Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam patuljastog kunića starog 5 mj. Prije otprilike mjesec dana ga je uhvatila prehlada, jako je kihao i na savjet veterinara pio je Sulfadimidin 32% tijekom 5 dana (davali smo mu izravno špricom u usta). Stanje mu se poboljšalo i trajalo do unazad 2 dana kada je opet počeo sve intenzivnije i učestalije kihati. Prije je boravio u hodniku koji se grije i radijator je bio podešen na maksimum kako bi mu bilo toplo, ali smo ga sada premjestili u dnevnu sobu da je što zaštićeniji. Inače se ponaša sasvim normalno, ima dobar apetit, redovito jede, obavlja nuždu i obavlja svoje aktivnosti (igra se, trčkara uokolo kada izađe iz kaveza, spava). Ostalih simptoma, osim kihanja nema (oči su mu bistre kao i uvijek, nema gnojnihiscjedaka ni sličnoga), pa me zanima Vaše cijenjeno mišljenje.InesO: Upala sluznice nosa nezarazne prirode događa se u svih kunića, bez obzira na pasminu, spol i dob. Uzroci su prašina i različiti plinovi, koji se javljaju u kavezu u kojem je loša mikroklima, tj. prevelika količina amonijaka i vlage, bez strujanja zraka.Upala nosne sluznice je vrlo često blage prirode i opće stanje kunića nije poremećeno. Iz nosa kunića cijedi se u početku bistri, kasnije mutan do gnojan iscjedak. On postaje gust, sljepljuje se oko nosnica i ometa disanje jer začepljuje nosne otvore pa stoga kunić trese glavom, šmrca i učestalo kiše.Pri liječenju treba osloboditi nosnice od skrutnutog iscjetka ispiranjem nosnice izvana vodom ili tekućinama za ispiranje oka, a mikroklimatske prilike u kavezu treba poboljšati osiguranjem pravilne ventilacije, redovitim čišćenjem izmeta i davanjem hrane koja nije zagadena od prašine. Simptomi su slični zaraznoj hunjavici, koja je za kuniće vrlo opasna bolest, ali koja se gotovo nikada neće pojaviti kod kućnih kunića (prenose je drugi zaraženi kunići - dodirom, hranom, vodom, zaraženom steljom).Zarazna hunjavica (Rhinitis contagiosa) je akutna ili kronična zarazna bolest kunića koju uzrokuje više mikroorganizama. Kao uzročnici utvrđeni su jedan virus, stafilokoki, streptokoki, mikrokoki i Bordetella bronchiseptica koja se inaće nalazi u zdravom kuniću. U pogodnoj prilici, kada se smanji opća otpornost organizma, može štetno djelovati. Da bi se bolest razvila moraju se ispuniti određeni uvjeti, pa je svrstavamo u uvjetnu zaraznu bolest. Opća otpornost organizma umanjuje se pri nedostatnoj i deficitarnoj prehrani kao i u lošim higijenskim prilikama držanja. Uzročnici bolesti nisu otporni prema nepovoljnim prilikama sredine i brzo ih uništavaju uobičajeni dezinficijensi. Zaraznoj hunjavici slična je pastereloza i razne nezarazne upale nosa.U svakom slučaju, potrebno je naglasiti važnost opće otpornosti, odnosno kvalitetnih uvjeta držanja i prehrane. Ukoliko ti uvjeti nisu u potpunosti zadovoljeni, bolest je teža.

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zečica je rodila 19.10.2010. Do jučer svih 5 malanih i mama bili su dobro. Danas ujutro jedan je slabije stajao na nogama i činilo se kao da spava. Njegova majka nekoliko je puta stala na njega. Pokušavao je jesti. Odvojili smo ga u kartonsku kutiju obloženu piljotinjom. Oči su mu poluotvorene. Ima li nade za njega, što da radim?Unaprijed hvala, IngeO: Preporučila bih Vam da kunića svakako što prije odnesete na veterinarski pregled. Naime, ovako mali organizam ima daleko veće šanse za preživljavanje ukoliko se provede pravovremena terapija, a organizam sačuva dovoljno snage za održanje vlastitih obrambenih mehanizama.Mladi kunići se hrane isključivo mlijekom do dobi od 16-18 dana. Pri kraju trećeg tjedna počinju uzimati i drugu hranu, ali to razdoblje može biti i opasno po mladunčad ako prijelaz nije postepen.Vrijeme odbijanja mladunaca od sisanja različito je u različitih kategorija kunića, tako da se kao najranija dob navodi 4-6 tjedana života. To je vrijeme kada se mladi kunići mogu potpuno samostalno hraniti. Ukoliko su mlađi i avitalni, treba ih se prihranjivati adaptiranim mlijekom za mačiće, iako to za njih nije optimalna prehrana. Kravlje mlijeko kunićima nije dostatno jer u mlijeku ženke kunića ima tri puta više bjelančevina nego u kravljem mlijeku, a udio laktoze je znatno manji.Kunićima starim 3-6 tjedana dovoljno je dati samo dva obroka na dan, jer ih ni majka ne hrani češće. U toj dobi potrebno im je 13-15 ml mlijeka u svakom obroku (ujutro i uvečer). Mlijeko im možete davati kapaljkom ili još bolje mekom gumenom dudom