Pitajte veterinara

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Kako izliječiti kuniće od kokcidoze (crijevnu) i može li se to uopće izlječiti? Pomoć... Dražen O: O kokcidiozi u kunića pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr. vet. med. ovdje. Crijevna kokcidioza kunića liječi se sulfadimidinom (Sulfadimidin 32%) koji se životinjama daje u vodi za piće. Terapija se provodi po uputi veterinara. Kunićima je u tom periodu dobro dodati i neki od probiotika koji će obnoviti crijevnu mikrofloru i podržati pravilnu peristaltiku crijeva. U ponudi Pet centra je "Florentero" pasta koja ima prebiotski i probiotski učinak. To znači da sadrži poželjne bakterijske sojeve, kao i hranjive komponente koje podržavaju ovu populaciju "dobrih" mikroorganizama u crijevima kunića. Za stabilnu probavu kunića je od najvećeg značaja da im je uvijek na raspolaganju dovoljna količina kvalitetnog sijena.  

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Ja sam početkom 1. mjeseca ove godine kupila zamorca. Zanima me zašto točno izad ušiju nema dlake i zašto mu na zadnjim nogama nisu otpala dva prsta (po jedan na svakoj nozi). Hvala unaprijed, Paula O: Većina zamoraca se rađa s četiri prsta na prednjim nogama i 3 prsta na stražnjim nogama. Svaki prst ima stalno rastući nokat koji se sastoji od vanjskog i unutarnjeg dijela. Donji dio noge čini mekano stopalo, odnosno jastuk koji bi vlasnik trebao redovito pregledavati kako bi se na vrijeme utvrdile eventualne promjene, otekline ili ozljede. Zamorcu nokti stalno rastu. Kratki, oštri, šiljati nokti su karakteristični za mlade zamorčiće. Kako se dob povećava, nokti imaju sklonost postati deblji i krhkiji te rastu nepravilnije. Stoga nokti zamorčića zahtijevaju redovitu higijenu i održavanje odgovarajuće dužine te zahtijevaju češće podrezivanje. Započnite rezati nokte ljubimcu u što mlađoj dobi, uklanjanjem samog vrha nokta, tako ćete ga naučiti na rutinu. Neki zamorčići, obično na zadnjim nogama, imaju dodatni prst koji je rezultat genetike i križanja u srodstvu. Uklanjanje suvišnog prsta potrebno je, od strane veterinara, a time će se spriječiti kidanje i moguće komplikacije. Veterinar će procijeniti dotok krvi, položaj kosti i slično, kako bi se utvrdio najbolji način izvođenja zahvata .Uklanjanje se izvodi skalpelom ili kirurškim škarama pod anestezijom  U slučajevima kada prst "visi", veterinar može koristiti ligature (čvrsti podvez kojim se prekine dotok krvi). U pravilu zamorčići fizološki imaju iza uha (na bazi uha) bezdlačno područje, koje je po površini vrlo malo. Međutim, kod pojave gljivica i drugih bolesti kože često se javljaju bezdlačna područja u širim razmjerima. S obzirom na obje navedene situacije, preporučujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara koji će procijeniti stanje i dati Vam daljnje upute.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam zamorčića starog 2,5 g. kod kojeg sam primijetila da se u zadnjih tjedan dana ne glasa kao inače kad trazi hranu i slično, tj. da je izgubio glasić, kao da je promukao. Ima li kakav lijek za to? Nikad mu nisam davala posebno u vodu vitamin C, pa neznam bi li to sada pomoglo... Unaprijed hvala! Nikolina O: Osnovni znakovi koji upućuju da sa zdravljem zamorčića nešto nije u redu su odbijanje hrane i vode, potištenost, povraćanje i/ili proljev, promijenjena područja na koži i dlaci, otežano disanje, kihanje, kašljanje, iscjedak iz očiju i/ili nosa i sl. Općenito je o zvukovima u zamoraca detaljnije pisala Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje. Gubitak glasa u zamoraca se može javiti kao posljedica upale grla ili gornjih dišnih puteva, ali može predstavljati i normalnu pojavu u smislu same volje zamorca za prestankom glasanja u određenom trenutku bez uzročno-posljedične veze. Respiratorne infekcije u zamoraca mogu započeti kao blage upale gornjih dišnih prohoda, pa uslijed komplikacija završiti kao ozbiljne pneumonije, uglavnom bakterijskog porijekla. Redovito je infekcija gornjih dišnih puteva praćena i drugim simptomima poput blage potištenosti, eventualnog kašljanja ili kihanja, iscjetka iz nosa i/ili očiju, odbijanja hrane i vode. Iako se ovi simptomi u početku infekcije mogu vrlo lako previdjeti, nakon tri do četiri dana redovito postaju jako izraženi ukoliko se ne poduzme terapija. S obzirom kako niste naveli bilo koji od spomenutih simptoma, mišljenja sam kako nemate razloga za zabrinutost jer se radi o volji Vašeg ljubimca. No, naravno, ako primijetite neke od navedenih simptoma, ljubimca odvedite u veterinarsku ambulantu na pregled kako bi se dijagnosticirao problem te po potrebi poduzela odgovarajuća terapija. Što se tiče vitamina C, zamorci ga ne mogu sami sintetizirati pa ukoliko ga ljubimac ne unosi dovoljno hranom poželjno je prehranu obogatiti vitaminsko-mineralnim dodacima u obliku kapi: Versele Laga "C-vit" za zamorce, Beaphar "Lebens vitamin", koji sadrži visok udio vitamina C te JBL "Rotvitol" multivitamini za glodavce. O važnosti C vitamina i pravilnoj prehrani zamoraca pisala je kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Što je bolje kupiti, muškog kunića ili ženskog? IvicaO: Kad kuniću želite prepoznati spol, potrebno ga je okrenuti na leđa pri čemu budite pažljivi i nježni jer kunići ne vole taj položaj. S dva prsta pritisnite prostor oko anusa. Urogenitalni otvori smješteni su ispred anusa. Kod ženki i kod mužjaka spolni organ mora izaći van. Urogenitalni otvor u mužjaka završava kružnim manjim otvorom, dok je u ženki taj otvor u obliku zareza koji počinje na vrhu i završava gdje se genitalija spaja s