Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Radi se o francuskom buldogu, mužjaku starom 2 godine. Iz spolovila mu konstantno izlazi sekret, zeleno-žute boje, strašno neugodan, daje miris na željezo u velikim količinama. Inače zdravlje je dobro (tako kaže veterinar) . Naime, kad je bio beba to se pojavljivalo, ali nikad u ovolikim količinama. Nije se još pario. Stoga Vas lijepo molim ako me možete uputit na nešto, i da li je to uopće normalno? Ako je, mislim da sam vidjela na vašoj stranici da prodajete "gaće" za kuje pa će se i on lagano učit koristiti ih. Unaprijed hvala, BerrieO: Simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca upućuju na upalu penisa i prepucija (nabora kože koji prekriva penis), tzv. balanopostitis. Postoji nekoliko uzroka balanopostitsu, uključujući ozljede, bakterijske infkecije, fimozu i tumore. Balanopostitis je jedan od najčešćih zdravstvenih problema koji zahvaćaju prepucij, a češće se javlja u nekastriranih jedinki.Balanopostitis prate slijedeći simptomi: žuti ili zeleno-žuti iscjedak (gnoj) vidljiv na vrhu penisa ili prepucija neugodnog mirisa, ponekad i krvavi iscjedak, moguće je i otečenje i upala u području oko penisa i prepucija, prekomjerno lizanje prepucija, neugoda i manjak interesa za parenjem a kod težih infekcija letargija, vrućica te gubitak apetita.Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda penisa i prepucija. Osobita se pozornost postavlja na prisutnost ozljeda, stranih tijela te tumora. Ovakav pegled ponekad zahtijeva sedaciju ili pak anesteziju a naročito ako je prisutna bolnost u tom području. Osnovni testovi poput kompletne krvne slike i biokemije krvi te analiza urina su obično u granicama normale, osim ako nije prisutna i infekcija mokraćnog mjehura, prostate ili sistemska infekcija. Bakterijska kultura i citološka analiza iscjetka potrebna je u identifikaciji uzročnika te točne preporuke antibiotske terapije.Liječenje blagih oblika upala vrši se održavanjem penisa i prepucija čistim, ispiranjem fiziološkom otopinom te stavljanjem zaštitnog ovratnika u svrhu sprječavanja lizanja. U težim i kroničnim slučajevima liječenje se sastoji od: uklanjanja uzroka (ako se determinira; tumor, priraslice ili abnormalan rast tkiva), antibiotska terapija, svakodnevno ispiranje prepucijalne vrećice antiseptikom, lokalnom aplikacijom antibiotika u prepucijalnu vrećicu, kastracija.Za prevenciju treba slijediti upute o liječenju Vašeg veterinara i redovito davati preporučenu terapiju. No, ponovno javljanje upale je često unatoč terapiji,  a naročito ako se uzrok ili predisponirajući čimbenik ne može otkriti. Smatra se kako se redovitim ispiranjem prepucijalne vrećice kao i kastracijom znatno smanjuje mogućnost ponovne infekcije.Preporučujem Vam da svakako posjetite veterinara koji će na osnovu pregleda dijagnosticirati problem te preporučiti odgovarajuću terapiju.U ponudi Pet centra su i "gaće" posebno prilagođene mužjacima pa Vas pozivam da se posavjetujete sa našim veterinarima o najpogodnijem izboru za Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo jedan mjesec star okot hrvatskog ovčara i to 7 štenića. Počeli smo ih dohranjivati nedavno. Svi su dobro osim jedne kujice koja je nešto slabije i povremeno počne drhtati, ne može hodati, prednje šapice joj se grče, a zadnje spuste, tj. raskreče se. Hoće sisati. I to grčenje joj se sve češće ponavlja. Šta nije uredu s kujicom i šta da napravimo? AnaO: Period nakon rođenja štenaca se smatra visokostresnim i vrlo kritičnim jer početak samostalnog života štenaca podrazumijeva brojne promjene u vezi disanja, cirkulacije, probave.Na vitalnost, zdravstveno stanje, opću kondiciju i preživljavanje štenadi utječu različiti čimbenici: nasljedni čimbenici, organske i nezarazne bolesti (krvarenje iz pupka, prividna smrt štenaca uslijed gušenja, retencija mekonija koja predstavlja zadržavanje crijevnog sadržaja uslijed slabe peristaltike crijeva, proljev i brojne avitaminoze), ishrana, njega i higijena gravidne ženke, poremećaj imunološkog sustava šteneta, kao i, s time u vezi, kvaliteta kolostruma koji štene dobiva od majke. Štenad bi trebala nakon rođenja što prije posisati kolostrum, kako bi se globulini iz crijeva resorbirali na vrijeme jer je mogućnost crijevne resorpcije globulina vremenski ograničena.U određenim slučajevima, u velikim leglima se mogu pojaviti i sučajevi avitalnih štenaca ili štenaca s određenim hendikepom. Nekada je to posljedica samo umanjene prehrane. Iz tog razoga, te radi sigurnosti svog ljubimca, savjetujem Vam da ga odvedete kod veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti njeno stanje i po potrebi, poduzeti određenu terapiju.Za to vrijeme, svojem ljubimcu možete pojačati imunološki sustav dodavajući preparate poput Imunoboost paste. Sam preparat je namijenjen tek rođenim i pothranjenim štencima kako bi im osigurali dodatnu pojačanu energiju. Primjenjuje se na takav način da dva puta date po 1 mL u usta s razmakom od 5 sati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnici smo 3,5-godišnjeg maltezera. On oduvijek zna zahroptati (kao da se guši ili pokušava doći do zraka). Nekada to traje samo par sekundi, a nekada i malo duže. Također, nema pravila kako često mu se to dogodi. Ponekad prođu tjedni, a katkad hropće 3 dana uzastopce. Pročitali smo da male pasmine inače imaju sličnih problema pa nas zanima kako mu pomoći u tim situacijama? Nedavno smo boravili u prostoru u kojem se puši. Prva tri dana nije pokazivao nikakve znakove da mu dim smeta, međutim 4. dan je povratio i dosta dugo hroptao (mada taj dan uopće nije bio u prostoriji gdje se puši). Da li to ima veze jedno s drugim i da li je moguća neka post-reakcija na dim, pošto inače  ne  živimo u stanu u kojem se puši? Da li je moguće da je alergičan na dim? U slučaju da je alregičan, da li reagira u trenutku kada se nalazi u prostoru gdje se puši ili kasnije? Hranimo ga isključivo Royal Canin suhom hranom, te katkada ubacimo u jelovnik pašteticu (uglavnom Hill'sove ili nešto slično), te kuhanu piletinu, a za nagradu dobije Pedigree keksić. Da li bi trebali nešto promjeniti s načinom ishrane? Unaprijed se zahvaljujemo na odgovoru i srdačno vas