Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Samo sam Vam htio ispričati našu pricču kako smo ostali danas bez deguice stare 3 godine. Ja i supruga radimo u Zagrebu preko tjedna, a za vikend se vraćamo doma (pošto smo iz Bjelovara) i obično smo deguicu vozili sa sobom. Sve je bilo ok do danas malo prije kada smo taman došli do Bjelovara. Deguica je cijelim putem bila vesela, skakutala po kolutu okretala ga, mazila se. I odjednom je supruga primjetila da je počela malaksati i jednom je ispala iz koluta. Uzela ju je u krilo i samo i bila ja kao ošamućena i to, kažem, samo se odjednom desilo, a do tada ništa, zdrava kao dren. I evo sada kako ovo pišem još uvijek leži na krevetu nepomična, slabo diše i ponekad ima "grčeve", tako bih se usudio to nazvati. Jer je na miru i onda kao da poludi počne se bacati uokolo, ali nemože stati na noge. I sada čekamo samo trenutak kada će otići u neko bolje mjesto. Žao nam je jako i htio sam reći ako netko bude ovo čitao da odmah požuri do nekog veterinara i možda spasi život pošto mi nismo te sreće bili. Ako imate kakvih pitanja slobodno se javite. Lijepi pozdrav, Mladen O: Degui su znatiželjni, živahni i inteligentni ljubimci, koji kada su zdravi kreću se kreću se brzo i hitro, znatiželjni su, aktivni i imaju dobar apetit. Krzno im je gusto i sjajno, oči su im bistre i nemaju poteškoća s disanjem. Osim toga, nemaju nikakvih vidljivih oteklina i povreda. S druge strane, mogu oboljeti od različitih bolesti poput dijabetesa, koji se javlja zbog neadekvatne ishrane, kao i bolesti jetre koje uglavnom nastaju zbog prejedanja. Ne treba zaboraviti da su degui osjetljivi na visoke temperature te ih ne treba izlagati direktnom suncu kroz duži period po ljeti. Osim ovih bolesti mogu se javiti i bolesti respiratornog sustava, razne ozljede, lomovi, prerasli zubi, invazije parazitima, proljevi i sl.  Preporuča se pregled dva puta godišnje zbog bolesti koje su karakteristične za ovu druželjubivu i dobroćudnu životinjicu. Skloni su infekcijama ustiju i skorbutu (nestašici vitamina C).

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Imam dvije zamorke i primjetila sam da jedna od njih jako puno pije vode. Do nedavno to nisam primjetila jer su i temperature bile jako visoke pa su obje znale i po 2,5 dcl na dan popiti, ali mi se sad čini da jedna puno više pije od druge. Istraživanje po internetu me je zabrinulo da bi se moglo raditi o upali bubrega koja se bez odgovarajućeg antibiotika ne može izliječiit. Možete li mi dati koji savjet, a s obzirom da sam na otoku Cresu gdje veterinar nema puno iskustva sa zamorcima. Jedino što bih možda mogla preko njega ili apoteke napraviti je da mi nabave antibiotik – samo koji? Zamorci imaju brzi metabolizam i antibiotik je teško dozirati, ako sam to dobro shvatila. Neke druge simptome kod nje ne primjetim: vesela je, dlaka je sjajna, ona je raspoložena, normalno jede, izmet je sasvim normalan. Koji bi se simptomi još očitovali da se zaista radi o poremećaju bubrega? Unaprijed zahvalna, Sanja O: Količina vode koju zdrava životinja popije može znatno varirati, a to u osnovi ovisi o temperaturi okoliša i o vrsti hrane. Spomenut ću samo ono što Vam je poznato iz iskustva da životinje koje se hrane pretežno svježim voćem i povrćem piju vrlo malo vode, dok one koje se hrane zrnatom koncentriranom hranom i sijenom piju veće količine vode. Povećana žeđ je jedan od simptoma koji se razvija kod bolesti bubrega i dijabetesa. Najčešći simptomi koji se zamjećuju u životinja s bubrežnim tegobama su depresija, slabost, pojačana žeđ kao i povećana količina mokraće, otežano i bolno mokrenje u slučaju opstrukcije mokraćnih puteva kamencima, gubitak apetita i dehidracija. Kako bolesti bubrega mogu biti akutnog i kroničnog toka tako i znaci bolesti nisu uvijek isti. U akutnih se bolesti simptomi razvijaju naglo, a uključuju većinu nabrojanih, dok se u kroničnih oboljenja razvijaju vrlo polako i i nerijetko su čak netipični.  