Pitajte veterinara

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Htio bih nabaviti bradatu agamu, ali ne znam nista o njoj. Čuo sam da moram uzgajati i bube s kojima se on hrani. Molim Vas za savjet. VI ste mi najbolja trgovina sa životinjama. Hvala. Luka O: Bradatih agama ima više vrsta. Obično kad se o njima govori misli se na najpopularniju vrstu Pogona vitticeps. Potječu iz kontinentalnog južnog dijela Australije, iz stjenovitih pustinja. Narastu do 50 cm dužine pa to reba uzeti u obzir prilikom izrade terarija. Uređivanje terarija mora odgovarati čim više prirodnim uvjetima. Podloga treba biti pijesak i kamen, omogućite mu i prostor za skrivanje, pogotovo ukoliko je više jedinki u istom terariju. Akvaterarij mora biti grijan i to u središtu terarija temperatura treba iznositi 31-37ºC, a na rubovima terarija nešto niža temperatura. Noću se grijači gase i temperatura pada na oko 20ºC. U terarij se obavezno postavlja rasvjeta koja emitira UVA i UVB spektar svjetla. Što se prehrane tiče, crvi (brašnari i zoofobasi) te cvrčci zauzimaju dobar dio jelovnika (oko 50%), a ostatak čini hrana biljnog porijekla (radić,salata...). Treba izbjegavati ili uopće ne davati špinat. Uz prehranu potrebno je dodavati vitamine, a pogotovo minerale.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjače, mislim da je jedna od tih mužjak (odgovaraju mu sve karakteristike koje ste naveli). Imam ih godinu dana i primjetila sam kako mužjak iz repa izbacuje nekakavu crno-smeđu sluz koja izgleda kao dio organa (nije izmet). Čim ga ometem tu sluz vrati u rep i više to ne pokušava napraviti. Hranim ih isključivo račićima, a ponekad i s ostalom hranom. Zanima me što je uzrok tome i što bi se dogodilo da ga ne ometam u tome, je li moja kornjačica jako bolesna, kako joj mogu pomoći? Unaprijed hvala! DorisO: Kako je Vaša kornjača mužjak, postoji mogućnost da se radi o prolapsusu penisa.U mnogih kornjača se tijekom života povremeno javlja stanje kada izvrnu iz tijela kloaku ili u mužjaka penis (prolapsus penis). Kloaka je otvor u kojem se nalaze izvodni kanali mokračnog i spolnog sustava. Češći su povremeni prolapsusi, a manje su opasni ako ih se pravilno liječi. U tijeku prolapsusa kornjače osjećaju vrlo malo boli. Još nije u potpunosti poznat uzrok prolapsusa. Stres, prehrana, crijevne infekcije ili paraziti, generalizirana oboljenja, opstrukcije probavnog sustava, te slabi mišići kloake neki su od mogućih uzroka, no niti jedan nije posebno izdvojen. Iz tog razloga nema poznate preventive kako bi se spriječilo ovo stanje.Ako je Vaša kornjača naizgled zdrava, povremeni prolapsusi nisu zabrinjavajući. Međutim, ako se češće ponavljaju i samim time narušavaju zdravlje organizma, možete potražiti pomoć veterinara specijaliziranog za kornjače, da postavi poseban šav na kloaku. U trenutku prolapsusa pojedinih od organa osigurajte da prljavština ne dođe do izvrnutih organa.  Ako se odmah ne vrate u tijelo kornjače, osigurajte da ostanu vlažni, masirajte okolne dijelove tijela oko izvrnutog organa i držite kornjaču u pokretu. U tom slučaju, što prije potražite pomoć veterinara.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 2 iguane već 6 godina i kupljene su kod vas u pet shopu. Sve je bilo dobro do prije 2 mjeseca kad se na ženki pojavilo oticanje oko očiju, usta, na nogama i po dijelovima tijela, a mužjak se ukočio i ne može se pomaknuti. Pogledala sam u usta i mislim da mu je jezik natekao, ništa ne jede. Imaju sve lampe, hranu i veliki terarij sa potrebnom temperaturom. Molim vas da mi pomognete. Vodila sam ih kod veterinara ali su im dali neke vitamine i ništa oni ne znaju o iguanama. Još jedno pitanje. Gdje bih mogla naći veliki grijač za terarij jer je terarij 2m puta 2m i sada ih griju žarulje. Unaprijed hvala. Pozdrav iz Dubrovnika. O: Promjene na glavi i tijelu koje opisujete vjerojatno su posljedica bubrežnih problema nastalih kao posljedica viška proteina u prehrani. Uzrok mogu biti i bubrežni kamenci, koji za posljedicu imaju stvaranje edema. Ukočenost druge iguane može biti posljedica metaboličkog oboljenja, deficijencije kalcija. Terapija se provodi nadoknadom vitamina i minerala preko usta ili injekciono. Uzrok opisanoj ukočenosti može biti i infekcija adeno virusom. Pravilna prehrana iguana jedana je od najbitnijih čimbenika za održanje njihovog zdravalja. Iguane su biljojedi, te bi im dnevni obrok trebao sadržavati povrće bogatim kalcijem (60-70% obroka): radić, raštika, endivija, hibiskus, pelete sijena, alfalfa. Zatim, ostalo povrće (20-30% obroka, mjenjati tjedno): npr. brokulu, grašak, zeleni grah, rotkvice, peršin, tikvice i slatki krumpir. Voće (ne više od 10% obroka): smokve, kivi, papaje, lubenice, jabuke, grožđe, marelice, jagode, šljive, rajčice ili banane. Povremeno im se može dati kuhana riža i kuhano jaje. U njihovoj prehrani trebalo bi zbog veće količine oksalata izbjegavati špinat, zelje i kelj. Vitaminsko mineralnim dodatcima trebali bi im upotpuniti prehranu (količinski prema preporuci na proizvodu) dva puta tjedno. Mikroklima u terariju također je važna za pravilan metabolizam gmazova. Tako bi u terariju vlažnost zraka trebala biti 70-80 %, dnevna temperatura 21-25°C, a na sunčalištu oko 32°C. Uz žarulju je potreban i izvor UVB spektra koji emitiraju neonske lampe za gmazove. One osiguravaju sintezu vitamina D3 koji je neophodan za iskorištavanje kalcija u organizmu. UV spektar ne prolazi kroz staklo, te je važno da se neonska lampa smjesti ispod njega. Ovo je u praksi česta pogreška, a najčešće kod izlaganja sunčevom svjetlu preko stakla. Neonske lampe bi trebali mijenjati otprilike svakih 9 mjeseci. Za grijanje terarija, osim žarulje, možete koristiti i kablovski podni grijač, koji bi trebali postaviti ispod terarija kako životinje ne bi opekle noge. Iz istog razloga nemojte postavljati kamene grijače.