pozdravljamo, Ivana i MladenO: Pod pojmom alergija se podrazumijevaju specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane. Te se promjene razlikuju od normalnih reakcija organizma kvalitativno, kvantitativno i vremenski. U većini slučajeva organizam reagira brže i žešće nego je normalno, ali može biti i obrnuto. Tvari koje su tijelu strane u organizmu potiču tvorbu antitijela. Antitijela su globulinske naravi i potječu od stanica te su specifično usmjerena prema stranoj tvari - antigenu ili alergenu, koja je izazvala tvorbu antitijela, pa na temelju međusobnog afiniteta samo s njom reagiraju. Reakcija antigena s antitijelom može biti uzrok umanjenjoj otpornosti organizma ili uvjetuje preosjetljivost i sklonost bolesti. U prvom slučaju se radi o hiposenzibilitetu ili alergiji, koja obuhvaća i imunitet kao rezultat alergijskog zbivanja. U drugom slučaju se radi o hiperergiji ili alergijskoj preosjetljivosti. Alergijske se reakcije najranije razvijaju do 20-tak minuta nakon kontakta s alergenom (tvari na koju je pas alergičan) ili nakon par sati nakon kontakta. No, postoji i kasniji tip preosjetljivosti, čiji se simptomi uočavaju najkasnije 24-48 sati nakon izlaganja alergenoj tvari.O inhalacionim alergijama u pasa pisao je kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.O drugim mogućim uzrocima hroptanja u pasa pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.Mnogo pasa normalno žive s problemom hroptanja, ali s ograničenom aktivnošću, jer je to jedan od osnovnih načina na koji se može spriječiti "gušenje". Kod učestalih "napadaja" postoji rizik od oštećenja pluća, te pogotovo srca, jer su kod takvih stanja u izuzetnom opterećenju i stresu. Također, treba voditi računa o tjelesnoj masi psa - kod pretilih pasa rizik je povećan. Nipošto psiću nemojte stavljati ogrlicu, već ormicu (oprsnicu, ham) koja ide oko ramena. Ogrlica može dodatno pogoršati stanje jer se vrši dodatni pritisak na traheu.O povraćanju u pasa pisala sam ovdje.Ukoliko se stanje Vašeg ljubimca ne popravi kroz dan do dva ili prethodno uočite neke od slijedećih simptoma: odbijanje hrane, potištenost, nezainteresiranost za okolinu, proljev ili neki drugi neuobičajen simptom, svakako ga odvedite u veterinarsku ambulantu gdje će kolega na osnovu općeg kličnog pregleda procijeniti o kakvom se patološkom procesu radi te preporučiti eventualne dodatne pretrage kako bi se došlo do konačne dijagnoze i poduzela odgovarajuća terapija.Što se prehrane Vašeg ljubimca tiče, svakako nastavite istim načinom jer se radi o hrani superpremium kvalitete kojom psić dobiva sve potrebne lakoprobavljive sastojke za ishranu, koju možemo nazvati kvalitetnom.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Da li pas star godinu i po dana (pekinezer) smije i dalje jesti brikete junior, za štence? Naime, to je jeo dok je bio mali i sad se neće prebaciti na ove za odrasle pse. Nikako ih ne želi jesti. Samo ove sitne junior. Zanima me koja je razlika u sastavu? Da li dobiva sve potrebne sastojke ako jede i junior?Hvala, MajaO: Vaš pas smije jesti ono što mu odgovara, a sitniji briket mu je lakše jesti jer ga ne treba puno žvakati.Razlika  je u sastavu bjelančevina i masti - hrana za mlade životinje mora biti jača jer one rastu i razvijaju se te im bjelančevine služe za izgradnju tjelesne mase, a masti za energetske potrebe. Hrana za štenad ili junior sadrži, ovisno o proizvođaču, nekih 7- 8 % više bjelančevina i do 5 % više masti.Kad pas izraste do svoje veličine, višak bjelančevina i masti iz hrane, koje on ne potroši, mobilizira se u masno tkivo koje se taloži.Savjetujem Vam da pogledate na vrećici hrane koju koristite kolika je preporučena dnevna količina hrane i da se toga pridržavate. Preporučena količina hrane se može povećavati ili smanjivati, ovisno o aktivnosti psa, dobi i godišnjem dobu. U zimi, npr. životinja troši više energije na zagrijavanje, a osobito psi koji žive vani, u dvorištima. Pas koji se puno kreće i provodi u šetnji prosječno 3 do 4 sata dnevno, također troši više energije nego onaj koji po cijeli dan leži, a izađe samo obaviti nuždu. Psi s godinama postaju manje aktivni, tako da o tome treba voditi računa kad se određuje dnevna količina hrane.Osim toga, postoje i superpremium hrane prilagođene malim pasminama pasa, koje su sitnijeg briketa, a s manjom količinom bjelančevina i masti.U trgovinama Pet centra veterinari su Vam na raspolaganju da Vam  daju savjet i preporuče hranu za Vašeg ljubimca koja će odgovarati njegovim potrebama.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite je li moguće da samojetka stara 7 mj. dobije mjesečnicu? Spolovilo joj je krvavo. Uredno jede i nije bolesna, normalno se ponaša. Znam da je pojava krvavog urina moguća kod piroplazmoze, ali ona je ok. Jede superpremium hranu. GordanaO: O znakovima tjeranja kod kujice i dobi kada se to događa pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje,  a to vrlo odgovara i opisanim znakovima i dobi u kojoj je Vaša ljubimica.Izvor krvarenja iz rodnice mogu biti ozljede od parenja, traume, hematomi (krvni podljevi) te adenokarcinomi. Krvarenje iz maternice je posljedica traumatskog oštećenja posteljice (udarac, pad, akt parenja), anomalije posteljice, novotvorevine u tijelu maternice. Manja krvarenja iz maternicu prestaju, ali treba prognozu postavljati oprezno. Kod jačih krvarenja postoji opasnost od iskrvarenja.Dijagnoza kod krvarenja ili gnojnog sekreta iz spolnih organa životinja postavlja se pažljivim vaginalnim pregledom, pomoću spekuluma ili vaginoskopa.Liječenja se sastoji od zaustavljanja krvarenja, umirenjem životinje sedativima, tamponadom, podvezivanje krvnih žila, davanjem vitamina K, adstrigensa (tvari koje sakupljaju tekućinu), hipofizana (oksitocin za skupljanje krvnih žila) i adrenalina. Kod jačih krvarenja treba dati infuziju ili, ako je to moguće, i transfuziju.Krvarenja iz rodnice te gnojni iscjedak liječimo uglavnom lokalno (ispiranje dezinficijensima, tamponiranje, kirurški tretman, podvezivanje vaginalnog tumora, resekcija cista i aplikacija vitamina A i antibiotika).O simptomima piroplazmoza pisala je kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.Pratite opće ponašanje Vaše kujice. One u vrijeme tjeranja često budu mirnije, padne im imunitet i zato morate biti malo više na oprezu da Vas to ne zavara. Mislim da će ubrzo psi iz okolice Vaše kujice potvrditi sumnju da se radi o tjeranju.