Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije kalifornijske kornjače. Prvo pitanje: dosta se razlikuju, jedna je veća, jedna manja i boja na oklopu je različita - jedna je tamnija, jedna svjetlija. Zanima me da li je ženka manja ili veća, odnodno da li je mužjak veći ili manji? Drugo pitanje: one su sada stare godinu dana, čitala sam da počinju spolno sazrijevati poslije 2 godine, ali se stalno penju jedna po drugoj (uglavnom veća kornjača po manjoj) - treba li to nešto značiti? Hvala, Maja O: Kornjače spolno sazrijevaju između 3 - 5 godine života, što ovisi o vrsti, odnosno veličini kornjače. Da bi kornjača spolno sazrijela, mora imati adekvatne uvijete života (grijač, UV spektar osvijetljenja, prehrana). Ženke su veće od mužjaka, imaju kraće pandže na prednjim nogama, te kraći rep, dok su mužjaci manji, imaju veće pandže na nogama, dulji rep i udubljen plastron. Period parenja je početkom veljače pa sve do svibnja. Mužjak se udvara ženki na način da je kandžama prednjih nogu mazi po licu i pliva natraške okrenut licem prema licu ženke. Penjaje jedne na drugu može, a i ne mora značiti parenje.Ponekad se na taj način sunčaju. Nakon udvaranja, mužjak ostaje na dnu do 48 sati. Ženka nosi jaja oko 2 mjeseca. Na suhom traži prikladno mjesto za gnjezdo, što znači da joj morate u terariju napraviti obalu od zemlje ili pijeska kako bi mogla položiti i zakopati svoja jaja. Temperatura mora biti prikladna isto kao i prehrana, međutim jako se teško kornjače pare u zatočeništvu zbog skučenosti prostora i neprikladnih uvjeta držanja. Da bi uopće došlo do polaganja jaja, vrlo je važna prenhrana, koja mora sadržavati dovoljne količine kalcija. Preporučljivo je i dodavanje kalcijevih preparata u hranu. Iskusan veterinar može i palpirati jaja u u ingvinalnoj udubini, a RTG pretraga točno potvrđuje. Gravidne ženke nastoje biti što aktivnije, te biraju mjesta u terariju koja su najtoplija i najosvjetljenija. Kada je ženka spremna za polaganje jaja, to se vrlo lako uočava, time što prekapa po mjestu koje je pripremljeno za polaganje jaja, što uočavamo prljavštinom na stražnjim nogama i stražnjim marginama oklopa. Ženke u prirodi kopaju i po nekoliko mjesta u koja namjeravaju polagati jaja.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 3 dana sam dobila iguanu i danas sam je uzela u ruke da je nahranim, jer nije ništa jela otkad je kod mene. Više se ne boji i napokon je jela iz ruke (ribanu mrkvu, krastavac i malo maslačka). Ali tek sada sam vidjela koliko je zapravo bila zanemarena u tom pet shopu: na jednoj zadnjoj nozi nema 3 nokta, a na drugoj jedan. Najvjerojatnije nije imala dosta vlage u zraku dok se presvlačila, jer joj je na jednom prstu ostao urezan komad kože, koji sam joj odstanila. Zanima me kako da joj pomognem i hoće li joj se ti prsti ikada oporaviti. Jako je slaba na noge, možda zato što nije jela ovih par dana, po noći normalno spava, a po danu prošeta, ali čudno drži noge, nekako tromo, kao da joj noge stoje naopako. Koje vitamine da joj kupim i kako da joj pomognem? Sada ima terarij veličine 140x90x60 cm, podni grijač, sun glo daylight lampu, heat glo infrared heat lampu i repti glo 8.0 neonku (rasvjeta po preporuci vašeg radnika u Drvinju). Danju joj je temperatura 28-31°C, a noću 20-22°C. Nadam se da će joj sada biti puno bolje i ugodnije. Zanime me i gdje je mogu odvesti veterinaru ako zatreba? Unaprijed puno hvala, Dijana O: Zelena iguana (Iguana Iguana) je gušter koji naraste oko dva metra, te zahtijeva velik prostor. U terariju treba postaviti nekoliko grana, kako bi se iguana mogla penjati i sunčati. Najčešće se koriste bambusove grane, uz koje se može staviti i bilje, koje nije toksično ili plastično bilje. Iguane se mogu pripitomiti, ali ne na način kao psi ili mačke. No postoje i jedinke koje se maze i odazivaju na ime, ali vrlo rijetko. Neke se vrlo brzo pripitome, dok neke ostaju uvijek plašljive. Svoje raspoloženje jasno pokazuju. Dnevna temperatura u terariju trebala bi biti 27-30°C, dok noćna temperatura ne bi  trebala biti manja od 21°C. Temperatura na sunčalištu bi trebala biti oko 32°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, te drugi fiziološki i metabolički procesi. Ako je temperatura niža, dolazi do truljenja hrane u probavnom traktu i pada imuniteta, te gušter postaje podložan infekcijama. Osim temperature, vrlo je važna i vlaga koja bi se trebala kretati u vrijednostima od 70-80 %, a održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlačenja. Problemi s presvlačenjem najčešće su uzrokovani neadekvatnom vrijednošću vlage, a predstavljaju uzrok daljnjim bolestima. Zaostala koža se mora što prije ukloniti, kako ne bi dovela do stomatitisa ako zaostaje oko usnog aparata, gangrene ako zaostaje na repu i ekstremitetima itd. Problemi s presvlačenjem, odnosno zaostajenjem kože u Vaše iguane su najvjerojatnije uzrokovani premalim postotkom vlage u terariju, što je na poslijetku dovelo i do sušenja, odnosno opadanja noktiju. Osvijetljenje treba biti UVA i UVB spektrom, kako bi se u organizmu odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za resorpciju i transport kalcija u koštane strukture. Repti Glo lampe nemaju full spektar zračenja, te je potrebno dodavanje u prehranu vitaminsko-mineralnih dodataka, koji imaju - pored ostaloga - dovoljne količine kalcija i fosfora. Omjer kalcija i fosfora bi trebao biti 2:1. Manjak kalcija često dovodi do problema s kostima, od kojih je najčešća metabolička bolest kostiju, odnosno hipokalcemija. Takva stanja očituju su u deformitetu ekstremiteta i vilice, te problemima s kretanjem. Lampe s UV spektrom trebaju biti oko 30 cm od tijela iguane, zaštićene kako se iguane ne bi opekle, a mijenjaju se svakih 6 mjeseci.  Iako na osnovu poslanih slika postoji opravdana sumnja da bi se u slučaju Vaše iguane moglo raditi o navedenom, bilo bi nestručno i neprofesionalno s moje strane postavljati dijagnozu bez kliničkog pregleda. Pet centar nije veterinarska ambulanta, te su u sklopu naših  trgovina registrirane samo veterinarske ljekarne. Stoga Vam savjetujem da potražite veterinara koju poznaju fiziologiju i patologiju gmazova, pri čemu preporučujem da se obratite stručnjacima pri Veterinarskom fakultetu. U slučaju Vaše iguane najvjerojatnije će biti potrebna injekciona terpija. Problemi s ekstremitetima i noktima najvjerojatnije su se nadovezali jedan na drugi. Manjak vlage, hipovitaminoza, te moguća infekcija, najčešću su uzrok ispadanja noktiju. Nokti će narasti, ali će trebati dosta vremena. Inače, vitaminsko-mineralne dodatke prehrani možete prvih mjesec dana dodavati svakodnevno, dok se stanje ne popravi, i to slijedeće preparate: JBL MicroCalcium,  JBL TerraVit,  Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Nakon toga dovoljno je dodavanje vitamina i minerala 2-3 puta tjedno. Iguane su biljojedi. Hrana mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre.Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bučice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju. Uz adekvatne uvjete držanja i prehranu, te veterinarsku pomoć, vjerujem da će se Vaša iguana zasigurno oporaviti.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imala sam dvije crvenouhe kornjače (jednu veliku i jednu malu) i ovo ljeto sam ih premjestila u ribnjak, ali mi je ova manja pobjegla i nisam ju našla, pa bih sada htjela kupiti žutouhu kornjaču (jer u Pet centru u Osijeku više nema crvenouhih kornjača) pa me zanima kako bi se njih dvije slagale budući da su različite vrste? Hvala! Doris.   O: Crvenouhe i žutouhe kornjače zahtjevaju slične uvjete držanja, a često se i međusobno pare, pa ih slobodno možete držati zajedno. Što se tiče društva, kornjače nisu društvene životinje, one su same sebi dovoljne. Druželjubive su jedino u određeno doba, kada se pare. Svakako vodite računa o veličini terarija, koji za dvije kornjače mora biti minmalno 250 - 300 litara, temperaturi vode (minimalno 25°C), UV osvjetljenju (važno za sintezu vitamina D3 u organizmu), te filtraciji vode. Žutouhe kornjače su nešto manje u odnosu na crvenouhe kornjače, dužine oklopa oko 20 centimetara. Moraju imati veliki prostor za plivanje, kopneno područje gdje se sunčaju i odmaraju, te adekvatnu prehranu. Žutouhe kornjače su svejedi, no mlade kornjače obavezno moraju imati više ponuđene hranu animalnog podrijetla (piletina, govedina, teletina, riba itd.). Kako rastu, prednost daju hrani biljnog podrijetla. Dobro uravnotežena prehrana vrlo je bitna kako bi se izbjegle bolesti zbog pogrešaka u prehrani. Kornjačice u rastu zahtijevaju mnogo kalcija i D3 vitamina, tako da im je u prehranu potrebno dodavati ove tvari svaki drugi dan. U proljeće i rano ljeto ženkama se preporučuju ovi dodaci jednom ili dvaput tjedno. U ostalo vrijeme dodaci su potrebni jednom na tjedan.