Pitajte veterinara

Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam dobio paličnjaka kao kućnog ljubimca. Do sad sam ga hranio ružom, ali bih htio isprobati i ostalu hranu. Što sve može jesti? Što se tiče vrste, znam da je zelene boje, ali ne bih znao odrediti točnu vrstu. Luka Zanimljivosti o paličnjacima O: U svijetu postoji više od 3000 vrsta paličnjaka. Paličnjaci su kukci koji su usavršili mimikriju, tj. stapanje s prostorom u kojemu se nalaze, kao način preživljavanja. Svojim oblikom tijela (grančice, listići) i bojom (žuti, crni, zeleni, ružičasti...) sakrivaju se od neprijatelja. Postoje dvije forme tzv. nakaznika (fantoma) – štapićaste forme i forme u obliku lista. U tropskim šumama postoje oblici paličnjaka s krilima. Na tijelu paličnjaka možemo vidjeti razne izrasline kojima je svrha mimikrija, kao što su razne bradavice, kožne izrasline itd. Kod nas na Jadranu žive samo dvije štapićaste vrste, od kojih je mnogo češća Bacillus rossius. Najčešće ćemo ih naći na kupini Rubus fruiticosus. Prehrana Najbolje ih je hraniti kupinovim lišćem, ružinim lišćem ili bršljanom (što jedu rijeđe, ali im je odličan za penjanje). U obzir dolaze i druge biljne vrste kao npr. jabukov list, jorgovan,  salata, hrastov list. Uzgoj paličnjaka i razmnožavanje Ovi su kukci veoma lagani za uzgoj, a zahtijevaju jako malo brige, uz izuzetak dobro uređenog  terarija. Prolaze kroz nepotpunu preobrazbu, dakle bez stadija kukuljice. Nimfe su slične odraslim jedinkama, koje su spolno zrele. Razmnožavaju se partenogenetski, što znači bez mužjaka koji su veoma rijetki. Ženke odbacuju jaja na tlo iz kojih se legu ličinke. Ipak, postoje vrste koje jaja lijepe za grane ili strane terarija, kao npr. ružičasti ili madagaskarski paličnjak, Sipyloidea sipylus. To je veoma nježan paličnjak i prilično plašljiva vrsta. Ima i krila koja  koristi u slučaju opasnosti. Vrlo su zanimljivi ljubimci za ljude koji vole prirodu, a nemaju potrebu za izravnim dodirom sa životinjom ni dovoljno slobodnog vremena. Jednostavni su i jeftini za držanje, nemaju miris. Potrebna oprema za uzgoj paličnjaka Potrebna oprema uključuje viši i uži terarij, kao supstrat se stavlja manja količina zemlje te, ovisno o prehrani, grane kupine, maline, ruže ili ligustruma, na kojima životinje borave i ujedno ih jedu. Grane  treba zamjenjivati novima kada životinje pojedu lišće, a unutrašnjost terarija i lišće treba, ovisno o vrsti paličnjaka, prskati vodom jedanput do dvaput na dan, da životinje mogu piti. Pročitajte više o uvjetima držanja vijetnamskog paličnjaka ovdje Aktivni su noću, stoga je dobro predvečer pošpricati vodom lišće koje jedu. Danju obično miruju, najčešće na granama. Životni vijek paličnjaka je, ovisno o vrsti, 1-2 godine i u tom vremenu većina njih izlegne brojno potomstvo.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije pola godine sam nabavila 7 malih vijetnamskih paličnjaka oko 1 cm dugačkih. U međuvremenu su dva uginula i sad mi je ostalo još 5. U tijelu su dugački od 6-9 cm. Problem je u tome što je jedan potpuno drugačiji od ostalih. Jedan paličnjak je deblji u tijelu, ima male rogove iznad ticala, jako veliku glavu, a i noge su mu kraće u omjeru na tijelo. Ostala 4 su krakata, s malom glavom i kraj zadka im ima malo zadebljanje. Čitala sam da su mužjaci kod vijetnamskih paličnjaka strahovito rijetki, a sigurna sam da je taj jedan paličnjak ženka. Je li moguće da su ova 4 mužjaci? I postoji li zanimanje za mužjake na tržištu? Priložila sam slike paličnjaka. Zahvaljujem, Josipa O: Baculum extradentatum ili vijetnamski paličnjak jedna je od vrsta koja je aseksualna, odnosno razmnožava se partenogenetski. Ovo znači da za reprodukciju nije neophodna prisutnost mužjaka. Iz ovog razloga su oni vrlo rijetki a najčešće se spominje brojka od jednog mužjaka na 6.000-10.000 ženki. Ženka za vrijeme svojeg životnog vijeka u prosjeku iznese i do 1.000 jaja pa ta računica i nije toliko nevjerojatna a naročito što su ta jaja neoplođena pa su svi potomci ženke. U rijetkim slučajevima je zapaženo kao specifičnost za ovu vrstu paličnjaka pojava većeg broja mužjaka uslijed visoke temperature u terariju u kojem borave, pa je ovo moguće i kod Vaših ljubimaca. Osnovna razlika između mužjaka i ženke vijetnamskog paličnjaka je u duljini tijela gdje se uočava kako su ženke dulje od mužjaka od 3-5 cm. No, uočena je razlika i u duljini "antena" gdje su one kod ženki mnogo kraće. Osim navedenoga, razlika postoji i u debljini tijela jer su mužjaci znatnije tanjeg tijela od ženki. Što se tiče potražnje na tržištu za mužjacima vijetnamskog paličnjaka, nažalost ne raspolažem tom informacijom, ali Vas pozivam da posjetite forum Pet centra i sa zaljubljenicima u ove životinjice podijelite iskustvo. Vjerujemo da će Vam ove informacije biti korisne, za sve ostale ostajemo na raspolaganju.  

Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med. Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Uskoro ću dobiti vijetnamskog paličnjaka, kao podlogu u terariju sada ima sitni pijesak (riječni).  Zanima me koja je podloga najbolja i  kakvi uvjeti držanja? Pozdrav, Luka O: Vijetnamski paličnjaci su arborealna vrsta, što znači da se vole penjati po granama. Kao supstrat za podlogu preporuča se mala količina zemlje ili treseta. Za držanje ovih zanimljivih ljubimaca ključno je održavanje vlage i optimalne temperature terarija. Unutrašnjost terarija treba prskati vodom jednom do dva puta na dan, a temperatura bi trebala biti oko 26°C. Zbog veće količine vlage u prostoru potrebno je redovito čišćenje izmeta.Također je važno, radi presvlačenja, da je visina terarija minimalno 25 cm.  Paličnjaci se pred presvlačenje penju u gornji dio terarija i hvataju za "strop", stoga je dobro da je poklopac mrežast kako bi se za njega mogli uhvatiti kandžicama.Da bi Vaš paličnjak bio zdrav i vitalan preporučam prehranu lišćem kupine, maline, ruže, bršljana ili jorgovana.  

Odgovara: Dunja Vrdoljak, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kornjaču Mauremys sinensis staru oko 2 godine. Zanima me koliko dugo može biti u vodi bez da udiše zrak i bez kopna. Znate li kojeg veterinara koji se bavi kornjačama u Đakovu? Hvala! Spomenka O: Mauremys sinensis prirodno je nastanjena u suptropskim i tropskim predjelima Azije, gdje je jedna od najpopularnijih kornjača koje se drže kao kućni ljubimci. Popularnost su stekle zahvaljujući svom izgledu, žutim prugama koje se protežu od nosa preko glave, duž cijelog vrata. Na vrhu glave imaju trokut tamnije boje. Oklop im je obično smeđe-zelene boje s tri isprekidane narančaste pruge po dužini oklopa. Imaju poprilično dugačke repove, pogotovo kao mladunci. Ženke mogu narasti do 30 cm dužine oklopa, a mužjaci su nešto manji s 15-20 cm dužine oklopa. Osim razlike u veličini, spolove raspoznajemo prema veličini repa. Mužjaci imaju nešto duži i deblji rep.Mlade kornjače do godine dana starosti je moguće držati u akvariju dimenzija 60x30x30 cm koji je vodom napunjen 10-15 cm. Obavezno je osigurati kopneni dio na koji se kornjače mogu popeti i u potpunosti se osušiti. Iznad kopnenog dijela potrebno je postaviti lampu koja će kopno grijati na 30-35 °C, te UVA-UVB rasvjetu za gmazove. Grijanje kopna je važno kako bi kornjače pravilno mogle probavljati hranu, te kako bi izbjegli respiratorne infekcije koje se mogu pojaviti u slučaju da je voda puno toplija od zraka u akvariju. Rasvjeta za gmazove je potrebna kako bi kornjače mogle vršiti metabolizam kalcija kako ne bi došlo do mekšanja oklopa.Temperatura vode za mladunce trebala bi biti 26-27 °C što se postiže korištenjem akvarijskog grijača. Kako bi vodu bilo lakše održavati, potrebna je kvalitetna filtracija s naglaskom na što jaču biološku filtraciju. Za početak u malom smještaju može poslužiti i unutarnji akvarijski filter. Bez obzira na prisutnost filtera potrebno je raditi tjedne djelomične izmjene vode i usisavanje dna. Smještaj bi trebao biti što prirodnije uređen s mjestima za skrivanje i mjestima za odmor u plićaku.Odraslim kornjačama je potreban smještaj dužine 150 cm, volumena 300-400 litara. Za jednu do maksimalno tri kornjače je dovoljan akvarij dimenzija 150x50x50 cm. Prikladna dubina vode za odrasle kornjače je 40-ak cm. Odrasle kornjače je moguće držati na temperaturi vode 24-25 °C. Za filtraciju je preporučljivo koristiti veliki vanjski filter ili neki vlastoručno izrađen filter velikog volumena. Ove kornjače su veliki ljubitelji svjetlosti i sunca pa je uputno koristiti kvalitetniju rasvjetu za gmazove koja pruža veliku količinu svjetlosti, UVA, UVB i toplinu u jednom. Kopno bi trebalo biti dovoljno prostrano da istovremeno sve životinje stanu na njega. Ukoliko imate ženku potrebno je osigurati mjesto