Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb   P: Dobio sam mladog guštera iz Dalmacije. Molim vas napišite mi nešto o dalmatinskoj gušerici (kako se hrani...). Mislav O: Gušteri su najčešći gmazovi na svijetu. Na našem području prisutno je više vrsta gušterica. S obzirom da ne raspolažem s dovoljno informacija kako bi zaključila o kojoj je vrsti u Vašem slučaju riječ, navest ću Vam tri vrste koje se javljaju na području Dalmacije, a to su: krška gušterica (Podarcis melisellensis), primorska gušterica (Podarcis sicula) i zidna gušterica (Podarcis muralis). Sve navedene vrste su zaštićene. Također, postoji i Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama koji možete pronaći na linku: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1504.htm.Zaštita ove životinjice  određena je Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Primorska gušterica (Podarcis sicula) je raširena duž jadranske obale (Istra i Dalmacija) i po otocima. Još je rasprostranjena i u sjevernoj, istočnoj i južnoj Italiji, Siciliji i Korzici. Naseljava suha područja, najčešće se zadržava na kamenjaru i po zidovima oko ljudskih naselja, a možemo je naći i u vinogradima ili na pješčanim plažama. Prilično je velika, može dostići 25 cm duljine. Krška gušterica (Podarcis melisellensis) je jadranski endem, naseljava primorske predjele s mnogobrojnim otocima i prodire duboko u unutrašnjost kopna. Areal prostranstva obuhvaća prostor od Soče i Vipave do Drima, tj. naseljava Istru i južni dio Kranjske, Dalmaciju s mnogim otocima, Hercegovinu i južni dio Bosne, Crnu Goru i samo zapadni kraj Albanije oko Skadra. Naseljava različite tipove suhih staništa: rubove puteva, suhe travnjake s rijetkim grmovima. U velikom se broju nalazi po krševitim i kamenitim predjelima, pretežno u nižim područjima, ali se susreće i na preko tisuću metara nad morem. Izbjegava goli krš i zadržava se ponajviše po kamenitim mjestima s nešto vegetacije (grmlje, trava). Uglavnom se kreće po zemlji, ali ponekad se penje na niže zidove i veće stijene. Dostiže oko 18 cm duljine. Za ovu su vrstu karakteristične značajne varijacije u boji i veličini tijela, naročito kod otočnih populacija te postoje mnogobrojne endemične podvrste. Najpoznatija je populacija na otoku Brusniku potpuno crne boje tijela. Što se tiče anatomije guštera, na prednjem dijelu tijela guštera je plosnata šiljasta glava koja je širokim vratom odijeljena od trupa. Na glavi su velike oči s pokterljivim očnim kapcima. Trup završava dugačkim repom koji gušter u opasnosti mogu otkinuti i tako pobjeći od neprijatelja. To nazivamo samoosakaćivanje. Otkinuti dio repa može djelomično obnoviti. Među mnogim vrstama guštera rep je statusni simbol,pa gušter koji je regenerirao svoj rep pada u dominacijskoj hijerarhiji.Također, gušteri u repu gomilaju masti,pa gubitak repa znači smanjenu zalihu energije.Gušterice koje su odbacile rep polažu manja jaja odnosno s manjom zalihom hranjivih tvari.neke vrste mogu nadoknaditi izgubljene hranjive tvari tako da pojedu rep koji su prethodno odbacili. U ustima se nalaze zubi koje mogu mijenjati cijelog života. Tu je mnogo žlijezda te tanak, dugačak rašljasti jezik pomoću kojeg osjećaju miris.Kreću se pomoću dva para kratkih nogu na kojima ima pet prstiju. Tijelo se ne naslanja na noge, jer se one nalaze postrance. Stoga kod kretanja trbuhom dotiču zemlju pa kažemo da gmižu. Koža guštera je suha, bez žlijezda, pokrivena rošnatim ljuskama koje sprečavaju gubitak vode iz tijela. Ovaj pokrov guštera ograničava rast pa se moraju presvlačiti. Sezona parenja određena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noći), te ako je omogućena pravilna klima i prehrana do parenja dolazi u proljeće. Ženke zahtijevaju pojačanu prehranu posebno rastu zahtjevi za kalcijem i fosforom, pa se standardna doza vitamina i minerala udvostručuje. Gušteri se hrane isključivo insektima (kukci, pauci, gujavice, puževi).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako da odredim spol moje bratade agame? Unaprijed hvala, Lovro O: Postoji nekoliko teorija kako razlikovati mužjaka i ženku bradate agame. Neki kažu kako su ženke manje od mužjaka dok drugi kako samo mužjaci mogu "obojati" svoju bradu u crnu boju. Mnogi smatraju kako nema vanjske razlike izmedu mužjaka i ženke. No, sve ove nabrojane karakteristike opisuju i mužjaka i ženku. Mužjaci ipak nešto češće "bojaju" svoju bradu u crno nego ženke, tako da nije nešto što bi nedvojbeno određivalo spol. Što se njihove veličine tiče, približno su isti. Najčešća razlika je da mužjak ima deblji rep od ženke, no kod toga dob ima veliku važnost. Također, po ponašanju se isto ne razlikuju, oba spola izražavaju tipično