Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja sam iz Crne gore i ljetos sam spasila malu čančaru. Pronašla sam je na cesti kad sam prelazila, minut prije negoli bi je kola pregazila. Nisam sigurna koliko je stara, oklop joj je dugačak 3,7 cm i teska je 13,4 grama. Informisala sam se preko raznih foruma kako da je držim i sve je to ok do prije 7-8 dana kad je počelo da joj se zatvara jedno oko, tj. nije ga mogla otvoriti, a kasnije i drugo. U CG nema veterinara koji znaju o kornjačama (bila sam i uputili su me na internet), pa sam skupljala savjete od ljudi s foruma i njihovih iskustava. Držala sam joj obloge od kamilice i kupila kapi Dexamethason-neomycin. I dalje joj uredno sipam kapi i držim obloge već skoro nedelju dana, ali ne čini mi se da ima promjena. Jučer sam primijetila da ponekad trza glavom i, najvažnije, nije jela od kad se to dešava, ali pije vodu i to mnogo više nego ranije. Molim Vas pomozite jer nemam kome da se obratim za stručnu pomoć. Znam da se čančare ne drže u stanu ali ja sam mislila da ona prezimi i da je na proljeće vratim u prirodu.Hvala, Jelena iz Crne GoreO: U Hrvatskoj je čančara zaštićena vrsta, te za svaki kontakt, držanje ili slično treba imati dozvolu nadležnoga Ministarstva. Zaštita je određena Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njihovo prepariranje.Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogućnošću otvaranja očiju, gnojnim iscjetkom i svrbežom, a nastaju kao posljedica upalnih promjena izazvanim infekcijama. Bolesti očiju najčešće su uzrokovane manjkom vitamina A u prehrani, lošom kvalitetom vode, te bakterijskim, gljivičnim, virusnim infekcijama, alergijskim reakcijama, kao i mehaničkim oštećenjima uzrokovanim stranim tijelima, a mogu se javiti i sekundarno uslijed nekih drugih organskih oboljenja (upala pluća, stomatitis itd.) te dehidracije. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća. Kornjače koje imaju problema s očima pretežno borave na kopnenom djelu terarija, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti.Uvjeti držanja najodgovorniji su za pojavu oboljenja u kornjača.Manjak vitamina A, kao uzrok oboljenja oka, posljedica je neadekvatne i manjkave prehrane. Avitaminoza vitamina A najčešće se manifestira kao blepharedem i blepharitis. Liječenje se provodi vitaminskim preparatima vitamina A, oralno ili injekciono, ovisno o težini stanja. Oči nemojte nikako ispirati kamilicom, jer kamilica omekšava rožnicu te na taj način predstavlja idealan medij za razvoj mikroorganizama. Što prije potražite pomoć veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se postavila dijagnoza i započelo s terapijom što prije. Ukoliko je upala očiju posljedica respiratornih infekcija, liječenje se provodi injekcionom aplikacijom antibiotika kroz najmanje 5 dana, a ako se radi o lokaliziranoj infekciji oka, terapija se provodi antibiotskim mastima i kapima lokalno. Prije primjene lijeka oči je potrebno isprati fiziološkom otopinom. Bitno je da kornjačica nakon aplikacije masti ili kapi boravi barem 15 minuta izvan terarija, kako se lijek ne bi isprao u vodi. Bitno je da se ne koriste, ukoliko nisu nužni, preparati koji sadrže kortikosteroide (kao što su to Dexamethason-neomycin kapi) jer često dovode do oštećenja rožnice, a posljedicno i vida.Kako večina bolesti ovisi o uvjetima koji kornjaču okružuju, obratite pozornost na sljedeće: držanjem kornjača u zatvorenom prostoru dolazi do znatno većeg postotka vlažnosti zraka nego što je to u prirodi a ovo dovodi do respiratornih problema. Potrebno je pričvrstiti žarulju od 60W (posebna za gmazove) na oko 20-tak centimetara iznad razine šljunka u ograđenom dijelu terarija. Ona se uključuje u jutarnjim satima, kako bi se kornjača mogla osunčati a zatim i hraniti. Osim ove, treba osigurati i izvor UV zraka (najbolje s UVA i UVB spektrom). Treba voditi računa o ciklusima dan / noć, pa bi kornjače trebale imati svjetlo oko 12 sati dnevno. Također, u ljetnim mjesecima se kornjača može izložiti direktno sučevim zrakama, nikako se ne preporuča smještanje kraj prozora za sunčanih dana jer UV zrake ne prolaze staklo. Ovim kornjačama treba omogučiti da si same reguliraju temperaturu. Ovo se može učiniti na način da se stvori temperaturna razlika u terariju od 33°C na toplom dijelu pa do 18° na hladnijem dijelu terarija. Na taj način životinja sama bira položaj u terariju na kojem dosiže željenu temperaturu. Pokušajte pratiti njihov prirodni ritam: u jutarnjim satima napuštaju zaklon koji je obično rupa zaštićena žbunjem kako bi se osunčale i zagrijale tijelo. Zatim kreću u potragu za hranom. Osjetom mirisa procjenuju koja je biljka pogodna za hranu. Oko podneva, sunce postaje prevruće za kornjače tako da se tada povlaće u skrovišta. Imaju vrlo dobar osjet za prostor što im i omogućava da se vrate na svoje mjesto. U kasno poslijepodne ponovno napuštaju skrovišta u potrazi za hranom.U zatočeništvu obično se hrane djetelinom, maslačkom, salatama, ali i listovima, cvjetovima i mahunama svih leguminoza. Kao dodatak listovima i cvjetovima dobro ih je hraniti i malom količinom voća i dodacima prehrani (vitaminsko-mineralni). No produžen period inaktivnosti i sklonost držanju očiju zatvorenima, osim što može upućivati na zdravstveni problem, znak je i da hiberniraju (u prirodi je to normalno ponašanje kroz zimske mjesece ili tijekom duljeg razdoblja suhog vremena u ljeti). U prirodi se ukopavaju u zemlju, najčešće. Tijekom tog razdoblja znatno pada broj otkucaja srca i udisaja. Ako se drže u zatvorenom, treba im osigurati mirnu prostoriju, smjestiti ih u kutiju i postaviti duboki sloj suhog lišća. Temperatura bi trebala iznositi oko 5°C. Za vrijeme hibernacije najbitnije je da temperatura ne padne ispod 0°C. Odrasle jedinke tako u prirodi mogu prespavati i 4-5 mjeseci.Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaša kornjača što prije oporaviti.