*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Udomio bih ženke gerbila, točnije tri ženke jer ako udomim dvije, jedna ostaje sama pa mi ju je žao. No pročitao sam da nije preporučljivo držati više od dvije ženke zajedno, dok je s mužjacima stvar drugačija, i da se njih više može držati u istoj nastambi jer su mirniji. Zanima me da li bi bilo problema ako udomim tri ženke, stare mjesec dana i sve iz istog legla ili bi se dobro slagale?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Šimun O: Gerbili su izuzetno društveni i preporuča se držati ih u paru. Vrlo im je važno međusobno timarenje i druge zajedničke aktivnosti. Drže se u kavezima ili staklenim terarijima s dubljom steljom (piljevina) jer vole rovati po njoj. Povremeno je potrebno staviti im pjesak u kojem se mogu kupati. Više savjeta o držanju gerbila možete saznati u ranije objavljenim odgovorima Mongolski gerbil, Uvjeti držanja i bolesti gerbila te Pripitomljavanje gerbila. Gerbili su društveni i ne podnose samotnjački život te ih je potrebno držati u skupini. Nije preporučljivo u jednoj nastambi držati više od dvije ženke. Međutim, pošto se u Vašem slučaju radi o jedinkama istog legla koje nisu razdvajane, mogle bi se slagati ako borave u većem prostoru. Kao male će se slagati, neslaganja su moguća kad odrastu. Druga mogućnost je da kupite još jednu ženku pa u jednu nastambu stavite 2 ženke, a u drugu druge dvije. Novu jedinku potrebno je nabaviti što prije, dok su još mlade.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 28.10.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Zanimaju me neke informacije vezane uz patuljastoga kunića. Naime, moj kunić je star 2 mjeseca te me zanima da li mu već sada smijem davati svježe povrće (kao mrkvicu, kupus...) i svježe voće (komadić jabukice, banane). Našla sam na različite odgovore pa nisam sigurna. Dala sam mu par puta, nije imao proljev, no i dalje nisam sigurna smijem li. Isto tako me zanima smijem li mu već sada dati kamen za glodavce s ekstraktom mrkve kupljen u vašoj trgovini te neke kuglice za brain train koje isto imaju neke minerale u sebi. Inače je drag, voli se maziti i rado je vani. Razmišljala sam da ga pustim noću van kaveza, ali se bojim da ne bi nešto gricnuo što ne smije, pa da li je ipak bolje da spava u kavezu koji je dosta velik, barem zasad. Unaprijed hvala. Srdačan pozdrav, IrenaO: Kunići se smatraju odraslima tek nakon 6. mjeseca života te im do tada nije preporučljivo davati svježe, kao ni sušeno voće i povrće. Svom kuniću osigurajte junior hranu i dovoljno svježeg sijena. Također, nemojte zaboraviti staviti u pojilicu svakodnevno svježu vodu. Nakon 6. mjeseca starosti kunića možete prijeći na hranu za odrasle kuniće i povremeno i posepeno dodavati voće i povrće, ali ne u previše velikim količinama, kako bi izbjegli probavne probleme. Od povrća svom kuniću moći ćete ponuditi mrkvu sa zelenjem, komorač, celer, peršin, brokulu, krastavac, bundevu, tikvice, pastrnjak, korabu. Zimi u malim količinama zelenu salatu, radić, kineski kelj i lišće korabice. Sve ostale vrste kupusnjača izostavite jer jako napuhuju. Od voća ćete mu moći ponuditi jabuke, kruške, jagode i maline. Naravno, voće i povrće mora biti dobro oprano i posušeno. Nije dopušteno davati poriluk, patliđan, avokado, rabarbaru, anaročito ne sirovi krumpir i zelje, zelene rajčice, listove trajčice, sirovi grah i mahune. Kamen s mineralima mu slobodno dajte da se uči na njega. Dodatne korisne informacije možete pronaći i u ranije objavljenom odgovoru Pravilno podizanje kunića i privikavanje na nošenje u rukama / Prehrana kunića.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 28.10.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam zamorčića starog 5 godina, prije 4 dana je prestao jesti hranu i piti vodu, naravno ne u potpunosti, već mu moram davati na silu, pojede par sjemenki ili mali komadić salate. Inače je vrlo živahan, ali sad se ne želi uopće pomaknuti sa mjesta. U samom njegovom izgledu nema promjena. Ne znam što mu se dogodilo jer do prije par dana je bilo sve u redu. Ako imate kakav savjet što bi moglo biti... Nisam ga još vodila veterinaru jer mi je poprilično daleko. Hvala unaprijed, AnaO: Nažalost, samo na temelju opisa nemoguće mi je reći o čemu je riječ. Odbijanje hrane i vode može ponekad biti posljedica promjene u prehrani, trovanja, gubitka odnosno uginuća drugog zamorčića, bolesti zubi, pretilosti, nagle promjene u temperaturi okoline, različitih infekcija (npr. upale pluće), metaboličkih poremećaja poput nedostatka vitamina C ili otkazivanja bubrega, upotrebe nekih lijekova ili općenito boli različitog porijekla. Za dijagnozu je, za početak, potrebno uzeti detaljnu anamnezu odnosno sve podatke vezane uz prehranu, stolicu, urin, okolinu, nedavne promjene itd. Zatim je potrebno životinju pregledati (dišni i probavni sustav, glavu, usta..), a po potrebi se mogu napraviti i pretrage krvi, stolice i urina. Pregled zubi je u ovakvim slučajevima vrlo važan jer strana tijela u ustima, lomovi, apscesi zuba te prerasli zubi znaju često biti uzrok odbijanja hrane. U takvim slučajevima može istovremeno doći do prerastanja i prednjih i stražnjih zubi, što životinjama onemogućava pravilno žvakanje i uzrokuje nastanak čireva i ranica u ustima. U tom slučaju potrebno je stražnje zube (molare) smrviti i isturpijati (obično pod anestezijom), a prednje odrezati odnosno skratiti i isturpijati. Budući da su mogući uzroci uistinu mnogobrojni te da posljedice mogu u nekim slučajevima biti vrlo opasne za zdravlje životinje, moj je savjet da zamorčića svakako što prije odvedete na pregled kod Vašeg veterinara. Do tada, probajte mu ponuditi što više mekane hrane, mladog i svježeg zelenila te različite vrste povrća.