ponašanje za bradate agame iako se uočava blaga dominantnost mužjaka.Ipak, postoji nekoliko metoda kako točno odrediti spol bradate agame. Najjednostavniji način je gledanjem područja između stražnjih nogu. Ispod repa, tik iznad izlaznog otvora, tipično se nalazi jedno izbočenje (ili ga nema) ili dva odvojena izbočenja. Ako vidite dva jasno odvojena izbočenja, imate mužjaka. Ako, pak, vidite jedno, vjerojatno imate ženku. Naime, postoji stanovita manja vjerojatnost točnog određivanja spola ako je prisutno samo jedno izbočenje a naročito ako je slabije izraženo. Kada su bradate agame mlade sve izgledaju kao ženke ali sa starenjem razvijaju jasnije znakove spola. Kada su duljine 18-20 cm ta razlika se sa sigurnošću može utvrditi. Najbolji način kako držati agamu dok je pregledavate na spol je staviti agamu u jednu ruku okomito na Vaše prste i licem okrenutim od Vas. Stavite palac na leđa kako bi je držali na mjestu. Drugom rukom odignete rep do otprilike 90°. Budite nježni.Sljedeća metoda, koja nije toliko jednostavna i ne preporučuje se raditi je kod kuće, je sondiranje. Ovom metodom dovodi se do izlaska spolnih žlijezda iz otvora. Kako se ovom metodom može ozlijediti životinja trebao bi je izvesti iskusan veterinar.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Možete li mi reći koja su vrsta oni sivi gušteri koje možemo naći uz zgrade (Zagreba)?Hvala, Sanja O: Na području grada Zagreba prisutno je više vrsta guštera. Kako ne raspolažem s dovoljno informacija koje bi me navele do zaključka o kojoj je točno vrsti riječ, pretpostavljam da se radi o Livadnoj gušterici (Lacerta agilis), vrsti koja je najrasprostranjenija na području kontinentalne Hrvatske. Odrasle jedinke Livadne gušterice mogu narasti do 13 cm, dok im je rep oko 1,3 - 1,7 puta duži. Tijelo im je nabijeno, s malom glavom (pogotovo kod ženki) i s malim nogama u odnosu na tijelo. Boja gornje strane tijela je siva do smeđa i sredinom leđa imaju traku ljuski vidljivo užih od ostalih ljusaka. Također se mogu primijetiti jedna do tri svijetle uzdužne pruge koje na mjestima mogu biti prekinute, a između njih su redovi tamnih mrlja. Na bedrima imaju crne i bijele mrlje. Mužjaci imaju zelene, žuto-zelene ili zelenkaste bočne strane koje se primjećuju posebno za vrijeme parenja kad su posebno istaknute. Ženke su sive ili smeđe, rijetko zelenkaste. Trbušna strana je bjela, zelena ili žuta i često primjećujemo crne mrlje koje su u mužjaka prisutne u velikom broju. Ali općenito, boja jako varira. Mladi nisu nikada zeleni, ali imaju imaju slabije oznake odraslih, a na bokovima karakteristične okaste svijetle mrlje. Što se tiče staništa i aktivnosti, livadna gušterica živi na sušim staništima sa otvorenom i raznolikom vegetacijom, npr. livade s mjestimičnim niskim grmljem, stepe, rubovi šuma, ruderalna područja (parkovi, vrtovi i dr.), rubovi polja, cesta, željezničkih pruga sa ne previše grmovitom vegetacijom. Može se naći i u vlažnijim uvjetima kao što su vlažne livade i rubovi močvarnih područja. Većinu vremena provodi na ili u blizini tla. To je vrsta koja dolazi do 2.000 m nadmorske visine. U kontinentalnoj Hrvatskoj je možemo pronaći na brojnim livadama i otvorenim sunčanim mjestima, dok se u mediteranskoj Hrvatskoj nalazi većinom na livadama na planinama u zaleđu. Spolnu zrelost (koja ovisi tjelesnoj masi i veličini) mužjaci dosežu prije ženki, najčešće sa 2 godine (ponekad 1), a one sa 3. U proljeće, nekoliko tjedana nakon hibernacije, počinje sezona parenja. Mužjaci se međusobno bore kako bi čuvali ženku. Borbe su ritualne i samo u manjem broju slučajeva prelaze u stvarne borbe. Ženke čuvaju od nekoliko sati do nekoliko dana nakon pojedinog parenja. Bez obzira na to, često oba spola imaju nekoliko partnera za vrijeme pojedinačne sezone. Jaja (4-15), ovisno o starosti ženke, polažu u rahlo osunčano tlo (između polovine 6. i 7. mjeseca). Uglavnom polažu samo jedno leglo godišnje. Mladi se izliježu nakon 7-12 tjedana (u drugoj polovici 8 mjeseca), a veličina im je od 2-3,5 cm. U divljini žive uglavnom do 8 godina, ali maksimalno 12 godina. Hrane se kukcima, paučnjacima, stonogama i gujavicama. S druge strane, livadne gušterice su često hrana nekim zmijama (smukulja), pticama (sova, grabljivice, gavran, svraka, fazan, veće pjevice), sisavcima (jež, kuna, jazavac, lasica), ponekad i velikim kukcima (bogomoljka).