Uzroci bubrežnim oboljenjima mogu biti primarne ili sekundarne bakterijske infekcije, mehanička oštećenja mokraćnih puteva sitnim ili krupnijim mokraćnim kamencima (uroliti), zatim paraziti i dr. Terapija antibioticima provodi se po točno postavljenoj dijagnozi. Dijabetes u odraslih zamorčića najčešće je onaj tipa 2, koji se u početku uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te po potrebi tabletama. Simptomi koji se uočavaju u zamorčića s dijabetesom su također pojačana žeđ kao i povećana količina mokraće, ali i gubitak tjelesne mase uz sačuvan apetit, promjene na očima (katarakta) i česte infekcije urinarnog trakta. Iz prehrane zamorčića trebalo bi isključiti slatko voće (jabuke, kruške, grožđe, banane, smokve), hranu bogatu masnoćama kao što je kukuruz i sjemenke uljerica, a od povrća mrkvu. Najbolje bi bilo u prehrani povećati udio kvalitetnog sijena. Životinji možete ponuditi i svježe povrće kao što su tikvice, paprika, rajčica, krastavac, razne vrste zelenih salata, peršin, rotkvice, kelj, kolerabu, prokulicu i poriluk. Zamorčići su vrlo osjetljivi na deficit vitamina C te se preporuče, već prema načinu prehrane, dodavati u vodi 1-2 puta tjedno neki od preparata za zamorčiće tijekom cijelog života. Špinat, brokulu i rabarbaru izbjegavajte jer sadrže oksalate koji predstavljaju osnovu za tvorbu mokraćnih kamenaca. Zbog svega navedenog, preporučam Vam da životinjicu ipak odnesete na pregled u veterinarsku ambulantu koja je u mogućnosti postaviti dijagnozu i preporučiti ciljanu terapiju.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jučer sam dobila Vaš odgovor gdje mogu nabaviti ježa, ali bih se htjela što bolje pripremiti za njega, pa imam još neka pitanja u vezi toga. 1. S kojom hranom ga mogu hraniti? Pročitala sam da su ježevi skloni debljanju i bolestima, a ne želim da mi jež odmah ugine. 2. Iz čega ježevi mogu piti? Iz pojilice ili iz zdjelice? 3. Prenose li afrički patuljasti ježevi bolesti kojima se mogu zaraziti ljudi? Znam da će Vam možda trebati više vremena za odgovor, ali Vam unaprijed srdačno zahvaljujem. Vedrana O: Ježevi su sitni sisavci, kukcojedi iz obitelji Erinaceinae, čija je osnovna karakteristika prisustvo bodlji. Postoji 16 vrsta ježeva podijeljenih u 5 rodova. Oni žive širom Europe, Afrike, Azije i na Novom Zelandu. Dvije su glavne grupe ježeva, a to je: europski jež koji je i zakonom zaštićen, i afrički jež, najčešće držan kao kućni ljubimac. Afrički patuljasti jež hrani se prvenstveno kukcima - paucima i insektima, puževima... No, za ježa kao kućnog ljubimca preporučuje se prehrana komercijalnom gotovom hranom za mačke koja sadrži sastojke koji su neophodni ovim životinjama. Iako velik dio njihove prehrane čine kukci, oni se smatraju pravim svejedima jer jedu gotovo sve, od mesne do biljne hrane. Ipak, osnova prehrane bi trebala biti dehidrirana hrana za mačiće ili posebna dehidrirana hrana pripremljena za ježeve koja se može obogatiti insektima kao što su crvi, skakavci i cvrčci, te glistama. Od voća i povrća se preporučuje: rajčica, špinat, mrkva, endivija, banana, naranča, dinja, jabuka. Preporučuje se, također, ponuditi ježu kuhano jaje ili svježi