Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imao sam crvene bubice u terariju od leopard gekona (nisam ga jos dobio), bio sam kod veterinara i on mi je dao Neguvon i rekao kako da doziram. S otopinom sam tretireo terarij i kamenje, koje sam prije toga iskuhao. Veterinar mi je rekao da s otopinom mogu tretirati i guštera. Dobio sam informaciju da je Neguvon bojni otrov i jak neurotoksin, a da gekoni imaju tanak epiderm i da im je štetan? Molim  Vas da mi date savjet što da radim. Puno hvala. O: Neguvon je antiparazitik kojeg proizvodi Bayer, a dolazi u obliku praha. Jedan gram praška sadržava 970 mg metrifonata (triklorfon - organofosforni spoj) i silicijev dioksid. Metrifonat u parazitima ireverzibilno koči aktivnost acetilkolinesteraze. Na kolinergični, receptorima središnjeg i perifernog živčanog sustava parazita nakuplja se acetilkolin i nastupa njihova ekscitacija. Preparat je indiciran za vanjsko suzbijanje ličinaka u migraciji i onih u koži. Kod peroralne primjene suzbija želučano - crijevne oblike i končane nematode. Neguvon se ne smije upotrebljavati u vrlo slabih kahetičnih životinja i bolesnih jedinki. Nije poželjno liječiti životinje koje pate od začepa i proljeva te onih koje boluju od zaraznih bolesti i životinjama pred kraj graviditeta. Prekomjerna doza može uzrokovati otrovanje metrifonatom. Životinje u lakšim slučajevima intoksikacije pojačano sline, mišići im podrhtavaju, očituju nemir i imaju proširene zjenice. Treba izbjegavati izravni dodir Neguvona sa kožom. Deset dana prije i poslije upotrebe Neguvona ne savjetuje se životinji davati sredstva koja također koče aktivnost acetilkolinesteraze.Neguvon je pripravak koji je registriran za eksternu i oralnu primjenu u konja, goveda, ovaca, koza, svinja i peradi. Dakle nije registriran za primjenu u gmazova, no kako na tržištu nema niti jedan sličan registriran preparat, osim onih na biljnoj bazi, ovaj preparat se svakodnevno koristi u praksi, za primjenu u gmazova. No, moram napomenuti da je navedeni preparat izrazito toksičan za gekone i macakline te Vam savjetujem da što prije prekinete uporabu istoga. Ukoiko je doslo do trovanja, životinji treba što prije aplicirati anti-dot.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjačice skoro godinu dana. Prije mjesec, dva se trbušni dio oklopa mužjaka počeo ljuštiti i na par mjesta ima kao male rupice, kao da su se oljuštila dva, tri sloja. Isto hranim i mužjaka i ženku, ali se to pojavilo samo kod mužjaka. Je li to neka bolest? Molim vas pomozite mi, ne znam što da radim! Unaprijed hvala! Marija O: Ljuštenje kože i oklopa u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma. Izmjenjivanje kože i oklopa je redovita pojava u kornjača, no razlikuje se od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Kod ostalih reptila ljuštenje je vidljivije i intezivnije, dok je kod kornjača to gotovo nezamjetno. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Nikada nemojte kožu koja se ljušti ili oklop na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio, pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom. Neredovito ljuštenje kornjača često je posljedica manjka vitamina E. U tom slučaju, uz poboljšanje uvjeta u terariju (temperature, filtracije, osvijetljenja i prehrane), potrebna je injekciona terapija vitaminima. Dakle, prije svega obratite pozornost na uvjete u terariju, te ako nisu zadovoljavajući, svakako ih prilagodite potrebama kornjača. Prehrana je također vrlo bitna, a mora obavezno sadržavati pileće, teleće meso, pileće jetrice, ribu itd., uz obavezno dodavanje multivitaminskih pripravaka.Česte su i kožne infekcije, koje se manifestiraju promjenama na koži u vidu crvenkaste boje (Pseudomonas sp.) ili bjelkasto-sluzavih promjena. Po primarnoj bakterijskoj infekciji često slijedi i sekundarna gljivična infekcija, zbog pada imuniteta ili dugotrajne antibiotske terapije. Gljivične infekcije osim sekundarno, mogu biti i primaran uzrok promjena na koži, koje se sekundarno kompliciraju bakterijama. Ne treba isključiti niti mehaničke ozljede oklopa, koje se manifestiraju pored ostalih i simptomima koje navodite, a također mogu završiti infekcijama.Svakako Vam preporučam da svoju kornjaču odvedete veterinaru, kako bi se uvrdio točan uzrok promjena na oklopu kod Vaše ljubimice, te se na vrijeme započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Razmišljam o kupnji tarantule ili mliječne zmije. O tarantulama znam dosta toga s interneta, dok o zmijama nisam našao mnogo informacija pa bih Vas zamolio da mi odgovorite na nekoliko pitanja: čime se hrane? Koliki terarij mora biti? Kako urediti terarij i kolika mora biti temperatura? Imate li ih u ponudi i koliko koštaju? Hvala. Ivan O: Mliječnih zmija postoji nekoliko podvrsta, a najpopularnija je Lampropeltis triangulum sinaloae. Unutar vrste, a s obzirom na podvrstu moguće su varijacije u dužini tijela, pa tako postoje jedinke od 55 pa i do 200 centimetara duljine. Ova zmija pripada kraljevskim zmijama. Prosječna duljina mliječne zmije je oko 125 centimetara. Ove zmije krasi prekrasna kombinacija boja, crvene, crne i žute boje. Vrlo je slična otrovnoj koraljnoj zmiji, no s obzirom na raspored navedenih boja, iskusan stručnjak može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se vrsti zmije radi. Mliječna zmija obitava na području Meksika i Čiuvave, a u prirodi se hrani manjim gušterima, žabama,zmijama te malim sisavcima. U zatočeništvu se hrani malim pinki miševima, a kasnije kada poraste i odraslim manjim miševima. Nikada nemojte zmiju hraniti miševima ne kontroliranog podrijetla, jer postoji potencijalna opasnost od unosa parazita u probavni trakt. Mliječna zmija se smatra odraslom u dobi od dvije godine.Terarij mora biti veličine 80 - 120 litara, s okovanim otvorom na staklu, kako zmija ne bi uspijela izaći vani.Ova vrsta zmije je jako tajanstvena pa se vole i skrivati na različitim mjestima u terariju kao što su duplje drveća i stijena itd. Stoga svakako smjestite u terarij dekor od prirodnog materjala i umjetnog kako bi se Vaša zmija osjećala što sigurnije.Dnevna Temperatura u terariju mora iznositi od 25 - 28°C, a noćna temperatura mora biti niža od 18 - 22°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, funkcije imunološkog sustava te metabolički procesi. Na središnjem dijelu terarija temperatura može iznositi i 30 - 32°C. Zmija će si sama birati mjesto koje joj najviše odgovara s obzirom na temperaturu. Optimalnu temperaturu postižemo specijalnim grijačima ili grijačim lampama, uz koje je obavezno u terarij smjestiti termometar kako bi imali točan uvid u temperaturu u terariju. Niske temperature utječu nepovoljno na probavne procese, a visoke vrlo brzo dovode do dehidracije.Mliječne zmije su zmije koje izlaze i najaktivnije su u sumraku, stoga ne vole jako svijetlo pa u terariju nije potrebna specijalna rasvjeta. Iznimno možete koristiti lampe crvenog ili plavog osvijetljenja ili lampe sa full UV spektrom koje navečer treba isključiti.Supstrat, odnosno podlogu u terariju koristite uvijek one koje su specijalno namjenjene za zmije i to one u koje se zmije mogu zakopavati, što mliječne zmije izrazito vole. Obratite pozornost i na sastav supstrata te nikako ne koristite cedrov supstrat koji je izarzito iritirajući za sluznice. U terarij je potrebno smjestiti i posudu sa svježom vodom, koja služi za piće i kupanje, a osobito u fazi presvlačenja. Voda u posudi će i održavati vlagu u terariju, koja mora iznositi oko 50%, uz obavezno kontroliranje higrometrom.