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ne znam kako ću odreduti spol svome gušteru. Moj gušter je Leopard Gekon po vrsti, znam sve vezano uz njega osim kako odrediti spol. Pa bih vas zamolio da mi pošaljete skicu i primjer ili mi jednostavno odgovorite, jer vi to najbolje znate. Hvala, Mateo O: Postoji vrlo mala razlika izmedu ženke i mužjaka Leopard Gekona. Mužjak ima nešto širu glavu nego ženka te je njegovo tijelo malo veće, uspoređujući ga s tijelom ženke. Odraslim mužjacima ističe se prorez analnog otvora, dok je on kod ženki gotovo neprimjetljiv. Odrasli mužjaci imaju nešto širi početak repa. Spol Leopard Gekona određuje se temperaturom inkubacije. Jaja inkubirana na temperaturi izmedu 25°C - 28°C (79°F-83°F) su uglavnom ženska, od 28°C - 30°C (84°F-86°F) su po pola od svakog spola, a iznad 30°C (87°F) su uglavnom muška.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me koja su osijetila razvijena kod tarantula a koja nisu?Danijel O: Osjetila su ishodište saznanja o objektivnom svijetu. Bez njih, životinje bi bile osuđene na nesnalaženje u prostoru i vremenu, a u mnogim slučajevima i na najtragičniji ishod. Životinje reagiraju i instinktivno, odnosno neposrednim unutarnjim opažanjem koje se javlja, u određenom trenutku, bez sudjelovanja osjetilnih sustava. Tarantule, s obzirom da pripadaju vrsti pauka koje aktivno love svoj plijen, imaju bolje razvijen osjet vida od onih koje plijen love mrežom. Osim dobro razvijenog osjeta vida, tarantule dobivaju informacije o svom okolišu zahvaljujući i razvijenim receptorima za vibracije, protok zraka, vlagu i, naravno, hranu. Neki pauci imaju i organe kojima proizvode zvuk, a oglašavanje velikog pauka ptičara može čuti i čovjek.Za razliku od kukaca, oni nemaju ticala (antene) no osjet dodira (taktilni osjet) također im je dobro razvijen. Bočno, duž grudne regije, nalaze se 4 para nogu na kojima pauci, pa tako i tarantule, nose različite skupine specijaliziranih dlacica i bodlji, a najduže od njih su osjetne, odnosno taktilne dlačice (trihobotrihije) kojima pauci osjećaju vibracije mreže odnosno tla.Osim toga, pauci posjeduju i organe osjeta mirisa koji se mogu primijetiti kao pukotinasti otvori na nogama ili nekim drugim dijelovima tijela. Mužjaci su posebno osjetljivi na miris ženke. Organi osjeta okusa, nalaze im se u ždrijelu i njima biraju hranu - što znači da ako im se na jelovniku nade hrana koja im ne odgovara, neće je ni pojesti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Razmišljam o kopnenim kornjačama, ali ne znam apsolutno ništa o njima: koje vrste sve postoje, čime se hrane, i naravno gdje ih se može nabaviti. Pomozite! Unaprijed hvala, Maja O: Kornjače predstavljaju vrlo staru i primitivnu skupinu gmazova. Njihovi najstariji pronađeni fosilni nalazi datiraju iz razdoblja perma, što je oko 280 miliona godina prije nove ere. Ove spore i trome životinje prvobitno su kopneni organizmi od kojih su se neke naknadno prilagodile životu u slatkim vodama i u moru. Poput svih gmazova kornjače su hladnokrvni organizmi, odnosno nemaju stalnu tjelesnu toplinu, te je ne mogu održavati neovisnom od temperature vanjske sredine. Najbogatije su zastupljene u tropskim krajevima. Red kornjača danas obuhvaća 11 porodica sa 25 rodova i oko 250 vrsta, od kojih je šest vrsta zabilježeno i u našoj zemlji. Od ovih šest vrsta jedna je kopnena (obična čančara - Testudo hermanni), dvije su slatkovodne (barska kornjača - Emys orbicularis, riječna kornjača - Mauremys caspica), a tri morske (glavata želva - Caretta caretta, zelena želva - Chelonia mydas i sedmopruga usminjača - Dermochelys coriacea). Od morskih kornjača jedino je glavata želva redoviti stanovnik Jadrana, zelena je želva tek nedavno sa sigurnošću zabilježena, dok prisustvo sedmopruge usminjače već odavno nije zabilježeno u Jadranu.O našoj kopnenoj kornjači pisala je kolegica Mlinar-Gruja , dr.vet.med., na sljedećim linkovima: Pronađena čančaraČančaraMlade kornjače i zaštićena čančara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Slučajno sam ranio kornjaču i oštetilo joj se pola oklopa i otpalo. Ima li šanse da preživi? DaliborO: Nažalost, nemam dovoljno potrebnih informacija kako bih Vam kvalitetno odgovorila na pitanje. Niste naveli o kakvoj je kornjači riječ (vrsta, dob), te na koji način, čime i koliko opsežno ste ranili kornjačicu, a rana, kao takva, je vrlo širok i općenit pojam. Stoga će i moj odgovor biti općenit.Osim kralješnice, koja predstavlja unutarnji potporanj tijela, kornjače su razvile i vanjski skelet, što je jedinstvena pojava u svijetu kralješnjaka.Oklop se sastoji od dva dijela: karapaksa - koji pokriva ledni dio životinje, i plastrona - koji štiti trbušni dio. Karapaks i plastron s obje su strane povezani koštanim nastavcima na plastronu, dok su sprijeda i straga nepovezani, praveći otvore za udove, glavu i rep životinje. Oklop nastaje međusobnim srastanjem pedesetak posebnih kostiju. Na karapaks su srasli kralješnica i rebra, što osigurava dodatnu