Pitajte veterinara

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me u kojem Pet centru se može kupiti kućni macaklin? Koja mu je otprilike cijena te koje uvjete i opremu treba imati? Hvala. Tea O: Macaklin je gušter koji ima adhezivne dlačice na nogama što mu omogućuje penjanje po glatkim površinama. Kućni i zidni macaklin - koja je razlika? Rasprostranjeni su po cijelom svijetu pa tako i kod nas. Postoje dvije vrste macaklina: 1. Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus) - noćna životinja, ružičaste boje ili boje mesa, prekrivena krljuštima, koje podsjećaju na bradavice. To je posve bezopasna životinjica, vrlo korisna, jer se hrani komarcima, paucima i drugim insektima. Najčešće boravi u zgradama, kućama, pukotinama stijena i dr. 2. Zidni macaklin (Tarentola maurltanica), koji je veći od kućnog macaklina. Gornji dio tijela je sive, smeđe ili crne boje. Također je noćna životinja, a najčešće se nalazi po starim zidovima i kućama i u nas nije tako čest kao kućni macaklin. Zaštićena životinjska vrsta Macaklin je zaštićena životinjska vrsta u Republici Hrvatskoj i svaka nezakonita radnja na njima, ozlijeđivanje, proganjanje, hvatanje i držanje podliježe novčanoj kazni, koja je propisana pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, na temelju članka 44. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94 i 72/94). U našoj ponudi do nedavno smo imali Leopard gekon - Eublepharis macularius (obitava na području Irana, Afganistana, Pakistana i Indije), Madagaskarski gekon - Phelsuma madagascariensis (sa područja Madagaskara), Tokay gekon - Gekko gecko (obitava u gustim šumama Indije i južne Azije), Gekon mamoratus - Christinus mamoratus (sa područja Australije). Potrebni uvjeti za kućnog macaklina Svi macaklini su noćne životinje i u zavisnosti od vrste treba im osigurati odgovarajuće uvjete. Terarij treba urediti na način da najviše odgovara prirodnom staništu pojedine vrste. Obavezan je grijač koji će postizati odgovarajuću temperaturu, koja se u prosjeku kreće od 27 - 32°C dnevna i oko 22°C u periodu noći. Vlažnost u terariju treba osigurati ili ugradnjom fogera ili fontanice koji će osiguravati trajni izvor vlage. Naravno, ne smijemo izostaviti rasvjetu koja imitira dnevni i noćni spektar svjetla (posebnu pažnju treba posvetiti noćnim lampama jer su macaklini noćne životinje). Svi se hrane kukcima i crvima. Cijene se kreću od 400,00 -1.300,00 kuna plus oprema. Zbog promjena zakona o držanju životinja u zatočeništvu i potrebe ishodovanja posebnih dozvola za uvoz pojedinih vrsta momentalno u ponudi nemamo macakline, ali naš dobavljač radi na tome da osigura sve potrebne uvjete za dozvolu uvoza pa se nadamo da bi ih uskoro mogli imati u našoj ponudi. Više o kućnom macaklinu možete pročitati ovdje.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Držim dvije crvenouhe kornjačice već četiri i pol mjeseca. Jedna od njih je prije mjesec dana prestala otvarati oči te povremeno nožicama prelazi preko tako zatvorenih očiju kao da ju svrbi ili ih pokušava otvoriti. Znate li o čemu se radi i možete li mi reći što da poduzmem? Unaprijed hvala! Andrej O: Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogučnošću otvaranja očiju, gnojnim iscjedkom i svrbežom, a nastaju kao posljedica upalnih promjena izazvanim infekcijama. Najčešće infekcije su: bakterijske, onečišćenom vodom, zbog velike količine klora, nitrita i nitrata i nedostatkom vitamina A, zbog manjkave prehrane te uslijed mehaničkih ozlijeda oka te dehidracije. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća. Kornjače koje imaju problema sa očima pretežno borave na kopnenom dijelu terarija, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti.Svakako Vam savjetujem da obratite pažnju, da li Vaša kornjačica ima sve potrebno u terariju za normalan život. Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač. Na nižim temperturama vode,0 kornjačicama se usporuje metabolizam, jer im je hladno te prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima. Sada Vam savjetujem da podignete temperaturu vode na 30°C, dok se kornjačica ne oporavi. Osim temeperature važno je osvijetljenje, koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način emitiramo sunčevo svijetlo, koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop. Vrlo brzo zbog nedostatka UV zračenja dolazi do problema s oklopom, odnosno oklop postaje mekan, što često završava uginućem, ukoliko se ne poboljšavaju uvjeti u terariju i ne započne na vrijeme s terapijom.Kornjače su poznate kao veliki onečiščivači vode te ostaci hrane i izmet , vrlo brzo onečiščiju vodu te dolazi do nakupljanja nitrata i nitrita u vodu. Ove tvari često iritiraju oči u kornjača, te druge dijelove tijela pa je svakako potrebno postaviti adekvatnu filtraciju u terarij, kako bi voda što duže ostala čista. Kod svake promjene vode potrebno je staviti u vodu sredstva za pripremu vode, koja vežu klor i teške metale. Možete koristiti sredstva za pripremu vode za akvarijske ribice, kao što su Dajana Start plus i slični preparati. Prehrana je vrlo bitna. Osim tvorničke briketirane hrane i račića, potrebno je da prehrana sadržava sirovo bijelo pileće meso, mljevenu junetinu i teletinu, ribu, pileće jetrice, salatu, mrkvu itd. Meso je vrlo bitno u prehrani te prehrana koja se bazira samo na tvorničkoj hrani završava zdrastvenim problemima. Ponekad se preoruča dodavanje i sipine kosti za ptice kao izvor kalcija te vitaminskih preparata.Savjetujem Vam da ukoliko nemate grijač i UV lampu, što prije ih nabavite te ukoliko kornjačica ne jede meso obavezno ga uvedete u prehranu. Kako sam već navela povisite temperaturu vode u terariju na 30°C, prehrana neka bude bogata jetricama i mrkvom, da bi se omogućila dovoljna količina vitamina A. Obavezno dodajte i vitaminske preparate na hranu.Oči nemojte nikako ispirati kamilicom, jer kamilica omekšava rožnicu te na taj način predstavlja idealan medij za razvoj mikroorganizama. Što prije potražite pomoć veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se postavila dijagnoza i započelo s terapijom što prije. Ukoliko je upala očiju posljedica respiratornih infekcija, liječenje se provodi injekcionom aplikacijom antibiotika kroz najmanje 5 dana, a ako se radi o lokaliziranoj infekciji oka, terapija se provodi antibiotskim mastima i kapima lokalno. Prije primjene lijeka oči je potrebno isprati fiziološkom otopinom. Bitno je da kornjačica nakon aplikacije masti ili kapi boravi barem 15 minuta izvan terarija, kako se lijek ne bi isprao u vodi. Bitno je da se ne koriste, ukoliko nisu nužni, preparati koji sadrže kortikosteroide, jer često dovode do oštećenja rožnice, a posljedično i vida.Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaša kornjačica što prije oporaviti.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije male kornjače od kojih se jedna počela ponašati malo čudno. Prije par dana je počela kihati, a sinoć je i cijelu noć cvilila! Čitala sam na vašoj starnici što učiniti ako se kornjačica prehladi, ali zašto cvili? Nisam nigdje čula da kornjače mogu cviliti pa Vas molim da mi odgovorite što joj je! Jučer nije ništa jela, ali danas sam je uspjela nahraniti. Hvala unaprijed! Ivona O: Kornjače se glasaju samo za vrijeme parenja i to najčešće mužjaci, a ženke kada traže mjesto za polaganje jaja, izuzev toga se može javiti nešto slično poput siktanja, kada kornjače izražavaju strah. Kihanje, ispuštanje različitih zvukova, jedni su od znakova problema s dišnim sustavom. Najčešće se radi o prehladi, koja vrlo brzo prelazi u upalu pluća, na koju se često nadovezuje i upala uha.Pluća u kornjača su nastala kao diferencijacije prednjeg dijela crijeva. Pluća su složeni sustav kanala sa skeletnom i hrskavičnom potporom, kojom se zrak izvana dovodi do respiratorne površine pluća. Od trachee (dušnika), vode bronhiji do svakog plućnog krila. Plućna krila su podijeljena na komore. Prema opisanom da se zaključiti da su pluća kornjača, na stupnju razvoja pluća između sisavaca i vodozemaca. Kod vodenih kornjača su razvijeni dodatni procesi, koji sudjeluju u izmjeni plinova, zbog faza njihovog normalnog životnog ciklusa, kao što su duži boravak pod vodom i hibernacija. Izmjena plinova se može vršiti i preko vaskuolizirane kože, usno-ždrijelne sluznice ili preko sluznice kloakalnih burzi. Pluća u kornjača su vezana sa carapax (gornji dio oklopa) i unutrašnje visceralne organe. Pluća kornjača služe i za održavanje ravnoteže, odnosno plivanja, kao i kloakalna burze koje također mogu mjenjati zapreminu vode u njima. Kornjače koje imaju upalu pluća teže plivaju ili preferiraju više boraviti na kopnu. Ovo se dešava kod akutnog oblika upale pluća, koji se komplicira edemom, odnosno punjenjem pluća tekućinom.Pneumonia se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti  terapijom antibiotika. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove , često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetiti. Dijagnoza se može posatviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća, kada sa sigurnošću možemo zaključiti u kojem se stadiju upale pluća, kornjača nalazi. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet. Savjetujem Vam da što prije potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se na vrijeme započelo s adekvatnom terapijom. Svakako obratite pažnju na temparaturu vode koja ne bi smjela biti ispod 25°C, na UV osvijetljenje u terariju te na prehranu koja mora biti animalnog i biljnog podrijetla. Terarij ne smije biti na propuhu, a najbolje je da je zatvoren poklopcem.Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaša kornjačica što prije oporaviti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me uzgoj tarantule. Što je sve potrebno za uzgajanje, Čime se hrani, kolika je cijena tarantula u Pet centru, kada im treba davati hranu? Hvala. Antonio Tarantula - općenite informacije O: Tarantulama se naziva velika skupina dlakavih, ponekad i vrlo velikih pauka koji, po klasifikaciji, spadaju u obitelj Theraphosidae, u kojoj je identificirano oko 800 vrsta. Love plijen na tlu i ne pletu mreže. Prehrana im se najviše sastoji od insekata i drugih artropoda (skakavci,...), koje najčešće love u zasjedi. Najveće tarantule mogu ubiti životinje veličine guštera, manje zmije, manje ribe, miša ili ptice. Većina tarantula nije opasna za ljude, a neke vrste se drže kao kućni ljubimci ili za hranu. Prirodno stanište tarantula su tropska i pustinjska područja diljem svijeta. Postoje i mnoge druge vrste paukova koje se evolucijski vežu blisko tarantulama. Općenito, tarantule su aktivne noću, ubijaju lovinu injiciranjem otrova kroz svoje šiljate zube. Gladna tarantula u zasjedi čeka plijen. Ima osjetljive dlačice koje im omogućuju detektiranje veličine i položaja potencijalne žrtve pomoću vibracija koje "žrtva" proizvodi kretnjama. Kao i mnogi drugi pauci ne vide mnogo, osim svjetla, tame i kretanja, a koriste osjet dodira kao način percipiranja svijeta oko sebe. Kako hraniti tarantulu u zatočeništvu? Što se tiče hranjenja tarantula držanih u zatočeništvu, bitno je napomenuti, ako tarantula odbije ponuđenu hranu, treba je izvaditi van terarija i ponuditi joj ponovno za nekoliko dana. Ako je opet odbije, ponovno joj hranu treba ponuditi za nekoliko dana. Hrana se ne bi smjela ostavljati u terariju više od nekoliko sati, a ostatke nepojedene hrane ukloniti kako bi se izbjeglo kvarenje hrane (nastanak plijesni i dr. mikroorganizmi). Također, smatra se kako temperatura ima veliki značaj za apetit tarantule. Ukoliko se spusti ispod 20 °C slabije jedu, a preko 25°C obrnuto. Ponekad ne jedu i mjesec dana, bez posljedica na zdravlje. Stanište tarantula Tarantule žive u gnijezdima različite izvedbe. Razlikuju se one vrste koje žive u jamama ili rupama (terestrijalne), koje kopaju ili sami, ili koriste napuštene jame glodavaca ili drugih malih životinjica. Druge tarantule grade dom ispod kamenja ili trupaca drva. No, neki grade svilena gnijezda na drveću (arborealne), padinama planina, zidovima zgrada. Tarantule su vrlo spretni penjači. Razvoj, životni vijek i reprodukcija Kao i ostale vrste paukova, tarantule prolaze razvojne stadije presvlačenjem. Mlade tarantule presvlače se nekoliko puta godišnje, dok se potpuno razvijene jedinke presvlače jednom godisnje, ali i rjeđe. Tarantule su dugog životnog vijeka. Neke vrste odrasle su tek sa 2 - 5 godina, no neke vrste potpuno su spolo zrele sa 10 godina starosti. U kasno ljeto i ranu jesen (rujan i listopad u sjevernijim krajevima), mužjaci napuštaju svoja skrovišta u potrazi ženke za parenje. Kad je pronađe, izgura je iz skrovišta i daje signal za parenje vibracijama tijela i tapkanjem prednjih nogu. Ako je ženka spremna za parenje, također će vibrirati tijelom i tapkati nogama. Nakon parenja, mužjak se mora brzo izvući iz skrovišta jer je velika vjerojatnost da će ga ženka pojesti. Ženka koja nije spremna za parenje također ponekad pojede mužjaka koji je želi pariti. Ovo je mnogo rjeđe u tarantula nego u drugih vrsta paukova. Određene vrste tarantula pare se višekratno u periodu od nekoliko tjedana. Parenje tarantula uvelike se razlikuje od onog u sisavaca. Prije samog parenja, osim što treba biti siguran u vrstu i različite spolove paukova koji će biti stavljeni zajedno za parenje, treba i dobro nahraniti ženku da mužjak pri prvom kontaktu sa ženkom ne postane hrana. Dakle, ženku treba hraniti dok ne počne odbijati hranu. Mužjak poslije poslijednjeg presvlačenja (spolna zrelost), radi neprozirnu mrežu na ravnoj podlozi. Trljanjem trbuha po takvoj podlozi ispušta sjeme. Svojim pedipalpama ("rukama") uzima sjeme. Kod samog akta parenja, u otvore na donjem dijelu trbuha ženke, mužjak pedipalpama prenaša sjeme. Tada mužjak brzo napušta mjesto parenja, kako bi izbjegao povratak apetita ženke. Neki uspiju pobjeći, dok neke ženke pojedu. Ženke polažu od 50 do 2000 jaja, ovisno o vrsti, u svilenkastoj opni jajeta i tako ih čuva sljedećih 6 - 7 tjedana. Terestrijalne vrste slažu kokon u obliku kugle, dok arborealne vrste kokon postavljaju na vertikalnim površinama iznad zemlje. Već nakon 3 tjedna u kokonu, pauci nekih vrsta će se početi razvijati i iz jajeta se razvija u nimfu prvog stupnja. U tom stadiju se još ne kreću niti hrane. Saznajte više o procesu parenja i određivanja dobi tarantule. Kako se ženke nastavljaju presvlačiti i nakon spolne zrelosti (sposobne su regenerirati nožice), tako produljuju svoj životni vijek. Ženke žive oko 30 godina, a često dosegnu starost i od 40 godina. Mužjaci dožive 10 - 12 godina, ovisno o vrsti. Dodatne informacije Tarantule obično žive samotnjački jer su gotovo sve kanibali, tj. napasti će i pojesti jedinku svoje vrste. No, postoje iznimke, tarantule Avicularia avicularia mogu živjeti u zajednici, jer su jedinke tolerantnije prema drugim jedinkama. No, držanje tarantula u zajednici, bez obzira na vrstu nije preporučljivo, osim kod iskusnih vlasnika. Kako niste naveli koja vrsta tarantule Vas zanima, a one, ovisno o vrsti ponekad zahtijevaju uvjete života bitno različite, potrebno je biti upoznat sa specifičnim potrebama svake vrste za uspješno držanje ovih paukova u zatočeništvu, a tako i njihovo razmnožavanje. Više o držanju tarantula pročitajte ovdje. U ponudi u našim Pet centrima možete pronaći tarantule Grammostola rosea te Aphonophelma seemani, po cijeni od 410,00 kn.