kako bi aktivno sisali.U jutarnjem izmetu majke pronaći ćete mekše kuglice izmeta, tzv. cekotrofe koji sadrže simbiotske mikroorganizme. Oni sudjeluju u probavi, te ih kunići pojedu kako bi nanovo naselili poželjnu crijevnu mikrofloru. Za jednog mladunca je dovoljna jedna kuglica dnevno pomješana u hranu kroz 4-5 dana.Kunićima koji samostalno jedu potrebno je ponuditi kvalitetno sijeno (alfa alfa), koje može biti i peletirano. Preporučam Vam i mješavine hrane za mlade kuniće (junior) koje bi trebale zadovoljiti sve potrebe kunića u prvim mjesecima života. Svježa voda bi im trebala biti stalno dostupna, a najpraktičnije su bočice koje imaju metalne nastavke s kuglicom u otvoru. Kunići će uz malo Vašeg poticanja vrlo brzo naučiti piti iz ovakve bočice. U nju možete dodati i vitaminsko mineralne kapi za kuniće, a ostat će čista za razliku od vode u otvorenim zdjelicama koje životinje vrlo brzo zatrpaju steljom.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam kanadsku vjevericu koja je stara 5 mjeseci i kod mene je oko 2 tjedna. Nakon par dana sam primjetio da mu na djelovima glave nedostaje dlaka i da na potiljku ima nešto što izgleda kao slijepljena dlaka. Na navedenom nije dolazilo do nikakvih promjena u to vrijeme što je kod mene, koliko primjećujem, nema problema s ponašanjem, tj. ne odbija hranu, ne iritiraju ga dodiri, ... Zanima me da li je potrebno dovoditi ga na pregled ili se može nešto kupiti za navedene simptome i bez pregleda.  Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, MiroO: Kožne bolesti kod kanadskih vjeverica, kao i kod drugih glodavaca, dolaze često zbog narušenog imunog sustava.Može se raditi o gljivičnim infekcijama koje se ispoljavaju kao ograničena bezdlačna područja. Infekcija se širi obično preko bolesnih životinja ili kontaminiranim okolišem, npr. prostirkom. Takva područja se mogu javiti bilo gdje na tijelu i prati ih obično češanje. Ove infekcije se obično uspješno liječe antimikoticima, s time da liječenje može potrajati i do dva mjeseca, što znatno ovisi o imunom statusu životinje.Moguća je i invazija mikroskopskim grinjama koje uobičajeno nazivamo šugarcima. Vjeverica ih može dobiti i od drugih kućnih ljubimaca. Promjene se uglavnom javljaju na uškama, rubovima očnih kapaka, oko usta, nosa i nožnih prstiju. Promjene su blijedo-žućkaste boje, izazivaju izraziti svrbež, zbog kojeg se životinja konstantno češe, što može otvoriti mogućnost nastanku sekundarnih bakterijskih ili gljivičnih infekcija. Liječe se lokalno ili sustavno, odgovarajućim antiparaziticima.S obzirom da od gljivičnih infekcija mogu oboljeti i ljudi, savjetujem Vam da posjetite svojeg veterinara.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Već sam vas bila kontaktirala i bili ste mi od velike pomoći, a nadam se da ćete biti i ovaj put. Vaše mišljenje će biti presudno mojoj majci u odluci dali da mi kupi zeca ili ne. Dakle, ja već par godina nemam nikakvog kućnog ljubimca. I sad bih željela kupiti zeca, no alergična sam na životinjsku dlaku. Iako svakodnevno provodim vrijeme u prostorijama s životinjama, nikad nisam imala nikakvu fizičku reakciju, tj.alergiju. Nikad se nisam zato ni smatrala alergičnom, iako tako rezultati testa kažu. Moja bliža rodica, koja je od rođenja alergična na životinjsku dlaku, dobila je na poklon zeca i nema nikakvu alergijsku reakciju na njega. Moje pitanje za vas je "- da li da kupim zeca ili ne? I ako da, je li bitno koje je vrste? Pomozite meni i mojoj majci u ovoj odluci.Hvala vam! Lucija O: Alergija je abnormalni odgovor imunološkog sustava. Imunološki sustav ljudi koji boluju od alergije reagira na inače bezopasne tvari iz okoliša. Te tvari (primjerice pelud, plijesan, životinjska dlaka) nazivaju se alergenima. Sklonost alergiji se nasljeđuje, ali ne i alergija na specifični antigen. Bjelančevine koje izlučuju žlijezde životinjske kože, kao i bjelančevine prisutne u životinjskoj slini mogu u nekih ljudi izazvati alergijsku reakciju. Alergije na životinje se razvijaju tijekom 2 ili više godina, a simptomi se mogu pojaviti mjesecima nakon kontakta sa životinjom. Oni uključuju kihanje, začepljenost nosa, svrbež i suzenje očiju. Mogu se spriječiti izbjegavanjem kontakta sa životinjama, a pomažu i antihistaminici, lijekovi za dekongestiju, inhalacijski steroidi. Imunoterapija se preporučuju u slučaju kroničnih tegoba. Pokušajte spriječiti alergije na životinjsku dlaku time što životinja neće boraviti u kući, već u dvorištu ili joj bar zabranite ulazak u spavaću sobu.O alergijama na dlaku životinja možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.Savjetujem Vam da se obratite Vašem liječniku i dogovorite s njim da li bi se dalo unaprijed otkriti da li ste alergični na dlaku kunića (jer osoba može biti alergična, npr. na dlaku mačke, dok na dlaku psa ne) primjerice kožnim testom ili na neki drugi način (jeste li bili u kontaktu s kunićem Vaše prijateljice?). Na taj način će se izbjeći moguće komplikacije ukoliko alergija postoji te u tom slučaju i postojanje još jednog neželjenog kućnog ljubimca.