čvrstoću. Čvrstoći pridonose i ljuske, koje s vanjskih strana oblažu i karapaks i plastron. Ljuske su izrasline gornjeg sloja kože (epiderma), a po sastavu su vrlo slične ljudskim noktima. Različiti način života uvjetovao je i mnoge specifičnosti u građi oklopa pojedinih vrsta kornjača. Neke vrste razvile su oklop koji nije posebno krut,  te omogućava djelomičnu pokretljivost među kostima. Neke imaju i svojevrsne zglobove na oklopu, bilo na karapaksu ili na plastronu. Koliko god to predstavlja dostatnu zaštitu od predatora, ne štiti od gubitka vlage pa kornjače sa zglobom na oklopu mogu živjeti isključivo u vodi.Također, kod kopnenih kornjača postoje rožnate pločice koje se ne ljušte, već se novi slojevi keratina, koji ih čini, dodaju na već postojeće. Kod kornjača koje obitavaju u vodi dolazi do sezonskog ljuštenja pločica, tj. nove pločice smjenjuju stare.Ozljede oklopa i kože kornjača su vrlo česte, a mogu biti suhe i vlažne prirode. Ove druge su uzrokovane gram negativnim bakterijama, neugodna mirisa, popraćene krvarenjem i sukrvicom, te upalom tkiva izmedu pločica oklopa. Zanemarivanje može prouzročiti trovanje krvi te završiti smrću. U slučajevima ozljeda kornjača na prometnicama ili prilikom zemljoradnički obradivih površina,  procedura je sljedeća : očistiti mjesto ozljede Betadinom ili 0,75 % chlorhexidinom, te mjesto ostaviti otvoreno da se stvori tzv. krasta ili mjesto prekriti flasterom, zavojem, prije toga prekritit tupferom. To je također potrebno da ose i muhe ne izazovu dodatne probleme, da ne polažu jaja u ranu ili ne sišu krv.Kako je za ravnomjeran rast oklopa potreban i kalcij za koštani dio te proteini za rožnati dio, nepravilnom ishranom se može poremetiti unos ova dva bitna elementa u organizam kornjače. Tada dolazi do manjih ili većih deformacija oklopa. To je posebno izraženo kod kopnenih vrsta kornjača jer kod njih ne dolazi do sezonskog ljuštenja rožnih dijelova oklopa, već "oklop sve pamti". Ova informacija je bitna i za obnovu različitih oštećenja koja se mogu javiti na oklopu.Na kraju Vam savjetujem da svakako posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje procijeniti o kakvoj rani, odnosno oštećenju je riječ, odrediti terapiju i prognozu, odnosno u potpunosti odgovoriti na Vaše pitanje.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije nekoliko dana kupila sam u Pet centru fat tail gekona. S njime sam kupila i crve kojima se on navodno hrani. No kroz ove dane koliko ga ja imam, nije pojeo niti jednog crva. Na vašim stranicama pročitala sam da se hrani malim crvićima, no ovi crvi koje sam ja dobila baš i nisu mali. Nekoliko puta sam vidjela kako gušter od njih bježi, kao da ih se boji. Gušter je cijelo vrijeme pored posudice s vodom i tamo se skriva. Ne znam šta da radim, a bojim se da ne ugine. TeaO: Odmah na početku napominjem da je ključ zdrave prehrane svakog gmaza u raznolikosti i kvaliteti pojedene hrane. Gekoni se hrane cvrčcima, i manjim crvima, sa obaveznim dodatkom multivitaminskih i mineralnih pripravaka. Omjer kalcija i fosfora mora biti 1:1. Većim gekonima jednom mjesečno može se dati jedan pinki miš. Mladi gekoni bi se trebali hraniti svakodnevno sa 6-10 cvrčaka na dan, dok je odraslima dovoljno 5-8 cvrčaka 3 puta na tjedan. Cvrčke koje ne pojedu svakako je potrebno ukloniti iz terarija jer se često događa da ozlijede gekone dok spavaju. Nije preporučljivo davati insekte koji nisu dokazani za sigurnu hranu. Oni mogu biti otrovni za vašeg gekona. Gekoni su plahe životinjice pa stalno uznemiravanje ili loši uvjeti u terariju mogu biti uzrok odbijanja hrane, a s obzirom da ste ga nabavili prije nekoliko dana potrebno mu je i određeno vrijeme prilagodbe na novu okolinu. Ako bi Vaš gušter odbijao hranu duže vrijeme, nakon što provjerite uvjete u terariju, savjetujem Vam da posjetite veterinara kako bi mu se pomoglo i kako gušter ne bi dehidrirao.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Što se može dogoditi ako oklop kalifornijske kornjače pocrni? Livia O: Kalifornijske kornjače obično su tamno maslinastozelene boje sa žuto-zelenim prugama na gornjem dijelu oklopa, nogama i glavi. Maslinastozelena boja oklopa u mladih kornjača se starenjem prekriva crnom pigmentacijom. Stoga su starije kornjače tamno smeđe boje ili gotovo crne boje, bez ili sa vrlo malo vidljivih drugih oznaka. Ovo je naročito karakteristično za mužjake. Osim toga, ovo je česti slučaj i u mlađih kornjača koje još rastu. Naime, kako oklop izrasta gube se stare ljuskice na njemu. Isto se događa i kod ljuštenja kože. Nakon što ovi procesi završe, kornjači se vraća prirodna boja. Dakle, ukoliko je ovo slučaj kod Vaše kornjače, normalno je stanje i nema razloga zabrinutosti. No, treba napomenuti kako i kornjače mogu oboljeti od kožnih bolesti. U kornjača se javljaju sljedeće promjene na koži i oklopu: naslage na oklopu (alge, kamenac i sl.), ljuštenje kože i oklopa koja u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma. Ne treba isključiti niti mehaničke ozljede oklopa, koje se manifestiraju pored ostalih i simptomom kojeg navodite, a također mogu završiti infekcijama. Ukoliko je potonje slučaj, kornjačicu treba odvesti na pregled u veterinarsku ambulantu kako bi se na osnovu pregleda utvrdilo o kakvom se patološkom procesu radi te prema nalazima poduzeti odgovarajuću terapiju.