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam malu žutouhu kornjačicu, dobila sam je prije tjedan dana i od tada je jela jednom i to smo je nahranili tako što smo držali račića dok ga nije uzela jer ga sama nije mogla uloviti. Nesto je veća od kovanice od pet kuna. Ima mekan oklop sa strane. Ima grijač i kapi s vitaminima, ali ne pomažu kad neće ništa jesti. Cijeli dan spava, reagira nekad na zvukove ali se ne budi. Često otvara usta kao da pokušava tako udahnuti. Ne znam šta da radim, ne bih htjela da ugine, žao mi je sto se tako muči, a ne znam nijednog veterinara kojem bi se mogla obratit za pomoć. A i ona je tako mala da ne znam ni kako bi dobila injekciju. Molim vas da mi sto prije odgovorite, VendiO: Uvjeti u kojima kornjača živi u terariju najčešće su uzrok različitih stanja i oboljenja. Temperatura vode u terariju trebala bi biti 25-26°C, a s obzirom da imate grijač i ukoliko je grijač adekvatan s obzirom na litražu vode, temperatura ne bi smjela biti upitna. Savjetujem da ipak provjerite kolika je zaista temperatura vode, a ukoliko ga još nemate svakako postavite termometar u vodu, kako biste kontrolirali temperaturu vode. Savjetujem da sada kada je kornjača u ovakvom stanju povisite temperaturu vode na 30°C. Ako je temperatura vode ispod 25°C metabolizam kornjača se usporava, te one slabije uzimaju ili potpuno prestanu uzimati hranu, njihova se aktivnost umanjuje, pa često većinu vremena provode spavajući ili boraveći na kopnenom dijelu terarija. U prirodi dolazi do postepenog snižavanja temperaure, pa se kornjače pripremaju za hibernaciju tjednima prije, sve manje uzimajući hranu. U zatočeništvu je gotovo nemoguće postići hibernaciju, a i ne preporuča se, pa se niskom temeparturom vode pogoršava zdrastveno stanje, a hrana koja je u probavnom traktu ne stigne se probaviti, te zaostaje i ubrzo dovodi do ozbiljnih zdrastvenih problema, pa i do uginuća. Mekani oklop najčešći je zdrastveni problem koji se javlja u vodenih kornjača. Ovaj problem je vezan za manjak kalcija, odnosno vitamina D3, koji sudjeluje u metabolizmu i resorpciji, odnosno transportu kalcija do skeleta i oklopa. Ako je hrana bogata kalcijem, a nema sinteze vitamina D3 i obrnuto, opet će se javiti problemi s oklopom. Vitamin D3 može se sintetizirati u organizmu jedino pod utjecajem sunčevog svijetla odnosno UV zraka. U zatočeništvu je zato potrebno obavezno u terarij postaviti adekvatno UV osvjetljenje s full spektrom, odnosno UVA i UVB zrakama. Koriste se specijalne lampe, dužine i jačine s obzirom na veličinu terarija. Ukoliko nemate takvo osvjetljenje savjetujem - ukoliko ste u mogućnosti - da ga što prije postavite u terarij. Ne pokušavajte kornjaču stavljati pored prozora kako bi "uhvatila" malo sunca, jer staklo propušta samo dio spektra, što nije nikako dovoljno, a propuh vrlo brzo dovodi do problema s dišnim sustavom, od kojih se najčešće javlja upala pluća.Osim osvjetljenja, važna je i pravilna prehrana, koja će podmiriti potrebe organizma za hranjivim tvarima i kalcijem, te ostalim mineralima. Ove kornjačice su svejedi, a primarna hrana je hrana animalnog podrijetla. Komercijalna hrana koja dolazi na tržište u obliku račića, briketića i slično, nije dostatna da bi organizam koji je u rastu i razvoju dobio dovoljno proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Savjetujem obavezno uvođenje u prehranu sirovog bijelog pilećeg mesa, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu. Dakle, nikako nemojte izostaviti meso, a možete ponekad dodati i usitnjenu sipinu kost za ptice, koja je bogata kalcijem. Ove kornjače su izuzetni lovci, te im svakako možete ponekad staviti i po koju manju živu akvarijsku ribicu u terarij.  Na taj ćete način potaknuti njen lovački instinkt. Kasnije, u starijoj dobi, kornjače više preferiraju vegetarijansku ishranu. Uz meso i ribu, preporučujem Dajana Pet proizvode za kornjačice, te odličnu Bunny Allgau Fresh Snacks hranu, koja sadrži mješavinu različitih biljaka, a dodatno je obogaćena vitaminima. Zijevanje, hvatanje zraka i sl. neki su od simptoma problema dišnog sustava. Kako je Vaša kornjačica vrlo mala, slabog imuniteta, najvjerojatnije se razvila upala pluća, koju treba što prije sanirati. Upala pluća javlja se u akutnom i kroničnom obliku, a akutni neliječeni oblik završava uginućem ili pak prelazi u kronični oblik, koji se svakim stresom i padom imunosti može ponovno aktivirati. Dijagnoza se potvrđuje RTG snimkom pluća, no kako se radi o vrlo mladoj kornjačici takva pretraga se ne preporučuje, a iskusan veterinar može već na temelju kliničkih znakova zaključiti da se radi o pneumoniji. Upala pluća se liječi injekciono intramuskularnom ili subakutnom aplikacijom antibiotika. Doza se točno može izračunati s obzirom na težinu kornjačice. Svakako Vam savjetujem da što prije potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača kako biste što prije započeli liječenje. Vašoj kornjačici potrebna je i vitaminska terpija s AD3E preparatom, kako bi se sanirao mekani oklop, te antibiotska terapija. Ne brinite se što se tiče injekcija, iz razloga što se koriste specijalne brizgaljke i iglice, u koje se može "navući" točna doza lijeka, a tako male iglice neće ozlijediti kornjačicu, ni izazvati bilo kakav defekt tkiva.Uz urgentno liječenje koje zahtjeva Vaša kornjačica, što prije je potrebno omogućiti spomenute adekvatne uvjete u terariju.Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaša kornjačica uskoro oporaviti.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije vodene kornjače i žive u 50l akvariju koji ima grijač, filter, kopno, UV zrake. Međutim, guli im se koža u velikim komadima, jedna kornjača stalno bježi na kopno, diže glavu iz vode, kao da ne može do zraka. Povremeno cvili i zijeva. Kad je u vodi često se prevrne na leđa, kao da nema ravnotežu i stalno je beživotna. Oklop je čvrst i oči su normalne. Što se prehrane tiču, jedu sve, kuhanu piletinu i kuhano povrće. Unarijed zahvaljujem. Pozdrav, Nikolina O: Kornjače se prilikom odrastanja presvlače, ali taj je proces gotovo neprimjetan (za razliku od zmija i guštera). Takvo prekomjerno guljenje kože može ukazivati na gljivičnu infekciju i traži posjet veterinaru. Provjerite temperaturu u akvaterariju, ukoliko vam je žarulja ili lampa starija od 10 mjeseci, poželjno ju je promijeniti. Zijevanje i hvatanje zraka jedan je od simptoma koji ukazuju na probleme s dišnim sustavom (jedan od gotovo sigurnih znakova upale pluća), te Vam preporučujem da čim prije započnete s terapijom dok kornjače još jedu. Ukoliko prestanu uzimati hranu, prognoza je u tom slučaju vrlo nepovoljna. Što se tiče prehrane, potrebno je davati sirovo meso a ne kuhano, isto vrijedi i za povrće (poželjno je izbjegavati špinat jer je bogat oksalatima koji mogu oštetiti bubrege). Svakako posjetite veterinara, jer promjene koje ste opisali zasigurno neće nestati bez adekvatne terapije.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me da li je uz sve lampe u terariju, za iguanu potrebno stavljati i dodatne grijače? Hvala. Hrvoje O: U terarij je potrebno smjestiti lampu s full spektrom UV zračenja, odnosno i sa spektrom UVA i UVB zračenja. Ovo je vrlo bitno, da bi se emitiralo sunčevo svijetlo, odnosno omogućila sinteza vitamina D3 u organizmu, koji je vrlo bitan za pravilan razvoj skeleta. Najčešće se koriste Reptil Glo lampe, veličinom i jačinom ovisno o veličini terarija. Postoje i Sun glo žarulje, koje emitiraju samo dio UV spektra i mogu se koristiti samo u kombinaciji s full zračenjem. Ovakve lampe i žarulje nisu dostatne da bi se postigla optimalna temperatura u terariju, što je vrlo važno, jer tjelesna temperatura gmazova ovisi o temperaturi okoliša. U našim trgovinama imamo u ponudi osim navedenih lampi i žarulja i keramičke grijače žarulje koje predstavljaju izvor topline bez UV zračenja. U terariju treba omogućiti dnevnu temperaturu koja bi se kretala u rasponu od 21 - 30°C, a noćna temperatura bi trebala biti niža za 10 - 15°C. Ovo možemo postići jedino adekvatnim grijačima, koji se kupuju s obzirom na veličinu terarija. Grijače stijene nikako nisu preporučljive, jer se vrlo često dešava da se iguane opeku te nastaju teške opekline s velikim defektom kože i tkiva. Nikada nemojte određivati temperaturu napamet. Obavezno smijestite termometar u terarij kako bi redovito mogli kontrolirati temparaturu te je po potrebi regulrati. Žarulje i lampe svakako treba postaviti da ne dovedu do opeklina i udara električnom energijom, što se često događa, jer se iguane vole penjati i zavlačiti. Svijetlo bi trebalo omogućiti 12 sati dnevno te period bez svijetla također 12 sati dnevno ili taj ciklus može biti u omjeru 13:11. Iguane kod kojih nije pravilan ciklus osvijetljenja, podložne su stresu, promjenama u ponašanju, osobito što se tiče hranjenja te agresivnog ponašanja. Temperatura je vrlo bitna i da bi se odvijala nesmetana probava hrane te pri niskim temperaturama često se događa da hrana počinje trunuti u probavnome traktu, što često završava oslabljenim imunitetom i infekcijama.Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Molio bih vas da mi odgovorite u što kraćem roku. Kupio sam dvije žutouhe kornjače prije godinu dana. Do prije tri mjeseca, kornjače su se ponašale i hranile normalno, ali od prije tri mjeseca oči su im zatvorene i ne hrane se uopće. Kao hranu im dajem račiće i stavljam im kapi (SAPRO M) u vodu i mažem oklop. Tražio sam odgovor kod mnogih veterinara, oni su mi rekli da kornjače imaju period mirovanja. Molio bih vas da mi date neki konkretniji savjet i duže objašnjenje, da li je stanje normalno? Hvala. Djusi   O: Žutouhe kornjače su smeđe ili maslinasto zelene boje, obično s izrazitom mrljom žute boje na objema stranama glave. Donja čeljust je zaobljena. Duljina oklopa varira od 15 - 20 cm. Žive i do 40 godina. Prirodno stanište im je područje od jugoistočne Virginije do sjeverne Floride te od Texasa do centralne Amerike. Ove kornjače žive djelomično u vodi, a djelomično na kopnu. Osim povremenih izlazaka na kopno, ostaju u vodi gdje ima obilne vegetacije. Na kopno dolaze polijegati jaja. Također, dolaze na kopno i u vrijeme hibernacije ili pak u potrazi za hranom. Velike migracije preko kopna i vodenih područja događaju se obično u proljeće ili jesen. Zimi postaju uspavane, ali su aktivne tijekom sunčanih zimskih dana. Ljeto je vrijeme smanjenih aktivnosti, u odnosu na proljeće i jesen.   Držanje žutouhih kornjača je relativno jednostavno. Imaju tek nekoliko potreba za zadovoljiti: veliki prostor za plivanje, čistu vodu, kopneno područje gdje se sunčaju i odmaraju, pogodna kvaliteta vode i temperatura zraka, primjereno osvjetljenje i zdrava prehrana. Jedna ili dvije odrasle jedinke zahtijevaju akvaterarij veličine 300 litara ili veći. Dubina vode trebala bi biti bar duljine oklopa kornjače. No, dubina od 35 - 45 cm je čak i pogodnija. Voda bi trebala biti temperature izmedu 24 °C i 28,°C. Omogućite joj mjesto za odmaranje na koje će se moći popeti iz vode u grijanom dijelu akvaterarija. Dnevna tamperatura na tom mjestu trebala bi biti izmedu 35°C i 38,9°C. Najbolji izvor topline je UV-B lampa. Lampu ostavite uključenu tijekom dana, a noću je isključite.   Žutouhe kornjače su svejedi, što znači da jedu i biljke i proteine životinjskog podrijetla, no njihove se potrebe mijenjaju tijekom odrastanja. Mlade kornjačice jedu mnogo insekata pa čak i dijelove uginulih riba, a takoder i biljke. Kako rastu, manje im je privlačna hrana bogata proteinima animalnog podrijetla, a 95 % njihove prehrane sastoji se od biljaka. Biljna hrana treba im biti dostupna cijelo vrijeme, no svaki drugi dan treba im ponuditi proteinsku hranu. Dobro uravnotežena prehrana vrlo je bitna kako bi se izbjegle bolesti zbog pogrešaka u prehrani. Kornjačice u rastu zahtijevaju mnogo kalcija i D3 vitamina, tako da im je u prehranu potrebno dodavati ove tvari svaki drugi dan. U proljeće i rano ljeto, ženkama se preporučuju ovi dodaci jednom ili dvaput tjedno. U ostalo vrijeme dodaci su potrebni jednom u dva tjedna.   Žutouhe kornjače su obično dosta otporni organizmi, no mogu oboljeti uslijed loših uvjeta držanja. U tome je najbitnija dobra kvaliteta vode, prihvatljiva temperatura te kvalitetna prehrana. Često se javljaju otečene ili zatvorene oči kao posljedica nedostatka A vitamina.   Mekani oklop ili metabolička bolest kostiju koja može biti uzrokom ili nemogućnosti metaboliziranja kalcija ili njegovom nedostatnom ishranom.   Bolest oklopa kornjače s čirevima (rupama u oklopu). Obično je uzrokovana lošom kvalitetom vode. Problemi respiratornog sustava koji su uzrokovani naglim promjenama ili neadekvatnom temperaturom vode.   Kako sa sve hladnijim danima sobna temperatura nije dovoljna da bi voda bila na spomenutoj temperaturi, ovo može biti jedan od razloga što Vaša kornjačica ne jede. Neadekvatni uvjeti u akvaterariju su upravo najčešći razlog zdrastvenih problema kornjačica. Pored UV lampe i grijača, vrlo je bitna i filtracija vode. Filtracija u terariju oponaša prirodni izvorni biotop (sporiji vodeni tokovi i jezera), a voda u terariju duže ostaje čista. Vodene kornjače su poznate kao veliki onečišćivači vode te je svakako potrebno nabaviti filter (kapaciteta prema volumenu akvaterarija), koji će uklanjati otpadne tvari, koje se akumuliraju u vodu prilikom uriniranja i defekacije. Terarij je potrebno smjestiti na mjesto bez propuha, jer u protivnom vrlo često dolazi do upale pluća i uha u kornjača.   Ishrana, osim gotove tvorničke hrane (račići i briketi), mora sadržavati i sirovo meso. Piletina, govedina, teletina, junetina, puretina, goveđa ili teleća srca, pileća srca, jetrica itd. Ove kornjače su svejedi pa im možete ponuditi i voće i povrće. Voće i povrće češće konzumiraju u starijoj dobi. Meso obiluje vitaminom B1 (važan za pravilan rad mozga i živcanog sustava) i B2 (važan za pravilan rad mišićja). Nedostatak vitamina B2 izaziva krvarenja na koži i simptome od strane živčanog sustava. Meso sadrži i vitamine B6 i B12, koji sudjeluje u eritropoezi (proizvodnja crvenih krvnih zrnaca), te vitamine A (jača vid, pomaže kožu), C,E, H (biotin) itd.   Mišljenja sam da je kod Vaše kornjače došlo do hipovitaminoze te da biste svojem ljubimcu što prije trebali osigurati što bolje uvjete u terariju. Potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, kako bi se kornjačica počela liječiti na vrijeme. U ovakvim situacijama najbolje riješenje su injekcioni vitaminski preparati, a kasnije se mogu dodavati i vitamini u kapima na hranu.   Nadam se da sam Vam pomogla i da će se Vaš ljubimac oporaviti što prije.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas imam veliki problem, imam kraljevskog škorpiona 2 dana i najviše me zabrinjava njegova prehrana. Koliko on mora jesti mjesečno i što sve smije jesti? Da li su možda dobri crvi za pecanje? U zoo centru su mi rekli da su ga hranili s malim miševima. Gdje mogu nabaviti potrebnu hranu?Unaprijed hvala! Matija O: Kraljevski škorpion ili Pandinus imperator vrlo je čest i sve popularniji kućni ljubimac. Jedan od glavnih razloga je jednostavnost držanja. Nadam se da ste pri uređenju terarija osigurali što prirodnije uvjete, tj. adekvatnu temperaturu koja mora iznositi od 25 - 30°C. Ovakvu temperaturu možete jedino održavati grijačima. Preporučuju se kabelski grijači, koji se lijepe na staklo terarija (nikako grijač postavljati ispod podloge). Osim temperature vrlo je važna i vlaga. Preporuča se poklopac na terariju s rupama za ventilaciju. U prirodi kraljevski škorpioni žive u jazbinama kišnih šuma, stoga je nužno takve uvjete imitirati u terariju. Također treba voditi računa i o rasvjeti u terariju, obavezno je postavljanje UV lampe, ali ne prenisko (postoji mogućnost pregrijavanja i dehidracije). Pod UV svjetlom, ovi škorpioni kao i ostale vrste, svijetle fluroscentno zeleno. S obzirom da su škorpioni noćne životinje poželjno je postavljanje i noćne lampe. Hrana mora biti raznolika. Preporučuju se cvrčci, žohari, crvi (zoofobasi), koji su bogati vitaminima i vlagom, u obzir dolazi i kišna glista, mladi miševi (golokoži-pinky). Ribičke crve možete pokušati davati, problem je što su mali pa sumnjam da će ih škorpion htjeti. Škorpioni su zahvalni i malih prohtjeva što se prahrane tiče. Nakon dobrog obroka i po dva tjedna nemaju potrebe za hranom. U dućanima Pet centra možete kupiti cvrčke i zoofobase. Pinkije nemamo u prodaji i sumnjam da ih negdje možete kupiti.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam iguanu vec duže vrijeme, te nakon sve pročitane literature i surfanja po internetu ostalo mi je jedno neodgovoreno pitanje i nadam se da će te mi Vi znati odgovoriti. Smiju li se u prehrani iguana ponuditi gljive tipa šampinjoni, pošto su bogate fosforom i proteinima??Hvala, Iva O: Iguane su biljojedi, te se u prehrani isključivo koristi hrana biljnog podrijetla. Građa probavnog trakta, te probavni enzimi jedino mogu probaviti hranu biljnog podrijetla. Donji dio probavnog trakta, crijeva, odgovorna su za resorpciju hranjivih tvari, vitamina, masnih kiselina, vode itd. U prehrani iguana vrlo su važna sirova vlakna, koja u mladih iguana trebaju biti zastupljena 14-16%, a u odraslih i 16-18%. Upravo je manjkava prehrana najčešći uzrok oboljena kostiju, te probavnih i drugih smetnji. Važna je izbalansirana i raznolika prehrana. Treba biti oprezan s povrćem kao što je špinat i kelj, zbog velike količine oksalata koji negativno utječu na bubrege, pa često dolazi i do renalne insuficijencije.U prehrani mora biti zastupljeno 70% povrća i to salata, zelje, radić, rikola , lišće mrkve, krumpir, cikla, repa, hibiskus itd. u sirovom obliku, sitno nasjeckano. Voće zauzima 10%, a najčešće se daje banana, jabuka, dinja, lubenica itd. Preostalih 20% zauzima drugo povrće. Preporučljivo je 1-2 puta tjedno dodavati vitaminsko-mineralne dodatke, osobito preparate s kalcijem. Ja Vam nikako ne bih preporučila namirnice kao što su riža, tjestenina, jaja itd., koje mnogi vlasnici daju, zbog bjelančevina animalnog podrijetla, pa i drugih sastojaka koji nikako nisu primjereni za životinje biljojede. Važno je davati svaki dan drugačiju kombinaciju hrane. Navest ću Vam primjer prehrane u postocima:- raštika, mišanca, lišće bijele repe, lišće i cvijet maslačka, djetelina, lišće mrkve, peršin, lišće i cvijet hibiskusa, salata endivija, metvica, korijander - ovo povrće bi trebalo biti zastupljno 40-50% u prehrani.- namočeni zeleni grah, grašak, slatki krumpir, gljive - u omjeru od 40%.- krastavci, rajčica, luk, masline, bučice i rotkvica imaju slabu nutritivnu vrijednost - špinat, repa i korijen mrkve izbjegavati ili davati u vrlo malim količinama jer sadrže oksalate - kelj i brokula u malim količinama zbog visokog postotka goitrogena.Dakle, bez bojazni možete davati gljive u kombinaciji s drugim namirnicama, s time da ih nije preporučljivo davati svakodnevno, upravo kao što ste naveli zbog visoke kolicine proteina i fosfora.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Moj leopard gekon nije jeo već mjesec dana zato jer neće ništa osim crva. Kupio sam mu žive cvrčke ali niti to ne želi jesti. Dosta se presvlači ali oko glave i po glavi baš i ne a strah me je to skinuti pincetom da mu ne ozlijedim oko. Što da napravim? U cijelom Varaždinu nemaju crve osim za pecanje za koje sam čuo da su pofarbani. 1. Koliko može bez hrane? (strah me da ne ugine) 2. Kako da mu skinem kožu s glave i oko očiju? Zahvaljujem i nadam se da ćete mi pomoći, Alen O: Presvlačenje je jedan od važnih fizoloških procesa u guštera, za što su potrebni odgovarajući životni uvjeti. Ukoliko uvjeti života nisu adekvatni javljaju se problemi, koje ćemo najčešće zapaziti u procesu presvlačenja kože. Svakako Vam savjetujem da prvo provjerite uvjete u Vašem terariju.Terarij bi trebao biti minimalno 50 litara. Dnevna temperatura trebala bi se kretati između 25 i 30°C (max.35), te svakako treba omogućiti u teriju topliji i hladniji dio, kojeg će si gušter sam odabrati. Noćna temperatura treba biti 20°C, a može biti i nešto niža. Leopard gekoni su noćne životinje, stoga im UV osvijetljenje nije potrebno, već im treba osigurati 12 sati dan i 12 sati noć. Idealnu temperaturu ćete postići grijačima ili keramičkim lampama i sl., uz postavljanje termometra, kako biste imali uvid u točnu temperaturu u terariju. U terij treba smjestiti posudu sa svježom vodom. Za vrijeme presvlaćenja treba osigurati posudu sa natopljenim papirom ili korom drveta, kako bi mu osigurali povoljnu vlažnost i oslanac za vrijeme presvlačenja. Vlaga se mora kretati od 45-50%, a za vrijeme presvlačenja i nešto više.Dijelove kože koji zaostaju možete polako skidati vatom ili gazom, koja je prethodno namočena kantarionovim uljem. Pogledajte kožu, da li ima kakvih defekata, parazita, promjena u boji. Ukoliko nešto od navedenoga zamjetite, svakako se javite svome veterinaru. Nepravilno i nepotuno presvlačenje često se odražava i promjenama u apetitu, pa je moguće da gušter slabije jede ili uopće jedno vrijeme ne uzima hranu.Leopard gekon nema adhezivne papučice, te većinom boravi na dnu terarija. Stoga mu je potrebno omogućiti dovoljno mjesta za skrivanje; ukoliko nema dovoljno mjesta za skrivanje često odbija hranu.Leopard gekon je mesojed, odnosno kukcojed. Hrani se crvima brašnarima, zophobasima, žoharima, glistama, cvrčcima, skakavcima. Nemojte ga hraniti insketima iz okoline, jer postoji mogućnost da su tretirani pesticidima i insekticidima. Hrani dodajte pripravke kalcija i multivitamina, svakodnevno ako se radi o mladoj zivotinji, ili svaki drugi dan ako se radi o odraslom gušteru.Pošto Vaš gušter ne jede već mjesec dana, nakon sto provjerite uvjete u terariju, savjetujem da posjetite veterinara kako bi mu se pomoglo i kako gušter ne bi dehidrirao.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije postavljanja pitanja, želio bih dati mali uvod: Odgovor na pitanje "Bolesti prenosive s iguane na čovjeka" (od datuma 11.01.2007.) u svom zadnjem dijelu navodi (osim salmonele) cijeli niz bakterija koje se mogu prenijeti s reptila na ljude. Pitanje je motivirano gubitkom kose kod moje 7,5 godina stare kćeri - koje je koincidiralo s dolaskom kornjača (žutouhih) u naš dom, od kojih je jedna nakon tri tjedna uginula (nismo tražili veterinarsku pomoć), a druga je normalno napredovala u rastu. Kod kćerke je obavljen niz mikrobioloških i biokemijskih analiza (krv - KKS, hormoni štitnjače, jetreni markeri, brisevi, urin, stolica na parazite) koji nisu upućivali (osim jednog, detalji slijede) na bilo kakav problem (sterilno ili unutar referentnih vrijednosti). Jedini pozitivan nalaz bio je brisu nazofarinksa pronađena je streptococcus pneumoniae (iako je mišljenje dermatologa da pronalaženje te bakterije uz izostanak ostalih pokazatelja upalnih procesa nije uzrok ispadanja kose), pa me zanima postoji li mogućnost da je izvor zaraze upravo naš kućni ljubimac. Konkretno pitanje je: postoji li neka bolest prenosiva sa kornjača na ljude koja bi rezultirala gubitkom kose? Unaprijed hvala na odgovoru, RobertO: Zoonoze su bolesti koje se prirodno prenose sa životinja kralješnjaka na ljude. Ukupan broj patogenih mikroorganizama porijeklom od kornjača a infektivnih za ljude je relativno vrlo nizak. Općenito je izvor zaraze za ljude kontaminirana voda u akvariju ili pak kontakt sa fecesom kornjače.Vrlo bitna osobina mnogih bakterijskih i protozoarnih vrsta utvrđenih u gmazova je da su oni oportunisti. Znači, izazivaju oboljenje u povoljnim uvjetima za njihovo razmnožavanje. Razvitak bolesti u ljudskom domaćinu često zahtijeva neko prijašnje stanje koje kompromitira imunosni sustav. Ako je imunosni sustav oslabljen ili uslijed uzimanja nekih lijekova ili pak bolesti, rizik za oboljenje je povećan.U literaturi se spominju sljedeće bolesti prenosive s kornjača na ljude: - salmoneloza - ljudi se zaraze konzumiranjem kontaminirane hrane ili vode, a simptomi uključuju proljev (obično vodenast povremeno krvav), mučninu, povraćanje, vrućicu i grčeve u trbuhu. U slučaju da bakterija napusti krvotok i uđe u središnji živčani sustav može se razviti meningitis i/ili encefalitis. - zatim, kampilobakterioza - infekcija koja zahvaća probavni sustav a ponekad i krv (bakterijemija, sepsa). Iako je većini slučajeva ljudske kampilobakterioze nepoznat način zaražavanja, smatra se kako do zaražavanja dolazi konzumiranjem fecesom kontaminirane hrane ili vode te direktnim kontaktom sa fecesom inficiranim materijalom. Ovaj mikroorganizam je također izoliran i iz kućne muhe. Simptomi su akutne gastrointestinalne bolesti: proljev (sa ili bez primjesa krvi), bol u trbuhu i vrućica. Može uzrokovati i pseudoapendicitis, te rijetko, septikemiju i artritis. - alergijska reakcija - iako se ova reakcija vrlo rijetko javlja i u laboratorijskim uvjetima smatra se da je moguće da su ljudi senzibilizirani na proteine kornjače direktnim kontaktom.Od navedenih bakterija koje sam spomenula vezano uz iguanu ukratko ću osobine svake od njih:Aeromonas - iz ove skupine najčešće se spominje vrsta Aeromonas hydrophila koja je gram-negativna bakterija. Nalazi se prvenstveno u vodi. Nije toliko patogena za ljude kao što je za gmazove i ribe. Ljudi se zaraze najčešće kontaminiranom vodom a uzrokuje gastroenteritis. Iako zahvaća ljude sve životne dobi najčešća je u djece i odraslih suprimiranog imunosnog sustava. Osim problema sa probavom Aeromonas se povezuje i sa celulitisom - upalom kožnog tkiva. U ljudi oslabljenog imunosnog sustava uzrokuje ekcem i mionekroze. Citrobacter - je rod gram-negativnih bakterija unutar obitelji Enterobacteriaceae. Bakterija se nalazi gotovo svugdje; u