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kornjačica mi stalno izlazi iz terarija. Naime, terarij je podosta velik, ali ona uvijek nađe načina da izađe. Jednom je izašla preko noći i cijelo jutro sam ju tražila. Dan -dva ne pokušava, ali onda opet izađe. U zadnjih tjedan dana joj se pojavilo i nekakvo crnilo na oklopu pa Vas molim da mi kažete što mi je činiti? Hvala i pozdrav! Marija O: Kako niste naveli o kojoj vrsti kornjačice se radi, te u kakvim uvjetima boravi, navest ću Vam podatke o toplovodnim kornjačicama i o mogućim razlozima opisanog stanja. Najčešći kućni ljubimci u nas su vodene kornjače Trachemys scripta elegans i Trachemys scripta troosi. One su gmazovi koji žive u slatkim, toplim vodama. Dio vremena provode izvan vode, uglavnom se sunčajući. Možda uvjeti u Vašem akvariju ne odgovaraju kornjačici pa ona izlazi van njega: voda joj je prehladna (trebala bi biti oko 25°C), možda nema prikladan kopneni dio kako bi se mogla osušiti i sunčati, a potrebno joj je i osvjetljenje za sintezu D-vitamina. Korisno bi bilo koristiti i sredstvo za dekloriranje akvarijske vode jer klor može iritirati kožu i oči kod kornjača. Osim svega gore navedenoga, nemojte zaboraviti da su vodene kornjače društvene životinje i ne bi bilo loše da joj možda nabavite društvo, ali im morate omogućiti dovoljno veliki i prostrani akvarij. Općenito, puštanje kornjače van akvarija u šetnju se preporučuje, samo morate dobro zagrijati prostoriju i ukloniti kablove i žice, kako se ne bi ozljedila.Oklop i koža kornjača prilagođeni su pretežno životu u vodi, a duže isušivanje nepovoljno utječe na epidermis i dovodi ga u stanje smanjene otpornosti. Koža je najveći organ na tijelu životinja, a najvažnija je njena zaštitna funkcija. Na koži i sluznicama kornjača nalazi se fiziološka mikroflora koju čine različiti mikroorganizmi. Oklop kornjača sastoji se od unutrašnje koštane čahure i vanjskog rožnatog sloja pod kojim je deblja kožna opna. Ova opna je dobro opskrbljena krvnim žilama i živcima. Leđni dio (carapax) i trbušni (plastron) spojeni su na sredini obostrano čvrstim vezama iste strukture. Oštećenja oklopa mogu zahvaćati samo neke od vanjskih slojeva ili mogu biti dublja. Koliko dugo kornjača može bez posljedica ostati bez vode ovisi o vrsti, starosti i kondiciji pojedine jedinke. Mlađe i manje životinje teže će podnijeti duži boravak izvan vode. Bitan čimbenik je vlažnost i temperatura zraka, odnosno podloge, te opće stanje same životinje. Iz svega navedenog, jasno je da se vrijeme boravka izvan vode ne može odrediti točno u satima, ali u uvjetima uobičajenim za naše stanovanje period od 2 - 3 sata ne bi trebao narušiti zdravlje i najmanjih jedinki. U optimalnim uvjetima, na intaktnoj koži i oklopu, mikroorganizmi ne predstavljaju nikakav problem. Narušavanjem ravnoteže epidermisa otvaraju se ulazna vrata različitim mikroorganizmima koji tada izazivaju oboljenja različitog stupnja.U kornjača se javljaju slijedeće promjene na koži i oklopu: naslage na oklopu (alge, kamenac i sl.), ljuštenje kože i oklopa koja u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma. Izmjenjivanje kože i oklopa je redovita pojava u kornjača, no razlikuje se od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Ne preporuča se kožu koja se ljušti ili oklop na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio, pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom. Česte su i kožne infekcije, koje se manifestiraju promjenama na koži u vidu crvenkaste boje (Pseudomonas sp.) ili bjelkasto-sluzavih promjena. Po primarnoj bakterijskoj infekciji često slijedi i sekundarna gljivična infekcija, zbog pada imuniteta ili dugotrajne antibiotske terapije. Gljivične infekcije osim sekundarno, mogu biti i primaran uzrok promjena na koži, koje se sekundarno kompliciraju bakterijama. Ne treba isključiti niti mehaničke ozljede oklopa, koje se manifestiraju pored ostalih i simptomima koje navodite, a također mogu završiti infekcijama.Dakle, prije svega obratite pozornost na uvjete u terariju, te ako nisu zadovoljavajući, svakako ih prilagodite potrebama kornjače. Prehrana je također vrlo bitna, a mora obavezno sadržavati pileće, teleće meso, pileće jetrice, ribu itd., uz obavezno dodavanje multivitaminskih pripravaka.Svakako Vam preporučam da svoju kornjaču odvedete veterinaru, kako bi se uvrdio točan uzrok promjena na oklopu kod Vaše ljubimice, te se na vrijeme započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb   P: Imam crvenouhu kornjaču već 5 god. Poprilično je narasla, a ja nisam jedan od onih ljudi koji ih bacaju u jezero Botaničkog (!?), dosad sam imao plastične terarije, manje litraže i kupovao sam veće, ali mislim da joj je sadašnji već premalen, velika je negdje 10-15 centimetara. Moje pitanje glasi: postoji li nekakav terarij s velikom litražom, a da je plastičan? Ona ima dovoljno kopna (dva velika prirodna kamena). Tražim neko dugoročno rješenje. Znam za staklene terarije koji su dovoljno veliki, ali mi nije jasno kako se filtrira voda? Jer kornjače jako onečišćuju vodu i običan filter sigurno neće bit dobar, kako da mijenjam vodu u takvom terariju? Također me zanima ideja koju sam pronašao na mnogim stranicama, a to je podloga u terariju-pjesak/šljunak, kako promijeniti vodu s takvom podlogom? Molim vas da mi na još nešto odgovorite. Pročitao sam da mužjaci imaju duže nokte od ženki i tanji rep... Možete li mi precizno reći koliko bi ti nokti trebali biti dugi? Unaprijed hvala na odgovoru, Mislav O: Adekvatan smještaj za crvenouhu kornjaču bi bio stakleni akvaterarij minimalne zapremnine 120-150 litara. Na žalost, plastičnih terarija te veličine nemamo u ponudi. Akvaterarij treba biti dovoljno velik, kako bi kornjača mogla nesmetano plivati, jer u suprotnome, ako je premalo prostora i dovoljno ne pliva, dolazi do atrofije muskulature. Mali plastični terariji nisu adekvatni smještaj za kornjače i treba ih svakako izbjegavati.  U stakleni terarij potrebno je smjestiti grijač, s obzirom na litražu akavarija, kako bi postigli temperaturu od minimalno 25-26°C, da bi kornjača imala što sličnije uvjete kao i u prirodi. Adekvatna temperatura je vrlo važna, kako bi se normalno odvijali svi metabolički, imunološki i drugi fiziološki procesi. Niže temperature dovode do usporavanja metabolizma i zdrastvenih problema, koji se najčešće manifestiraju gubitkom apetita, upalom očiju, i dišnih prohoda, od kojih je najčešće upala pluća, a i gastroenterološkim tegobama. U plastičnim terarijima je gotovo nemoguće održavati idealnu temperaturu, jer upravo zbog materijala često dolazi do pregrijavanja vode, naročito u ovim ljetnim mjesecima. Maksimalna temperatura vode je 30-31°C, a preporučuje se za vrijeme liječenja, kako bi potaknuli metabolizam, odnosno što bolji imunološki odgovor organizma. Osim grijača, nužno je UV osvjetljenje s UVA i UVB spektrom, kako bi se omogućila sinteza D3 vitamina u organizmu, koji je odgovoran za metabolizam i transport kalcija do koštanih struktura (kosti i oklop). Manjak kalcija dovodi do problema s oklopom, koji se najčešće manifestira kao mekani oklop, te zaostatkom u rastu. Ovo patološko stanje iziskuje hitnu veterinarsku intervenciju. Manjak kalcija u hrani, usprkos postojanju UV osvjetljenja, će također dovesti do istog problema. Dakle, prehrana je također bitan faktor uz sve prije navedeno, kako bi izbjegli navedeni problem. Tvornička hrana sama po sebi nije dovoljna za zadovoljenje svih nutritivnih potreba kornjače. Stoga je potrebno prehranu obogatiti pilećim, purećim mesom bez masnoća, pilećim, telećim