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja crveonuha kornjača je počela spavati po danu. Ne znam šta joj je. Ima kod prednjih udova nabubreno, kao neke balone. Ne znam što da napravim? Možete li mi što prije odgovoriti? MatiaO: Uvjeti držanja gmazova imaju veliki utjecaj na njihovo zdravlje i opće stanje. Ukoliko im uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, javit će se sklonost infekcijama, nepravilan rast i razvoj, kao i niz metaboličkih problema. Kako niste naveli uvjete u kojima Vaša kornjača obitava, spomenut ću samo najvažnije parametre.Kornjačama u zatočeništvu treba omogućiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostale skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5 %. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla. Za ove toplovodne kornjače u akvaterarij bi trebalo smjestiti i grijač, kako bi temperatura bila konstanto 25-26 stupnjeva Celzijusovih. Zatim, voditi računa o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista. Kornjača bi trebala imati i dio suhe podloge na koju se može lako popeti, a iznad nje bi trebalo postaviti lampu za gijanje kornjača.Mirnoj životinji, koja se ne kreće i ne uzima hranu, trebalo bi prije svega osigurati optimalne uvjete, što je pretpostavka nesmetanom odvijanju fizioloških ptocesa.Promjene na nogama koje opisujete mogle bi biti posljedica infekcije, te Vam preporučam da životinjicu odvedete na pregled kako bi se postavila točna dijagnoza i provela pravovremena terapija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nakon 14 godina kornjača je prvi put snjela jaje. Radi se o običnoj zelenoj vodenoj kornjači. Kako ga sačuvati da ga ne razbije jer je zajedno s njom u istom terariju? Unaprijed hvala, Sandra O: Vodene kornjače se u prirodi vrlo lako pare i njihov početak parenja traje od ožujka pa sve do srpnja i to 1 - 3 puta . Broj izleženih jaja ovisi od ženke koliko je ona stara i koliko je "istrošena" reprodukcijom. Ako u jednoj godini ženka izleže samo jedanput jaja, reproduktivnost je veća i vremenski duža, u suprotnom je manja. Inače, taj broj se kreće od 4-23 jaja. Inkubacija tih jaja traje oko 85 dana ali u ovisnosti je od temperature i vlažnosti. Naime,  taj period će biti duži ili kraći (viša temperatura i veći postotak vlažnosti skraćuje taj vremenski interval). Ženka će položiti jaja samo ukoliko nađe povoljno mjesto za gnježđenje, ali i nakon određenog perioda mirovanja koje je kod držanja u kućnim uvjetima teško postići. U pojedinim slučajevima, u nedostatku prostora za gnježđenje, ženka će jaja ispustiti u vodu, no tada se ne mogu razviti i najčesće budu pojedena ili istrunu. Stoga je važno prirediti zemljani prostor ili zasebnu kutiju sa rahlom zemljom u koju možete smjestiti ženku kada uočite da je spremna za polaganje. Neki uzgajivači preporučaju da se nakon polaganja jaja izvade i inkubiraju u posebnoj kutiji, dok drugi smatraju da ih je bolje ostaviti gdje su položena. Činjenica je da su jaja gmazova izrazito krhka i lako se ostećuju. Također, ne smiju se rotirati, odnosno okretati. Ako se već odlučimo pokušati razmnožiti naše kornjačice, bilo bi dobro pripremiti zemljani dio za polaganje jaja. Pri temperaturi od 31°C male kornjačice se izlegu u roku od 60 do 85 dana.O razmnožavanju vodenih kornjača pisala je kolegica Vlatka Erman, dr. vet. med., ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Primetila sam da oklop moje kornjače počinje da se boji u crveno (vatreno crvena boja). Da li je u pitanju (i koje) oboljenje? Kako ga lečiti? JelenaO: Promjena na oklopu koju opisujete mogla bi biti posljedica infekcije bakterijske ili gljivične etiologije te Vam preporučam da životinjicu odvedete na pregled kako bi se postavila točna dijagnoza i provela pravovremena terapija.  