*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Čula sam da ara papige mogu živjeti i do preko 95 godina. Možete li mi napisati nešto o ovim predivnim pticama? Hvala, MateaO: U skupini ptica, red papiga zauzima važno mjesto. Ovaj red se sastoji od 350 vrsta i otprilike 850 podvrsta. Na svijetu postoji više vrsta ara npr. modrožuta ara, zelenokrila ara, ara nobilis, hijacitna ara, patuljasta ara,... Are su vrsta papiga koja potječe iz južne ili srednje Amerike.Pri spomenu are, najčešće se misli na modrožutu aru. Naime, ova papiga ima žuta prsa i trbuh, dok su joj leđa i krila plava. Karakterizira ju i veliki crni kljun te plavi podrepak. Ovaj ljubimac može narasti i preko 86 cm, a težina i preko 1,5 kg. Raspon krila ovog ljubimca kreće se od 120-140 cm.Modrožuta ara, kao i druge vrste ara, su česti i veoma zahvalni ljubimci. Za njihovo držanje, potrebno je osigurati prostranu volijeru, u kojoj se može nesmetano kretati. Lako se pripitomi i ima veliki raspon oponašanja riječi. Optimalna temperatura se kreće u granicama optimalne sobne temperature. Ove papige se vole kupati tijekom cijele godine.Hrana za ove velike ljubimce se sastoji od sjemenki za velike papige uz puno badema, kikirikija i oraha, vitamina i minerala te voća, koje u prehrani mora činiti 30%. Smatra se da se životni vijek kreće oko 70 godina, iako od tog pravila postoje mnogi izuzeci.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 09.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja imam češljugara već godinu možda godinu i pol, ali još uvijek me se boji. Ima nekih napredaka, recimo više se ne boji spavati dok smo mi oko njega i jede kada sam blizu i sve ali još uvijek se boji kada ga želim uhvatiti i malo pomaziti ili nešto. U čemu je problem zašto me se boji. Sve je u redu ako sam na metar od kaveza, ali čim diram kavez on se prepadne i uzlepeta po kavezu. Što da radim? Postoji li neki način da ga pripitomim? Unaprijed hvala, LukaO: Češljugar (Carduelis carduelis) je jedna od najraznobojnijih ptica pjevica, a spada u obitelj zebica. U prirodi nastanjuje veliki predio Europe, osim dalekog sjevera. Ova je ptica veličine 11-14 cm sa rasponom krila od 21-25 cm. Životni je vijek ove ptice od 15-20 godina. Česti je kućni ljubimac prvenstveno zbog svojih prelijepih boja i divnog, ugodnog pjevanja.Češljugari su prekrasno obojene ptice, s izraženim kljunom i karakterističnim laganim plesnim letom. Kroz povijest ljudima su bili najinteresantniji zbog svog zanimljivog izgleda - zlatno-žutih crta koje se protežu uzduž crno obojenih krila. Glava im je karakteristično obojana u kontrastu bijelo-crno-crvenih područja, leđa karakterizira žuto-smeđa obojanost, stražnji dio je bjelkaste boje a rep crne sa bijeli ovalnim poljima na repnim perima.Zebice su općenito iznimno društvene, druželjubljive i razigrane ptice, ali samo sa drugim pticama, dok sa nama ljudima i nemaju naročito prisan odnos. Vrlo su poslušne ptice, a lako se pripitomljavaju kada odrastaju u krletci od vrlo mladih dana jer se vežu za vlasnika koji se brine o njima.Kako bi pripitomljavanje češljugara bilo što uspješnije prvo je potrebno uzeti vremena i upoznati svojeg ljubimca. Trebat ćete krenuti ispočetka. Najprije trebate steći njegovo povjerenje, a zatim krenuti na pripitomljavanje. Svakako morate imati na umu da je svaka ptica individua za sebe te se međusobno razlikuje njihova sposobnost i brzina učenja. No, iako neke ptice uče brže od ostalih, pripitomljavanje ne smije biti brzo, već treba raditi sporo i bazirati se na spremnosti ptice.Prilaženje krletci (ali ne preblizu, kako ga ne biste uznemirili) mora biti na način da Vas vidi i da shvati da ga Vi promatrate. Možete izabrati ime za njega i svaki put kad prilazite krletci izgovarate ga mirnim i mekanim glasom. Također, svaki put kada prilazite krletci kako bi mu stavili hranu, izgovarajte njegovo ime. Ovo će pospješiti povjerenje prema Vašem glasu i Vama što čini pripitomljavanje lakšim. Prijateljski se odnosite prema njemu, dajući mu poštovanja i prostora. Ovo je prvi korak ka pripitomljavanju.Kada će se udobno osjećati kada ste Vi u blizini krletke, hraniti se kraj Vas, uzimati hranu iz ruke i odgovarati na način da se približi strani krletke kojoj ste najbliže, tada je vrijeme da krenete sa upoznavanjem Vaše ruke. Ponudite mu sjemenku prosa ili sl., ali ga nemojte pokušavati dirati ako se odmiče od Vaše ruke. Držite ruku unutar krletke ne radeći ništa, već samo da se navikne na Vašu ruku. S vremenom će shvatiti da mu ruka ne čini ništa nažao, ali za ovo je ponekad potrebno i nekoliko dana pa trebate biti strpljivi. Kada će prestati bježati od Vaše ruke, možete početi lagano približavati ruku njemu, sve do onog dana kada će Vam dati da ga lagano dirnete u prsa. Tada će neizbježno morati stati na Vaš prst, čime ga postepeno možete učiti na bliske kontakte.Zebice se za razliku od papigica teže pripitomljavaju. S njima se nikada ne postigne tako čvrsta veza. Zebice imaju puno jači instikt nego papige, a slučajevi pripitomljavanja u smislu da Vam jede iz ruke ili sjedi na ramenu su iznimno rijetki i postižu se samo mukotrpnim radom.Oburužajte se voljom, vremenom i strpljenjem i do rezultata ćete zasigurno doći u najkraćem roku. Svaki korak pripitomljavanja započnite kada je prethodni korak savladan, a sve u skladu sa reakcijama Vašeg ljubimca, kako ga ne biste dodatno zastrašili i stekli potpuno nepovjerenje od njegove strane.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 07.01.2009.