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jesu li zapravo crvenouhe kornjače ista vrsta kao i žutouhe kornjače ili su drugačije osim po boji?Karlo O: Znanost koja se bavi sistematikom, odnosno klasifikacijom živih bića zove se taksonomija, no taksonomija nije isključivo ograničena na živa bića, već može obuhvaćati i klasifikaciju neživog itd. Biološka klasifikacija organizama, odnosno alfa klasifikacija, uključuje kategorije kao što su carstvo, koljeno, razred, red, porodica, rod, vrsta, a ponekad i potkoljeno, podrazred, podred, potporodica. Taksonomija Trachemys scripta elegans (crvenouha) i Trachemys scripta scripta (žutotrbušna) je sljedeća:Kraljestvo: ŽivotinjeKoljeno:    Chordata (svitkovci)Razred:     Reptilia (gmazovi)Podrazred:  Anapsida Red:        Testudines Podred:     CryptodiraSuperFamilia: TestudinoideaPorodica:   EmydidaePotporodica: Emydinae  Rod:        TrachemysVrsta:      Trachemys scriptaPodvrsta:   Trachemys scripta elegans (crvenouha kornjača)                  Trachemys scripta scripta (žutouha kornjača)                  Trachemys scripta cataspilla                  Trachemys scripta chichirive                  Trachemys scripta dorbignyi                  Trachemys scripta emolli                  Trachemys scripta grayi                  Trachemys scripta troosti                  Trachemys scripta venusta itd.Dakle, crvenouha i žutotrbušna kornjača pripadaju istoj vrsti, ali i ne podvrsti. Vrsta označava skup genetski sličnih jedinki, odnosno rasplodno izoliranih od drugih. Što znači da se jedinke tih populacija međusobno ne razmnožavaju sa drugim genetski sličnim vrstama ili je njihovo eventualno potomstvo neplodno. Podvrsta označava grupu sličnih individua, koje su prostorno i vremenski udaljene, a međusobnim parenjem uvijek daju fertilno (plodno) potomstvo. Dakle, ove dvije vrste su genetski slične, ali se fenotipski razlikuju, što ih i svrstava u dvije različite podvrste.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam crvenouhu kornjaču, stara je negdje 8 mjeseci. Bila je jako vesela i živahna, od nas je tražila hranu, nije bila bojažljiva niti pokazivala da joj nešto ne odgovara. Ima svoj akvarij s grijanom vodom, filterom... i sada odjednom se kao razbolila: ima neku kožicu preko očiju, mutne su, više se gotovo uopće i ne kreće, slabo jede ... što joj je? Molim vas, odgovorite. Pružili smo joj sve potrebne uvjete i ne shvaćam u čemu smo pogriješili ... hoće li uginuti? Hvala unaprijed, Ivona O: Uvjeti držanja najodgovorniji su za pojavu oboljenja u kornjača. Bolesti očiju najčešće su uzrokovane manjkom vitamina A u prehrani, lošom kvalitetom vode, te bakterijskim, gljivičnim, virusnim infekcijama, alergijskim reakcijama, kao i mehaničkim oštećenjima uzrokovanim stranim tijelima, a mogu se javiti i sekundarno uslijed nekih drugih organskih oboljenja (upala pluća, stomatitis itd.).Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se kao blepharitis (upala očnih kapaka), blepharedema (edem očnih kapaka), fibropapilom kapaka, abrazije i ulceracije, te druga oštećenja rožnice, keratitis, konjuktivitis, keratokonjuktivitis, uveitis, katarakta itd. Manjak vitamina A, kao uzrok oboljenja oka, posljedica je neadekvatne i manjkave prehrane. O prehrani kornjača već sam pisala, pa više možete pročitati na sljedećem linku: Prehrana kornjače. Avitaminoza vitamina A najčešće se manifestira kao blepharedem i blapharitis. Liječenje se provodi vitaminskim preparatima vitamina A, oralno ili injekciono, ovisno o težini stanja. Na ovakva stanja često se nadovezuju i sekundarne baterijske infekcije, što dodatno komplicira stanje, pa je često uz terapiju vitaminskim preparatima uključena i antibiotska terapija. Loša kvaliteta vode posljedica je nagomilavanja organskog i anorganskog otpada u vodi, te loše filtracije i neredovite izmjene vode. Klor, nitrati, nitriti, amonijak, iritiraju očne spojnice i sluznicu oka, pa često dolazi do upalnih promjena. Stoga se preporuča adekvatna filtracija s obzirom na litražu akvarija, odstajala voda prije unosa u akvarij, te upotreba sredstava koja vežu klor i teške metale pri svakoj izmjeni vode. Bijela kožica koju spominjete je najvjerojatnije treči očni kapak, koji može prolabirati uslijed upalnih promjena, drugih organskih oboljenja, te toksemije organizma. Svakako Vam savjetujem da svoju kornjačicu što prije odvedete veterinaru, kako bi postavio točnu dijagnozu i zapoceo s adekvatnom terapijom.Naveli ste grijač, pa pretpostavljam da je temperatura vode minimalno 25°C. Svakako temperaturu vode povisite na 30 - 31°C, te počnite dodavati na hranu multivitaminske kapi, kako biste ojačali imunološki status. Niste spomenuli imate li UV rasvjetu, te ukoliko nemate, svakako što prije nabavite, i to sa spektrom UVA i UVB zraka koje su izuzetno važne za održavanje zdravog i čvrstog oklopa, te drugih koštanih struktura.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me kako izlječiti buhe kod letećih geckona? PetraO: Ektoparaziti nisu neuobičajena pojava kod gmazova. Najčešće su to grinje koje parazitiraju gotovo u svih vrsta gmazova. Grinje su bliski srodnici krpeljima i buhama. Ektoparaziti u gmazova svrstani su u tri kategorije, pa se mogu podijeliti na one koji parazitiraju samo na zmijama, paraziti koji u određenim uvjetima parazitiraju osim na zmijama i na drugim gmazovima, i paraziti koji parazitiraju na svim vrstama gmazova.Osim na koži, neke vrste mogu parazitirati oko kloakalnog otvora, u plućima i dušniku te krvnim žilama.Najčešće se u gmazova javlja grinja Ophionyssus natricis - krvni parazit male veličine, crne, crveno-smeđe ili sive boje koji je vidljiv kako se kreće po koži ili je nepomičan ispod ljuskica. Imaju tendenciju nakupljanja na mjestima na tijelu gdje je koža tanja (područje ispod pazuha, oko zglobova, bazi repa, oko očiju, oko otvora za zrak i ispod ljusaka). Žive u vlažnim i toplim uvjetima prostora i brzo se razmnožavaju.Znakovi infestacije kod gmazova vidljivi su promjenom ponašanja (trljaju se ili češu o kamenje ili grane ili provode neobično mnogo vremena u spremniku za vodu ako ga ima), a pregledom tijela se uočavaju paraziti.Ektoparaziti mogu izazavati velike štete domaćinu, sisajući krv, limfu i tkivne tekućine. Svakako je potrebno Vašeg ljubimca podvrći tretiranju protiv grinja jer vrlo često jake infestacije mogu uzrokovati dermatitise, a mogu biti i prenosnici različitih infektivnih oboljenja. Vrlo je važno istodobno tretirati i životinju i nastambu protiv grinja. Ektoparazite na gušteru možete rješavati na više načina:- korištenje toplih vodenih kupki pri čemu guštera uronite u vodu (sve osim glave) i držite uronjenu dvadesetak minuta; u tom periodu utopit će se svi kožni paraziti osim onih na glavi- korištenjem preparata na bazi eteričnih ulja Reptipur (Sera) koji je dobar i za životinju i za prostor- Ivermectin s kojim se radi vodena otopina i šprica se