posni kravlji sir. Ježevi su isto tako jedni od kućnih ljubimaca sklonih debljanju pa tako ne treba pretjerivati s količinom hrane u obroku. Što se tiče držanja, s obzirom da je to vrlo aktivna životinja, poželjno je osigurati prostraniji kavez i osmisliti ga tako da simulira uvjete u prirodi. Poželjno je na dno kaveza staviti deblji sloj stelje (piljevina, slama, sijeno ili sl.) kako bi mu se omogućio dovoljno duboki pokrov za ukopavanje, skrivanje i spavanje tijekom dana. Osim navedenog, u kavezu je neophodna posuda za hranu i vodu, kolut za trčanje i druge igračke. U osiguravanju optimalnih uvjeta, odnosno u oponašanju uvjeta sličnih onima koje bi ljubimci imali u prirodi, za osiguravanje vode se najčešće koriste posude za vodu. Više o bolestima koje može prenositi jež i od kojih postoji opasnost za ljude pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. u tekstu Jež i bolesti koje prenosi. Naravno, kako se afrički patuljasti jež prvenstveno uzgaja u zatočeništvu, tako su mu osigurani i određeni kontroliranu uvjeti. Takvi uvjeti, između ostalog, kontroliraju njihova zdravstvena stanja te preveniraju njihove kontakte sa svim drugim eventualnim nositeljima kao i prenositeljima različitih bolesti. Stoga, vjerojatnost da prenose bolesti kao ježevi u prirodi je svedena na minimum.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam malu tvoricu staru godinu dana i problem s buhama. Kupujem u Vašem dućanu Advocate  proizvod protiv buha (za male mace i afričke tvorove do 4 kg) i malo sam zbunjena. Na uputama piše da je za mačke do 4 kg protiv buha, larva, valjkastih crva, srčanog crva i ušnih šugaraca, a isti taj proizvod za tvorove je samo protiv srčanog crva i buha. Molim Vas, ako Vam nije problem, da mi objasnite kako to da kod afričkih tvorova ne sprječava ušne šugarce, koji su također veliki problem kod tvorova? I kako djeluje Advocate te što je sve potrebno napraviti da se riješim buha i spriječim ponovni dolazak istih? Moja tvorica je nešto mršavija od 0,8 kg i tek nakon toga sam primjetila da se ne smije davati za tvorove lakše od 0,8 kg. Hoće li doći do kakvih problema i ako da koji su to problemi? Što mogu očekivati s obzirom na to da sam joj dala dozu koja nije preporučena? Nadam se da ćete mi odgovoriti kako bi mi sve bilo malo jasnije. Ugodan dan Želim! P.O: Na afričkim tvorovima se najčešće može uočiti mačja buha, a osobito ako tvorić ne izlazi van stambenog prostora. Više o životnom ciklusu mačje buhe pisala je kolegica Tanja Krulc, dr. vet. med. u svom odgovoru Mačje buhe. Moram posebno naglasiti kako je istovremeno, uz tretiranje kućnog ljubimca primjerenim sredstvom protiv ektoparazita, potrebno tretirati i njegovu okolinu (ležaj, kavez; tepihe, dekice, namještaj, parkete u Vašem stambenom prostoru) sprejevima protiv nametnika (Orme naturali Protection Indoor sprej, Biokil, Pet soft, Bio-Insect Shocker, Capha Des Clean). Bit je poprskati što veću površinu, po mogućnosti izaći iz stana da sve bude zatvoreno i tako ostaviti par sati. Nakon toga sve prozračiti (buhe i njihove larve ne podnose sunce i niske temperature) te postaviti deke i tepihe na sunce i vjetar, stan usisati i vrećicu iz aparata baciti odmah, a cijeli ovaj postupak ponoviti još u dva navrata s razmakom od tjedan dana. Izdvojila bih Indoor Protection sprej koji kombinacijom neemovog ulja, esencijalnih ulja mente i limuna stvaraju zaštitu od nametnika na ležajevima, namještaju, tepisima i na svim površinama s kojima su ljubimci u kontaktu. Ovaj losion sadrži prirodne sastojke koji nikako ne štete