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku rozenkolisa. Posljednjih tjedan dana izbacuje hranu na dno krletke te dolje prazne ljuskice usitnjava gotovo u prah. Pročitala sam da im je potrebno staviti pijesak zbog nečega, ali ona ga nema. Da li ona to sama sebi "pravi pijesak" zbog neke potrebe? Je li sve u redu? Hvala, JosipaO: U vrijeme kada počinjemo intezivno grijati stanove, ptičicama kućnim ljubimcima trebate nabaviti vodu obogaćenu jodom, Vitakraft Vogel-Trank+Jod, kojom ćete puniti pojilicu za vodu svaki dan ili pak Jodnikamen koji se pričvrsti unutar kaveza.U navedenom periodu grijanja najčešće dolazi do upale štitnjače, koja se pri tome povećava i onemogućava prolaz krute hrane kroz voljku ptice te ptice tada često biraju meku hranu. Upravo zbog problema štitnjače dodajemo jod u vodi ili preporučeni kamen. Također, ptičicama treba osigurati i grit odnosno mljevene školjkice čije komadiće ptica zadržava u svom predželucu ili mlincu i njima, uz pomoć mišića mlinca, drobi progutane sjemenke da bi ih enzimi u probavi razgradili što bolje do nužnih esencijalnih hranjivih i za život potrebnih tvari. Ukoliko primjetite da ptičica ne pije vodu s jodom, pokušajte joj je dati pomoću kapaljke tako da kap vode ispustite polako po kljunu, a ptičica će potom refleksno "popiti" ponuđenu kapljicu.Vašoj ptičici možda nedostaje i društvo (Vaše ili druge ptičice) ili joj je vrlo dosadno, te bi bi u krletku trebalo staviti i pokoju igračku, poput zrcala, vrtuljaka, sjajnih predmeta i slično da se zabavlja dok je sama u kući.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 22.12.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam tigricu staru oko 2 godine. U zadnje vrijeme poprilično puno jede i pije. Izmet joj je bijelkast i većeg volumena. Prije je bio vodenast. Takvo stanje traje oko 5 dana. Dvaput tjedno joj dajem vitamine-muta vit. Inače jede standardnu hranu - sjemenke te vitamine od vitaktafta. Dajem joj i salate i voće, osim agruma, mada se bojim da nema proljev od toga. Što se tiče izgleda, malo teže hoda (ne skakuće s prečke na prečku nego kljunom se hvata po krletci, oko trbuha (ispod repa) je manjak perja i kao da je malo natečen te stalno nogicama se češka oko toga mjesta. Molim vas da mi preporučite vrstu ishrane te terapiju. Srdačan pozdrav i hvala! NikicaO: Što se tiče prehrane, malo je toga što ptice ne podnose. Neke ptice reagiraju osjetljivo na agrume, odnosno kiselinu u njima, a neke ne podnose povrće iz porodice kelja. Bitno je da je svo voće i povrće dobro oprano i posušeno, svježe i nešpricano (ako niste sigurni radije ogulite) i ne smije stajati u kavezu više od nekoliko sati. Od vodenastog voća i povrća (krastavci, lubenica i salata) izmet može biti vodenasti i, ako se povuče u narednih nekoliko sati, to je normalno. Proljev može biti uzrokovan uzbuđenjem i kada se puno kreću, zbog obilja voća i povrća u prehrani, kod preobilnog obroka te infekcijom (paraziti, bakerije, virusi i gljivice). Papigicu treba promatrati i eventualno dati razrijeđeni crni čaj, ptičji ugljen koji regulira probavu ptica i veže na sebe sve toksine koji su mogli biti uzrok proljeva. Beaphar Santalina K3 preparat je za kavezne ptice i daje se u slučaju crijevnih poremećaja, apatije, prehlade. Preparat se nakapa u vodu za piće. Sera diropur W okrepljujući je dodatak za vodu koji sadrži ekstrakt korijena petoprste i pomaže u slučaju proljeva. Navedene pripravke možete nabaviti u ponudi Pet centra.Kloaka prima tvari iz probavnog, mokraćnog i spolnog kanala, stoga indikacija za bakteriološku pretragu uključuju mogućnost poremećaja u bilo kojem od ovih organa, tako da je uzimanje uzoraka iz kloake česta dijagnostička metoda.Češkanje može biti uzrokovano mitarenjem, kada se ptičice dulje vrijeme ne kupaju, parazitima na koži, grinjama te gljivicama. Noge je potrebno detaljno pregledati inspekcijom - gledanjem kako ptica opterećuje ekstremitete, da li ima zadebljanja ili onečišćenja te povreda. Palpacijom (pipanjem) svih kostiju nogu u potpuno ispruženoj nogi.Kloaku je potrebno detaljno pregledati da nije onečišćena i vlažna te ne smije prominirati (biti izbočena).Teško prihvaćanje za prečke u krletci može biti uzrokovano i uratnom dijatezom. To je bolest mijene tvari kod koje se kristali mokraćne kiseline odlažu izvan stanica, u šupljine zglobova i tetivnih ovojnica, a ponekad na površine seroznih ovojnica različitih organa. Zglobni giht je kroničnog tijeka, dok je visceralni (u unutarnjim organima) redovito akutni. Zbog nespecifičnih znakova i akutnog tijeka visceralni oblik je vrlo teško dokazati za života. Simptomi su gubitak apetita, nevoljkost, nakostriješenost perja, proljev i sl. Zglobni giht manifestira se bjeličaste izbočine uz jedan ili više zglobova.O simptomima bolesti u papigica opširno je pisala kolegica Zdravka Rumiha ovdje. U tekstu kolegica upućuje na Veterinarski fakultet u Ambulantu za ptice te prilaže njihov broj telefona. Svakako Vam preporučujem da im se također javite.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 22.12.2008.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam prijateljicu koja ima 20 australskih zebica. Jedanput je pustila svih 20 da lete po kući. Sve su mirno odletjele do stolića i igrale se. Dozvala je jednu i došla jo je na prst i počela se maziti. Jedna je čak i meni došla na prst. Nisu se nimalo uplašile. Kasnije im je rekla da se vrate u kavez i one su se vratile. Onda je iz krletke izvadila gnijezdo, unutra su bili mali ptići, ona ih je stavila u ruke i hranila te ih vratila natrag. Ja isto imam zebice, ali 2 u maloj krletci. Nikada ih nisam vadila van, jedan put su mi pobjegle iz krletke i same se vratile. Imam jednog malog ptića koji je unutra malo više od 15 dana. Mogu li ih i ja vaditi van te mogu li hraniti ptića i učiti ga letjeti. Moram li im staviti ono oko noge i kako? Unaprijed hvala! KatarinaO: Zebice su živahne, vole letjeti i treba im omogućiti što veću krletku (minimalno 60 x 40 x 40 cm). U svojem prirodnom okolišu zebice žive u grupama od 40 do 100 ptica. Kako zebice u prirodi žive u jatu, vrlo su društvene i stoga je zebice potrebno držati najmanje u paru. Plašljive su u društvu ljudi i ne vole da ih se mazi ili drži u ruci. Njima se treba puno baviti pa će Vam svakako pružiti mnogo veselja i biti manje plašljive. Bilo bi dobro da puštate svoje zebice da se izlete, nakon čega će se one same vratiti u krletku jer ima se tamo nalazi hrana i voda. Na dolazak na ruku ih se uči dugo i postepeno. U početku morate samo držati ruku u kavezu sve dok se ljubimci ne naviknu da im ne prijeti nikakva opasnost. Nakon što se oslobode straha, možete im polako početi pružati prst, ali još uvijek u kavezu. Ukoliko ptičica ne želi doći na prst možete ju lagano probati pogurniti prstom dok je na prečkici. Nakon nekog vremena ljubmci će se naučiti na Vašu prisutnost i osloboditi straha.Ovako malu zebicu od 15 dana nije još preporučljivo dirati, ukoliko se mama još brine o njoj. Također mlađe ptice lakše uče, pa je preporučljivo da ju počnete pripitomljavati čim izađe iz gnijezda. Svojim zebicama ne morate stavljati prsten oko noge jer se prstenuju samo plemenite ptice koje se koriste u uzgoju. Na prsten se ugravira oznaka društva koje vodi evidenciju, uzgojna godina, početna slova imena i prezimena uzgajivača, te redni broj mladunčeta.