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Dobar dan! Koliko kornjača može biti izvan svog akvarija? Čitala sam kod vas da ne smije biti dugo vani i da mora imati slobodan pristup vodi. A sada mi molim vas recite koliko dugo smije kornjača biti vani, možda 1,2,3 ili 4 sata, ili možda manje ili više, recite mi točno u satima. Hvala, Adriana. O: Najčešći kućni ljubimci u nas su vodene kornjače Trachemys scripta elegans i Trachemys scripta troosi. One su gmazovi koji žive u slatkim, toplim vodama. Dio vremena provode izvan vode, uglavnom se sunčajući. Njihov oklop i koža prilagođeni su pretežno životu u vodi, a duže isušivanje nepovoljno utječe na epidermis i dovodi ga u stanje smanjene otpornosti. Koža je najveći organ na tijelu životinja, a najvažnija je njena zaštitna funkcija. Na koži i sluznicama kornjača nalazi se fiziološka mikroflora koju čine različiti mikroorganizmi. U optimalnim uvijetima, na intaktnoj koži i oklopu, one ne predstavljaju nikakav problem. Narušavanjem ravnoteže epidermisa otvaraju se ulazna vrata različitim mikroorganizmima koji tada izazivaju oboljenja različitog stupnja. Ne treba posebno naglašavati da je životinji potrebana i voda za piće. Koliko dugo kornjača može bez posljedica ostati bez vode ovisi o vrsti, starosti i kondiciji pojedine jedinke. Mlađe i manje životinje teže će podnijeti duži boravak izvan vode. Bitan čimbenik je vlažnost i temperatura zraka, odnosno podloge, te opće stanje same životinje. Iz svega navedenog, jasno je da se vrijeme boravka izvan vode ne može odrediti točno u satima, ali u uvjetima uobičajenim za naše stanovanje period od 2-3 sata neće narušiti zdravlje i najmanjih jedinki.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, molim Vas opet za pomoć. U ponedjeljak (08.01.) sam promijenio podlogu u terariju. Danas (10.01.) sam išao provjeriti da li mi se opet ispod jedne kućice pojavila plijesan (obično ju sastružem pa kućicu termički dezinficiram i više se ne pojavi). Plijesan je bila tu, ali i neke male bijele izdužene životinjice. Čitajući u "Pitajte naše veterinare">"Teraristika">"Grinje na iguani", došao sam do sumnje da bi to mogle biti grinje. Također sam pogledao na stranicu http://www.applegatereptiles.com/articles/bookdiseases.htm i tamo (2. odlomak u "External Parasites") piše da se koriste "No Pest(r)" ili "similar type of insecticidal strip containing Vapona(r)". Također sam pročitao što ste Vi predložili u "Pitajte naše veterinare">"Teraristika">"Grinje na iguani". Ja sam nekolio tih malih stvorenja ulovio i spremio u kutijicu. Također sam uslikao i uzeo uzorak plijesni koja se pojavila (za slučaj da treba nositi negdje na analizu?). Pregledao sam zmiju i (na sreću) nisam našao ni jednog na njemu. Također, moja zmija nije došla u kontakt sa drugim zmijama, tako da na taj način nije mogla dobiti "zarazu". Moja pitanja:1. Da li to onda jesu grinje i da li je to isto kao i "snake mites"? 2. Koji od tih proizvoda mi preporučate i gdje ih ima za kupiti? 3. Je li potrebno još nešto učiniti (osim dezinfikacije cijelog terarija i "opreme" u njemu)? Puno hvala na odgovorima, MladenO: Kožni nametnici na gmazovima česta su pojava, no ako se na vrijeme uoče lakše se s njima boriti . Kod pojave parazita treba tretirati terarij i zmiju.Ektoparazite na zmiji možete rješavati na više načina:- Korištenje toplih vodenih kupki pri čemu zmiju uronite u vodu (sve osim glave) i držite uronjenu dvadesetak minuta. U tom periodu utopit će se svi kožni paraziti osim onih na glavi.- Korištenjem preparata na bazi eteričnih ulja Reptipur (Sera) koji je dobar i za životinju i za prostor.- Ivermectin s kojim se radi vodena otopina i šprica se životinja (potrebno isprati za 30-tak minuta) - Tretiranje s Pyrethrinom - Pripravljanje otopine s Neguvonom Svako tretiranje potrebno je ponoviti za dva tjedna.Snake mites su paraziti iz skupine člankonožaca u koje spadaju i grinje uši i pauši. Od navedenih preparata jedino imamo Serin Reptipur, a ostalo možete potražiti u drugim veterinarskim ljekarnama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me da li iguane obolijevaju od bolesti koje se mogu prenjeti i na čovjeka? Hvala! Nina O: U gmazova se najčešće i kao jedina zoonoza spominje salmoneloza. Salmoneloza je infekcija koju uzrokuju bakterije iz roda Salmonellae. Salmonela je invazivan mikroorganizam koji se može iz crijeva proširiti krvlju do drugih organa. Najčešće su kronični nositelji salmonele gmazovi, ptice (perad), svinje i čovjek. Iako se kod uvoza gmazova obavezno kontrolira salmoneloza, bolest se ipak može pojaviti u slučaju ilegalnog uvoza.Poznato je oko 2000 oblika bakterija u rodu Salmonella, od kojih se gotovo svi smatraju patogenim tj. izazivaju bolesti. U više od pola slučajeva infekciju uzrokuju tipovi S. enteritidis i S. typhimurium. Za ljudsko zdravlje osobito su opasne Salmonella typhi koja uzrokuje trbušni tifus, S. choleraesuis i S. enteritidis koje su najčešći uzročnici tipične salmoneloze, te S. gastroenteritis.Mnoge životinje, uključujući i iguane, mogu biti nosioci salmonela. U reptila učestalost doseže i do 90%. Kod njih nije u potpunosti moguće ukloniti bakteriju, a da se ne ugrozi njihovo zdravlje. Samo u rijetkim slučajevima, gmazovi obolijevaju od salmoneloze, a u 80% slučajeva ako su loši uvjeti držanja životinje. Salmonela je u iguana odgovorna za većinu proljeva. Najčešći izvor infekcije je preko kontaminirane hrane. Bakterija je prisutna na nedovoljno kuhanom mesu, piletini i jajima. Kod velikog broja iguana, salmonela normalno živi u crijevima, a izlučuje se fecesom, te predstavlja izvor infekcije za ljude. Prema istraživanjima, iguana nije nositelj S.typhi. No, iguana može biti nositelj drugih tipova salmonela kojima se ljudi mogu inficirati. Na žalost, kod iguane nisu prisutni tipični klinički znakovi infekcije. Kako je bakterija mikroskopske veličine, ne može se utvrditi njezina prisutnost bez pretrage fecesa i krvi. Zbog periodičkog izlučivanja salmonela fecesom, u većine slučajeva test nije u potpunosti pouzdan.Najbolji način preventive je pretpostavka da je