srcima, jetricama, telećim i junećim mesom, a možete dodavati i mrkvu i salatu, te ribu. Meso neka bude sirovo, a ribu možete ponuditi i živu (akvarijske ribice), što će pobuditi kornjačin lovački instinkt. Što su kornjače starije, prednost će više davati vegetarijanskoj prehrani, negdje iza 7. godine života, kada ujedno i postižu svoju konačnu dužinu oklopa od 25-30 cm (ženke su veće). Nakon sedme godine života još uvijek rastu, ali toliko sporo, da je to godišnje u milimetrima. Preporučljivo je dodavati i multivitaminske preparate barem jednom na tjedan. Kornjače su poznate kao veliki onečiščivaći vode. Voda se onečišćuje izmetom i ostacima hrane. Bitno je da je voda čista, što je jedino moguće uz adekvatan filter. Uz takvu filtaciju neće biti potrebno često mijenjati vodu, osobito kada se radi o velikom terariju. Voda treba uvijek odstajati 24 sata prije ulijevanja u terarij, a preporučljiva su i sredstva koja vežu klor i teške metale, kao što su Dajana Start za pripremu vode i sl. Protočni filteri su najkvalitetniji i voda je dugo čista i bistra. Pri kupnji filtera preporučujem savjetovanje s prodajnim osobljem. Kod ovakvih filtera rijeđe se mijenja voda. Kada se vrši kompletno čišćenje akvarija, voda se najčešće ispušta pomoću plastičnog ili gumenog crijeva. Na kraju odstranite šljunak ili kamenčiće, koji uvijek moraju biti veći od kornjačinih usta, kako ga ne bi mogla progutati (gutanje kamenčića izaziva začep crijeva, odnosno nemogućnost prolaza hrane, a posljedično i smrt). Naravno, kamenje i šljunak ne smiju biti niti preveliki, kako se kornjača ne bi ozlijedila pri kopanju (u prirodi vole kopati i zakopavati se). Kornjače su spolno zrele s 4 - 5 godina starosti, a kod nekih vrsta i kasnije. Da bi kornjača spolno sazrela, bitni su i adekvatni uvjeti držanja. Ako uvijeti ne zadovoljavaju, izostati će znakovi spolne zrelosti. Ženke su veće od mužjaka, imaju kraće pandže na prednjim nogama, te kraći i tanji rep. Mužjaci su manji, imaju duže nokte na prednjim nogama, duži i deblji rep, te udubljen palstron.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Dobila sam dvije crvenouhe kornjače koje sam stavila u akvarij od 40 litara. Akvarij je vodom napunjen više od pola, ali ima kamen gdje kornjače mogu izaći na suho. Imaju grijač i umjetne biljke, ali me zanima da li im je to možda previše vode? Naime, uopće ih nisam vidjela da idu na kamen, stalno su na dnu akvarija, malo plivaju, dođu do površine, gurnu glavu van i ponovno se zavlače pod kamen. Nisam nikad imala kornjače pa me zanima da li je u redu da imaju tako puno vode i tako veliki akvarij? Molim Vas da mi pomognete savjetom. Unaprijed se zahvaljujem, TanjaO: Nemoguće je imati preveliki akvaterarij za kornjače. Možete imati premali prostor i premalu količinu vode u akvaterariju. Minimalna dubina vode iznosi otprilike tri do četiri debljine kornjačina oklopa. Bitno je kornjači omogućiti slobodno plivanje i suhi dio u akvaterariju na koji će moći lako izaći i odmoriti se.U akvaterariju je bitno osigurati slijedeće uvjete:Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti ).Osim temeperature važno je osvijetljenje, koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svijetlo, koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop.Prehrana je isto vrlo bitna, nije poželjno kornjače hraniti jednolično.Obogačivanje hrane vitaminima je poželjno, također je za preporučiti da u prehranu uvedete sirovo meso barem dva puta tjedno (piletina,riba,jetrica...). Na ponašanje kornjača ne možete utjecati, pogotovo na to koliko će vremena provesti na suhom ili u vodi.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zovem se Tomislav i imam 13 godina. Želim se baviti teraristikom i zanima me sve o brachypelma smithy i grammostoli Aurepchyoda. S obzirom da sam asmatičar, zanima me da li moje zdravlje dopušta držanje tarantule. Ako ne, možete li mi preporučiti neku drugu egzotičnu životinju? Oduvijek mi se sviđao kameleon. Hvala, Tomislav O: Brachypelma smithi spada u podporodicu Theraphosinae, a potječe iz Meksika. Ovaj rod obuhvaća oko 20 vrsta. U prirodi žive na tlu i to oko 30 godina (ženke). Tarantule su beskralježnjaci, odnosno imaju exoskelet ili vanjski kostur. Da bi mogle rasti, moraju promijeniti kožu. Presvlačenje kože ovisi o vrsti, starosti, te uvjetima držanja. Mlade tarantule se u istoj godini života presvuku 5 - 6 puta, dok odrasle tarntule jednom u dvije, tri godine. Tjednima pa i mjesecima prije presvlačenja prestaje jesti, a na abdomenu potamni. Kada dođe vrijeme presvlačenja, tarantula naparavi paučinu, a presvlačiti će se ležežeći na leđima, te će provesti nekoliko sati na toj paučini. Nakon presvlačenja, će još nekoliko dana mirovati, a kasnije, kada se nova koža osuši, početi će jesti. Presvlačenje traje 12-15 sati. Za to vrijeme trabalo bi povećati vlažnost terarija. Tijelo tarantule je građeno od glave i zadnjeg dijela. Na glavu se nadovezuju udovi i kliješta. Na gornjem dijelu glave nalaze se četiri para očiju. Mozak čine nakupine živčanih stanica. U zadnjem dijelu tijela nalazi se želudac.Tarantule se uglavnom hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama itd. Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnu probavu. Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima. Ako tarantula počne odbijati hranu, to znači da se prejela ili se priprema za presvlačenje.Tarantule imaju četiri para nogu, te dvije prednje, koje im zapravo služe kao ruke. Kod odraslih tarantula dobro se razlikuje spol. Mužjacima nakon zadnjeg presvlačenja izrastu kuke, koje im služe za pridržavanje čeljusti ženke prilikom parenja. Ako se odlučite za dvije tarantule, najbolje ih je svaku držati zasebno u terariju. Pošto je ovo vrsta koja živi na tlu, terarij ne smije biti previsok, a mora biti u pravilu barem tri puta duži i širi od raspona tarantulinih nogu, dakle veličine barem 40x30x30.Podloga je vrlo bitna u terariju i trebala bi biti debljine najmanje desetak centimetara. Od podloga se mogu koristiti treset pomiješan s korom drveta ili kora drveta pomiješana sa zemljom za cvijeće. Zemlja ne smije biti tretirana pesticidima, a koru drveta je preporučljivo spržiti u pečnici ili prokuhati u vodi.Temperatura u terariju trebala bi biti od 22-29 °C, koju ćete postići upotrebom podnih kabelskih grijača ili samoljepljivim grijačima, koji se lijepe postranično na terarijsko staklo. Optimalna temperatura je vrlo bitna, jer u protivnome često dolazi do zdrastvenih problema. Temperaturu možete kontrolirati termometrom, kako biste eventualna odstupanja mogli korigirati. Osim temperature vrlo je važna i vlaga, koja mora iznositi od 60-85%. Vlagu ćemo održavati postavljanjem posudice s vodom i svakodnevnim špricanjem terarija. Bez dovoljno vlage tarntule dehidriraju i imaju problema s presvlačenjem. Postotak vlage pratimo postavljanjem higrometra. Ako želite tarantulu noću promatrati možete koristii crvene ili plave lampe od 25 W.Dlake koje se nalaze na tijelu tarantula mogu izazvati različite kontaktne alergijske reakcije na koži, ali isto tako ako se udahnu i reakcije od strane dišnog sustava. Stoga Vam savjetujem da se još savjetujete sa svojim liječnikom koja bi životinja za Vas došla u obzir.