tlu, vodi, otpadnim vodama i sl. te u crijevima ljudi. Rijetko uzrokuju infekcije, a najčešće su one urinarnog trakta i meningitisa u djece.Coccidia - jednostanični parazit mikroskopske veličine, sporulirajući. Inficira crijeva životinja. Ljudi se mogu zaraziti kontaktom s inficiranim fecesom ili konzumiranjem inficiranog tkiva. Iako mogu zaraziti različite vrste životinja i ljudi obično su vrsno specifične. Kokcidija uzrokuje vodeni proljev koji je ponekad prožet krvlju. Clostridium - predstavlja veliki rod gram-pozitivnih bakterija sposobnih proizvoditi endospore. U ovaj rod uključene se slobodnoživuće, nepatogene bakterije ali i patogene. Za infekciju u čovjeka su odgovorne četiri vrste: C. botulinum, C. difficile, C. perfringens, C. tetani. Infekcija nastaje najčešće konzumiranjem kontaminirane hrane.Corynebacterium - velika skupina gram-pozitivnih bakterija kojih većina ne uzrokuje bolesti ali su sastavna flora ljudske kože. Neke vrste Corynebacterium uzrokuju bolest u pojedinih životinjskih vrsta a neke i u ljudi, neke napadaju zdrave domaćine dok druge imunosupresirane. Neke od poremećaja koje uzrokuju su granulomatozni limfadenitis, pneumonitis, faringitis, infekcije kože, endokarditis.Edwardsiella tarda - tek je nedavno otkriven kao patogeni mikroorganizam a naročito u onih ljudi koji već boluju od neke bolesti. Infekcija ovom bakterijom može se manifestirati kao bakterijemija, gastroenteritis, vrućica, lokalizirane infekcije ili pak prolaze asimptomatski.Escherichia coli (E. coli) - jedna je od glavnih bakterija donjeg probavnog trakta u sisavaca a infekcija nastaje uslijed prekomjernog namnažanja u crijevima poremetnjom ravnoteže crijevne mikroflore ili pak konzumiranjem patogenim sojevima zaražene hrane. Simptomi su prvenstveno od strane probavnog sustava.Enterobacter - rod gram-negativnih bakterija. Nekoliko vrsta ove bakterije su patogene i uzrokuju oportunističke infekcije u onih ljudi oslabljena imuniteta. Najčešće je uzročnikom urinarnih i respiratornih infekcija.Klebsiella - iz ove skupine najčešće se spominje Klebsiella pneumoniae, gram-negativna je bakterija koja je dio normalne flore usta, kože i crijeva. Osim nje, K. oxytoca može biti uzrokom, a najviše se nalazi u tlu. Izvor invekcije za čovjeka je kontaminirani feces, te kontak sa kontaminiranim materijalom. Leptospira - spiroheta, uzročnik zoonoze leptospiroze. Uzrokuje bolest u mnogih životinja, uključujući sisavce, ptice, gmazove i vodozemce. Relativno je rijetka u ljudi a izvor infekcije predstavlja voda koja je kontaminirana urinom životinja. Uzročnik najčešće ulazi u organizam u kontaktu sa oštećenom kožom, očima ili sluznicama. Mycobacterium - svrstan je u rod Actinobacteria, obitelj Mycobacteriaceae. U ovu obitelj svrstani su mnogi patogeni mikroorganizmi koji su uzročnikom mnogih ozbiljnih bolesti u sisavaca uključujući tuberkulozu i lepru.Neisseria - rod je gram-negativnih bakterija. Uzročnici su (ovisno o vrsti bakterije) gonoreje, bakterijskog meningitisa (meningokok), septikemije.Pasteurella - gram-negativni mikroorganizmi. Od mnogo vrsta svrstanih u ovaj rod P. multocida najčešće uzrokuje infekcije u ljudi. Simptomi uključuju otečenja na mjestu ulaska mikroorganizma, celulitis, i krvavi iscjedak iz inficirane rane. Infekcija se može proširiti na zglobove u blizini mjesta ulaska mikroorganizma i uzrokovati otečenje i artritis.Pentastomiasis - parazit, taksonomski povezan sa artropodama i krustaceama. Često inficiraju zmije, guštere i ostale reptile i mesojede. U ljudi su najvažniji iz roda Linguatula i Armillifer a infekcija uslijedi nakon konzumiranja inficiranih sirovih iznutrica (želudac, pluća, treheja, jetra). Infekcija je vrlo rijetka u ljudi, predstavlja tek slučajan nalaz.Proteus - rod Gram-negativnih bakterija koji su u ljudi prvensveno uzročnici urinarnih infekcija. Većinom su oportunistički. Serratia je rod Gram-negativnih bakterija. Najčešća je S. marcescens uzročnik bolničkih infekcija. No, može uzrokovati i konjunktivitis, keratitis, endoftalmitis i infekcije suznog kanala. U odraslih također može uzrokovati infekcije respiratorog i urinarnog trakta a u djece gastrointestinalne simptome.Staphylococcus rod gram-pozitivnih bakterija. U ovaj rod svrstana je 31 vrsta od kojih je većina nepatogena i predstavlja normalnu floru kože i mukoznih membrana ljudi. No, mogu uzrokovati infekcije bilo produkcijom toksina ili pak prekomjernim namnažanjem. Toksini su obično uzrokom trovanja hranom. Bakterije se prekomjerno namnože u nepravilno uskladištenoj hrani, a iako se kuhanjem bakterije unište toksine ostaju aktivni.Streptococcus je rod gram-pozitivnih bakterija. U ljudi neke vrste mogu izazvati meningitis, bakterijsku pneumoniju, endokarditis, nekorze. Treba napomenuti kako je velik broj vrsta Streptococcus nepatogen. Također su normalna flora usta, kože, crijeva i gornjeg dišnog sustava u ljudi.Yersinia je rod gram-negativnih bakterija od kojih su neke vrste patogene za čovjeka. Glodavci su prirodni rezervoari Yersinie, a rjeđe su to drugi pripadnici životinja. Infekcija uslijedi ili kroz povrijeđenu kožu (krv), alimentarnim putem (naročito konzumiranjem povrća, mliječnih proizvoda i mesa) kontaminiranim urinom ili fecesom.Dakle, ovo bi bilo ukratko o samim navedenim uzročnicima, načinima infekcije i simptomima bolesti. Kako u porodicu Enterobacteriaceae spadaju rodovi: Escherichia, Shigella, Klebsiella, Enterobacter i Serratia, Citrobacter, Proteus, Salmonella, Morganella, Providencia, Yersinia, Edwardsiella, Enterobacter, Hafnia zajednička im je osobina da izazivaju poremećaje probavnog sustava a naročito crijeva. Znači, infekcije bakterijama iz ovog roda manifestirti će se jednim od simptoma probavnog sustava. Ostale navedene bakterije predstavljaju ubikvitarne mikroorganizme (nalaze se svuda oko nas, u tlu, vodi) i one koje su normalna mikroflora kože i sluznice, a infekciju najčešće izazivaju kad nastupe povoljni uvjeti za njihovo prekomjerno namnažanje (temperatura, vlaga, a u ljudi je naročito bitno oslabljeni imunološki sustav). Na žalost, meni i kolegama nije poznata niti jedna bolest koja bi se u ljudi manifestirala jedino ispadanjem kose, bez drugih simptoma (naravno, u kontekstu Vašeg pitanja o mogućoj zoonozi). Preporučujem Vam da, kako biste s potpunom sigurnošću isključili Vašeg ljubimca kao izvor bolesti, odvedete istog kod veterinara kako bi se napravile mikrobiološke pretrage. Možete se obratiti na Kliniku za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas ako mi možete reči nešo više o SOLOMONSKOM ROVAŠU. Pozdrav. Hvala, Jasna O: Solomonski rovaš ili Corucia zebrata je gmaz, tj. gušter koji potječe sa Solomonkog otočja. Naraste od 70 - 80 cm te poživi i do 20 godina. Vrlo je teritorijalna životinja jakih čeljusti, sposobnih zadati vrlo jak ugriz. Kod opremanja terarija trebate voditi računa da se radi o gmazu koji boravi u šumama gdje se hrani traži zaklon. Rovaši su gmazovi koji su aktivni noću pa im terarije treba opremiti i s adekvatnom rasvjetom (poželjna i dnevna i noćna). Temperatura u terariju bi preko dana trebala iznositi od 27 - 30°C, dok bi po noći trebala pasti na oko 24°C. Vlaga u zraku ne bi trebala biti ispod 70%. Solomonski rovaš spada u herbivore (biljojede), prehrana je slična kao kod zelene iguane. 80% prehrane čini povrće, 10% voće, a ostatak, namirnice koje se povremeno daju. Preporuča se: zelje, radić, rikola, brokula, repa, tikvica (obavezno odstraniti koštice ), mrkva, krastavac, endivija, radič, banane, jabuke, lubenice, dinje, papaja, mango. Bilje se trga ili reže na komadiće. Od ostalih namirnica povremeno se daju tvrdo kuhana jaja, tjestenina, kuhana riža, kruh, voćni jogurt. Vitaminsko-mineralni dodaci prehrani daju se 2 - 3 puta tjedno. Zdjelica sa svježom vodom mora biti uvijek u terariju, a u njoj će se rovaš povremeno i okupati.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 13 godina i htio bih kupiti Grammostola rosea tarantulu. Zanima me da li se one i oprema prodaju u Pet centru? Što mi je sve potrebno i kako da je hranim?Koliko bi sve to koštalo u Pet centru? Hvala, Tomislav  O: Grammostola rosea je miran i neagresivan pauk. Preporuča se početnicima i iz razloga jer nije zahtjevna za držanje. Ipak, treba uzeti u obzir da se u kontaktu s njenim dlačicama mogu razviti znaci alergije (crvenilo, svrbež i osip). Isto tako, ugriz ovog pauka izazvat će oteklinu i crvenilo oko mjesta ugriza, a individualne su razlike pojedinih osoba na njen otrov.  