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedno pitanje za Vas. Moj pas star godinu i 2 mjeseca je neki dan jeo kosti. Od četvrtka poslijepodne kao da pokušava nešto iskašljati, ali iskašlja samo nešto bijelo. Valjda sline. Veseo je i skače kao i obično. Pogledali smo u grlo koliko je dao, ali ništa nismo vidjeli. Malo može lajati nekad, ali nekad ne. Onda kad ne može opet kašlje. Vrlo je razigran i nije miran. Kao i obično. Mislite li da se radi o zaglavljenju kosti ili nečem drugom? Možda upala pluća? Molim Vas, pomozite! Ima li opasnosti? Unaprijed hvala, MelaniO: Jednjak se može začepiti hranom ili stranim predmetom.Kod pasa je to najčešće kost ili predmeti koje životinja slučajno proguta u igri. Začep jednjaka može biti posljedica grča, stenoze te kompresije jednjaka.Oko predmeta koji se zaglavio (zatisnuo) u jednjaku, mišičje se grčevito stegne pa djelomično ili potpuno zatvori lumen jednjaka. Zbog toga zalogaji hrane ne mogu proći ili, ako lumen nije u potpunosti zatvoren, tekućina i plinovi prolaze jednjakom.Simptomi se javljaju dosta iznenadno, za vrijeme hranjenja ili neposredno nakon hranjenja. Životinja se uznemiri, spušta glavu (u nastojanju da izbaci zalogaj), žvače praznim ustima, slini i davi se. Obično odbija hranu, a ako ipak i dalje jede, povrati upravo progutani zalogaj.Postupak kod stranog tijela u jednjaku opisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.S obzirom na ovih par hladnijih dana te često davanje hladne vode u zdjelicu za vrijeme vrućina, česta je i upala grla (upala ždrijela i grkljana), kod koje se javljaju simptomi slični opisanima, a o kojima sam opširno pisala ovdje.Ako se simptomi nisu povukli, savjetujem Vam posjet veterinaru koji će obaviti detaljan pregled psa.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam zlatnog retrivera, starog 2 mj. Uzastopno štuca, bez ikakvog povoda.Bez obzira bio sit ili gladan. Jedno vrijeme je samo povraćao. Ne znam kako da mu pomognem. Davala sam mu i tablete protiv glista pa ništa, sad pije vitamine. Molim vas, pomozite mi! Hvala puno, BrankaO: Većina štenaca štuca, posebno u najmlađoj dobi. Uzrok je najvjerojatnije njihova pohlepnost za hranom, pri čemu doslovce usisavaju hranu (suhu ili mokru), ne žvaču je, a ovakvim načinom konzumiranja hrane (posebno većih komada) gutaju dosta i zraka.Tako se u njihovom malom želucu stvara "bomba", koja je mješavina zraka, neprožvakane hrane u prevelikoj količini, dolazi do zastoja hrane koja u tom momentu "provrije", stvara se dodatna količina plina, želudac se još više širi i tada se može javiti i štucavica i povraćanje. Zbog navedenih problema, štenetu treba davati tokom dana više manjih obroka, izbrati suhu hranu čije su granule manjeg promjera, a također istu treba vlažiti toplom vodom. Bilo bi poželjno ponuditi mu i mokru hranu, kao što je kuhano meso uz dodatak malo riže i davati to štenetu kao mali međuobrok, s time da pazite na količinu ponuđenog mesa, za sada samo male količine (koliko stane u jušnu žlicu).

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Imam štene američkog staforda, star je 2 i pol mjeseca. Na preponi mu se pojavila kvržica ispod kože, na opip je tvrda. Ne reagira na dodir pa vjerujem da ga ne boli. Zanima me što bi to moglo biti i da li je opasno? Hvala, InesO: Opisana kvržica može biti razne etiologije, a pošto je bezbolna, može se raditi o lipomu ili začepljenoj lojnoj žlijezdi. Psi u koži u sklopu dlačnog folikula imaju  žlijezde lojnice koje produciraju masnoću koja tvori zaštitni masni sloj na koži.To je važno kod mladih pasa pa se kod štenadi ne preporuča kupanje sa šamponom bez prevelike potrebe jer se tako skida zaštitni sloj, dok ga sama voda ne može skinuti.Ponekad se može dogoditi da se takva lojna žlijezda začepi, a masnoća se i dalje producira, a ne izlučuje se na kožu nego počinje rasti pod kožom i manifestira se u obliku kvržice.Osim  toga, može se raditi o lipomu koji je kao izraslina mekan, okruglast, bezbolan, pomičan pod kožom, a ponekad se proširi u dublja tkiva i mišiće i tada više nije pomičan. Obično su benigne naravi jer ne uraštavaju u druga tkiva i ne metastaziraju. Za sigurnu dijagnozu odvedite psa kod veterinara ili na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta.Opširnije o bradavicama i kvržicama na koži psa pisala je kolegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Leglo koje ima naša šarplaninka je nekim putem oboljelo od neke neobične bolesti. Odjednom su svi ostali bez dlake, izgubili su svu dlaku. Moja pekinezerica je nakon mjesec dana isto dobila tu bolest. Po cijelom tijelu je izgubila dlaku, i ima neke kraste po tome. Ona po ponašanju nije slaba, štoviše živahna je. Idemo u petak veterinaru, molim vas da mi kažete otprilike koja bi to bolest mogla biti, ja se bojim. Hvala unaprijed, IvanaO: Najčešći uzroci gubitka dlake su parazitarne, gljivične ili bakterijske kožne infekcije,  nedostatna  prehrana,  autoimune  bolesti,  opekotine,  tumori,  čupanje,ozljede, stres, hormonalni poremećaj, alergijske reakcije na ugriz buhe, sastojke hrane, vanjske alergene i slično.Prema onome što ste naveli najvjerojatnije se radi o nekoj od nametničkih bolesti. Neke od njih ću Vam i opisati.Uzročnik demodikoze u pasa je grinja Demodex canis koja živi u dlačnim folikulima. Bolest je obično ograničena samo na neke dijelove kože, ali se može proširiti i po većim površinama tijela.Prenosi se najčešće neonatalnim kontaktom, ali su za nastanak bolesti važni predisponirajući čimbenici: slabija kondicija, virusne infekcije, te dob.Utvrđeno je da je bolest najčešća u pubertetu. Čini se da je ipak najznačajnija genetska predispozicija, jer je dokazano da se bolest pojavljuje nasljedno u pasa u kojih zakazuje imunitetni odgovor posredovanjem stanica. Također postoji i pasminska predispozicija (dobermani, kratkodlaki ptičari i dr.).Poznata su dva oblika bolesti: blaži (skvamozni) i teži (pustulozni). Ako je pustulozni oblik generaliziran, prognoza je vrlo nepovoljna.Liječenje je dugotrajno, a preporučeno je hraniti ljubimca hranama bogatim bjelančevinama i s manje masnoća, te dodavati vitamine i minerale. Kod mladih pasa ova bolest povezana je s primarnim nedostatkom celularnog imuniteta, dok se kod odraslih životinja javlja s metaboličkim poremećajem (hipertiroidizam, hiperadrenokorticizam) ili ako primaju terapiju (glukokortikoidi, citotoksični lijekovi) koja oštećuje imunološki sustav.Postoji lokalni i generalizirani oblik ove bolesti.Generalizirana demodikoza zahvaća velika područja na tijelu. Najčešće se manifestira u dobi od 3 do 12 mjeseci. Može se javiti i upala lojnih žlijezda, a moguće su i sekundarne bakterijske infekcije. Liječenje može biti dugotrajno i skupo ali većina pasa se u potpunosti oporavi. Liječenje generalizirane demodikoze obuhvaća šišanje dlake po cijelom tijelu psa, uklanjanje svih krasta i krastica, kupanje u medicinskom šamponu za suzbijanje bakterijske infekcije i aplikaciju otopine za suzbijanje šugaraca (amitraz, ivermektin). Ovaj način djelotvoran je u većine pasa. Drugi način je je oralno davanje lijeka svakodnevno kroz nekoliko mjeseci. Kod generalizirane demodikoze bris kože bi se trebalo raditi svaka dva tjedna dok dva uzastopna nalaza ne budu negativna, kada se terapija može prekinuti.Za razliku od demodikoze, šuga je veoma rašireno kontagiozno oboljenje prouzrokovano ektoparazitima iz nekoliko rodova (uzročnici iz roda Sarcoptes i Cheyletiella). Promjene su lokalizirane oko usta, očiju, ušiju od kuda se mogu širiti i po cijelom organizmu.Vide se mali crveni čvorići ili veća polja sa papulama, vezikulama i pustulama. Kasnije se formiraju kraste, a dlaka opada.Terapija obuhvaća tretiranje pasa protiv ovih nametnika te provođenje prikladne profilakse. U profilaksi se provode mjere, kao što su sprječavanje kontakata bolesnih i zdravih ljubimaca, čišćenje objekata i prostora u kojem boravi bolestan/bolesni psi odgovarajućim sredstvima.Ovdje bi trebalo spomenuti i dermatofitozu.Dermatofitoza je kontagiozna zarazna bolest uzrokovana gljivičnom infekcijom dlačnog folikula. Prema pripadnosti uzročnika pojedinom rodu (Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton) i sama bolest nosi nazive poput trihofitoza, mikrosporoza ili epidermofitoza.Dijagnostika gljivičnih infekcija se postavlja laboratorijski, na osnovu nalaza gljivičnih elemenata u promijenjenom dijelu kože, u ili na dlakama ili u strugotinama. Pozitivan nalaz predstavlja siguran dokaz bolesti. Kako je proučavanje gljivičnih infekcija u posljednjih nekoliko godina izrazito uznapredovalo, danas se na tržištu mogu naići različiti pouzdani i kvalitetni preparati u borbi protiv ovih bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas rotvajler boluje od kronične upale prostate. Sada mu je počela kapati krv iz genitalija, molim Vas da mi preporučite neki lijek za to. S poštovanjem, InesO: Prostata je u pasa žlijezda koja je smještena unutar zdjelične šupljine, iza mokraćnog mjehura i ispod rektuma. Funkcija ove žlijezde je snabdijevanje tekućine koja prenosi spermije.U onih pasa koji su kastrirani prije puberteta, ne razvija se muški spolni hormon testosteron, bez kojeg ne dolazi do rasta i razvoja same prostate. Nakon kastracije u starijoj dobi psa, dolazi do smanjivanja na manje od 1/4 prethodne veličine žlijezde i potpunog gubtka funkcije kroz nekoliko mjeseci.Stoga se problemi sa prostatom u kastriranih pasa javljaju vrlo rijetko, gotovo nezabilježeno. U tek vrlo rijetkim slučajevima može se razviti rak prostate. No, kod intaktnih pasa, većina razvija probleme s prostatom u starijoj dobi, iako nije rijetkost da se problemi jave i kada su mnogo mlađi (u dobi i od jedne do dvije godine). Općenito se neki od problema prostate najčešće javljaju u dobi psa od oko 6 godina. Najčešća patološka pojava vezana uz prostatu je povećanje prostate (benigna hiperplazija prostate ili hipertrofija prostate). Ovo nije kancerozni proces, već normalan proces koji prati starenje žlijezde. Ova pojava zahvaća gotovo sve nekastrirane pse starije od 4-5 godine a kada počinje naoticanje žlijezde vrši se pritisak na rektum uzrokujući nelagodu. Ako se ne liječi, najčešće dolazi do daljnjeg povećanja volumena žlijezde, što posljedično uzrokuje probleme prilikom uriniranja, ali i defeciranja.Zatim, upala prostate je također dosta česta pojava, a uzrokovana je bakterijskom infekcijom.Upala nastaja hematogeno (bakterije putuju krvlju) ili putem mokraćnog sustava. Ovu patološku pojavu najčešće prati pojava krvi u mokraći i to najčešće na samom kraju mokrenja, češće nego tijekom mokrenja.Tumor prostate se također može javiti, no nije učestala pojava. Ako se javi, obično je maligne prirode i ugrožava život. Tumor se dosta teško i liječi, zbog specifičnog anatomskog položaja same žlijezde, gdje se redovito nakon kirurškog odstranjenja javlja inkontinencija urina. Redovitim uzimanjem lijekova i zračenjem proces se vrlo dobro i uspješno drži pod kontrolom.Klinički simptomi koji prate probleme prostate u pasa su: problemi s uriniranjem (otežano mokrenje, mokrenje manjih količina mokraće više puta nego uobičajeno, prisutnost krvi ili krvava mokraća, kapanje krvi iz penisa), problemi defeciranja (otežano defeciranje ili konstipacija), promjene ponašanja (pas je letargičan i nezainteresiran za aktivnosti), gubitak tjelesne težine, gubitak apetita te povišena tjelesna temperatura. Probleme prostate mogu pratiti samo neki od navedenih simptoma, no češće su prisutni gotovo svi i ne bi ih trebalo zanemariti.S obzirom na ozbiljnost zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da posjetite veterinara koji će načiniti opći klinički pregled te po potrebi i druge pretrage, kako bi Vam preporučio adekvatnu terapiju. Naime, lijekovi koji spriječavaju krvarenje pomažu samo kod rješavanja simptoma, no ako se ne liječi uzrok, ishodišni upalni proces može znatno narušiti opće zdravstveno stanje i staviti na rizik život Vašeg ljubimca.Kako Vaš ljubimac boluje od kronične upale prostate, porazgovarajte s Vašim veterinarom i o kastraciji kao jednoj od preventivnih mjera pojavljivanja problema, a osim