Vaša iguana nositelj salmonela. Ljudi se najčešće inficiraju u kontaktu sa kontaminiranim predmetom ili samom iguanom. Iguana defecira, a nakon toga na repu ili nozi mogu zaostati sitne količine fecesa. Stoga, prilikom maženja ili kontakta sa iguanom, a naročito prilikom čišćenja terarija čovjek dolazi u kontakt sa kontaminiranim materijalom. Posebnu pažnju treba posvetiti kad je iguana slobodna po sobi. Salmonela može preživjeti tjednima na neorganskim površinama (tepih, kauč, majica,..).Najlakši, ali i najučinkovitiji način preveniranja pojave salmoneloze je održavanje higijene. Nakon svakog kontakta sa iguanom operite ruke, redovito čistite i održavajte terarij, perite ruke nakon diranja posude za hranu i vodu, vodite računa da pripremanje hrane za Vas bude odvojeno od pripremanja hrane za iguanu, onemogućite kretanje iguane po kuhinji ili smočnici. Posuda za hranu i vodu od iguane nikad ne bi smjela biti u kontaktu ili u blizini mjesta za pripremu hrane za ljude, a iguani onemogućiti kretanje u prostoru kad pripremate hranu.Na poslijetku, salmoneloza je samo jedna od zoonoza koje ugrožavaju ljudsko zdravlje. Kao uzročnici bolesti koje ljudima mogu prenijeti gmazovi navode se bakterije: Aeromonas, Campylobacter, Citrobacter, Coccidia, Clostridium, Corynebacterium, Edwardsiella tarda, E. coli, Enterobacter, Klebsiella, Leptospira, Mycobacterium, Neisseria, Pasteurella, Pentastomiasis, Proteus, Serratia, Staphylococcus, Streptococcus, Yersinia.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb   P: Pozdrav uz sve najbolje povodom Nove nam 2007 godine ! Ime mi je Darijo Gašpar. Ponosan sam vlasnik jednog kraljevskog pitona. Sa vama sam već kontaktirao moram priznati uspješno pa vam imam za postaviti još koje pitanje vezano za tu lijepu i tajanstvenu životinju. Zanima me anatomija kraljevskog pitona i zanima me kako pitonu odrediti starost, da li po dužini same zmije ili nekako drugačije. Nadam se da ćete imati vremena da mi odgovorite na ova pitanja i još vam jednom želim na kraju sretnu Novu Godinu. Uz dužno poštovanje u očekivanju odgovora, Darijo Gašpar. O: Anatomija u zmija je jedinstvena i razlikuje se od anatomije sisavaca i drugih životinja. Mozak u zmija je vrlo sličan ptičjem mozgu, no imaju manjak cerebralne hemisfere za razliku od ptica i sisavaca. Može se reći da zmije nisu jako inteligentna bića, no mogu naučiti kada je vrijeme hranjenja, te ćemo ih vrlo često zateći da u vrijeme hranjenja čekaju vlasnika. Osjetila u zmija baziraju se na principu mirisa i kože (dodir), te toplinskih senzora na glavi, pomoću kojih detektira plijen. Nemaju pokretljiv očni kapak, ali posjeduju tzv. prozirnu opnu koja štiti oko. Upravo zbog toga očne kretnje u zmija su ograničene. Osim navedenoga, nemaju vanjsko ni srednje uho niti bubnjić. Imaju tzv. malu "ušnu koščicu", pomoću koje detektiraju vibracije iz okoline i to preko zemlje. Vibracije iz zraka vrlo teško detektiraju i to samo one vrlo malih frekvencija. Zmije imaju dvije nosnice, ali za razliku od sisavaca ih ne koriste kao osjetilo mirisa. Umjesto toga koriste nagle pokrete jezika kao osjetilni aparat mirisa. Posjeduju mali organ u gornjoj strani usta koji se naziva Jacobsonov organ, koji preko jezika prima sitne čestice iz okoline i na taj način detektira miris plijena ili predatora. Za razliku od sisavaca jezik im ne služi za osjetilo okusa, već isključivo za osijetilo mirisa. Zmije imaju za razliku od sisavaca tzv. šesto čulo, odnosno detektore topline, koje sam već spomenula. Toplinski detektori se nalaze između nosnih otvora i očiju. Pomoću tih senzora zmije vide toplokrvne životinje, odnosno plijen, kao infra crveno zračenje. Ti toplinski senzori imaju dvije komore, vanjsku i unutrašnju. Unutrašnja detektira toplinu tijela same zmije (hladnokrvna životinja - temperatura tijela ovisi o temperaturi okoliša), a vanjska služi za detektiranje plijena, odnosno detektira toplinu različitu od one koju je detektirala unutarnja komora. Ovi senzori su najosjetljiviji u zmija iz porodice viperidae, te čak detektiraju toplinsku razliku od 0,002ºC. Koža u zmija je u izravnom kontaktu s tlom, pa zbog svoje specifične građe štiti zmiju od abrazija, ozlijeda i dehidracije. Koža je građena od "ljusaka" koje su sa strane i na gornjem dijelu tijela manje i tanje, rijeđe, a na donjem dijelu tijela koji je u doticaju sa tlom su deblje i gušće. Koža je suha i ima dvije žlijezde, parne analne žlijezde, čiji sekret služi za privlačenje suprotnog spola, zaštitu od predatora, te za obilježavanje teritorija. Karakteristično je i presvlačenje zmija, koje se češće događa u zatočeništvu, nego u prirodi. Mišići u zmija su specifični, ne samo da služe za kretanje čitavoga tijela, već omogućuju i da zmija proguta čitav plijen. Skelet u zmija nije kompleksno građen, upravo zbog činjenice da zmije nemaju extremitete. Pitoni i neke vrste boa imaju ostatke zdjeličnih kostiju, odnosno zakržljale ostatke stražnjih nogu, koji se nalaze na ulazu u kloaku i služe im pri reprodukciji (obuhvaćanje ženka). Zmije imaju između 150 i 500 kralješaka, koji su čvrsto povezani i nepomični, osim repnih kralješaka. Kosti glave i zubi omogućuju da zmija proguta plijen puno veći od sebe. Te kosti imaju vrlo elastične ligamente, koji upravo omogućuju maksimalno "rastezanje" glave. Respiratorni sustav uključuje dušnik, bronhije, pluća i zračni tobolac. Zračni tobolac se nastavlja sve do repne regije, a kao hidrostatski organ ima funkciju regulacije tlaka u tjelesnim šupljinama. Pošto zmije nemaju dijafragmu (ošit), udisaj i izdisaj se odvija pomoću mišića na tijelu. Probavni sustav uključuje jednjak, želudac, tanko crijevo, colon (dio debelog crijeva) i žlijezde. Jednjak za razliku od sisavaca koji je jako mišićav, te na taj način odlazi hrana u želudac, u zmija su jednjački mišići slabo razvijeni, te se hrane pokreće u želudac mišićima tijela. Spoj između želudca i jednjaka nije naglašen. Taj prostor je u stvari nabor, koji će pospješiti