ljudima i okolišu. Također, svakako imajte na umu kako borba protiv buha zahtijeva mnogo vremena i strpljivosti. Vezano uz problematiku ušnih šugaraca u afričkih tvorova; općenito se smatra kako svaki tvorić u svojem životnom vijeku može imati problema s upalom uha uzrokovanom ušnim šugarcima. Zaražavaju se od pasa, mačaka ili drugih tvorova, a ako su u kućanstvu istovremeno mačka i tvorić velika je vjerojatnost istovremenog obolijevanja osim ako životinje uopće nisu u kontaktu. Ukoliko životinjica boravi sama, redovitim održavanjem higijene slušnog kanala pojavnost ušne šuge je rijetka. U prosjeku, za oko tri tjedna ušni parazit prolazi svoj životni ciklus, od jajašca do odraslog oblika. Invazija ušnim parazitom je obično u tvorića vidljiva pojavom češanja oko ušiju i tresenja glavom. Redovito ovu pojavu prati iscjedak iz uha tamno smeđe boje i konzistencije voska, no samo po sebi navedeno nije dovoljno za dijagnostiku ušne parazitoze. Za postavljanje dijagnoze potrebno je načiniti bris uha te preparat pregledati mikroskopski na prisutnost na parazite. Liječenje ušne parazitoze u tvorova je ponekad kompleksna. Naime, jajašca su otporna na liječenje, već se ono mora ponavljati u određenim intervalima čekajući vrijeme sazrijevanja, odnosno liječenje se ponavlja u intervalima sa razmakom od 1-3 tjedna. Većina lijekova koji se koriste u liječenju ušne šuge kod mačaka su sigurni za upotrebu i u afričkih tvorova, no ipak je za aplikaciju istih potrebna procjena u veterinarskoj ambulanti. Ako se radi o jačoj upali najprije je potrebno upalu stišati, a tek nakon smirivanja simptoma upotrijebiti lijekove sa djelovanjem protiv parazita. U liječenju se mogu koristiti i lijekovi poput Advocatea, no u ovisnosti o jačini invazije aplikacija se provodi jednom tjedno kroz nekoliko tjedana te jednom mjesečno kroz nekoliko mjeseci kako bi se infestacija ušnim parazitima stavila u potpunosti pod kontrolu. Istovremeno je potrebno tretirati prostor insekticidima kako bi se razvojni oblici u prostoru uništili. Općenito se smatra kako se u onih kastriranih ili steriliziranih jedinki lučenje ušnog voska znatno smanjuje, a time i pogodovni čimbenici za namnažanje ušnog parazita. Ujedno, ovim zahvatom se smanjuje i potreba za čestim čišćenjem slušnog kanala (inače se ukazuje potreba za čišćenjem uha jednom u dva do tri tjedna). Istraživanja od strane samog proizvođača Advocate ampulice pokazala su kako je preparat djelotvoran i protiv ušnih šugaraca u tvorova, no koji je razlog što on nije registriran kao takav, nije mi poznat. Poveznica bi se mogla povući uz nužnu potrebu postavljanja točne dijagnoze u veterinarskoj ambulanti i redovitih kontrola kako se ne bi terapija poduzimala mimo etičkih načela, a sve u svrhu sprječavanja komplikacija koje mogu nastati neprimjerenom upotrebom određenih lijekova (česti recidivi, prelazak u kronični oblik, slabljenje ili gubitak sluha komplikacijom bakterijskom upalom ili neprimjerenom upotrebom preparata). Prema uputi za Advocate ampulu za male mačke i afričke tvorove stoji kako ona u tvorova djeluje na mješovitu invaziju ektoparazitima i želučano-crijevnim oblićima profilaktički i u svrhu suzbijanja invazije. U svrhu suzbijanja infestacije buhama jednokratnim se tretmanom sprječava nova infestacija kroz tri tjedna, a u slučajevima jakih invazija ponekad je aplikaciju potrebno ponoviti nakon 2 tjedna. Također, proizvođač navodi kako se ne preporučuje primjena na tvorovima lakšim od 0,8 kg, no provedena istraživanja podnošljivosti preparata pokazala su kako tvorovi podnose (bez klinički vidljivih štetnih utjecaja) i do 5 puta veće doze od preporučene apliciranu 4 puta u razmacima od 2 tjedna. No, u slučaju unosa preparata na usta u pojedinih životinja će se javiti prolazni neurološki simptomi poput ataksije, tremora, znakova na očima (proširenje zjenica, smanjeni pupilarni refleks i nistagmus) te poremećaji u disanju, slinjenje i povraćanje. U takvim okolnostima treba poduzeti simptomatsko liječenje. Svakako treba napomenuti kako su moguće reakcije povećane osjetljivosti na mjestu nakapavanja (cvrenilo kože, prolazni svrbež i sl.), što uzrokuje i promjene u ponašanju (potištenost, uzbuđenost i gubitak apetita) te je u tom slučaju potrebno o tome obavijestiti veterinara, Centar za nuspojave veterinarsko-medicinskih proizvoda te Nositelja odobrenja za promet u Republici Hrvatskoj. Nadam se da će Vam navedene informacije biti korisne.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam ženku novozelandskog kunića staru oko 8 mjeseci. Jako je prljava oko spolovila i repa, uključujući i rep. Nema kontrolu nad zadnjim nogama, ne može stati na njih. Kreće se tako da se samo prednjim nogama služi. Jako je smršavila u zadnje vrijeme. Znate li o čemu je riječ? Jako mi ju je žao gledati kako se pati. Karlo O: Prema opisanom , najvjerojatnije se radi o paralizi stražnjeg dijela tijela. Na prvom mjestu Vam preporučam da kunića odvedete na pregled u specijaliziranu veterinarsku ambulantu za kućne ljubimce. Kod mlađih kunića, najčešći uzrok paralize može biti bilo kakva traumatična ozljeda na kralježnici. Ovisno o težini ozljede može nastati  djelomična ili potpuna paraliza stražnjih udova. Najuobičajeniji uzrok ozljede leđa nastaje kada kunić krivo doskoči ili kad se nespretno izvrne na leđa. To se može dogoditi čak i kad se najbolje brinete o svom kuniću i pazite na njegovo kretanje. Prema opisanom, najvjerojatnije se radi o paralizi stražnjeg dijela tijela. Na prvom mjestu Vam preporučam da kunića odvedete na pregled u specijaliziranu veterinarsku ambulantu za kućne ljubimce. Kod mlađih kunića, najčešći uzrok paralize može biti bilo kakva traumatična ozljeda na kralježnici. Ovisno o težini ozljede može nastati  djelomična ili potpuna paraliza stražnjih udova. Najuobičajeniji uzrok ozljede leđa nastaje kada kunić krivo doskoči ili kad se nespretno izvrne na leđa. To se može dogoditi čak i kad se najbolje brinete o svom kuniću i pazite na njegovo kretanje. Krivi doskok može uzrokovati frakturu (lom) kralježaka.Fraktura kralježaka uzrokuje jaku povredu ili ozbiljno napuknuće kičmene moždine. Kunići također mogu doživjeti ovu vrstu traume kad se igraju ili trče, osobito na skliskoj podlozi (parket, pločice i sl.). Osim  toga, ozljede mogu nastati zbog nepravilnih postupaka pri izvlačenju kunića iz kaveza ili nepravilnom podizanju. Osim ozljeda same kralježnice mogu nastati i ozljede mekih tkiva - ligamenata, tetiva, mišića, zglobova i dr. Kompletna ili djelomična paraliza je vidljiva odmah nakon povrede. Kunići mogu izgubiti kontrolu nad vršenjem nužde. Ovo stanje dijagnosticira se RTG snimanjem. Odmah nakon ozljede kralješci iskaču sa svog mjesta, uzrokujući oštećenje na kičmenoj moždini, no obično se vrate u pravi položaj što otežava dijagnosticiranje. Dijagnoza se ipak može ustanoviti upotrebom detaljnog RTG snimanja i myelograma - posebna metoda kod koje se u tekućinu koja okružuje kičmenu moždinu (likvor), ubrizga pigment te tako ozljeda postaje vidljiva. Osim traume, uzrok paralize stražnjeg dijela tijela može biti i spastična spinalna paraliza - kljenut. Uzrokom