za polaganje jaja.Ovu vrstu je za vrijeme ljetnih mjeseci moguće držati vani pod pravim suncem ukoliko imate tu mogućnost. U svrhu vanjskog smještaja može poslužiti vrtno jezerce ili neka velika posuda, no treba pripaziti da ne dođe do pregrijavanja vode. U slučaju da se kornjače nemaju gdje rashladiti mogu doživjeti srčani udar i uginuti. Male smještaje je jednim dijelom potrebno držati u hladu, te redovito provjeravati temperaturu.Glavna hrana ovih kornjača je bilje, no prehrana mladunaca na početku se sastoji pretežito od hrane životinjskog podrijetla. Raznolikost prehrane je ključna za zdravlje kornjača.S obzirom da ove kornjače imaju široku prirodnu rasprostranjenost primjerci koji žive u suptropskim predjelima imaju period zimskog mirovanja, dok su oni u tropskim predjelima ne.Što se tiče vremenskog trajanja samog zarona, ne raspolažem točnom informacijom koliki je to period, iako neke literature navode da kornjača pod vodom može biti poprilično dugo, neki navode čak i do 30 minuta. Međutim, ovo ovisi kako o vrsti, tako i o starosti, a u Vašem slučaju i uvjetima držanja. Ovdje je važno je naglasiti i da ljubimac uvijek treba imati mogućnost izlaska na suhi dio.Za detaljnije informacije možete se obratiti i na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kolegici Maji Lukač, dr.med.vet. u Ambulantu za ukrasne ptice i egzotične kućne ljubimce Zavoda za bolesti peradi s klinikom. Kontakt tel. 01/2390-410. Radno vrijeme: pon., sri. i pet. 9-11h i ut. i čet. 16-18h. Doktorica Lukač je stručnjak za gmazove te će Vam biti u mogućnosti pomoći.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Zanima me treba li biti uključen grijač za mojeg leoparda gekona po ovakvim vrućinama? Zahvaljujem na odgovoru i srdačno pozdravljam. Bartol O: Tjelesna temperatura leopard gekona ovisi o temperaturi okoline. U terariju trebaju imati grijani dio u kojem temperarura treba biti  28 do 32°C, a u hladnijem dijelu  24 do 26°C. Noću se temperatura smanjuje na 20°C. Budući da žive u relativno suhim predjelima, vlaga u terariju ne treba biti viša od 30 do 40%. Ukoliko je temperatura zraka u prostoriji  viša od temperature grijanog dijela terarija isključite grijač, a ako nije ostavite ga uključenog.  Više informacija u vezi uvjeta smještaja i držanja leopard gekona možete dobiti  u Ambulanti za ptice  gdje radi doktorica Maja Lukač koja je specijalist i za liječenje gmazova. Ambulanta radi ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 11 sati, a utorkom i četvrtkom od 16 do 18 sati. Kontakt telefon je 01/ 2390 410.  

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Imamo iguanu staru 12 godina. Zadnjih godinu i pol bila je kod kćerki zbog toga što je na slobodi. Sada sam ju vratila kući i nakon 10 dana, večeras je postao jako agresivan. Do sada nikad nije takvo ponašanje pokazivao. Ne znam kako se sada postaviti, molim savjet. Kupljen je kod vas u Pet centru. Sanjica O: Iguane znaju biti agresivne iz različitih razloga. Mužjaci su nerijetko agresivni u vrijeme parenja, teritorijalna agresija također postoji i u tom smislu izražena želja za dominacijom, iskusni uzgajivači navode da previše ili premalo svijetla ima određeni utjecaj, također se navodi da čak određene boje mogu izazvati agresiju. Često promjena rutine može dovesti do agresivnog ponašanja, kao i stres općenito.Njihov ugriz nije nimalo bezazlen i treba ga se čuvati. Osim ugriza, znaju udariti i repom što je manje opasno, ali treba izbjegavati. Mogu pretpostaviti kako je promjena rutine i stres razlog za agresiju kod Vaše iguane, ali to je ipak pretpostavka. Prije svega, budite strpljivi i čuvajte se ugriza. Napad se može predvidjeti jer mu prethodi određeni govor tijela. Nemojte se micati s mjesta, samo izbjegavajte ugriz. Pretpostavljam da se radi o privremenom ponašanju ukoliko se radi o inače socijaliziranom kućnom ljubimcu.  

Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Kupila sam prije 2 dana ocelot gekona (madagaskar ili panther), uvjete za držanje poznajem, ali mi hranjenje nije najbolje jasno. Na koji način ga hraniti i čime točno. Uzgajam žohare, trebalo bi biti mladih uskoro, ali nisam sigurna kako mu dati žohara, tj. da li samo ubaciti u terarij!? Zanima me svako koliko se hrane i kako im dati dodatke (vitamine, minerale itd.)? Hvala, Samanta O: Ocelot gekon (Paroedura pictus) je relativno popularna vrsta malih guštera koji su svoju popularnost postigli zbog svoje iznimne ljepote kao i jednostavnog držanja. Pripadaju skupini gekona koji se drže na tlu te su još poznati pod nazivima Panther gekon, Madagaskar gekon, Malagasy Fat-tailed gekon...Ova vrsta gekona je podrijetlom s Madagaskara gdje nastanjuju obalna područja kao i područja bogata grmovitom vegetacijom.Ova vrsta je isključivo insektivor - hrana im se sastoji od insekata. U zatočeništvu, osnovu prehrane im čine cvrčci. Veličina cvrčaka je u direktnoj vezi s veličinom samog ljubimca. Tako, starije (veće) jedinke se hrane s većim cvrčcima (4-6 cvrčaka svaka 2-3 dana), a mlađe jedinke s manjim cvrčcima (3-4 cvrčka dnevno s time da veličina cvrčaka ne bi trebala biti veća od razmaka između očiju samog gekona). U prehranu bi se periodički mogli uvesti i radi raznolikosti drugi insekti - crvi, žohari...U prehrani bi trebalo posebno voditi brigu o vitaminima i mineralima (kalcij). Tako, mnogi uzgajivači uzimaju živu hranu kvalitetno hranjenu, koja predstavlja dobar nutritivni obrok samom ljubimcu. Kod odraslih jedinku se još u hranu dodaje i kalcij (svako drugo hranjenje), a kod mladih jedinki (u svaki obrok).Više o ovoj životinjskoj vrsti kao i svim specifičnostima držanja i hranjenja možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.

Odgovara: Milan Stupar, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Imamo mužjaka i ženku iz porodice bradatih agama te su se parili prije mjesec dana. Ženka je 01.12.2018. snijela 15 jaja koja su izgledala normalno i ovalno. Držali smo ih u vlažnom pijesku pri temperaturi od otprilike 34 stupnja celzijevih. Međutim jaja su se preko noći smežurala te su neka i požutila. Znači li to da nisu oplođena ili je to normalan tijek kako u početku izgledaju? Zrinka O: Nakon parenja bradatih agama potrebno je ženki osigurati povoljno mjesto za lijeganje jaja. Lijeganje nastupa u prosjeku od 4 do 6 tjedana od parenja. U prosjeku bradate agame liježu od 16 do 24 jaja u leglu, kada je potrebno posebno voditi računa o kvalitetnoj i energetski bogatoj prehrani kako bi se ženki nadoknadila energija tijekom kopanja kao i spriječilo korištenje kalcija iz vlastitih zaliha dodavanjem suplemenata.Nakon što ženka iskopa rupu, obično joj je dostatno 30-tak minuta da izliježe jaja. Nakon lijeganja, ženka zakopa jaja. Preporučljivo je jaja pažljivo otkopati i smjestiti u ranije pripremljeni inkubator. U inkubatoru je potrebno osigurati temperaturu od 26-28°C, a vlaga bi trebala iznositi 60-80% (optimalno oko 75%), a jaja napola zakopati u mekani substrat natopljen vodom. Najpogodnije je jaja smjestiti na isti položaj kao i kad su bila izliježena. Jaja je potrebno svakodnevno pregledavati i pratiti što se sa njima zbiva kako bi se pravovremeno moglo reagirati na pojavu prekomjernog sušenja dodavanjem vode. Inkubacija u prosjeku traje od oko 60 dana. Neoplođena jaja su nalik na mlohave, poluispunjene vrećice, obično žućkaste boje i njih nema smisla inkubirati jer će se za kratko vrijeme razviti neugodan miris i upljesniviti. Oplođena jaja su bijela ili bijelo-ružičaste boje i pri tome ispunjena sadržajem tako da su napeta i gumasta pod opipom, takva jaja bi se trebala staviti u inkubator. Još ih možete provjeriti jesu li oplođena tako da usmjerite jaje prema izvoru svjetla i ako vidite mrežu kapilara znaci da je to jaje oplođeno, ako se ne vidi ništa nažalost jaja nisu oplođena.