probavu i apsorpciju hranjivih tvari. U tankom crijevu se odvija apsorpcija hranjivih tvari i transport hrane u colon. U kolonu se formira feces koji se kloakom izbacuje vani. Kloaka je ustvari ono što je sisavcima anus, no u zmija preko klaoke ne izlazi samo feces, već i produkti urinarnog i reproduktivnog sustava. Jetra, žućni mjehur i gušterača su povezani s probavnim sustavom. Jetra je najveći organ u zmija, smješten između srca i želuca. Jedna od najvažnijih funkcija jetre je proizvodnja žući i probavnih enzima. šućni mjehur i slezena smješteni su na stražnjem dijelu jetre. šućni mjehur proizvodi žuć koja otječe u tanko crijevo. Gušterača također proizvodi probavne enzime koje luči u tanko crijevo, te luči i hormone koji reguliraju glukozu u krvi. Srce u zmija se razlikuje od sisavaca po tome što je podijeljeno na dvije predklijetke i jednu klijetku. Vrlo je zanimljiva činjenica da je srce u zmija pokretno, te na taj način pošto ne posjeduju ošit štite se od oštećenja u trenutku kada plijen prolazi jednjakom. U blizini je smješten i timus (prsna žlijezda) koja producira stanice imunološkog sustava u krv. Zmije imaju iste endokrine žlijezde kao i sisavci, štitnu (odgovorna za normalan rast i razvoj, te presvlačenje kože), nad štitnu (pomaže metabolizmu kalcij) i nadbubrežnu žlijezdu. Nadbubrežne žlijezde su smještene u repnoj regiji. Bubrezi u zmija su asimetrično smješteni. Desni bubreg se nalazi bliže glavi od lijevoga. Za razliku od sisavaca zmije nemaju mokraćni mjehur, već se urin izlučuje ureterima direktno u kloaku. Spolne žlijezde i u mužjaka i u ženki su parne. Kao i desni bubreg, desni ovarij (jajnik - kod ženki) i desni testis(kod mužjaka) smješteni su bliže glavi od lijevog jajnika i testisa. Inače, spolne se žlijezde nalaze bliže glavi nego bubrezi. Neke zmije su oviparne (ležu jaja), a neke vrste su viviparne (rađaju žive mlade). U sisavaca mužjaci imaju dva kanala - epidididymis i ductus deferens, povezani sa svakim testisom, dok kod zmija se sperma transportira kroz ductus deferens izravno u kloaku. Mužjaci imaju parni organ hemipenis, koji su smješteni na stražnjem dijelu kloake. To su kopulatorni organi koji su oba funkcionalni, no, samo jedan za vrijeme kopulacije transportira spermu u ženku. Točno odrediti starost u zmija gotovo je nemoguće. Orijentirati se možemo s obzirom na dužinu i debljinu tijela same zmije.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije male kornjačice koje držim u AT-u od 50 l u kojem je cca 30 l vode. Temperatura vode je 26°C. Za filtriranje koristim Fluval 1 plus uz dodatak aktivnog ugljena u obliku spužve. U AT-u nema ničega osim nekoliko umjetnih akvarijskih biljaka i naravno kopna od plastike koje je u dodiru s vodom samo preko rampe. Hranim ih 2-3 puta dnevno onom količinom koliko mogu pojesti tako da ne ostaje puno hrane u vodi. Problem je u tome što voda već nakon 2-3 dana poprimi neugodan miris i počinje se mutiti pa moram mijenjati svu vodu. To i nije tako jednostavno s obzirom na količinu i razmak između mijenjanja vode. Zanima me kako riješiti ovaj problem? Hvala, NikolinaO: Za smanjivanje neugodnog mirisa vode u akvaterariju poželjno bi bilo umetnuti amonijak remover u vrečicama (koji možete u Pet centrima nabaviti od Fluvala i AquaCleara) i bilo bi poželjnije koristiti aktivni ugljen u granulama umjesto spužvastog (aktivni ugljen se mijenja jednom mjesečno). Za očuvanje čistoće i mirisa vode mnogi vlasnici vodenih kornjača pribjegavaju hranjenje obaviti van akvaterarija u nekoj drugoj posudi, te se na taj način ne zadržavi organski otpad u akvaterariju i voda je čistija. S obzirom da kornjačice hranite tri puta dnevno, skuplja se puno organskog otpada koji uzrokuje neugodan miris vode. Nije potrebno kornjačice hraniti tri puta dnevno, dovoljno ih je hraniti 1-2 puta dnevno.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas da mi kažete sve o pauku tarantula. Hvala, Nikica. O: Tarantule spadaju u velike pauke koji dosežu veličinu od 6-30 centimetara. Tijelo im je obraslo dlačicama koje kod ljudi mogu izazvati alergijsku reakciju. Postoji više vrsta tarantula a ovisi o podneblju Afrika, Europa, Australija, Amerika te pauci koji žive na tlu i pauci koji žive na drveću. Spadaju u beskralješnjake, tj. paučnjake i kao svi imaju četiri para nogu. Tijelo im je obuhvaćeno tvrdom kožom koju odbacuju (presvlače se) prilikom rasta.Hrane se zavisno od veličine, a obrok im mogu biti insekti, manji glodavci, ptice, zmije i druge manje životinje. Plijen ne trgaju i gutaju već u plijen ubrizgaju enzime koji probave i omekšaju plijen te ga potom pauk "isiše".Noćna je životinja, što znači da je aktivna noću, a tijekom dana se sakrije i miruje (ukoliko je obasjana svjetlom) u sjeni. Kada nisu izložene direktno svjetlu aktivne su i danju, pogotovo u popodnevnim satima i predvečer.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Htjela bih kolegici kupiti zmiiju. No kako nemate zmija koje sam htjela kupiti (Elaphe guttata guttata), iz Vaše ponude izdvojiše mi Kraljevskog pitona i Bou constrictor. Kraljevske pitone kolegica već ima kod kuće, tako da bi se rađe odlučila na Bou. Međutim, na mnogim stranicama na Internetu piše da su Boe ogromne zmije od preko 4 metra. Zanima me da li su ti podaci točni? Jednako tako, postoje kontradiktorni podaci o veličini nastambe sam zmije, pa ako ste u mogućnosti nešto napisati i o tome.I ono što me posebice zanima, o kakvoj je Boi riječ? Dakle o kojoj podvrsti se radi te da li ste u mogućnosti odrediti spol Vaših zmija? Puno hvala. Svjetlana. O: Boa constrictor spada u red Squamata, familiju Boidae (u koju spadaju i anakonde) i vrstu Boa constrictor. Postoje mnoge podvrste (Boa constrictor longicauda, Boa constrictor amarali, Boa constrictor occidentalis, Boa constrictor ortonii, Boa constrictor sabogae, itd.) od kojih su najpopularnije Boa constrictor constrictor (Red-tailed Boa) i Boa constrictor imperator. Boja tijela varira od