tijelom. Kunići brzo postaju spolno zreli, čak s 12 tjedana. Testisi se obično spuštaju od trećeg mjeseca nadalje, ali to varira. Blagim postranim pritiskom u mužjaka možete opipati testise, koji će se sa sazrijevanjem lakše uočiti jer će biti spušteni u skrotum. Kunići su inače vrlo pitomi, dragi, veseli i inteligentni kućni ljubimci. Neki kunići mogu biti i agresivni pa ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje im nije urođeno, a da bi se to izbjeglo potrebno je kunića što više držati u rukama ili krilu i maziti ga. Agresivni su oni kunići koji najveći dio vremena provode zatvoreni u kavezu i koji su vrlo malo u kontaktu s ljudima. Teritorijalni su pa ta osobina također može biti razlog agresije. Međutim, različiti kunići imaju različit karakter. Neki vole da ih se dira, nosi i gladi, a neki ne. To ne znači da su neprijateljski raspoloženi. Neki će biti razigrani, drugi će više vremena provoditi u dremuckanju i izležavanju. Na pruženu ljubav i pažnju, kunić će jednako uzvratiti. Naravno, najlojalniji su "ruci koja ih hrani", no prijateljstvo će iskazivati i ostalim ukućanima, a ponekad i strancima. Pošto su pomalo plaha i osjetljiva bića, pokazivanje naklonosti kod nekih kunića nije očito. Da biste stekli njihovo povjerenje, izlazite u susret njihovim potrebama, budite strpljivi, nježni  puni ljubavi i razumjevanja. Kod kunića ponašanje ne ovisi o spolu, već o karakteru pa stoga kad kupujete kunića zastanite malo i promatrajte kako se ponašaju u skupini iz koje ih kupujete.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije 2 mj. kupila sam degua i neki dan sam primjetila da krvari iz one stvari. Sad ne znam je li to zato što je cura ili zbog nečeg drugog? Molim vas pomagajte. Ako nije problem, možete li mi odmah reći i kako da prepoznam kada je degu mužjak, a kada ženka. Hvala, Vanessa O: U ženke degua spolni ciklus u prosjeku traje oko tri tjedna. Jedini znakovi koji upućuju kako i se moglo raditi o tjeranju je pojačana dnevna aktivnost te nabreknutost i vidljiva otvorenost vulve koja ostaje takva gotovo cijelo vrijeme tjeranja. U ženki se uočava krvarenje iz vulve jedino ukoliko se radi o pojavi pobačaja, a s obzirom kako je u njih jedan otvor mokraćnice i spolnog sustava kod pojave krvi iz urogenitalnog otvora u obzir treba uzeti i bolesti mokraćnog sustava, ali i pigmente iz hrane koji mogu dovesti do promjene boje mokraće. Pigmenti iz hrane najčešće potječu od biljnog pigmenta a nemaju utjecaja na zdravlje degua. Savjetujem Vam da odvedete degua na pregled ili barem u špricu sakupite malo urina kako bi veterinar pogledao mokraću pod mikroskopom i s trakicom te razlučio radi li se o krvi u mokraći ili je u pitanju samo pigment. Nalaz krvi u mokraći zahtijevat će daljnje pretrage kod degua, a što se tiče pigmenta iz hrane, obično se povlači neuobičajeno obojenje kroz nekoliko dana. Što se tiče spola u degua, mužjaci i ženke se prema vanjskom izgledu ne razlikuju osobito pa se tako gledanjem izvana ne može odrediti spol. U određivanju spola u degua treba promatrati anogenitalnu regiju. To se može činiti okretanjem degua na leđa ili pak laganim odizanjem repa i pogledom odostraga. Anogenitalna regija je ustvari malen dio ispod repa neobrastao dlakom gdje se uočavaju dva obilježja: jedan predstavlja anus, a u obliku je kružne nakupine kože smješteno blizu repa, dok je drugi šiljasti izdanak kože smješten dalje od anusa, a predstavlja urogenitalni otvor. Ovaj šiljasti izdanak kože ne predstavlja penis i prisutan je u oba spola. Najindikativnija je razdaljina između ova dva otvora gdje se u mužjaka uočava veća razdaljina dok su u ženki otvori gotovo spojeni. Svakako se za pomoć pri prepoznavanju spola možete s ljubimcem obratiti i veterinarima Pet centra.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam patuljastog kunića starog 1,4 mj. Jedva na nosić diše, stalno ispušta zvukove slične naporu da diše na nos. Nema nikakvih iscjedaka ni na nosu ni na očima. Vodila sam ga veterinaru, slušala mu je pluća i ne čuje ništa, no ipak mu je dala  antibiotike na koje ga moram voditi 7 dana. Prije otprilike 15 dana sam ga isto vodila pa su mu davali neke antibiotike 3 dana, ali tada nije bilo ovih zvukova na nosu i isto nije ništa čula na plućima. Nemam baš veliko povjerenje jer pretpostavljam da u nas nisu baš specijalizirani za glodavce. Ovo sadašnje šištanje je konstano i ispod vrata sam mu napipala neku meku kvrgu veličine oraha. Ne znam je li to normalno ili je neka druga upala.Hvala, Jasna O: Bolesti kunića na koje bi moglo upućivati otežano disanje su najčešće infekcije gornjih ili donjih dišnih putova, strana tijela ili bolesti zubi. Od infekcija gornjih dišnih putova, najčešća je pastereloza. Uzročnik ove bolesti je bakterija Pasteurella multocida, a tipični  znakovi bolesti su rinitis, kihanje, konjunktivitis i iscjedak iz nosa (proziran ili žućkasto-bjelkast). Oboljele se životinje obično glasaju kroz nos i proizvode zvukove poput hroptanja. Od bolesti donjih dišnih putova najznačajnija je upala pluća kod koje se javljaju simptomi poput glasnog i oštrog disanja. Životinje podižu glavu i istežu vrat kako bi došle do kisika. Uzročnici su uglavnom bakterije i to opet najčešće P. multocida. Od neinfektivnih bolesti donjih dišnih putova treba svakako spomenuti i okolišne iritanse i alergene. Oni mogu biti primarni uzročnici ili tek predisponirajući faktori za razvoj bakterija. Urin kunića zna često predstavljati ozbiljan problem u slabo ventiliranim kavezima jer djeluje kao jaki iritans. Otežano disanje mogu nažalost uzrokovati i neki tumori. Primarni tumori pluća su dosta rijetki, ali se nešto češće znaju javljati timomi i limfosarkomi. Što se tiče stranih tijela, ponekad se zna dogoditi da se komadić sijena ili zrno hrane zaglavi negdje u nosnim prohodima što uzrokuje smetnje u disanju. Slične probleme mogu uzrokovati i nosni polipi, ali su, iznenađujuće, daleko češći uzročnici hroptanja problemi sa zubima. Zubi u kunića znaju često prerasti i dovesti do elongacije korijena. U takvim slučajevima korijen zuba gornje čeljusti zna izrasti toliko da može uzrokovati upalu ili čak infekciju koja se širi u okolno tkivo i sinuse. U svakom slučaju, za točnu dijagnozu trebalo bi obaviti detaljni klinički pregled za što preporučam, ako ste u mogućnosti, kolege na Veterinarskom fakultetu koji se češće susreću s ovakvim kazusima.