Elena Tijan, dr. vet. med. | 28.10.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mjesec dana je već prošlo od kako je zamorac prestao samostalno jesti. Veterinarka je posumnjala na neku prolaznu virozu, ali u međuvremenu su se pojavili problemi sa zubima. Brušeni su mu prednji i zadnji zubi prije 2 tjedna i od onda je stanje nepromijenjeno. Nekoliko puta na dan ga hranimo kašicama sijena, miksanim sjemenkama u granulama pomiješanima s hip kašicama za dojenčad, dajemo mu vode iako je prije sam nikada nije uzimao (sve je dobivao kroz hranu), vitamin C. On i dalje odbija suradnju i ne želi ništa sam uzeti nego žvače ono što mu se stavi u usta. Pokušali smo ga ostaviti jedan dan samo na vodi, ali ni onda nije osjećao potrebu da se sam nahrani. On je veseo, prede dok ga se mazi i trči. Molim Vas pomozite! Hvala, LanaO: Zdravi i čvrsti zubi su najvažniji čimbenik zdravlja zamorčića. Njegovi sjekutići stalno rastu te im je potrebna vlaknata hrana (sijeno) koja će osigurati i održavati pravilnu dužinu zubiju. Također je potrebna stalna kontrola dužine i skraćivanje po potrebi. Zamorčići imaju 20 zubi: par gornjih i donjih sjekutića, par gornjih i donjih predkutnjaka i tri para gornjih i donjih kutnjaka. Gornja čeljust je uža od donje. Glodavci imaju žutu caklinu. Ako zamorčić normalno jede i ne gubi na težini, smatra se da su zubi adekvatne dužine. Zamorčić nije u stanju sam sintetizirati vitamin C pa ga mora unositi u dovoljnoj količini putem hrane koja je bogata vitaminom C svakodnevno. Manjak vitamina C može se također nadoknaditi i unosom vitaminskih preparata C vitamina za zamorčiće (npr. Oropharma). Dovoljna količina vitamina C, pored drugih, ima i bitnu ulogu u održavanju zdravlja zubi. Kolega Franjo Hrgota, dr. vet. med. pisao je o pravilnoj ishrani zamorčića u ranije objavljenom odgovoru Pravilna ishrana, optimalna količina (doziranje) hrane i prosječni obrok za zamorčića. O poteškoćama sa zubima kod zamorčića pisala sam u istoimenom ranijem odgovoru Poteškoće sa zubima zamorca. Pohvalno je što izdvajate svoje vrijeme kako biste ga ručno hranili i tom Vašom zaslugom on ne gubi na težini i normalno se ponaša. No, očito da problem sa zubima nije riješen pa svakako preporučujem ponovni pregled.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 25.10.2011.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam dva degua. Primjetila sam da jednom od njih opada krzno oko očiju. Molim vas, možete li mi reći kako da to spriječim i što bi bio uzrok tome? Redovno dobivaju hranu, sijeno, mrkvice i sve što im je potrebno. Katica O: Opadanje dlake oko očiju prvenstveno može biti kod dugotrajnih bakterijskih upala očnog aparata jer su tada prisutni znakovi upale (natečenost kapaka, crvenilo, svrbež i iscjedak) te se životinjice u ovakvim slučajevima dosta češu i brišu o najbliži predmet (npr. žice krletke) ili vlastitim kandžicama, a sve skupa još više povećava upalu oka. Sljedeći uzrok bi mogli biti vanjski kožni nametnici, šugarci, koji također izazivaju znakove upale (svrbež i drugo). Bez obzira na uzrok, potreban je odlazak veterinaru radi detaljnog pregleda i određivanja točnog uzročnika i posljedične terapije, kao i korekcija ishrane, odnosno povećanje određenih vitamina – vitamin C i B kompleks radi povećanja imunosti cijelog organizma, vitamin A za oporavak sluznice oka.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 21.10.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dvije ženke vrtimiša. Nedavno sam primijetila kako nešto nije u redu: otpada im dlaka, ubrzano dišu, svrbi ih, učinilo mi se kako su toplije nego inače mada nisam u potpunosti sigurna u to, jedna od njih ima po gornjem dijelu leđa male okrugle ranice. Molim Vas recite mi što bi to moglo biti i kako da im pomognem. Imam pristup eventualnim lijekovima ili ljekovitim kremicama. Hvala Vam puno unaprijed!SarchyO: Simptomi koje opisujete u Vaših ljubimaca najbliže upućuju na neki od brojnih kožnih problema. Vrtimiševi obolijevaju od cijelog niza bakterijskih, virusnih i gljivičnih bolesti, a prvi simptom je upravo svrbež. Osim navedenoga, uzrok svrbeža može biti i alergija, buhe, šugarci ili je svrbež posljedicom hormonalnog disbalansa. Budući da ste naveli isključivo svrbež kao simptom i pojavu krvavih ranica u području leđa jednog vrtimiša, teško mi je točno odrediti mogući uzrok. Ubrzano pak disanje može predstavljati normalnu pojavu jer je njihov normalan ritam disanja mnogo brži od ljudskog, a redovito ukoliko se radi o kojoj od respiratornih infekcija, ubrzano disanje prati i otežano disanje te iscjedak iz očiju ili nosa. Također, ubrzano disanje kao posljedicu povišene tjelesne temperature prati i slabija aktivnost i opće loše stanje (odbijanje hrane i vode, prekomjerno spavanje i sl.). Tako, moguće je da se u Vaših ljubimaca radi o nekoj iritaciji stranim tijelom (piljevina, pijesak i sl.) koja je potencirala češanje, a ono je za posljedicu imalo stvaranje ranice. Zatim, moguće su vrtimiševi iskazivali neke od oblika agresivnog ponašanja pa je prilikom borbe došlo do mehaničkog ozljeđivanja kože pa posljedično i sekundarne bakterijske infekcije. Isto tako, osim mehaničkog, uzrok češanja može biti i infekcija gljivicama ili invazija šugarcima. Kada, iz bilo kojeg razloga, dođe do pada imuniteta, gljivice se namnože pa dolazi do pojave bolesti koja se manifestira alopecijom, svrbežom, ljuskicama po koži i stvaranjem krasta. Zbog češanja se mogu javiti i sekundarne bakterijske infekcije pa se ranice mogu i zagnojiti. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a prema potrebi može se napraviti i mikološka pretraga. Liječi se antimikoticima. Šuga se prenosi najčešće kontaktom, no vrlo čest način zaražavanja je i putem stelje ili podloge koja se stavlja u kavez. Invaziju karakteriziraju promjene koje su uglavnom ili lokalizirane na njušci, udovima i u anogenitalnoj regiji ili pak difuzno po tijelu a u ovisnosti o samom uzročniku. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i pregledom kožnih strugotina pod mikroskopom a liječi se antiparaziticima. Zbog svega navedenoga teško mi je uopće i posumnjati na neku određenu bolest, stoga bih Vam ipak preporučila da ljubimce odvedete u veterinarsku ambulantu na pregled jer ćete isključivo na taj način dobiti odgovarajuću dijagnozu, a, bude li indicirano, i odgovarajuću terapiju. Osim toga, etički nije ispravno i u kontradikciji je s principima dobre veterinarske prakse preporučivati način liječenja, izbor lijeka i doze bez prethodno načinjenog kliničkog pregleda.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 21.10.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mogu li kineske (ruske) hrčke držati zajedno s gerbilima? Unaprijed hvala, VanessaO: O gerbilima sam pisala u ranijem odgovoru Gerbili - društvenost i parenje. O hrčcima je pisala kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. u odgovoru Kineski hrčak treba društvo. Hrčci su poznati po svojoj razdražljivosti i agresivnosti. Ako se drži više hrčaka, preporučuje se držanje u srodstvu (dvije sestre ili dva brata ili majka s kćerima...). Gerbili su društveni i ne podnose samotnjački život te ih je potrebno držati u skupini. Nije preporučljivo u jednoj nastambi držati više od dvije ženke. Općenito, ljubimci u zatočeništvu su ograničenog kretanja i teritorija, što je u suprotnosti s njihovom teritorijalnošću. Stoga je potrebno osigurati i zasebne nastambe različitim vrstama životinja. Kineske hrčke i gerbile nemojte držati u istoj nastambi.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 12.10.2011.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj zamorac je danas bio na brušenju stražnjih zubi. Snimili su ga, uspavali i brusili mu zubiće. Sad mene zanima koju hranu ja njemu mogu davati u početku, ima li to kakve veze? I još me zanima mogucnost infekcije, rekli su mu da je moguće i dali su mu dozu antibiotika. Unaprijed hvala! AnđeloO: Brušenjem zubića se oni prilagođavaju te se kontaktne plohe oblikuju kako bi na ispravan način sudjelovale u usitnjavanju hrane i početku probave. Stoga, nakon brušenja zubića ne bi trebalo mijenjati postojeću prehranu, ako je ona pravilno prilagođena dobi i samim potrebama ljubimca. Sa aspekta održavanja kao i zadržavanja određenog stupnja kvalitete života, savjetuje se da redovito npr. svakih 7-10 dana kontrolirate stanje zubića u zubalu te po potrebi intervenirate odlaskom kod veterinara. Za to vrijeme možete osigurati ljubimcu npr. mineralni kamen na kojem ljubimac između ostalog može brusiti i skraćivati zube. U određenim slučajevima, mogu se pojaviti i problemi s trošenjem zubića gdje je zbog njihove deformiranosti neusklađena grizna ploha s posljedičnim nepravilnim trošenjem i prerastanjam zubića (npr. malokluzija). U tom slučaju, obavezne su redovite kontrole (svakih mjesec dana) kao i učestali odlasci kod veterinara na brušenja zubića. Iz razloga što je cijeli zahvat na ljubimcu relativno stresna situacija, nerijetko se veterinari odlučuju na određene preventivne aplikacije antibiotika. Na takav način je moguće dodatno potpomoći organizmu da lakše prebrodi sam zahvat te se u što kraćem vremenskom periodu njegova kvaliteta života ponovno vrati na optimalnu razinu. Za to vrijeme, možete dodatno potpomoći organizmu ljubimca dodavajući mu vitaminsko-mineralne preparate npr. u obliku kapi u vodu kao i preparate za potporu i osiguravanje normalne probave u ljubimca.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 10.10.2011.
Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo kunića starog 8 godina, pred par dana vidjeli smo da ne izlazi iz krletke, kad smo ga rukama izvadili iz krletke vidjeli smo kako se vuče po trbuhu i malo se pomaže zadnjim šapama. Ne preskače zapreke, već se vuče prednjim šapama. Nama izgleda kao da je paraliziran u zadnjem dijelu tjela, ali ne u potpunosti, jer ipak mrda zadnje šape, samo ne može skakati. Napominjem da je zeko bistar, oči su mu biste, vesele, uši diže. Stolica i mokrenje su mu uredni, ali ne obavlja nuždu na njegovom uobičajnom mjestu (plastični wc za zečeve), već pod sebe, tako da su mu zadnje šapice sralno mokre, a znamo da to nije dobro za kuniće. Unaprijed vam se zahvaljujemo na vašem odgovoru.Familija SmokovićO: Pareza označava slabost, a paraliza potpuni gubitak voljnih pokreta. One mogu nastati naglo ili pak postupno. Iznenadni nastanak pareze ili paralize najčešće ukazuje na ozljedu kralježnice koja