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kupila sam prije mjesec dana činčilu, sada ima 3 mjeseca i prošli tjedan sam skužila da ima ranicu na šapici i dok sam joj išla dati hrane vidjela sam da se grize za tu šapicu. Zabrinuta sam i zanima me što to znači...?TeaO: O liječenju rane i zaraštavanju rana pisala je kolegica Danijela Biban, dr. vet. med. ovdje.Smetnje u zaraštavanju rane mogu biti sljedeće:Hiperplazija granulacionog tkiva u samoj rani. To se događa najčešće na ekstremitetima u velikih životinja u području zglobova jer tu nema mira rane. Također, djeluju i vanjski čimbenici ako nismo ranu zaštitili od lizanja, a moguće su i greške u liječenju, kao npr. primjena nadražujućih sredstava. Liječi se odstranjenjem viška granulacionog tkiva i stavljanjem povoja na pritisak koji će spriječiti bujanje viška tkiva.Hipolazija granulacionog tkiva javlja se i s nedostatkom epitelizacije pa su rubovi rane utisnuti prema dnu rane. Tjednima nema zaraštavanja i rana prelazi u ulcus (čir). Uzroci su obično opće smetnje (avitaminoza, starost, iscrpljenost i slabost organizma) pa prvenstveno je potrebno popraviti opće stanje organizma. Lokalno povećavamo hiperemiju različitim sredstvima.Nepotpuna epitelizacija se javlja kada su uzroci u samoj rani pa je liječenje lokalno i često je moguća greška da se ne prepozna epitelno tkivo (blijedo plavi rub na rani koji je lako odnijeti tamponom ukoliko se ne pazi).Kod činčila je čest poremećaj grickanja vlastitog krzna. Prvo počinju grickati krzno na jednom mjestu i, posljedično tome, to područje potpuno ostane bez dlake, što daljnjim grickanjem može dovseti i do nastanka rane. Najčešće se to događa kod loše hranidbe deficitarne važnim nutrijentima. U tih životinja nađena je i blaga masna degeneracija jetre i povećan broj bakterija u slijepom crijevu. Također je kod njih nađena i povećana štitnjača. Smatra se da je uzrok povećana endokrina aktivnost jer imaju povećanu aktivnost štitnjače i kore nadbubrežne žlijezde. Neki autori navode i gljivice kao uzrok pa vlasnici činčila često dodaju prah protiv gljivica u pijesak za kupanje. Najnovija teorija je da je to posljedica poremetnji u vladanju činčila koje se prenose sa majke na potomstvo te kao posljedica držanja u uzgoju činčila.Ranu treba tretirati, onemogućiti činčili da je liže (npr. špricanjem Cothivet sprejem), osigurati pravilne zoohigijenske prilike (higijena, dovoljno velik smještaj, redovite kupke u pijesku-po 30 minuta dnevno, a zatim maknuti pijesak da se izbjegne ulazak pijeska u oči..), kvalitetnu hranidbu s obaveznim sijenom, dodatak vitamina u vodu za piće, drvca za grickanje kao što su mlade grančice brijesta, breze, kore jabuke i kruškete breskve, izbjegavati stres i grubo manipuliranje činčilom te, naravno, nezaobilazan veterinarski klinički pregled rane i cijelog organizma da se isključe drugi mogući uzroci (perasli zubi itd.).O grickanju krzna u činčila pisala je i kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kunića starog 2 mj. primjetio sam da ponekad počne trzati glavicom kao da štuca. To traje tridesetak sekundi. Trebam li posjetiti veterinara ili je to normalno? VedranO: Štucanje u kunića se može pojaviti.Ova pojava se nerijetko može uočiti u izrazito mladih ljubimaca (do 2-3 tjedna života). Međutim, u pojedinih jedinki može se pojavljivati i u kasnijoj dobi, pogotovo kod onih kunića koji su nepravilno othranjeni u svojoj mladosti.Kunići štucaju poprilično brzo te se nerijetko ovakav oblik ponašanja može zamijeniti s nekim od napadaja. Također, poprilično često se štucanje može pojaviti nakon obroka.Među uzgajivačima vrijedi određeno pravilo da ako štucanje nije dugog vijeka, odnosno ako ono ne traje nekoliko sati ili dana, velika je vjerojatnost da će proći i da nije nešto ozbiljnija ili alarmantna situacija. Međutim, ako ono traje duže, nerijetko može biti jedan od kliničkih simptoma nekog zdravstvenog poremećaja te bi se trebalo posjetiti veterinara.U tim slučajevima, veterinar je u mogućnosti napraviti rendgensku sliku, sliku koja bi mogla dati uvid u probavne poremetnje i eventualno nakupljanje plinova. U ovim slučajevima, nerijetko su prisutni i drugi simptomi - povećan abdomen, nemir ljubimca, poremećaji u kvaliteti i kvantiteti stolice, gubitak apetita, ...U svakom slučaju, radi samog zdravlja ljubimca te Vaše sigurnosti možete s ljubimcem otići do veterinara kako bi isti mogao eventualno isključiti postojanje nekog od zdravstvenog poremećaja, odnosno odgovoriti Vam na pitanje.