se smatra pomanjkanje nekih hranjivih tvari, kao npr. B 1 vitamina ili previše ribljeg ulja u prehrani. Osim toga, bilo kakva intoksikacija zbog pokvarene ili neadekvatne hrane može izazvati oduzetost stražnjih nogu. Ako je kičmena moždina jako i ozbiljno oštećena, nema lijekova ni tretmana koji bi je mogao vratiti u normalno stanje. U tom slučaju se preporuča eutanazija kako se životinja ne bi mučila. Ako je nastalo blaže oštećenje, a kunić normalno obavlja nuždu i ima osjet u nožnim prstima, ima šanse za izlječenje. Preporuča se kunića zatvoriti u što manji kavez kroz 6 do 8 tjedana, davati lijekove protiv bolova i upale koja nastaje na mjestu ozljede. Osim toga, vrlo je važno održavati higijenu - staviti upijajuću podlogu i redovito čistiti ostatke izmeta i mokraće s dlake i ispod životinje, kako se ne bi pojavile rane. Nadam se da će Vam navedene informacije koristiti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Zanima me čime bih mogla ukloniti nametnike sa zamorca, star je mjesec i pol. Po njemu su nametnici svijetlo žute boje i izazivaju svrab. Pokušalo se riješiti preparatima u obliku pudera protiv buha, no bez rezultata. Pročitala sam da postoji preparat Pet soft pa me zanima može li se njime pokušati ili postoji neki drugi preparat kako bi se nametnici uklonili. Unaprijed hvala na pomoći. S poštovanjem, Maja O: Uši u zamorčića (Gliricola porcelli 1-1,5 mm i Gyropus ovalis 1-1,2 mm) su česti paraziti u zamorčića. To su plosnati insekti bez krila koji grizu svog domaćina. Prenose se kontaktom na drugog zamorčića te predmetima i steljom. Kod slabih i mladih individua javlja se u težem obliku. Uši i njihove gnjide nalaze se rasprostranjene po leđima i perineumu, oko očiju, ušiju, vratu i stražnjem dijelu i dovoljno su velike da ih se može uočiti golim okom. Mogu ponekad izazvati i gubitak dlake na određenim područjima i svrbež. Advantage (Bayer) ampulica je vrlo siguran i efikasan tretman protiv ušiju kod zamorčića. Doza je 10 mg na 0,5 kg t.t. Može se koristiti i kod gravidnih ženki i sasvim mladih jedinki. Jedna aplikacija traje 30 dana. Ivermektin djeluje još bolje na uši ako se koristi lokalno. To je zbog toga što su uši paraziti koji ugrizaju, a ne sišu. Za njihovu upotrebu savjetujem Vam da se obratite Vašem veterinaru. Pet soft sprej se uspješno primjenjuje protiv buha, ušiju, stjenica, krpelja, grinja, muha, komaraca i sl. Kod akutnog napada potrebno je kožu, krzno i perje životinje dobro natopiti ovim sredstvom. Također je potrebno dobro poprskati sva mjesta i predmete gdje bi se paraziti mogli skrivati. Mjesta gdje životinje borave (ležaj, krletku, košaru...) treba ostaviti poprskane narednih 10 tak dana. Treba paziti da se ne pošprica u oči i usta, područja koja su im blizu najbolje je navlažiti rukom. Mjesto i predmeti poprskani Pet softom ostaju zaštićeni od parazita narednih 10 dana. Pet soft je čisti biološki proizvod koji ne sadrži štetna otapala, biološki je razgradiv i ne škodi dišnim putevima.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije četiri mjeseca u vašoj smo prodavaonici u Puli kupili dvije čileanske vjeverice koje su nam danas izlegle 6 mladih. Kako da se o njima brinem? Kako da ih hranim ako ih mama odbaci? Luka O: Degui sazrijevaju sa 6 do 9 mjeseci (ženke), te 12 mjeseci (mužjaci). Ponekad ženke mogu ostati skotne već sa 6 tjedana starosti. Nakon 90-93 dana nakon parenja, izlegu se 4-6 mladunca. Mladunci na svijet dolaze već prekriveni krznom, sa zubima, te otvorenih očiju, a nakon vrlo kratkog vremena će i hodati. Nakon 5-6 tjedana