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Iz vaših odgovora drugim korisnicima vidim da ne mogu sama riješiti problem svojih kornjačica (jedna ima oteklinu oko uha), no Vas molim da me uputite u koju veterinarsku ambulantu otići kada se radi o vodozemcima (Zagreb, Dubrava)? I može li crvenouha kornjača podnijeti takav "put" bez vode ili to nije preporučljivo? Hvala Vam unaprijed, srdačan pozdrav! Ines O: Kornjače su gmazovi (reptili). To su hladnokrvne životinje čija tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okoliša. Neke kornjače žive na kopnu, a neke u vodi (morske i slatkovodne kornjače). Naziv "crvenouha" kornjača odnosi se na tropsku vodenu kornjaču Trachemys scripta elegans, koja je u nas vrlo čest kućni ljubimac. Veći dio vremena ove kornjače provode u vodi, a isto tako je važno znati da se hrane iz vode. Dio vremena provode izvan vode, uglavnom se sunčajući.Njihov oklop i koža prilagođeni su pretežno životu u vodi i duže isušivanje nepovoljno utječe na epidermis što ga dovodi u stanje smanjene otpornosti. Koža je najveći organ na tijelu životinja, a najvažnija je njena zaštitna funkcija. Na koži i sluznicama kornjača nalazi se fiziološka mikroflora koju čine različiti mikroorganizmi. U optimalnim uvijetima, na intaktnoj koži i oklopu, one ne predstavljaju nikakav problem. Narušavanjem ravnoteže epidermisa otvaraju se ulazna vrata različitim mikroorganizmima koji tada izazivaju oboljenja različitog stupnja.Ne treba posebno naglašavati da je životinji potrebna i voda za piće. Koliko dugo kornjača može bez posljedica ostati bez vode ovisi o vrsti, starosti i kondiciji pojedine jedinke. Bitan čimbenik je vlažnost i temperatura zraka, odnosno podloge, te opće stanje same životinje. Mlađe i manje životinje teže će podnijeti duži boravak izvan vode.Iako niste naveli koliko bi transport trajao, pretpostavljam da s povratkom ne bi bio duži od 2 - 3 sata. Za taj period je dovoljno životinju smjestiti u plastičnu posudu manjih dimenzija (kako ne bi klizila i ozlijedila se), a na dno staviti malo vode tako da joj je glava iznad njene površine. Transporter treba imati dovoljno otvora za zrak. U Pet centar prodavaonicama naći ćete praktične transportere za Vašeg ljubimca. Kako je putovanje za kornjače stresna situacija, preporučam Vam da prije i nakon transporta kornjači dodate u hranu vitamine.Što se tiče pregleda i liječenja kornjača, u Zagrebu ne postoji specijalizirana ambulanta za gmazove. Na vlasnicima je da osobno kontaktiraju pojedine ambulante i na taj način dobiju informaciju o mogućnostima liječenja.Životinju svakako možete odnijeti na pregled na klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Razmišljam o kupnji pustinjske iguane, možete li mi reći nešto o uređenju terarija? Hvala, Marko O: Pustinjske iguane ili Dipsosaurus dorsalis, pripadaju porodici Iguanidae, a u prirodi obitavaju u području sjevero-istočne Kalifornije, južne Nevade, Utaha, Arizone, Novog Meksika, te na nekim Kalifornijskim otocima. Žive u pustinjskim predjelima, i to više na stjenovitim i kamenitim dijelovima pustinja, koje koriste za zaklon od vrućina i predatora. Ova vrsta guštera podnosi visoke temperature bolje od ostalih pustinjskih guštera, pa ćemo ih često susresti kako se sunčaju na stijenama i pustinjskom kamenju i pri vrlo visokim temperaturama. Ove iguane dosegnu veličinu od oko 40 cm s vrlo dugim repom, koji je duži do jedan i pol puta od dužine tijela. Boja tijela je smeđa, s tamnijim nijansama smeđe i sive boje na repu i hrbatu, te je upravo zbog toga i dobila ime dorsalis. Ima malu glavu s velikim očima i ušima koje pažljivo osluškuju svaki zvuk u pustinji, kako bi uvijek bile na oprezu od predatora.U prirodi se hrane hranom biljnog porijekla, koja i čini osnovni menu ove vrste iguane, no ponekad se počaste i kojim insektom, najčešće nakon hibernacijskog perioda, kako bi što prije nadoknadile potrebnu energiju. Pustinjske iguane u prirodi hiberniraju, a sredinom ožujka se bude iz zimskog sna, te se pripremaju za parenje, koje se obično dešava u travnju i svibnju. U svibnju i lipnju obično izlegu 2 - 10 jaja, iz kojih će se potkraj srpnja i u kolovozu izleći mladi. Mladunčad ima karakterističnu roza nijansu na trbuhu.Terarij mora biti veličine minimalno 350 - 400 litara, kako bi ovaj gušter imao dovoljno prostora za kretanje. Dno terarija je potrebno prekriti pustinjskim pjeskom kojeg možete nabaviti u našim trgovinama i to u više boja. Na pijesak je potrebno staviti nekoliko manjih stijena ili kamenja. Takav dekor je potrebno prije dobro oprati u vrućoj vodi. Stijene i kamenje je potrebno učvrstiti akvarijskim silikonom za dno terarija, kako se iguana ne bi ozlijedila skrivajući se pored kamenja. Osim stijena, potrebno je staviti i bilje i to najbolje umjetno bilje, kako bi se gušter mogao penjati i skrivati. Jedan dio bilja potrebno je smjestiti u terarij u kojem je veća temperatura, u blizini žarulje, a drugi dio bilja se postavlja u hladniji dio terarija. Na taj način će gušter izabrati mjesto koje mu najviše odgovara.U hladniji dio terarija potrebno je staviti i posudicu s vodom, koja će imitirati izvor vode u pustinji. Iguana će vrlo brzo shvatiti za što joj ta posudica služi. Temperaturu u terariju ćete održavati specijalnim grijačima za terarije. Temperatura u hladnijem dijelu terarija bi trebala iznositi oko 26°C, dok u toplijem dijelu i do 37°C. Savjetuje se postavljanje žarulje Sun Glo, pa i Heat glo, kako bi se postigla temperatura od 45°C na sunčalištu. Navečer se ova žarulja isključuje, kako bi temperatura u terariju pala i postigla se noćna temperaura od 16-25°C. Ovu temperaturu nije problem postići u ljetnim mjesecima, no u zimskim mjesecima vjerojatno ćete morati koristiti i Night glo osvijetljenje. Svakako postavite i termometar, kako biste imali točan uvid u temperaturu u terariju. Idealna temperatura vrlo je bitna za normalano odvijanje procesa probave, jer u suprotnome često dolazi do probavnih poremećaja koji mogu završiti i fatalno.Osim temperature vrlo je bitno i UV osvjetljenje, posebice UVB spektra, kako bi se omogućila nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu. Manjak ovog vitamina dovodi i do manjka kalcija, a time i do koštanih metaboličkih bolesti, od kojih je glavni simptom hipokalcemija - smanjena razina kalcija u krvi, što se klinički manifestira problemima lokomotornog sustava, te koštanog dijela usnog aparata. Ovo osvjetljenje je potrebno omogućiti oko 12 sati dnevno.U zatočeništvu najčešće jedu goruščicu, maslačak, salatu, peršin, mrkvu, hibiskus, raštiku, geranij, krušku itd. Svakako je potrebno voditi računa da je voće i povrće uvijek svježe, te da nije tretirano pesticidima i drugim otrovima. Uz hranu potrebno je dodavati i multivitaminske pripravke, te pripravke kalcija.