životinja (potrebno isprati za 30-tak minuta)- tretiranje s Pyrethrinom- pripravljanje otopine s NeguvonomSvako tretiranje potrebno je ponoviti za dva tjedna.Ako sumnjate da se doista radi o buhama, liječenje je potrebno načiniti na opisane načine jer se radi o srodnim ektoparazitima.Kožni nametnici na gmazovima česta su pojava, no ako se na vrijeme uoče lakše se s njima boriti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 2 crvenouhe kornjače. Mislim da su mužjak i ženka. Kada ženku uzmem u ruku sve je normalno, ali kada uzmem mužjaka počne okretati glavu prema mom prstu i počne me gristi. Više mužjaka ni ne iznosim van, samo ženku. Molim vas odgovorite mi da li je normalno to što grize? I mogu li ne iznositi kornjaču iz terarija? Unaprijed hvala, Alma O: Što se tiče određivanja spola, u mladih kornjača je to gotovo nemoguće odrediti. Nastupom spolne zrelosti mužjaci dobivaju dugačke kandže na prednjim udovima, a rep im je duži i deblji od repa ženki, dok je otvor kloake nešto niži. Odrasle ženke su u prosjeku veće od mužjaka i imaju plosnatiji oklop. Kornjače su vrlo teritorijalne živoinje što znači da su borbe za teritorij dio njihovog života. U skučenim akvarijskom uvjetima to može postati pravi problem, naročito ako imate 2 mužjaka. Ženke su znatno manje borbene, dok je mužjak - ženka po tom pitanju vjerojatno najbolja kombinacija. Ako se vaše kornjače bore i ozljeđuju jedna drugu, najbolje je da im osigurate veći životni prostor. Crvenouhe kornjače su vodene kornjače i ne mogu dugo izdržati izvan vode. Kornjača će dehidrirati nakon nekoliko sati, zato je nužno da uvijek imaju pristup vodi. Povremene šetnje po zatvorenom prostoru činiti će dobro vašem ljubimcu uz uvjet da je prostorija dobro zagrijana i bez potencijalno opasnih područja. Bitno je da nema zakutaka u kojima bi se mogla zaglaviti, kabela i žica, stepenica i sl. Mlade kornjače su vrlo često plašljive i ne vole se previše izlagati. No s vremenom i one se najčešće nauče na prisutstvo ljudi i zato će se hrabro sunčati i kada ste u blizini. Također, naučiti će dolaziti po hranu, štoviše i aktivno "prosjačiti". Vodene kornjače, u principu, ne vole da ih se previše dira. No i tu postoje iznimke. Neke kornjače vole se gladiti po glavi i vratu, a neke će dobro reagirati i na češkanje po oklopu. U svakom slučaju, važno je zapamititi da su kornjače divlje životinje i da za pripitomljavanje treba vremena i strpljenja. Općenito, kornjače su životinje koje ne vole promjene, i ako žive u stabilnim i nepromjenjivim uvjetima, ubrzo će naučiti kada je vrijeme hranjenja, tko donosi hranu i gdje se nalazi. Kažu da kornjače također prepoznaju lica, ali i različito reagiraju na ljude.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupili smo Grammostollu prije mjesec i pol dana. Terarij je 60x40 cm, treset debljine 7 cm koji svakodnevno vlažimo pošto pauk ne ide piti vode u posudicu, podni grijač koji pokriva više od pola dna terarija, stavili smo i 2 veća prirodna kamena i nekoliko grana. Sada imamo mali problem. Pauk se je zavukao ispod jednog kamena, paučinom povezao treset na ulazu tako da je ulaz u potpunosti zatvoren i ne pojavljuje se već 10 dana. Kako je iskopao treset skroz do dna mi povremeno škicnemo odozdola i vidimo da se povremeno kreće. Zanima nas da li je to normalno stanje prije presvlačenja? ValerijO: Tarantule su beskralježnjaci, što znači da imaju "vanjski kostur" (eng. "exoskeleton"), tj. koža im drži tijelo na okupu. Stoga što je ta koža tvrda, ona im onemogućava daljnji rast, pa je moraju promijeniti da bi mogle dalje rasti. Kako često presvlače kožu ovisi o vrsti, starosti i uvjetima u kojima se tarantula nalazi. "Presvlačenje" je proces u kojem pauk skida svoju staru kožu i razvija se u novoj, većoj. Znači, u svom razvoju pauk se mora presvlačiti da bi mogao dalje rasti. Mlade se tarantule u prvoj godini života presvuku 5 do 6 puta, dok odrasle jednom u dvije do tri godine. Prije presvlačenja tarantula će prestati jesti. Post će početi od par dana do par tjedana prije, kod starijih paukova i po nekoliko mjeseci prije presvlačenja. Tarantula će u to vrijeme malo potamniti (to se najviše vidi na abdomenu) i neće se kretati koliko se prije kretala. Priprema za presvlačenje ujedno je i najkritičnije razdoblje za tarantule.Samo presvlačenje se odvija kroz nekoliko sati (ne bi trebalo trajati duže od 12 do 15 sati) i to ležeći na leđima. Najčešći problem je premalo vlage, pa zbog toga stara koža ne silazi kako treba. Trenutno veliko povećanje vlažnosti terarija, bez uznemiravanja tarantule, postiže se stavljanjem šalice sa vrućom vodom u zatvoreni terarij. Ako su uvjeti u kojima pauk živi dobri, šanse za komplikacije su jako male. Tarantule se ponekad ozlijede za vrijeme presvlačenja, pa tako mogu izgubiti dio, cijelu nogu ili čak više nogu, no tokom idućih presvlačenja "izgubljeni" udovi bi se trebali polako regenerirati-dakle, narasti će novi (ali samo u slučaju da tarantula nije teže ozlijeđena i ne iskrvari). Mladi paukovi će prije regenerirati izgubljene udove nego što će to učiniti stariji paukovi. Nakon svakog presvlačenja je jedinka malo veća, a spolno zrela postaje nakon posljednjeg izlaska iz stare kože. Većina pauka se presvlači do 10 puta do adultnog stadija, mužjaci se obično brže i jednostavnije presvuku od ženki.Poslije presvlačenja još neko vrijeme će se odmarati na leđima, neće se puno micati, a nakon nekog vremena opet će stati na noge. Slijedećih nekoliko dana će se odmarati, i neće jesti dok se nova koža ne osuši. Kada tarantula bude spremna, dakle kada joj se nova koža osuši, početi će sa hranjenjem. Hranu može uzimati svaki dan, i po nekoliko puta, dok se ne zasiti i počne odbijati hranu-tada se može nastaviti normalno hraniti nekoliko puta tjedno. Svi ostaci hrane se obavezno trebaju ukloniti što prije da se izbjegne nastanak plijesni ili razvitak kojekakvih nametnika na njima, što će ujedno i pomoći pri održavanju terarija čistim. Ne preporučuje se ubacivanje više hrane odjednom u terarij. Kad tarantula pojede ponuđenu hranu onda se treba ubaciti druga. Za lakšu kontrolu same hrane (cvrčaka, crva, žohara) može se koristiti glatka keramička posuda za hranu. Ova metoda je jako korisna i zbog sigurnosti da ta "hrana" neće napasti tarantulu za vrijeme presvlačenja. Ako tarantula odbije ponuđenu hranu, hranu treba izvaditi van i ponuditi joj ponovno za par dana.  