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam crnog patuljastog kunića starog četiri godine. Prije nekoliko mjeseci sam primjetila da mu se na desnom boku na koži pojavila nekakva točka, koja izgleda kao madež tamno ljubičaste do crne boje. Inače, on se normalno ponaša, normalno jede i pije. Molim vas, odgovorite što mu je i kako ga liječiti.  Unaprijed hvala, Matea O: Ponekad uzrok kožnih kvržica i zadebljanja u kunića mogu biti bradavice koje uzrokuju papilomavirusi. Dolaze češće kod divljih kunića, ali se mogu pojaviti i kod domaćih. Najčešće prolaze same od sebe, ali mogu rijetko i maligno alterirati. Kožni zloćudni tumori su rijetki kod kunića i obično se radi o metastazama drugih tumora. Osim toga, crna točka koju spominjete može biti i krasta na sitnoj ranici. Ostale promjene na koži vezuju se uz gljivične infekcije kod kojih na ograničenom području otpada dlaka, a koža se ljušti. Takve promjene najprije se pojavljuju na području glave i vrata. O tome možete više pročitati  u tekstu Gljivična infekcija kunića kolegice Ivane Mlinar-Gruje, dr. vet. med.Također, apscesi koji nisu rijetki kod kunića mogu asocirati na kožne promjene. O tome možete više pročitati u tekstu Apsces kod kunića kolegice mr. sc. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr. vet. med. U svakom slučaju, za potpunu detekciju kožnih promjena, Vašeg kunića treba pregledati veterinar.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Trebam pomoć vezano za zamorčića. U zadnje vrijeme primjećujem da se u jednom trenutku sav promijeni, skvrči, zakrene glavu kao da se guši i onda ga prođe za par minuta. Što bi to moglo biti i što mi je činiti?Hvala unaprijed na pomoći.Zorica O: Epileptični napad u zamorčića manifestitra se tako da zamorčić tijekom 3-4 minute leži na strani, miče nogicama i slini. Nakon napada može biti pojačan apetit i može biti i agresivan. U daljnjem tjeku je sve normalno. Ostali napadi u zamorčića javljaju se najčešće zbog drugih primarnih bolesti: zatajenja bubrega ili jetre, ketoze (koja nastaje zbog gladovanja ili nemogućnosti uzimanja hrane, npr. kod preraslih zuba), bolesti probavnog sustava zbog prehlade ili neprikladne hrane. Manjak vitamina C koji zamorčići ne mogu sami sintetizirati neophodno je potrebno da ljubimac dobiva u hrani ili u vitaminskim kapima koje se kapaju u vodu. Simptomi skorbuta su još i škrgutanje zubima, krvarenje zubnog mesa i iz probavnog sustava, krvarenje u zglobovima zbog kojeg i šepaju. Manjak vitamina A također može dovesti do nemogućnosti kretanja i šepanja zbog atrofije mišića. Manjak vitamina B uzrokuje živčane simptome. Potrebno je utvrditi uzima li Vaš ljubimac dovoljno hrane i vode pa ako da, dodajte mu multivitaminski pripravak u vodu. U suprotnom je potrebno posjetiti veterinara kako bi se utvrdio zdravstveni status ljubimca i poduzela eventualna terapija. Predlažem Vam da pročitate i tekst Pravilna ishrana, optimalna količina (doziranje) hrane i prosječni obrok za zamorčića koji je napisao moj kolega Franjo Hrgota, dr. vet. med.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Može li zamorac doživjeti šok? Moj se, evo, već dva dana čudno ponaša, boji se svakog zvuka, oči su mu jako otvorene, ubrzano diše i naglo pretrčava s jednog kraja kaveza na drugi, čak toliko jako da se zabije u njega! Je li to bolest? Treba li veterinaru? Carolina Isabel  O: Zamorci, kao i sve druge životinje, mogu doživjeti šok bilo da se radi o ozljedi fizičke ili psihičke naravi. Također, po prirodi mogu biti plašljiviji pa tako i neke manje stresne situacije (novi kavez, igračka, novi ukućanin - osoba ili ljubimac i sl.) mogu izazvati reakciju u ljubimca kakvu ste opisali. No, s obzirom na ljetno doba godine, nije za zanemariti činjenica kako je velika vjerojatnost da se u zamoraca javi šok uzrokovan povećanom temperaturom, odnosno toplotni udar. Naime, zamorci su osobito skloni ovom poremećaju, a naročito oni sa povišenom tjelesnom težinom ili bogato obrasli krznom. Tako, temperatura viša od 29,5°C udružena sa povećanom vlažnosti zraka (preko 70%), uz lošu ventilaciju zraka te stres naročito pridonose pojavi toplotnog udara. Znakovi koji upućuju na navedeni poremećaj su: dahtanje, pojačano slinjenje, odbijanje kretanja, delirij, konvulzije i u konačnici uginuće. Toplotni udar je izlječiv ukoliko se terapija poduzme na vrijeme. U slučaju toplotnog udara, potrebno je u što skorije vrijeme kontaktirati svog veterinara, te za to vrijeme pokušati sniziti temperaturu (postepeno!) kvaseći uši, noge i krzno hladnom vodom. Svakako, ukoliko se simptomi u Vašeg ljubimca nisu povukli, posjetite najbližu veterinarsku ambulantu kako bi ga kolege pregledali te točno procijenili o kakvom se zdravstvenom problemu radi te po potrebi poduzeli pravovremenu i odgovarajuću terapiju. Prevencija, pak, toplotnog udara obuhvaća osiguravanje hlada i pogodne ventilacije. Možete dati svom ljubimcu veliku pokrivenu posudu ispunjenu kockicama leda, pored koje će on leći i na takav način se hladiti. Sličan učinak se može postići i sa zaleđenim bočicama vode obloženim mekon krpom ili ručnikom. U kavez mu se može ostaviti i keramička pločica ili komad mramora, na koji će Vaš ljubimac moći leći. Obavezno je i redovito četkanje ljubimca, kako biste mu odstranili otpalu dlaku. 