može na primjer nastati uslijed nezgodnog skoka. Simptomi koje povezujemo uz ova dva stanja su najčešće promjene u hodu (nemogućnost skakanja ili ustajanja, povlačenje zahvaćenih nogu), gubitak kontrole nad mokraćnim mjehurom, gubitak dlake i neuredno krzno zbog nemogućnosti čišćenja i uređivanja te često pretilost kao posljedica smanjenog kretanja. Uzroci slabosti mogu u kunića biti posljedica organskih ili metaboličkih bolesti (srce, bubrezi, jetra), zatim pretilosti ili pak direktnog oštećenja živaca pa će tako u slučaju povrede perifernih (vanjskih) živaca doći do nedostatka mišićnih refleksa i smanjenog tonusa mišića. Spondiloza lumbalnog dijela kralježnice često se javlja u kunića starijih od 4 godine. Smanjena fleksibilnost kralježnice životinjama otežava skakanje i trčanje. Kunići se ponekad vuku ili se pak potpuno odbijaju kretati. Bol se može i ne mora javiti, ovisno o vremenskim prilikama i kretanju kunića. U ovakvim slučajevima odlazak na wc može također predstavljati problem. Od ostalih bolesti treba spomenuti i one intervertebralnih diskova, odnosno njihov pomak koji uzrokuje pritisak na leđnu moždinu što se također može javiti kao umjerena slabost pa sve do paralize ovisno o zahvaćenom mjestu i jačini pritiska. Traume stražnjeg dijela leđa najčešće nastaju tijekom odskoka ili naglog zakreta koji mogu dovesti do frakture kralješka. Neki paraziti poput Encephalitozoona cuniculi i Baylisascarisa procyonis mogu također uzrokovati neurološke smetnje, o čemu je više pisao kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u odgovoru Paraziti koji uzrokuju neurološke bolesti u kunića. Tumori, toksini, bakterijske infekcije, poremećaji u cirkulaciji i sl. mogu također biti uzroci pareze i paralize stražnjeg dijela tijela pa je za točnu dijagnozu svakako potrebno napraviti kompletan klinički pregled životinje (krv, urin, rendgen..). Terapija će naravno ovisiti o krajnjoj dijagnozi. Ono što do tada možete napraviti je da redovito čistite kavez, odnosno stelju te genitalno područje i stražnje noge kunića kako bi izbjegli nagrizanje od urina. U slučaju da je riječ o traumi ograničite mu aktivnosti, dok u slučaju da se kunić uopće ne može kretati potrebno ga je nekoliko puta dnevno okrenuti i premjestiti kako ne bi došlo do stvaranja edema pluća i dekubitusa. Također, ako kunić ne bude u mogućnosti sam mokriti potrebno je ručno prazniti mokraćni mjehur na redovitoj bazi kako bi izbjegli infekciju mjehura. Masaže i istezanje mišića nogu nekoliko minuta dnevno može također biti vrlo korisno. I na kraju, ne zaboravite Vašem ljubimcu osigurati kvalitetnu prehranu, uvijek dostupnu svježu vodu te mekanu stelju. Dodatne informacije o neurološkim smetnjama u kunića možete pročitati i u odgovoru Slabost u nogama i poteškoće s kretanjem mladog kunića - neurološke smetnje kolegice Dragice Nemeš, dr. vet. med..
Elena Tijan, dr. vet. med. | 07.10.2011.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zeca starog manje od dvije godine. Naglo je prestao da jede, potišten je i nije razigran kao inače. Nije zainteresovan ni za šta, samo leži kod posude za vodu. Jeo je kupus, koji je bio malo mokar, a i stajao je par dana. Planiramo ga voditi veterinaru. Može li se izlječiti i može li izdržati jedan dan u takvom stanju, pošto je danas nedjelja i ni jedan veterinar ne radi? Možemo li nešto uraditi do tada? NejraO: Probavni sustav kunića vrlo je osjetljiv na nagle promjene hrane, a naročito uvođenje veće količine svježeg povrća sumnjive kvalitete, s obzirom na to da u procesu probave sudjeluju njihove vlastite "dobre" bakterije. U slučajevima kada se njihova ravnoteža poremeti, dolazi do poremetnji različitog stupnja. Javljaju se proljevi, životinja može biti naduta, opće stanje je promjenjeno... Vrlo često upravo probavni problemi uzrokom su potištenosti i nedostatka apetita u kunića, a takve probavne probleme treba liječiti odmah kako bi se izbjegle komplikacije. Više o bolestima probave u kunića pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. u svom ranijem odgovoru Bolesti probave kunića. Ponajprije bi uputno bilo Vašem ljubimcu uskratiti hranu i nuditi samo sijeno, a ujedno i primijeniti Pro digest (Prestige), Santalina N6 (Beaphar) ili Rodikolan (Supplexan) za bolje funkcioniranje probave. Pro-digest je stimulator rada probavnog trakta koji poboljšava razvoj stabilne crijevne flore. Stimulira razvoj korisnih bakterija (bifidus, laktobacili) i sprječava zadržavanje patogenih bakterija (Salmonella) na stijenkama probavnog trakta. Santalina N6 je biljni preparat i daje se u slučajevima crijevnih poremećaja, nadima (stvaranja plinova u želucu i prednjim dijelovima crijeva) i mršavljenja. Rodikolan regulira nepravilnu probavnu adsorpciju prirodnim putem. Kombinacija biljnih komponenti s Immunocelom (neaktivirani kvasac) omogućuje Rodikolanu da pruži profilaktički učinak pri svim vrstama probavnih nepravilnosti. Svakako, ako se stanje Vašeg ljubimca nije popravilo, savjetujem Vam da ga hitno odvedete veterinaru na pregled kako bi se ustanovila dijagnoza i poduzela pravovremena primjerena terapija. U preventivi budućih probavnih smetnji u Vašeg ljubimca, svakako obratite pozornost na pravilnu prehranu: osnovu prehrane kunića čine zelena krma (trave ili korovi kao trputac i maslačak), sijeno, povrće (korjenasto i list), koncentrirana peletirana hrana, manje količine voća (jabuka, grožđe, banana - povremeno i u vrlo malim količinama) te naposljetku orašasto voće. Nikada im ne treba dati čokoladu, kolače, krekere, mliječne proizvode, tjesteninu ili kruh.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 03.10.2011.
Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me zašto moj kunić glumi lažnu trudnoću. Imam ženku šarca i parena je pred 30 dana i nije se okotila. U 15. danu trudnoće je čupala dlaku i radila gnijezdo, ali nije se okotila. Prije ove trudnoće imala je još jednu i isto se nije okotila. Zanima me zašto je to tako i ima li smisla više da je dajem pariti. Ante O: O lažnoj gravidnosti pisala je detaljno kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med u tekstu Parenje i prividna ili lažna gravidnost kunića. Uzroci neplodnosti u kunića mogu biti različiti. Tako je utvrđeno da su ženke kunića najsposobnije za razmnožavanje do treće godine života. Zatim, ljeti plodnost opada zbog visokih temperatura. Optimalna temperatura okoliša za ženke u rasplodu je između 16 i 18°C, a za mužjake u rasplodu između 15 i 20°C. Prilikom rasta temperature s 20°C na 28°C plodnost će se smanjivati obrnuto proporcionalno rastu temperature. Već na temperaturi od 30°C je moguća sterilnost mužjaka. Za podizanje plodnosti kunića preporuča se uvođenje multivitaminskih dodataka koji sadrže selen i vitamin E.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 30.09.2011.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb P: Imam zečeve, 2 ženke i 2 muška. Parili su se. Odvojeni su u parove. U posljednje vrijeme izbacuju bijeli urin, što je to? Još nismo shvatili tko izbacuje, čini se da je ženka. A ona se parila i savila je gnijezdo, ali se nije okotila. Pomozite. Unaprijed hvala, Dajana O: O bijeloj boji urina kod kunića pisao je kolega Ivan Marić, dr. vet. med. u tekstu Bijela boja mokraće kod kunića. Prividna ili lažna gravidnost pojavljuje se kada dođe do ovulacije bez oplodnje pri sterilnom parenju ili zbog drugih psihičkih nadražaja (jer je kod kunića ovulacija inducirana parenjem ili nekim nadražajem). Do ovulacije u jajnicima može doći zbog nadražaja kad ženka skače i najahuje po mladuncima,pa se ne preporuča držati mlade kuniće predugo s majkom u kavezu. Do ovulacije će doći i kod mladih ženki koje se drže zajedno kad skaču jedna po drugoj, pa ih treba razdvojiti čim prijeđu dob od tri mjeseca. Kod lažne gravidnosti isto kao i kod gravidnih ženki, nakon ovulacije se u jajnicima stvaraju žuta tijela koja svojim hormonima pobuđuju ostali reproduktivni sustav i spriječavanju daljnje tjeranje tj. stvaranje i sazrijevanje jajašaca, pa se ženka ponaša kao da je bređa iako to nije. Pri pravoj gravidnosti žuta tijela se u jajnicima održavaju i nakon šesnaestog dana po oplodnji pod utjecajem hormona iz posteljice. U lažnoj gravidnosti nema placente niti njezinih hoirmona pa žuta tijela na jajnicima degeneriraju i ženka se nakon šesnaest dana počne ponašati kao da će se kotiti tj. čupaju dlaku, prave gnijezdo, a mliječne žlijezde mogu čak i lučiti nešto mlijeka. Lažna gravidnost traje 16-18 dana, za koje vrijeme nije moguća ponovna oplodnja. Nakon tog razdoblja ženka bude vrlo plodna i svaki slabo izraženi znak kao da će se kotiti, između šesnaestog i osamnaestog dana nakon parenja, treba iskoristiti kao povoljnu priliku za ponovno parenje ženke. Usprkos tome što svako neplodno parenje ne mora imati za posljedicu lažnu gravidnost, u nekim stadima postotak parenja koji imaju za posljedicu lažnu gravidnost je visok, pa čak i viši od jedne trećine parenja. Neki uzgajivači smatraju da bi se pojedini slučajevi lažne gravidnosti mogli spriječiti dvostrukim (drugim) skokom, najviše 5 sati poslije prvog. Neki komercijalni uzgajivači kunića koriste se čak i rezervnim mužjacima za taj drugi skok. Kako je ženka u vrijeme okotnje pod stresom i u stanju razdraženosti, svaka nepotrebna uznemiravanja od strane pasa, djece, buka česti su uzrok prerane okotnje, pa čak i kanibalizma odnosno uznemiravana ženka može pojesti svoj okot. Mačka, štakor ili lisica također mogu pojesti leglo. U nekim slučajevima je kanibalizam uzrokovan i neodgovarajućom i lošom hranidbom. Drugi je uzrok kanibalizma nedostatak vode. I negravidne ženke znaju npr. kod velikih vrućina čupati vunu sa sebe. Potrebno je ustanoviti uzrok zašto nije bilo okota, osigurati kvalitetnu hranu, dovoljno vode i mira pri očekivanju okota.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 26.07.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam predivnog patuljastog kunića kojem suze oči, što me jako brine. Prije sam se već obratila Pet centru i dobila odgovor za kapi što je prije pomoglo i mislila sam, kako su bili ljetni mjeseci, da je to možda od propuha iako smo jako pazili na njega i trudili se da nikad ne bude izložen nekim lošim uvjetima. Ali to sada traje neko vrijeme i kod nas u Osijeku ne znam nikog tko je dovoljno stručan za kuniće. Vidjela sam da u Zagrebu ima baš posebna ambulanta za male životinje, ali to nam je malo daleko. Čitala sam kako to može biti prilično opasno jer ti suzni kanali mogu uzrokovati niz ozbiljnih problema. Veterinar koji mu skraćuje sjekutiće i noktiće je opipao izvana obraze i rekao kako mu se sve čini u redu. Kunić normalno jede svu hranu, sijeno baš ne voli, ali ga jede, gricka grančice, veseo je i sve se čini u redu osim što mu suze okice, desno više nego lijevo. To nije