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 17.12.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam australske zebice i prije 15 dana mi se izlegao jedan ptić. Bila su tri jaja, međutim jedno stoji već oko 20 dana možda i više, a drugo se razbilo. Taj jedan ptić stoji unutra oko 15 dana, ubrzo će izaći. Čula sam da se australske zebice trebaju držati u paru. Je li to istina ili nije? Hvala! KatarinaO: U web rubrici Australiska zebica možete se informirati o australskim zebicama kao kućnim ljubimcima, a o razmnožavanju i ptićima pisala je već ranije kolegica Danijela Biban, dr.vet.med. ovdje.Zebice je vrlo lagano razmnožavati ako im omogućimo optimalne uvjete za gniježđenje i prehranu. Ženka snese između 1 i 8 jaja, najčešće između 2 i 5 jaja. Inkubacija počinje nakon što snese posljednje jaje i ptići se izlegu 14 dana kasnije. Ženka najviše sjedi na jajima, ali je mužjak zamijeni da se može najesti i protegnuti.Ako su jaja oplođena ona će postati tamnije boje nakon prvog tjedna. Da biste bili sigurni da su oplođena, možete se poslužiti vrlo jednostavnom metodom prosijavanja baterijskom svjetiljkom kojom obasjamo jaje straga i možemo vidjeti splet vena. Također, vidimo i sam embrij, tj. otkucaje njegovog srca kao pulsirajuću crvenu točkicu unutar većeg crvenog područja. Već nakon tjedan dana cijela unutrašnjost postati će crvena i više se neće dati raspoznati embrij. Osim tog testa, jaja je uputno što manje dirati jer masnoća sa naših prstiju može začepiti tanke pore na ljusci i tako omesti izmjenu zraka ptića u jajetu.Ponekad mladi roditelji napuste jaja ili ih prekriju viškom materijala za gnijezdo pa treba maknuti taj višak prije nego se prvo jaje snese da ih fokusiramo na jaja. Neki neiskusni parovi zebica mogu se loše brinuti za mlade nakon izlegnuća, no treba im samo da se odmore i pokušaju ponovo. U slučaju da roditelji prestanu hraniti ptiće, oni mogu preživjeti samo 3 dana, koliko im traju zalihe iz žumanjčane vreće.Bebe zebice velike su 2,5 cm i ružičaste su boje, sa par bijelih pahuljastih pera. Sa 3 dana starosti počinju ispuštati jedan tihi zvuk nalik "ff ff " koji je većini ljudi nečujan do 5. dana starosti. Kako dani prolaze, stvarat će se sve više zvukova. Prvi tjedan ptići rastu vrlo brzo i potrebno im je puno hrane i topline. Nakon što naprave prvi korak iz gnijezda, a to je sa 21 dan starosti, još su uvijek vrlo ovisni o roditeljima. Proso i mekana hrana vrlo su im bitni za početak samostalnog hranjenja. Samostalno hranjenje će početi par tjedana nakon opernaćenja (4 tjedna starosti), ali još uvijek ovise o roditeljima. Nakon što se osamostale, počinje prvo mitarenje, nakon kojeg počinjemo razaznavati spol. Mužjaci poprimaju svoje karakteristične boje, a kljun u njih postaje crven, a u ženke narančast. Sa 5-6 tjedana možemo ih preseliti u vlastiti kavez.Sa 6 mjeseci starosti postaju spremni za parenje.Nakon osamostaljenja mladih, roditelji su odmah spremni za novi ciklus, ali se preporuča par mjeseci odmora.Zebice su jako društvene ptice i, ako ne želimo potomke, preporučljivo je držati dvije ili više ženki zbog moguće agresivnosti među mužjacima.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 16.12.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Lijepo molim savjet kako postupati sa agresivnim Aleksandrom? Naime, već godinu dana imamo malog Aleksandra kojemu je bilo oko 8 mjeseci kada smo ga kupili. U početku je bio jako plašljiv, i iako je hranu uzimao iz ruke, nikad se nije u potpunosti navikao na ruku i nije ga moguće dodirnuti. Sad ne bježi od ruke, već grize. Vrlo brzo je naučio zviždati i izgovarati nekoliko riječi. Svaki dan puštamo ga bar na sat vremena, naveče ga pokrivamo kavez. Vrlo je opasan jer ponekad se dogodi da stoji na ramenu i bez ikakvog razloga ugrize za obraz ili vrat. Najgore je što ne postoje nikakvi znakovi upozorenja da bi do ugriza ili napada moglo doći. Agresivnost je vrlo izražena i stavom i ljutitim zvukovima. Posebno je zanimljivo da od svih nas u kući (ima nas petero), ptica ne grize jedino mog supruga. Naprotiv, on ju može dirati, gladiti, uhvatiti u ruku i ptica mu to ne zamjera. (Ironija je u tome da on jedini nije želio pticu u kući!). Budući da bi sad već trebao se oko vrata pojaviti tamni prsten koji nije posebno izražen kod naše ptice, mislim da se radi o ženki. Od neobičnih ponašanja, možda bi trebalo spomenuti samo da se često češka oko kljuna, kao da ju stalno nešto svrbi. Molim savjet kako postupiti u ovom slučaju jer iako nam je ptica draga, nikom nije drago kad dobije neželjeni "pearcing" na obrazu. Hvala, IrenaO: Kod rješavanja ovakvog problema trebamo imati na umu kako se većina papiga ne može smatrati domesticiranim kućnim ljubimcima. S iznimkom tigrica i nimfi, većina je ostalih papiga tek unazad nekoliko generacija uzeta od svojih divljih predaka iz prirode. Ovo znači da kod Vaše papige prevladavaju prirodni instinkti. Ako sagledate problem na taj način, razviti ćete bolju komunikaciju sa Vašom pticom i imati mnogo manje bolnih ugriza.U gotovo svim slučajevima nepoželjnog grizenja, postoje