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Da li se mošusna kornjača smije ponekad staviti izvan akvarija? Čitam članke na netu, negdje piše da uopće ne smije biti izvan akvarija, a negdje piše da smije malo hodati po sobi, samo ne smije biti propuh, već mora biti toplo. Unaprijed hvala na odgovoru! Ivana O: Mošusna kornjača u svom odraslom obliku doseže najviše do 14 centimetara. Kao takva može se zavući u stanu pod ormar, krevet i slično te ju je nakon toga vrlo teško pronaći. Kao vrsta vrlo je ovisna o vodi, u prirodi uglavnom obitava u vodenom okruženju i povremeno se popne na grančice i uživa u sunčevoj toplini. Prema navedenom, bolje ju je držati u terariju i omogućiti joj "otok" gdje će sama svojevoljno izaći na sunčevo svijetlo ili lampu za grijanje.Korisne dodatne informacije o ovom ljubimcu možete saznati i pod naslovima: Mošusna kornjača (Sternotherus odoratus) i uvjeti držanja Mošusna kornjača i uvjeti držanja  

Odgovara: Adela Smajlović, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije 5 dana smo dobili leopard gekona starog svega par tjedana, u terariju ima sve uvjete (svjetlo, temp. po danu između 25° i 35°, 35°na mjestu gdje je žarulja, po noći ne pada ispod 17°, svježa voda, dva skloništa). Problem je u tome što ona uopće ne jede. Svaki dan joj nudimo crve koje je jela i prije nego što je došla nama, ali ona neće jesti. Počinjemo se brinuti jer nam se 5 dana čini puno. Rep joj nije tanak i ne vidim promjene po koži. Čitala sam da je moguće sve od stresa i promjene okoline, ali i dalje želim čuti stručnije mišljenje. Uz to, još jedno pitanje. Je li kokosov treset dobra podloga za gekone? Negdje kažu da je najbolja, negdje da nije dobra jer skuplja previše vlage. Ja sam kupila, ali još nisam stavila jer me strah (za sada imamo ubruse na dnu). Unaprijed hvala. Gabrijela O: Općenito o leopard gekonima pisali smo u rubrici Moj ljubimac > Teraristika > Leopard gekon. Jednostavni, ali prirodno uređeni terariji s kamenjem, drvetom te živim ili umjetnim biljkama predstavljaju idealan životni prostor za leopard gekona. Oni nisu pretjerano aktivni gušteri, ali treba im osigurati što više prostora. Stijene i ostali teški predmeti uvijek trebaju biti postavljeni na dno terarija, a ne na podlogu, tako da spriječite guštere da ispod njih kopaju tunele te se pritom nagnječe ili na neki drugi način ozlijede. Mora postojati nekoliko skrivenih kutaka  ili špilja, po mogućnosti na hladnijim i toplijim stranama terararija. Pijesak kao podloga može predstavljati problem jer može doći do gutanja istog te poremećaja u probavi. Šljunak i kamenje većeg promjera bolja su alternativa. Možete miješati i neku suhu travu kako biste simulirali polupustinjski okoliš. Kokosov treset kao takav ne predstavlja dobar izbor podloge za boravak gekona. Papirnati ručnici mogu se koristiti sve dok njihove vještine ne budu poboljšane pa čak i kod odraslih ako to želite. Što se prehrane tiče, leopard gekon u svom prirodnom staništu hrani se s nekoliko vrsta pauka, kornjaša, skakavaca, gusjenica, škorpiona i drugih beskralježnjaka, povremenog guštera ili mladunaca iz gnijezda glodavaca. Ključ za održavanje njihovog zdravlja u zatočeništvu jest raznolika prehrana. Dodatci vitamina i minerala su korisni, ali ne mogu zamijeniti raznolikost koju donosi hranjenje različitim vrstama  beskralježnjaka. Odrasle jedinka dobre težine zahtijevaju oko 9 kukaca tjedno (ovdje ćete morati malo eksperimentirati). Hranjenje je poželjno podijeliti na češće, ali manje obroke. Učestalost obroka se kod odraslog leopard gekona svodi na svaki drugi dan. Glavni dio njihove prehrane ne bi trebali biti cvrčci, već dobro uravnotežena mješavina žohara, cvrčaka, kukaca.Ukoliko Vaš gekon odbija hranu moguće je da je u fazi presvlačenja, kada se ne hrane nego koriste masne rezerve. Osigurajte mu dovoljnu količinu vlage u terariju, posudice s natopljenim papirom ili korom drveta. Poželjno bi bilo da vlaga bude 45-50%. Nepravilno ili nepotpuno presvlačenje može se odražavati u vidu promjenjivog apetita ili odbijanja hrane. Ukoliko imate bilo kakve dileme svakako bi bilo poželjno javiti se u veterinarsku ambulantu.