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo iguanu 4 godine. Pre tri godine je obolela od metaboličke bolesti kostiju, koja se manifestovala naduvenošću vilice. Posle tretmana sa dodavanjem minerala i vitamina i dopunskim lampama iguana se oporavila. Sada normalno raste i sve je u redu, osim što joj se donja vilica koja je bila naduvena iskrivila u jednu stranu i zaostaje u rastu za gornjom. Isto tako sa te strane joj se nagomilalo koštano tkivo. Molimo vas da nam kažete šta da radimo i da li će se vilica vremenom vratiti. Unapred hvala, XenijaO: Metabolička bolest kostiju jedna je od najčešćih bolesti koje se javljaju kod iguana, a nastaju kao posljedica neadekvatnog držanja. Radi se o potencijalno fatalnom nutritivnom poremećaju, koji se može lako prevenirati, ali se teško liječi. Nerijetko ostaju i trajne fizičke posljedice.Glavni je uzrok metaboličke bolesti kostiju nedostatak kalcija u organizmu, koji nastaje zbog pogrešne prehrane ili neadekvatnog držanja. Fiziološki odnos kalcij i fosfora u organizmu trebao bi biti 2:1, no kada je koncentracija kalcija niža, organizam nastoji kompenzirati nedostatak mobilizacijom rezervi sa mjesta u kojima ga ima dovoljno, npr.iz kostiju. Osim za izgradnju koštanog tkiva, kalcij je neophodan u procesu zgrušavanja krvi, ali i za prijenos živcanih impulsa i kontrakcije mišića, pa njegov nedostatak u organizmu povlači cijeli niz posljedica.Jedan od bitnih čimbenika koji utječe na metabolizam kalcija je vitamin D koji se stvara prilikom izlaganja sunčevom svjetlu ili umjetnoj svjetlosti (UVA i UVB spektar). Ukoliko iguani u terariju nedostaje adekvatno osvjetljenje, doći će do deficita vitamina D, što će rezultirati smanjenom resorpcijom kalcija u organizmu.Simptomi metaboličke bolesti kostiju u ranoj fazi uglavnom su nespecifični pa vlasnik primjećuje promjenu boje kože (postaje svjetlija ili poprimi smećkastu nijansu), izbirljivost pri jelu, te sklonost odmaranju sa spuštenom glavom (umjesto da je drži uspravno u zraku). S napredovanjem bolesti počinju se javljati fibrozne kvržice po zglobovima ili dugim kostima, otekline na nogama, a ponekad i šepanje. U vrlo teškim oblicima bolesti dolazi do savijanja kralježnice, što dodatno otežava kretanje. Tipična je pojava otekline i omekšavanja čeljusti (''gumena čeljust''), koju uglavnom drže otvorenom. Donja se čeljust uglavnom razvija sporije od gornje pa se nakon nekog vremena javlja podgriz. Upravo iz tog razloga otežano je uzimanje i žvakanje hrane, dolazi do mršavljenja, a ponekad i do pojave anoreksije. Često se javlja začep i zaostajanje u rastu. Kosti su sklone frakturama, a često je prisutan mišićni tremor. Ponekad dolazi do djelomične paralize repa ili nogu. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i RTG snimke. Terapija ovisi o težini bolesti, a uglavnom se sastoji u davanju vitamina i minerala uz poboljšavanje uvjeta držanja.Kako bi se spriječila pojava ove bolesti, bitno je iguanu adekvatno hraniti (o ishrani je ranije pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. (Prehrana iguane), osigurati dovoljno svjetla u terariju (UVA i UVB spektar), pratiti režim temperature i omogućiti joj dovoljno prostora za kretanje.Mislim da biste konkretniji odgovor trebali potražiti kod svog veterinara, koji će na osnovu pregleda utvrditi postoji li šansa da se stanje bar približno vrati u normalu jer će moći točnije odrediti kada je započeta terapija i koliko je štete bolest već nanijela Vašoj ljubimici.Na žalost, kod ove se bolesti najčešće radi o posljedicama koje su ireverzibilne.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Uzela sam zelenu iguanu od jednog starijeg gospodina koji se više nije htio brinuti o njoj. Ona je naime stara oko 6-7 god, i gospodin ju je hranio samo i isključivo - maslačkom (radićem). Kod mene je manje od godinu dana i ja sam se toga držala. Dakle samo radić, tu i tamo jabuke, banane... ali ništa nije htjela. Kada sam joj ponudila komadić sira, poludila je i uz radić sam joj 2 tjedna uzastopno davala i sir. I sada mi ne jede već 6 dana, i nema stolicu. Strah me da ne ide ovo zatajenju jetre, bubrega... Molim vas pomozite. Hvala, LanaO: Vaša iguana je ili bolesna, što onda zahtjeva odlazak veterinaru, ili joj ne odgovaraju uvjeti u terariju. Doista bi se moglo raditi o zatajenju bubrega hranjenjem sirom kroz dva tjedna. Kako su iguane isključivi biljojedi, hrana bogata animalnim proteinima nije njihova prirodna hrana. Insekt kojeg bi u prirodi pojele slučajno s lišćem nije njihova svjesna radnja već samo slučajnost. Mliječni proizvodi (mlijeko, svježi sir, tvrdi sirevi, jogurt i sl.) nisu hrana pogodna za iguane već isključivo za sisavce. Isto vrijedi za ostale izvore animalnih proteina (jaja, piletina, govedina, janjetina, hrana za pse ili mačke ....). Naime, iako je sva hrana sastavljena od istih 22 aminokiselina, kako se te aminokiseline razgrađuju i iskorištavaju u tijelu ovisi o tome da li je izvor bjelančevina biljka ili životinja. Biljke tvore piramidine dok životinjski proteini purine. Što je više purina u prehrani veći je napor za funkcije bubrega, što ubrzava njihovo propadanje i zatajenje.No postoji i druga stvar; njihova crijevna sluznica naime razvila se kako bi probavila grubi biljni materijal. Biljke imaju i staničnu membranu i čvrstu staničnu stijenku (životinjske stanice imaju samo staničnu membranu). Iguane, pod optimalnim uvjetima mogu ekstrahirati 40% hranjivih tvari iz biljaka koje jedu, što ih svrstava u najefikasnije biljojede. S jakom i posebno prilagođenom funkcijom crijeva iguane mogu razgraditi veću količinu animalne tvari u one bioraspoložive nego što to mogu učiniti s biljkama. Time stvaraju više proteina (i masti) dostupnih organizmu nego kada bi pojeli istu količinu biljne tvari, ali istovremeno nagomilavaju visoke razine purina što otežava funkciju bubrega. No, i uz sve navedeno treba voditi računa o vlažnosti terarija koja je izuzetno bitna za probavu iguane. Iako manja količina animalnih proteina nije štetna po život iguane, a kako se točno ne zna koja količina je sigurna ili nije, najbolje je takve namirnice izbjegavati i ne davati ih uopće. Raznolika prehrana ključ je kvalitetne prehrane. Iguane u prirodi jedu raznoliko bilje i voće tako da bi im i u zatočeništvu trebalo pružiti isto.Opisat ću Vam još neka stanja, koja se mogu manifetirati slabijem apetitom: npr. gastrointestinalni simptomi, uzrokovani endoparazitima, ulcerozni stomatitis, bolesti zubiju, esophagitis, gastroenteritis, apsecesi i neoplazije u gastrointestinalnom traktu, su stanja koja redovno prate slab apetiti ili anorexia. Uz neadekvatne uvjete držanja, najčešći uzrok lošem apetitu su endoparaziti, te strana tijela (najčešće komadi podloge). Od endoparazita su najčešći nematodi, cestodi, acantocefalans i protozoe koje uključuju Entamoeba sp. i kokcidije, te Cryptosporidium sp. Savjetujem barem jednom godišnje odnijeti stolicu na parazitološku pretragu, te dati preventivno sredstvo za dehelmentizaciju.Ovo su samo neka od niza stanja koja mogu dovesti do promjena apetita, no većina ovakvih problema vezana je primarno uz uvjete držanja u terariju. Svakako provjerite uvjete u terariju, a ako se stanje ne popravi odvedite je veterinaru koji će pregledom utvrditi kakvog je zdravstvenog stanja te po potrebi poduzeti odgovarajuću terapiju.O ovjetima držanja iguana, moji kolege su već detaljno pisali na ovim stranicama, te Vas pozivam da pročitate objavljene odgovore.S obzirom na posve neadekvatnu prehranu ove iguane, željela bih još jednom naglasiti: prehrana iguane mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre. Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bučice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju. Uz prehranu vrlo je bitno dodavati i vitaminsko-mineralne dodatke 2-3 puta tjedno. Savjetujem jedan od slijedećih preparata: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam tri kornjače, velike oko 18 cm, stare oko 4 godine i želim novi akvarij. Da li je za sve tri dovoljno oko 120 l vode, iako znam da je to po kornjači, ali da li će im puno smetati? Vezano uz osvjetljenje - između Exo Terra Sun Glo Tight Beam 50w i Exo Terra Reptil Glo 5,0 13w ili 26 w - koje je najadekvatnije ili, u suprotnom, koje preporučujete (molim za točnu firmu i model)? I na kojoj visini treba biti postavljeno? Josipa  O: Kornjačama je prostor izuzetno važan, kako bi nesmetano plivale i kretale se. Premalo prostora u zatočeništvu je čest problem pa kod kornjača, uslijed nedovoljnog prostora za plivanje, dolazi do atrofije muskulature.  