jako, oči mu izgledaju bistro, samo mu dlaka oko oka bude mokra. Živi u kući, ne ide van, ne druži se s drugim životinjama, jedino nekad ode iza ormara - to je jako uzan prostor, kako tamo prođe ne znam, ali tamo se ne može prići i usisati pa mu je to tako možda od te prašine, ne znam? Ali, jako se brinem. Veterinar je također rekao da mu se mogu oči "brisati" kamilicom, a na netu sam opet čitala da se to ne radi. Zanima me može li se u Pet centru kupiti neki antibiotik jer možda je neka upala u pitanju? Koliko sam mogla vidjeti, Vaši veterinari imaju puno više informacija o tako malim životinjicama pa Vas zato molim za pomoć. Unaprijed hvala, Sara O: Konjuktiva ili spojnica je sluznica koja prevlači gornji kapak pa bjeloočnicu, prelazi preko rožnice kao njen epitelni dio i prekriva donji kapak. Na konjuktivi se mogu javiti rane uzrokovane mehaničkim povredama, a najčešće stranim tijelom, zatim iritacije parama kiselina i lužina. Upala konjuktive naziva se konjuktivitis, a može biti izazvana cijelim nizom uzroka - od mehaničkih (prašina, dim, strano tijelo, trauma), kemijskih (lužine, kiseline), toksičnih, virusa, bakterija i parazita. Osim toga, može biti popratna pojava nekih bolesti unutarnjih dijelova oka ili simptom organskih i infektivnih bolesti( tularemija, miksomatoza). Može biti i posljedica alergijske reakcije te posljedica nepovoljnih higijenskih uvjeta (povećana koncentracija amonijaka) ili manjka vitamina A i C. Uvijek obolijavaju oba oka, konjuktiva je zažarena (izrazito crvena, što se provjerava potezanjem kapka prema dole), vlažna i otečena, a istovremeno je prisutna povećana sekrecija suza (epiphora). Prvo je iscjedak proziran pa postaje sve gušći i neprozirniji, kapci se sljepljuju, javlja se i svrbež. Nakon 14 dana dolazi do ozdravljanja ili bolest prijeđe u kronični oblik. Potrebno je ispirati spojnicu preparatima kao što su Ophto-lavas, Optiseptyl ili Optivet. To su sterilne izotonične otopine, adstrigentnog i antiseptičnog djelovanja, koje na higijenski način uklanjaju prljavštinu, iscjedak i eventualna strana tijela. Suzni aparat čine: suzna žlijezda, ekskretorni kanali s otvorima, suzna vrećica, suzni kanalić i nosni izvodni kanal. Suzna žlijezda se može upaliti, ali kao popratna pojava konjuktivitisa, periostitisa i ostitisa te začepa izvodnog kanala (parazitima, stranim tijelom). Upala može biti akutna ili kronična, akutna kad uzročnici gnojenja dođu u suznu vrećicu. U predjelu suzne vrećice nastaje oteklina i crvenilo, a životinja pri palpaciji pokazuje bolnost te povišenu tjelesnu temperaturu. Uzrok kronične upale je sraštenje, začepljenje ili suženje nazolakrimalnog kanala, a životinji neprestano kaplju suze (epiphora) preko ruba vjeđe. Epiphora nastaje ili reflektorno, kad je podražen n.trigeminus ili n. opticus (područni živci) ili kad je spriječeno otjecanje suza prirodnim putem. To se obično događa kod smetnji u prohodnosti suzonosnog kanala, inverzije vjeđe, ektropije i kronične upale suzne vrećice. Prilikom sraštenja, začepljenja ili suženja suzog kanala suze također neprestano kaplju (epiphora), koža ispod unutrašnjeg očnog ugla je vlažna te se javi i konjuktivitis te keratitis. Upale oka ili okoline oka se trebaju terapirati antibiotskim kapima ili mastima za oči. Pošto kod nas nema registriranih kapi ili masti za terapiju očiju kod životinja, u veterinarskoj medicini koristimo kapi ili masti za ljude, koje možete kupiti samo u humanim ljekarnama. Pošto se lijekovi koji sadrže antibiotik izdaju isključivo uz napisani recept, koji može napisati dr. vet. medicine nakon pregleda životinje, svakako kontaktirajte neku od specijaliziranih ambulanti za kućne ljubimce. Liječenje očiju je vrlo slično kod svih životinja pa tako i glodavaca, stoga vjerujem da će svaki veterinar u Osijeku moći propisati terapiju za vašeg kunića. Pošto ste naveli da ste koristili neke kapi za oči, ako su bile antibiotske potrebno se pridržavati preporučene doze i dužine trajanja liječenja jer zbog neadekvatnog liječenja može doći i do rezistencije na antibiotik i kronične upale te posljedično čestih akutnih upala koje se vrlo teško liječe. Bitno je da se propisani lijek koristi prema uputi veterinara. O istoj temi možete pročitati i u prijašnjem odgovoru Crvenilo, otečenost i suzenje (iscjedak) iz očiju kunića kolegice Dragice Nemeš, dr. vet. med. Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 19.12.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moje se kunić zabio u kut je uopće nije zainteresiran za hranu. Ne znam što mu je, ranije tijekom dana jeo je normalno i hodao po kavezu. ToniO: Promjene u ponašanju su zamjetljive kada dobro poznajete svog patuljastog kunića. Pažljivim promatranjem uočite da Vaš kunić ne dolazi k vama kao inače kad mu nudite hranu. Izražena je nezainteresiranost za hranu tako da jede jako malo ili uopće ne jede. Kad kunić sjedi u svojem kavezu nezainteresiran za okolinu ili je potpuno povučen u svojoj maloj kućici, a uši se ne okreću u smjeru izvora zvuka , već su polu-uspravljene ili položene prema natrag, to je znak da ga nešto boli . Ako kunić trpi oštru bol, oči su nepomične i on škripi svojim zubima. Iznenadna bol se najčešće javilja uslijed probavnih poremećaja. Tjelesna temperatura kod zdravih kunića kreće se između 38,5° C do 39,5° C. Stolica u zdravih kunića su dobro oblikovane male kuglice, crno-smeđe do zeleno-smeđe boje. Najčešće bolesti nastaju uslijed pogrešne prehrane, što rezultira probavnim poremećajima te vrlo često pojavi proljeva ili zatvora. Također, nepovoljni uvjeti držanja pogoduju nastanku kožnih, respiratornih i drugih bolesti. Svakako je potrebno kunića odvesti veterinaru kako bi se kompletnim kliničkim pregledom ustanovilo o kojem se oboljenju radi. Osim općeg kliničkog pregleda kunića, moguća je i pretraga krvi na osnovi koje ćete dobiti uvid u opće stanje i otpornost organizma.