Što određuje ponašanje psa?

Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Štene, nakon rođenja, samostalno ne može jesti ni vidjeti okolinu oko sebe no ipak zna kako se ponašati da bi opstalo na životu (otvara usta pri nuđenju hrane). Ove radnje pod utjecajem su djelovanja njegova živčanog sustava, bez utjecaja i sudjelovanja njegove volje.

Odmah nakon rađanja, kod životinja se stvara veza u moždanim stanicama, a kao rezultat izazvanog osjećaja gladi ili hladnoće, dolazi do određenog ponašanja. Tako toplina majčinog tijela djeluje na štene kao podražaj koji izaziva određenu reakciju, štene prilazi majci ako mu je hladno, bol izaziva trzaj, itd. Sve ove reakcije urođene su, bezuvjetne, a podražaji koji ih izazivaju su bezuvjetni urodeni podražaji.

Uvjetni refleksi su oni koje pas stječe tijekom života pomoću iskustva (ili učenja). Štene, dok je još vrlo malo, održava svoj život na osnovi bezuvjetnih refleksa a kasnije reakcijama koje ga osposobljavaju za daljnji život. Štene u starosti već od mjesec dana hoda za čovjekom jer mu on daje hranu, njeguje ga, štene dolazi na čovjekov poziv, i drugo. Ovakve radnje stvorene su kao rezultat njegove interakcije s vanjskom sredinom, odnosno iskustva i pokušaja.

Uvjetni refleksi dijele se na prirodne i umjetne. Prirodni su oni koji se javljaju kao rezultat bezuvjetnog podražaja (miris hrane izaziva pažnju i prilaženje psa). Umjetni su oni koji se stvaraju na osnovu određenog podražaja (npr. zvuk zvona u Pavlovljevom pokusu ili zapovijed u dresuri su uvjetni podražaji). Za stvaranje umjetnog uvjetnog refleksa svaki podražaj treba pratiti djelovanje određenog bezuvjetnog podražaja kako bi se izazvao bezuvjetni refleks, iz razloga što se uvjetni refleksi stvaraju na osnovu bezuvjetnih.

Refleksi se dijele u skupine (spolni, prehrane, obrambeni, orjentacijski i dr.), a svako se ponašanje sastoji od elemenata koji pripadaju određenoj skupini refleksa. Za ponašanje je psa karakteristično da jedan refleks prevladava nad drugim. Ovo je uočlljivo kada se promatra ponašanje pasa različitih pasmina, što se objašnjava nasljedstvom. No osim nasljedstva, utjecaja ima i učenje i način držanja. Pavlov je u svojim pokusima imao dvije skupine pasa, jednu je držao u zatvorenom prostoru i kod njih su prevladavali pasivno obrambeni refleksi dok su kod onih držanih na otvorenom prevladavali aktivno obrambeni refleksi. Ova pojava korisna je u određivanju mogućnosti i uporabne vrijednosti pasa (npr. službeni psi bi trebali biti oni koji ispoljavaju aktivno obrambene reflekse).

Općenito se može reči kako su sve radnje koje se u pasa postižu učenjem izazvane uvjetnim refleksima tj. onima koje pas stječe tijekom života. Ponavljanjem uvjetnog podražaja i vršenjem određene radnje iza toga, u moždanim stanicama psa aktivira se određena skupina slušnih stanica a odmah nakon toga i skupina stanica za kretanje. Na ovaj način javljaju se dva izvora pobuđenosti gdje podražaj jednog prethodi drugome, ali kasnije ga uvjetuje. Čestim ponavljanjem među njima stvara se veza u refleksnom luku tako da pobuđenost jednih stanica automatski pobuđuje druge, odnosno određenu radnju životinje (npr. sjedenje na naredbu "Sjedi!").