Odgovara: Milan Stupar, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Imam crvenouhu kornjaču koja ima nepunih 2 mjeseca. Hranim je svaki dan, po 3-4 račića. Ne može se baš uvući u oklop. Malkice mu viri glava. Znači li to da je pretila? I da li je trebam svaki dan hraniti? Brinem se o njoj. Imam filter i sijalicu za sunčanje i akvarijum od 22l. Unaprijed hvala. Viktor O: Crvenouha kornjača je poluvodena kornjača porijeklom iz Sjedinjenih Američkih Država. Ova vrsta je jedna od najčešćih reptila koji se drže kao kućni ljubimci. Ime je dobila po crvenoj ili narančastoj prugi koja se nalazi iza očiju, a čija boja u rijetkim slučajevima može biti blijeda do te mjere da je neprimjetna. Oklop mlade kornjače je svijetlozelene boje, čija gornja strana (karapaks) posjeduje jasno izražene rožnate pločice, dok je donja strana (plastron) prošarana tamnim mrljama nepravilnog oblika. Kako kornjače stare, boja njihovog oklopa prelazi u izrazito tamnu nijansu zelene boje, koja sakrije pruge na plastronu i učini rožante pločice manje upadljivima. Oblik oklopa je ovalan i simetričan. Ishrana u kojoj dominira mesna prehrana najčešći je uzrok pretilosti. Pretila kornjača se ne može potpuno uvući u oklop. Meso u prehrani treba u potpunosti zamijeniti slatkovodnim ribama, mekušcima i insektima. Nije dovoljno hraniti kornjače samo s račićima (koje obožavaju), treba im davati i štapiće (koje vole puno manje). U ishrani kornjača može se koristiti i živa hrana, kao što su malene kišne gliste i insekti (skakavci i muhe). Preporučuje se davati sirovo meso maksimalno 2 puta tjedno i to sirova piletina, govedina ili riba. Nemojte kornjačici davati salame, hrenovke ili bilo kakve druge mesne prerađevine. Što se tiče voća, možete kornjači ponuditi malo jabuke, kruške, breskve, marelice, naravno sve usitnjeno na male komadiće. Od povrća može zelena salata, radič, puterica, lišće i cvijet maslačka, peršin, metvica, grašak, zelje. Nemojte kornjači davati špinat jer u špinatu ima puno oksalata. Povrće svakako mora biti svježe, a nepojedenu količinu potrebno je ukloniti iz akvaterarija kako ne bi došlo do kvarenja hrane.  

Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet. Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula P: Imam leopard gekona starog 15 mjeseci, uredno hranjenog i zdravog. U zadnja 2 mjeseca, svakih 10 dana u mjesecu on potamni (inače je žute boje, postane skoro pa smeđe), ne izlazi iz skrovišta i nije aktivan, ali jede redovito. Također ne obavlja nuzdu, no trbuh je mekan i ne vide se znakovi začepljenja. Čak i nakon kupanja u toploj vodi nije obavio nuždu.  Uredno jede svaki 3. dan, pri svakom hranjenju s dodatkom kalcija, a 3. hranjenje dodatkom vitamina. Temperature poda u toplom dijelu je 35 stupnjeva, a u terariju oko 26 stupnjeva.  Što bi moglo izazvati manjak aktivnosti? Također, je li moguće da se gekoni tako ponašaju prije presvlačenja? Magdalena O: Cijeli Vaš opis odgovara ponašanju gekona kada se presvlači. Tipično je povlačenje na skrovito mjesto, slabija aktivnost, svjetlija koža prije presvlačenja, nešto slabiji apetit... Na mjestu gdje se gekon skrije radi presvlačenja, preporuča se povisiti vlažnost postavljanjem posudice s vodom, vlažne krpice i slično, jer mu to olakšava presvlačenje.Čini se da je s Vašim ljubimcem sve u redu. Ukoliko, ipak, niste sigurni u njegovo zdravstveno stanje, odvedite ga na pregled kod veterinara koji je blizak s patologijom gmazova.  

Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet.  Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam stariju bradatu agamu (oko 2 god.). Ne znam koliko puta dnevno je moram hraniti i koliko puta je moram kupati. Magdalena O: Odraslu agamu možete hraniti 1-2 puta dnevno. Hrana se sastoji od 70% povrća i 30% kukaca. Budući da su bradate agame sklone debljanju, preporučuje se hraniti ih "trojno": dan salate, dan kukaca, dan posta. Kupanje je dovoljno jednom u dva tjedna u trajanju od 10 minuta, posuda neka bude velika i plitka, temperatura vode neka bude 29°C.O bradatim agamama i uvjetima njihovog držanja pisali smo detaljnije na sljedećim stranicama Pet centra:Bradata agamaTerarij za bradatu agamuPravilna prehrana bradate agame / Brumacija (poluhibernacija)Pravilna prehrana bradate agame | Promjena izgleda i ponašanja agame i sumnja na bolestBradata agama čudno diše | Otežano disanje i simptomi bolesti u bradate agame  