upozoravajući signali. Cilj je naučiti kako prepoznati te signale prije nego ptica krene kljunom prema Vama. Ponekad su ovi signali toliko suptilni a ponekad tako očiti. Također, grizenje ne znači uvijek da je ptica ljuta ili zlobna već jednostavno previše uzbuđena pa ne može kontrolirati svoje osjećaje.Prije svega, pticama koje pokazuju agresivno ponašanje ne smije se dozvoliti da nam sjede na ramenu kako nas ne bi ozbiljnije ozlijedile. Kada ćete krenuti u ispravljanje nepoželjnog ponašanja, zastanite i razmislite što ste oboje radili što je prethodilo ugrizu. Možda je to bio jednostavan način pokušaja komuniciranja sa Vama, ili ste se zanijeli u zabavi sa pticom što ju je uzbudilo, ... Pokušajte promatrati svoju pticu kako biste uočili neke osnovne uzorke ponašanja i iskoristili ih u sprječavanju nepoželjnog grizenja.Također, imajte na umu kako ovakvo grizenje može jednostavno značiti izražavanje osjećaja kontaktom kljuna sa Vašim tijelom. Nepoželjnom grizenju moglo je prethoditi naglo odmicanje kada se ptica približila kljunom vratu.Pokušajte se kontrolirati ako se grizenje ponovno dogodi i ne ispuštati jaki glas (neka isto pokušaju i Vaši ukućani). Ako Vas boli, pokušajte je nježno i mirno otpustiti sa sebe jer izražavanje boli i ljutnje može upravo načiniti suprotno - potaknuti takvo ponašanje.Najvažnije je ovakvo griženje ne shvatiti osobno, ostanite mirni u postizanju otkrivanja što potiče takvo ponašanje kako bi ga prekinuli zauvijek. Papige su veliki empati pa je često ovo način reakcije na Vašu nervozu ili bol. Stoga, budite smireni i strpljivi sa Vašom ljubimicom.Moram napomenuti kako na ponašnaje papige znatan utjecaj ima i zdravstveno stanje ptice. Kako ste primijetili neprestano češanje u Vaše ljubimice, ispravljanje nepoželjnog ponašanja započnite pregledom u veterinarskoj ambulanti kako bi se isključio medicinski uzrok.Preporučila bih Vam Ambulantu za kućne ljubimce na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Prilažem i njihov telefonski broj, budući da rade samo dva sata dnevno, kako ne biste došli u pogrešno vrijeme i papigu izlagali nepotrebnom stresu, tel.: 01/2390-410.O pripitomljavanju ovih prelijepih ptica pisala sam već ovdje.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 13.12.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li mogu svojoj papigici (tigrici) davati jogurt da jede? Negdje sam pročitala da je to dobro za njih, ali sad da vas pitam pa da se uvjerim jer bi joj pokušala dati. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!O: Ptice iz porodice papiga se u prirodi hrane isključivo sezonskom hranom. Njihova se prehrana sastoji od voća, sjemenki, insekata i dr. što pronalaze u prirodi. Stoga je hranjenje, npr. samo mješavinom sjemenki za vrstu nepravilno i neprirodno.Za normalno održavanje životnih funkcija pticama su neophodni proteini, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali.Mliječni proizvodi dobar su izvor proteina i kalcija za ptice. Treba imati na umu kako ptice ne mogu probaviti obično mlijeko jer im nedostaje enzima koji razgrađuje mliječni šećer. Ovo dovodi do probavnih problema. No, fermentirani mliječni proizvodi (npr. jogurt) mogu se davati pticama, ali pri tome svakako treba voditi računa da se ponude oni proizvodi sa niskom količinom masnoća.Isto tako, izvor proteina je i meso peradi, sir, jaja, mahunarke.Kako je osnova prehrane ptice raznolikost, jogurt Vašoj ljubimici možete ponuditi jednom tjedno u manjoj količini (jedna kavena žličica).Spomenut ću još i neke od namirnica koje bi se trebale u potpunosti izbjegavati: prije svega čokoladu i avokado, zatim, svu hranu koja sadrži šećer, sol, kofein i ulja i masti, sirovi luk, alkohol, sjemenke jabuke, trešanja, šljiva, breskvi. Namirnice koje se mogu davati rijetko u ograničenim količinama su orašasti plodovi jer su izuzetno bogati masnoćama.Dakle, izbalansirana prehrana za Vašu papigicu je mješavina sjemenki za vrstu, svježe voće i povrće. Povremeno se može dodati manja količina žutanjka tvrdo kuhanog jaja. Od svježe hrane tigrice mogu jesti mrkvu, jabuke, kruške, jagode, kivi, trešnje i marelice. Veselit će se i listovima i cvjetovima maslačka, cvjetovima tratinčica, kamilice, listovima trputca ili stolisnika. Svakodnevno Vašoj tigrici ponudite svježu vodu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.12.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam nimfu već 13 godina. Zadnjih dva dana ima bijelu desnu zjenicu koja nestaje prema šarenici. Oko je suzno. Čitala sam na internetu da se kod ljudi to očituje kao retinoblastom - oboljenje raka očne mrežnice. Molim vas da me savjetujete jer u Veterinarskoj postaji Šibenik su mi već prije kad je bila bolesna rekli da nemaju adekvatnu opremu za papige. Hvala, JelenaO: Oko i strukture koje okružuju oko u ptica razlikuju se u odnosu na ljudsko i oko drugih sisavaca na nekoliko načina. Vid je iznimno dobro razvijen u ptica te je stoga očna jabučica znatno veća nego u onih sisavaca slične veličine. Šarenica je također većih dimenzija, jače pigmentirana i upotpunjuje cijelo područje kod otvorenih vjeđa. Bjeloočnica se u ptica normalno ne vidi. Unutar očne jabučice nalazi se vaskularna struktura koja se naziva pekten, koja opskrbljuje mrežnicu hranjivim tvarima. Pekten normalno nije vidljiv bez specijaliziranih instrumenata jer je smješten iza šarenice.Ljudi su skloniji razvoju tumora mrežnice u odnosu na ptice jer imaju specifičan gen za ovu bolest. U ptica on nije zabilježen. U ptica se tumor na oku i strukturama oka može javiti na konjunktivi, membrani nictitans, unutar očne jabučice ili iza struktura oka. Tumori na oku u ptica najčešće su maligni i invazivni.Simptomi koje ste opisali u Vaše nimfe mogu upućivati na gljivičnu infekciju oka, koju, osim ostalih simptoma, karakterizira iscjedak iz oka i bjeličaste, poput oblaka, promjene na oku. Naravno, bez adekvatnog pregleda to je jako nezahvalno na ovaj način tvrditi. S obzirom da je oko parni organ uvijek