ružičaste, crvenkaste sa zagasito smeđkasto-žućkastom bojom, sa tamnim područjima. Postoje i albino varijante. Ove zmije rastu cijelog svog životnog vijeka, pa su svake godine sve deblje i duže, a prosječna dužina se kreće između 3-4 metra, no nerijetko dosižu dužinu i do 6 metara, pa i više. Ženke su u pravilu duže od mužjaka. Postižu tjelesnu masu preko 30 kilograma. U prvih godinu dana dužinu tijela uvećavaju za 300%. Ove zmije su samotnjaci, a najaktivnije su noću. Na glavi imaju udubinu (osijetljivost na toplinu) koja "detektira" plijen. Boa constrictor obitava u područjima središnje i južne Amerike, najviše na području Meksika, Brazila i Argentine. Vrlo je prilagodljiva, pa može opstati na raznim područjima. Ipak najveću "naklonost" ima prema vlažnim područjima, opustošenim mjestima, vlažnim tropskim šumama, savanama. Boa je izvrstan plivač. Ova zmija se u prirodi hani sa većim gušterima, pticama, šišmišima, štakorima, vjevericama, žabama, manjim vrstama majmuna itd. U zatočeništvu manje jedinke se hrane miševima, dok veće štakorima, pa i kunićima ili većim pilićima. Boa je noćni lovac, te pomoću detektora (osijetljivi na toplinu) na glavi, detektira plijen. Nikada neće napasti životinju, koju prije nije ocijenila da li je može progutati. Plijen kada ulovi, prvo ga omotajući se oko njega udavi, a zatim ga proguta. Najčešće se pritaji u rijekama i čeka plijen koji dolazi piti vodu. Nakon "obroka" ostaje 1-2 tjedna sita. Boe se pare sezonski, a spolno su zrele sa 2 godine starosti. Ženke ispuštaju miris iz kloake da bi privukle mužjake. Oplodnja je unutrašnja. Ostaci jaja, zaostaju u tijelu ženke, pa ženke rađaju žive mlade. Tijekom kopulacije ženke se priljube uz mužjaka pomoću male izbočine koja skrivena ispod ljuski na obje strane otvora, koja je zapravo ostatak stražnjih nogu. Gestacijski period iznosi oko 108 dana. Mladi se počinju hraniti 2 tjedna nakon rođenja. Životni vijek ove zmije je preko 30 godina. Za početak preporučujem tearij dimenzija 150 cm x 80 cm, dok će kasnije ova zmija trebati puno veći terarij. Na početku je bolje odmah nabaviti veći terarij kako ne bi svaki mjesec morali kupovati novi. Kako su ove zmije vrlo vješte u bijegu, nerijetko se dešava da podignu staklo i izađu iz terarija, pa se preporuča okovano staklo. Idealna nastamba kasnije će biti veličine, u koju ćete moći ući unutra da bi je očistili. Kao podloga u početku se preporučaju obični papirnati ručnici, na kojima ćete lakše zapaziti grinje, te parazite u fecesu. Kasnije možete koristiti obični zeleni tepison, koji se lako čisti i održava ili treset. Treset mora biti dovoljno velik kako ga zmija prilikom hranjenja ne bi progutala, što može izazvati probavne, respiratorne i druge probleme. Vrlo je važno redovno čišćenje i održavanje kako bi se spriječio razvoj gljivica i bakterija. Boe se vole penjati, pa se u terarij mogu postaviti i umjetne biljke i granje. Unutar terarija je potrebno smjestiti kartonsku ili plastičnu kutiju u koju će se Boa moći skrivati. Kartonske kutije se lako zamjene novima, a plastične se lako čiste. Ako se koriste imitacije kamenja i stijena, treba ih dobro pričvrstiti, kako ih Boa svojim snažnim tijelom ne bi pomicala i na taj se način mogla ozlijediti. Temperatura u središnjem dijelu terarija bi trebala iznositi 32-35ºC, a na rubnim dijelovima 28-32ºC. Idealnu temperaturu postižemo grijačima s obzirom na veličinu terarija. Noćna temperatura mora biti nešto niža oko 26-28ºC. Temperaturu ćemo kontrolirati pomoću termometra koji također postavljamo u terarij. Nikako se ne smiju koristiti grijaće stijene jer su zmije vrlo osijetljive na opekline. Nikada nemojte napamet procijenjivati temperaturu u terariju, jer zmije ako im je prehladno prestaju jesti, a hrana koja se nalazi unutar probavnoga trakta se ne probavlja, što dovodi do ozbiljnih zdrastvenih problema. Preporučuju se i lampe s potpunim UV spektrom, koje moraju biti zaštićene, kako se zmija prilikom penjanja ne bi opekla. Najbolje je nabaviti slabije lampe, jer često je UV zračenje uzrokom konjuktivitisa u zmija. U terarij se obavezno stavlja posuda sa svježom vodom, koja se mijenja svakodnevno, kako bi se Boa mogla kupati i piti vodu, te da bi se postigla određena vlaga u terariju. Za održavanje vlage vrlo je bitno i svakodnevno prskanje vodom terarija, a kontroliranje postotka vlage vršimo pomoću higrometra koji se također postavlja u unutrašnjost terarija. Boe se češće presvlače u zatočeništvu, nego u prirodi. To će te vrlo lako zamijetiti kada neće imati toliki interes za hranom, a oči će postati mliječne boje. Za to vrijeme porebno je omogućiti posudu sa toplom vodom kako bi se presvukla što prije. Za vrijeme presvlačenja, kao i probavljanja hrane, nije ju preporučljivo uznemiravati. Nikada ju ne puštajte iz terarija bez nadzora, kako ne bi pobjegla, u čemu je vrlo vješta. Od zdrastvenih problema često se javljaju ektoparaziti - grinje Ophionyssus natricis, gastroeneteritisi - uzrokovani bakterijama Salmonella, Aeromonas, te endoparazitima, stomatitisi - ulcerozne i gangrenozne prirode, uzrokovani bakterijama, deficitom vitamina C, gutanjem treseta itd., respiratorne virusne, bakterijske i parazitarne infekcije, kožne gljivične infekcije, crijevna opstrukcija - uzrok gutanje substrata i neadekvatna prehrana, te retrovirusne infekcije koje se najčešće manifestiraju simptomima neurološkog podrijetla itd. S obzirom na sve što sam navela, svatko tko planira nabaviti ovu zmiju, trebao bi razmisliti dobro s obzirom na njenu veličinu i prostor koji joj je potreban, te brigu i njegu za vrijeme godišnjih odmora. U našoj trgovini na Zavrtnici imamo dvije Boe, najvjerojatnije se radi o križancima Boe constrictor constrictor i Boe constrictor imperator. Određivanje spola se vrši pomoću specijalnih sondi kojima mjerimo dužinu kloake. Nažalost takve sonde nemamo, pa nismo u mogućnosti odrediti spol našim zmijama.