Odgovara: Ivan Marić, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam malu kornjačicu koja ne može bez vode, stalno se kupa i uživa u tome, no svejedno je jako plašljiva. U 8. mjesecu moja se obitelj sprema na more i ja je nemam gdje ostaviti, što bi značilo da je moram povesti sa sobom u auto na dugačak put. Bojim se da neće preživjeti sve te zavoje i ne znam uopće gdje da ju stavim. Molim vas par savjeta za dobrobit moje male kornjačice. Hvala, Ivona O: Najbolja varijanta za kornjaču bi bila da ne ide na put ako je to ikako moguće. Transport je stres za svaku životinju a kod vodenih kornjača je otežavajuća okolnost što bi trebala biti u vodi. Stoga Vam prvenstveno savjetujem da za vrijeme ljetovanja kornjačicu povjerite na čuvanje nekom od rodbine ili prijatelja, u koga imate povjerenja.Ukoliko nemate nikakvu opciju za ostaviti kornjaču kod kuće, preporuka je da kupite mali ili srednji plastični akvarij s poklopcem, zapremnine 1,5 do 9 litara koji možete naći u Pet centar dućanima. Akvarij napunite negdje do pola vodom i stavite unutra manji kamen koji će dijelom biti iznad površine vode, kako bi kornjača mogla isplivati iz vode. Kada doputujete u svoje odredište, kornjaču premjestite u njen stalni akvarij.Preporuka je prije i nakon transporta kornjači dodati vitamine u hranu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Htjela bih nabaviti gekona tokaya, ali sam pročitala da su oni najagresivnija vrsta guštera, zanima me da li je to istina, koliko narastu i da li su aktivni danju ili noću? Hvala! Tea O: Tokay gekoni prirodno potječu iz Jugoistočne Azije. Relativno su veliki, blijedo sive boje s plavkastim mrljama (tamna okolina) te tamnosiva boja s crvenim mrljama (svjetla okolina). Kao većina gekona, oviparni su i jedu insekte. Tokay gekoni imaju specijalizirane lamele na prstima koje im omogućuju hodanje po vertikalnim površinama čak i stropovima. Suprotno uvriježenom mišljenju ove lamele nisu ljepljive već su sastavljene od malih, mikroskopske veličine filamenata (niti) koje pronalaze jednako sitne nesavršenosti na površini kojom hodaju (čak i staklo).Kao većina guštera, tokayi imaju sposobnost mijenjanja boje u ovisnosti u kakvoj okolini se nalaze; mogu potamniti ili posvijetliti svoje tijelo i mrlje kako bi se bolje uklopili u okolinu.Unatoč činjenici da tokay gekonima izvrsno odgovara živjeti uz čovjeka (izvor hrane i skrovišta) jedni su od najmanje druželjubivih gekona. Poznati su po svom naglom temperamentu, grickanju ruke koja ga hrani, čisti ili na druge načine dolazi u njegovu blizinu. Njihovi ugrizi su moćni - uhvate se za ruku i puštaju jedino kad to njima odgovara.Kontakt sa ljudima može kod ove vrste biti vrlo stresan jer su poznati po tome što preferiraju biti solitarne životinje. Za pripitomljavanje treba znatna količina strpljenja. Počinje se sa diranjem gekona, a potom držanjem. Većina gekona vrlo dobro prihvaća ovakve bliske kontakte dok je u terariju. Prema iskustvima vlasnika, ove vrste gekona, uspjeli su u potpunosti pripitomiti tokay gekona, no savjetuju da ako tražite jednog od gekona bolje je riješenje leopard gekon ili pak fat-tailed gekon.Ukoliko se ipak odlučite na tokaya samo nekoliko smjernica o smještaju. Trebalo bi ga smjestiti u adekvatno opremljenom terariju, a imajte na umu i činjenicu da ih se rijetko viđa tijekom dana jer su isključivo noćne životinje. U terariju treba osigurati biljke na koje će se penjati ili skrivati, a istovremeno će održavati vlagu u terariju. Terarij bi trebao biti veličine minimalno 75 litara kako bi se omogućilo dovoljno prostora za kretanje i skrivanje te za omogućavanje uspostavljanja temperature (dnevna 24-32°C, a noćna 21-27°C).Što se prehrane tiče treba ih hraniti svakodnevno (crvčci, zoophobasi i sl.), a veći tokayi i pinki miševe. Općenito ne piju iz posude za vodu tako da se svakodnevno jedna strana terarija mora prskati (u večernjim satima). Drugi način povećanja vlage u terariju i osiguravanja vode za gekona je smještanje kockica leda na vrhove biljaka (otopljena voda se slijeva te je on može "polizati").

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kornjaču koja od prije tri dana neće jesti, samo leži na kamenu, nešto guta, napinje se i otvara usta. Molim Vas za savjet. Hvala, Sabina O: Uzroci koji dovode do različitih zdravstvenih problema u kornjača su najčešće neadekvatni uvjeti u terariju. Preniska temperatura, ispod 25°C dovodi do usporavanja metabolizama, a hrana koja zaostaje u probavnom traktu truli, što može izazvati probavne probleme. Na nižim temperaturama kornjačama se uspori metabolizam te prestaju jesti i postaju podložnije različitim infekcijama i drugim oboljenjima. Svakako provjerite temperaturu u terariju, a sada dok je kornjačica u ovakvom stanju, dok se ne oporavi povisite temperaturu na 30°C. UV osvjetljenje je vrlo važno u terariju, koje potiče sintezu vitamina D3, odgovornog za transport i metabolizam kalcija u oklop i ostale koštane dijelove tijela. Vrlo je važan UVA i UVB spektar zračenja. Nedostatak ovog spektra zračenja dovodi do problema s oklopom, koji se manifestiraju kao mekšanje oklopa. Kornjače su poznate kao veliki onečiščivači vode, te ostaci hrane i izmet vrlo brzo onečišćuju vodu uslijed čega dolazi do nakupljanja nitrata i nitrita u vodi. Ove tvari često iritiraju oči u kornjača te druge dijelove tijela pa je svakako potrebno postaviti adekvatnu filtraciju u terarij, kako bi voda što duže ostala čista. Kod svake promjene vode potrebno je staviti u vodu sredstva za pripremu vode, koja vežu klor i teške metale. Možete koristiti sredstva za pripremu vode za akvarijske ribice, kao što su Dajana Start plus i slični preparati. Osim navedenoga, i prehrana je vrlo bitna. Osim tvorničke briketirane hrane i račića, potrebno je da prehrana sadržava sirovo bijelo pileće meso, mljevenu junetinu i teletinu, ribu, pileće jetrice, salatu, mrkvu itd. Meso je vrlo bitno u prehrani te prehrana koja se bazira samo na tvorničkoj hrani završava zdravstvenim problemima. Ponekad se preporuča dodavanje i sipine kosti za ptice kao izvor kalcija te vitaminskih preparata.Simptomi koje Vi opisujete, kao hvatanje zraka, mogu ukazivati na probleme sa dišnim sustavom. Najčešće se radi o prehladi, koja vrlo brzo prelazi u upalu pluća, na koju se često nadovezuje i upala uha. Točna dijagnoza upale pluća može se postaviti jedino na temelju kliničke slike i potvrde RTG pretragom od strane veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača. Pneumonia (upala pluća) se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti terapijom antibiotika. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove, često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetit. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet.Ukoliko ste pod žigovima na tijelu mislili na neke promjene na koži ili oklopu takvog oblika one mogu biti posljedicom gljivičnih i bakterijskih infekcija, nedostataka vitamina te velike količine nitrata i nitrita u vodi. Svakako Vam preporučam da svoju kornjačicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dugo već vrtnu kornjaču, izlegla se i male su osjetljive tako da sam ih odvojila iz vrta i stavila u akvarij. Što im mogu dat za jesti, što im je potrebno u akvariju? Hvala unaprijed. Franka O: Iako niste naveli, najvjerojatnije mislite na kopnenu kornjaču, poznatiju pod imenom čančara. Čančara (Testudo hermanni) u Republici Hrvatskoj je zakonom zaštićena vrsta životinje. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Za svaku prouzročenu štetu nedopuštenim radnjama u odnosu na ovu zaštićenu životinjsku vrstu, a prema članku 1. Pravilnika o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na čančari utvrđena je kazna u visini od 4.000,00 kn. Ova vrsta kornjače nije zaštićena samo na nacionalnoj, već i na internacionalnom nivou (CITES) i za njeno držanje morate imati posebnu dozvolu nadležnog ministarstva.