Odrasla jedinka naraste 12 - 16 cm. Za smještaj tarantula koriste se terariji s otvorima za zrak i pomičnim vratima koja osiguravaju dovoljan prostor za manipulaciju s paukom, hranom i vodom koja mu se daje. Dimenzije terarija bi trebale biti oko 40x30 cm. Ne preporučaju se terariji visokih stijenki zbog mogućnosti ozljede pauka nakon pada.Grammostola rosea živi u suhim predjelima Južne Amerike, a to su pustinje i suhi predjeli s oskudnom vegetacijom.Ona je terestrijalni pauk, što znači da živi na tlu te zaklone kopa pod tlom, ali više površinski. Stoga joj je u terariju potrebno postaviti duboku podlogu ( 5-10 cm). Podloga je treset, koji je u stalnoj ponudi prodavaonica Pet centra. Cijena vreće od 4 l je 62,35 kn.Vlaga u terariju bi trebala biti 60-70%, a temperatura od 21-29°C. Na nižim temperaturama postaju manje aktivne te iz tog razloga temperatura ne bi trebala pasti ispod 18°C. U vrijeme presvlačenja bi trebalo povisiti postotak vlage kako bi se pauku omogućilo pravilno presvlačenje.S vodom treba biti na oprezu, kako se tarantula ne bi utopila. Zato je potrebno u posudicu s vodom staviti vatu koja će upiti vodu i pauk će je moći uzimati bez opasnosti. Cijena jednostavnog modela terarija je 194,70 kn, a u njega bi trebalo smjestiti termometar (35,70 kn), te higrometar - mjerač vlage zraka (40,80 kn). Tarantule se hrane živom hranom: crvima, cvrčcima i drugim insektima. Odrasle jedinke jedu i male, jednodnevne miševe (pinky). Dodatne informacije mogu se naći u tekstu kolegice dr. Rumihe.Tarantula

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Kupila sam kornjaču prije 15-ak dana, a prije dva dana sam kod nje primjetila simptome koje ukazuju na upalu pluća (pliva ukoso i kiše). S obzirom da u mom gradu (Sarajevu), veterinari vrlo malo znaju o kornjačama, ne mogu im se obratiti za adekvatnu pomoć i terapiju. Jučer sam kornjači uključila ampicilin (50 mg/kg) i dajem joj ga u hrani (pravim kuglice od mljevenog mesa i dodajem ampicilin u kuglice). Da li je ovaj način davanja antibiotika učinkovit (tj. da li kornjača dobija adekvatnu dozu)? Molim Vas uzmite u obzir da nemam mogućnost odvesti je kod veterinara da primi injekciju antibiotika. Unaprijed sam vam zahvalna na veoma vrijednim informacijama. JasminaO: Točna dijagnoza upale pluća može se postaviti jedino na temelju kliničke slike i potvrde RTG pretragom od strane veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača. Pluća u kornjača su nastala kao diferencijacije prednjeg dijela crijeva. Pluća su složeni sustav kanala sa skeletnom i hrskavičnom potporom, kojom se zrak izvana dovodi do respiratorne površine pluća. Od trachee (dušnika), vode bronhiji do svakog plućnog krila. Plućna krila su podijeljena na komore. Prema opisanom da se zaključiti da su pluća kornjača, na stupnju razvoja pluća između sisavaca i vodozemaca. Kod vodenih kornjača su razvijeni dodatni procesi, koji sudjeluju u izmjeni plinova, zbog faza njihovog normalnog životnog ciklusa, kao što su duži boravak pod vodom i hibernacija. Izmjena plinova se može vršiti i preko vaskuolizirane kože, usno - ždrijelne sluznice ili preko sluznice kloakalnih burzi. Pluća u kornjača su vezana s carapax (gornji dio oklopa) i unutrašnje visceralne organe. Pluća kornjača služe i za održavanje ravnoteže, odnosno plivanja, kao i kloakalna burze koje također mogu mjenjati zapreminu vode u njima. Kornjače koje imaju upalu pluća teže plivaju ili preferiraju više boraviti na kopnu. Ovo se dešava kod akutnog oblika upale pluća, koji se komplicira edemom, odnosno punjenjem pluća tekućinom.Pneumonia se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti terapijom antibiotika. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove, često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetiti. Dijagnoza se može postaviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća, kada sa sigurnošću možemo zaključiti u kojem se stadiju upale pluća, kornjača nalazi. Bolest se liječi injekcionom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet.Obratite pozornost da li imate sve uvjete u terariju koje zahtjevaju kornjače, kako bi normalno živjele i funkcionirale. Dakle, svakako je potreban grijač, UV osvjetljenje s full spektrom (UVA i UVB zrakama) te adekvatan filter kako bi se uklonio organski otpad, koji također može komplicirati trenutno zdrastveno stanje.Terapija koja se primjenjuje kod upale pluća daje pareneteralno, odnosno injekciono. Vrlo je važno na vrijeme reagirati te primjeniti adekvatnu dozu s obzirom na težinu kornjače. Osim doze, bitna je i duljina terapije koja mora biti najmanje 5 dana, kako bi se spriječili recidivi ili prelazak akutnog stadija u kronični oblik. Od injekcionih pripravaka koriste se razni antibiotici, među kojima je i ampicilin, no svakako Vam savjetujem da sami ne provodite terapiju, koja može završiti anafilaktičkim šokom, jer ne treba isključiti ni mogućnost alergijskih reakcija na pripravak, kod kojih je važno reagirati brzo. Ukoliko ne postoji u anamnezi rekcija na enrofloksacin (Vetoflok, Baytril), savjetujem da se isti primjeni u terapiji u dogovoru s Vašim veterinarom. Uz antibiotsku terapiju savjetujem i injekciono vitaminske pripravke. Pokušajte doći do veterinara, jer najvjerojatnije oralna terapija neće biti dostatna.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zašto kornjača ne želi jesti, ima zatvorene oči, stalno drži otvorena usta i noge su joj u čudnom položaju? Hvala. Ivan O: Kornjače su gmazovi čiji organizam uvelike ovisi o uvjetima koji ih okružuju. Vodene kornjače, koje su u nas najčešći kućni ljubimci, zahtijevaju posebnu brigu. Temperatura vode u akvaterariju bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što se postižete postavljanjem grijača za vodu. Na nižim temperturama vode kornjačama se uspori metabolizam (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti), te prestaju jest i postaju podložnije različitim infekcijama i drugim oboljenjima. Opisano stanje ukazuje na probleme očiju, a posljedica je ili infekcije oka ili jednolične prehrane (avitaminoza A, tj. nedostatak vitamina A) ili neadekvatnih uvjeta u akvaterariju, a najčešće je kombinacija navedenog. Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogućnošću otvaranja očiju, gnojnim iscjetkom i svrbežom, a nastaju kao posljedica upalnih promjena izazvanih infekcijama. Najčešće infekcije su bakterijske etiologije povezane s onečišćenom vodom, zbog velike količine amonijaka, nitrita i nitrata u vodi u kojoj borave. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća (zijevanje i cviljenje). Kornjače koje imaju problema s očima pretežno borave na kopnenom dijelu terarija, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti. Svakako posjetite veterinara kako bi pregledao kornjaču i započeo s terapijom.Podignete temperaturu vode na 30°C, dok se kornjačica ne oporavi. Osim temperature, važno je i osvjetljenje koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svjetlo koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje, te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop. Vrlo brzo zbog nedostatka UV zračenja dolazi do problema s oklopom, odnosno oklop postaje mekan, što često završava uginućem. Kad kornjača počne jesti, u prehranu joj uključite i meso (riba, piletina...), a redovnu hranu obavezno obogatite vitaminsko mineralnim dodatkom.