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Nedavno sam primjetila da je jedno oko mog zamorčića "posivilo", tj. mutno je, nešto nalik na mrenu. Ponaša se normalno i ne djeluje kao da mu smeta. Star je oko 2 godine. Što bi mogao biti razlog tome? IvanaO: Zdrav zamorčić ima bistre oči, suhu njuškicu te uredno i sjajno krzno. Životni vijek im je od 4 do 6 godina. Promjene na očima ukazuju na upalne procese na ovojnicama oka ili u unutrašnjosti oka.    Očna jabučica je obavijena s tri ovojnice - rožnicom, šarenicom te mrežnicom. U unutrašnjosti je oko ispunjeno staklastim tijelom - hladetinastom tvari koja prenosi svjetlosne impulse na pozadinu oka na područje očnog živca. Očni živac prenosi impulse u mozak i na taj način se stvara slika koju životinje vide. S prednje strane oka rožnica prelazi u konjuktive koje prekrivaju kapci   Upala konjuktiva - konjuktivitis je najčešća bolest na očima kod životinja jer je pod direktnim utjecajem vanjskih čimbenika i bakterija.Ispod rožnice je šarenica ili bjeloočnica, u čijoj sredini je zjenica, a to je zapravo prazan prostor iza kojeg se nalazi leća. Zamućenje na jednom oku može ukazivati na ozljedu rožnice ili upalu rožnice. Keratitis (upala rožnice) može nastati zbog infektivnih i neinfektivnih uzroka. Neinfektivni uzroci su trauma, abormalnosti očnog kapka, sindrom suhog oka, bolest živaca, nedostatak vitamina A i dr., a infektivni su bakterije, virusi i gljivice.Kornealni čir može biti površinski ili dubinski, kroničan ili akutan, inficiran ili neinficiran. Mogu biti povezani sa traumom očnog kapka ili abnormalnosti trepavica. Kornealni čirevi mogu nastati tako da se Vašem zamorčiću zabije sitni komadić sijena (prašine) u oko ili on udari u neku prepreku. Grebanje rožnice, koja je vanjska ovojnica oka, može rezultirati  nastankom čira, rane na rožnici koja sporo zacjeljuje bez odgovarajućeg tretmana. Zamorčić pokazuje da nešto nije u redu s okom učestalim treptanjem ili odbijanjem da otvori oko i obilnim suzenjem. Prognoza za keratitis (s čirem ili bez) zavisi od etiologije, trajanju oboljenja i starosti životinje. Starenjem leća u oku može postajati sve više zamućenija. Ova zamućenost može napredovati do toga da sve manje svjetlosti dopire do osjetljive retine u stražnjem dijelu oka i vidnost se smanjuje.Nedostatak vitamina A uzrokuje promjene na koži, degeneraciju živčanog sustava, gubitak kondicije, apatita, slabost u zadnjim nogama i sljepoću zbog promjena rožnici. Vitamin A  se nalazi u biljkama u obliku provitamina karotina koji se u organizmu prerađuje u vitamina A.Preporučam vam da vašeg zamorčića pregleda doktor vetrinarske medicine specijaliziran za male životinje, kako bi se utvrdilo o čemu se radi i poduzela adekvatna terapija.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.  

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Baš sam danas kupila sirijskog hrčka kod vas u Pet centru. Čini mi se da se vrlo brzo snašao, nije pokazivao previše straha i vrlo je brzo upoznao novi prostor. Međutim, primjetila sam da ga ne zanima vrtiti kolut iznutra, nego se penje na njega i pokušava ga vrtiti izvana. Kolut je taman smješten nekih 2 cm od ruba kaveza, tako da se on popne preko resetaka do vrha koluta i gore ga pokušava vrtjeti, dok ga rešetke na koje se naslanja ne pritisnu potpuno do poda. Tu radnju stalno ponavlja. Sve mi to djeluje nezgodno, nepraktično, čak i bolno za njega. Dva-tri puta je i pao kad ga je kolut povukao na prednju stranu gdje ima više prostora. Čini se da je to sve njemu ok, pa sam željela provjeriti da li je u opasnosti da se ozlijedi i da kolut pokušam postaviti nekako drugačije gdje ne bi imao mogućnost penjanja na njega? Par puta ga je zavrtio iznutra, ali vrlo brzo odustane, čini se da mu nije interesantno.Unaprijed hvala, MateaO: Za hrčke postoji