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjače. Imaju oko 2 godine, stalno čekam da se pare. Molim vas da mi kažete kako ću prepoznati da su se parili , što moram napraviti da bi se mladi uspješno izlegli i kakvu prehranu im davati, te sve ostale potrebe koje trebam znati. Na večer sam primijetila da mužjak trza prednjim nogama prema ženkinoj glavi, zatim se popne na nju, pa se opet ode trzati prednjim nogama pa se opet popne itd. Pročitala sam da bi možda to bio znak za parenje. Kako da ja znam da su se oni parili? Da li bi bilo pametno da ja odmah njih stavim u vodu gdje ima pijeska i zemlje? Da li ta voda može biti prljava od tog pijeska i zemlje, jer ne vidim nikakav način da stavim vodu a da se ne zaprlja. AlmaO: Razmnožavanje kornjača u kontroliranim (umjetnim) uvjetima poseban je izazov ali ako u tome uspijemo, odnosno ako životinje koje držimo i njegujemo uspješno razmnožimo, dobijamo time potvrdu da je našim ljubimcima ugodan i adekvatan život koji im pružamo (smještaj, hrana, itd.). Crvenouhe kornjače imaju vrlo upadljiv ritual udvaranja. Mužjaci dugim kandžama prednjih nogu trepere ispred ženkine glave. Ako je ženka zainteresirana, doći će do parenja. Treperenje nogama/noktima je najčešće udvaranje mužjaka ženki kako bi ih naveli na parenje, no ima slučajeva da ženke trepere prema mužjacima a ima i istospolnih "udvaranja". Neki smatraju da je treperenje znak dominacije. Sam akt parenja odvija se kroz nekoliko minuta.Za uspješno razmnožavanje kornjača važno je znati da spolnu zrelost kornjače dosižu nakon jedne do dvije godine života. No, to može dosta varirati jer direktno ovisi o veličini kornjače koja se u odraslih jedinki crvenouhe kornjače kreće između 10 i 30 centimetara. U nepovoljnim uvjetima, pri slabom rastu, kornjače neće biti plodne i ne moraju pokazivati znakove spolne zrelosti, bez obzira na životnu dob.Kornjače se razmnožavaju jajima koja, za uspješan razvoj, moraju biti položena na suhom. No, sva položena jaja ne moraju biti i oplođena. Nije rijetkost da ženke polažu posve normalna, no neoplođena jaja. Zanimljivo je da nakon parenja kornjače mogu dugo vremena i zadržati jaja, no normalno ih polažu 3 do 6 tjedana nakon parenja.  Polaganje jaja se događa isključivo na kopnu. Do polaganja će doći samo kada ženka nađe povoljno mjesto za gniježđenje. U protivnom, može zadržati jaja čak i do 3 godine. Da se vrijeme polaganja približava, primijetiti ćete po tome što će sve više vremena provoditi na suhom, istražujući i kopajući po podlozi. U pojedinim slučajevima, u nedostatku prostora za gniježđenje, ženka će jaja ispustiti u vodu, no tada se ne mogu razviti i najčešće budu pojedena ili istrunu. Stoga je važno prirediti zemljani prostor ili zasebnu kutiju sa rahlom zemljom, pijeskom i/ili biljnim materijalom u koju možete smjestiti ženku gdje će iskopati jamicu i u nju položiti jaja te ih potom zatrpati. Vrlo uspješno se pokazala mješavina zemlje i pjeska (1:1) za podlogu u koju ženka polaže svoja jaja. Posuda u koju ženka polegne jaja, trebala bi biti najmanje 20 cm duboka. Posebno je važno da se jaja ne okreću, uzimati ih tako da im se položaj ne pomakne, kako se nebi oštetila pupčana vrpca i time uništio plod. Neki preporučuju da se nakon polaganja jaja izvade i inkubiraju u posebnoj kutiji, dok drugi smatraju da ih je bolje ostaviti gdje su položena. Činjenica je da su jaja gmazova izrazito krhka i lako se oštećuju. Nakon što se izvale iz jaja, kornjačice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroše zalihu hrane iz žumanjca prije nego što počnu s grebanjem prema površini. Majke ne pružaju nikakvu pomoć u valjenju ili uzgoju mladunaca.Mlade kornjače je potrebno hraniti svaki dan, najmanje dva puta dnevno. Možete im npr.ujutro davati slatkovodnu ribu ili meso a navečer granule. Prehrana mladunaca bi se uglavnom trebala sastojati od proteinske hrane koja je ključna za zdrav rast i razvoj. Također im možete ponuditi i biljnu hranu ali večina mladih kornjača je odbija i ne treba ih forsirati.  Kada kornjače navrše godinu dana hranite ih svaki drugi ili treći dan, jednom dnevno. U toj dobi bi bilo dobro naviknuti kornjače na biljnu hranu. U starijoj dobi ih također hranite jedanput svakog drugog ili trećeg dana. Prehrana bi se i dalje trebala bazirati na proteinskoj hrani uz dodatak biljne hrane.Općenito, u ishrani kornjače možete koristiti sljedeće: Meso - koristite samo čisto, nemasno meso poput piletine, govedine ili ribe. Nemojte ga davati češće od 2 puta tjedno. Voće i povrće - zelenu salatu, radić, listove maslačka, no nikako im nemojte davati špinat zbog visoke razine oksalata. Kupovna hrana - postoje brojne vrste suhih štapića i račića pripremljenih za vodene kornjače. Oni su svakako dobar izvor energije, no potrebno je pripaziti i na raznolikost u prehrani. Osim toga, mlade kornjače ih možda neće biti u stanju progutati pa je potrebno obratiti pažnju na vrstu hrane koju nudite svojim ljubimcima. Kukci i gujavice - zasigurno ćete zadobiti ljubav i povjerenje svojeg ljubimca ponudite li mu "živu" hranu. Kornjače luduju za skakavcima, muhama i drugim kukcima. Nemojte im uskratiti to zadovoljstvo. Ako imate priliku, povremeno im ponudite i gujavice iz vrta. No, pripazite na to da im uvijek dajete svježe "ulovljen" plijen, nekontaminiran pesticidima. Dodaci hrani - najvažniji dodatak hrani svakako su vitamini. Kornjače u akvarijima vrlo često ugibaju od nedostatka vitamina D koji je nužan za pravilnu funkciju oklopa i kostura. Obavezna je rasvjeta s "full spektrom" UV zračenja, kako bi se odvijala nesmetana sinteza vitamina D3, koji je odgovoran za transport i resorpciju kalcija. U protivnom dolazi do problema s koštanim strukturama, osobito oklopa, koji postaje mekan, te ako se ne promijene uvjeti držanja i ne provede terapija, završava smrću. Isto tako, nedostatak vitamina A može uzrokovati sljepoću. Najbolji način davanja vitamina je da jednom tjedno kornjače nahranite komadićima mesa koje ste ovlažili vitaminskim kapima. Također, važno je zapamtiti da hrana za ribice nije prikladna za vodene kornjače jer ne sadrži dovoljno hranjivih tvari.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Negdje sam pročitala da iguane treba čistiti od parazita svakih 6 mjeseci; je li to istina? Ako je, na koji način se to može napraviti, da li postoje neke specijalne tablete za iguane ili neka pasta? Molim vas odgovorite, Ivana O: Istina je da iguane mogu imati unutarnje parazite, te Vam savjetujem barem jednom godišnje odnijeti stolicu na parazitološku pretragu, te dati preventivno sredstvo za dehelmentizaciju - npr. prazikvantel. To je antihelmintik koji se inače koristi u dehelmintizaciji pasa i mačaka, ali u pravilnoj dozi može se dati i iguanama. Prazikvantel je vrlo efikasan u otklanjanju Echinococcus granulosus, Echinococcus multilocularis, Dipylidium caninum, Taenia ovis, Taenia hydatigena, Taenia taeniaeformis, Taenia pisiformis, Multiceps multiceps, Dipylidium caninum, Joyeuxiella pasqualei, mesocestoides spp. Daje se jednokratno, a možete ga dati u komadić hrane koju životinja najradije jede. Također, tableta se može izmrviti i umiješati u obrok ali uz obaveznu provjeru da li je životinja uzela cijelu dozu.Terapijska p.o. doza prazikvantela za pse iznosi 5 mg/kg telesne mase, pa je potreban veliki oprez u određivanju doze za Vašu iguanu; svakako bi to trebao učiniti Vaš veterinar.Kod višestrukog prekoračenja preporučenih terapijskih doza može doći do pojave: anoreksije, povraćanja, salivacije, dijareje i depresije CNS-a.Kod dehelmintizacije životinja koje se čuvaju u zatvorenom prostoru treba poduzeti sve mjere kako bi se izbjegla moguća reinfekcija tj. poželjno je dva dana nakon dehelmintizacije feces sakupiti i neškodljivo ukloniti.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malenu kornjaču koju sam kupila prije 3 mjeseca. Do sada je sve u redu s njom, veselo pliva, redovito uzima hranu i s time nemam brige. Mijenjam joj vodu svakih tjedan dana. Međutim, prije par dana počela joj se kao guliti koža oko vrata, nogu pa me zanima jel to neka bolest, kako se liječi, šta trebam učiniti. Hvala unaprijed! Slavica O: Pojava koju opisujete ne mora biti zabrinjavajuća. Naime, kod kornjača se, baš kao i kod svih ostalih živih bića, fiziološki odvija ljuskanje kože (koje je naročito uočljivo kod zmija ili iguana). Ukoliko su ljuskice kože tanke i prozirne, a cijeli proces ne traje dugo,nemate razloga za zabrinutost. Međutim, postoje i određene bolesti ili stanja kod kojih je ljuskanje kože jedan od simptoma.Ukoliko se kornjača obilno hrani, ona ujedno i intenzivno raste, što ima za posljedicu i intenzivniju izmjenu kože (ljuskanje). Ponekad i sami uvjeti držanja mogu izazvati ovu pojavu - npr.prejaki grijači u akvaterariju mogu dovesti do ozljeda kože (blaže ili jače opekline), a isto se može javiti ukoliko je u vodi previsoka koncentracija amonijaka.Deficit vitamina A (hipovitaminoza A) dovesti će do stanjivanja kože, koja je sklonija pucanju, a nerijetko se popratno javljaju i infekcije očiju. Ovaj se poremećaj može spriječiti odgovarajućom ishranom (davanjem salate, povremeno žumanjka ili ribe i sl.).Ukoliko se radi o bolesti zbog neadekvatnih uvjeta držanja, stanje će se popraviti kada se poprave uvjeti. Ukoliko se radi o poremećaju u ishrani, treba korigirati ishranu.Međutim,postoje i situacije u kojima ni promjena uvjeta držanja, ni promjena ishrane ne donose konkretnije promjene, stoga u takvim situacijama odnesite kornjaču kod veterinara na pregled.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Namjeravam kupiti agamu pa me samo zanimalo nešto općenito o njima jer nigdje nisam našao nešto previše. Zanima me nešto o njihovoj prehrani, načinu ponašanja, uvjetima akvaterarija (veličini i to) te nešto o njima, njihovoj prilagodbi na nova staništa! Unaprijed hvala, Marko O: Vodena agama ili kineski vodeni zmaj prirodno naseljava šume Indije i istočne Azije a zadržava se obično blizu svježe vode. Velika je, dnevna životinja, arborealna, no može ih se naći i u rupama i pjeskovitim mjestima. Ovi gušteri poznati su po tome da su poluvodeni. Ovaj pripadnik obitelji Agamidae dosiže duljinu od 90 cm od koje polovica otpada na rep. Boje vodene agame variraju od smeđe do svjetlo-zelene, a mužjaci su obično svjetlije boje u sezoni parenja. Zahtijevaju prostrane akvaterarije s mnogo grana za penjanje i velikim područjem za kupanje. Vodenim agamama treba prostora najmanje njihove 2 ukupne duljine - jedna do dvije životinjice mogu se držati u prostoru veličine najmanje 2 m visine x 1.8 m duljine x 1 m širine. U terarij smjestite grane za penjanje, biljke, prostor za sunčanje, mjesta za skrivanje i idealno oko 1/3 površine terarija pod vodom (treba omogućiti lagan pristup a biti dubine da može potopiti 50% svoje tjelesne visine). Prilikom odabira akvaterarija vodite računa da staklo obložite tamnom trakom ili pozadinom (ili na krajeve postavite biljke i sl.) jer tako pomažete gušteru percepciju granice i prevenirate oštećenja na tijelu (a prvenstveno glave).Veliki spremnik za vodu i sistem prskalice u akvaterariju neophodni su za održavanje vlažnosti od 60 - 90% (80% idealno). Podloga terarija bi trebala biti više pjeskovita jer veće komadiće drveta vodene agame mogu lako progutati. Podlogu treba češće čistiti nego je to slučaj s ostalim gmazovima.Sljedeće od velike važnosti je temperatura; moraju se osigurati dnevne i noćne oscilacije temperature. Dnevna bi trebala biti oko 28,9°C - 31,1°C a noćna 23,9°C - 26,7°C. Dobro je staviti dva termometra na svakom kraju terarija (jedan na hladnijem dijelu dok drugi na toplijem). Nepravilna temperatura može rezultirati respiratornim bolestima guštera ili drugim problemima uslijed pada imuniteta i nepravilne probave hranjivih tvari zbog usporenog metabolizma ako se drži na preniskim temperaturama. Svjetla bi trebala biti s tajmerom kako bi se osiguralo prikladni fotoperiod. Dnevna sunčališta trebala bi imati temperaturu od 35°C.Od osvjetljenja treba osigurati cijeli spektar sunčevog svjetla - ultravioletno svjetlo koje je neophodno za sintezu vitamina D3 i produkciju koštanog tkiva (aktivna UV lampa ili fluorescentne cijevi). Flourescentne cijevi trebale bi biti postavljene 30 cm od mjesta za sunčanje i redovito mijenjane svakih 6 - 12 mjeseci.Uvjeti okoliša trebali bi biti redovito kontrolirani termometrima i higrometrima.Vodene agame hrane se širokim spektrom insekata poput cvrčaka i raznih crva, koje je dobro prethodno vitaminizirati a prilikom davanja agami i "posoliti" multivitaminskim i mineralnim dodacima prehrani koji su bogati kalcijem i niski sa fosforom. Kada su odrasli, agamama se može ponuditi svježe voće i povrće koje je također dodatno oplemenjeno vitaminskim dodacima. Male ribice i pinkiji također se mogu ponuditi ali treba paziti da ne dođe do debljanja agame.Mlade agame potrebno je hraniti svakodnevno, dok odrasle jednom ili dvaput tjedno. Svježa voda im mora biti svakodnevno dostupna.Vodene agame su spolno zrele u duljini od 40 cm (obično je to u njihovoj drugoj ili trećoj godini). Ženkama je tada potrebno osigurati veći prostor za gniježđenje (90 x 90 x 45 cm) s pješčanom podlogom. Novoizleženi mladi duljine su oko 15 cm a mogu se uzgajati po nekoliko primjeraka pod sličnim uvjetima kao i odrasli. Životni vijek vodenih agama je od 10-20 godina. Raspoznavanje spolova u mladih agama nije moguće. S godinama mužjaci razvijaju veću glavu i čeljusti i veću krijestu iza vrata, femoralne pore nešto su veće nego je to u ženki.U zatočeništvu se relativno dobro i brzo prilagode uvjetima života. Nakon nabavke potrebno ih je ne uznemiravati dok se ne upoznaju s prostorom. Imajte na umu da guštera nikada ne hvatate za rep. Što se ponašanja tiče, tipični su gušteri, no za razliku od mnogih vole kupanje.