postoji opasnost od širenja procesa i na drugo oko. Nipošto nemojte samoinicijativno primjenjivati neki od oftalmoloških preparata jer oni samo mogu prikriti pravo stanje i smetati kod uzimanja brisa u cilju postavljanja diagnoze.Postoji nekoliko tipova gljivičnih infekcija u ptica ali je najčešća infekcija sa gljivicom Aspergillus sp. Ova se gljivica najčešće pronalazi u sjemenkama, kukuruzu, staroj hrani, vlažnim mjestima u prostoru, klima-uređajima, vlažnim krletkama i grijačim uređajima.Najčešće obolijevaju one ptice kod kojih je oslabljen imunološki sustav i prirodna otpornost. Osim navedenih promjena na očima uočava se i promjene u konzistenciji i boji stolice jer gljivica iritira sluznicu crijeva. Osim toga, gljivica proizvodi i toksin koji uzrokuje oštećenja jetrenog tkiva. U slučajevima inhalirane gljivice uočava se piskutav glas, kihanje, kašljanje ili otežano disanje. Bilo da je gljivica unesena hranom ili inhalirana, potencijalno ugrožava život ptice.Dijagnoza se postavlja izolacijom uzročnika kojom se može saznati i porijeklo gljivice, kako najbolje liječiti bolest te kako je prevenirati.Bolest se mora odmah liječiti antimikoticima jer predstavlja po život opasno stanje. Zatim, potrebno je maknuti svo sjemenje, grit, i ostale poslastice iz krletke i obaviti dezinfekciju iste te koliko ste u mogućnosti i okoline. Mješavinu sjemenki možete sterilizirati vrućim zrakom kako bi se izbjegla vjerojatnost kontaminirane hrane.Kako je često slučaj da oboljelim pticama nedostaje vitamina i minerala prehranu možete obogatiti vitaminsko-mineralnim dodacima prehrani (Sera, JBl, Prime,...). Svakako vodite računa da nimfa redovito uzima hranu.Infekcija ovom gljivicom nije zarazna za druge ptice, a tako ni za Vas. Ona se uvijek povezuje sa okolišem u kojem ptica boravi. Ovo nikako ne znači da se nedovoljno dobro brinete za Vašu nimfu, no morate voditi dodatnih računa da se bolest ponovno ne pojavi.Savjetovala bih Vam da se obratite, tj. da sa Vašom nimfom posjetite Ambulantu za ptice pri "zavodu za peradarstvo" na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu jer su najrelevantniji u diagnosticiranju i liječenju ptica. Prilažem i njihov telefonski broj, budući da rade samo dva sata dnevno, kako ne biste došli u pogrešno vrijeme i papigu izlagali nepotrebnom stresu, tel.: 01/2390-410.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 10.12.2008.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi odgovorite da li mužjak kanarinac star 10 mjeseci može oploditi ženku stariju od njega. Već sam ih pario i ženka je snijela 4 jajeta, leži na njima, on ih hrani. Jedno jaje je najveće i to mi nije jasno. I kako da saznam da su jaja plodna, mogu li to saznati nakon 5 dana od dana kada je ženka snijela prvo jaje? AdnanO: Kanarinci imaju tri do četiri legla godišnje i u svakom leglu tri do pet jaja, blijedo zelenkaste boje, sa crveno smeđim mrljama. Kao i kod ostalih ptica, često se javlja da su jaja u početku nejednake veličine, pa Vas to što je jedno jaje veće od ostalih ne bi trebalo zabrinjavati. Oplođenost jaja inače se kod peradi prati lampiranjem (stavi se lampa ispod jajeta te se na taj način može uočiti embrio ukoliko je došlo do oplodnje), ali to nije preporučljivo jer morate micati ženku i uzeti jaje iz gnijezda pa zbog uznemiravanja postoji velika mogućnost da ženka više neće htjeti ležati na jajima. Mladunci se izvale iz jaja za oko 13 dana, napuštaju gnijezdo nakon što dobiju perje, ali ih roditelji još neko vrijeme hrane.Najbolji uspjeh parenja je u ožujku. Kod odabira para za rasplod prvenstveno treba paziti na zdravlje roditeljskog para, da budu bez urođenih mana, živahni, kvalitetnog perja i punih, mesnatih prstiju. Smatra se da su zelenkasti i šareni kanarinci otporniji i plodniji od kanarinaca drugih boja. Također je vrlo bitno paziti na dob - za prvo parenje je najpovoljnija druga ili treća godina života, ali kanarinci spolno sazrijevaju s godinu dana. Morate biti sigurni da oboje, mužjak i ženka, iz prvog ili barem drugog prošlogodišnjeg legla jer kasnija ljetna legla nisu potpuno sposobna za rasplod. Ženke nakon pete godine života više nisu sposobne za rasplod jer je postotak oplođenih jaja vrlo slab. Povoljno bi bilo pariti mužjaka sa jednako starom ili starijom ženkom.Prema tome, Vaš mužjak je previše mlad i vjerojatno još spolno nezreo, te ste ih parili van sezone, tako da je vjerojatnost da su jaja oplođena vrlo mala. Najbolje bi bilo da razdvojite mužjaka i ženku i maknete jaja i gnijezdo te čekate proljeće. Preko zime mužjaka i ženku ne bi trebalo pariti, nego ih zimi ispravno hraniti i njegovati kako bi sezonu parenja (ožujak) dočekali u dobroj kondiciji. Dobro bi bilo kada bi se tako razdvojili, da se mužjaci i ženke međusobno ne mogu vidjeti ni čuti, do sezone parenja. Za ženke je dobro da zimu provedu u nešto hladnijim prostorijama (ne hladnijim od 10 stupnjeva). Hrana za ženke trebala bi biti zrnata (repičino sjeme, konoplja, zob, tvrdo kuhano jaje dva puta tjedno, stucane ljuske jajeta). Nikako ne smijete štediti na hrani svojih ptičica jer o njihovom zdravlju i kondiciji ovisi zdravlje mladunaca.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 03.12.2008.