U slučaju Vaše kornjače moglo bi se raditi o ulcerativnoj bolesti oklopa u kornjača kojoj je uzrok bakterijska infekcija.Infekcijom je zahvaćen plastron i/ili rub gornjeg dijela oklopa. Proces obično započinje na spoju dviju ljusaka gdje se primjećuje samo blaga diskoloracija. Ako se organizam kornjače uspije oduprijeti infekciji, oštećeno mjesto polako otvrdne, postaje mutno crvene boje te s vremenom sa presvlačenjem potpuno nestaje. No, ako se infekcija pogoršava, lezije oblikuju jasne crvene linije oko središta promjene, što je uzrokovano širenjem lokalnih krvnih žila kao reakcije na infekt. Sa napredovanjem procesa lezije se šire, a s vremenom poprimaju prljavožutu boju. Promjena boje se javlja uslijed širenja infekcije od keratina u koštano tkivo. Također, sa širenjem infekcije dolazi i do omekšavanja oklopa na mjestu lezije. Mnogo prije prodiranja uzročnika u koštano tkivo moguće je i širenje uzročnika krvlju do svih organa tijela i komplikacija generaliziranom infekcijom.Općenito, male ogrebotine i oštećenja oklopa potpomažu infekciju bakterijama ili gljivicama. Oštećenja mogu nastati kretanjem kornjače po pregruboj površini, pad na ili uz oštar predmet ili ugriz. No, najčešće je uzrok infekcijama neadkevatno držanje (neprimjerena temperatura vode i zraka, osvjetljenje, loša kvaliteta vode,...). Mikroorganizmi se zadržavaju i razmnožavaju u živom koštanom tkivu ispod keratiniziranog pokrova oklopa pa stoga počinju nagrizati kost, a mogu prodrijeti cirkulacijom i u tjelesnu šupljinu, uzrokujući opsežne, čak i pogubne sistemske infekcije.Uvjeti držanja kornjača imaju veliki utjecaj na njihovo zdravlje i opće stanje. Ukoliko im uvjeti u akvaterariju nisu zadovoljavajući, javit će se sklonost infekcijama, nepravilan rast i razvoj, kao i niz metaboličkih problema. Kako niste naveli uvjete u kojima Vaša kornjača obitava te vrstu koju imate, spomenut ću samo najvažnije parametre za vodene kornjače koje su i najčešći ljubimci.Kornjačama u zatočeništvu treba omogućiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Spektar UV zracenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostale skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5 %. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla.Za toplovodne kornjače u akvaterarij bi trebalo smjestiti i grijač, kako bi temperatura bila konstanto 25-26 °C. Zatim, treba voditi računa o filtraciji, kako bi voda što duže bila čista. Naime, ovisno o stanju, prljava voda može uzrokovati infekciju ili joj pogodovati. Držanje vode čistom je neophodno u prevenciji zdravstvenih problema, ali i u liječenju i oporavku nakon bolesti.Kornjača bi trebala imati i dio suhe podloge na koju se može lako popeti, a iznad nje bi trebalo postaviti lampu za gijanje kornjača.Prije svega, provjerite navedene osnovne parametre u okolini Vaše kornjače te svakako prilagodite one koji odudaraju od normale.Uz terapiju preporučenu od strane veterinara koji će pregledati kornjačicu, vjerujem da će vrlo brzo doći do oporavka Vaše ljubimice.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas sam primjetila na vratu kornjače ranu otprilike 1 cm. Radi se o crvenouhoj kornjači staroj 6 godina, a veličine cca 25cm. Rana nije klasična sa crvenilom i gnojem, više podsjeća na neku ranu koja je smežurana od vode i bijela je. Molim Vas za savjet. Trebam li je voditi veterinaru ili mi preporučujete neki lijek? Unaprijed hvala, MiaO: Ozljede oklopa i kože kornjača su vrlo česte, a mogu biti suhe i vlažne prirode. Ove druge su uzrokovane gram negativnim bakterijama, neugodna mirisa, popraćene krvarenjem i sukrvicom, te upalom tkiva između pločica oklopa.Zanemarivanje može prouzročiti trovanje krvi te završiti smrću. U slučajevima ozljeda kornjača, procedura je slijedeća: očistiti mjesto ozljede Betadinom ili 0,75 % chlorhexidinom, te mjesto ostaviti otvoreno da se stvori tzv. krasta ili mjesto prekriti flasterom, zavojem, prije toga prekriti tupferom. To je također potrebno da ose i muhe ne izazovu dodatne probleme, da ne polažu jaja u ranu ili ne sišu krv.Kožni problemi najčešće su uzrokovani nečistom vodom u akvaterariju. Za zdravlje životinje vrlo je važno osigurati dobru kvalitetu vode. Prljava voda odlično je stanište za bakterije i gljivice koje mogu, među ostalim, uzrokovati i raznovrsne kožne probleme. Najčešće se javljaju gljivične infekcije u vidu bijelih ili sivkastih prevlaka na koži. Za izlječenje je najčešće dovoljno osigurati povoljnije uvjete u akva-terariju, a u teškim slučajevima pomaže i uranjanje životinje u slanu vodenu otopinu nekoliko puta dnevno. Na kraju Vam savjetujem da svakako posjetite veterinara koji će na temelju kliničkog pregleda najbolje procijeniti o kakvoj ozljedi je riječ, odrediti terapiju i prognozu, odnosno u potpunosti odgovoriti na Vaše pitanje..