Treba naglasiti kako su u procesu djelovanja živčanog sustava dva osnovna: aktivacija i inhibicija. Procesi aktivacije potiču psa na izvršenje neke radnje. Oni aktiviraju određenu grupu stanica u kori velikog mozga koje tada izazivaju aktivno djelovanje određenih organa. Pas vrši neku naredbu jer su se aktivirale odgovarajuće grupe vidnih, slušnih i stanica za kretanje. Inhibicija je pak suprotna reakcija od aktivacije. Ona prekida ili zadržava refleksne radnje. Prema Pavlovu, proces inhibicije ima isto tako važnu ulogu u životu kao i procesi aktivacije. U učenju ili dresuri cijeli niz refleksa se stvara razvojem procesa inhibicije u kori velikog mozga. Na toj osnovi se zasniva izvršenje naredbi poput "Ne!" ili da se pas dugo zadržava na zapovijed "Sjedi!" ili "Lezi!". Svako stvaranje određene navike zahtijeva, s druge strane, inhibiciju mnogih drugih refleksa.

Klasično uvjetovano ponašanje psa oblik je asocijativnog učenja koje je najprije predstavio Ivan Pavlov opisavši "refleksnu teoriju". Svima je poznato kako na zvuk zvona pas slini. Pavlov je dokazao kako se sve životinje mogu naučiti očekivati posljedicu rezultata na osnovu prijašnjeg iskustva. Tipični postupak za prezentaciju uvjetovanog ponašanja uključuje davanje neutralnog podražaja zajedno sa onim od velikog značaja. Neutralni podražaj je onaj koji ne rezultira nikakvim odgovorom organizma prema kojem je usmjeren. Pavlov ga je odredio kao uvjetnim podražajem. Suprotno tome, podražaj od značaja obavezno pobuđuje urođeni često refleksni odgovor. Pavlov je ove nazvao bezuvjetnim podražajima i bezuvjetnim refleksima. Ako se ponavljaju u parovima, s vremenom postaju povezani i organizam počinje ispoljavati odgovor prema uvjetnom podražaju. Pavlov je ovo nazvao uvjetni odgovor.

Postoji nekoliko tipova i varijacija ovog ponašanja: uvjetno prema naprijed - početak uvjetnog podražaja prethodi početku bezuvjetnog podražaja. Tri najčešća oblika ovog su: kratko-odgođeno, dugo-odgođeno i slijeđenje. Kod kratko-odgođenog početak bezuvjetnog podražaja je zakašnjeli u odnosu na početak uvjetnog podražaja. U ovom postupku, uvjetni podražaj se može potpuno preklapati sa bezuvjetnim ili se uvjetni može u jednom trenutku prekinuti prije početka bezuvjetnog. Termin "kratko" odnosi se na interval izmedu podražaja i odredeno je tipom klasičnog uvjetovanja. Dugo-odgođeno predstavlja još uvijek zakašnjeli početak bezuvjetnog podražaja u odnosu na uvjetni ali je interval između podražaja dulji nego je to u kratko-odgođenom. Mada razlika između navedenih može biti trivijalna, razlikovanje je bitno iz razloga što se neki oblici uvjetnog ponašanja bolje uče s duljom odgodom dok druge s kratkom. Kod slijeđenja, uvjetni i bezuvjetni podražaji se ne preklapaju. Umjesto toga, dok je uvjetni prezentiran, dozvoljen je period vremena tijekom kojeg nema podražaja a nakon toga se daje bezuvjetni podražaj. Period bez podražaja naziva se interval traganja.

Simultano uvjetovanje - predstavlja izlaganje uvjetnim i bezuvjetnim podražajima istovremeno.

Zakašnjelo uvjetovanje - početak bezuvjetnog podražaja prethodi početku uvjetnog. Uvjetni nagovješćuje neizbježan bezuvjetni podražaj ali i signal da je bezuvjetni podražaj završio. Kao rezultat, uvjetni odgovor se smatra zakočenim.

