su jastučići, natekla i stvorila se krastica. Tražila sam na internetu i po svemu sudeći izgleda da ima pododermatitis. Vodila sam ga veterinaru i dobila sam odgovor da se ne razumiju u glodavce i da će "navodno" to proći samo od sebe. Međutim, ne vjerujem im ništa jer ne bi bio prvi put da daju krivu dijagnozu. Da li mi Vi možete preporučiti s čime da to tretiram i koju mast da uzmem? Inače, zamorac je dosta lijen i ima malo više kilaže. Piljevinu mu mijenjam često. Za hranu mu dajem Cavia, ali dosta je izbirljiv. Molila bih što prije odgovor. Hvala unaprijed, Ivana O: Pododermatitis, odnosno u alni proces kože među prstima je dosta česta bolest u zamorčića. Najčešće se javlja kod pretilih životinja koje borave u kavezima sa žičanim podovima ili abrazivnim podlogama. Promjene se kod njih obično javljaju na prednjim nogama, gdje dolazi do pretjeranog orožnjavanja, crvenila, oticanja, nastanka žuljeva i rana. Pododermatitis uglavnom nastaje zbog loših higijenskih prilika (razvoj bakterija), nepravilnog držanja, neadekvatne podloge i pretilosti. Za razliku od kunića, zamorčići nemaju dlake na donjoj strani šapica pa je to područje automatski puno osjetljivije na ozljede i traume. Otekline se mogu javiti na jednoj ili više šapa, na kojima povremeno nastaju čirevi koji mogu biti prekriveni krasticama i dijelovima stelje (piljevina). Takve promjene mogu biti dosta bolne pa zamorčići šepaju ili drže nogu u zraku. Za točnu dijagnozu trebalo bi napraviti klinički pregled te eventualno rendgensku snimku da se vidi da li je infekcija došla do kosti. Bakterijsku kulturu može se napraviti za određivanje odgovarajućeg antibiotika. Što se tiče liječenja, potrebno je svakodnevno šapicu ispirati antiseptikom (betadin, kloreksidin) i stavljati mekani povoj koji će spriječiti daljnju infekciji i smanjiti pritisak na oboljelo mjesto. Za liječenje infekcije potrebno je davati antibiotike, u injekciji ili tabletama, koje će Vam propisati Vaš veterinar. Također važno je životinji osigurati mekanu stelju i čistu okolinu te svakako prilagoditi prehranu. Kako biste spriječili pogoršanje te ponovni nastanak pododermatitisa životinja mora postupno izgubiti na težini. Preporučam da joj stoga dajete odgovarajuću količinu hrane (navedenu na pakiranju) te smanjite poslastice i količinu peleta u prehrani.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Na Internetu i nisam našla pretjerano pno informacija na temu putovanja sa zamorcima. Mene interesira je li im dozvoljeno putovanje avionom (kratke relacije do sat vremena putovanja) i kako podnose vožnju automobilom. Hvala unaprijed na Vašem odgovoru, Helena O: Prijevoz zamorca autom po definiciji je stres, a što putovanje duže traje stres je naglašeniji. Nekoliko je stvari o kojima se mora povesti računa. Transporter u kojem se nalazi zamorac trebao bi biti što je moguće prostraniji. Voda bi trebala biti stalno dostupna, kao i određena količina sijena. Kavez nemojte stavljati na pod, već na sjedalo i, naravno, izbjegavajte propuh. Također, posebnu brigu treba voditi o temperaturi. Idealna ambijentalna temperatura za zamorce kreće se, kao i za ljude, u rasponu 18-24°C. Njihova tjelesna temperatura iznosi 38-40°C, a općenito se smatraju osjetljivima na visoke temperature, naročito u kombinaciji s visokom vlagom. Smatra se da nije dobro izlagati ih direktnom sunčevom svjetlu ljeti, kao i da teško podnose konstantne temperature preko 32°C, osobito ako je visoka relativna vlažnost zraka (preko 75%). Ukoliko Vaš zamorac u kavezu ima mir, uz zadovoljene osnovne uvjete prehrane i držanja, mislim da ne bi trebalo biti problema s putovanjem. Što se tiče putovanja avionom, koliko je meni poznato, Croatia Airlines dopušta prijevoz ljubimaca teških do 8 kg u putničkoj kabini. Pri tome, morate svog ljubimca držati u krilu. Ukoliko letite u inozemstvo, svakako pribavite Svjedodžbu o zdravstvenom stanju i provjerite da li možete bez karantene uvesti svog ljubimca. Također, provjerite da li aviokompanija kojom letite ima posebne zahtjeve u vezi prijevoza kućnih ljubimaca.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Moja zamorčica je jutros okotila jedno mladunče i već je prošlo 3-4 sata od prvog malca pa me zanima koliko sam porod traje, sumnjam da ima još jedan malac, ali nikako da krene i je li moguće da bude samo jedan? Hvala, Andrea O: Graviditet u zamorčića traje 59 – 72 dana, s prosjekom od 63 – 68 dana. Što je okot veći, dužina graviditeta je manja i obrnuto. Broj mladunaca u leglu se obično kreće od 1 – 6. Ako je ženka gravidna po prvi put, onda se očekuju 2 -3 mladunca. Normalan porođaj traje otprilike sat vremena, a razmak između izlaska pojedinog mladunca je oko 5 minuta. Kod manjih okota problem najčešće nastaje zbog prevelikih plodova, dok su od ostalih komplikacija česti pobačaji i prijevremena rođenja. Ono na što trebate obratiti pažnju je eventualni gubitak apetita, slabost, pojačano slinjenje ili krvavi iscjedak iz stidnice. Ukoliko primijetite neki od navedenih simptoma hitno se javite svom veterinaru. O porođaju ženke zamorca pisala je i kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje.