Psi - miris, odnos prema potomstvu i društvena hijerarhija

 
Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

Smatra se da je u pasa osjetilo njuha višestruko razvijenije od ljudskog. Precizno gledajući, psi imaju više od 220. milijuna olfaktornih receptora smještenih u nosu, dok ljudi imaju samo 5. milijuna. Naime, određena ispitivanja su pokazala da je pseći njuh osjetljiviji i do milijun puta, od ljudskog. U procesuiranju osjeta njuha, osim dobre prokrvljenosti, živčanih završetaka i osjetilnih receptora u nosu, sudjeluje i do 40 puta više moždanih stanica, nego kod čovjeka. Također, bitna je i vlažnost samog nosa. Vlažnost potječe od sekreta mukoznih žlijezda smještenih u nosnim šupljinama. Upravo ta vlažnost nosa, odgovorna je za  hvatanje i razgrađivanje različitih molekula iz zraka te dovođenje u kontakt sa specijaliziranim olfaktornim epitelom, smještenim unutar nosa.

Baš je tu sposobnost pasa, sofisticirane determinacije mirisa, čovjek i iskoristio kako bi ih upotrijebio u otkrivanju željenih stvari, poput pretraživanja prtljage i putnika na aerodromima (pronalazak eksploziva i droge), pomoći i pronalaženja unesrećenih u lavinama ili požarima, otkrivanju tartufa,... Tako danas, širom svijeta postoji veliki broj timova koje sačinjavaju čovjek i njegov pas. Tako, u SAD-u u sklopu carinarnica i graničnih prijelaza nalazi se preko 1000. timova koje sačinjavaju pas i njegov vodič. U timovima se nalaze različite pasmine, kao što su labradori, zlatni retriveri, bigli, njemački ovčari, belgijski malinoi te mnogi mješanci i križanci. Također, u sklopu FEMA-e (Federal Emergency Management Agency) nalazi se više stotina takvih timova čija se važnost uvelike pokazala za vrijeme velikih nesreća, poput terorističkih napada na zgrade World Trade Centra i zgradu Pentagona (New York, 11/09/2009) ili uragan Katrina (New Orleans, 29/08/2005). U nekoliko posljednjih godina, došlo se i do zaključka da pseći miris može pomoći i u ranom otkrivanju promijenjenih stanica kože u ljudi (rak kože).

Štenad se rađa s instinktom pripadnika čopora i uči se ponašanju u čoporu gledajući svoju majku te oponašajući njeno ponašanje. U prvim tjednima života, uloga majki je izrazito bitna jer uče štence osnovama "prihvatljiva" ponašanja i poniznosti u čoporu. Za to vrijeme, otac ima ograničenu ulogu. Naime, oni ih uče disciplini te će ih često zubima uštipnuti kada štenci postanu previše zaigrani.

Između 3. i 8. tjedna života, štenci počinju percipirati druge pse i polako razvijati socijalnu interakciju. Ovaj period je izrazito bitan jer omogućuje ispravnu socijalizaciju štenaca u budućnosti. Iz tog razloga, kako bi se razvio maksimalni mentalni i psihički razvoj štenaca, nužno je da ostanu sa svojom majkom u leglu do 7., odnosno, 8. tjedna života. U periodu između 5. i 12. tjedna života polako se počinju fokusirati i na ljude.

Psi ne raspoznaju strukturu familije i odnose kao što su otac-majka-potomci. Naime, određena ispitivanja, koja su provedena u SAD-u, dovela su do zaključka da ako se štenci odvoje od majke na period od 2-3 mjeseca, velika je vjerojatnost da ih ista više neće prepoznati kao svoje.

Također, kako su psi životinje čopora, kroz različite metode, obrede i sukobe psi se međusobno pozicioniraju na svoje mjesto u čoporu i postaju prihvaćeni članovi uspostavljene društvene hijerarhije. U pravilu, u hijerarhiji se poštuje, više-manje, pravilo starijeg, ali i spola. Međutim, s aspekta suživota s ljudima te zbog toga što smo im mi ograničili teritorij te im osiguravamo hranu, određeni dio hijerarhijskog nagona pasa može se postepeno i umanjiti.

Više o temi upoznavanja i prevencije u pojavi problema upoznavanja, pisao sam ovdje.