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nabavili smo male afričke tvoriće stare dva mjeseca i zanima nas koje biste nam cijepivo preporučili protiv štenećaka i bjesnoće i da li se to cjepivo može kod vas nabaviti. Još nešto, kolika doza cjepiva je potrebna za jednog tvorića te koliko to cijepivo košta? Antonio O: Afrički tvorovi su kućni ljubimci sve više atraktivni zbog svoje zanimljive osobnosti, zaigranosti i izbirljive prirode.  Cijepljenje protiv štenećaka, kao i protiv bjesnoće, provodi se jedanput godišnje. Iako ova cijepljenja nisu obavezna zakonom, ista se preporučuju u svrhu održavanja zdravlja i prevencije pojave bolesti. Naime, štenećak uzrokuje visoki postotak smrtnosti u tvorića te su isti izrazito podložni ovoj bolesti. Iz tog razloga, savjetuje se cijepljenje tvorića protiv ove bolesti. U cijepljenju se najčešće koriste cjepiva namijenjena mladim psima, dozom bez leptospiroze i prilagođena tjelesnoj težini samog ljubimca. Nakon same vakcinacije, ljubimac bi trebao ostati još neko vrijeme kod veterinara kako bi isti mogao reagirati ako ljubimac razvije neki od oblika alergijske reakcije. Prema zakonskim odredbama cijepljenje protiv bjesnoće nije obavezno iako ga Zakonodavac savjetuje. Naime, ako se s ljubimcem upućujete preko granice u neku drugu državu, potrebno je ishoditi veterinarsku dozvolu o prijenosu, potvrdu o cijepljenju protiv bjesnoće kao i potvrdu o čipiranju ljubimca. Također, ukoliko tvorić vrijeme provodi izvan kuće u interakciji s drugim životinjama, onda je uputno obaviti i ovo cijepljenje. Tvorovi se mogu cijepiti protiv bjesnoće već u starosti od tri mjeseca. Kako se u našim trgovinama ne mogu kupiti cjepiva, više o samim cjepivima, njihovim dozama kao i cijenama možete saznati na adresi svojeg veterinara.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam dva kineska hrčka, sivi i bijeli, stara 14 mjeseci. Bijeli je ženka, za sivog ne znam, ali pretpostavljam da je i ona ženka jer još nema malih i stalno se tuku. Uglavnom, bijela je deblja, sporije se kreće i počela je gubiti krzno na trbuhu i nogicama. Pročitala sam na jednoj super stranici da su to simptomi dijabetesa, a moje pitanje je kako da je sad hranim? Da izbacim iz prehrane sve što sadrži šećer (poslastice, voće, povrće - ne dajem im to prečesto) i hranim samo suhom gotovom hranom i vitaminima? Ili?Hvala! Katarina O: Dijabetes predstavlja poremećaj metabolizma koji karakterizira povišena razina šećera u krvi zbog poremećaja u izlučivanju inzulina, kao i zbog poremećaja u funkciji inzulina kao takvog. Inzulin je hormon koji omogućava da se  glukoza iz krvi apsorbira u stanice organizma, tj. da organizam bude opskrbljen dovoljnom količinom energije. Kod dijabetesa pankreas proizvodi premalo inzulina pa glukoza ne može biti iskorištena i zbog toga je njena koncentracija u krvi visoka.  Smatra se da su ruski (patuljasti) hrčci u određenoj mjeri skloni dijabetesu, za razliku od sirijskih kod kojih se javlja rijetko. Osnovni simptomi dijabetesa su često mokrenje,često pijenje vode, letargija i brzo zamaranje, istodobno visok apetit i mršavljenje, a ako potraje javljaju se poremećaji u radu bubrega, slabljenje vida (katarakta) i poremetnje u radu srca. U liječenju dijabetesa odgovarajuća prehrana predstavlja glavnu i najvažniju mjeru.Dijeta bi trebala sadržavati visoki udio proteina, niski sadržaj ugljikohidrata i masti. To znači da hrčka treba hraniti prokuhanim ribljim mesom, piletinom, lećom, posnim sirom, nemasnim jogurtom koji nema dodanih šećera, tzv.sojinim sirom (tofu), a izbjegavati treba komercijalno pripravljene gotove smjese koje sadrže fruktozu, laktozu, dekstrozu i druge šećere. U svakom slučaju, preporučujem da Vašeg hrčka odnesete veterinaru kako bi utvrdio je li zaista riječ o dijabetesu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja zečica šarca okotila je leglo kunića, od 2 preživjela jedan se samo srušio počeo trzati nogicama stražnjim i uginuo. Drugi je star sada 2 mjeseca i prije 2 tjedna počeo je padati na stražnje noge i vući ih za sobom, a sada ih uopće ne može micati, primjetila sam isti problem padanja i zanošenja stražnjih nogu i kod zečice, ali ona je sada dobro. Možete li me savjetovati šta da radim s tim malim zečičem, hranim ga i pojim jer pretežno leži na boku ne može hodati, dajem mu povrće i vitamine B kompleks u vodu. Je li to nešto genetski, zbog ishrane ili vrućine? Unaprijed zahvaljujem. Mihaela O: Neurološke smetnje su kod kunića popraćene sljedećim simptomima: - držanje glavice ukoso ("head tilt") - poremećaji ravnoteže i koordinacije pokreta - oduzetost (najčešće zadnjih nogica) - paraliza - napadaji i grčeve - gubljenje svjesti Uzrok navedenog stanja može biti primarno oboljenje živčanog sustava ili neka druga bolest koja sekundarno dovodi do oštećenja centralnog živčanog sustava, oboljenja na mozgu, leđne moždine...  