Odgovara: Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U vašem dućanu u Drvinju vidjela sam ovu prekrasnu žabu, no o samoj žabi (osim životnog vijeka i od kuda je) i načinu njezina držanja, ne znam ništa. Zanima me koliki terarij je potreban, da li je potreban foger, grijač ili lampa, da li je potrebno špricati žabu, koliko žaba često jede, što jede... Puno hvala na odgovoru! O: Tomato frog obitava na sjeverozapadnom dijelu Madagaskara. Mužjaci su dužine 60 - 65 mm i težine oko 40 - 45 grama, a ženke 85 - 105 mm i težine oko 230 grama. Životni vijek im je oko 6-8 godina. Tomato frog pripada :Kraljestvu AnimaliaKoljenu Chordata (svitkovci)Razredu Amphibia (vodozemci)Porodici MicrohylidaeRodu DyscophusVrsti D. antongilii, D. insularis, D guinetiŽenke - osim što su krupnije - svjetlijih su nijansi crvene i narančaste boje, a neki primjerci imaju i crne točkice na vratu. Mlade jedinke oba spola imaju podjednaku boju, pa ih je nemoguće razlikovati sve do spolne zrelosti. Upravo im njihove boje predstavljaju najjaču zaštitu od predatora, ostavljajući dojam zbog boje da su otrovne vrste. Koža luči bijelu ljepljivu supstancu, koja odbija neprijatelja, odnosno ukoliko predator uhvati žabu ustima, ljepljiva supstanca mu zalijepi usta i oči, a kod osjetljivijih osoba toksin u ljepljivoj supstanci može izazvati alergijsku reakciju.U zatočeništvu se relativno dobro prilagode uvjetima života. Kao podloga u terarij se stavlja zemlja, koja ne sadrži nikakve kemikalije i sl. i to u debljem sloju, kako bi se žaba mogla zavlačiti. Temperatura u terariju ljeti bi trebala biti 20-25°C, a zimi nešto niža. Dakle, nije potreban grijač, pa se slobodno terarij može postaviti na sobnoj temperaturi. Kako se vole zavlačiti, možete staviti i nekakvo skrovište koje mora biti dovoljno vlažno. Terarij se šprica vodom dva puta na dan. Ova vrsta ne zahtjeva neko posebno osvjetljenje, pa se preporuča 2-3 sata na dan uključiti UV rasvjetu. Ukoliko uvjeti u terariju nisu adekvatni, to ćete vrlo brzo primjetiti, jer će žaba reagirati promjenom boje tijela u izrazito tamnu.U zatočeništvu se hrane cvrčcima, crvima, pa čak i pinky miševima. U prirodi se najčešće skrivaju u zasjedi i pojedu sve što naiđe.Kako su ovo noćne životinje, danju ih nećemo imati prilike previše viđati, jer tada najčešće borave zakopane pod zemljom.Kada se uplaše, napuhnu se poput balona.Pare se za vrijeme kišnih dana između veljače i ožujka, u vodama stajaćicama ili vodama sporog toka. Spolnu zrelost dosežu izmedu 9. i 14. mjeseca starosti. Mužjaci se specifično glasaju za vrijeme parenja i na taj način dozivaju ženke.Nakon oplodnje, ženke legu jaja u vodenim površinama, iz kojih se 36 sati kasnije legu mladi. Tada su oko 6 milimetara dugi. Metamorfozom prelaze u stadij kada su žute boje, koji se u popunosti završava 45 dana nakon što se izlegu iz jaja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kakvu hranu jedu barske kornjače?Ivan Rasprostranjenost i vrste barske kornjače O: Barska kornjača (Emys orbicularis) rasprostranjena je od sjeverne Afrike (Maroko, Tunis), preko Francuske, Italije, Njemačke, Poljske, Mađarske, Rumunjske, Austrije pa sve do Turske (najsjevernije zabilježena u Litvi). Poznato je 13 podvrsta ove kornjače, a u Hrvatskoj obitava Emys orbicularis hellenica. Stanište barske kornjače Barska kornjača je najčešće viđena u mirnim ili sporotekućim vodama sa bogatom vodenom vegetacijom (lokve, bare, jezera te mirnije dijelove riječnih tokova) gdje je tlo muljevito i dobro obraslo biljem. Izgled Uglavnom je tamno smeđe odnosno crne boje sa žutim pjegama, s manjim razlikama među podvrstama. Ima plosnat i ovalan oklop te duži rep u usporedbi s drugim slatkovodnim vrstama. Trbušni dio oklopa najčešće je žute boje sa više ili manje crne pigmentacije. Ovisno o podvrsti, barska kornjača naraste od 12 do 38 cm. Ženke su obično veće od mužjaka. Prehrana barske kornjače Prehrana barske kornjače je raznolika. Dok su mlade hrane se najviše proteinskom hranom, a sa starošću polako prihvaćaju prehranu biljnog porijekla. Prehrana im se obično sastoji od ličinki, kukaca, mekušaca, punoglavaca, žabica, riba, vodenih biljaka i strvina. Ugroženost i zaštita barske kornjače Barska kornjača (Emys orbicularis) je ugrožena na cijelom području rasprostranjenosti. Uvrštena je u Bernsku konvenciju, CITES, Crveni popis gmazova Hrvatske kao i europsku Crvenu listu IUCN-a. Zaštita barske kornjače određena je Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta gmazova (Reptilia), Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, temeljem članka 13. stavka 2. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94). Prema ovom zakonu pojedina biljna i životinjska vrsta koja ima zaštitu Države je vrsta koja je ugrožena ili rijetka. Strogo je zabranjena svaka radnja kojom je se ometa i uznemiruje u njenom prirodnom životu i slobodnom razvoju (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, držanje, ozljeđivanje i njegovo ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla i obitavališta). Zabranjeno je i prikrivanje, prodaja, kupnja i otuđivanje ili pribavljanje na drugi način zaštićene biljke i životinje, kao i njegovo prepariranje. Također, postoji i Pravilnik o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama koji možete pronaći na linku. Pročitajte više o hibernaciji barske kornače i procjeni starosti.