Štenećak - osjetljivost i zaštita štenaca nakon okota / Prva cijepljenja
27.Oct.09. Objavio TANJA KRULC, DR. VET. MED.
Odgovara:
Tanja Krulc, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb
P: Imam jedan malo veći problem. Prije 3 dana okotila mi se kuja bernardinka koja je okotila 6 štenaca, a jedno je lipsalo, ali ne znam razlog. Ostalo leglo izgleda sasvim dobro, ali me je jako strah kako da ih očuvam od bolesti, kao što je štenećak itd. Imam već jedno predhodno loše iskustvo sa tom vrstom bolesti. Šta mi je najneophodnije da bi mi leglo ostalo očuvano do prvog cijepljenja, tj. vakcine? Da napomenem da mi je prva veterinarska stranica daleko oko 45 km, tako da nisam u mogućnosti trenutno voditi kuju veterinaru na pregled radi štenaca, ali mi ona izgleda o.k. |
O: Što treba napraviti da bi se spriječilo uginuće štenaca nakon poroda pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.
Nakon poroda, štenad od majke stječe pasivnu imunost. Pasivna imunost se stječe primanjem protutijela koje je proizvela neka druga životinja iste ili različite vrste. Mladunčad postaje pasivno imuna prirodnim načinom ako primi majčina protutijela kroz placentu (dijaplacentarno) tijekom intrauterina razvoja ili mljetivom (kolostrumom) neposredno nakon rođenja.
Tijekom intrauterina razvoja mladunčad je razmjerno dobro zaštićena od infekcija, no odmah nakon rođenja dolazi u okoliš koji obiluje patogenim mikroorganizmima. Kod kuja i mačaka samo 5 do 10 % majčinih protutijela potrebnih za kvalitetnu zaštitu mladunčadi prima se dijaplacentarno, a preostali dio kolostrumom.
Optimalno vrijeme za vakcinaciju je kada se razgradi većina majčinih protutijela i imuni sustav šteneta postane sposoban na odgovarajući način reagirati na antimikrobne antigene.
Ako je majka imuna prema štenećaku i štenad na vrijeme primi dovoljnu količinu kolostruma, većina majčinih protutijela u štenetu razgradi se za 10 do 12 tjedana, rjeđe tek nakon 16 tjedana. Tada štenad postaje primljiva za infekciju, ali se može uspješno vakcinirati protiv štenećaka (aktivna imunost).
Otprilike deveti tjedan prema infekciji je osjetljivo približno 30% štenadi, a između 10 i 12 tjedana prema infekciji su osjetljive gotovo sve životinje i to je optimalno vrijeme za vakcinaciju. Međutim, budući da otprilike 30% štenadi može oboljeti od štenećaka prije 12- tog tjedna života, preporučuje se štenad prvi puta cijepiti u dobi od 9 do 10 tjedana i nadocijepiti u dobi od 16 tjedana.
Kada bi se u dobi od 4 do 6 tjedana sva štenad cjepila virusom štenećaka, bez prethodnog utvrđivanja prisutnosti majčinih protutijela, znatan broj životinja ne bi postao imun jer se svi imunoglobulini ne izluče iz organizma u isto vrijeme niti sve životinje iste vrste ili legla prime jednaku količinu majčinih protutijela. Budući da u praksi nije uobičajeno određivati titar protutijela, njihov titar je nepoznat pa stoga i dob u kojoj štenad postaje primljiva za infekciju nije točno poznata.
Najčešći protokol cijepljenja je prvi puta u dobi od 8 tjedana, sa dvije revakcinacije u razmaku 2 do 3 tjedna, cjepivom kojim se stječe imunost protiv štenećaka, parvoviroze, zaraznog hepatitisa, leptospiroze i infekcija dišnog sustava psa (psećeg adenovirusa i virusa parainfluence pasa). No, protokoli cijepljenja se razlikuju od ambulante do ambulante i ovise o vrsti cjepiva i učestalosti pojave bolesti u pojedinoj regiji.
O rasporedu cijepljenja i najčešće korištenim vakcinama u Hrvatskoj pisale su kolegice Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje i Silvija Havrle-Lovrić, dr.vet.med. ovdje.
Kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr.vet.med. pisala je ovdje na što treba obratiti pozornost kod kuje nakon okota.
OZNAKE:
Idealni uvjeti za ribice