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 16.12.2011.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam hrčka star je skoro 3 godine u 2. mjesecu će napuniti 3. Počeo se linjati i smršavio je, ali je postao jako aktivan, stalno vrti kolut i penje se po rešetkama od kaveza i grize ih. Ima kamen za gristi iz Pet centra, ali nisam sigurna odgovara li mu to. Prije 4 mjeseca na prstu prednje desne šapice pojavila mu se malena krastica koja je počela sve vise rasti, prst mu je bio veći od cijele šapice. Mislila sam da se uštipnuo za rešetke ili gricnuo, ali to ne bi tko dugo potrajalo. Htjela sam otići veterinaru, ali su mi roditelji rekli da nema potrebe. To mu je samo od sebe prestalo, ali se nakom 3 mjeseca pojavilo opet i sada to ima već mjesec dana i ja ne znam kako da mu pomognem. Raspitala sam se i jedna mi je gospodična rekla da je to imao i njen hrčak kada je imao 3 godine i da je to mali tumor i da je to znak da će ubrzo uginuti. Ja ne znam kako da mu pomognem, zašto se tako ponaša, što mu je to na prstu i trebam li otići kod veterinara? Hvala, Tihana O: Prekidom kontinuiteta kože javlja se mogućnost prodora mikroorganizama u organizam pa takve ozljede postaju inficirane rane. Svaka rana je primarno inficirana (kontaminirana), što znatno utječe na proces cijeljenja, bilo spontano ili uz primjerenu terapiju. Promjene na koži mogu biti različitog uzroka, od bakterijskih, gljivičnih, parazitarnih pa do alimentarnih uzroka (deficit vitamina i minerala), metaboličkih bolesti i hormonskih disbalansa (bolesti štitne i nadbubrežne žlijezde). Infekcije na koži posljedica su umnažanja bakterija ili gljivica, koje mogu biti lokalizirane ili generalirane, odnosno zahvaćaju manja ili veća područja na tijelu. Pojava navedenog je česta kod pada imuniteta kod starijih ili mladi jedinki. Kraste se sastoje od seruma, krvi i upalnih stanica. Nastalu krastu potrebno je ukloniti s ozlijeđenog mjesta kako bi se omogućilo brže zaraštavanje jer se na krasti zadržavaju mikroorganizmi.Izrasline mogu biti tumor, apsces, hematom ili cista. Možda se radi o tumoru kože koji je naziv za različite tipove tumora, koji uključuju nekontroliran rast stanica u različitim slojevima koži, kožnim žlijezdama, dlačnim folikulima, potpornog masnog i vezivnog tkiva. Više o toj temi pisala je kolegica Danijela Biban, dr. vet.med., u prethodno objavljenom odgovoru Izraslina kod hrčka - cista, hematom ili apsces? Grizenje kaveza je česta pojava u hrčaka, a najčešće se povezuje s prirodnom potrebom trošenja zubića, a ne kao rezultat nezadovoljstva ponuđenom hranom. Kako biste mu omogućili pravilno trošenje zubića (grizenjem rešetki često dolazi do ozljeđivanja), ponudite ljubimcu mnoštvo igračkica od drva ili mineralnog kamena (možete ih pronaći u Pet centar trgovinama) prilagođenih upravo potrebama hrčaka. Također, možete mu ponuditi i različite grančice iz prirode: lijeske, bukve ili jabuke. Hrčci žive oko 3-4 godine pa je točno da se radi o starijem ljubimcu. Iz Vaših navoda teško je odrediti stvarno stanje ljubimca pa predlažem posjet veterinaru koji će utvrditi i odrediti dijagnozu. Ako Vaš hrčak obavlja osnovne životne potrebe, odnosno jede, pije i vrši nuždu nemojte se pretjerano brinuti. O brizi za hrčka starije dobi pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. u svom odgovoru Briga za starog hrčka.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 14.12.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam lavljoglavog zeca starog 6 mjeseci. Zanima me je li moguće da se neki parazit s njega prenese na mene? Naime, u zadnje vrijeme svaki dan na koži nađem crvenu piknjicu, kao ubod komarca, ujedno i svrbi, pa me zanima možete li mi otprilike reći koji je nametnik u pitanju? Također, zanima me moram li korisiti neki prašak za zeca? Hvala, Danijela O: S obzirom na opisano, moguće je da Vaš kunić ima buhe, koje s njega skoče na Vas, ubodu i opet se vrate na kunića. Na mjestu uboda se obično javi alergijska reakcija, crvene boje i praćena svrbežom. Slično kao i ubod komarca, mjesto uboda buhe se može tretirati kremama koje smiruju svrbež (npr. Synopen krema). Buhe su ektoparaziti i napadaju mnoge životinjske vrste (pas, mačka, mali glodavci, zečevi...), uključujući i čovjeka. Spadaju u beskrilne insekte s dobro razvijenim zadnjim parom nogu koji im služi za skakanje. Buhe se uglavnom zadržavaju na tijelu kunića. Kad spolno sazriju, nesu jajašca koja lijepe na dlaku, a kad se sasuše padaju na podlogu. Iz jajašaca se razviju nezreli oblici buha, koji se hrane organskom tvari iz stelje, dok se ne razviju u odrasle jedinke koje traže nosioca. Pošto se zadržavaju u stelji i pukotinama kaveza potrebno je tretirati i kavez, a po potrebi i prostoriju u kojoj je kunić boravio ako ste ga puštali iz kaveza. Kavez i okolinu možete poprskati preparatom Biokill, uključujući i tepihe. Biokill je tekući insekticid i akaricid