Atrofija muskulature je smanjenje mišićne mase, kada se životinja ne dovoljno kreće ili se uopće ne kreće, odnosno ne koristi mišićje. Kod kornjača ovaj je problem prvenstveno vezan za nedovoljno prostora. Ponekad atrofija mišićja može nastati i kao posljedica ozlijeda leđne moždine. Atrofiju mišićja redovito prati kontraktura. Kontraktura predstavlja očvrsnuće tkiva oko zglobova i mišićja, koje se ograničeno upotrebljava. Savjetujem da ipak razmislite o većem terariju. Što se tiče osvijetljenja, svakako preporučam Exo Terra Reptil Glo 5.0 26 W, ukoliko Vam dužina takve lampe odgovara. Reptil Glo 5,0 sadrži UVA i UVB spektar zračenja, i to 30% UVA i 5% UVB. Exo Terra Sun Glo Tight Beam je žarulja sa samo UVA spektrom, koji nije dostatan za sintezu vitamina D3 u organizmu. Ova žarulja može se koristiti eventualno za sunčanje i grijanje kopna. Uvijek se preporuča da osvijetljenje bude oko 30 centimetara od kopna, a potrebno je zamijeniti ga svakih 6 mjeseci. Svakako vodite računa o ciklusu dan-noć, koji mora biti 12 sati dan - 12 sati noć. Više o osvijetljenu sam pisala na sljedećem linku: Osvjetljenje za kornjače.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam žutouhu kornjaču od 1. mjeseca ove godine i do sada je uglavnom sve bilo u redu. Ima grijač, vitamine, minerale... Ali je problem njena prehrana. Pošto sam pročitala da male kornjače vole jesti i meso, poput piletine ili junetine, ja sam joj to probala dati i svidjelo joj se. Neko vrijeme sam tako miješala račiće, minerale te meso i sve je jela. Ali je onda odjednom prije kojih mjesec dana, prestala jesti račiće i minerale te sada hoće jesti samo meso. Ne znam može li joj to naštetiti i kako da to spriječim?? Puno Vam hvala na pomoći, AnaO: Osnovu prehrane vodenih kornjača čini hrana animalnog podrijetla, osobito ako se radi o mladim kornjačama, dok starije više preferijaju hranu biljnog podrijetla. No svejedno moraju u svom jelovniku imati ponuđenu i hranu animalnog podrijetla. Ukoliko je temperatura niža od 25°C, kornjače će odbijati hranu. Hrana mora biti raznolika i nezačinjena, a potrebno ju je davati isključivo u vodi, jer kornjače ne mogu gutati na suhome. Kornjače imaju izuzetno veliki apetit, no svakako budite dosljedni u prehrani i nemojte joj davati puno hrane. Previše hrane uzrokuje prebrzi rast i pretilost, a može i doći do oštećenja bubrega i jetre. Hranu koju ne pojede, obavezno uklonite iz terarija, kako ne bi onečiščivala vodu. Pošto imate mladu kornjaču, hranite je svaki dan, dva puta na dan. Ako Vaša kornjača odbija račiće, nema razloga za brigu, jer račići su samo dodatak prehrani i imaju slabu nutritivnu vrijednost. No pokušajte sa granulama. Granule sadrže proteine, vitamine, minerale, ali ne smiju biti jedini izbor prehrane, te ih je obavezno kombinirati s mesom. Slobodno možete svojoj kornjači dati meso svakodnevno, dva puta na dan. Meso je bogato proteinima koji imaju važnu ulogu u pravilnom rastu i razvoju. Osim mesa, ponudite i hranu biljnog podrijetla. Nakon godine dana starosti, kornjaču je dovoljno hraniti svaki drugi dan. Od mesa možete davati sirovu piletinu, puretinu, teletinu, junetinu, pileće i teleće jetrice, goveđa srca, slatkovodnu ribu, akvarijske puževe, cvrčke, crve zoofobase, crve brašnare itd. Što se tiče crva, cvrčaka i puževa, moraju biti isključivo iz uzgoja, a ne iz prirode, jer oni iz prirode mogu sadržavati različite otrove i parazite. Od biljne hrane možete ponuditi akvarijsko vodeno bilje, kao što je vodena kuga, amazonka, vodena salata, lopoč, rogolist itd. Osim vodenog bilja, možete davati i mrkvu, crvenu salatu, rajčicu, lišće maslačka, tikvice, buće. No treba napomenuti da sve vrste povrće nisu dozvoljene, osobito one vrste koje remete metabolizam kalcija, a to su špinat, cikla, brokula, kupus, blitva, kelj. Voće se daje jako rijetko, zbog velike količine šećera, a najčešće su to jabuka, banana, dinja, jagoda, smokva. Uz prehranu vrlo je bitno davati i dodatke, kao što su sipina kost i vitamini za gmazove. Niste spomenuli da li imate UV lampu. Ukoliko je nemate, svakako je nabavite, jer zbog nedostatka UV spektra zračenja, nema sinteze vitamina D3, koji je odgovoran za resorpciju kalcija iz probavnoga trakta, pa unatoč dovoljnoj količini kalcija iz hrane dolazi do problema s oklopom i drugim koštanim strukturama. Više o tom problemu možete pročitati u već objavljenim odgovorima u ovoj rubrici.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me nešto najbitnije o kameleonima, čime se hrane, o njihovim terarijima, itd., i prodajete li ih u Pet Centar trgovinama? Hvala! Mihovil Vrste kameleona O: Opisano je oko 160 različitih vrsta kameleona, a gotovo sve vrste su ugrožene u svojim prirodnim staništima. Familija Chamaeloide obuhvaća dvije podfamilije Brookesiinae (lažni kameleoni) i podfamiliju Chamaeleoninae (pravi kameleoni). Podfamilija Brookesiinae obuhvaća koljeno Brookesia, koje uključuje 27 vrsta sa podvrstama i koljeno Rhampholeon koji uključuje 17 vrsta sa podvrstama. Podfamiliju Chamaeleoninae (pravi kameleoni), cine koljeno Chamaeleo, Bradypodion, Furcifer, Calumma. Koljeno Chamaeleo cine i podkoljeno Chamaeleo i podkoljeno Trioceros. Kako izgleda kameleon? Jezik kameleona Kameleon je gušter kojeg karakterizira jezik dužine i do 30 centimetara koji mu služi za hvatanje hrane. Jezik je uvučen u grlenu vrećicu i povezan je sa jezičnom kosti, vrh jezika se dijeli na dva dijela. Na jeziku se nalazi sekret koji stvara površinsku napetost kako bi lakše držao plijen. Oči Oči mogu okretati za 360 stupnjeva, a imaju sposobnost i svako oko pomicati zasebno. Oči su smještene tako da u vidnom polju stvaraju dvije slike, odnosno kameleon istražuje okolinu sa svakim okom posebno, a kad pronađe plijen, fokusira ga sa oba oka. Kako kameleon mijenja boju? Imaju sposobnost mijenjanja boje tijela s obzirom na okolinu, što mu omogućuje "nevidljivost", a time i lakše hvatanje plijena. Mijenjanje boje se odvija vrlo brzo kada su u opasnosti ili se bore sa suparnikom, a promijenom boje komuniciraju i iskazuju svoje raspoloženje. Spektar boja koji izmjenjuju je bijela, žuta, zelena, plava, crvena, smeđa, crna boja, a mogu varirati od svijetlijih do tamnijih nijansi. Ostale fizičke karakteristike Karkteristično je i izuzetno sporo gibanje kameleona u skladu pomicanja biljaka (lišća). Posjeduju i okcipitalni zalistak uz stražnji dio glave, koji je zapravo kožni zalistak kojeg kameloni šire da bi izgledali veći i zastrašili neprijatelja. Sljedeća karakteristika im je "kapa" na glavi, koja može biti visoka 7-8 centimetara, a služi im za promjenu siluete kako ga se ne bi prepoznalo kao kameleona. Stopala im izgledaju kao kliješta kako bi lakše obuhvatili granu, a neke vrste imaju i kandže. Stopalo ima pet prstiju, a dva ili tri su redovito sraštena. Rep im također služi za prihvaćanje grane, no imaju ga samo pravi kameleoni. Sposobnost regeneracije repa su izgubili. Za vrste koje žive na drveću je karakteristično, da ako padnu sa drveća, napušu pluća i na taj način olakšaju pad na tlo. Mužjaci su veci od ženki. Najveći kameleon je Furcifer, koji naraste i do 70 centimetara, a najmanji je Brookesia minima, dužine oko 4 centimetra. Rasprostranjenost kameleona Kameleoni potječu iz istočne Afrike, no također se rasprostranio po zapadnoj Africi i na Madagaskaru, a danas obitava po čitavom afričkom kontinentu i na području Sredozemlja, također u Indiji, Sri Lanki, Turskoj, te na na Arapskom poluotoku. Većina kameleona su stanovnici grmlja i stabla, no postoje vrste koje žive na tlu. Kameleoni su se prilagodili i različitim ekološkim područjima pa ih nalazimo u oazama u Sahari, na obroncima Mount Kenye, pa i do granice sniježnog dijela. Razlikovanje kameleona Oblik tijela mijenjaju ovisno i vrsti i spolu pa je kod nekih teško odrediti o kojoj se vrsti zapravo radi. Najčešće se orijentiramo pomoću "rogova" i izraslina na njuški kameleona. Izrasline i rogovi mogu biti manji ili veći, te u različitom broju, što ovisi o vrsti. Primjerice Calumma nasutum ima vrlo male izrasline, Calumma parsonii ima vrlo velike izrasline, Chamaeleo quadricornis gracilior može imati i šest rogova, dok vrsta Chamaeleo johnstoni ima maksimalno tri roga. Krijeste također mogu biti različite, a smješetene su na leđima, trbuhu i na vratu. Za razlikovanje nam služe trbušna i vratna krijesta, a leđna krijesta može biti u obliku jedra, bodlja ili čunja. Čime se hrane kameleoni? Kameleoni se hrane kukcima, ali i malim kralježnjacima, voćem i povrćem, te manjim vrstama svoje porodice. Rađanje Kao i većina guštera kameleoni su oviparni, odnosno legu jaja, četiri tjedna nakon oplodnje. Neke vrste su i oviviviparni, odnosno rađaju potpuno razvijene mladunce. Ovakve vrste se najčešće nalaze na hladnijim područjima, gdje je nemoguće na tlu održavati toplinu koja potrebna da bi se iz jaja izlegli mladunci.  