Jedno od najčešćih oboljenja, koje kod kunića izaziva neurološke smetnje, je encefalitozoonoza (uzročnik je parazit iz skupine protozoa: encephalitozoon cuniculi,  gdje se mogu pojaviti svi simptomi neuroloških smetnji, pojedinačno ili u kombinaciji. Dva najčešća parazita koji uzrokuju neurološke bolesti kod kunića su: Encephalitozoon cuniculi (poznat i kao Nosema cuniculi) i Baylisascaris procyonis. O parazitima koji uzrokuju neurološke bolesti u kunića i lječenju pisao je kolega Dragan Vešović dr. vet. med. ovdje. Upala srednjeg uha (otitis media) ili upala unutarnjeg uha (otitis interna) je kod držanja glavice ukoso najvažnija diferencijalna dijagnoza prema encefalitozoonozi. Druge bolesti koje su vidljive kao neurološke smetnje javljaju se kao toksoplazmoza (infekcija uzrokovana parazitom Toxoplasma gondii), tumor mozga i ozljeda lubanje. Moguće je da bolesti srca pokazuju simptome neuroloških smetnji. Potrebno je ljubimca odvesti veterinaru koji će ustanoviti o kojem se oboljenju ili prazitu radi i zatim provesti prikladnu terapiju. O pravilnoj prehrani kunića pisala sam ovdje. Potrebno mu je davati  svježu vodu, ako  je potrebno i  špricom te sitno nasjeckano povrće i bilje. Zbog opasnosti od disbakterioze u probavi preporučljivo je kuniću davati preparate Oropharma Opti- vit, Pro-digest, Rodikolan, Florentero pastu i sl., a možete ih pronaći u trgovinama Pet centra.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam dva patuljasta kunića koja sam nabavila prije par dana. Prije toga sam imala jednog, ali je uginuo iz nepoznatog razloga. Imala je nadimanje stomaka i grčeve, a prije toga se parila. Saznala sam da je i kunić s kojim se parila uginuo. Recite mi mogu li oni imati neke prenosive bolesti i je li moguće da je to uzrokovalo njenu smrt? Što se tiče ova dva kunića koja sad imam, zanima me smijem li ih držati u istom kavezu? Trenutno se slažu, ali ne bih da rizikujem ako ne smijem? I još jedno pitanje, dešava li se da se kunići od iste majke pare, tačnije brat i sestra? I može li to imati loše posljedice? Unaprijed hvala. Sajt vam je odličan.Vedrana O: Postoji više bolesti od kojih je mogla uginuti vaša kunica, a velika je mogućnost da je uginula od kokcidioze. Sigurna dijagnoza se može postaviti jedino razudbom. Kokcidioza je parazitarna bolest i jedna od najučestalijih bolesti kunića, ali u većim uzgojima. Najosjetljiviji na ovu bolest su mladi kunići, baš zbog još nedovoljno razvijene crijevne flore. Kunići su neraspoloženi, zanemaruju se (neuredno i kuštravo krzno), odbijaju hranu i naglo mršave.Kasnije se bolest očituje kroz kašaste i vodenaste proljeve te nadutost. Bolest treba liječiti što prije, a uspješnost liječenja zavisi od brzine intervencije. Zato ako sumnjate da se vaš kunić zarazio, treba što hitnije otići veterinaru jer posljedice sekundarne infekcije, kao i dehidracija organizma zbog proljeva, nerijetko izazivaju smrt. U preventivi najveću ulogu imaju opći higijenski uvjeti smještaja i pravilna ishrana sa puno kvalitetnog sijena. Treba napomenuti da bolest Vašim kućnim kunićima možete prenijeti i Vi sami, tako da sporu kokcidije unesete na cipelama ili berući travu koja je kontaminirana izmetom zaražene životinje. O kokcidiozi i liječenju možete pročitati ovdje i ovdje. Osim kokcidioze, kunići mogu oboljeti od miksomatoze, hemoragijske bolesti kunića (HBK), tularemije (ako su bili u dodiru s divljim  kunićima ili zečevima), pastereloze i dr. O miksomatozi pročitajte ovdje. Hemoragijska bolest kunića (HBK) akutna je do perakutna, vrlo kontagiozna bolest koja se očituje krvarenjima po traheji, plućima i serozama trbušne šupljine. U enzootski zaraženim gojidbama može poprimiti subakutni oblik. Pobol ja vrlo visok, a smrtnost 90% i više. Uzročnik je kalicivirus. Epizootije HBK dokazane su  uskoro svim europskim zemljama. Smatra se da su kunići jedina vrsta koja prirodno oboli od HBK. Između pojedinih pasmina nema nikakve razlike u primljivosti. Epizootije se pojave uglavnom u kunića starijih od 2 mjeseca, a sisančad je obično otporna na infekciju. Glavni izvor infekcije su bolesni subklinički inficirani kunići. Bolest se većinom prenosi i izravnom dodirom zdravih kunića s bolesnima, ali i sekretom i ekskretom inficiranih životinja, kontaminiranom hranom, vodom, predmetima i vozilima. Bolest može prenijeti i čovjek. Smatra se  mogućim i širenje bolesti zrakom. Virus se također prenosi dlakom bolesnih kunića. U organizam virus ulazi uglavnom p/o, ali može ući i preko vjeđa, nosa i ozljeda na koži. Epizootije HBK obično počinju u jesen i potraju do proljeća iduće godine. Visoke ljetne temperature  smatraju se  nepovoljnima za preživljenje virusa. Epizootija se u zaraženoj gojidbi počinje stišavati već nakon nekoliko dana ili za koji tjedan. Izložbe, tetoviranja kunića i međusobni posjeti uzgajivača kunića pridonose širenju epizootije. Smatra se da je viremija krivac za nastale promjene, a naglo uginuće životinje uslijedi zbog disfunkcije mnogih organa. Poremetnje u funkciji organa vezane su uz jaku kongestiju i edem pluća, tešku serohemoragijsku  pneumoniju, žarišne hemoragije i nakroza kore nadbubrežne žlijezde, opću poremetnju cirkulacije i nekrozu jetre. Inkubacija varira od nekoliko sati do najviše 3 dana. U uzgojima prvi put zahvaćenim virusom kunići uginu bez prethodnih kliničkih simptoma ili samo uz pjenušav iscjedak iz nosa i krvarenje iz stidnice. U akutnom  obliku bolest naglo nastupi uz odlike hemoragijske septikemije, temperatura se povisi na 41°C i više, ali se već za nekoliko sati spusti ispod normale. Morbiditet je 70-90 %, a letalitet 90% i više. Životinja je veoma utučena, otežano diše, cijanotična je, trbuh je nadut. Iz nosa se cijedi pjenušav krvavi sadržaj, glava je zabačena unatrag, pojavljuju se grčevi gušenja i iznenadno cvilenje. Proljev se izmjenjuje sa začepom. Životinja se sruši, vesla nogama