navedenoga, smanjivanje samog volumena prostate omogućuje i lakše liječenje upalnih stanja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas, 7.7.2009., smo odveli našeg ljubimca, ženku, njemačkog ovčara na kastraciju u jednu uglednu i priznatu ambulantu za male životinje u Zagrebu. Nakon operativnog zahvata ženka se normalno probudila, ali je ubrzo počela krvariti, te je ljubimac na našu žalost uginuo, i to 10-tak minuta nakon što se probudila. Recite mi, budući da sumnjamo u pogrešku liječnika, da li možemo zakonom tražiti svoja prava i kome se možemo žaliti i prijaviti današnji potresan događaj? Ljubimac je bio star 5 godina i imao je prvi okot ove godine u 4. mjesecu. Unaprijed se zahvaljujem,MirkoO: Prvo i osnovno, savjetujem Vam da se obratite svom odvjetniku koji će Vas moći dalje uputiti što činiti. Naime, potrebno bi bilo prikupiti svu dokumentaciju, dokumentaciju o eventualnom liječenju i zdravstvenom stanju ljubimca prije samog operativnog zahvata, kao i potvrde koje ste dobili od ambulante. Također, potrebno bi bilo obaviti i razudbu ljubimca kako bi se postavila točna dijagnoza i uzrok uginuća ljubimca. Prilikom razudbe, patolog će biti u mogućnosti utvrditi i eventualne promjene, odnosno eventualne nepravilnosti, kao i vrijeme njihova nastanka. Za razudbu Vam mogu savjetovati Kliniku za patologiju i patološku morfologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.Također, možete se obratiti i Hrvatskoj Veterinarskoj Komori, Zagreb, Planinska 2a, čije povjerenstvo, ako utvrdi određene nepravilnosti u radu i načinu obavljanja veterinarske djelatnosti, može pokrenuti određeni stegovni postupak.Usluga u veterinarskoj praksi mora biti obavljena po pravilima umijeća, tj. stručno, pravodobno i djelotvorno. Sam operativni zahvat, kao i svi postupci s životinjom prije i po operativnom zahvatu, moraju biti provedeni prema pravilima struke.Iz tog razloga, nadam se da ćete uspjeti.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam petogodišnju kujicu bradatog kolija i dijagnosticiran joj je ulcerozni kolitis, koji se ponavlja u pravilnim razmacima, sada već treći put. Što mi možete reći o toj bolesti? Hvala,SandraO: Ulcerozni kolitis (lat. colitis ulcerosa) je upalna bolest crijeva obilježena ponavljanim epizodama upale ograničene na sluznicu debelog crijeva. Gotovo uvijek uključuje završni dio debelog crijeva, rektum, a može se proširiti i na ostale njegove dijelove. Ulcerozni kolitis se pojavljuje kod pasa otprilike u istoj incidenciji kao i Chronova bolest kod ljudi. Također, ulcerozni kolitis se najčešće dovodi u vezu s upalnim bolestima crijeva (IBD-Inflammatory Bowel Diseases). Kao posljedica poremećaja u imunitetu oboljele životinje, dolazi do infiltracije stijenke debelog crijeva upalnim stanicama (histiocitima) što će uzrokovati kroničnu dijareju.Uzrok i patologija ove bolesti su još uvijek nejasni, a njihovo liječenje empirijsko. Određena istraživanja su pokazala kako upala uključuje složeno međudjelovanje niza čimbenika: naslijeđene gene, imunološki sustav, mikroorganizme i okolišne čimbenike. Strana tijela (antigeni) u okolišu mogli bi biti direktni uzrok upale ili bi mogli stimulirati obranu tijela na upalni odgovor koji se nekontrolirano razbukta. Vjeruje se kako imunološki sustav jednom "uključen" kod pacijenata s ulceroznim kolitisom nema sposobnost "isključenja". Ulcerozni kolitis se primarno pojavljuje kod pasmina kao što su bokser ili francuski buldog. Također, kod štenaca do 1. godine starosti postoji veća inklinacija za pojavu ove bolesti.Simptomi koji prate ovu bolest su:- učestala i otežana defekacija,- u stolici se mogu naći kapljice krvi ili sluzi,- učestalo povraćanje,- letargija,- gubitak apetita,- gubitak tjelesne težine,...Ulcerozni kolitis se dijagnosticira pomoću anamneze, kliničkog pregleda,  tipičnog izgleda debelog crijeva za vrijeme endoskopske pretrage i rezultata analize tkiva (biopsija).Liječenje obuhvaća striktno provođenje dijete. Dijeta se treba provoditi specijalnim hranama preporučenim od strane veterinara, hranama koje:- nemaju konzervanse i aditive,- imaju visoki udio proteina.Također, u liječenju se koriste i anti-upalni lijekovi koji kontroliraju upalu crijeva (npr. sulfasalazin i kortikosteroidi), a po potrebi se mogu koristiti i imunosupresivni lijekovi.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela, starog 2 godine. Pario se s kujom koja boravi više vremena u kući. Oštenila je nekoliko štenaca i ne da blizu mužjaku, no on se ne buni. Da li on po mirisu zna da su njegovi jer želimo dovesti jedno štene u kuću? NivesO: Njuh je kod pasa najrazvijeniji osjet i veliki dio mozga je posvećen interpretaciji mirisa. Sam osjet mirisa ljubimcima služi kao značajno pomagalo u komunikaciji s drugim ljubimcima, ali i za prikupljanje cijelog niza različitih informacija i podataka. Smatra se da je u pasa osjetilo njuha višestruko razvijenije od ljudskog. Precizno gledajući, psi imaju više od 220. milijuna olfaktornih receptora smještenih u nosu, dok ljudi imaju samo 5. milijuna. Naime, određena ispitivanja su pokazala da je pseći njuh osjetljiviji i do milijun puta, od ljudskog. U procesuiranju osjeta njuha, osim dobre prokrvljenosti, živčanih završetaka i osjetilnih receptora u nosu, sudjeluje i do 40 puta više moždanih stanica, nego kod čovjeka. Također, bitna je i vlažnost samog nosa. Vlažnost potječe od sekreta mukoznih žlijezda smještenih u nosnim šupljinama. Upravo ta vlažnost nosa, odgovorna je za  hvatanje i razgrađivanje različitih molekula iz zraka te dovođenje u kontakt sa specijaliziranim olfaktornim epitelom, smještenim unutar nosa. Baš je tu sposobnost pasa, sofisticirane determinacije mirisa, čovjek i iskoristio kako bi ih upotrijebio u otkrivanju željenih stvari, poput pretraživanja prtljage i putnika na aerodromima (pronalazak eksploziva i droge), pomoći i pronalaženja unesrećenih u lavinama ili požarima, otkrivanju tartufa,... Tako danas, širom svijeta postoji veliki broj timova koje sačinjavaju čovjek i njegov pas. Tako, u SAD-u u sklopu carinarnica i graničnih prijelaza nalazi se preko 1000. timova koje sačinjavaju pas i njegov vodič. U timovima se nalaze različite pasmine, kao što su labradori, zlatni retriveri, bigli, njemački ovčari, belgijski malinoi te mnogi mješanci i križanci. Također, u sklopu FEMA-e (Federal Emergency Management Agency) nalazi se više stotina takvih timova čija se važnost uvelike pokazala za vrijeme velikih nesreća, poput terorističkih napada na zgrade World Trade Centra i zgradu Pentagona (New York, 11/09/2009) ili uragan Katrina (New Orleans, 29/08/2005). U nekoliko posljednjih godina, došlo se i do zaključka da pseći miris može pomoći i u ranom otkrivanju promijenjenih stanica kože u ljudi (rak kože).Štenad se rađa s instinktom pripadnika čopora i uči se ponašanju u čoporu gledajući svoju majku te oponašajući njeno ponašanje. U prvim tjednima života, uloga majki je izrazito bitna jer uče štence osnovama "prihvatljiva" ponašanja i poniznosti u čoporu. Za to vrijeme, otac ima ograničenu ulogu. Naime, oni ih uče disciplini te će ih često zubima uštipnuti kada štenci postanu previše zaigrani. Između 3. i 8. tjedna života, štenci počinju percipirati druge pse i polako razvijati socijalnu interakciju. Ovaj period je izrazito bitan jer omogućuje ispravnu socijalizaciju štenaca u budućnosti. Iz tog razloga, kako bi se razvio maksimalni mentalni i psihički razvoj štenaca, nužno je da ostanu sa svojom majkom u leglu do 7., odnosno, 8. tjedna života. U periodu između 5. i 12. tjedna života polako se počinju fokusirati i na ljude.Psi ne raspoznaju strukturu familije i odnose kao što su otac-majka-potomci. Naime, određena ispitivanja, koja su provedena u SAD-u, dovela su do zaključka da ako se štenci odvoje od majke na period od 2-3 mjeseca, velika je vjerojatnost da ih ista više neće prepoznati kao svoje. Također, kako su psi životinje čopora, kroz različite metode, obrede i sukobe psi se međusobno pozicioniraju na svoje mjesto u čoporu i postaju prihvaćeni članovi uspostavljene društvene hijerarhije. U pravilu, u hijerarhiji se poštuje, više-manje, pravilo starijeg, ali i spola. Međutim, s aspekta suživota s ljudima te zbog toga što smo im mi ograničili teritorij te im osiguravamo hranu, određeni dio hijerarhijskog nagona pasa može se postepeno i umanjiti.Više o temi upoznavanja i prevencije u pojavi problema upoznavanja, pisao sam ovdje.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Na koji način se čovjek može zaraziti psećim parazitima (gliste, trakavica) i da li ta mogućnost postoji ako zaraženi pas do krvi ugrize čovjeka? Hvala unaprijed,Sanja Vrste glista kod pasa O: Crijevne gliste, od kojih u pasa dolaze dvije vrste (Toxocara canis i Toxascaris leonina) žive u crijevu, gdje se slobodno kreću, hraneći se crijevnim sadržajem. Na taj način oduzimaju životinji hranjive sastojke, svojim prisustvom ometaju prohodnost, a svojim otpadnim produktima štetno djeluju na nosioca. Odrasle gliste izlučuju mnoštvo mikroskopski sitnih jajašaca koje izmetom dospiju u vanjsku sredinu. Ako takvo jajašce pojede pas ili mačka, iz njega se u crijevu oslobodi ličinka koja krvlju dospije do jetre, a iz nje u mišićje ili u pluća. Opasnost glista kod pasa za ljude Pseće gliste su opasne za zdravlje ljudi, osobito djece. Ako dijete proguta invaziono jajašce pseće gliste (Toxocara canis), u crijevu se oslobodi larva, dospije u jetru, a iz nje u druge organe, često u oko. Takva larva se naziva Larva migrans. Više o opasnosti glista i trakavica za ljude pročitajte ovdje. Pasja trakavica Trakavice u pasa su mala pasja trakavica (Ehinococcus granulosus) i Dipylidium caninum, koju prenose pasje buhe. Mala pasja trakavica parazitira u crijevu psa, pričvršćena za sluznicu i otpušta gravidne članke pune zrelih jajašaca koje izmetom dospiju u okolinu psa, a nešto ih ostane i zalijepljeno na dlaci. Ukoliko čovjek, koji je kao i domaće životinje (svinja), posrednik u razvoju trakavice, oralnim putem (hranom ili vodom ili nečistim rukama) unese jajšca u organizam, iz njih se oslobodi zametak koji se razvija u ehinokokni mjehur u jetri, plućima, čak i mozgu. U njemu se nalaze invazioni oblici tog parazita - mlade trakavice koje čekaju krajnjeg nosioca - psa. Takvi mjehuri rastu i predstavljaju opasnost za čovjeka, zbog pritiska na okolna tkiva, jer mogu narasti do veličine lopte. Psi se zaraze ako pojedu sirove organe svinja ili drugih domaćih životinja s takvim mjehurima jer se u njihovom crijevu oslobađaju mlade trakavice. Može li pas ugrizom prenijeti gliste ili trakavice?  Nema bojazni da će Vam pas prenijeti gliste ili trakavice ugrizom jer on nema parazite u ustima. Ugrizom se prenosi virus bjesnoće, ako je pas zaražen i u fazi izlučivanja virusa slinom. Toga se ne treba bojati ako je pas redovito vakciniran protiv bjesnoće, ali radi sigurnosti i zaštite zdravlja ljudi, svaki pas koji ugrize čovjeka mora biti 10 dana pod veterinarskom kontrolom. Kroz 10 dana pas se promatra u 3 navrata (1., 5. i 10. dan) i nakon toga, ako nema nikakvih znakova bjesnoće, izdaje se veterinarska potvrda da je zdrav. Osim toga, pas, kao i druge životinje i ljudi, u ustima ima mnoštvo bakterija,  koje vam mogu izazavati bakterijsku infekciju ugrizne rane. Zato se takva rana, kao i druge rane, treba odmah dezinficirati i biti pod liječničkom kontrolom.

Odgovara: Marko Vincek, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam engleskog koker španijela, starog 2 godine. Pas je sladak i sve. Ima lijepu nježnu dlaku, ali je jedno vrijeme imao šugu. Bili smo kod veterinara i dali su mu neku ampulu i neku kremu da namažemo na ta mjesta. Mene zanima da li mu se ta šuga može vratiti, ako ga redovno kupam (svakih 2 tjedana)? I da li bih ga smjela toliko često kupati? Unaprijed puno hvala, Nives Šuga kod pasa i mačaka - općenito O: Šuga je bolest koja se javlja tokom cijele godine, a najizrazitiji simptom je intenzivan svrbež. Uzročnici bolesti su paraziti iz porodice Sarcoptes, u koju spada i parazit Notoedres cati koji je uzročnik šuge u mačaka. Životni ciklus šugaraca Oba šugarca (pasji i mačji) imaju mnogo toga zajedničkog - životni ciklus traje 17 do 21 dan. Odrasli šugarci kopuliraju na koži domaćina. Oplođena ženka kopa rovove kroz rožnati sloj kože, i to do 3 mm na dan, te u tim tunelima polaže jajašca. Kada nastanu larve i kasnije nimfe, odlaze na površinu kože gdje se hrane i dočekaju spolnu zrelost. Šugarci preferiraju mjesta na kože gdje je manje dlake pa ih najčešće nađemo na ušima, laktovima, trbuhu i sapima. Cijeli razvojni ciklus parazita traje samo 3 tjedna. Odrasli šugarci su veliki od 200 do 400 mikrona, ovalnog su oblika. Na prednjem dijelu tijela imaju dvije kratke nožice, dok su stražnje dvije vrlo kratke i ne prelaze rub tijela. Iako su šugarci vrsno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Reakcije kod čovjeka Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne ispostavljenosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu. Svrbeš postaje izražen osobito noću kada se koža zagrije. Ukoliko čovjek više nije ispostavljen šugarcima lezije će same proći u roku od desetak dana. Simptomi šuge kod pasa i mačaka Kod pasa i mačaka prvi simptom je jak svrbež, a obično su zahvaćeni dijelovi trbuha, prsa, noge kao i uši i laktovi. Koža postaje crvena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Pas postaje depresivan zbog jakog svrbeža. Dijagnoza šuge Dijagnozu postavljamo uzimanjem kožnog ostružka, no šugarca nije lako naći. Ponekad je potrebno duboko struganje kože i to na više mjesta. U više od pola slučajeva parazita uopće ne nađemo. No, postavimo li sumnju na ovu bolest, odmah započinjemo liječenjem. Jedno od pitanja koje ćemo postaviti vlasniku jest da li se ukućani češu i da li je pas bio u kontaktu sa lisicom. Naime, lisice su "rezervoar" šuge, a dovoljno je da pas legne na travu u kojoj je ona ležala te da se infestira. Liječenje šuge kod pasa i mačaka Važno je liječiti sve životinje koje žive u istom domaćinstvu, kako oboljele pse, tako i mace. Dakle, dijagnostira li se šuga, potrebno je tretiranje svih članova domaćinstva. Ukoliko je zaista bilo riječ o šugi, ista se rješava ampulama Strongholda ili Advocata. No, kvalitetno izliječenje postižemo i davanjem Ivermektina na usta dvokratno (kod veterinara) i kupanjem psa u otopini Plivasepta kroz 50 dana (pranje je, znači, 5 puta; svakih 10 dana). Ampule je potrebno ponavljati svakih mjesec dana da se šuga ne bi ponovila. Kupanje psa komercijalnim šamponima se ne preporuča tako često, kako ne bi došlo da problema s kožom. No, kupanje je moguće obavljati češće ukoliko se koristi šampon Dermilen, koji je medicinski i koji pomaže u riješavanju alergijskih problema na koži psa te je hipoalergijski i može se koristiti i u normalnim stanjima, kao izbor šampona za češće pranje. Više o liječenju šuge kod pasa možete pročitati ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mom psu (belgijski ovčar malinois, star 2 god. i 8 mjeseci) se prije 4 mjeseca pojavilo udubljenje na lijevoj strani glave i to 3-4 dana nakon što mu je dijagnosticirana piroplazmoza. Od piroplazmoze se oporavio, međutim udubljenje na glavi je ostalo. Moj veterinar mi je rekao da je to najvjerojatnije gubitak mišićnog tkiva zbog općeg mršavljenja (smršavio je isti dan 5-6 kg) i da će se to vratiti u normalu. Međutim, nije se oporavljao pa sam ga vodio još kod nekoliko veterinara, koji su pretpostavljali da je riječ o ozlijedi glave. Prije 10-ak dana se udubljenje počelo pojavljivati i na desnoj strani, a i bočno, na obrazima (žvačni mišići). Bio sam na Veterinarskom fakultetu, gdje su posumljali na miozitis  (myositis)   -  MMMsindrom. Uzet je nalaz krvi i simptomi su da se najvjerojatnije zbilja i radi o istom. Za sigurnu dijagnozu potreban je još nalaz mišićnog tkiva, za koji bi uzorak uzeli sljedeći tjedan, za 3-4 dana, a isti moraju poslati na analizu negdje van (Austrija, Njemačka) jer kod nas je isti nemoguće napraviti. Pročitao sam sve što sam pronašao na webu o ovoj rijetkoj bolesti, vidio slika oboljelih pasa pa me zanimaju vaša moguća iskustva s ovom bolešću? Jesu li kod nas uopće zabilježeni slučajevi miozitisa? Kakvi su uspjesi u liječenju?  Mene je strah zbog dugog čekanja dijagnoze i početka terapije (imunosupresivima), svugdje piše da uspjeh u liječenju ovisi o tome da se čim prije počne s terapijom, a mi moramo tako dugo čekati... Lijepi pozdrav, Andrej i AronO: Upala žvačnih mišića  - Masticatory Muscle Myositis (MMM) - upalno je stanje koje prvenstveno zahvaća žvačne mišiće u pasa. Žvačni mišići su: masseter (obrazni mišić), m. temporalis (mišić koji je smješten na čelu) i m. pterygoideus. Navedeni mišići sastavljeni su od jedinstvenog mišićnog vlakna kojeg ne pronalazimo niti u jednog skeletnog mišića.Za ovu bolest se smatra kako je posredovana imunitetom jer imunosni sustav proizvodi antitijela usmjerena protiv ovih posebnih mišićnih vlakana. Navedeno rezultira razaranjem mišićnih vlakana, upalom i propadanjem mišićnih stanica.Prije se smatralo kako postoje dvije bolesti s istom manifestacijom klinički vidljivih znakova, no u današnje vrijeme se došlo do spoznaja kako se radi o akutnom i kroničnom obliku iste bolesti. Kronični oblik je mnogo lakši za prepoznati i dijagnosticirati, a kod kojeg se najprije uočava nemogućnost normalnog otvaranja usta te ponekad i potpune nemogućnosti otvaranja usta. No, unatoč ograničenoj mogućnosti micanja čeljusti, oboljeli psi ne trpe bol. Vlasnici uočavaju i propadanje mišića glave, što dovodi do šiljaste ili oblika glave nalik lubanji te upalih očiju. Unatoč tome, psi su bistri, normalno reagiraju na podražaje iz okoline i aktivni su. No, psi sa akutnom manifestacijom bolesti mogu biti letargični, imati povišenu tjelesnu temperaturu, reagirati bolnošću na pritiske na glavu, pretjerano sline i odbijaju hranu ili nemaju volje žvakati zbog bolnosti. Također se uočava i povećanje regionalnih limfnih čvorova. Kronični oblik se nadovezuje na epizode akutnog oblika bolesti, no isto tako česti su slučajevi samostalnog pojavljivanja oboljenja u kroničnom obliku.Simptomi koji prate upalu žvačnih mišića su: otečenje ličnih i čeonih mišića, povišena tjelesna temperatura, bol prilikom otvaranja usta, nevoljkost za uzimanjem hrane ili žvakanjem, prekomjerno slinjenje, protruzija trećeg očnog kapka, atrofija mišića glave, nemogućnost normalnog otvaranja usta. Potonja dva simptoma su najuočljivija i najčešća a povezuju se sa kroničnim oblikom bolesti.Upala zvačnih mišića dijagnosticira se