Kameleon kao kućni ljubimac U zatočeništvu se najčešće drže dvije vrste, Chamaeleo calyptratus i Chamaeleo jacksonii. Chamaeleo calypratus uključuje dvije podvrste Chamaeleo calyptratus calyptratus i Chamaeleo calyptratus calcarifer.   Ova vrsta obitava na području Saudijske Arabije i Jemena. Relativno je otporan, dugoživući je i dolazi u prekrasnim bojama. Mužjaci su veći, dužine 30-50 centimetara, a ženke 25-30 centimetara. Mužjaci imaju veći raspon boja i dužu krijestu. Na zadnjim nogama mužjaci imaju bradavičastu izraslinu, te izrazitiju žutu liniju na tijelu. Ova vrsta živi na krošnjama drvaca ili grmlja. Što vam je potrebno? Najbolje je imati terarij od iverala ili stakla koja su pokrivena nekom tamnom podlogom, kako biste izbjegli refleksiju koja je vrlo stresna za kameleone. Terarij za ovu vrstu bi trebao biti minimalnih dimenzija 80x60x80 cm. U terariju je potrebno omogućiti dobru ventilaciju, kako bi izbjegli razmnožavanje različitih bakterija, gljivica. Gdje postaviti terarij? Terarij je potrebno smjestiti na neko mirno mjesto, gdje neće biti buke, svijetla i ukućana. Ako je terarij smješten na bučnom mjestu, gdje se životinja konstantno uznemirava, podložna je stresu, oboljenju, što može završiti i uginućem. Svijetlo se postavlja u terarij pa je zato potrebno izbjegavati izloženost terarija još dodatnom svijetlu. Na dno terarija je potrebno staviti kabelski grijač, koji će održavati optimalnu temperauru terarija, a preko njega karton ili tepison. Preko toga preporuča se staviti podlogu od kore crnog bora i sl. Adekvatna podloga je vrlo bitna, kako je kameleon ne bi dohavatio jezikom dok hvata plijen, što bi završilo zdrastvenim problemima i smrću. U terarij je potrebno staviti grančice po kojima ce se penjati, a možete koristiti vinovu lozu, grančice jabuka ili vrbe. Svakako je prije potrebno provjeriti, da li je biljka čiju granu stavljate u terarij toksična za dotičnu vrstu životinje. Životinju prvih nekoliko dana potrebno je ne uznemiravati, kako bi se što bolje aklimatizirala. Osvjetljenje u terariju Osvjetljenje mora biti sa UVA i UVB spektrom sunčevog zračenja i nalaziti se unutar terarija, zaštićeno, kako se životinja ne bi ozlijedila. Osvjetljenje je potrebno oko 12 sati na dan. UV spektar zračenja je vrlo bitan, kako bi se osigurala nesmetana sinteza vitamina D3, odgovornog za transport i apsorpciju kalcija. Uz UV žarulju potrebna je  i žarulja za sunčanje. Ako noćna temperatura padne ispod 15 stupnjeva celzijusa, potrebna je i Night Glo (infra red) žarulja, koja će grijati terarij.   Dnevna temperatura na mjestu za sunčanje mora biti 32-36 stupnjeva celzijusa, pa i veća, dok u hladnijem dijelu terarija treba biti 27-32 stupnjeva celzijusa. Vrlo je bitna razlika između dnevne i noćne temparture pa po noći nije potrebno grijati terarij, jedino ako temperatura padne ispod 15 stupnjeva celzijusa, kako sam već navela. Kako biste imali točan uvid u temperaturu svakako je potrebno postaviti termometar u terarij. U terarij možete staviti bilje, koje je prethodno potrebno očistiti vlažnom krpicom, ali i obavezno provjeriti da li je toksično za kameleone. Dok su kameleoni mladi ne jedu bilje, ali u starijoj dobi obično počnu jesti bilje u terariju. Preporuka je umjetno bilje, koje možete nabaviti u našim trgovinama i to sa širim listovima, jer kameleon ne pije vodu iz posudice već ju liže sa listova jezikom ili možete postaviti slapić, koji također možete nabaviti u našim trgovinama. Kako hraniti kameleona? Što se ishrane tiče, vrlo je bitna raznolikost, odnosno da mijenjate s vremenom prehranu, koja se najčešće kombinacija cvrčaka, kraljevskih crva i crva brašnara. Nikada nemojte uzimati insekte iz prirode, jer mogu biti špricani različitim insekticidima i pesticidima, što je vrlo toksično za guštere. Mladi kameleoni jedu dva puta dnevno, a odrasli svaki drugi dan. Većim kameleonima jednom mjesečno može se dati i pinki miš. Hrana mora biti smještena u posudama koje nisu metalne, odnosno u kojima kameleon ne vidi svoj odraz, što ih jako uznemirava jer misle da se radi o drugom kameleonu. Posudice moraju biti takve da iz njih kukci ne mogu izaći, kako ne bi ozlijedili kamelona dok spava i odmara. Obavezno je dodavanje multivitaminskih pripravaka na hranu 1-2 puta na tjedan. Terarij je svakodnevno potrebno špricati vodom, kako bi održavali potrebnu vlagu od 60 -70%, osobito bilje i drugi dekor u terariju, ali nikako ne smijemo špricati kameleona. Uvijek koristiti toplu vodu. Spolno sazrijevanje kameleona Ženke spolno sazrijevaju u dobi od 5 mjeseci, a  to se očituje su u promjeni boje tijela, odnosno pojavljuju se plave točkice po tijelu. Ženke obično formiraju 20-80 jaja. Nakon parenja za 15-30 dana polažu jaja. Ostale zanimljivosti o kameleonima Kako rastu kameleoni, kao i svi reptili, odbacuju kožu. Životni vijek u zatočeništvu je 4-10 godina. Ova vrsta je dosta teritorijalna i agresivna pa obično ne podnose život u skupinama, kao neke vrste kameleoni. Nije preoručljivo pretjerano ih dirati jer su tada pod stresom i mijenjaju boju. Nikada se ne smiju primati za tijelo, noge ili rep jer će tada reagirati vrlo obrambeno, što će zavšiti ugrizom koji je vrlo jak pa je potreban oprez ukoliko ga uspijemo pridobiti na ruku. Chameleon jacksonii obuhvaća tri podvrste Chamaeleo (Trioceros) jacksonii jacksonii, Chamaeleo (Trioceros) jacksonii merumontanus i Chamaeleo (Trioceros) jacksonii xantholophus. Ova vrsta zahtijeva podjednake uvjete držanje kao i gore navedena vrsta. Trenutno u našim trgovinama nemamo kameleona, no u budućnosti ćemo ih svakako imati. Za sve ostale informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći nešto više o fat tail gekonima? Hvala, Igor O: Fat tail gekon (Hemitheconyx caudicinctus), kao i leopard gekon, ima prave očne kapke. Vrlo je sličan leopard gekonu s obzirom na oblik i veličinu tijela, ali se daleko razlikuju s obzirom na životne potrebe i ponašanje. Kao odrasla jedinka postigne veličinu oko 20 centimetara, a životni vijek je oko 20 godina. Na prstima nema adhezivnih papučica. S vlasnikom nakon nekog vremena uspostave dobar odnos, pa ćemo ih često zateći kako se odmaraju na rukama ili ramenima vlasnika. Fat tail geckon obitava u zapadnom dijelu Afrike, na području Senegala i sjevernog Kameruna i to u savanama, stjenovitim i suhim šumovitim područjima, i granicama rijeka. U zatočeništvu preferiraju polu vlažna i suha područja u terariju. Terarij mora biti veličine minimalno oko 80 litara, s obaveznim mjestom za skrivanje. U terarij se preporučuje staviti samo jednog mužjaka jer često dolazi do konflikata i agresivnog ponašanja. Ukoliko namjeravate imati i ženku, savjetujem odvojeno držanje od mužjaka do sezone parenja. Kao podlogu baby gekonima se preporučuju papirnati ručnici, kako bi uočili eventualne promjene vezane za konzinstenciju stolice te parazite. Vrlo su čiste životinje i koriste samo jedan dio terarija za obnavljanje nužde. Pijesak dolazi u obzir eventualno kod starijih životinja, dok kod mladih gekona može izazvati smrt i gušenje. Adekvatna podloga je vrlo bitna i kod odraslih gekona, jer se često događa da gekoni progutaju dijeliće podloge, što završava zatvorom i ileusom. Terarij treba biti grijan (nikako ne koristiti grijače stijene), kako bi se postigla temperatura od 27-28 stupnjeva celzijusa u hladnijem dijelu terarija i 30-33 stupnjeva celzijusa u toplijem dijelu terarija. Na taj način će gekon birati mjesto koje mu najviše odgovara. Noćna temperatura može biti i ispod 20 stupnjeva celzijusa. Temperaturu obavezno kontrolirajte termometrom kojeg ćete također smjestiti u terarij. U teriju obavezno mora bit vlažniji