mnogo pribora kojim se može opremiti njihov kavez. Katkad se takvi predmeti nazivaju igračkama za hrčke, što je neprikladan naziv jer se hrčci zapravo ne igraju. Svoj okoliš istražuju ne bi li pronašli hranu ili prikladan materijal za gradnju gnijezda. Odgovarajućim predmetima koji se stavljaju u kavez potiče se njihova potreba za istraživanjem i omogućuje im da se više kreću i stječu nova iskustva.Hrčci koji u svome kavezu imaju kotač, za razliku od onih koji ga nemaju, pokazuju manje smetnji u ponašanju, muskulatura im je bolje razvijena i zdraviji su.Kotač za hrčka mora udovoljavati određenim pravilima. Kotači za zlatne hrčke ne smiju biti promjera manjeg od 25 cm, za patuljaste hrčke ne manji od 20 cm. Širina plohe za trčanje mora biti oko 8 cm, a jedna strana kotača mora biti posve zatvorena.Važno je i da kotač nije previsoko postavljen, tj. da kavez nije prenizak jer onda hrčak može se uvući između koluta i stropa kaveza. Ako je tu dovoljno prostora, hrčak će nakon što se popne na kolut jednostavno skliznuti s druge strane s njega dolje. Druga opcija je da stavite u kavez samostojeći kolut koji onda može biti u sredini kaveza. Da biste potaknuli hrčka da ide unutra umjesto na njega, možete ga privući poslasticama za hrčke.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Primjetio sam da mi kunić gleda na jednu stranu, tj.glava mu visi na lijevo i desno oko kao da mu je izbočeno prema van, ne mora biti da je nešto oku pošto je lijevo oko malo zatvoreno, ali ja smatram da je to zbog toga šta mu i glava visi na lijevo. Kkad sam ga pustio da se istrči, nije onako rastrčan bio te ga je i lagano vuklo na lijevu stranu, a kad sam ga uhvatio u naručje samo se tiskao na maženje što inače za mog kunića nije baš normalno jer je on istraživač i uvijek je trčao te ga je teško bilo za uhvatiti, a sada ga ulovim kao ništa jer mu nije do trke. Ako ste imali sličan slučaj ili sumnjate na nešto molim vas odgovorite jer bih želio čuti i vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem, TomislavO: Pojava iskrivljenog vrata ili torticolis nije tako rijetka u kunića. Karakteristično je držanje glave savijene na jednu stranu, pri čemu to može nastupiti naglo ili kroz nešto duži period.U težim slučajevima kunić može biti potpuno inkoordiniran, ponekad se može vrtjeti u krug, ponekad ne može stajati na nogama, neki kunići intenzivno tresu glavom, a neki postaju bezvoljni, gube apetit, ponekad se razvije i gluhoća. Ovisno o uzroku može još nastupiti i škrgutanje zubima, paraliza facijalnih nerava pri čemu se mogu razviti različiti simptomi.Kod kunića tortikolis se još naziva i bolest vestibularnog aparata, a najčešće se položaj glave mijenja prema dolje ili na stranu. Bakterijske infekcije koje zahvaćaju untrašnje i srednje uho najčešći su uzrok tortikolisu i to bakterije: Pasteurella multocida, Staphylococcus sp., Pseudomonas aeruginosa, Bordatella bronchiseptica, Eschrichia coli, Streptococcus epidermidis. Tortikolis može biti i posljedica meningoencefalitisa, uzrokovanog protozoom Encephalitozoonosis cuniculi, koja zahvaća bubrege i mozak te može rezultirati paralizom bilo kojeg dijela tijela. Uzročnik se širi urinom, a potvrđuje se nalazom specifičnih antitijela u krvi. Ušni paraziti, šugarci Cheyletiella parasitovorax i Psoroptes ciniculi također mogu biti uzrok tortikolisu, a često se pojavljuje zajedno sa bakterijskim infekcijama. Neoplastične tvorbe (tumori) srednjeg uha i mozga te nutritivni  disbalansi (vitmanini A, B kompleksa i E, te minerali), sve su to mogući uzroci koji mogu dovesti do ovakvog stanja.Preporuka je da što prije posjetite svog veterinara radi pregleda Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim Vas da mi pomognete, situacija je vrlo ozbiljna za mog zamorca. Zamorac je muško, ima 6-7 godina, ne znam točno jer smo ga dobili prije 5 godina i već je bio dosta velik. Naime, problem je sljedeće prirode: zamorac je prije tjedan dana počeo teško hodati, odnosno zadnjim nogama se kretao kao zec. Kad sam ga podigla, ima između zadnjih nogu zadebljanje. Tata i mama kažu da su možda u pitanju testisi, odnosno nekakva vrsta upale ili mokraćnih kanala ili crijeva ili samih testisa. Molim Vašu pomoć jer mi ga je jako žao. Mislim otići veterinaru, ali prvo sam htjela od Vas potražiti savjet ili uputu.Hvala unaprijed i pozdrav iz Varaždina, IvanaO: Zadebljanje koje spominjete može biti veoma različitog porijekla.Moguće je da se radi o apscesu koji je