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kornjaču već nekoliko godina. Do sada je s njom bilo sve u redu, no prije nekoliko dana prestala je jesti, jako je troma, stalno izlazi na kopno i spava. Zabrinuta za njezino zdravlje odnijela sam je u veterinarsku stanicu, no nisu mi znali reći što se s njom događa. Molim vas da mi kažete ako ste imali takav slučaj kako da je izliječm? SašaO: Opisano stanje može biti posljedica ili infekcije ili jednolične prehrane (avitaminoza A, tj. nedostatak vitamina A) ili neadekvatnih uvjeta u akvaterariju, a najčešće je kombinacija navedenog.Najčešće infekcije su bakterijske etiologije povezane s onečišćenom vodom, zbog velike količine amonijaka, nitrita i nitrata u vodi u kojoj borave. Svakako Vam savjetujem da obratite pažnju da li Vaša kornjača ima sve potrebno u terariju za normalan život. Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač. Na nižim temperturama vode, kornjačama se uspori metabolizam (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti), jer im je hladno te prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima.Obavezno posjetite veterinara kako bi pregledao kornjaču i započeo s terapijom. Podignete temperaturu vode na 30°C, dok se kornjača ne oporavi. Osim temperature, važno je i osvjetljenje koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svjetlo koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje, te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop. Vrlo brzo zbog nedostatka UV zračenja dolazi do problema s oklopom, odnosno oklop postaje mekan, što često završava uginućem.Ukoliko kornjača još jede, u prehranu joj ubacite sirovo meso (riba, piletina...), a redovnu hranu obavezno obogatite vitaminima.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, zanima me kakvu hranu moja mala kornjača treba jesti i koliko? Kupila sam joj "crviće" za mlade kornjače (Probaby), a drugi pak kažu da joj to nije dovoljno, tj. da je to hrana, ali da se treba "zasladiti", pa sam kupila hranu za sve kornjače s vitaminima (Reptomin). Više ne znam šta da joj dam niti koliko jer koliko god joj dam ona pojede. Nadam se odgovoru. Hvala lijepo. Pozdrav, DunjaO: Pretpostavljamo da imate malu vodenu kornjaču, a hrana koju ste odabrali, odnosno JBL ProBaby je dostatna.  Ova hrana je dovoljno obogaćena vitaminima širokog spektra od A, B1, B2, B6, B12, C, D3, E, biotin, K, nikotinamid, do minerala kalcij, te je vrlo bogata proteinima, što je vrlo bitno u početku razvoja male kornjačice.Tokom rasta, barem u prvoj godini, možete je hraniti s navedenom hranom 2-4 puta dnevno, ali s tendencijom smanjenja broja obroka na jednom dnevno. Koliko dati u jednom obroku najbolje je da sami odredite, odnosno kornjačici treba dati količinu koju će ona pojesti u par minuta, a sav višak pada na dno posude i pogodan je medij za razvitak bakterija, a koje loše djeluju na zdravlje male kornjače.Preporuča se kornjaču hraniti u posebnoj posudi (van njenog akvarija), napuniti je s malo vode, tako da se kornjača nogicama oslanja na dno, a glava viri van vode. U istoj posudi treba joj dati njenu hranu i ostaviti je 15-20 minuta da pojede i obavi nuždu (par minuta poslije obroka kornjače ispuste mokraću, koja je vrlo kiselog karaktera i nagriza im očice). Također, u istu vodu možete dodati i par kapi  preparata za poboljšanje rasta i općeg zdravstvenog stanja - TerraVit fluid JBL. Ovim postupkom održavate akvarij čistim, a Vaša ljubimica će održati izvrsno zdravstveno stanje.Očito je i da Vaša kornjačica ima izvrstan apetit (koliko god joj date, ona pojede) i mnogi vlasnici bi Vam pozavidjeli na tome jer većina njih ima suprotan problem - kornjača im slabo ili ništa ne jede. Apetit je znak dobrog stanja i rasta svakog mladog organizma.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi odgovorite na moje pitanje: dobila sam žutouhu kornjačicu prije 15- ak dana, osigurala sam joj prikladan smještaj u akvariju. Zadnjih par dana se cijelo vrijeme sunča, a kad je u vodi često lagano otvori usta kao da pije vodu, a ponekad i široko zijevne. Inače  je hranim raznovrsno i dajem joj vitamine. Usto se ponekad i češka po glavi prednjom nogom, kao da joj nešto smeta. Hvala! Monika O: Uvjeti u kojima kornjača živi u terariju najčešće su uzrok različitih stanja i oboljenja. Temperatura vode u terariju trebala bi biti 25-26°C. Savjetujem da ipak provjerite kolika je zaista temperatura vode, a ukoliko ga još nemate svakako postavite termometar u vodu, kako biste kontrolirali temperaturu vode.   