Čančara naseljava područje Španjolske, južne Francuske, Italiju, Siciliju, obalna područja Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Rumunjske. U Hrvatskoj je česta u Dalmaciji, uzduž Velebita, na Kvarnerskom otočju je puno rjeđa. Kontinentalni dio Hrvatske joj nije prirodno stanište, gdje je ljudi donose i drže često u svojim vrtovima. Na balkanskom poluotoku razlikujemo dvije podvrste Testudo hermanni boettgeri i Testudo hermanni hermanni. Čančare žive zasebno, jedino u vrijeme parenja pronalaze pripadnike svoje vrste. Čančare se pare najčešće nakon zimskog sna, u svibnju ili lipnju. Ženke šire karakterističan miris, kojim privlače mužjake. Mužjak miriše i gricka ženku za prednje noge i glavu. U ovoj situaciji mužjak zna biti dosta agresivan pa često dolazi do ozlijeda, osobito ako ženka odbija se pariti. Kada ženka prihvati mužjaka, parenje započinje, a mužjak se počne glasati piskutanjem. U mužjaka sperma se stvara tijekom ljeta, kao i kod ženki jaja, koja u potpunosti razviju do proljeća, kada izlaze iz hibernacije. Ljuska jajeta se u potpunosti razvija nakon oplodnje. Zanimljivo je da se ženka ne mora svaki puta pariti da bi došlo do oplodnje, već imaju sposobnost zadržavanja sperme u organizmu i do četiri godine. Nakon oplodnje ženka počinje tražiti mjesto gdje će položiti jaja. Najčešće bira zaklonjeno mjesto, koje je izloženo suncu, te stražnjim nogama kopa. U udubinu u zemlji polaže najčešće 6-8 jaja (3-15), koje nakon toga ih zatrpava i odlazi. Inkubacija jaja traje 60-90 dana, ovisno o temperaturi. Temperature od 30 stupnjeva celzijusa su najpogodnije, dok kod nižih temperatura inkubacija traje duže. Mladunci izlaze iz jaja najčešće u rujnu, probijajući ljusku jajeta, veličine su oko 3-4 centimetra i odmah su spremni za samostalan život. U prvim danima života oklop je mekan, naboran, ali već nakon par dana postaje ravniji i čvršći.Mlade čančare svakako bi bilo najbolje smjestiti u prethodno pripremljen terarij. Ovisno o broju kornjača, terarij mora biti dovoljno prostran kako bi kornjačice se mogle nesmetano kretati. Na dno terarija kao podlogu savjetujem zemlju, koja nije gnojena. Često se kao podloga koristi šljunak, pjesak, piljevina, što nikako nije preporučljivo. Obavezno je osvijetljenje sa UV spektrom, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, odgovornog za resorpciju i metabolizam kalcija u oklop i druge koštane strukture. Dakle, pošto ne žive u prirodi, i nisu izložene sunčevom svijetlu, ovakvo osvijetljenje će biti neophodno kako bi imale čvrst oklop. Čančare obično koriste jedno mjesto u terariju gdje obavljaju nuždu, stoga kod čišćenja, ne treba očistiti sve, kako bi ostao miris, po kojem će čančara ponovo prepoznati svoje mjesto za obnavljanje nužde. U terarij treba smjestiti i posudu ili bazenčić sa vodom, koji nije predubok, da se kornjače ne bi utopile. Možete staviti i kamene ploče (da bi mogle trošiti nokte) ili komad drveta, te nekakav zaklon gdje bi se mogle skrivati. Jedna strana terarija bi trebala imati pored UV neonke i lampu koja će zagrijavati terarij na 35 stupnjeva celzijusa, a druga strana bi bila hladnija i vlažnija, koju bi koristile za spavanje. Kornjačama u drugoj godini života svakako treba omogućiti hibernaciju, koja opet zahtijeva specijalne uvjete u zatočeništvu, osim ako ćete ih kasnije držati vani, one će same proći cklus koji je potreban da dođe do hibernacije. Što se tiče prehrane, bilo je različitih polemika i diskusija i sa znanstvene strane. Mišljenja sam da čančare nisu isključivi vegetarijanci, te postoje znanstveno dokazane činjenice da čančare u prirodi ponekad pojedu i kojeg kukca , puža i slično, što se ipak događa vrlo rijetko. No, to svakako ne znači da ju treba hraniti hranom animalnog podrijetla, koja će vrlo brzo zasigurno dovesti do oštećenja različitih organskih sustava, a osobito bubrega. Ipak, savjetujem da u zatočeništvu se držite prehrane bazirane na hrani biljnog podrijetla. Možete davati povrće i gotovu tvorničku hranu za kopnene kornjače. Ipak, razmislite da kornjače vratite u njihovo prirodno stanište, gdje će zasigurno imati najbolje uvjete života.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Htio bih kupiti smaragdnog pitona pa bi mi  trebale informacije o prehrani, veličini terarija itd. Unaprijed zahvaljujem, Dino O: Corallus caninus pripada porodici kržljonoška (Boidae). U rodovima ove porodice obuhvaćene su najveće zmije na svijetu. To su sve redom zmije koje svoj plijen ubijaju stiskom, gušenjem. Neke vrste mogu svojom veličinom i snagom biti opasne i za čovjeka. Niti jedna vrsta iz ove porodice nije otrovna. Porodica ima ukupno 23 roda sa, koliko je do sada poznato, 88 vrsta. Ove zmije narastu do dužine od od 2-3 metra. Što se držanja u zatočeništvu tiče posebnu pozornost treba obratiti prehrani, temperaturi i vlazi zraka.Ove zmije se hrane relativno malim životinjama (glodavci). Imaju vrlo sporu izmjenu tvari, te bi npr. jedna 150 cm duga zmija trebala pojesti svakih 14 dana manjeg štakora. Temperatura u terariju bi trebala danju biti 28°-30°C, a noću oko 25°C. Vlaga zraka trebala bi biti konstantno vrlo visoka, preko 70%. U samoj nastambi bi trebali postaviti šire grane za penjanje, čime bi životinju smjestili u prostor nalik njenom prirodnom staništu. Sama dimenzija terarija može se izračunati prema okvirnoj formuli kako slijedi: duljina + širina terarija = duljina tijela zmije (+/- 10 cm).

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Iguanu mjesec dana. Prije tjedan dana prestala je piti vodu i jesti pa je dehidrirala. Zadnji zglob je jako naotekao i nikuda se ne kreće. Ja bih vas molio da mi što prije pomognete da spasim svog igy-a. Hvala unaprijed, Denis O: Metabolička bolest kostiju (MBDs) jedna je od najčešćih uzroka šapavosti, te skeletnih i spinalnih deformiteta u gmazova, a javlja se u okviru ostalih koštanih oboljenja, kao što su osteodistrofija, osteomalacija, osteoporoza, frakture kostiju itd. Deformiteti (otečenja i sl.) koji nastaju najčešće su lokalizirani na mandibuli, ekstremitetima, kralježnici, a mogu biti simetrični ili asimetrični. Zahvaćeni ekstremiteti najčešće su otečeni, a kretnje su ograničene. Ovakve promjene je vrlo važno na vrijeme uočiti, kako bi izbjegli dodatne komplikacije, koje se često manifestiraju kao septični artritis ili degenerativa bolest kostiju, te artikularni i periartikularni giht, osificirajuća spondiloza, hipertrofična osteopatija (proliferacija periosta dugih kostiju). MBDs može biti posljedica manjka nutritivnih elemenata ili renalnog podrijetla. U zelenih iguana najčešće je uzrokovana manjkavom prehranom, te neadekvatnim uvjetima držanja. Sekundarni paratireoidizam jedan je od čestih oblika MBD-a, a najčešće se manifestira i dijagnosticira u gmazova, uzrok mu je manjkava prehrana, a najčešće zahvaća kosti mandibularnog i maksilarnog područja. Najčešći i najvažniji faktor je manjak vitamina D3 , te neizbalansiran odnos kalcija i fosfora u hrani, kao i neizloženost UV spektru sunčevog zračenja, koji ima i najvažniju ulogu u sintezi D3 vitamina te resorpciji i transportu kalcija u koštane strukture. UV zračenje reagira s kožom, odnosno pretvara kolesterol u inaktivni vitamin D3, te vitamin D3 u hormon dihidroksiholekalciferol (DHCC) kroz kanale koji obuhvaćaju jetru i bubrege. Aktivna forma DHCC-a služi organizmu za apsorpciju kalcija iz intestinalnog trakta. U prirodi se ovakva patologija gotovo nikada ne javlja, dok je u zatočeništvu česta pojava, zbog nedostatka ili neadekvatne UV rasvjete u terariju. Sekundarni paratireoidizamje rezultat je prekomjernog lučenja paratireoidnog hormona paratireoidne žlijezde, što je uzrokovano hipokalcemijom. U tom slučaju kalcij se resorbira iz kostiju kako bi organizam nadoknadio deficit, što se manifestira dalje kao "slabost" kostiju. Kod mladih životinja ovo stanje nazivamo rahitis, a kod starijih osteomalacija. Deficit kalcija uzrokuje i parcijalnu depolarizaciju živaca i muskulature, što se klinički očituje paralizom, grčevima, anorexiom, tetanijom, tremorom, hiperrefleksijom, prolapsusom kloake (kalcij regulira i crijevnu peristaltiku) itd.Osim metaboličkih bolesti vezanoh za skelet, u zelenih iguana pojavljuju se i osteosarkomi, odnosno maligni tumori kostiju, koji su najčešće lokalizirani