mladunci su potpuno samostalni. Okot u degua obično traje tek nekoliko sati. Tijekom okota pokušajte maksimalno reducirati gledanje i kontroliranje ljubimaca, a sve kako biste smanjili mogućnost da preplašite roditelje i izazovete dodatan stres. Iako su degui vrlo obrambeni što se tiče njihova legla, malo je vjerojatno da će Vas ugristi ako pružite ruku prema gnijezdu. Tijekom prvih sati nakon okota najbolje je novu obitelj ostaviti u miru. Opstanak mladih degua u potpunosti ovisi o roditeljima jer sami ne mogu proizvoditi toplinsku energiju. Tako, majka i otac u intervalima griju mlade, a u većini slučajeva događa se da majka grije mlade samo tijekom hranjenja, dok ih ostalo vrijeme grije otac. U starosti od 8 dana sposobni su samostalno proizvoditi toplinsku energiju pa se njihova ovisnost o roditeljima sve više smanjuje.Već par sati nakon poroda mladi će početi istraživati svoju okolinu te ubrzo početi jesti i hranu za degue. S 8 tjedana mogu se odvojiti od roditelja.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kada se izlegu mladi degui treba li mužjaka odvojiti od ženke i mladih, treba li ženka nekakve posebne vitamine za vrijeme dojenja itd.? VanessaO: Degu je inteligentan i živahan glodavac koji potječe iz Čileanskih Anda.Spolnu zrelost ženke degua postižu sa 6 do 9 mjeseci, a mužjaci s 12 mjeseci. Ponekad ženke mogu ostati skotne već sa 6 tjedana starosti. Nakon 90-93 dana nakon parenja, izlegu se 4-6 mladunca. Mladunci na svijet dolaze već prekriveni krznom, sa zubima, te otvorenih očiju, a nakon vrlo kratkog vremena će i hodati. Nakon 5-6 tjedana mladunci su potpuno samostalni.Ukoliko je više ženki zajedno, sve će se brinuti za novopristigle mladunce. Kako ženka degua može ostati ponovo gravidna već 24 sata nakon okota, preporučuje se da se odvoji mužjaka od nje prije poroda. Ukoliko ne ostane gravidna, parit će se opet tek nakon što prestane dojiti, tako da mužjaka odvojite samo tih prvih 24 sata, a nakon toga može biti s njima jer se on izvrsno brine za mladunce. Već par sati nakon poroda mladi će početi istraživati svoju okolinu te ubrzo početi jesti i hranu za degue. S 8 tjedana mogu se odvojiti od roditelja. Stoga, nakon poroda osigurajte ljubimcima dovoljne količine prikladne i kvalitetne prehrane za degue te na takav način osigurajte dovoljne količine svih potrebitih nutritivnih elemenata važnih kako za oporavak majke tako i za rast i razvoj mladunaca.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam činčilu staru 5 g i teži 400 g. Prošli tjedan sam bila kod veterinara i ustanovljeno je da joj je puklo između kralježaka na zadnjem djelu tijela. Primjetili smo da ne može više skakati, odnosno nema više uopće odraza. Može hodati, ali većinom spava. Veterinar mi je rekao da je jedino rješenje lijek Metacam koji ću joj svaki dan trebati davati injekcijom. I da joj se stanje ne može pogoršati, već samo poboljšati. S obzirom da se taj lijek naručuje izvana, još uvijek ga čekam i trebao bi mi doći krajem ovog tjedna. Meni je užasno gledati kako pati. Pokušavam da se kreće što manje dok ne stigne taj lijek. Zanima me vaše mišljenje hoće li se njeno stanje popraviti i u kojem smislu? Također je ustanovljeno da ima krivi zagriz pa zbog toga teško jede. Mogu li nešto učiniti po pitanju težine? Hvala, Iva O: Metacam (meloxicam) pripada skupini lijekova koji se nazivaju NSPUL (nesteroidni protuupalni lijekovi). Njihova primjena je inducirana u slučajevima kada je potrebno reducirati bol kod pacijenta kao i u slučajevima ublažavanja upalnih stanja mišića i zglobova. Tako, često