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam namjeru kupiti tigricu pa me zanima kako ju naučiti da obavlja nuždu u kavezu kad je puštena? Koja je osnovna oprema za kavez? Maja O: Danas u bolje opskrbljenim trgovinama za kućne ljubimce možete bez teškoća naći veliki izbor kaveza. Tigrice vole prostrane krletke u kojima mogu slobodno raširiti krila (min. 40x40x30 cm). Za svaku dodatnu pticu, potrebna je još 1,5 puta veća krletka. Za 2 - 4 tigrice krletka treba biti min. 120x60x100 cm. Kavez je najbolje smjestiti na mjesto s vrlo malom ili nikakvom mogučnošću uznemiravanja ptice. Treba imati na umu da će ptica praviti nered u kavezu i izvan njega, pa se radi izbjegavanja velikog nereda za početak preporuča pozadinu ili stranicu kaveza zaštititi kartonom. Papigicama stavite nekoliko prečki (grana), igračke, hranilicu i pojilicu. To bi bilo ono osnovno. Stavite i sipinu kost zbog minerala i brušenja kljuna. Postoje različiti oblici posuda kao što su zemljane, staklene, metalne ili plastične. Metalne posude upotrebljavaju se kod ptica sa jakim kljunom. Plastične i staklene posude pogodne su za ptice koje se hrane sjemenjem. Omogućite svojoj tigrici mnoštvo igračaka: ljestve, zvonca, ljuljačke... Krletka ne smije biti na propuhu. Tigrica bi dnevno trebala i nekoliko sati slobodno letjeti izvan kaveza. Svakako provjerite jesu li prozori i vrata zatvoreni. Učenje ptice da vrši nuždu na određenim mjestima nije problem i može ići nevezano uz komandu. Ali - zahtijeva truda, vremena, strpljenja i dobru moć zapažanja. Prvo treba upoznati pticu i vidjeti kako se ponaša neposredno prije nego planira obaviti nuždu, te otprilike utvrditi koliko često je obavlja. Kada se to savlada, onda svaki puta kada se primijete prvi znakovi pripreme ili kad otprilike prođe vrijeme, pticu stavite na mjesto gdje želite da obavlja nuždu. Kada je obavi na tom mjestu, pticu se pohvali, eventualno i nagradi i nastavi se igra do sljedećeg obavljanja nužde.Pticu se osim na uvijek isto mjesto (npr. kavez) može naučiti i da obavlja nuždu npr. uvijek na papir. Onda se samo treba pobrinuti za to da uvijek, gdje god ptica bila, ima na raspolaganju (takav) papir (neke ptice tu dosta razlikuju, npr. ako se naviknu na obični bijeli papir, ne pristaju na novine nego samo na bijeli obični papir).
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 27.11.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako tigrica može oboljeti od klamidije? Strah me je da to moja ne dobije. Čula sam da je to bolest koja se prenosi na ljude i da čak može donijeti najgore posljedice. Koliko je česti slučaj oboljenja? Kako to može dobiti? Što da napravim da mi to tigrica ne dobije? I kako mogu provjeriti da li je moja papiica zaražena? Molim vaš odgovor. Hvala unaprijed, zabrinutaO: Klamidioza ili psitakoza je oblik infekcije u ptica uzrokovana mikroorganizmom Chlamydia psittaci. U novije vrijeme dodijeljen joj je naziv Chlamydophila psittaci. Ovaj organizam ima karakteristike i bakterije i virusa te nije svrtan ni u jednu od tih grupa. Bolest se u ljudi naziva psitakoza dok se kod ptica naziva ptičja klamidioza.C. psittaci također može inficirati i druge sisavce. Chlamydia se prvenstveno prenosi pticama iz porodice papiga kao što su i tigrice, dražesne papigice, ali i kanarinci, perad i golubovi mogu biti prenosioci. Dakle, i divlji i domesticirani varijeteti ptica mogu biti nosioci mikroorganizma, a mnoge inficirane ptice ne pokazuju znakove oboljenja.Oboljenje u ptica može biti različitog intenziteta, a varira između različitih vrsta, broja mikroorganizmama unesenih u tijelo te patogenosti soja klamidije. Oboljenje u ptica prate sljedeći simptomi: iscjedak iz očiju ili otečenje očiju, otežano disanje, proljev, smanjeni apetit, letargija, našušureni izgled i slabost. Ovi simptomi prate i mnoga druga oboljenja (osim iscjetka iz očiju) stoga su potrebni određeni labolatorijski testovi i klinički pregled kako bi se dijagnosticirala bolest. Također, u ovisnosti o patogenosti soja, mnoge ptice ne pokazuju znakove oboljenja, a često je slučaj da su simtomi vidljivi i nekoliko godina nakon kontakta sa uzročnikom.Smatra se da su ovoj bolesti sklonije neke grupe ptica u odnosu na druge. Naročito su sklone one ptice iz porodide Neophema (npr. bourk), nimfe, dok su tigrice, azijske rozele i dražesne papigice puno otpornije. Infekcija se prvenstveno širi predmetima i okolinom kontaminiranim zaraženim izmetom, no širenje je zabilježeno i prašinom perja te vertikalno (preko jaja). Bolesti osobito pogoduje stres kada nosioc počinje širiti velik broj mikroorganizama. Uzroci stresa su najčešće: prenapučenost i loši higijenski uvjeti, zatim, deficijentna prehrana, dugotrajan transport, prolongirano lijeganje jaja. Kao što je to sa mnogim bolestima ptica kućnih ljubimaca, ako se drže u dobrom stanju i higijenskim uvjetima, sa minimalnim stresom, vjerojatnost da se pojavi i klamidioza je svedena na minimum. Također, ako se bolest dijagnosticira u ranoj fazi uspješno se liječi antibioticima.Pozitivna dijagnoza u živih ptica je izuzetno teška, a ovisi o vrsti, duljini i vremenu izlaganja uzročniku i općenitom zdravstvenom stanju ptice. No, dijagnozu je moguće postaviti na osnovi anamnestičkih podataka, kliničkih znakova, RTG-snimke, zatim, koprološke pretrage, analize krvi, imunofluorescencije i PCR-a. Preventivno je najvažnije dobro održavati higijenske uvjete u krletci jer uzročnik može dugo vremena (i do 30 dana) preživjeti u okolini. Redovito dezinficiranje uobičajenim dezinficijensima inaktivira klamidiju.Pojavnost klamidioze u ptica kućnih ljubimaca i ljudi još uvijek se istražuje, no, općenito se smatra da nije učestala bolest. Isto tako, još nije u potpunosti poznato lučenje klamidije u ptica izloženih stresu, kao ni vakcina protiv ove bolesti.Preporučila bih Vam da uzmete svježi uzorak fecesa i odnesete ga na koprološku pretragu u Ambulantu za ptice kućne ljubimce. Ovo je najčešći kontrolni preventivni test na klamidiozu koji je i inače dobro činiti dva puta godišnje.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.11.2008.