Odgovara: Biljana Knežević, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Koje meso (piletina, teletina, kunić...) i u kojem stanju (svježe, kuhano...) je najbolje davati bradatim agamama? Naravno kada nemamo živu hranu... Hrvoje O: Bradatih agama ima više vrsta, a kada se govori o njima najčešće se misli na najpopularniju vrstu Pogona vitticeps, koja potječe iz kontinentalnog dijela južne Australije. Ona je omnivor, što u prijevodu znači da je svejed, međutim uglavnom preferira mesnu ishranu odnosno kukce. Najbolje je ponuditi široki izbor prehrane, od cvrčaka, crva brašnara, različitih žohara... Uz prehranu se preporuča dodati dodati 2 - 3 puta tjedno mineralno vitaminske preparate koji su obično u prahu te se njime napraše kukci prije nego se ponude gušteru za hranu.Količina i vrsta prehrane će ovisiti o starosti guštera. Mlade do otprilike 4 mjeseca starosti uglavnom hranimo kukcima koji čine većinu njihove prehrane, ponekad se može ponuditi svježe povrće i voće. Nakon četiri mjeseca starosti možemo uz kukce ponuditi i sirovo meso jedanput tjedno (najčešće se spominje piletina, međutim treba biti oprezan i meso kupovati od provjerenih proizvođača zbog opasnosti od salmonele). Odrasla jedinka se hrani kukcima svaki ili svaki drugi dan te sirovim mesom i povrćem svaki drugi dan. Isto tako im se može ponekad ponudi i pinki miš koji mora biti dovoljno mali da ga agama može progutati.Nešto više o prehrani bradatih agama možete pročitati u prethodno objavljenim odgovorima mojih kolega:Pravilna prehrana bradate agame | Promjena izgleda i ponašanja agame i sumnja na bolestPravilna prehrana bradate agame / Brumacija (poluhibernacija)Prehrana agameAgama  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kako mogu razlikovati spol mliječne zmije i kako znati kad je spolno zrela? Viktoria O: Kod mliječnih zmija ne postoji spolni dimorfizam, odnosno ne može se na temelju vanjskog izgleda razlikovati ženke od mužjaka. Mužjaci  zmija imaju parni organe hemipenise, koji su smješteni na stražnjem dijelu kloake. To su kopulatorni organi cjevastog oblika. Metoda pomoću koje se može odrediti spol zmije je sondiranje. Izvodi se tako da se posebne metalne sonde (namijenjene upravo sondiranju zmija) uvode kroz kloaku u smjeru vrha repa. Kod ženki sonda neće ući duboko jer nemaju hemipenise, za razliku od mužjaka kod kojih sonda ulazi puno dublje. Dužina i  debljina sonde ovisi o veličini zmije. Druga metoda koja se također ponekad koristi je tzv. "popping". U ovom slučaju se pomoću laganog pritiska palca, hemipenise potiskuje u smjeru  otvora kloake pri čemu oni prominiraju van. Ova metoda nije sasvim pouzdana, jer ponekad hemipenisi ne iziđu van kloake, pa se može pogrešno zaključiti da se radi o ženki. Osim toga njezino se izvođenje ne preporučuje, jer može izazvati ozljede kod zmije.  Savjetujem Vam da pomoć pri određivanju spola zatražite kod nekog iskusnog herpetologa, uzgajivača zmija ili  kod nekog od veterinara educiranih za rad sa gmazovima. Za pomoć se možete obratiti kolegice Maji Lukač, dr.med.vet.  u Ambulantu za ptice na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Uz optimalne uvjete držanja i hranjenja, većina mliječnih zmija postiže punu veličinu i postaje reproduktivno sposobna u dobi od dvije godine. Ženke mogu polagati jaja od druge do osme ili desete godine starosti. Neke ženke iako su počele polagati jaja u dobi od dvije godine, zakržljaju i nikada ne dosegnu potpunu veličinu. Zbog toga je preporučljivo da se sa razmnožavanjem ne počne prije treće godine starosti.  

Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam jedno pitanje, nadam se da ćete mi moći pomoći. Živim u Slavonskom Brodu i jučer navečer mi se škorpion pojavi u kući... Nisam do sada čuo da ih i kod nas ima, da li su opasni i koliko? Evo šaljem vam sliku, možda vam pomogne u odgovoru, unaprijed hvala! Ilija O: Općenito govoreći škorpioni ili štipavci pripadaju razredu paučnjaka (Arachnida) kao pauci i grinje. Rasprostranjeni su po cijelome svijetu, a jedino se 25 vrsta smatra otrovnim za ljude. Pretežno su noćne životinje, dok tijekom dana miruju na tamnim, vlažnim mjestima (ispod kamenja, zidova, grana, u zemljanim ili pješčanim tunelićima). Pojava škorpiona u nizinskim krajevima nije neobična s obzirom na klimatske uvjete koji se uslijed globalnog zagrijavanja mijenjaju. Porastom tempetatura okoliša, mijenjaju se uvjeti koji pogoduju razvoju i razmnažanju škorpiona čije smo stanište percipirali kao pustinjsko, tropsko, mediteransko...Škorpioni su mesožderi i pretežno se hrane insektima ili sitnim životinjicama. Pomoću kliješta love plijen, a usmrćuju ga ubodom žalca na vrhu repa u kojemu je smještena žlijezda ispunjena otrovom. Znači, svi su škorpioni otrovni samo je pitanje koliko je taj otrov opasan za ljudsko zdravlje te kako će organizam reagirati (zbog reakcije preosjetljivosti) na njega. Opća je pretpostavka da škorpioni s većim kliještima imaju slabiji otrov i rjeđe koriste žalac jer svoj plijen drobe kliještima. Otrov u pravilu ispuštaju kako bi omekšali i djelomično razgradili tkivo ubodenog plijena, kako bi bilo pogodnije za probavljanje. Škorpioni ne napadaju ljude i u pravilu ih izbjegavaju, osim ukoliko se ne osjećaju ugroženi.U nastavku Vam prilažem nekoliko linkova na odgovore mojih kolega vezane tu tematiku, prethodno objavljene na sljedećim stranicama Pet centra:Škorpioni na području RHPronađeni škorpion i oprez zbog straha od ubodaNadam se da sam Vam s ovim informacijama malo pomogao.  

Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet.  Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Kakve bolesti može prenositi kornjača? Željka O: O ovoj temi je pisala moja kolegica Zdravka Rumiha, dr. med. vet. pod naslovom Bolesti gmazova koje su moguće zarazne za ljude.Neke od mjera opreza u kontaktu s gmazovima su sljedeće:Ljudima s oslabljenim imunitetom, djeci mlađoj od 5 godina, trudnicama savjetuje se izbjegavati kontakt s gmazovima.Gmazovima redovito čistiti terarij u za to prikladnom prostoru.Ne držati terarij u kuhinji.Ne ljubiti gmazove, niti jesti i piti u isto vrijeme kada se njima bavimo.Nakon kontakta s gmazovima i njihovim životnim prostorom oprati ruke vodom i sapunom.Kupovati životinje iz provjerenih manjih uzgoja.Ne uzimati divlje životinje iz prirode.  

Odgovara: Nataša Lončar, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam dvije kopnene kornjače čančare, jedna je stara skoro 5 godina, a druga 3,5 godine. Ponekad znaju biti malo nemirne, tj. naguravaju se, udaraju u staklo od terarija i slično, ali takvo njihovo ponašanje obično ne traje predugo, tj. traje dva do tri dana. Međutim sada trenutno su pri istom takvom ponašanju, koje traje već više od tjedan dana i uz to i slabo jedu pa me takvo njihovo stanje pomalo zabrinjava. Nekih drugih promjena stanja osim gore navedenih nema, stolica im je uredna i normalna, hrana koju dobivaju je uglavnom domaća iz vrta jer živim na selu i imam sve svoje povrće i voće koje one jedu, najviše me zabrinjava to njihovo nemirno stanje. Terarij je suh i uredan i temperatura je odgovarajuća, naime uvjeti su kao i uvijek do sada, za lijepog vremena iznesem ih van u vrt i travu gdje slobodno šeću. Htjela bih im pomoći,ali ne znam kako pa Vas molim da mi pomognete pronaći razlog tom njihovom nemirnom stanju. S poštovanjem, Nevena O: Niste napomenuli kojeg su spola kornjače. Naime, moguće je da se radi o dva mužjaka koje se i u prirodi znaju naguravati i biti agresivni jedni prema drugima. Također je u zadnjih par dana i temperatura dosta pala pa to što manje jedu je moguće i radi promjene temperature okoliša pošto im metabolizam ovisi isključivo o vanjskoj temperaturi.Predlažem i da provjerite je li nastamba adekvatne veličine. Ona mora biti minimalno pet puta dužine oklopa i tri puta širine oklopa kornjače pomnoženo s brojem kornjača u nastambi. Treba im omogućiti prostor u kojem će imati sjenoviti dio  i "sunčani" dio sa UV lampom. U topliji dio nastambe treba postaviti žarulju za sunčanje, da temperatura ispod nje bude 25-28°C, dok bi u hladnijem dijelu temperatura trebala biti 22-25°C.Dakle, ovakvo ponašanje je vjerojatno izraženo radi istih spolova ili radi neadekvatnog ambijenta zbog kojeg kornjače stalno pokušavaju izaći van. Držanje u nastambi, bilo terariju (čančare) ili akvaterariju (vodene kornjače) nije nešto što je kornjačama prirodno (u prirodi imaju širok teren obitavanja) te radi toga većinu vremena lupaju o staklo.