i brzo ugine, katkad zbog gušenja. Može se pojaviti i hematurija, a sve to potraje 1-3 dana. U enzootski zaraženim uzgojima bolest poprima subakutni oblik. Kunići ne jedu, nujni su, a tjelesna im je temperatura povišena. Bolest prođe za  2-3 dana. Kunići koji prežive otporni su prema ponovnoj infekciji. Ugibanje u uzgoju može se protegnuti na više dana do nekoliko tjedana, a moratlitet je u uzgojima različito visok. U kunića do 2 mjeseca nisu zapaženi simptomi bolesti niti uginuća. Na lešu se vide obilna krvarenja u području nosnih otvora. Većinom se nađe punokrvnost organa i zastoj krvi u žilama, pogotovo u području trbuha. U dijagnosticiranju HBK služe  anamnestički podaci, epizootiološke karakteristike zaraze, klinički tijek i razudbeni nalaz. HBK treba razlučiti prije svega od pastereloze kunića. Za to služi bakteriološka pretraga, a u manjoj mjeri klinička slika i razudbeni nalaz. Epizootije HBK nanose goleme štete kunićarskoj industriji. Pri prvoj pojavi bolesti u neimunoj populaciji kunića u samo nekoliko dana oboli i do 80% životinja, a letalitet dosegne gotovo 100%. U prevenciji HBK je uputno neškodljivo ukloniti zaraženu skupinu kunića. Svu stelju i ostale manje vrijedne predmete iz kunićnjaka treba spaliti. Staju, kaveze i boksove valja temeljito očistiti, oprati vodom i dezinficirati. Za dezinfekciju se preporučuje 1-2 % NaOH ili 10% formaldehid. Kada god je moguće za dezinfekciju treba koristiti plamen. Također treba provesti dezinsekciju i deratizaciju. Zdravi se kunići  mogu ponovno naseliti tek nakon mjesec dana. Svi uzgoji u kojima se bolest pojavila moraju ostati zatvoreni za trajanja epizootije i još 14 dana nakon posljednjeg ozdravljena ili uginuća. Vakcina je proizvedena od homogeniziranog tkiva kunića koji su prirodno ili pokusno inficirani virusom HBK. Vakcini se može dodati aluminijev hidroksid kao adsorbat. Preporučuje se kuniće vakcinirati u dobi od 6 tjedana. Imunost traje barem 6 mjeseci. Vakcinacija protiv miksomatoze i HBK je obavezna u uzgojima većim od 20 jedinki. Tularemija je vrlo kontagiozna bolest koja se uglavnom pojavljuje u divljih životinja, a s njih se prenosi na domaće i na čovjeka. Epizootije se javljaju sezonski -u proljeće. Izvori bolesti su bolesne životinje i njihove izlučevine , lešine, onečišćena hrana i voda. Rezervoari bolesti su divlji glodavci i člankonošci koji sišu krv (krpelji, uši, muhe i dr.). Obično obolijevaju ljudi koji dolaze u dodir s izvorima zaraze - mesari, lovci, šumari i dr. Ljudi se mogu zaraziti udisanjem prašine s tla, kože zaraženog zeca, ubodom insekata , je uzročnik ulazi kroz probavni, dišni sustav te ozlijeđenu kožu. Shodno navedenom, preporučam Vam da kaveze dezinficirate prije stavljanja drugih kunića, a lijekovi protiv kokcidioze se mogu dati kunićima i preventivno. Nema potrebe da kuniće međusobno odvajate ako se slažu jer su vjerojatno odrasli u istim uvjetima, osobito ako su iz istog uzgoja. Postoji velika vjerojatnost da će se kunići pariti bez obzira na to što su u srodstvu. O tome možete pročitati ovdje. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: U petak sam primjetila kako moj patuljasti kunić (starosti oko 3,5 mj.) štedi nogu te kako ne skače i ne staje na nju, već je ukoso vuče pod sebe. Pokušali smo joj micati tu nogu, no nije reagirala, kako smo je stavili tako je bila dok joj se druga vraćala na mjesto. Odveli smo je u subotu ujutro k veterinaru koji je rekao da je zglob otišao te joj zagipsao nogu, no u ravnom položaju. Nije radio rentgen. Sad ona kad skače vuče nogu za sobom, a kad želi s malo povišenog, nazovimo to, kata skočiti dolje imam osjećaj kao da bi si iščašila gornji zglob. Pošto nije cvilila ni davala nikakve znakove da je boli, pretpostavljam da nije slomljena, već da joj je samo kost iz čašice iskočila, no svejedno me zanima bi li joj nakon skidanja gipsa mogla noga zauvijek ostati u tom položaju? Veterinar nam je napomenuo kako bolje da smo joj zagipsali, nego da joj se stvori tzv. lažni zglob. Molim Vas za Vaše mišljenje te odgovor u što kraćem roku. Unaprijed zahvaljujem, Maja O: Imobilizacija određenog dijela tijela vrši se nakon prijeloma, iščašenja i opsežnih rana različitog porijekla. Svrha imobilizacije je mirovanje, koje je nužno za procese reparacije i koje omogućuje zadržavanje fragmenata u potrebnom položaju (ako se radi o prijelomu). Koju vrstu imobilizacije upotrijebiti u konkretnom slučaju, može odrediti samo veterinar koji pregleda životinju. Ukoliko se radi o prijelomu osnovna načela liječenja su anatomska repozicija (postavljanje odlomljenog dijela u poziciju prije loma) te potpuna imobilizacija ulomaka. To se postiže tzv. konzervativnim liječenjem (fiksacijski povoj) ili operativnim spajanjem prelomljene kosti. Cilj je omogućiti optimalno stvaranje koštane mase koja će zatvoriti defekt i omogućiti dotadašnju funkciju. Fiksacija omogućava mišićnu relaksaciju, prijenos sile opterećenja mimo prelomljene kosti te onemogućava pomicanje ulomaka. U malih životinja gotovo svi prijelomi dobro zarastaju (osim kralježnice), a sam proces cijeljenja traje 3 - 4 tjedna. Ukoliko dijelovi kosti ekstremiteta i nisu fiksirani, kost će - naravno početi sa zaraštavanjem, ali ishod nije uvijek povoljan. To znači da je moguće da kosti zarastu pod različitim nepovoljnim kutevima, da se u slučaju problema vezanih uz lomove u predjelu zglobova (uz iščašenja) formiraju tzv. lažni zglobovi i dr. Sve to organizam donekle može kompenzirati, ali ako su promjene nastale na funkcionalno važnijim pozicijama nastat će trajne smetnje u kretanju. Iz ove perspektive, nezahvalno je vršiti procjene stanja ozljeđene životinje. To bi bilo moguće na temelju kliničkog pregleda. U svakom slučaju Vam preporučujem suradnju s Vašim veterinarom.