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bijelu ženku kanarinca, spramna je za parenje, sve znakove daje. Imam i dva mužjaka, jednog bijelog koji je star 10 mjeseci i žutog sa malo smeđkastim nijansama koji je stariji, ima 2 godine. Moje pitanje je da li bih mogao pariti bijelu ženkicu sa ovim žutim mužjakom? Napominjem da do sada nisam nikad pario, tj. jesam ,ali nisam imao uspjeha pa sada hoću da idem baš na sigurno. Unaprijed hvala, HarisO: Za parenje kanarinaca bi bilo najbolje pričekati 3. mjesec jer su tada i rezultati najbolji. O parenju kanarinaca su moji kolege već ranije detaljno pisali, a njihove tekstove i savjete o ovoj temi možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.Boja dlačnog ili pernatog pokrivača svih životinja je genetski određena. Boju određuje par gena koji mogu biti dominantni (dominantni homozigot), recesivni (recesivni homozigot) ili kombinacija (heterozigot). Vrlo često je boju određuje čitava skupina od nekoliko parova gena. Tamnije boje obično su određene dominantnim genima, a svijetle recesivnim. Osnovne boje kanarinaca su žuta, smeđa i crna, a njihovim miješanjem, kombiniranjem i selekcijskim uzgojem dobivene su različite boje kanarinaca. Boje kanarinaca su lipokromski mozaik žuta, lipokromski žuta čijom mutacijom je dobivena dominantno bijela (samo je vanjsko letno perje žuto, a ostalo je bijelo) i recesivno bijela (svo perje je bijelo), zatim lipokromski crvena, lipokromski mozaik crvena, crnosmeđa, smeđa, zelena, plava, bakrena... zajedno sa svim varijantama i nijansama ima dvjestotinjak različitih boja kanarinaca. Prema tome, možete očekivati samo veću vjerojatnost za neku boju, ali nikada ne znate sigurno koje će boje biti potomstvo.Ako budete pričekali 3. mjesec, koji je optimalan za parenje kanarinaca, moći ćete koristiti i bijelog mužjaka jer će do tada i on biti spolno zreo.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 21.11.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Htjela bih da vas pitam da li sunčana aratinga i nimfa idu zajedno? AldyanaO: Nimfe (Nymphicus Hollandicus) su papige koje vole društvo pa im se ono svakako mora osigurati ukoliko im ne možete posvetiti dovoljno pažnje. No, kao i svako drugo živo biće, tako i nimfe imaju svoj karakter koji se može ispoljiti na različite načine u različitim situacijama. Uzme li se to u obzir, nitko ne može garantirati kako će se slagati sa drugim pticama bilo iste ili druge vrste. S agapornidima se nimfe, npr. ne preporuča spajati jer su oni preagresivni u odnosu na nimfe.Slično kao za nimfe vrijedi i za Sunčanog papagaja (Aratinga Solstitialis) koji se također opisuje kao vrlo druželjubiva i privržena ptica. No, uzmete li u obzir da obje vrste ovih ptičica zahtijevaju mnogo posvećivanja pažnje i bavljenja njima, savjetujem Vam da budete vrlo oprezni, ukoliko ih se odlučite držati "pod istim krovom", jer mogu razviti međusobnu netrpeljivost pa i agresiju iz čiste ljubomore, ali i zbog čuvanja vlastitog teritorija - naročito ako su istog spola.Ukoliko se ipak odlučite na suživot ove dvije papigice, a pojave se problemi u vidu međusobnog neslaganja, svakako morate biti spremni na njihovo razdvajanje, odnosno odvojeno držanje.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 02.03.2009.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas ako nekako možete da mi pomognete, zato što ne znam gde da se obratim. Nisam mnogo upućena o pticama, a živim u Makedoniji gde veterinari imaju vrlo skromno znanje u vezi s pticama. Radi se o papagaju tigrici, koja je vrlo mlada i ima problem s nogama. Postaviću slike da vidite o čemu se radi. Ponaša se najnormalnije, jede, vrlo je vesela. Kod nas je 4 dana i kad smo je uzeli videli smo da ima neke bele tačkice na nogama. Tačkice nisu tvrde, belo-žute boje su, kao da je gnoj. Izgleda da ima bolove kad hoda. Molim vas da mi što brže odgovorite, volela bi da joj pomognem.NatašaO: Uzroke promjenama na nogicama Vašeg ljubimca, na ovakav način, mi je poprilično teško utvrditi. Naime, uzroci mogu biti raznoliki: ozljede nogica s posljedičnim infekcijama, paraziti (grinje), bolesti različite etiologije,...Bolesti nogu kod ptica su najčešće posljedica loše napravljenih ili nečistih prečki. Iste uzrokuju ozljede, na različitim dijelovima tijela ljubimca, te su različite veličine. Takve ozljede predstavljaju idealna ulazna mjesta za različite uzročnik bolesti, koje se mogu, između ostalog, manifestirati i na način kao što se kod Vašeg ljubimca i pojavljuje.Na ekstremitetima ptica, ali i na kljunu i oko kljuna, moguće je primjetiti spužvaste, bjelkaste naslage što se najčešće dovodi u vezu s parazitima - grinjama. Oni kopaju tunele u koži, hrane se gornjim slojevima kože te u kanalićima ostavljaju jajašca. Početne invazije mogu uzrokovati lagane infekcije koje se mogu u kraćem vremenskom periodu izliječiti, dok kronicitet bolesti nerijetko komplicira situaciju izazivajući infekcije većih razmjera. Takve situacije iziskuju stručnu pomoć, pomoć veterinara. Terapija se provodi kroz najmanje 2 tjedna.Također, prema poslanim slikama moglo bi se raditi i o gihtu. Giht je oboljenje ljudi, ptica i reptila. Među pticama, često se pojavljuje kod tigrica. Ova se bolest može pojaviti ako razina mokraćne kiseline u krvi pređe bubrežne mogućnosti izlučivanja iste iz organizma ili kao posljedica povećanog razlaganja proteina. Posljedično, mokraćna kiselina se nakuplja i kristalizira u zglobovima , ligamentima i ovojnicama (zglobni giht), odnosno, u jetri, slezeni, bubrezima, perikardijalnoj ovojnici, zračnim vrećicama. Zglobni giht manifestiraju bjeličaste izbočine uz jedan ili više zglobova.U svakom slučaju, savjetujem Vam da posjetite Veterinarski fakultet u svojoj zemlji te da potražite mišljenje od kolega na Zavodu za peradarstvo.Za to vrijeme, u krletku postavite minimalno 1,5 - 2 cm široke prečke kojima su gornji rubovi glatki te osigurajte optimalne higijenske uvjete. Prečke na kojima papigica stoji treba redovito čistiti, a također treba povremeno papigici odrezati nokte i oprati nogice. Pri obrezivanju kanđice treba paziti da se ne ozlijedi krvna žilica u noktu.Također, svom ljubimcu možete ojačati imunološki sustav dodajući neke od multi-vitaminskih preparata (npr. Orlux "Omni-vit", JBL "Otvitol",...), a sve prema uputama proizvođača.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 02.03.2009.