narastao toliko da ometa normalan hod. Tretman apscesa podrazumijeva evakuaciju sadržaja, ispiranje unutrašnjosti, uklanjanje nekrotičnog tkiva ako ga ima, dren i eventualno aplikaciju antibiotika ovisno o procjeni veterinara.Osim toga, moguć je razvoj tumora, dobroćudnih i zloćudnih, koji mogu znatno narasti, a s obzirom na starost Vašeg zamorca, takav rizik sigurno postoji. Ralativno česti su lipomi - tumori masnog tkiva koji nisu bolni i ne izazivaju nikakve poteškoće, osim eventualnih mehaničkih smetnji zbog prekomjernog rasta. Također, mogu se pojaviti i tumori mliječne žlijezde i to kod muških i ženskih zamoraca.Hernija je veoma rijetka kod zamoraca, ali postoji mogućnost da se razvije.Također, mogu se formirati ciste na koži, ali obično nisu toliko velike da ometaju normalan hod.U svakom slučaju, veterinarski pregled je nužan kako bi se utvrdilo o čemu se radi.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj muški gerbil kada ga primim u ruke me počne gristi i nikako da ga pripitomim. Već ga imam 5 mj., a on ima oko 6 mj. Kako da me prestane gristi?Hvala, NoaO: O gerbilima je općenito pisala kolegica Biljana Brzać, dr. vet. med. ovdje.Oni su vrlo društvene životinjice i u divljini žive u grupama. Oslanjaju se na svoj osjet mirisa da identificiraju druge članove svoje skupine.Zato je važno imati kavez s rešetkom koja ga odvaja na dva dijela ili staviti dva kaveza jednog pored drugog kada se upoznavaju jedinke iz različitih legla jer su poznati po tome da napadaju druge gerbile koji nose njima nepoznati miris.Kada primate svog gerbila u ruke, pripazite da Vam ruke nemaju miris po drugoj životinji ili pak hrani, što ga može potaknuti da Vas gricne. Također, možete neku svoju osobnu stvar (majicu, rukavicu..) s Vašim mirisom staviti u kavez da se  čljubimac navikava na Vaš miris. Također, opranim rukama možete protrljati ruke njegovom piljevinom prije nego ga dirate. Prvo stavite ruku u kavez da je gerbil ponjuši i istraži, nemojte ga odmah hvatati po kavezu i stjerati ga u kut i pokušati podići, već strpljivo pokušavajte da se on sam popne na ruku. Hvatanje za stražnji dio tijela također je zabranjeno jer ih na taj način hvataju predatori u divljini.Postoji tri razloga zašto gerbil grize. Prvi je taj da je u stresu i strahu, drugi je ako se konstantno hvata, lovi, drži u rukama i treći kada se potuku sa drugim gerbilom pa ih idete razdvajati. Ukoliko se nabavi mlada životinjica, ne bi trebali biti problema s pripitomljavanjem, tim više što mladi gerbili vole gricnuti Vašu ruku, što je povezano sa znatiželjom i istraživanjem, a ne agresijom.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Zanima me je li dlaka od morskog praseta opasna kad se proguta? Sanja O: Dlaka sama po sebi ne predstavlja opasnost od gutanja jer će proći probavni sustav i biti eliminirana iz organizma van. Bolesti koje sa zamorčića mogu biti prenesene na ljude su dermatofitoze (gljivice) koje se prenose kontaktom i salmoneloza koja se prenosi zagađenom hranom i vodom na koje su pogotovo osjetljivi imunokomprimirani ljudi i djeca te trudnice. Klamidioza nije vrsno specifična bolest i iako nema podatka da je zabilježena u ljudi uvijek postoji rizik od prijenosa bolesti. Šuga zamorčića (Trixacarus caviae) može izazvati šugu u ljudi. Mala je vjerojatnost osim kod salmoneloza da će se bolest prenijeti dlakom. Dlaka ako je zaprljana izmetom može biti izvor salmonela. Ukoliko dlaka čini alergen nekom organizmu može se javiti alergijska reakcija ako osoba alergen udahne, proguta ili dođe u kontakt na ili ispod kože. Ako je životinja držana u higijenskim uvjetima i zdrava, najvjerojatnije će biti sve u redu.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Prije 2 dana sam kupila patuljastog ovnolikog kunića od 2 mjeseca i zanima me koliko peleta može imati u svojoj posudici jer cijelo vrijeme jede to. Iako jede i sijeno, bojim se da mu je previše peleta jer čim se isprazni, ja mu nasipam još jer se bojim da ne bude gladan, a s druge strane, ne bih da se previše udeblja. Dosta je izbirljiv (veće zelene i crvene kuglice iz pelete gura s njuškicom van iz posude i ne jede ih baš, očito mu ne pašu), ali kad god ga pogledam njuškica mu je zabijena u posudicu i pokušava dohvatiti sitnije komadiće koje nije izolirao iz posudice. Da zaokružim pitanje, koliko peleta i kada (u koje doba dana, noći) da mu dajem, a da mu nije ni previše, ni premalo ili mu mora biti stalno dostupna? Unaprijed Vam