kroz nekoliko metoda: anamneza i opći klinički pregled, kompletna krva slika i biokemija krvi, razina serumske kreatin kinaze, titrom antitijela serumskog tipa 2M miozina, biopsijom mišića i imunocitokemijom, elektromiografijom, RTG-snimka lubanje i zubiju te po potrebi i CT.Diferencijalno dijagnostički treba isključiti sljedeća oboljenja koja se manifestiraju sličnom kliničkim znakovima: traumatska, upalna ili tumorozna stanja koja zahvaćaju usta, zube, lubanju ili oči (frakture, abscesi korijena zuba, upale sluznice usta ili čirevi, tumori usne šupljine, nosa ili retrobulbarnog tkiva (područja iza očiju), luksacije temporomanibularnog zgloba. Ova stanja klinički su slična akutnom obliku MMM-a.Polimiozitis  - iako je mišićna bolest koja zahvaća više mišića na tijelu, smatra se kako je bolest posredovana imunitetom. Kod ove bolesti se uočava osim atrofije žvačnih mišića i opća slobost, ponekad i hromost kao i nevoljkost za kretanjem i aktivnostima.Neuropatija živca trigeminusa - ova je bolest uzrokovana gubitkom normalne funkcije nervus trigeminusa koji inervira živčane ogranke žvačnih mišića. Gubitak normalnog prijenosa živčanih imuplsa uzrokuje atrofiju mišića, no često se uočava spuštena donja čeljust i nemogućnost zatvaranja usta prije negoli nemogućnost otvaranja usta.Infekciozni miozitis - upala mišića također može biti uzrokovana infektivnim mikroorganizmima kao što su protozoe (Toxoplazmoza, Neosporoza, Hepatozoonoza), infekcije spirohetama (Leptospiroza) te infekcije parazitom srčanim crvom. Navedene bolesti ipak češće zahvaćaju više mišićnih skupina u tijelu nego lokalizirane upale na žvačnim mišićima. Terapija bilo akutnog ili kroničnog oblika bolesti je usmjerena na supresiju imunosnog sustava s obzirom kako je ona posredovana imunitetom. Na ovaj način se spriječava djelovanje antitijela koja izazivaju destrukciju mišićnih vlakana. No, imunosupresivna terapija nije bezazlena jer čini organizam podložnijim infekcijama (oslabljuje imunosni sustav koji se nije sposoban boriti protiv infektivnih čestica) te je od velike važnosti potvrda točne dijagnoze prije samog početka terapije.Kao imunosupresivi u veterinarskoj se medicini upotrebljavaju kortikosteroidi, koji u većim dozama daju brzo vidljive povoljne terapijske učinke. No, davanje navedenih mora biti pod strogom kontrolom veterinara kako ne bi došlo do nepoželjnih nuspojava. Optimalno liječenje obuhvaća sinergiju kućne njege i profesionalne veterinarske pomoći. Slijedite upute Vašeg veterinara i svakako ga obavijestite ukoliko dođe do pogoršanja simptoma. Također, neophodna je kontrola 3-4 tjedna nakon početka terapije kako bi se doza kortikosteroida prema odgovoru organizma postepeno smanjivala.Uspješnost ovog načina terapije se pokazala vrlo visokom. No, u nekim slučajevima je potrebna i doživotna terapija kortikosteroidima kako ne bi došlo do ponovnog javljanja bolesti.Na žalost, naši odgovori informativne su prirode, veterinari Pet centra ne rade u praksi te nemamo podatak o učestalosti ove bolesti na našim područjima kao i postotku uspješnosti liječenja. Svakako su za preporučiti stručne osobe Veterinarskog fakulteta kao centralne ustanove u dijagnosticiranju i liječenju kućnih ljubimaca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije par dana nabavio sam američkog stafordskog terijera starog 2 i pol mjeseca. U početku i općenito nisam baš za kupiranje ušiju, ali problem je u tome što mu oba uha idu u istom smjeru, znači jedno je klempavo. Posjetili smo s njim veterinara i upitali ga da li se ono još razvija i mijenja i da li postoji kakav operativni zahvat da se ono "vrati" na pravo mjesto. Međutim, veterinar je rekao da je uho krivo zaraslo i da ne preostaje ništa drugo nego kupiranje. Lijepo bih Vas molio za Vaše mišljenje i da li postoji operativni zahvat ili neki drugi način da se hrskavica koja je krivo zarasla vrati na svoje mjesto?Unaprijed hvala, MarioO: Kako mi je na ovakav način teško procijeniti trenutnu situaciju kod Vašeg ljubimca, moram se složiti s Vašim veterinarom. Hrskavica ušnih školjki je tanka i fina te je poprilično osjetljiva, pogotovo u periodu rasta i razvoja ljubimca. Naime, ako je hrskavica krivo srasla postoji mala vjerojatnost da će se uho, samo od sebe, ispraviti. Odnosno, u određenim slučajevima, ni različite proteze ne mogu vratiti ušku u željeni položaj.Također, trebate znati da kod Vašeg ljubimca hrskavica uški još nije zauzela ispravan položaj. Naime, smatra se da je za pravilan položaj ušnih školjki potrebno vrijeme od cca. 3-5-8 mjeseci. U tom periodu će se razina kalcija, u organizmu, ustaliti, a koštane i hrskavične strukture zauzeti fiziološki položaj, oblik i čvrstoću...Danas se, kao i kod ljudi, i kod životinja rade korektivni operativni zahvati. Stoga, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje biti u mogućnosti, nakon pregleda ljubimca, prikladno mu pomoći. Također, savjetujem Vam da probate kontaktirati i klubove uzgajivača dotične pasmine, od kojih možete dobiti mnogo interesantnih podataka, kao i dobrih savjeta. Kontakte dotičnih klubova možete dobiti na adresi Kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61.O kupiranju uški pisala je kolegica mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi nešto više reći o ogrlici protiv lajanja? Ima li ona ikakvih bolnih utjecaja na psa? Hvala, TanjaO: "Multivet Anti-Bark Spray Collar" je ogrlica koja spriječava lajanje. Sustav se aktivira automatski - pomoću mikrofona se aktivira raspršivač, koji je usmjeren prema njušci psa. U raspršivaču se nalazi citronella, koja psu stvara osjećaj neugode. Ogrlica je bezbolna i bezazlena.  Blagotvoran učinak ogrlice omogućava psu jednostavnu i tihu adaptaciju na okoliš, a ujedno pomaže prilikom treninga.Važno je napomenuti da se Vaš pas mora naviknuti na uređaj prije nego ga počnete koristiti. Preporučuje se da pas nosi ogrlicu 4-5 dana prije nego se stavi baterija i napuni uređaj te da ogrlicu često stavljate oko vrata ljubimca i skidate.Ukoliko prestanete koristiti ogrlicu, Vaš pas će nakon nekog vremen nastaviti lajati.Trening, odnosno dresura uz korištenje ogrlice, ubrzava i ustaljuje željene modifikacije ponašanja psa.