na stražnjim ekstremitetima, u predjelu skočnog i koljenog zgloba, te prstiju. Ovakva stanja liječe se kiruški, a prognoza ovisi o veličini područja infiltriranog tumorom i eventualnim meta procesima. Prema Vašem opisu velika je vjerojatnost da se kod Vaše iguane radi o MBD-u, što zahtjeva urgentnu veterinarsku intervenciju. Ovakvo stanje liječi se parenteralnom aplikacijom kalcijevih preparata, no vrlo je bitno odrediti ispravnu dozu s obzirom na vrstu, masu životinje i trenutno stanje. Prevelike doze mogu uzrokovati srčani zastoj. Svakako se javite veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju gmazova. Ono što Vam još savjetujem je da svakako obratite pozornost na uvjete u terariju, te ishranu, koji su najčešće uzroci ovakvim stanjima. Dnevna temperatura u terariju trebala bi biti 27-30°C, dok noćna temperatura ne bi trebala biti manja od 21°C. Temperatura na sunčalištu bi trebala biti oko 32°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijala probava, te drugi fiziološki i metabolički procesi. Ako je temperatura niža, dolazi do truljenja hrane u probavnom traktu i pada imuniteta, te gušter postaje podložan infekcijama. Osim temperature, vrlo je važna i vlaga koja bi se trebala kretati u vrijednostima od 70-80 %, a održava se svakodnevnim prskanjem terarija toplom vodom. Vlaga se podiže za vrijeme presvlaćenja. Premalo vlage u terariju dovodi do dehidracije organizma.Osvjetljenje treba biti UVA i UVB spektrom, kako bi se u organizmu odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za resorpciju i transport kalcija u koštane strukture. Repti Glo lampe nemaju full spektar zraćenja, te je potrebno dodavanje u prehranu vitaminsko-mineralnih dodataka, koji imaju - pored ostaloga - dovoljne količine kalcija i fosfora. Omjer kalcija i fosfora bi trebao biti 2:1. Lampe s UV spektrom trebaju biti oko 30 cm od tijela iguane, zaštićene kako se iguane ne bi opekle, a mijenjaju se svakih 6 mjeseci.Inaće, vitaminsko-mineralne dodatke prehrani možete prvih mjesec dana dodavati svakodnevno, dok se stanje ne popravi, i to: JBL MicroCalcium, JBL TerraVit, Beaphar Reptile Minerals, te Exo Terra Electrolize. Nakon toga dovoljno je dodavanje vitamina i minerala 2-3 puta tjedno. Iguane su biljojedi. Hrana mora sadržavati oko 90% povrća, dok 10% sačinjava voće. Nikako ne davati hranu animalnog podrijetla, jer animalni proteini vrlo brzo dovode do zatajenja bubrega i jetre.Od povrća možete davati raštiku, mišancu, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelinu, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salatu endiviju, metvicu, korijander, grašak, slatki krumpir, gljive, namočeni zeleni grah. Ovo su namirnice dobre nutitivne vrijednosti. Bitno je da je obrok raznolik. Od ostalog povrća, možete davati krastavce, rajčicu, luk, masline, bućice, rotkvice, s time da treba imati na umu da su ovo namirnice slabe nutritivne vrijednosti. U ograničenim količinama treba davati mrkvu, kelj, brokulu, repu, špinat, zbog oksalata i goitrogena koje sadržavaju.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam jednu crvenouhu kornjaču staru dvije godine. Dok je bila na suhom, iz repa joj je izlazilo nešto crno i ljigavo, to je stalno uvlačila i izvlačila i u zadnje vrijeme slabije jede i dugo joj se guli koža. Zanima me da li je to normalna pojava ili neka bolest?! Molim vas za pomoć! Unaprijed hvala, Antonija O: Izvodni kanali spolnog i mokraćnog sustava u gmazova završavaju u kloaki. Kornjače imaju, za razliku od zmija i guštera (koji imaju dva hemipenisa), samo jedan penis, kao jedinstveni kopulatorni organ. Ponekad se dešava da penis bude prolabiran izvan otvora kloake u okolinu. Ako kornjača povremeno retrahira (uvlači) penis unutar kloake, to je sasvim normalna pojava. No ukoliko penis ostaje prolabiran, bez da ga kornjača retrahira u kloaku, smatra se patološkim stanjem. Još nije u potpunosti poznat uzrok prolapsusa. Stres, prehrana, sekundarni paratireoidizam uzrokovan manjkavom prehranom, crijevne infekcije ili paraziti, generalizirana oboljenja, opstrukcije probavnog sustava, trauma, te slabi mišići kloake neki su od mogućih uzroka, no niti jedan nije posebno izdvojen. Iz tog razloga nema poznate preventive kako bi se spriječilo ovo stanje.Prolabiran penis vrlo brzo postane edematozan, što i onemogućuje vraćanje u kloaku, a sam penis postaje izložen daljnim traumama, koje završavaju krvarenjima, pa i nekrozom.Kod Vaše kornjače najvjerojatnije se radi o fiziološkoj pojavi (vezanoj uz nastupanje spolne zrelosti) retrakcije penisa i nema potrebe za ikakvom intervencijom. Ukoliko se desi da penis zaostaje izvan kloake, svakako potražite veterinarsku pomoć.Slab apetit može biti posljedica neadekvatnih uvjeta u akvariju ili manjkave prehrane, ali i parazitarnih i unutrašnjih oboljenja organizma. Svakako provjerite temperaturu vode u akavariju (minimalno 25°C), adekvatnost osvjetljenja (UV lampe, koje se obavezno mijenjaju nakon 6 mjeseci), te kvalitetu prehrane (pileće i teleće meso, jetrice, srca, ribe, povrće). Savjetujem dodavanje multivitaminski pripravaka munimalno 2 - 3 puta na tjedan, te sipinu kost za ptice.Ljuštenje kože i oklopa u kornjača može biti fiziološka pojava, a može ukazivati i na nedostatak nutritivnih elemenata u prehrani, lošu kvalitetu vode, te na infekcije bakterijske i gljivične etiologije na koži ili unutar organizma.Izmjenjivanje kože i oklopa je redovita pojava u kornjača, no razlikuje se od ljuštenja kože kod ostalih reptila. Kod ostalih reptila ljuštenje je vidljivije i intezivnije, dok je kod kornjača to gotovo nezamjetno. Rubovi pločica na oklopu se počinju izdizati, te naposljetku otpadnu. No sve pločice ne otpadaju istovremeno. Ispod odignutog dijela često se nakuplja zrak. Ovakva pojava je vidljiva kada je kornjača u vodi, kada se oklop presijava u bakrenu ili bijelu boju. Nikada nemojte kožu koja se ljušti ili oklop na silu skidati. U tom slučaju često se dešavaju ozljede i defekti tkiva koji predstavljaju idealan medij za razvoj mikroorganizama, a dešava se i da se skine preveliki i preduboki dio, pa koštani i mesni dio direktno komuniciraju s okolinom, što uz krvarenje, često završava i infekcijom. Ukoliko Vaša kornjača razvije još neke simptome, svakako potražite pomoć veterinara, a za sada uz raznoliku prehranu, vitaminske preparate, povisite temperaturu vode na 30°C, kako bi ubrzali metabolizam, te potaknuli imunološki odgovor.