dio, što ćemo postići stavljanjem posude sa vodom ili postavljenjem vlažne kore drveta, kako bi gekoni nesmetano mogli presvući kožu. Mlade gekone je potrebno špricati mlakom vodom svaki dan, a odrasle 2-3 puta na tjedan. Kako su ovo noćne životinje, u literaruri se navodi da im nije potrebno osvijetljenje sa UV-spektrom. U tearariju bi trebalo omogućiti 12 sati dan i 12 sati noć. Gekoni se hrane cvrčcima, i manjim crvima, sa obaveznim dodatkom multivitaminskih i mineralnih pripravaka. Omjer kalcija i fosfora mora biti 1:1. Većim gekonima jednom mjesečno može se dati jedan pinki miš. Mladi gekoni bi se trebali hraniti svakodnevno sa 6-10 cvrčaka na dan, dok odraslima je dovoljno 5-8 cvrčaka 3 puta na tjedan. Cvrčke koje ne pojedu svakako je potrebno ukloniti iz terarija, jer se često događa da ozlijede gekone dok spavaju. Fat tail gekoni se smatraju odraslima najranije u dobu od 8 mjeseci, što ovisi o uvjetima držanja, no prosječna dob kada završavaju u potpunosti rast i razvoj 12 mjeseci. Gekoni su terestrialne životinje, odnosno potrebno ima je više podnog prostora za kretanje. Nikako ih nemojte primati za rep jer, osjećajući  se ugroženima, odbacuju rep, koji će se regenerirati, no više nikada neće biti tako lijep kao rep kojeg je odbacio. Za sve ostale informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: U želji da obogatim jelovnik crvenouhih kornjača, zanima me da li im je preporučljivo davati bijele crviće koje ribolovci koriste kao mamac za pecanje?Unaprijed hvala, Vlasta O: Prehrana crvenouhih kornjača, osim gotove hrane u obliku račića i briketa, svakako treba sadržavati kuhano bijelo pileće meso, ribu, govedinu i povrće. Za pravilnu apsorpciju kalcija iz hrane i odlaganje u kosti potreban je vitamin D. Da bi se potaknula sinteza vitamina D u organizmu svakako biste trebali imati žarulju s UV spektrom koja se postavlja iznad terarija. Ako kornjača nije izložena UV spektru i ako se ne hrani biljnom hranom i mesom, dolazi do deficita (manjka) kalcija i vitamina D.Pored navedenog, kornjačicu možete hraniti i pilećom jetricom koja je bogata vitaminom D, cvrčcima, pužićima i sipinom kosti za ptice, koja je odličan izvor kalcija. Prehranu možete povremeno obogatiti malim kišnim glistama, crvima brašnarima, te insektima (skakavci). Bijeli crvići, koje ribiči koriste kao mamce za ribe, ne preporučaju se kao hrana za kornjače zbog visokog udjela masnoće. Kornjače je potrebno raznoliko hraniti, što znači da im možete kombinirati i kupovnu i svježu hranu. Što se tiče kupovne hrane, nije dovoljno hraniti kornjače samo s račićima, koje obožavaju; treba im davati i štapiće koje vole puno manje. Što se tiče voća, možete kornjači ponuditi malo jabuke, kruške, breskve, marelice, kivi pa čak i jagode, naravno sve usitnjeno na male komadiće. Od povrća može bilo koja salata: zelena salata endivija, puterica, prajzerica, radić, raštika, lišće i cvijet maslačka, peršin, metvica, korijander, grašak, zelje. Nemojte kornjači davati špinat jer u špinatu ima puno oksalata. Također, izbjegavajte kelj, repu, brokulu i mrkvu zbog velike količine oksalata i goitrogena. Povrće svakako mora biti svježe, a nepojedenu količinu potrebno je ukloniti iz akvaterarija kako ne bi došlo do kvarenja hrane. U hranu 1-2 puta tjedno dodajte vitamine i kalcij. Još bih samo napomenula da kornjače imaju nepokretan jezik i da ne mogu žvakati hranu i zato je poželjno da im hranu spustite u vodu, a ne na suhi dio terarija.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam tarantule vrste avicularia avicularia. Kod mene je nepune četiri godine i zasad je sve u redu. Normalno jede, dosad se presvukla 3 puta i sve je uvijek bilo u redu. Jako volim pauke i u posljednje vrijeme razmišljam o uzgoju no ne želim ništa isprobavati sve dok se dobro ne informiram. Prema prikupljenim informacijama moja tarantula je odrasla ženka, no zanima me kako mogu biti sigurna u njen spol i godine života? Ako započnem s uzgojem na što bih trebala posebno pripaziti i kakvi su rizici, posebno kod te vrste pauka? Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru i šaljem vam pozdrav! S poštovanjem, MarinaO: Dob tarantule nažalost se ne može sa sigurnošću utvrditi, a posebice u  zatočeništvu. Ponekad se veličina pauka uzima kao orijentacija o dobi, no na taj način nećemo niti približno odrediti starost pauka jer veličina pauka ovisi o uvjetima u terariju, odnosno temperaturi, vlazi,  kvaliteti i količini prehrane itd. Ako uzmemo u obzir da je Vaša Avicularia odrasla, stara oko 3-4 godine, onda je 99% mogućnost da se radi o ženki. Mužjaci su odrasli sa 1,5-2 godine, što opet ovisi o uvjetima držanja. Razlika u spolovima je očita kod odraslih jedinki iste vrste, ali su fizičkim izgledom indentični do zadnjeg presvlačenja. Što se tiče razmnožavanja, mužjak treba biti isključivo iste vrste kao i ženka, te oboje moraju biti odrasli i spremni za parenje. Rod Avicularia ima nekoliko vrsta i neće se sve vrste križati. Jedan od rizika prilikom parenja je da će ženka pojesti mužjaka pa iz tog razloga ženka mora biti dobro uhranjena, odnosno hraniti je dok ne počne odbijati hranu. Mužjak će poslije poslijednjeg presvlačenja napraviti mrežu na koju će položiti spermu. Nakon toga će ju uzeti u emboluse na pedipalpima ( prednji par "nogu", na kojima se kod mužjaka nalaze sekundarne spolne oznake). Embolusi izgledaju poput bodlje škorpiona. Preporuka je staviti mužjaka u nekakav transport pa zatim u terarij da se međusobno pomirišu. Ukoliko dođe do lupanja pedipalpima po podlozi ili saa strane, znači da su oboje spremni za parenje. No, ponekad ni ne dolazi do lupanja pedipalpima. Mužjak će pomoću kuka na prednjim nogama uhvatiti ženku za čeljusti, kako ga ne bi napala za vrijeme parenja. Za vrijeme parenja mužjak embolusima prenosi ženki spermu u njen genitalni otvor na trbuhu. Parenje traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Ženke nakon parenja započinju slagati kokon, nakon tri tjedna do godine dana. Arborealne vreste, kao što je avicularia kokon slažu vertikalno iznad zemlje. Kokon slažu u skrovište, no ponekad ga ne uspiju složiti pa leglo propada ili ga zbog stresa ili ako je na vidljivom mjestu, pojedu. Kokon je građen od nekoliko slojeva, u kojima pauci polažu jaja. Ovisno o vrsti iz kokona izlazi 30-2000 paukova.  Ženke nekih vrsta mogu postaviti i dva kokona. Već nakon tri tjedna u kokonu iz jajeta mogu izaći nimfe prvog stadija, koje se ne kreću niti se hrane.  Nakom presvlačenja nimfe će se početi kretati u kokonu. Nakon toga kokon se može otvoriti, a u njemu se u tom trenetku nalaze nimfe drugog stadija, koje izgledaju kao pauci, ali nemaju dlake po tijelu. Mladi pauci mogu biti smješteni u poseban terarij ili ostati sa ženkom, no tada će nakon nekog vremena doći do kanibalizma. Za sve ostale informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Željela bih nabaviti kraljevskog pitona. Znam sve o uvjetima u kakvima treba živjeti, no zanimaju me uvjeti odabira. Molila bih za vas savjet što je bitno na zmiji primjetiti pri odabiru pri kupnji - po čemu da gledam kvalitetu i zdravlje zmije itd. Hvala puno! Srdačni pozdravi, Ivana O: Pri samom otvaranju terarija, zdrava zmija će reagirati. Najčešće podiže glavu i zauzima obrambeni i napadački stav, odnosno kraljevski piton sklupča tijelo, a glavu drži u sredini. Svakako treba obratiti pozornost na veličinu zmije. Veličina nam ne mora, ali i može ukoliko je životinja adekvatno bila smještena i hranjena, ukazivati na približnu dob zmije. Savjetujem da izaberete mladu zmiju. Zdrava zmija mora imati bistre oči, osim ako je u fazi presvlačenja, što se vidi po mliječno-mutnoj boji očiju, a koža se skida sa tijela u jednom komadu. Ukoliko se koža ljušti, neravnomjerno, najčešće se radi o neadekvatnim uvjetima držanja (manjak vlage) ili čak o parazitarnim, te bakterijskim i gljivičnim oboljenima kože, pa i oboljenima nekih unutrašnjih organa. Ukoliko zmija nije u fazi presvlačenja, koža mora biti glatka, sjajna, bez ikakvih abrazija, ozljeda i nametnika, te izbočina. Obavezno treba pogledati i dio kože koji je izravno u doticaju sa tlom. Ukoliko je moguće, treba pogledati usnu šupljinu. Zdrava zmija ima blijedo-ružičastu sluznicu, bez erozivnih (površinska oštećenja) ili ulceroznih (duboka oštećenja), te hiperemičnih (crvenilo-upala)promjena, odnosno da nema znakova stomatitisa. Kad se zmija primi u ruke, zdrava zmija gmižući i izvijajući se nema nikakvih deformiteta kralježnice, te koštanih struktura glave, te se jasno osjeti mišićni tonus prilikom gmizanja. Atonične kretnje, znak su da je zmija bolesna. Pogledajte i otvor kloake koji mora biti bez oteklina i znakova mekane ili proljevaste stolice. Savjetujem da odnesete izmet na Veterinarski fakultet klinika za parazitologiju, kako bi se ustanovili eventualni paraziti, te se životinju po potrebi tretiralo, a inače barem jednom godišnje. Pozivam Vas da posjetite našu trgovinu na Drvinju gdje u ponudi trenutno imamo jednog kraljevskog pitona koji je pod stalnim veterinarskim nadzorom, te posjeduje svjedodžbu o zdrastvenom stanju, kao i sve naše životinje u prodaji. Svakako prije nabave zmije, potrebno joj je omogućite sve potrebne uvjete u terariju, kako bi mogla normalno živjeti bez ikakvih zdrastvenih problema. Ukoliko imate bilo kakvih pitanja možete se obratiti našim veterinarima.