koji se ne ispire, djeluje 4 tjedna, biološki je razgradiv i bez mirisa, ne ostavlja tragove. U našim trgovinama, osim Biokilla, možete nabaviti Pet soft sprej - vodena otopina prirodnih ulja i njihovih derivata i voćne kiseline, koja se koristi za uništavanje nametnika na koži, krznu, dlaci i perju kućnih ljubimaca. Njime možete poprskati kunića, kao i sva mjesta gdje kunić boravi. Prodaje se u pakiranjima od 200 ml i od 500 ml. Od preparata koji možete staviti neposredno na kunića u ljekarnama Pet centra možete pronaći Advantage ampulu za mačke i kuniće kućne ljubimce, koja se koristi za: - sprječavanje i suzbijanje invazije mačaka buhama (Ctenocephalides spp.), - pomoć u liječenju i strateškoj kontroli alergijskog dermatitisa mačaka uzrokovanog buhama, - sprječavanje i suzbijanje invazije kunića buhama (Ctenocephalides spp.). Kuniću se razmakne dlaka, tako da bude vidljiva koža na gornjem dijelu vrata, tj. uz bazu lubanje. Stavi se vrh tube na kožu i čvrsto istisne sadržaj nekoliko puta izravno na kožu. Jednokratnom aplikacijom sprječava se infestacija kunića buhama do tjedan dana. Apulom Advantage ne smije se tretirati mačiće mlađe od 8 tjedana, kuniće mlađe od 10 tjedana niti kuniće koji se koriste za prehranu ljudi. O kožnim parazitima koji se mogu pronaći na kuniću možete dodatno pročitati i u prijašnjem odgovoru kolegice mr. Ljiljane Vrhovac Uzur, dr. vet. med. u odgovoru Buhe kod kunića. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 14.12.2011.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Moj hrčkić ima nešto poput prištića kraj oka, tj. kao da je zadebljanje na početku gornjeg kapka - kod suznih žlijezda. Izvana izgleda malo, a od ispod, tj. iznutra je još veće i malo crvenkasto. Ne znam je li to možda ječmenac? Bili smo kod veterinara i rekao je da mu mažem 3x dnevno (malu količinu) Chloramphenicol masti. No, još nema napretka. Na opip je taj kao prištić tvrtkast. I prije tretmana mu je nekada malo znalo suziti oko. Možete li mi reći što je to i kao izliječiti ili to nije ništa opasno? Prilažem i sliku iako se ne vidi baš dobro pošto je hrčkić nemiran. Inače jede i ponaša se normalno. Unaprijed hvala! Sandra O: Svakako je dobro što ste hrčkića odveli na pregled kod veterinara jer bih Vam i ja to savjetovala. Prilikom pregleda se može puno doznati o bolesti ili ozljedi i nakon toga vam veterinar može odrediti terapiju, kao što je i kod Vas slučaj. Kod životinja, kao i ljudi, oko se sastoji od više ovojnica koje štite kapci. Kapci (vjeđe) su pokretni nabori kože i drugih tkiva i kod životinja nalazimo gornji, donji i treći očni kapak, koji je kod ljudi zakržljao. Kapci su građeni od kože, potkožnog tkiva, vezivnog tkiva u kojem su mnogobrojne žlijezde, mišićnog tkiva, a iznutra su obložene sluznicom - konjuktivom. Upala kapaka je najčešće izazvana vanjskim utjecajima,a vrlo često bakterijama iz stelje, a moguće su i ozljede oštrim dijelovima sijena ili slame prilikom kretanja. Pošto ste spomenuli ječmenac, to može biti i kod Vašeg hrčka jer se radi o gnojnoj upali žlijezda koje se nalaze na rubu kapka. Češće se javljaju na donjoj vjeđi, a uzrokovani su infekcijom uvjetnim bakterijama (streptokoki, stafilokoki). Manifestira se pojavom čvorića crvenkaste, zatim žute boje , a nakon nekoliko dana probije gnoj kroz očnu spojnicu ili kožu. Liječi se antibiotskim mastima za oči te toplim oblozima. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 09.12.2011.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imamo dvije zamorčice od kojih smo jednu kupili već zaraženu, što smo primjetili tek nakon tjedan dana. Simptom je mala krastica kod jednog oka popraćena manjkom dlake na istom mjestu. Na drugim se dijelovima tijela ne peruta, ali primjećujemo da se stalno češka. Druga zamorčica nema nikakvih znakova perutanja niti ima krastice, ali se također stalno češka. Nakon pregleda kod veterinara obje su dobile injekciju Iverktina i sada čekamo sljedeći pregled. Budući da imamo prijatelje s ljubimcima, zanima nas da je li šugarac od kojeg pate naši zamorčići opasan za pse, mačke ili čak ljude? Naši zamoričići inače ne pokazuju znakove bolesti. Vrlo su vesele, živahne, skakuću po kavezu, stalno se igraju i imaju jako dobar apetit. Unaprijed hvala. Lijepi pozdrav, MarkoO: Dvije vrste šugaraca dolaze kod zamoraca. Prva vrsta je Trixicarus caviae, a druga Chirodiscoides caviae. Prva vrsta uzrokuje intenzivan svrab i posljedično češanje s gubitkom dlake, crvenilom i stvaranjem papula. Ovi šugarci buše kožu i prave kanale u koži. Najčešće je zahvaćeno područje glave, vrata, leđa, ali može biti i čitavo tijelo. Ponekad je svrab nepodnošljiv pa se čini da zamorci imaju nekakve napadaje, odnosno neki oblik abnormalnog ponašanja. Pojedini zamorci mogu nositi parazite bez izraženih kliničkih znakova, ali u okolnostima stresa i pada imunosti mogu razviti bolest.Druga vrsta ne buši kožu, već se nađe na krznu i to veoma često na stražnjem kraju tijela. Znaci su obično češanje, crvenilo, perut, gubitak dlake. Češanje većinom nije tako intenzivno kao kod trixicarus vrste, ali može dovesti do lošeg i zapuštenog izgleda krzna. Obje vrste su specifične za zamorce i prenose se direktnim kontaktom. S obzirom na to da šugarci preživljavaju u okolišu, preporuča se napraviti dezinfekciju prostora u kojem se zamorac kreće.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 09.12.2011.