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jež je već mjesec i pol kod mene doma. Moj bratić si ga je isto kupio tjedan dana nakon mene, tako da on ima muškog, a ja ženku. Ježevi su zdravi i sve je u redu s njima, sada smo im počeli davati voće i povrće koje ste Vi napisali pod temu za te ježeve. Svaki dan se skoro do pola 2 s njim igramo i počeo je trčati po kolutu, a pogotovo kada  ga pustimo u dvorište po cijelom dvorištu radi krugove kao neki trkač. Samo me zanima sljedeće - gospodin od kojeg smo kupili ježeve nam je savjetovao da se tek mogu pariti za godinu dana kad su još premladi pa me zanima imaju li oni točno određeno vrijeme parenja ili ih za godinu dana kako nam je rekao samo stavimo skupa u kaveze i oni će obaviti svoje? Renato O: Što se reproduktivnog života afričkog patuljastog ježa tiče, razmnožavanje u zatočeničtvu može biti problematično prvenstveno zbog solitarnog karaktera ovih ježića. Naime, vrlo su teritorijalni pa se općenito smatra kako se ne može osigurati toliko velik kavez da je dovoljan za dvije životinjice. U sezoni parenja poželjno ih je, a obično to i sami pokazuju, razdvojiti 24-48 sati nakon kopulacije. Afrički patuljasti ježevi spolno su zreli u dobi od oko godinu dana. Mužjake je od ženki lako razlikovati s obzirom kako je u njih penis vrlo dobro definiran. Parenje je najbolje pokušati u kavezu u kojem boravi ženka i svakako bi bilo poželjno biti na oprezu kada ih se smješta zajedno kako bi se moglo na vrijeme reagirati razdvajanjem ukoliko dođe do međusobne agresivnosti. Kavez je poželjno smjestiti na tiho i mirno mjesto zaštićeno do glasnih zvukova i pokreta a u svrhu redukcije stresa prilikom parenja. Vrijeme parenja nije u pravilu moguće točno predvidjeti, preporuča se pokušavanje stavljanja mužjaka u kavez ženke i promatrati reakcije. U afričkih patuljastih ježeva zabilježeno je jedinstveno udvaranje: mužjak kruži oko ženke istovremeno proizvodeći različite zvukove pokušavajući je osvojiti dok se ženka pravi hladnom. Kada ženka konačno prihvaća mužjaka, podiže svoje bodlje a u trenutku kada poskoči ili poskakuje, a tijelo joj vibrira spremna je za kopulaciju. Kako sam prije spomenula, nakon 48 sati bi ih trebalo razdvojiti, a ukoliko niste sigurni u kopulaciju može se ponovno pokušati sa stavljanjem u isti kavez nakon nekoliko dana. Svaki puta kad se stave zajedno u kavez treba zapisati datum. Naime, graviditet u afričkog patuljastog ježa u prosjeku traje 30-40 dana pa ako se mužjak stavi ženki u vrijeme okota velika je vjerojatnost kanibalizma prema mladima kao posljedica njihova instinkta. Nakon kopulacije mogu se promatrati promjene na ženki. Ukoliko je gravidna uočavaju se promjene na abdomenu, a ujedno i povećanje obujma bradavica. U tom slučaju, kada se primijete prve promjene na ženki, poželjno je pripremiti mjesto za okot i mladunce smještanjem drvene ili plastične kutije za gnijezdo na mirno i zamračeno mjesto. U kutiju se stavi sijena ili vate za gnijezdo kako bi se sačuvala toplina i osigurala prozračnost prostora. S približavanjem vremena okota reducirajte kontakte sa budućom majkom a nakon okota nemojte dirati mlade jer će ih u tom slučaju majka odbaciti. Osim toga, majku nemojte uznemiravati više nego je potrebno, odnosno jedino mijenjati vodu i hranu svakodnevno. U dobi od tri tjedna, mladunci počinju izlaziti van gnijezda i istražuju okolinu oko sebe. U toj dobi uopće ne liče na svoje roditelje, sa nekoliko su mekih bodlji na tijelu a tek u dobi od 30-35 dana počinju se pojavljivati trajne bodlje. Mali ježići rađaju se slijepi, a progledaju u dobi od 10-18 dana. Obično se odbijaju od sisanja u dobi od dva mjeseca. Mladi ostaju sa majkom sve do onog trenutka dok u potpunosti samostalno ne jedu krutu hranu. U tom se trenutku istodobno oučava majčina teritorijalnost i tjeranje mladih od sebe što se ne pripisuje osibini loše majke, već njihovom normalnom prirodnom ponašanju.  Nadam se da će Vam informacije biti korisne.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Zanimaju me neke stvari u vezi patuljastog kunića pa evo par pitanjca. Mogu li oni vidjeti po noći? Kakav je njihov vid? Je li vide boje? Kada oni ulaze u pubertet te jesu li onda nemirniji? Jesu li zaigrani samo kad su maleni? Hoće li više spavati kada budu stariji? Unaprijed zahvaljujem,Maja Kakav je vid kunića? O: Vizualni sustav kunića dizajniran je - ne za pretraživanje (šume za hranom) i pokretnost - nego za brzo i efektivno detektiranje približavanja predatora iz gotovo svakog smjera. Njihove oči smještene su visoko i na stranama lubanje, omogućavajući kuniću da vidi skoro 360 stupnjeva, kao i daleko iznad glave. Kunići su dalekovidni, što objašnjava zašto ih može uplašiti avion koji leti u zraku, čak i ako ga njihov vlasnik može jedva vidjeti . Cijena koju kunić plaća za ovaj nevjerojatan vid je mala slijepa točka direktno ispred glave, ali naprijed postavljene nosnice i velike uši kompenziraju ovaj manji gubitak prostora za otkrivanje predatora. Kako bi životinja imala binokularni vid, djelokrug vida oba oka mora se poklapati do određenog stupnja. Centralna slijepa točka u području vida kunića spriječava trodimenzionalni vid objekata u blizini. Kada se čini da Vas kunić gleda sa strane, on zapravo gleda ravno u Vas, koliko je to moguće za kunića.  