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije mlade crvenouhe kornjače u staklenom akvaterariju 80x40x40 cm, do pola ispunjenim vodom sa suhom terasom 40x20 cm. Rasvjeta je do sada bila samo obična reflektorka uperena u mjesto za sunčanje, a od danas sam nabavio i Sera terra UV special neonku (60cm, 18w, 30% UVA, 4% UVB). Ono sto me zbunjuje je sljedeće: koliko vremena dnevno ova neonka treba raditi? Ova obična lampa je do sada radila imitirajući neki prirodni ciklus dan/noć (pošto je akvaterarij u prostoriji bez dnevne svjetlosti). Treba li i neonka biti uključena isto toliko vremena? Na http://www.sera.de/index.php?id=223&L=1 sam našao zbunjujuću informaciju da je neonku potrebno uključivati 2 x tjedno po 5 min (?). No na večini drugih mjesta spominje se da i ove UV neonke također trebaju radti imitirajući prirodni noć/dan ciklus, tj. u intervalima od ~12h. Pomagajte pošto sam potpuno zbunjen. Veliko hvala unaprijed, MilanO: Svjetlost je od najbitnijih faktora u životu svih živih bića, pa tako i kornjača. Svjetlost ima veliku ulogu u svim fiziološkim procesima, naročito za vrijeme rasta, kada je vrlo važna za pravilan razvoj skeleta, odnosno oklopa. Reptili imaju tetrakromatski vid, odnosno na mrežnici imaju četiri različite vrste fotoreceptorskih stanica, koje su u stvari receptori za četiri različite valne dužine svjetlosti, koje utječu na razmnožavanje i ishranu. Kornjačama u zatočeništvu treba omogučiti emitiranje sunčevog svjetla specijalnim lampama s UVA i UVB spektrom zračenja. Pri kupnji treba voditi računa da su to lampe za reptile, jer sve lampe nisu iste, niti im odgovaraju. Spektar UV zračenja je potreban kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3 u organizmu, odgovornog za transport i resorpciju kalcija u oklop i ostele skeletne strukture. Ovaj vitamin nalazi se u hrani biljnog i životinjskog podrijetla, ali u količini koja nije dovoljna, pa je stoga UV osvjetljenje neophodno. UVA dio spektra stimulira apetit u reptila, te nagon za razmnožavanjem. Raspon UVA dijela spektra iznosi 320-400 nm i 30-33%. Raspon UVB ultraljubičaste svjetlosti iznosi 290-320 nm i iznosi oko 5 %. Visina na koju se lampa postavlja ne bi smjela biti viša od 30-40 cm, a treba ih zamijeniti nakon šest mjeseci. Lampe je najbolje smjestiti u unutrašnjost terarija, jer ako su iznad stakla, nemaju efekta zbog redukcije svjetla i apsorbcije stakla.Treba voditi računa o ciklusima dan / noć, pa bi kornjače trebale imati svjetlo oko 12 sati dnevno.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva dana smo kupili dvije male vodene kornjače. O njima nismo znali baš ništa ali na vašim stranicama smo mnogo toga saznali, hvala vam. Puno toga nas još zanima: - po čemu im se može odrediti dob (starost), - prehrana (pročitala sam da jedu i meso i salatu ali u zoo hobiju su nam dali samo račiće i ništa drugo), - kada im treba početi davati meso i kada ih je najbolje hraniti (ujutro ili navečer), - da li maženje i diranje može utjecati na njihovo zdravlje? Po prvi put u životu imamo kornjače i ne bih željela da im se nešto desi zato što nismo znali kako se s njima treba ophoditi. Molim ne zamjerite na smetnji, s poštovanjem, SlađanaO: Iako niste naveli, vjerojatno se radi o vrsti Trachemys scripta scripta ili Trachemys scripta troosti. Obje vrste su vodene vrste i zahtjevaju vrlo slične uvjete držanja. Prvo treba naglasiti da su to vrste koje postižu dužinu oklopa od oko 20 - 25 cm, do 7. godine života, no ima i vrsta kod kojih ta dužina dosiže i 30 cm. U pravilu ženke su veće od mužjaka. Nakon sedme godine života one još uvijek rastu, tek nekoliko milimetara godišnje, što i ne možemo zamjetiti. S obzirom na veličinu koju postižu kao odrasle jedinke, potreban Vam je terarij od 150 litara za svaku kornjaču. Dok su još male, možete ih držati u manjem terariju, no vrlo brzo ćete ga morati zamijeniti većim. Kornjače moraju imati dovoljno prostora za plivanje, kako ne bi došlo do atrofije muskulature i problema s kretanjem. U terariju mora biti smješten kopneni dio na kojem će se kornjača odmarati i sunčati. Kako su to, kao i ostali gmazovi, hladnokrvne životinje, i temperatura tijela im ovisi o okolišu, voda mora biti grijana grijačem i nikada temperature ispod 25°C. Temperatura je vrlo bitna kako bi se nesmetano odvijali svi metabolički i imunološki, te drugi fiziološki procesi u organizmu kornjača. Kod promjene vode obavezno koristite odstajalu vodu, pripremljenu sa sredstvima koja vežu klor i teške metale. Na dnu terarija možete staviti kamenčiće, jer su to vrste koje vole kopati i zakopavati se. Vodite računa da kamenčići ne budu manji od usnog aparata kornjača, kako ih ne bi progutale, što dovodi do zatvora crijeva i konačno smrti. Isto tako ne bi smjeli biti ni preveliki kako se kornjače pri kopanju ne bi ozlijedile. Kako su kornjače poznate kao veliki onečišćivači vode, preporučljivo je u terarij smjestiti filter, uz koji nećete tako često mijenjati vodu. Obavezna je rasvjeta s full spektrom UV zračenja, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za transport i resorpciju kalcija. U protivnom dolazi do problema s koštanim strukturama, osobito oklopa, koji postaje mekan, te ako se ne promijene uvjeti držanja i ne provede terapija, završava smrću. Ukoliko uvjeti u terariju nisu zadovoljavajući, osim mekšanja oklopa javit će se i niz drugih bolesti, nepravilan rast (kornjačice ostaju male i zakržljale), odgađanje spolne zrelosti itd.Vrlo je bitno da kornjače imaju raznoliku prehranu. Hrana mora biti svježa, sirova i ne začinjena. Kornjače uvijek treba hraniti u terariju, u vodi, jer ne mogu gutati na suhom. Ostatke nepojedene hrane obavezno ukloniti, kako ne bi onečišćavali vodu.Mlade kornjače se hrane dva puta na dan, dok one starije od godinu dana jedu svaki drugi ili treći dan. Hrana animalnog podrijetla je najvažnija hrana, što uključuje piletinu, teletinu, govedinu, pileća i goveđa srca i jetrice, slatkovodne ribe, akvarijske puževe, cvrčke,  crvi brašnari, fobasi, kišne gliste itd. Živa hrana poput ribe, crva, cvrčaka budi lovački instinkt u kornjača. Ova hrana bogata je i kalcijem. Uz hranu animalnog podrijetla možete ponuditi i gotovu tvorničku hranu u obliku briketića i račića, ali ona nikako ne smije biti jedini izvor prehrane. Biljna hrana je također vrlo važna, osobito u starijih kornjača kada više preferiraju hranu biljnog podrijetla. No to ne znači da hranu animalnog podrijetla treba potpuno izbaciti iz prehrane. Ponudite joj povrće i voće, kao što su mrkva, crvena salata, rajčica, jagode, lubenice itd. Osim navedenog, možete im ponuditi i akvarijsko vodeno bilje, koje osobito vole jesti. Povrće uvijek treba biti svježe, s time da moram naglasiti da se svo povrće ne smije davati, npr. špinat, kupus, blitva, jer blokiraju apsorpciju kalcija, pa se javljaju problemi s oklopom i kostima. Što se tiče voća, može ga se davati vrlo rijetko, jednom u dva mjeseca, zbog količine šećera koju sadržava. Mlade kornjače hrane se svaki dan, dva puta dnevno, s time da je meso svaki dan obavezno. Starije kornjače hrane se mesom 2 - 3 puta na tjedan. Mladim kornjačama je obavezno 2 - 3 puta na tjedan dodavati multivitaminske pripravke u vodu, a kao izvor kalcija i sipinu kost za ptice.Osim kralješnice, kornjače imaju i vanjski skelet, odnosno oklop. Oklop se sastoji od dva dijela: karapaksa, odnosno leđni dio i plastrona, trbušni dio. Karapaks i plastron s obje su strane povezani koštanim nastavcima na plastronu, dok su sprijeda i straga nepovezani, na kojima se nalaze otvori za ekstremitete, glavu i rep. Oklop čine pedesetak kostiju koje su srasle. Na karapaks su srasli kralješnica i rebra. I karapaks i plastron su pokriveni ljuskama, koje su zapravo izrasline epiderma. Vodene kornjače imaju niži oklop, što im omogućuje nesmetani prolaz kroz vodu, te zakopavanje u pijesak. Upravo su ljuske te pomoću kojih se najčešće određuje približna starost u kornjača. Ljuske imaju svojevrsne koncentrične prstenove, koji podsjećaju na godove drveta. Brojenjem prstenova se određuje približna starost kornjače. Što su kornjače starije, to su manje uočljivi, pa je i teže odrediti starost. Ponekad se i dužina oklopa uzima kao orjentir za određivanje starosti, što opet nije nije sigurna metoda, jer veličina kornjače ovisi o uvjetima držanja, prehrani i spolu kornjače.Kornjače nisu društvene životinje i same sebi su dovoljne, pa i nisu neki ljubitelji maženja. Neće im ništa štetiti, ali svakako neće biti oduševljene. Ne vole ni društvo pripadnika svoje vrste, osim u vrijeme parenja. Za zaključiti je da su te prekrasne životinjice prvenstveno za promatranje, što ne znači da ćete manje uživati u njima.