Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Pozdrav uz sve najbolje povodom Nove nam 2007 godine ! Ime mi je Darijo Gašpar. Ponosan sam vlasnik jednog kraljevskog pitona. Sa vama sam već kontaktirao moram priznati uspješno pa vam imam za postaviti još koje pitanje vezano za tu lijepu i tajanstvenu životinju. Zanima me anatomija kraljevskog pitona i zanima me kako pitonu odrediti starost, da li po dužini same zmije ili nekako drugačije.
Nadam se da ćete imati vremena da mi odgovorite na ova pitanja i još vam jednom želim na kraju sretnu Novu Godinu.
Uz dužno poštovanje u očekivanju odgovora, Darijo Gašpar.

O: Anatomija u zmija je jedinstvena i razlikuje se od anatomije sisavaca i drugih životinja.

Mozak u zmija je vrlo sličan ptičjem mozgu, no imaju manjak cerebralne hemisfere za razliku od ptica i sisavaca. Može se reći da zmije nisu jako inteligentna bića, no mogu naučiti kada je vrijeme hranjenja, te ćemo ih vrlo često zateći da u vrijeme hranjenja čekaju vlasnika.

Osjetila u zmija baziraju se na principu mirisa i kože (dodir), te toplinskih senzora na glavi, pomoću kojih detektira plijen. Nemaju pokretljiv očni kapak, ali posjeduju tzv. prozirnu opnu koja štiti oko. Upravo zbog toga očne kretnje u zmija su ograničene. Osim navedenoga, nemaju vanjsko ni srednje uho niti bubnjić. Imaju tzv. malu "ušnu koščicu", pomoću koje detektiraju vibracije iz okoline i to preko zemlje. Vibracije iz zraka vrlo teško detektiraju i to samo one vrlo malih frekvencija.

Zmije imaju dvije nosnice, ali za razliku od sisavaca ih ne koriste kao osjetilo mirisa. Umjesto toga koriste nagle pokrete jezika kao osjetilni aparat mirisa. Posjeduju mali organ u gornjoj strani usta koji se naziva Jacobsonov organ, koji preko jezika prima sitne čestice iz okoline i na taj način detektira miris plijena ili predatora. Za razliku od sisavaca jezik im ne služi za osjetilo okusa, već isključivo za osijetilo mirisa.

Zmije imaju za razliku od sisavaca tzv. šesto čulo, odnosno detektore topline, koje sam već spomenula. Toplinski detektori se nalaze između nosnih otvora i očiju. Pomoću tih senzora zmije vide toplokrvne životinje, odnosno plijen, kao infra crveno zračenje.

Ti toplinski senzori imaju dvije komore, vanjsku i unutrašnju. Unutrašnja detektira toplinu tijela same zmije (hladnokrvna životinja - temperatura tijela ovisi o temperaturi okoliša), a vanjska služi za detektiranje plijena, odnosno detektira toplinu različitu od one koju je detektirala unutarnja komora. Ovi senzori su najosjetljiviji u zmija iz porodice viperidae, te čak detektiraju toplinsku razliku od 0,002ºC.

Koža u zmija je u izravnom kontaktu s tlom, pa zbog svoje specifične građe štiti zmiju od abrazija, ozlijeda i dehidracije. Koža je građena od "ljusaka" koje su sa strane i na gornjem dijelu tijela manje i tanje, rijeđe, a na donjem dijelu tijela koji je u doticaju sa tlom su deblje i gušće. Koža je suha i ima dvije žlijezde, parne analne žlijezde, čiji sekret služi za privlačenje suprotnog spola, zaštitu od predatora, te za obilježavanje teritorija. Karakteristično je i presvlačenje zmija, koje se češće događa u zatočeništvu, nego u prirodi.

Mišići u zmija su specifični, ne samo da služe za kretanje čitavoga tijela, već omogućuju i da zmija proguta čitav plijen. Skelet u zmija nije kompleksno građen, upravo zbog činjenice da zmije nemaju extremitete. Pitoni i neke vrste boa imaju ostatke zdjeličnih kostiju, odnosno zakržljale ostatke stražnjih nogu, koji se nalaze na ulazu u kloaku i služe im pri reprodukciji (obuhvaćanje ženka). Zmije imaju između 150 i 500 kralješaka, koji su čvrsto povezani i nepomični, osim repnih kralješaka. Kosti glave i zubi omogućuju da zmija proguta plijen puno veći od sebe. Te kosti imaju vrlo elastične ligamente, koji upravo omogućuju maksimalno "rastezanje" glave.