Kornjače se vole sunčati, a na taj način osiguravaju i sintezu vitamina D3 koji sudjeluje u metabolizmu i resorpciji, odnosno transportu kalcija do skeleta i oklopa. U zatočeništvu je zato potrebno obavezno u terarij postaviti adekvatno UV osvjetljenje s punim spektrom, odnosno UVA i UVB zrakama. Koriste se specijalne lampe, dužine i jačine s obzirom na veličinu terarija. Ukoliko nemate takvo osvjetljenje, savjetujem - ukoliko ste u mogućnosti - da ga što prije postavite u terarij. Ne pokušavajte kornjaču stavljati pored prozora kako bi "uhvatila" malo sunca jer staklo propušta samo dio spektra, što nije nikako dovoljno, a propuh vrlo brzo dovodi do problema s dišnim sustavom, od kojih se najčešće javlja upala pluća. Osim osvjetljenja, važna je i pravilna prehrana, koja će podmiriti potrebe organizma za hranjivim tvarima i kalcijem, te ostalim mineralima. Ove kornjačice su svejedi, a primarna hrana je hrana animalnog podrijetla. Komercijalna hrana koja dolazi na tržište u obliku račića, briketića i slično, nije dostatna da bi organizam koji je u rastu i razvoju dobio dovoljno proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Savjetujem obavezno uvođenje u prehranu sirovog bijelog pilećeg mesa, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu.  Zijevanje, hvatanje zraka i sl. neki su od simptoma problema dišnog sustava. Kako je Vaša kornjačica vrlo mala, moguće da je razvila upalu pluća, koju treba što prije sanirati. Upala pluća javlja se u akutnom i kroničnom obliku, a akutni neliječeni oblik završava uginućem ili pak prelazi u kronični oblik, koji se svakim stresom i padom imunosti može ponovno aktivirati. Dijagnoza se potvrduje RTG snimkom pluća, no kako se radi o vrlo mladoj kornjačici takva pretraga se ne preporučuje, a iskusan veterinar može vec na temelju kliničkih znakova zaključiti da se radi o pneumoniji. Upala pluća se liječi injekciono intramuskularnom ili subakutnom aplikacijom antibiotika. Doza se točno može izračunati s obzirom na težinu kornjačice. Svakako Vam savjetujem da što prije potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako biste što prije započeli liječenje. Također, veterinar će jedino na temelju pregleda utvrditi i razloge povremenog češkanja Vaše kornjačice.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li bi 2 bradate agame mogle živjeti u terariju od 100 litara? Unaprijed hvala, Sanja O: Bradate agame narastu do 50 cm dužine pa to treba uzeti u obzir prilikom izrade terarija. Minimalna veličina terarija za dvije jedinke trebala bi iznositi 1m dužine, 1m širina i 60cm visine.Uređivanje terarija mora odgovarati čim više prirodnim uvjetima. Podloga treba biti pijesak i kamen, a omogućite mu i prostor za skrivanje, pogotovo ukoliko je više jedinki u istom terariju. Akvaterarij mora biti grijan i to u središtu terarija temperatura treba iznositi 31-37°C, a na rubovima terarija nešto niža temperatura. Noću se grijači gase i temperatura pada na oko 20°C. U terarij se obavezno postavlja rasvjeta koja emitira UVA i UVB spektar svjetla.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nešto se čudno dešava sa mojom kornjačom. Imam je već dve i po godine i nisam imala nikakvih problema s njom, ima sve uslove i uvek je bila živahna. Juče je počela čudno da se ponaša, umirila se i nije se micala sa jednog mesta. Posle 5,6 sati počela je da izbacuje nesvarenu (polusvarenu) hranu iz sebe. Jako se mučila. Izgledalo je kao da povraća, a onda je nastavila da izbacuje samo vazduh iz sebe! Hranim je uvek hranom iz pet shopa koja je proverena, ali mislim da joj je noćni leptir upao u akvarijum i da ga je pojela "brzinom svetlosti". To je jedina drugačija namirnica koju je pojela! Verovatno joj to nije prijalo. Sad više ne povraća, samo stoji mirno na jednom mestu, ne kreće se, ne jede. Kako da joj pomognem? Hoće li se sama oporaviti ili da je vodim veterinaru? LjiljanaO: U prirodi se kornjače hrane raznoliko, s time da su kopnene vrste pretežno biljojedi a one vodene pretežno mesojedi. U prehrani svih vrsta kornjača povremeno su uključeni i različiti kukci. Ali, obzirom da Vaša kornjača već duže vrijeme jede istu vrstu hrane, promjene koje opisujete mogle bi biti posljedica gutanja noćnog leptira. Ako je to uistinu uzrok povraćanja, odbijanje hrane očekivana je reakcija na mučninu koju je izazvao progutani kukac.Ipak, pažljivo promatrajte kornjaču kad god ste u prilici. Ukoliko kroz 1-2 dana ne počne jesti, odnosno ako se pojave slične epizode povraćanja, svakako je odvedite na veterinarski pregled.Sindrom gubitka apetita uz povraćanje javlja se u kornjača zbog više razloga. U literaturi su navedeni: upala želučane sluznice različite etiologije, upale crijeva, disbakterioze probavnog trakta, invazije unutrašnjim parazitima, mineralizirane inkrustacije ili druga strana tijela u želucu (pijesak, kamenčići), smetnje u cirkulaciji u području želuca,  opstipacije i dr. Stoga je vrlo bitno na vrijeme postaviti točnu dijagnozu  i pravovremeno započeti s terapijom.