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 mjeseca kupila sam mužjaka agame. Prilikom kupovine rečeno mi je da se hrane sitno rezanom mrkvom, paprikom, blitvom, te 2 puta sedmično 4-5 bijelih crva. Moje pitanje je na koji način i čime mogu proširiti ishranu agame? Radnja u kojoj sam kupila nije mi mogla dati adekvatan odgovor. U posljednjih 7 dana agama je postala tamno siva, znate li o čemu se radi? Voljela bih pročitati više o agamama, ali ne znam gdje. Unaprijed hvala na bilo kakvoj pomoci, pozdrav, Tea O: Kako niste naveli o kojoj se agami radi, pisat ću Vam o prehrani dviju vrsta koje se najčešće drže kao kućni ljubimci. Bradata agama (Pogonia vitticeps) ili bradati zmaj spada u omnivore, odnosno svejede, no češće preferiraju mesnu ishranu.U prehrani morate biti oprezni. Ako se radi o mladoj agami, do četiri mjeseca starosti, hrana koju koristite mora biti vrlo sitna. Općenito pravilo koje vrijedi u prehrani agama kaže da plijen ne smije biti veći od 2/3 veličine njihove glave. No, kod agama beba, kako sam već navela moraju biti sitni komadići i ovo pravilo ne vrijedi. Hranjenje prevelikim komadima ili plijenom, može izazvati ozbiljne zdrastvene probleme, a najčešće dolazi do paralize, ataksije, gušenja, pa i do smrti. Prehranu započnite malim cvrčcima, crvima, a kasnije i malim pinki miševima kada Vaša agama bude dovoljno velika da ih može progutati.U prehrani osim insekata i crva, mora biti zastupljeno povrće (salata, mrkva, maslačak, radič crveni, matovilac, rikola, zeleno grašnato povrće - grašak, leća) i voće (banana, papaja, mango, kruška, breskva, malina, borovnica, šumska jagoda, dinja, carambola, grožđe), koje sačinjava oko 20-30% ishrane. Kako se agame u pririodi hrane beskralježnjacima i manjim kralježnjacima, koji su im izvor proteina koji im je neophodno potreban, u zatočeništvu u prehrani također mora biti zastupljen dovoljan postotak proteina. Preporučljivo je da su beskralježnjaci koje dajete živi, svježi, jer su na taj način mekši, izbjegavamo žilavost kao kod uginulih jedinki. Tako će se i lakše probaviti egzoskelet (vanjska anatomska karakteristika člankonožaca koja podupire i štiti organizam), koji može dovesti do začepa i drugih problema s probavom.Kako agama raste, kasnije je preporučljivo hraniti je manjim miševima, koji su hranjiviji, a i manja je mogućnost nastanka probavnih problema. U starijoj dobi mijenja se omjer proteinske i biljne hrane, pa će starije agame uzimati 70% povrća i 30% žive hrane. Omjer se također mijenja za vrijeme parenja.Savjetujem da  3 - 5 puta na tjedan dodate kalcij na hranu, a za mlade ili gravidne agame i češće. Osim kalcija, 2 - 3 puta tjedno dodajte i multivitaminske pripravke.Vodena agama (Physignathus cocincinus) primarno je mesojed (carnivora) odnosno hrani se kukcima i manjim kralježnjacima: glodavcima, pticama, žabama, a ponekad i ribom, no ne smijemo izostaviti hranu biljnog podrijetla koja je posebno važna kod ovog guštera: sitno nasjeckane banane ili jagode, bobičasto voce (grožde, kupine, maline itd.), smokve te svježi listovi mladog maslačka (radiča) trebaju se ponuditi najmanje tri puta tjedno. Proteinska hrana je zastupljenija u prehrani nego u bradatih agama, a voće i povrće čini tek 10-15% prehrane.Premda se Physignathus cocincinus u zatočeništvu hrani uglavnom insektima kao što su cvrčci, muhe i neke vrste žohara, potrebno je naglasiti da je nužan veliki oprez kod davanja crva brašnara ili fobasa, koji kod mladih zmajeva mogu uzrokovati crijevnu opstrukciju ili opstipaciju (zatvor) i prouzročiti smrt mladog guštera. Sa živom hranom preporučljivo je hraniti svaka 2-3 dana.Kod odraslih zmajeva preporuča se povremeno dodati kalcij i multivitamine.Promjene koje opisujete na tijelu Vaše agame mogu biti posljedica neadekvatnih uvjeta u akvariju, neprimjerene temperature, odnosa noćne i dnevne temperature, neadekvatnog osvjetljenja - ako nemate UV spektar itd. Ovakve promjene mogu biti i posljedica deficitarne prehrane, odnosno hipovitaminoze, te bakterijskih, gljivičnih ili parazitarnih oboljenja. Ako su uvjeti u terariju dobri, potražite veterinara koji poznaje fiziologiju i patologiju gmazova kako bi se utvrdilo što je uzrok ovim promjenama, te započelo s terpijom ukoliko ona bude potrebna.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam doma kraljevskog škorpiona već godinu dana i u zadnja 3 mjeseca se usporeno kreće, vuče rep po tlu i slabo jede (stavljeni su mu živi crvi brašnari jer ne možemo naći druge, poprilično je nezainteresiran...). Inače je smješten u terariju 60x30x40. Podloga je zemljana i na njoj je pustinjski pijesak, voda mu je uvijek svježa, ima plastične biljke i mostić. Stvarno ne znam u čemu je problem, možda mu je hladno (temperatura ne prelazi 20°C) ili mu nije dovoljna vlažnost zraka? Je li moguće da je ozlijeđen? Postoji li u Zagrebu veterinarska ambulanta u koju bih ga mogli odvesti? Hvala, Maša.O: Temperatura u Vašem terariju preniska je za škorpiona. Idealna temperatura mora iznositi od 25 - 30°C. Ovakvu temperaturu možete jedino održavati grijačima. Preporučuju se grijači koji se lijepe na staklo. Grijači koji se stavljaju na dno, kao kod gmazova, ne preporučuju se, jer kad škorpionima postane pretoplo, zakopavaju se sve bliže grijaču, što često dovodi do dehidracije. Najbolje je grijač smjestiti sa strane, kako bi temperatura u terariju bila različita.Osim temperature vrlo je važna i vlaga. Preporuča se poklopac na terariju s rupama za ventilaciju. U prirodi kraljevski škorpioni žive u jazbinama kišnih šuma, pa je nužno takve uvjete imitirati u terariju.Pod UV svjetlom, ovi škorpioni kao i ostale vrste svijetle fluroscentno zeleno. Kako nije preporučljivo dugotrajno izlaganje škorpiona sunčevom svijetlu, te kako su škorpioni noćne životinje, preporučuju se noćna svijetla, crvene ili plave lampe jačine 25W. Treba svakako voditi računa da pri tome ne dođe do pregrijavanja terarija. Vrsta podloge koja se preporuča za ovu vrstu je zemljana, koja mora biti duboka 10-15 centimetara kako bi se škorpioni mogli zakopavati. Pustinjska podloga nije odgovarajuća za ovu vrstu.U terariju su od velike važnosti topli i vlažni uvjeti kako bi se škorpioni mogli nesmetano presvlačiti.Hrana mora biti raznolika. Preporučuju se cvrčci, žohari, crvi koji su bogati vitaminima i vlagom.Stanje u kojem se nalazi Vaš ljubimac najvjerojatnije je uvjetovano neadekvatnim uvjetima u terariju, pa Vam savjetujem da omogućite što prije adekvatnije uvjete.