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P:  Pišem vam iz Sarajeva, koje na žalost nema stručnjaka za iguane. Na poklon sam dobila jednu prije dvije godine. Sprijatelji smo se s njom, pitoma je i krasna. No zadnjih dana nešto slabije jede. Inače djeluje mi dobro i dalje hoće izlaziti iz terarijuma, šetati po kući. Generalno najviše voli jesti radić, mrkvu i paprike. Može li uzrok slabijem apetitu biti izmjena godišnjeg doba i to što je u stanu malo hladnije nego obično, iako u terarijumu ima grijanje? Zabrinuta sam, pa molim Vas odgovor što prije. Hvala, JasnaO: Često se dešava da zbog preniske temperature iguane slabije jedu ili u potpunosti odbijaju hranu. Gmazovi su hladnokrvne životinje, što znači da im temperatura tijela ovisi o temperaturi okoliša, pa pri nižim temperaturama dolazi do usporavanja metabolizma. Uvjeti u terariju su najčešći čimbenici o kojima ovisi zdravlje gmazova. Svakako provjerite temperaturu, vlagu, te UV osvjetljenje u terariju. Dnevna temperatura u terariju trebala bi biti 27-30°C, dok noćna temperatura ne bi trebala biti manja od 21°C. Temperatura na sunčalištu bi trebala biti oko 32°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, te drugi fiziološki i metabolički procesi. Ako je temperatura niža, dolazi do truljenja hrane u probavnom traktu i pada imuniteta, te gušter postaje podložan infekcijama.Osim temperature, vrlo je važna i vlaga koja bi se trebala kretati u vrijednostima od 70-80%, a održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlačenja. Ako je u stanu hladnije, a iguanu često i dosta vremena puštate van terarija, svakako to može biti jedan od mogućih uzroka slabijeg apetita, pa Vam savjetujem da je ne puštate van terarija dokle god su temperature u stanu niže od uobičajenih. Iguane su biljojedi. Hrana mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre. Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bučice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju. Uz prehranu vrlo je bitno dodavati i vitaminsko-mineralne dodatke 2-3 puta tjedno. Savjetujem jedan od slijedećih preparata: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Ukoliko su svi uvjeti u terariju adekvatni, savjetujem da iguanu pogledate, da li postoje kakvi vanjski paraziti na tijelu ili u izmetu, te eventualni deformiteti ekstremiteta i promjene na sluznici usne šupljine. Opisat ću Vam još neka stanja, koja se mogu manifetirati slabijem apetitom: npr. gastrointestinalni simptomi, uzrokovani endoparazitima, ulerozni stomatitis, bolesti zubiju, esophagitis, gastroenteritis, apsecesi i neoplazije u gastrointestinalnom traktu, su stanja koja redovno prate slab apetiti ili anorexia. Uz neadekvatne uvjete držanja, najčešći uzrok lošem apetitu su endoparaziti, te strana tijela (najčešće komadi podloge). Od endoparazita su najčešći nematodi, cestodi, acantocefalans i protozoe koje uključuju Entamoeba sp. i kokcidije, te Cryptosporidium sp. Savjetujem barem jednom godišnje odnijeti stolicu na parazitološku pretragu, te dati preventivno sredstvo za dehelmentizaciju.U dobi od osamnaest mjeseci iguane postaju spolno zrele. U tom periodu često dolazi do promjena apetita, osobito kod ženki kada je moguće formiranje jaja. Kod nekih iguana dolazi do dystocie, odnosno otežanog izbacivanja jaja, pa čak i do opstrukcije, uslijed čega iguane slabije jedu ili uopće ne jedu.Ovo su samo neki od niza stanja koji mogu dovesti do promjena apetita, no većina ovakvih problema vezana je primarno uz uvjete držanja u terariju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nabavila sam malog kameleona, početnik sam pa ne znam mnogo o njima ni koliko je zapravo veličina stvarno malih kameleona, ali moji su bez repa negdje oko 4 cm. Zanima me da li se bebama treba dati nekakav poseban tretman? Nešto sto je drugačije, i što bi trebalo naglasiti? Evo surfam netom i pokušavam naći što više toga, jer velim nemam pojma zapravo. O: S obzirom da se radi o egzotičnom ljubimcu, koji zahtjeva specijalne uvjete držanja, bilo bi dobro da ste se o relevantnim informacijama raspitali prije nabavke, kako biste svojeg ljubimca dočekali spremni i povečali mu šansu za preživljavanje. Vrlo opširan odgovor o držanju kameleona dala je kolegica dr. Mlinar-Gruja, te Vam prilažem link na njezin odgovor: Sve o kameleonimaŠto se tice beba kameleona slijedi:Kameleoni znatno variraju u svojoj veličini a tako i strukturi tijela, tako da bez znanja o kojoj se vrsti kameleona radi nije moguće predvidjeti njhov rast i veličinu u određenoj dobi. Odrasli kameleoni mogu biti duljine od 2,5 cm pa do 80 cm a i do 100 cm. Neki kameleoni rastu brže od drugih unutar iste obitelji kameleona. Kameleoni vrlo brzo spolno sazrijevaju pa mogu biti sposobni za razmnožavanje u dobi od 6 mjeseci pa do godine dana. Kameleoni su općenito vrlo dobrog temperamenta i u tom smislu zahvalni kućni ljubimci.Za smještaj mladih kameleona, bez obzira o kojoj vrsti se radi, ne preporučuje se klasičan akvarij, plastični terarij ili slično iz slijedećih razloga: izloženost nefiltriranom sunčevom svjetlu, neadekvatna cirkulacija zraka (pregrijavanje, bakterijske ili gljivične bolesti) te mogućnost kameleona da vidi svoj odraz (životinje su koje ne trpe pripadnika druge vrste, osim u vrijeme parenja). No terariji takvog tipa mogu biti u redu ako se stranice prekriju ili pozadinom za terarije ili sličnim. Dobra cirkulacija zraka je izuzetno bitna za mlade kameleone kao i vlažnost zraka (prskanje ili zamagljivanje biljaka u terariju dva do tri puta dnevno). Vodite računa da voda kojom prskate terarij odstoji 24 sata.Što se prehrane tiče, njihova prva hrana bi trebali biti novoizleženi cvrčci veličine gotovo kao glava pribadače te voćne mušice. Kameleona možete hraniti i drugim beskralješnjacima, kao što su to različiti crvi, ali treba pripaziti da nisu veći od jedne trečine veličine glave mladog kameleona. Mlade kameleone treba hraniti bar dva puta dnevno s po 7-10 insekata od prva dva do pet mjeseci starosti, nakon čega se smanjuje hranjenje na jednom dnevno. U mladih kameleona normalan je brzi rast u prvim mjesecima života a radi pravilnog rasta i razvoja preporučaju se vitaminsko-mineralni dodaci prehrani. Kada dosegnu otprilike veličinu odraslog trebalo bi smanjiti količinu ponuđene hrane. Za vrijeme hranjenja insekti bi trebali biti smješteni u posebne posude za hranjenje gmazova kukcojeda. Osim navedenoga, i odraslima je potrebno davati i vitaminsko-mineralne dodatke prehrani (oni se daju hrani za kameleone a ne njima direktno). Ovi dodaci naročito moraju biti bogati kalcijem i vitaminom D3, a s malom količinom A vitamina. Vitamin D3 omogućuje apsorpciju kalcija u organizmu što osigurava jake i zdrave kosti i smanjuje rizik za metaboličku bolest kostiju, a vitamin A dobivaju dovoljno prehranom.Mladi kameleoni osjetljiviji su na pregrijavanje od odraslih. Vrijeme koje bi trebali provesti sunčajući se znatno varira, no općenito pravilo je da temperatura sunčanja za mlade kameleone bude za oko 3°C niža od preporučene temperature za odrasle kameleone.Kameleoni su izuzetno osjetljivi u prva dva tjedna nakon izlijeganja, iako je kritično vrijeme i oko 12-tog tjedna njihova života.Hrana, voda i primjereni životni uvjeti su najvažniji faktori za preživljavanje.