Odgovara: Ines Buljan, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo ženku i mužjaka kanarinca oko 4 mjeseca. Nismo imali nikakvih problema, ali se sada ženki ispod oka pojavila oteklina koja izgleda kao nakupina nekakve tekućine. Ujutro joj se od otekline zatvori oko. Stavljamo joj obloge i kroz dan joj oteklina splasne, ali joj se kroz noć vrati. Ptičica normalno jede i leti tokom dana kad ju puštamo van. Pa vas molim, ako mi možete reći, od čega bi se to moglo pojaviti? LidijaO: Često se ovakve otekline javljaju kod suženja ili opstrukcije suznog kanala. Lakrimalni aparat je vrlo bitan za normalnu funkciju oka. Ukoliko je proizvodnja suza ili dovod suza prekinut, dolazi do isušivanja rožnice i nastanka ulkusa. Osim za vlaženje rožnice, suze su nužne i za ispiranje oka od nečistoća i prašine. Ukoliko nema suza i količina nečistoća i bakterija na rožnici je povećana, te je mogućnost nastanka infekcije mnogo veća. Uzroci su razni: upala, ozljeda, nepravilna građa kanalića, druga tvorba koja iz vana pritišće na kanalić...Osim problema sa suznim kanalom ovakvu oteklinu može uzrokovati i propuh, infekcija, ozljeda, tumor, upala...Etiologija i kompleksnost ovog problema, kao što se iz gore navedenog može vidjeti, za postavljanje točne dijagnoze iziskuje detaljan pregled veterinara specijaliste. Preporučam da se javite na Veterinarski fakultet u ptičju ambulantu na broj 01/2390-410.
Ines Buljan, dr. vet. med. | 23.02.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Interesuje me koliko reči može naučiti mali aleksandar ? Čuo sam da može naučiti više od 200 reči pa ako mi možete reći da li je to tačno?Hvala, DavorO: Mali aleksandri su ptice prosječne inteligencije, a smatra se kako su i jedni od najboljih pričalica među papigama. Spominje se brojka od 150 do 250 riječi koje mogu naučiti oponašati i ponavljati. Točan broj riječi je gotovo nemoguće odrediti, s obzirom na to da svaka ptica ima različite sposobnosti te broj riječi postiže individualnom brzinom i na vlastitu razinu.Niti jednu papigu nije lako naučiti govoriti. Glavni uvjet da biste papigu naučili govoriti je da mora biti pitoma i odvojena od drugih ptica, kako bi čula samo ljudski govor. Najvjerojatnije će prvo progovoriti svoje ime jer ćete ga najčešće izgovarati u njegovoj blizini. Moj savjet je da mu izaberete ime u kojem je zastupljen glas "a" i "o" jer veće papige izgovaraju najlakše riječi s tim slovima, za razliku od tigrica koje najlakše izgovaraju one riječi u kojima je najviše zastupljen glas "i". Kod malih aleksandara prosječna je dob oko jedne godine starosti kada počnu oponašati prve riječi.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.01.2009.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pitanje: može li se papiga rozenkolis (star od 3 godine) pripitomiti? Ako da, kako ga se najlakše može pripitomiti? Ivan Osobine rozenkolisa Rozenkolisi su izuzetno aktivna, znatiželjna i zaigrana bića, a poželjno ih je držati u paru tim više jer su izuzetno privržene svom životnom partneru. Zato su i dobile naziv dražesne papigice (eng. lovebirds). Ukoliko posjedujete jednog rozenkolisa, činjenica je da će on razviti snažnu povezanost s vlasnikom, koju bi inače usmjerio prema svom partneru suprotnog spola. Ova činjenica olakšava pripitomljavanje starijeg rozenkolisa. Također, vole biti čisti, redovito se kupati i čistiti perje. Iako su vrlo znatiželjne i zaigrane, mogu biti i vrlo borbene. Ponekad su vrlo mazne ptice, ali kako su temperamentne sklone su i grickanju i teritorijalnoj agresivnosti, te ljubomori. Kako pripitomiti papigu rozenkolis? Budući da je rozenkolisima prosječni životni vijek 15-20 godina, pticu starosti od tri godine može se smatrati relativno mladom. Općenito se za pripitomljavanje rozenkolisa treba oboružati vremenom i strpljenjem, a nešto više vremena će trebati ako se ne radi o ptici staroj nekoliko mjeseci. Svaki rozenkolis ima vlastitu osobnost, ali se može općenito reći kako su vrlo pripitomljive ptičice. Kako se na nagle pokrete, glasne zvukove ili nove stvari lako mogu preplašiti, od prvog dana morate pažljivo postupati s njim kako se ne bi preplašio jer bi to odužilo vrijeme za pripitomljavanje. Općenito, osobito ne vole pretjerano diranje. Vrlo su pametne ptičice, a jednom kad se pripitome i postane im udobno, vrlo su znatiželjne. Ako su van kaveza, potrebno je stan ili kuću pripremiti za njihovu sigurnost (onemogućiti letenje po kuhinji kad je štednjak uključen, oko bilo kakvih žica, mjesta gdje bi mogli zapeti, kao iza radijatora i sl.). Ako rozenkolis kojeg ste tek nabavili grize i prestrašen je, nije od početka pravilno socijaliziran pa će trebati i mnogo više strpljenja i upornosti za pripitomljavanje. Neke od ovakvih ptica se mogu vrlo dobro pripitomiti, no mnogi ipak ostaju nervozni u blizini ljudi. Sa rozenkolisom se treba svakodnevno baviti kako biste ga što prije pripitomili, ali i kako biste održali pitomost kada postignete željeno. Pripitomljavanje prvenstveno podrazumijeva prihvaćanje i povjerenje između Vas i Vaše ptičice. Ovo znači, provođenje mnogo vremena sa njim svakodnevno. Počnite sa mekanim glasom i usporenim pokretima. Jednom kad će ptičici biti udobno sa Vama, tada možete početi sa učenjem na ruku. Za početak, upotrijebite drvenu prečkicu i nježno je gurnite prema prsima ptičice, dok ju poslasticom nagovarate da stane na prečku. Ovo može zahtijevati nekoliko pokušaja. Jednom kad će se osjećati udobno stajati na drvenoj prečki, počnite zamjenjivati prečku Vašim prstom. Kako su vrlo aktivne ptice, osigurajte mu što veći kavez i opremite mnoštvom igračaka. Vole se penjati, letjeti uokolo, grickati drvo i žvakati igračke. Vole igračke svih vrsta: zvona za sjemenke, ljuljačke, ljestve, ogledala, sjajne predmete i drvene prečke. Van kaveza vole istraživati.Rad s papigom traži puno strpljenja, nikad krletki nemojte prilaziti naglo, bez prethodnog javljanja. Obavezno ručno hranite pticu, tako da se navikne na ruku, u početku s vanjske strane krletke, a kasnije i na ruku unutar krletke. Svaki put pticu vraćajte u kavez dok je dobre volje, prije nego se umori. Zadnje iskustvo van kaveza uvijek mora biti pozitivno.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 18.02.2009.