Vremensko uvjetovanje - bezuvjetni podražaj daje se redovito u vremenskim intervalima a prihvatljivi uvjetni odgovor ovisan je o pravilnom vremenskom određivanju intervala između prezentacije bezuvjetnih podražaja. Smisao ovog može poslužiti kao uvjetni podražaj.

Neupareno uvjetovanje - uvjetni i bezuvjetni podražaj ne prezentiraju se zajedno. Obično su izdvojeni u zasebne različitim intervalima. Obično se ova procedura odvija u istraživanju neasocijativnog odgovora kao što je aktivacija.

Slabljenje samo uvjetnog podražaja - prezentira se bez bezuvjetnog podražaja. Obično se izvodi nakon što je usvojen uvjetni odgovor kroz uvjetno prema naprijed. S vremenom jačina uvjetnog odgovora se smanjuje na onu razinu kao što je bila prije učenja.

Postoje dvije teorije o tome kako djeluje klasično uvjetovano ponašanje. Prva, podražaj-odgovor teorija, sugerira kako je asocijacija na bezuvjetni podražaj načinjena uvjetnim podražajem unutar mozga, ali bez utjecaja na volju. Teorija podražaj-odgovor teorijski je model psihologije ponašanja koja sugerira kako životinje (i ljudi) mogu naučiti povezati novi podražaj (uvjetni) sa onim koji je postojao prije njega (bezuvjetni) i mogu misliti, osjećati ili odgovoriti na uvjetni na način kao da je to bio bezuvjetni. Druga teorija, podražaj-podražaj, uključuje i volju u kojoj je uvjetni podražaj povezan s konceptom bezuvjetnog podražaja; sitna ali vrlo važna razlika. Teorijski je model klasičnog uvjetovanog ponašanja koji govori kako je kognitivna komponenta potrebna za obavljanje klasično uvjetovanog ponašanja. Ona sugerira kako životinja može naučiti povezati uvjetni podražaj kao što je to npr. zvono, s npr. neizbježnim dolaskom hrane (bezuvjetni podražaj), što rezultira uočljivim ponašanjem - slinjenje. Teorija podražaj-podražaj govori o tome kako životinja slini na zvuk zvona upravo zato jer ga povezuje s hranom.

Kod dresure i rada sa psom razlikuju se dvije pojave: ponašanje psa i utjecaj čovjeka i okoline u kojoj se dresura obavlja. Ponašanje psa je način na koji on pokazuje radnje pomoću kojih se prilagođava vanjskim uvjetima. Ponašanje se mijenja prema trenutnim uvjetima okoline što pokazuje veliku sposobnost prilagođavanja psa. U vanjskim uvjetima, ponašanje je izazvano podražajima koji dolaze iz okoline a u dresuri prisutnošću osobe. Sve podražaje iz okoline pas prima svojim osjetilima i na njih reagira nekom radnjom. No ponašanje psa može biti izazvano i unutrašnjim podražajima na koje veliki utjecaj imaju žlijezde s unutarnjim izlučivanjem - hormoni (npr. spolni refleks se javlja u razdoblju sazrijevanja spolnih žlijezda tj. kada one počnu s lučenjem spolnih hormona). Oba podražaja, vanjski i unutarnji, na ponašanje psa djeluju kao cjelina.

Psi različito usvajaju naredbe i učenje, neki brže, neki sporije. Ovo se objašnjava Pavlovljevom teorijom o tipovima više živčane aktivnosti u pasa. Na osnovi tih razlika, svrstao je sve pse u četiri osnovna tipa: uzbudljiv ili nervozan, uravnoteženo živahan, uravnoteženo miran, loš ili apatičan.

Od najveće je važnosti pri radu sa psom uspostaviti pravilan harmoničan odnos. Odnos se mora bazirati na potpunom povjerenju psa u svog vlasnika i izazivati želju za kontaktom i komunikacijom sa vlasnikom.