Odgovara: Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me nešto više o vrsti Avicularia versicolor, karakteristike, uzgoj itd, te da li je mogu naći u pet shopu? Unaprijed zahvaljujem, Mirna O: Avicularia versicolor pripada podporodici Aviculariinea, rodu Avicularia. Rodu Avicularia pripada oko 56 vrsta. Raspon nogu im je do 16 centimetara, a životni vijek oko 15 godina. Ova vrsta je arborealna, odnosno žive iznad tla, u grmovima i na drveću. Pauci iz roda Avicularia potječu iz vlažnih predjela, najčešće sa područja Gvadalupskog otočja, Brazila, Trinidad, Gvajane, Venecuele, Karipskog otočja, a vlagu održavaju pletući velike mreže.Vlaga je jedan od najvažnijih čimbenika kvalitetnog života u zatočeništvu, pa im je obavezno potrebno staviti posudu s vodom u terarij. Imaju iritirajuće dlake, koje ne odbacuju nogama kao ostale vrste, već ih utrljavaju abdomenom. Noge su im ružičaste ili narančaste boje, a tijelo tamnije boje. Specifično je da tijekom životnog vijeka mogu nekoliko puta promijeniti boju. Kao odrasle jedinke jedna od boja je prekrasna metalik plavo-crna boja tijela s crvenim dlakama na abdomenu. Nisu agresivna vrsta, ali su izuzetno brzi.Terarij mora biti dimenzija oko 30x30x40 centimetara, s korom drveta kako bi se tarantula mogla penjati. Možete koristiti i nekakav dekor, koji prethodno treba dobro oprati, a grane živog bilja, obavezno provjeriti da nisu toksične za dotičnu vrstu.Podloga je vrlo bitna u terariju i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara. Od podloga se mogu koristiti treset pomiješan s korom drveta ili kora drveta pomiješana sa zemljom za cvijeće. Zemlja ne smije biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo spržiti u pečnici ili prokuhati u vodi.Temperatura u terariju bi trebala biti 22-29°C, pa svakako je potrebno imati grijač u terariju. Temperaturu je potrebno kontrolirati termometrom. Vlaga je također vrlo bitna, a treba iznositi 70-85%. Vlagu ćemo održavati postavljanjem posudice s vodom i svakodnevnim špricanjem terarija. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema s presvlačenjem. Postotak vlage pratimo postavljanjem higrometra. Ako želite tarantulu noću promatrati možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W. Terarij mora imati otvore za ventilaciju, kako se ne bi zadržavala prevelika vlaga, koja dovodi do razvoja plijesni.Tarantule se u prirodi hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnu probavu. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje.Ako želimo da se mužjak i ženka pare, moraju biti isključivo iste vrste, oboje odrasli i spremni za parenje. Ženka mora biti dobro uhranjena, kako prilikom parenja ne bi pojela mužjaka. Mužjak će poslije poslijednjeg presvlačenja napraviti mrežu na koju će položiti spermu. Nakon toga će je uzeti u emboluse na pedipalpima (prednji par "nogu", na kojima se kod mužjaka nalaze sekundarne spolne oznake). Embolusi izgledaju poput bodlje škorpiona. Mužjaka je potrebno staviti u transporter, pa u terarij, kako bi se prije pomirisali. Ako počnu lupati pedipalpima po podlozi, spremni su za parenje. Mužjak kukama na prednjim nogama hvata ženku za čeljust, kako ga ne bi napala i za vrijeme parenja embolusima prenosi ženki spermu u njen genitalni otvor na trbuhu.Ženke tri tjedna, pa i do godine dana nakon parenja, slažu kokon i to vertikalno iznad zemlje. Kokon slažu u skrovište, a ponekad ga i ne uspiju složiti pa leglo propada. Dešava se i da ga ženke pojedu. Kokon je građen od nekoliko slojeva u koje pauci polažu jaja. Iz kokona može izaći 30-2000 paukova. Nakon tri tjedna izlaze nimfe prvog stadija, koje se nakon presvlačenja počnu kretati. Tada su to nimfe drugogo stadija, koje izgledaju poput adulta, ali nemaju dlake po tijelu. Na kraju moram napomenuti da se ženka i mužjak nikada ne drže u istom terariju, kao ni podmladak sa ženkom, jer dolazi nakon nekog vremena do kanibalizma. Mlade je najbolje smjestiti u zaseban terarij. U našim trgovinama u ponudi nemamo ovu vrstu, ali imamo slijedeće vrste: Aphonopelma seemani, Grammostola rosea, Haplopelma lividum (Cobalt blue).

Odgovara: Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav! Bavim se temom teraristike već nekoliko godina, a kao samoj hobistici poznato mi je kako je pitanje prehrane iguana neiscrpna tema i vječni kamen spoticanja, s obzirom da ni jedno istraživanje tih reptila nije trajalo duže od 7 godina. Međutim, na jednom odgovoru vašeg kolege naišla sam na savjet kako je iguanama potrebno povremeno davati fobase, brašnare i cvrčke, s čime se nikako ne slažem jer iguane ne mogu probaviti ni razgraditi animalne proteine u svom organizmu. S obzirom da živim u gradu gdje 90% veterinara zazire od guštera ili zmija i gdje ne postoji osoba specijalizirana za liječenje istih, prisiljena sam se sama baviti i temom liječenja i profilakse, što od strane svojih reptila, a što od strane drugih osoba koje posjeduju iguane., te mi često dolaze ljudi koji su svoje iguane hranili upravo animalnim proteinima uz osnovnu prehranu, a te su iguane bile trome, nevesele, odbijale su hranu, abdomen je bio i napuhnut, dok su 2 slučaja koja su dugo bila izložena takvoj prehrani završila smrtno, najvjerojatnije kao posljedica zatajenja bubrega ili pak jetre. Molila bih vas da mi pojasnite tu tematiku, odnosno što vi savjetujete hobistima po pitanju dodataka animalnih proteina u prehrani iguana. Hvala, AntoniaO: Nekada se smatralo da su mlade iguane insektivori, no, ta terorija je ubrzo odbacena. Mlade iguane isključivo mogu iskoristiti proteine biljnog podrijetla, a u prirodi ponekad jedu izmet odraslih iguana, kako bi si olakšale probavu. Prema znanstvenoj literaturi i nekoliko provedenih studija, potvrđeno je stajalište da su iguane isključivi biljojedi, te hrana animalnog podrijetla nije adekvatna za njihov organizam. U prirodi se isključivo hrane hranom biljnog podrijetla, a insekte pojedu ponekad zajedno sa lišćem, što je nesvjesna i slučajna radnja. Vlasnici često hrane iguane sa mesom, mesnim i mlječnim proizvodima i prerađevinama, tjesteninom itd. Takva hrana sadrže animalne proteine, kojima se slijed aminokiselinskih lanaca i broj aminokiselina u lancu, razlikuje od proteina biljnog podrijetla. Sluznica crijeva u iguana razvijena je za probavu biljne hrane, a mogu iskoristiti i 40 % hranjivih tvari iz biljne hrane. Iguane mogu razgraditi animalne tvari u bioraspoložive, no, na taj način nagomilavaju visoke razine purina, koji otežavaju funkciju bubrega. Biljni proteini tvore isključivo peptide.Raznolika prehrana, koja uključuje voće i povrće, te adekvatni uvjeti u terariju (toplina, vlaga, osvijetljenje itd.), najvažniju su čimbenici u zatočeništvu, koji će iguani pružiti zdrav i kvalitetan život. Mišljenja sam da apsolutno treba izbjegavati hranu animalnog podrijetla, koja će prije ili kasnije dovesti do teških oštećenja bubrega i jetre, pa i ostalih organa, uključujući i bolesti zglobova i drugih koštanih struktura, od kojih je najčešća uratna artropatija.Više o prehrani iguana možete pročitati i na sljedećem linku: Prehrana iguane

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednu žutouhu i jednu crvenouhu kornjaču. Kakva treba biti voda kornjača? Koliki treba biti pH vode? Može li biti meka voda(kišnica) ili treba biti tvrda voda? Da li pustiti vodu da odstoji neko vrijeme, čak i nakon sredstva za vodu?T reba li mijenjati vodu kad se ima filter i koliko često? Da li se mora obavezno ili samo ponekad koristiti aktivni ugljen? Molim vas da odgovorite što prije. Unaprijed hvala! Bernard O: Vrijednosti kemijskih parametara vode za kornjače obično su podcijenjene. Ph, ukupna i karbonatna tvrdoća osnova su kvalitete kemije vode. Svako od ova tri svojstva je povezano jedno s drugim tako da je teško promijeniti jedno, a da se istovremeno ne promijeni i neko drugo svojstvo.Tvrdoću vode možemo opisati kao količinu otopljenih minerala u vodi. Karbonatnu tvrdoću čine kalcijevi i magnezijevi bikarbonati i karbonati kao dio ukupne tvrdoće te ioni hidroksida (OH-). Bikarbonati (HCO3 -) su vrlo nepostojani i u topivoj su formi tako dugo dok se u vodi nalazi odgovarajuća količina ugljične kiseline, tzv. pripadajući CO2. Ukloni li se, na primjer iskuhavanjem vode, izvjestan dio pripadajućeg CO2 dolazi do raspadanja bikarbonata i nastali karbonati se istalože. Hidrogen karbonati imaju sposobnost primanja i otpuštanja vodikovih iona čime znatno utječu na stabilnost pH. Karbonatna tvrdoća i pH su međusobno povezani. Ako je KH visok, pH će biti vrlo stabilan i teško će ga biti promijeniti. Obrnuto, ako je KH nizak, pH će biti nestabilan.Stoga je bitno da je tvrdoća vode na razumnoj razini (poželjna za kornjače je umjereno tvrda voda, od 8-12 GH) kako bi se voda stabilizirala jer je kod veće lužnatosti ili veće karbonatne