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas za informaciju u vezi mojih crvenouhih kornjača. Stare su oko 2 godine, jedna je ženka (potvrdio veterinar), a druga je po našem laičkom zaključivanju također istog spola. Od prije dva dana kod jedne se zacrvenjela njuškica, pravilno crvenilo oko rupica, nije ogrebotina niti je preizraženo, ali sam primjetila. Druga kornjača je i inaće imala običaj ponekad piljiti ovoj u lice i dosađivati joj, no sada joj se neobično približi i pilji u lice, pliva prema njoj i dodiruju se šapama koje su skroz pružene prema naprijed. Ovoj to smeta, čak ju je pokušala jednom i ugristi; inaće se dobro slažu i ovakvo je ponašanje nama potpuna nepoznanica. Molim Vas da mi odgovorite je li to neka vrsta istospolnog udvaranja možda ili je počela netrpeljivost na terenu? Hvala unaprijed, SanjaO: Trachemys scripta elegans (crvenouha kornjača) u prirodi živi u slatkim vodama, u poluvodenom okruženju jezeraca, potoka i rijeka u južnom dijelu SAD-a. Ove kornjače vole pjeskovita dna i umjerenu vegetaciju, te trebaju suhu, toplu kopnenu površinu i puno tople vode za plivanje. U kućnim uvjetima narastu oko 25 cm u dobi od 3-7 godina, a ženke su krupnije od mužjaka koji dostigne dužinu oklopa oko 20 cm.U mladosti je gotovo nemoguće razlikovati spolove. Kasnije, mužjaci imaju puno duže prednje kandže, rep im je duži i deblji a kloaka je smještena više prema kraju repa. Plastron (donji dio oklopa) u mužjaka je lagano udubljen, dok je u ženki blago izbočen. Spolno zreli mužjaci u doba parenja pružaju prednje noge i titraju kandžama pred ženkom. Ukoliko ih ženke odbijaju, mogu postati agresivni i ugristi ženku.Dok ne izleže jaja, ženku bi bilo dobro odvojiti od mužjaka, kako je on ne bi previše uznemiravao.Oplođena ženka položit će jaja nakon 5-6 tjedana. Jaja položena u vodu propadaju u kratkom periodu, te bi ženki trebalo omogućiti da jaja zakopa izvan vode u toplo pjeskovito tlo (dubine min. 20 cm). Za to može poslužiti plastična posuda postavljena uz akvarij. Kornjača bi se u nju trebala lako popeti, a stranice bi trebale biti dovoljno visoke da životinja iz nje ne izađe.Crvrnilo oko nosnica može biti posljedica mehaničkog oštećenja (ogrebotina, udarac, ugriz i sl.), ali ne treba isključiti ni infekciju. Pažljivo promotrite kornjaču i ukoliko uočite iscjedak iz nosa, češanje ili struganje nosom o tvrdu podlogu, odnosno širenje crvenila i oteklinu na tom području, svakako je odnesite na veterinarski pregled.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Htio bih nabaviti iguanu, ali nisam siguran koju vrstu, starost i veličinu. Molim vas da mi objasnite koju je najbolje kupiti i koja raste oko 1,5 m. Hvala! Puno pozdrava!Nikola O: U ponudi trgovina kućnim ljubimcima, kao i kod nas u Pet centru, najčešće se može pronaći zelena iguana (Iguana iguana). Dosta često se uz zelenu iguanu prodaje i takozvana "crna iguana" ili Ctenosaura similis koja je omnivor i primarno terestrialna vrsta. Od roda Cyclura se u prodaji ponekad mogu naći vrste Cyclura cornuta cornuta i Cyclura nubila nubila, no cijeli rod Cyclura se nalazi na CITES listi ugroženih životinja koje su primarno herbivori, ali su za razliku od zelene iguane terestrialne životinje. Zelena iguana (Iguana iguana) je pripadnik porodice Iguanidae koja se sastoji od rodova Iguana i Brachylophus koji su aborealni, zatim rodova Dipsosaurus, Cyclura, Sauromalus, Ctenosaura, Conolophus koji su primarno terestrialni, te posebno zanimljivog roda Amblyrhynchus, kojem pripada i vrsta Amblyrhynchus cristatus poznata kao morska iguana. Većina pripadnika porodice Iguanidae su herbivori iako su neki rodovi omnivorni. Spomenuti ću i iz roda Iguana vrstu Iguana delicatissima, koja nije baš često u prodaji i vrlo malo ljudi zna za nju, a vrlo je slična zelenoj iguani, ali je manja. Na žalost, velika većina vrsta je ugrožena u svojem prirodnom okolišu, te se nalazi na CITES listi ugroženih vrsta.Zelena iguana je gušter čija krajnja veličina može biti 1,8-2 metra ako se radi o mužjaku, te 1,5 metar za ženke (naravno ako ste se kvalitetno brinuli o njoj). U prvoj godini Vaša iguana koju ste kupili kao malog slatkog zelenog guštera, može doseći, uz pravilnu prehranu i držanje, jedan metar. U našim trgovinama Pet centra trenutno možete pronaći zelene iguane starosne dobi ispod jedne godine. Dakle, možete početi sa malim terarijem, ali morate računati na to da će vaša mala iguana doseći jedan metar u godinu dana. Minimalna veličina nastambe za odraslu iguanu je 2 metra visine i dužine te metar širine.Dakle, krajnja nastamba Vašeg budućeg kućnog ljubimca trebala bi biti u planu već onaj tren kada ste je donijeli u svoj stambeni prostor. Kod malih iguana važno za napomenuti je da se terarij u kojem se nalaze mora, barem u početku, nalaziti na tihom i ne prometnom mjestu. Iguane su mirni i staloženi gušteri, ali ne vole previše fizičke kontakte. Ukoliko krenete s privikavanjem na dodir dok je iguana mlada može ih se naučiti da Vam stoje na ruci, ramenu pa i da se odazivaju na svoje ime. No, iako su iguane jedne od najmirnijih kućnih ljubimaca važno je znati da su isto tako zahtjevne životinje kojima treba posvetiti dosta pažnje, svakodnevnu brigu i njegu. Druge korisne informacije o držanju ove životinjice možete pročitati i u našoj web rubrici "Moj ljubimac-Teraristika-Zelena iguana", na sljedećem linku: http://www.pet-centar.hr/blogs/moj-ljubimac/zelena-iguana

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zelenog anolesa 2 tjedna. U ta dva tjedna nije ništa pojeo. Dajem mu crve brašnare, ali neće. Prije 2 dana se presvukao. Molim vas ne pišite mi o toj vrsti, samo mi odgovorite na pitanje. Hvala,Mislav O: Cvrčci su ovim gušterima osnovna hrana, a povremeno im treba ponuditi i crve brašnare, te neke kukce iz "dvorišta" tj. prirode (morate biti sigurni da nisu zagađeni insekticidima). Uz to, premda u malim količinama, i voće je potrebno za pravilan rast ovog guštera. Povremeno mu možete ponuditi i vodu zaslađenu s malo meda. Hranu je potrebno dva puta tjedno obogatiti vitaminima i mineralnim pripravcima, posebno kalcija i fosfora. Dozu vitamina i minerala treba udvostručiti za jedinke koje se razvijaju ili nose jaja.Obratite pažnju i na eventualne znakove bolesti. Promjena boja često je dobar pokazatelj da nešto nije u redu - kada su bolesni, uplašeni, ako im je preniska temperatura u terariju ili jednostavno nemaju dovoljno prostran terarij. Nije rijetkost da ove životinjice, već kupljene u dućanu, imaju parazite, a čišćenje od parazita delikatan je posao, te moramo točno znati protiv kojeg nametnika se borimo jer kriva dijagnoza može uzrokovati smrt. Anoreksija, popraćena dehidracijom, koja uzrokuje postepeno gašenje svih glavnih životnih funkcija zadnji je stadij prije uginuća.Stoga,  ako Vaš ljubimac i dalje bude odbijao hranu,  svakako se obratite veterinaru koji ća Vas,  na temelju kliničkog pregleda životinjice, najbolje savjetovati što i kako dalje. 