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjače koje hranim kupovnim račićima. Na vašim stranicama pročitao sam da ih treba, osim račićima, hraniti mesom, voćem i povrćem, pa me zanima kojim voćem i povrćem i mora li biti sirovo? Hvala, Ozren O: Kornjače je potrebno raznoliko hraniti, što znači da im možete kombinirati i kupovnu i svježu hranu. Što se tiče kupovne hrane, nije dovoljno hraniti kornjače samo s račićima, koje obožavaju, treba im davati i štapiće koje vole puno manje. U ishrani kornjača može se koristiti i živa hrana kao što su malene kišne gliste i insekti (skakavci i muhe). Preporučuje se davati sirovo meso maksimalno 2 puta tjedno i to sirova piletina, govedina ili riba. Nemojte kornjačici davati salame, hrenovke ili bilo kakve druge mesne prerađevine.  Što se tiče voća, možete kornjači ponuditi malo jabuke, kruške, breskve, marelice, kivi pa čak i jagode, naravno sve usitnjeno na male komadiće. Od povrća može bilo koja salata: zelena salata, radić, puterica, prajzerica, raštika, lišće i cvijet maslačka, peršin, metvica, korijander, grašak, zelje. Nemojte kornjači davati špinat jer u špinatu ima puno oksalata. Također, izbjegavajte kelj, repu, brokulu i mrkvu zbog velike količine oksalata i goitrogena. Povrće svakako mora biti svježe, a nepojedenu količinu potrebno je ukloniti iz akvaterarija kako ne bi došlo do kvarenja hrane. Možete slobodno dodavati u hranu vitamine i kalcij. Još bih samo napomenula da kornjače imaju nepokretan jezik i da ne mogu žvakati hranu i zato je poželjno da im hranu spustite u vodu, a ne na suhi dio terarija. Nadam se da sam Vam uspjela pomoći oko dileme kod hranjenja Vaše kornjače.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam vodenu kornjaču. Ne znam da li ona još uvijek spava zimski san, ali oči ima zatvorene, nikako se neće probuditi. Da li mi možete reći nešto o tome? Kornjača, kad je u vodi pliva ukoso, da li je to neka bolest? Možete li mi reći kad će se otprilike probuditi? Koliko može biti izvan vode, jer ona spava na plutajućoj kori i rijetko ide u vodu. Pozdrav, Ana O: U prirodi kornjače obično hiberniraju  (spavaju zimski san) u periodu nepovoljnih klimatskih uvjeta. U periodu hibernacije metabolizam im se toliko uspori da je potrošnja energije za održavanje na životu minimalana. Kornjače u zatočeništvu ne hiberniraju jer su im konstantni i nepromijenjeni uvjeti života u akvaterariju. Opisano stanje ukazuje na probleme očiju, a  posljedica je ili infekcije oka ili jednolične prehrane (avitaminoza A tj. nedostatak vitamina A) ili neadekvatnih uvjeta u akvaterariju, a najčešće je kombinacija navedenog. Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogučnošću otvaranja očiju, gnojnim iscjedkom i svrbežom, a nastaju kao posljedica upalnih promjena izazvanim infekcijama. Najčešće infekcije su bakterijske etiologije povezane s onečišćenom vodom, zbog velike količine amonijaka, nitrita i nitrata u vodi u kojoj borave. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća (zijevanje i cviljenje). Kornjače koje imaju problema s očima pretežno borave na kopnenom dijelu terarija, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti. Svakako Vam savjetujem da obratite pažnju da li Vaša kornjačica ima sve potrebno u terariju za normalan život. Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač. Na nižim temperturama vode, kornjačama se uspori metabolizam (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti), jer im je hladno te prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima. Obavezno posjetite veterinara kako bi pregledao kornjaču i započeo s terapijom. Podignete temperaturu vode na 30°C, dok se kornjačica ne oporavi. Osim temperature, važno je i osvjetljenje koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svjetlo koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje, te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop. Vrlo brzo zbog nedostatka UV zračenja dolazi do problema s oklopom, odnosno oklop postaje mekan, što često završava uginućem. Ukoliko kornjača još jede, u prehranu joj ubacite sirovo meso (riba, piletina...), a redovnu hranu obavezno obogatite vitaminima.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kornjaču više od godinu dana i u posljednje vrijeme su joj nokti mnogo porasli. Smijem li ih isiječi? Ako smijem, kako?Marijana O: Kornjačama se nokti ne režu jer im služe za kopanje po dnu, penjanje i u ritualu parenja, a osim toga to je jedan od načina da možete prepoznati i spol kornjače. Mužjaci imaju puno duže nokte od ženki jer im služe za udvaranje.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pet crvenouhih kornjačica. Prije tri mjeseca jedna je kornjačica počela stalno zatvarat oči. Od tada ih nije otvorila. Stalno boravi na suhom. Ponekad ispušta nekakve zvukove kao da cvili. Drugoj kornjačici se počeo guliti oklop, ali ona normalno jede. Molim Vas da mi što prije napišete što je s mojim kornjačicama. Unaprijed zahvalna, Anja. O: Opisano stanje može biti posljedica ili infekcije oka ili jednolične prehrane (avitaminoza A tj. nedostatak vitamina A) ili neadekvatnih uvjeta u akvaterariju, a najčešće je kombinacija navedenog. Bolesti očiju u kornjača manifestiraju se otečenim kapcima, žmirkanjem ili potpunom nemogučnošću otvaranja očiju, gnojnim iscjedkom i svrbežom, a nastaju kao posljedica upalnih promjena izazvanim infekcijama. Najčešće infekcije su bakterijske etiologije povezane s onečišćenom vodom, zbog velike količine amonijaka, nitrita i nitrata u vodi u kojoj borave. Upala