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kornjaču već 6 godina i do sada sam je hranila uglavnom salamom i ponekad mesom; račiće ne jede od druge godine. Međutim, oklop joj je omekšao, strah me da sam kasno počela reagirati. Stavljam joj AD kapi u vodu (10 kapi dnevno, ali tek dva dana). Hoće li to početi djelovati i kada? Osim toga, primijetila sam da joj se glava trese kada je diže iz vode. Ponekad imam osjećaj kao da joj je nešto zapelo u grlu ili se guši, takve pokrete pravi s vratom. Od hrane ne želi jesti nikakvo voće ni povrće. Koje vitamine da joj dajem i kako? Također, jedna ljuska na stomaku joj je crvenkaste boje. Držim je u malo večem akvariju ali bez filtera i svjetlosti, osim dnevne. Temperatura joj je sobna. Molim Vas, kako da joj pomognem, te koliko su alarmantni ovi simptomi treskanja glavom i nogom, kao i omekšavanje oklopa? Može li se to izliječiti? Unaprijed hvala, ElmaO: Problemi s oklopom u kornjača manifestiraju se najčešće mekšanjem.Mekani oklop, kao i večina bolesti u kornjača, najčešće je usko vezano uz nepravilnu prehranu i držanje. Manjak kalcija i vitamina D u hrani dovode do ovakvog problema. Oklop gubi na svojoj čvrstoći, a nakon nekog vremena može toliko izgubiti na čvrstoči da podsjeća na gumu.Prehrana, osim gotove hrane u obliku račića i briketa, svakako treba sadržavati bijelo pileće meso, ribu, govedinu i povrće. Kada kalcij iz hrane dospije u probavni trakt, za njegovu pravilnu apsorpciju i odlaganje u kosti potreban je vitamin D. Da bi se potaknula sinteza vitamina D u organizmu svakako biste trebali imati žarulju s UV spektrom koja se postavlja iznad terarija. Ako kornjača nije izložena UV spektru i ako se ne hrani biljnom hranom i mesom dolazi do deficita (manjka) kalcija i vitamina D.Do problema s oklopom dolazi i ako u prehrani nema kalcija, bez obzira na izloženost UV spektru i količina vitamina D.Dakle, Vašoj kornjači je svakako potrebno što prije postaviti UV spektar osvjetljenja i to UVA i UVB spektar u terarij, te grijač. Temperatura vode mora iznositi 25 - 26°C, što možete postići samo uz grijač. Dok se kornjačica ne oporavi, savjetujem da se podigne temperatura u terariju na 30°C.Kada uklonite navedene i eventualne druge nedostatke, kornjačicu treba liječiti. Liječenje treba započeti što prije preparatima kalcija i vitamina D3, stoga se što hitnije javite svome veterinaru. Kada se stanje popravi možete nastaviti preventivno stavljati vitamine u vodu, jednom ili dva puta tjedno.Pored navedenog, kornjačicu možete hraniti i pilećom jetricom koja je bogata vitaminom D, te ribom, cvrčcima, pužićima i sipinom kosti za ptice koja je odličan izvor kalcija. Količinu kalcija uvijek možete podizati hranom, no s vitaminom D ne treba pretjerivati, jer višak može dovesti do istih problema kao i manjak.Salame i slična ljudska hrana nikako nije preporučljiva, budući da zbog svog sastava često dovodi do probavnih smetnji, a ujedno ne pruža kornjačici potrebne nutritivne vrijednosti.Trzanje nogom i glavom posljedica je stanja koje nazivamo hipokalcemija, a manifestira se i grčevima skeletne muskulature. Takvi grčevi i slabost skeleta i muskulature, pored navedog imaju za posljedicu i probleme s uzimanjem hrane. I trzanje je posljedica sve što sam Vam gore napisala. Crvenilo na oklopu može biti posljedica infekcije bakterijom Pseudomonas spp, ili posljedica manjka nutrienata u prehrani, što je najvjerojatnije slučaj kod Vaše kornjače. Kod hipokalcemije dolazi do problema s grušanjem krvi, koja se često manifestiraju točkastim krvarenjima, odnosno "crvenilom" po različitim djelovima tijela. Ovakva stanja komplicira i loša kvaliteta vode.U prethodnim odgovorima mene i mojih kolega, kao i u rubrici "Moj ljubimac" na našim web stranicama nalazi se puno informacija o njezi i prehrani kornjača, pa Vas svakako pozivam da proučite sve dostupne informacije kako biste svojoj kornjačici osigurali primjerene uvjete i zdrav život.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Naša obitelj ima crvenouhu kornjaču koja je kod nas mjesec dana. Hranili smo je do sada svježim crvenim mesom, piletinom, ribom, mrkvom, zelenom salatom i jabukom a ponekad i gotovom hranom za kornjače. Ono što nas buni je što već nekoliko dana pronalazimo u vodi u terariju sluzavu masu boje cigle. Pitam se je li moguće da je to izmet obzirom da je u početku imalo sasvim drugačiji oblik i boju? Osim ovoga nekad se pojavi u vodi i sluzava bjeličasta masa. Znate li Vi o čemu se zapravo radi? Drugi problem je u tome sto smo pročitali da je znak upale pluća kada kornjača često otvara usta i ispušta mjehuriće što i naša čini. Moram napomenuti da ima dobre uslove u terariju - grijač, lampu, filter a i da odlično jede. Jedino se ponekad davi s hranom i trza glavom dok jede iako mi nastojimo usitniti meso na što manje i tanje komadiće/zalogaje. Molim vas da nam pomognete vašim savjetom. Hvala i lijep pozdrav, NadinaO: Sluzava masa može biti različitog porijekla. Može se raditi o izmetu, kojem je promjenjena konzinstencija uslijed oboljenja probavnoga sustava, najčešće enteritisa ili unutrašnjih crijevnih nametnika, ali moguće je i da je riječ o prolapsusus penisa, ako se radi o muškoj kornjači. Niste definirali da li ta masa pliva slobodno u vodi ili se drži za dio kloake kornjače. Dakle, sa sigurnošću ne mogu točno reči o čemu bi se moglo raditi.U mnogih kornjača se tijekom života povremeno javlja stanje kada izvrnu iz tijela kloaku ili u mužjaka penis (prolapsus penis). Kloaka je otvor u kojem se nalaze izvodni kanali mokračnog i spolnog sustava. Još nije u potpunosti poznat uzrok prolapsusa. Stres, prehrana, crijevne infekcije ili paraziti, generalizirana oboljenja, opstrukcije probavnog sustava, te slabi mišići kloake neki su od mogućih uzroka, no niti jedan nije posebno izdvojen. Iz tog razloga nema poznate preventive kako bi se spriječilo ovo stanje. Više o prolapsusu kloake nedavno je pisala kolegica dr. Zdravka Rumiha, te Vas upućujem na njen odgovor: Prolapsus kloake u kornjačaSluz može takoder biti sekret dišnih organa, kada je prisutna prehlada ili upala pluća, a može biti i posljedica stomatitisa. Kako Vaša kornjača otvara usta i ispušta mjehuriće, moguće je da se radi o upali pluća.Pluća u kornjača su nastala kao diferencijacije prednjeg dijela crijeva. Pluća su složeni sustav kanala sa skeletnom i hrskavičnom potporom, kojom se zrak izvana dovodi do respiratorne površine pluća. Od trachee (dušnika) vode bronhiji do svakog plućnog krila. Plućna krila su podijeljena na komore. Prema opisanom može se zaključiti da su pluća kornjača na stupnju razvoja pluća između sisavaca i vodozemaca. Kod vodenih kornjača su razvijeni dodatni procesi, koji sudjeluju u izmjeni plinova, zbog faza njihovog normalnog životnog ciklusa, kao što su duži boravak pod vodom i hibernacija. Izmjena plinova se može vršiti i preko vaskuolizirane kože, usno-ždrijelne sluznice ili preko sluznice kloakalnih burzi. Pluća u kornjača su vezana za carapax (gornji dio oklopa) i unutrašnje visceralne organe. Pluća kornjačama služe i za održavanje ravnoteže, odnosno plivanja, kao i kloakalna burze koje također mogu mijenjati zapreminu vode u njima. Kornjače koje imaju upalu pluća teže plivaju ili preferiraju više boraviti na kopnu. Ovo se dešava kod akutnog oblika upale pluća, koji se komplicira edemom, odnosno punjenjem pluća tekućinom.Pneumonia se javlja u dva oblika. Akutni oblik nastupa vrlo brzo pa smrt može nastupiti unutar nekoliko sati. Vrlo je važno odmah reagirati te na vrijeme započeti terapiju antibioticima. U ovom stadiju kornjače su letargične, često borave na kopnenom dijelu terarija, slabo jedu ili uopće ne jedu, često imaju otvorena usta kao da hvataju zrak, kišu, ponekad je prisutan i iscjedak, ispuštaju zvukove, često su i dezorjentirane itd. Kod nekih kornjača se zna javiti i hiperaktivnost. U kroničnom obliku, kornjače imaju manje izražene respiratorne simptome. U ovoj fazi može i ne mora biti prisutan iscjedak iz nosa, a najčešće kornjače imaju očuvan apetit. Dijagnoza se može postaviti na temelju kliničkog nalaza i RTG snimke pluća, kada sa sigurnošću možemo zaključiti u kojem se stadiju upale pluća kornjača nalazi. Bolest se liječi injekcionom aplikacijom antibiotika kroz minimalno 5 dana. Vrlo je bitno povisiti temperaturu u terariju do 30°C, kako bi se potaknuo stanični metabolizam i prirodni imunitet. Moram napomenuti da navedeni simptomi ne moraju biti prisutni kod svih kornjača, jer je svaka individua za sebe i različitog imunološkog statusa.Svakako Vam savjetujem da posjetite svoga veterinara, kako bi se na temelju kliničkog pregleda sa sigurnošću ustanovilo o čemu se zapravo radi i na vrijeme započelo s adekvatnom terapijom, ukoliko bude potrebna.