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zelenog anolesa u akvariju od 90 litara. Dao sam mu crve brašnare, ali ih ne želi jesti. Mislim da je problem u tome da on tu hranu nije ni vidio jer ga imam tek 3 dana. Što da radim? Isto tako, on se ne voli spuštati na tlo. Grijem mu tlo od pijeska s HeatWave Desert M. Što da radim? Unaprijed hvala! Lovro O: Zeleni anolis (Anolis carolinensis) je gušter kojeg ponekad pogrešno nazivaju i američkim kameleonom. Iako nisu pravi kameleoni, imaju sposobnost promjene boje od žarko zelene do smeđe. Njihova domovina je južni dio USA od istočnog Texasa do obala Atlantika. U prirodi žive obično dvije godine (zbog velikog broja grabežljivaca), dok u zarobljeništvu nisu rijetki primjerci od šest i više godina. Veličina im varira od 10 do 30 cm. Zelene anolie su nešto duže, od onih smeđih.To je jedna od vrsta guštera pogodnih za djecu i početnike. Što se tiče smještaja, za jednog anolisa dovoljan je terarij od 40 litara, no za par trebamo prostor od 100 litara. Dobro može poslužiti i stari akvarij kojem ćemo dodati gornju stranicu od plastične ili tkane mrežice, kako gušter ne bi pobjegao. No ipak, bolje je kupiti gotov terarij jer se lakše održava i ima bolji sustav ventilacije.Terarij je najbolje urediti da na "žice" grijača stavite tepih, po kojem pospete koru crnog bora ili ugljen za guštere. Bilje u terariju izuzetno je bitno jer anolisi piju rosu s lišća (ližu) i gotovo nikada ne piju iz zdjelice. Bilje terarija trebalo bi biti netoksično "- znači, samo odabrane vrste koje pripadaju tropskoj klimi. Grančice nikako ne smiju biti od hrasta ili oraha. Biljke i grančice moramo dobro osigurati odn.učvrstiti i fiksirati unutar terarija.Za grijanje terarija koriste se razni tipovi grijača-grijače ploče ili tzv. žičani grijači (u obliku žice). Iznad grijača postavi se tepih, a na njega ekološke podloge; "BARU" ili dehidrirana kora crnog bora, treset ili poseban granulat. Sve su to podloge blago kiselog pH pa se na njima teže stvaraju gljivice i pljesni, dobro upijaju izlučevine te se mogu kompostirati.Temperatura u terariju varira: noćna iznosi od 21°C - 27°C, dok je dnevna od 27°C - 32°C. Bitno da je izmjena dana i noći redovita i u pravilnim razmacima: ljeti 14 sati dana, zimi 10 sati dana.Rasvjeta mora sadržavati dio UV spektra (zbog sintetiziranja vitamina D3) i uz takvu rasvjetu trebalo bi postaviti i lampu za sunčanje, ispod koje bi temperatura bila nešto viša nego u ostatku terarija, kako bi životinja prikupljala energiju za dnevne aktivnosti. Svakako treba paziti da gušter nikako ne može doći do tih žarulja ili bilo kojeg djela instalacija.Vlažnost zraka u terariju trebala bi se kretati od 50 do 80%, a postiže se redovitim svakodnevnim prskanjem i brojnim živim biljkama u terariju. Nikada ne prskajte samu životinju već bilje u terariju. Najbolje je u posudicu staviti vruću vodu te namjestiti na najfiniju maglu - tako će vlaga, dok dođe do životinje, biti blago topla. Hranjene je bitan faktor prilikom držanja anolisa u zatočeništvu. Premda nisu toliko zahtjevni kao, na primjer, kameleoni ili ostale vrste guštera, prehrana samo s cvrčcima neće zadovoljiti njihove potrebe.Uz cvrčke, koji su osnovna hrana, morate im povremeno ponuditi i crve brašnare te neke kukce iz "dvorišta" (morate biti sigurni da nisu zagađeni insekticidima). Uz to, premda u malim količinama, i voće je potrebno za pravilan rast ovog guštera.Hranu je potrebno dva puta tjedno obogatiti vitaminima i mineralnim pripravcima, posebno kalcija i fosfora. Dozu vitamina i minerala moramo udvostručiti za jedinke koje se razvijaju ili nose jaja.Svu hranu najbolje je staviti da stoji u posebnoj zdjelici jer se na taj način može lakše ukloniti ako je životinja ne pojede.Obratite pažnju i na eventualne znakove bolesti. Promjena boja često je dobar pokazatelj da nešto nije u redu - kada su bolesni, uplašeni, ako im je preniska temperatura u terariju ili jednostavno nemaju dovoljno prostran terarij. Nije rijetkost da ove životinjice, već kupljene u dućanu, imaju parazite, a čišćenje od parazita delikatan je posao, te moramo točno znati protiv kojeg nametnika se borimo jer kriva dijagnoza može uzrokovati smrt. Anoreksija, popraćena dehidracijom, koja uzrokuje postepeno gašenje svih glavnih životnih funkcija zadnji je stadij prije uginuća.Stoga, ako Vaš ljubimac i dalje bude odbijao hranu, svakako se obratite veterinaru koji ća Vas, na temelju kliničkog pregleda životinjice, najbolje savjetovati što i kako dalje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: U vašem dućanu kupio sam zelenog anolisa. Molio bih vas da mi napišete nešto o njima. Unaprijed hvala! Mislav O: Anoles obuhvaćaju oko 350 vrsta ovog roda. Neki ih nazivaju lažnim kameleonima zbog njihov ograničene mogućnosti mijenjanja boje tijela. U prirodi žive u krošnji drveća,za vrijeme hladnijeg vremena skrivaju se dublje u krošnji, a za toplija vremena spuštaju se na niže dijelove drveta ili u raslinje. Anolis carolinenesis potječe iz sjeveroistočnih dijelova SAD (Florida), Bahama i Cube, zeleno do smeđe su boje, s crvenkasto obojenim dijelom vrata (podbradak). Boju tijela mijenja od svijetlo zelene do tamno smeđe i to ovisno o raspoloženju (za razliku od pravog kameleona koji se bojom tijela prilagođava boji okoline), odnosno o vanjskoj temperaturi, uzbuđenju, stresu, borbi za teritorij.Ovi gušteri imaju tipičnu građu tijela s nešto većom glavom, uzak vrat, dugačke i razvijene noge, dugačak rep ( 1/2 od ukupne dužine). Spolno su zreli nakon godine dana. Narastu do 200 mm.U SAD-u je ovaj gušter poznat kao "gušter za početnike".Treba visoki terarij obogaćen biljem, s mnogo mogućnosti za penjanje (terarij ne smije biti manji od 30x30x50 cm). Dno se prekriva pijeskom, tresetom ili komadićima drveta. Svjetlo u terariju treba biti 12-14 sati dnevno, dnevna temperatura treba biti 20-35 C, vlaga 60-80%, a noćna temperatura 20-25 C i vlaga 80-95 %.U terariju treba koristiti UV i spot žarulje za reptile. Svakodnevno guštera treba prskati vodom. U zimskom periodu preporuča se redukcija svijetla u terariju na 8-10 sati, smanjiti količinu hrane i špricati 2 puta tjedno, te ovakav režim provoditi 8 tjedana.Ovaj gušter hrani se insektima, paucima, svježim voćem povremeno, te vodom zaslađenom s malo meda.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dobar dan, imam kraljevskog pitona  već duže vrijeme ne jede te se baš i ne kreće molim vas da mi kažete šta bi mu moglo biti i da li bi vam ga mogla donijeti na pregled (kupljen je kod vas). Sretna sam što imate ovu stranicu jer ne znam koga bih od veterinara uopće mogla pitati za pitona pa se nadam da ćete mi što prije odgovoriti. Unaprijed hvala, Ivana O: Kraljevski pitoni u prirodi se hrane gušterima, manjim zmijama, pticama i malim sisavcima. U prirodi se ne hrane miševima pa se vrlo često događa da miša - koji je često ponuđen kao hrana u zatočeništvu - ne prepoznaju kao hranu. Pitoni su za vrijeme lova plijena jako izbirljivi po pitanju što će uloviti i što će pojesti. Kraljevski pitoni u prirodi mogu duže vremena preživjeti bez hrane, pa se čak nalaze podaci koji navode da taj period može biti godinu, pa čak i dulje.Pitoni se hrane jedanput u desetak dana, najčešća hrana u zatočeništvu su miševi, koji veličinom moraju odgovarati mogućnostima zmije da ga uspije progutati i probaviti. Za mlade zmije to su pinki miševi (stari 1 - 5 dana), a za veće zmije to su oni malo stariji. Za vrijeme dok zmija probavlja miša ne preporučuje se uznemiravanje, a samo probavljanje traje nekoliko dana, ovisno o veličini miša. Također, ženka u periodu kada ima jaja, nikada ih ne ostavlja, te za to vrijeme uopće ne jede. Taj period traje oko 3  mjeseca.Osim toga, razlozi ovakvog ponašanja mogu biti i neodgovarajući uvjeti u terariju (temperatura, vlaga, osvjetljenje) pa Vam savjetujem da provjerite spomenute parametre.Ako Vaš piton ne jede duže vrijeme, a ne gubi na tjelesnoj masi, ne zabrinjavajte se. No ako dođe do gubitka tjelesne mase, obratite se veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju zmija (Ingeborg Bata, dr.vet.med.-Zoološki vrt grada Zagreba, Veterinarska služba ili vet.amb."Diavet", Ilica 474).