očiju ponekad se može nadovezati i na upalu pluća (zijevanje i cviljenje). Kornjače koje imaju problema s očima pretežno borave na kopnenom dijelu terarija, sunčajući se, imaju smanjen apetit, a ponekad potpuno prestanu jesti. Svakako Vam savjetujem da obratite pažnju da li Vaša kornjačica ima sve potrebno u terariju za normalan život. Temperatura vode bi trebala biti najmanje 25 - 26°C, što ćete postići ukoliko imate grijač. Na nižim temperturama vode, kornjačama se uspori metabolizam (gmazovi su hladnokrvne životinje i neophodna im je toplina iz okoline da bi mogli normalno i zdravo živjeti), jer im je hladno te prestaju jesti, a podložnije su i oboljenjima. Obavezno posjetite veterinara kako bi pregledao kornjaču i započeo s terapijom. Nadam se da nije prekasno s obzirom da proces traje već tri mjeseca. Podignete temperaturu vode na 30°C, dok se kornjačica ne oporavi. Osim temperature, važno je i osvjetljenje koje mora imati UV spektar zračenja i to UVA i UVB. Na ovaj način imitiramo sunčevo svjetlo koje je potrebno da bi se odvijala normalna sinteza vitamina D3 u organizmu, što je moguće samo uz UV zračenje, te na taj način omogućila resorpcija kalcija u kosti i oklop. Vrlo brzo zbog nedostatka UV zračenja dolazi do problema s oklopom, odnosno oklop postaje mekan, što često završava uginućem. Ukoliko kornjača još jede, u prehranu joj ubacite sirovo meso (riba, piletina...), a redovnu hranu obavezno obogatite vitaminima.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam dvije crvenouhe kornjačice već godinu dana. Kod jedne sam nedavno primjetila čudno ponašanje. Kad izvadi glavu iz vode počne naglo i jako trzati glavom, a ponekad to radi i pod vodom. Kad kad se sunča, malo se pretjerano češe po glavi. Kad sam je izvadila iz vode nisam primjetila ništa na glavi, oči su joj bistre, a počela je nekako gubiti apetit. Ne znam što je sa mojom kornjačom, molim pomoć. Unaprijed zahvaljujem. Paola O:  Neadekvatni uvjeti u terariju su najčešći uzrok koji dovodi do različitih zdrastvenih problema u kornjača. Preniska temperatura, ispod 25°C dovodi do usporavanja metabolizama, a hrana koja zaostaje u probavnom traktu truli, što može izazvati ozbiljne probavne probleme. Pri niskim temperaturama vode, kornjače slabije jedu, a dešava se i da u potpunosti prestaju jesti. Svakako provjerite temperaturu u teraiju, a sada dok je kornjačica u ovakvom stanju, dok se ne oporavi povisite temperaturu na 30°C. UV osvjetljenje je vrlo važno u terariju, koje potiče sintezu vitamina D3, odgovornog za transport i metabolizam kalcija u oklop i ostale koštane dijelove tijela. Vrlo je važan UVA i UVB spektar zračenja. Nedostatak ovog spektra zračenja dovodi do problema s oklopom, koji se manifestiraju kao mekšanje oklopa. Kornjače su poznate kao veliki onečiščivači vode, te ostaci hrane i izmet vrlo brzo onečišćuju vodu uslijed čega dolazi do nakupljanja nitrata i nitrita u vodi. Ove tvari često iritiraju oči u kornjača te druge dijelove tijela pa je svakako potrebno postaviti adekvatnu filtraciju u terarij, kako bi voda što duže ostala čista. Kod svake promjene vode potrebno je staviti u vodu sredstva za pripremu vode, koja vežu klor i teške metale. Možete koristiti sredstva za pripremu vode za akvarijske ribice, kao što su Dajana Start plus i slični preparati.Prehrana je vrlo bitna. Osim tvorničke briketirane hrane i račića, potrebno je da prehrana sadržava sirovo bijelo pileće meso, mljevenu junetinu i teletinu, ribu, pileće jetrice, salatu, mrkvu itd. Meso je vrlo bitno u prehrani te prehrana koja se bazira samo na tvorničkoj hrani završava zdravstvenim problemima. Ponekad se preporuča dodavanje i sipine kosti za ptice kao izvor kalcija te vitaminskih preparata.Simptomi koje Vi opusjete, kao trzanje glavom, mogu ukazivati na probleme s dišnim sustavom, najčešće se radi o prehladi, koja vrlo brzo prelazi u upalu pluća, na koju se često nadovezuje i upala uha. Svrbež u području glave može biti posljedica gljivičnih i bakterijskih infekcija, nedostataka vitamina te velike količine nitrata i nitrita u vodi. Svakako Vam preporučam da svoju kornajčicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam iguanu kratko vrijeme, problem je u tome što uopće ne želi jesti i piti. Da li možda znate u čemu je problem? Puno Vam hvala. Domagoj O: Vaša iguana je ili bolesna, što onda zahtjeva odlazak veterinaru, ili joj ne odgovaraju uvjeti u terariju ili je u pitanju stres i vrijeme adaptacije na novu sredinu. S obziom da iguane nastanjuju tropska područja, shodno tome im treba urediti terarij. Terarij mora biti dovoljno velik (širok barem dvije dužine životinje i visok barem tri dužine životinje). Iguana je hladnokrvna životinja pa energiju crpi iz okoline. Za aktivnost i sposobnost probavljanja hrane, iguani je neophodna toplina. Bitno je da postoji razlika između temperature tjekom dana i noći (noću hladnije za 10 - 15°C). Dnevna temperatura u terariju bi trebala iznositi od 27 - 31°C. Ukoliko je temperatura u terariju niska, hrana u probavnom traktu počinje truliti, a posljedica je pad imunuiteta i podložnost infekcijama. Također je bitna i vlaga u terariju, koja se postiže svakodnevnim špricanjem terarija ili ugradnjom fogera. Ne smijemo zanemariti ni rasvjetu. Terarij mora biti opremljen terarijskim lampama koje emitiraju UVA i UVB spektar svjetla, neophodan za sintezu vitamina. 80% prehrane iguane čini povrće, 10% voće, a ostatak su namirnice koje se povremeno daju. Preporuča se: zelje, radić, rikola, brokula, repa, tikvica, mrkva, krastavac, endivija, radič, banane, jabuke, lubenice, dinje, papaja, mango. Bilje se trga ili reže na komadiće, jer iguane ne mogu žvakati sirovo, tvrdo povrće. Povremeno im se mogu ponuditi  cvrčci i zoofobasi kao odličan izvor proteina. Vitaminsko - mineralni dodaci prehrani daju se 2 - 3 puta tjedno. Zdjelica sa svježom vodom mora biti uvijek u terariju, a u njoj će se iguana povremeno i okupati, posebno u periodu izmjene kože.