hvala, Matea O: Kako niste naveli kojom vrstom hrane hranite svog ljubimca, preporučam Vam da na deklaraciji proizvođača potražite preporučene dnevne količine. Općenito, kunićima bi trebalo ponuditi mješavinu zrnate hrane dva puta dnevno, s tim da im je kvalitetno sijeno stalno na raspolaganju. Obzirom da je sijeno za biljojede iznimno dobar izvor hranjivih tvari, koje oni maksimalno iskorištavaju zahvaljujući specifičnoj građi probavnog sustava, ne trebate brinuti je li Vaš kunić gladan. Količina mješavine zrnate hrane trebala bi se kretati oko 50-80 g dnevno, ali kunići nerijetko izabiru određene granule dok druge izbjegavaju. Time su potrebe za količinom hrane svakako veće. Međutim, svi sastojci mješane hrane su za kuniće jestivi i iskoristivi tako da životinja realno ne može biti gladna.  Kunići se prekomjernim unosom kalorične hrane mogu udebljati, ali Vaš ljubimac je sasvim mlad pa ga potaknite na igru i kretanje čime ćete spriječiti moguće debljanje. Nešto više o količini hrane za kuniće možete pročitati ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam problema sa štakorom. Imam ga nešto više od mjesec dana i bojao se jako sve do prije 2 tjedna. Od početka mi je dao da ga podragam, mogla sam ga izvući iz kaveza (doduše, uz poteškoće jer bježi), a sad već par dana ne da mi blizu. Bježi, a ako ga hoću podragati napada me i grize. Je li to normalno ponašanje? Hvala, Ida O: Štakori mogu postati agresivni iz više uzroka. Tako, jedan od mogućih uzroka su hormoni, različite traume i uvjeti držanja, stres uzrokovan promjenama okoline ili u okolini, različite bolesti, gubitak društva, novo društvo,... Stoga, za početak bi bilo potrebno utvrditi točno o čemu je riječ i u skladu s tim odrediti najprikladniji pristup rješavanja problema. Ako je problem samo u ponašanju, za njegovo rješavanja potrebno bi bilo osigurati određeni vremenski period. Tako, mnogi uzgajivači navode da je zgodno za početak sjesti pored kaveza u kojem se ljubimac drži, isti otvoriti kako bi sam ljubimac (kada mu to bude odgovaralo) mogao izaći i doći do Vas. Za to vrijeme, u rukama držite neku od poslastica. Na takav način je moguće ljubimcu dati do znanja da je interakcija s Vama nerijetko ugodna i bogato nagrađena. Određeni vlasnici pokušavaju riješiti ove probleme tako što postojećem ljubimcu dovedu "prijatelja". Međutim, ovdje budite poprilično oprezni jer ponekad ovakav način rješavanja problema može zakomplicirati i voditi u međusobne sukobe postojećeg i novog štakora. Također, moguće je odvesti ljubimca i na kastraciju kod svog veterinara. Naime, hormoni mogu imati veliki utjecaj u ponašanju štakora, pogotovo u periodu intenzivna rasta i razvoja te ulaska u pubertet. U svako slučaju, možete ljubimca odvesti kod veterinara na pregled i s njim se konzultirati oko najprikladnijeg izbora u rješavanju problema kod svog ljubimca.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam pitanje u vezi dlake zamorca. Na nekim dijelovima točnije na trbuhu ima dosta veliko područje bez dlake (koju je izgubio pred mjesec dana). Koža na tim dijelovima je normalne boje, bez ikakvih krastica i mrlja. Je li moguće da je u pitanju stara piljevina iz trgovine? Puno hvala i lijep pozdrav! Sanja O: Ispadanje dlake (alopecija) često je popratna pojava kožnih bolesti različite naravi, a radi se o stečenoj ili simptomatskoj alopeciji Simptomatska alopecija javlja se kao znak unutrašnjeg poremećaja, a da pritom na koži i nema promjena. U tom slučaju dlaka obilno ispada, a nepotpuno ju nadomješta nova. Takva je alopecija najčešće posljedica hormonalnog poremećaja. Nedostatna ishrana, naročito nestašica bjelančevina (amimokiselina), mineralnih tvari i vitamina također je čest simptom simptomatske alopecije.  Prirodna alopecija se javlja u životinja kao posljedica parenja u srodstvu. S obzirom na to da se radi o području koji je u neposrednom kontaktu s podlogom, moguće je da se radi o kontaktnoj alergiji pa svakako promjenite podlogu. Možete isprobati slamu ili sijeno. Zamorčići su podložni kožnim bolestima pa je preporuka je da odete na pregled kod veterinara koji će dijagnosticirati stanje i poduzeti potrebnu terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dva muška štakora, još su mali, imam ih oko tjedan dana (a sveukupno su stari oko 2-3 tjedna, kad sam ih kupio već su lijepo gledali i hodali). Od kad su bili mali bili su zajedno, kupili smo ih zajedno. Pa sad, zanima me, stalno skaču jedan po drugome