tvrdoće vode manja vjerojatnost za variranja u vrijednosti pH. Kišnica bi imala preniski stupanj tvrdoće te sama ne bi bila prikladna za kornjače već bi ste je trebali dodatno tretirati.Preporuča se povremeno (jednom tjedno) kontrolirati kvalitetu vode jednostavnim testovima koje možete pronaći u našim Pet centar trgovinama. Tijekom prvog mjeseca trebalo bi provjeravati kvalitetu svaka četiri dana mijenjajući vodu i modificirati sustav za filtraciju dok se ne dobi željeni pH. Neutralni pH iznosi 7, sve iznad te vrijednosti (do 14) je lužnato, a ispod kiselo.U akvaterariju za kornjače poželjan je pH od 5.5 do 7 pa čak i do blago lužnatog. Ph bi trebalo kontrolirati jednom tjedno jer strani materijal može uzrokovati promjene pH i znatno naštetiti kornjačama.Kornjače proizvode veliku količinu otpadne organske tvari iz razloga što neuredno jedu ali i mnogo defeciraju. Izmet kornjača sastavljen je od vidljive krute (i polukrute) i nevidljive tekuće komponente. Ako se akvaterarij neadekvatno održava (filtrira i čisti) može biti uzrokom zaprljanja vode, povećanjem količine amonijaka i poticateljem brzog organskog rasta u vodi. Kao krajnji rezultat kornjače su u zaprljanom što dovodi do bolesti i ugibanja. Kako ste naveli da imate i crvenouhu kornjaču poželjnije je mijenjanje vode što češće ste u mogućnosti. Najbolji način održavanja akvaterarija čistim je zamjena vode svaki dan. No, ovo može biti dosta naporno i oduzeti mnogo vremena. Stoga je vrlo efikasna kombinacija upotreba filtera i djelomična zamjena vode. Raspored mijenjanja vode i potreba filtracije su jedinstveni - svaki akvaterarij ima svoje jedinstvene potrebe za čišćenjem vode a što ovisi o nizu faktora. Filter treba biti što kvalitetniji i dvostruko snažniji u odnosu na istog za ribice. Za kornjače je važnije i učinkovitije da je filter i aktivni ugljen nego da se to radi samo o spužvi. Filter je odgovarajuće snage ako kroz jedan sat profiltrira svu vodu u akvaterariju. Također je bitno i redovito čišćenje filtera. Što je veći filter manja je potreba za čišćenjem. Nikako ne perite deterđentom jer dio može absorbirati i izlučiti u vodu, već možete običnom vodom. Ako nije došlo do većih zaprljanja najbolje ga je oprati vodom iz akvaterarija kako se ne bi uništio biološki filter na spužvi. Što se tiče ugljena u filteru, on ima sposobnost absorpije određenih kemikalija koje se mogu javiti u vodi. Ove kemikalije uzrokuju obojanost i neugodan miris. S vremenom se ugljen u filteru "zasiti" kemikalijama koje veže na sebe. Koliko pojedinom treba ovisi o kvaliteti i količini ugljena te količini otpadne tvari. Smatra se kako je potrošen ugljen ako voda poprimi neugodan miris ili je žućkaste boje. Nema nekog pravila koliko često bi se trebao mijenjati već je indikator kvaliteta vode. Obično je dovoljno mijenjati jednom mjesečno osim ako proizvođač drukčije ne propisuje.Osim navedenoga, u akvaterariju je izuzetno bitna količina amonijaka. Obično su za njegovu razgradnju zaslužne bakterije Nitrosomonas i Nitrobacter. Ove bakterije uključene su u biološki filter i održavaju akvaterarij slobodnim od štetnog amonijaka i nitrita. Visoke koncentracije nitrita utječu na crvene krvne stanice kornjača i smanjuju njihovu sposobnost prenošenja kisika. Ako je na visokoj razini može biti uzrokom gušenja i uginuća. Visoka razina nitrata pak uzrokom je nekontroliranog rasta algi. Razina mu ne bi smjela prelaziti 40ppm.Jaki neugodan miris ili promjena u boji vode zahtijeva hitnu izmjenu vode i kompletno čišćenje akvaterarija. Iznijeti ću neke smjernice koliko i kako često mijenjati vodu: promjena 20% vode svakih 2 dana, cijelu količinu svakih 10-12 dana (prikladno za male akvaterarije), 50% vode svakih 5 dana, kompletno svakih 12-14 dana (za srednje i velike), 50% svakih 7 dana, kompletno svakih 17-19 dana (za one akvaterarije sa visokokvalitetnim vanjskim filterom). Ovo su okvirne smjernice a mijenjanje vode prilagođavate potrebama Vašeg akvaterarija.Voda koja se stavlja kornjačama ne zahtijeva neki poseban tretman ako je prikladna za piće u ljudi, dakle, ona iz slavine. Nije neophodno ni prokuhavanje vode. Vodu možete pripremiti, tj. kondicionirati upotrebom jednog od preparata koji se koriste za odstranjivanje klora (ili je ostaviti da odstoji 24 sata) i neutralizaciju teških metala. Navest ću Vam neke od njih: Nutrafin - Aqua plus, JBL - Biotopol i slični. U vodu možete dodavati i Turtle clean bio care preparat koji pomaže neutralizirati organski otpad u vodi akvaterarija. Također možete staviti tablete za neutralizaciju i kondicioniranje obogaćene kalcijem. Mogu se dodati tablete koje uklanjaju klor no one povećavaju lužnatost vode i stoga ih treba izbjegavati ako je moguće.Nakon stavljanja nekih od navedenih sredstava dovoljno je da odstoji dok se temperatura ne izjednači sa temperaturom vode u akvaterariju. A možete je staviti i odmah nakon pripremanja s obzirom da se mogu primijenjivati i direktno u vodu akvarija sa ribicama. Ne bih Vam preporučila upotrebu kišnice jer nije provjerene zdravstvene ispravnosti.Kako biste smanjili količinu otpadne organske tvari, možete učiniti slijedeće: hranite kornjače van akvaterarija, a kako većina crvenouhih kornjača defecira ubrzo nakon hranjenja, ako to obave vani biti će manje otpadne tvari u akvaterariju. Također, ako se hrana daje u suvišku, više je otpadne tvari tako da pripazite na količinu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moje kornjače su vec 2 meseca neaktivne i skoro i ne jedu. Pretpostavljam da je to zbog temperature, ali nisam sigurna. Velika stalno nožicama "trlja" glavu pa stoga mislim da nije baš u dobrom zdravstvenom stanju. Veća kornjačica je dugačka oko 9 cm sa glavom i repom, a manja oko 5 cm. Šta da radim? Teodora O: Bolesti u kornjača općenito su uzrokom neadekvatnih uvjeta života, a tako i prehrane. Nedostatak apetita može biti uzrokovan sa nekoliko faktora. Nekoliko stvari je općenite i trebalo bi ih provjeriti ako je kornjača promijenila svoje uobičajeno ponašanje:Temperatura - ako je prehladno, kornjače ne mogu probavljati hranu i stoga prestaju jesti. Ako nemate grijač, trebalo bi ga staviti u akvaterarij i kontrolirati temperaturu svakodnevno.Upala pluća - kornjače su prilično podložne respiratornim infekcijama. Pogledajte da li kakvi mjehurići izlaze iz nosa kada nisu u vodi. Poslušajte da li proizvode neke neuobičajene zvukove (obično se ne mogu čuti jaki zvukovi disanja u bilo koje kornjače). Ako su prisutni neuobičajeni zvukovi, to može indicirati na upalu pluća za koju je potrebna pomoć veterinara. Bistre oči - oči u kornjače ne bi trebale biti ispunjene tekućinom, sluzi ili gnojem. Provjerite da li koje oko teže otvaraju i da li su otečene. Oboje može biti znakom infekcije očiju ili drugog organskog sustava. Kod bolesti očiju često je prisutan svrbež pa je stoga moguće da si kornjača nožicama olakšava svrbež u području oko očiju.Oklop - da li je mekan i vide li se neka oštećena mjesta koja liče na čir ili eroziju. Bilo koji znak oštećenja na oklopu može biti znak bolesti, nedostatne prehrane ili nedostatka svjetla. Gljivice - vidljive nakupine bijele boje i konzistencije pamuka na oklopu, ustima ili ekstremitetima. Iako ne uzrokuju znatne zdravstvene probleme, u uznapredovalim slučajevima su uzrokom neaktivnosti i odbijanja hrane.Prehrana - svakako treba obratiti pažnju da je raznolika i uravnotežena za vrstu.Osvjetljenje - trebalo bi biti cijelog spektra jer im je neophodno za zdrav razvoj i probavljanje hranjivih tvari.Izmet - trebao bi biti donekle formiran. Ako je stolica proljevasta ili izuzetno neugodnog mirisa, to može biti posljedicom parazitarne invazije ili drugih bolesti i trebalo bi posjetiti veterinara.Za početak Vam preporučujem da provjerite temperaturu vode, po potrebi podignite temperaturu na 26°C. I temperatura okoline bi trebala biti oko navedene. Ako je potrebno, dodajte odgovarajuću žarulju. Provjerite da akvaterarij nije izložen propuhu ili hladnom strujanju zraka. Također, ako će biti potrebno kornjaču možete smjestiti u toplu kutiju, održavati temperaturu od 26-29°C bez vode ispod mjesta za sunčanje kroz nekoliko dana. No, treba osigurati jednosatne kupke u toploj vodi. Na hranu dodajte multivitaminske dodatke prehrani narocito bogate vitaminom C. Ako neće biti nikakvih promjena na bolje kroz 3-4 dana, svakako posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda utvrditi o kakvom se problemu radi te poduzeti odgovarajuću terapiju.