Koliko je poznato, kunići nemaju percepciju dubine kakvu imaju primati na takvoj blizini. Koje boje kunići mogu raspoznati? Što se tiče raspoznavanja boje, studija objavljena početkom 1970-ih indicira da kunići imaju ograničenu sposobnost razlikovati neke valne dužine svjetlosti, percipirajući ih kao različite boje. Izgleda da mogu razlikovati valne dužine koje mi nazivano „zelena“ i „plava”. Iako kunići možda ne precipiraju zelenu i plavu na način na koji mi to činimo, oni ih mogu razlikovati.  Ovo znači da imaju ograničenu sposobnost raspoznavanja boja, vjerojatno ograničenu na dvije različite kategorije receptora (plavu i zelenu). Drugi tip receptora slike omogućava visoku vizualnu osjetljivost u situacijama s malo svjetlosti, ali uz relativno slabu rezoluciju (tzv. “zrnata” slika). Mrežnica kunića ima mnogo veći razmjer ovakog receptora (nasuprot onog koji je gore opisan) nego što to ima čovjek. Iako kunić može bolje vidjeti boje od čovjeka u uvjetima s slabim svjetlom, on ima mnogo slabiju rezoluciju (jasnoću) slika s jasnim svijetlom (tijekom dana), nego što je ima mrežnica primata. Slika koju stvara to područje kod kunića je dosta “zrnata” u usporedbi s onom koju formira naše oko, ali dobro služi kuniću. Kako to utječe na njihovo ponašanje? Koristeći ovu sliku, Vaš glas, pokrete tijela i miris kao znakove, Vaš kunić vas može prepoznati. Znanje o tome kako druga životinja vidi svijet, dopušta nam da dođemo jedan korak bliže shvaćanju njezina ponašanja i modificiranja našeg vlastitog ponašanja kako bi život učinili sretnijim za oboje. O spolnom sazrijevanju i promjenama ponašanja pisala sam detaljnije ovdje. Igra je uvijek dobrodošla, a kunići su skloni stvoriti trajne navike već u mlađoj dobi. Ako ih naviknete na interakciju i igru, kunić će to tražiti i kad bude stariji. Naravno, treba uzeti u obzir da su starije životinje nešto sporije i tromije, ali treba voditi računa o njegovoj kondiciji i gojnom stanju. To znači da treba voditi računa da se ljubimac ne udeblja i svakako mu treba omogućiti svakodnevno kretanje van kaveza. Važno je znati da su oni uvijek aktivniji ujutro i tijekom večeri. Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam mini kunića oko 8 godina. Danas sam primjetila da je jedan testis otečen odnosno bitno (cca dvostruko) veći od drugog. Zeko inače naganja balon po kući i mijenja ga za ženkicu. Tako već godinama. Dobrog je raspoloženja, hrani se normalno i ne pokazuje nikakve znakove neraspoloženja, utučenosti ili nešto što bi ukazivalo na bolest. Čak se i ne ljuti ako ga se okrene i pokuša taknuti taj testis (naime ne ljuti se ništa više no uobičajeno). Kuzma (zeko) je inače stalno u stanu, slobodno se kreće odnosno gajbica mu služi samo za nuždu i hranjenje. Imam li razloga za brigu i je li nužan posjet veterinaru? Molim Vas za savjet što skorije. Pozdrav i unaprijed hvala, Snježana O: Prvenstveno Vam preporučam da kunića odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu kako bi se postavila  dijagnoza. Osim pregleda mogu se napraviti druge potrebne pretrage, npr. pretraga krvi, UZV ili RTG. Kunići imaju jak spolni nagon i vrlo brzo se razmnožavaju. Konstantno tjeranje, bez mogućnosti parenja, izaziva stres, a dugotrajni stres izaziva pad imuniteta, što pogoduje nastanku različitih bolesti. Kod ženki se vrlo često javljaju hormonalni poremećaji i "lažna trudnoća", što može rezultirati i upalama maternice - endometritis ili pyometra, a često se javljaju i tumori maternice i mliječne žlijezde. Kod mužjaka se često zna javiti tumor testisa, iako puno rijeđe nego kod ženki. U slučaju tumora , obično se izvodi kastracija, tj. odstranjivanje testisa, ali samo ako je kunić  dobrog općeg stanja, s obzirom na njegovu dob. O izvođenju kastracije i oporavku detaljnije informacije možete pročitati  ovdje i ovdje.O svemu tome se možete posavjetovati s kolegama veterinarima koji će pregledati  Vašeg kunića.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam zamorca starog 6 godina i primjetila sam da na prednjim nogicama ima ozljede, izgleda kao da je nažuljano i mala krastica je nastala, kandže su počele rasti ukoso, zavijene su. Veterinar mi je preporučio da promijenim piljevinu, učinila sam to, sada je na mekšoj ali ništa se nije promijenilo, trebam li mu davati kakve vitamine ili da mažem sa kakvim preparatima te rane? Hvala, Anja O: Kod zamoraca se takve promjene najčešće javljaju na prednjim nogama, a nastaju zbog prevelikog pritiska na stopalo. Nepravilno opterećivanje stopala često može biti  uzrokovano prevelikim noktima te posljedično deformacijom prstiju. Pošto zamorci na stopalima nemaju dlaku, prvo nastaju žuljevi, odnosno natisci, zatim oštećenja kože u obliku otvorenih rana i upalnog procesa na stopalu. Infekcija se čak može proširiti na kosti. Takav upalni proces se naziva pododermatitis. Pododermatitis se češće pojavljuje tijekom vrućeg, vlažnog vremena. Životinje s pododermatitisom mogu početi “štedjeti” jednu od nogu ili pokazivati nevoljkost za hodanjem i šepanje. Na nozi koja je zaražena pododermatitisom može doći do gubitka dlake, zadebljanja kože, otekline, crvenila i ponekad otvorenih rana. To je bolno stanje, zamorci će ga i “vokalizirati” (odnosno glasati se od bolova). Pododermatitis se lako može spriječiti osiguranjem adekvatnog smještaja i prehrane. Potrebno je redovito  održavati higijenu u kavezu, stavljati deblji sloj mekane i suhe  stelje, svakodnevno provjeravati stopala i redovito podrezivati nokte te redovito dodavati vitamin C u prehranu. Preporuča se zamorcima omogućiti dovoljno kretanja i prostrani kavez. Opširnije o problemu pododermatitisa  kod zamoraca  i kunića možete  pročitati ovdje i ovdje. Više o održavanju noktiju kod zamoraca možete pročitati ovdje.