i ne znam da li se igraju ili tuku. Prvo krene jedan lickati drugog i onda se počnu tući ili igrati, ne znam više, i sad, jedan je drugoga ugrizao za nogicu i ovaj je sada ranjen i ne može stati na nju. Šta mogu poduzeti u vezi toga? Da li da ih svaki put kad se zakače pošpricnem malo vodom da ih razdvojim ili da ih pustim da riješe stvar sami? Hvala, Pavle O: Štakor je inteligentna i društvena životinja koja voli živjeti u parovima ili grupama. U društvu se međusobno čiste, češkaju, spavaju, komuniciraju, svađaju i tuku. To su ljubimci čija je aktivnost jače izražena noću. Najaktivniji su u ranu zoru i predvečer. Preporučuje ih se držati u istospolnim parovima. Normalno je da mladi štakori se međusobno "natjeravaju", da skaču jedan po drugom te sve druge stvari koje nam izgledaju kao da se tuku. Oni s takvom igrom počinju već u dobi od 18 dana starosti, da bi u dobi od 30 36 dana starosti ona, po intenzitetu, dosegla vrhunac. Poslije tog perioda ona postepeno slabi, po intenzitetu. Oni na takav način pokušavaju vježbati za različite situacije i sukobe koje ih u budućnosti u životu i očekuju. U svakom slučaju, savjetujem Vam da pomno pratite međusobne aktivnosti ljubimaca te da iste spriječite ili eventualno odvojite u slučajevima kada postanu pregrube. Ako se takvo ponašanje nastavi i duže od mjesec do dva mjeseca starosti ljubimaca, bojim se da ćete morati držati ljubimce odvojene. Naime, u dobi od 5, 6 tjedana života oni polako ulaze u pubertet te će međusobna nadmetanja i agresivna ponašanja ljubimaca dobiti "drugu dimenziju" jer se polagano ljubimci pokušavaju nametnuti na hijerarhijskoj ljestvici.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kanadsku vjevericu, mužjaka, kao kućnog ljubimca već oko 3 mjeseca, a star je oko 6 mjeseci. U zadnje vrijeme sam primjetio porast spolnog organa pa me zanima koliki treba da bude okvirno u tom dobu i da li treba da se zabrinem. Hvala, Nemanja O: Ženke kanadskih vjeverica spolno sazrijevaju s otprilike 3 mjeseca starosti, a mužjaci s 9 – 10 mjeseci. U proljeće, nakon buđenja iz hibernacije, mužjacima se testisi spuštaju u skrotum (mošnju) i postaju vidljivi. Tada je i najlakše razlikovati mužjaka od ženke. Što se tiče veličine testisa, oni su s obzirom na veličinu životinje, relativno veliki. Mošnja, u kojoj su testisi smješteni, u početku je prekrivena sa bijelo – sivom dlakom, a što je vjeverica starija dlaka na njoj postaje tamnija.  Sezona parenja traje od siječnja pa do rujna tako da su u tom periodu testisi posebno vidljivi. Kod još mladih životinja eventualno je moguće da se testisi povuku u trbušnu šupljinu kada više nije vrijeme parenja, ali kod odraslih, zrelih jedinki su oni stalno prisutni tako da, što se toga tiče, ne morate se brinuti. Nešto više o ponašanju kanadskih vjeverica i njihovu parenju možete pročitati u odgovoru kolegice Danijele Biban, dr. vet. med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dvije činčile, a trudna sam 2 mjeseca. Zanima me postoje li neke bolesti koje mogu prenijeti i koje mogu naškoditi bebi? Isto tako, kada se beba rodi, smiju li činčile ostati u istom stanu s nama? Unaprijed hvala, Marija O: Činčile su vrlo otporne životinjice, ako se pravilno hrane i imaju adekvatne uvjete držanja rijetko obole. Higijena smještaja je neophodna da bi se spriječila oboljenja. Kavez je neophodno čistiti svakodnevno, a jednom mjesečno provesti detaljno čišćenje i dezinfekciju. Kao dezinfekcijsko sredstvo za kavez možete koristiti dezinficijense koje ćete dobro isprati. Krzno činčila je vrlo specifično jer iz jednog korijena raste više vlasi, tako da je svakodnevno kupanje u pijesku za činčile neophodno je za njegu krzno.  Pojačani gubitak dlake kod činčila uglavnom se dovodi u vezu s nedostatkom vitamina B kompleksa. Kad se činčile razbole uvijek je potrebno potražiti pomoć veterinara. Od neinfektivnih bolesti za činčile problem mogu biti zubi, koža, kolike, šok. Od infektivnih bolesti izdvojila bih enterotoksemiju, listeriozu, enteritis, pneumoniju, parazitarne infekcije itd. Mnoge bolesti mogu biti vezane za neadekvatno držanje, prehranu i njegu činčila. Zdrav ljubimac je uobičajnog ponašanja, zaigran i dobrog fizičkog stanja, a u slučaju svakog odstupanja potrebno je obratiti se veterinaru. Tek rođena djeca vrlo su osjetljiva, stoga Vam savjetujem da svakako u prvim mjesecima činčile ne borave u prostoriji u kojoj je dijete. Također je važna higijena ruku i umjerenost u kontaktu.