Respiratorni sustav uključuje dušnik, bronhije, pluća i zračni tobolac. Zračni tobolac se nastavlja sve do repne regije, a kao hidrostatski organ ima funkciju regulacije tlaka u tjelesnim šupljinama. Pošto zmije nemaju dijafragmu (ošit), udisaj i izdisaj se odvija pomoću mišića na tijelu.

Probavni sustav uključuje jednjak, želudac, tanko crijevo, colon (dio debelog crijeva) i žlijezde. Jednjak za razliku od sisavaca koji je jako mišićav, te na taj način odlazi hrana u želudac, u zmija su jednjački mišići slabo razvijeni, te se hrane pokreće u želudac mišićima tijela. Spoj između želudca i jednjaka nije naglašen. Taj prostor je u stvari nabor, koji će pospješiti probavu i apsorpciju hranjivih tvari. U tankom crijevu se odvija apsorpcija hranjivih tvari i transport hrane u colon. U kolonu se formira feces koji se kloakom izbacuje vani. Kloaka je ustvari ono što je sisavcima anus, no u zmija preko klaoke ne izlazi samo feces, već i produkti urinarnog i reproduktivnog sustava.

Jetra, žućni mjehur i gušterača su povezani s probavnim sustavom. Jetra je najveći organ u zmija, smješten između srca i želuca. Jedna od najvažnijih funkcija jetre je proizvodnja žući i probavnih enzima. šućni mjehur i slezena smješteni su na stražnjem dijelu jetre. šućni mjehur proizvodi žuć koja otječe u tanko crijevo. Gušterača također proizvodi probavne enzime koje luči u tanko crijevo, te luči i hormone koji reguliraju glukozu u krvi.

Srce u zmija se razlikuje od sisavaca po tome što je podijeljeno na dvije predklijetke i jednu klijetku. Vrlo je zanimljiva činjenica da je srce u zmija pokretno, te na taj način pošto ne posjeduju ošit štite se od oštećenja u trenutku kada plijen prolazi jednjakom. U blizini je smješten i timus (prsna žlijezda) koja producira stanice imunološkog sustava u krv.

Zmije imaju iste endokrine žlijezde kao i sisavci, štitnu (odgovorna za normalan rast i razvoj, te presvlačenje kože), nad štitnu (pomaže metabolizmu kalcij) i nadbubrežnu žlijezdu. Nadbubrežne žlijezde su smještene u repnoj regiji.

Bubrezi u zmija su asimetrično smješteni. Desni bubreg se nalazi bliže glavi od lijevoga. Za razliku od sisavaca zmije nemaju mokraćni mjehur, već se urin izlučuje ureterima direktno u kloaku.

Spolne žlijezde i u mužjaka i u ženki su parne. Kao i desni bubreg, desni ovarij (jajnik - kod ženki) i desni testis(kod mužjaka) smješteni su bliže glavi od lijevog jajnika i testisa. Inače, spolne se žlijezde nalaze bliže glavi nego bubrezi. Neke zmije su oviparne (ležu jaja), a neke vrste su viviparne (rađaju žive mlade). U sisavaca mužjaci imaju dva kanala - epidididymis i ductus deferens, povezani sa svakim testisom, dok kod zmija se sperma transportira kroz ductus deferens izravno u kloaku. Mužjaci imaju parni organ hemipenis, koji su smješteni na stražnjem dijelu kloake. To su kopulatorni organi koji su oba funkcionalni, no, samo jedan za vrijeme kopulacije transportira spermu u ženku.

Točno odrediti starost u zmija gotovo je nemoguće. Orijentirati se možemo s obzirom na dužinu i debljinu tijela same zmije.

Nadam se da sam Vam pomogla, ovo je bio samo kratak osvrt na anatomiju, a ako želite više saznati pogledajte na slijedeće stranice.

http://www.bugsinthenews.com/snake_anatomy.htm

http://www.geocities.com/happyherps/anatomy.html

http://www.everwonder.com/david/snakes/anatomy.html

http://www.icon.co.za/~mvdmerwe/anatomy.htm

http://www.fiu.edu/~acaten01/snaana.html

http://animal.discovery.com/guides/reptiles/snakes/anatomy.html