se koristi u slučajevima osteoartroze, artritisa, ankilozirajućeg spondilitisa, ... Ovisno o proizvođačima, ovi preparati dolaze u različitim oblicima (oralne suspenzije, injekcione solucije, tablete,...). Njihova primjena je inducirana prema dijagnozi i u skladu s preporukama proizvođača. Ozljeda kralježnice je jedan od najozbiljnijih poremećaja zdravlja u svih životinja. Naime, kralježnica se sastoji od brojnih kralješaka koji se protežu od baze lubanje pa sve do završetka repa. Između njih se nalaze intervertebralni diskovi. To su ravni i okrugli diskovi sastavljeni od čvrstog omotača i meke unutrašnjosti. Osnovna funkcija im je da amortiziraju (ublažavaju) udarce između kralješaka prilikom kretanja, kao i osiguravanje savitljivosti kralješnice. U različitim slučajevima, kao što su ozljede, istrošenosti,... oni se mogu pomaknuti ili iskočiti iz svog fiziološkog položaja, odnosno oni mogu puknuti. Posljedično, dolazi do gubitka njihove funkcije s posljedičnom pojavom boli, kao i poremećaja ovisno o položaju problema. Nerijetko, ako se ovakvi poremećaji ne dijagnosticiraju pravovremeno, klinička slika se u kratkom vremenskom periodu pogoršava - gubitak mogućnosti oslanjanja na pojedine ili sve ekstremitete, nemogućnost ustajanja, izrazito sporo hodanje ili "nepravilan" hod, zavijanje ljubimca (bol), osjetljivost područja prilikom dodira ili oslanjanja,... Problemi s kralješnicom su izrazito kompleksne prirode što iziskuje temeljitu dijagnostiku, kao i utvrđivanje njihove točne lokacija kao i opsega problema. U tu svrhu, nerijetko je potrebno obaviti kompletni neurološki pregled ljubimca kao i slikanje kralješnice. Ovdje se poprilično često koristi metoda kontrastnog slikanja kralješnice ili mijelografija. Ovisno o dijagnostici, pristupa se liječenju - konzervativno ili operativno (invazivno). U svakom slučaju, kako je meni na ovakav način teško procijeniti zdravstveno stanje ljubimca te Vam na takav način dati eventualnu prognozu, savjetujem Vam da se obratite za drugo mišljenje. Na takav način možete osigurati ljubimcu najbolju moguću skrb, odnosno pomoći ljubimcu u osiguravanju i postizanju optimalne kvalitete života. Također, prilikom pregleda ljubimca veterinar će biti u mogućnosti utvrditi opseg problema vezanih uz nepravilno zubalo te njegov utjecaj na uzimanje hrane i probavu u cijelosti. U skladu s njim, biti će u mogućnosti dalje Vas savjetovati.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam patuljastog kunića starog otprilike 2 mjeseca. Uporno me liže i pomalo mi to postaje čudno. Ne znam bi li to trebalo biti normalno. Molim vas odgovorite. Ivan O: Ponašanje Vašeg kunića posve je normalno i predstavlja oblik komunikacije. Mnoge kretnje i pokreti kunića u stvari su, iako se to nama ne čini takvim na prvi pogled, samo oblik društvenog ponašanja. Lizanje kod kunića treba na takav način shvatiti. Ono je izraz privrženosti, povjerenja i pripadnosti. Kunić Vas smatra dijelom svoje grupe i zato nastoji uspostaviti interakciju s Vama. U takvim situacijama, uzvratite mu lojalnost maženjem, pogladite ga i dopustite mu da uživa u tome. Unutar grupe kunića lizanje, uređivanje i grickanje je uobičajeno ponašanje, stoga je Vaša zabrinutost izlišna. Izvorno kunići žive u grupama i ne vole biti sami, zato je važno prihvatiti njihovu komunikaciju. Igrajte se s njim i posvetite mu dovoljno vremena.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Primjetila sam danas neke čudne pojave na koži svog kunića. Dijelovi na tom mjestu su malo tamniji i ispada mu dlaka. Inače je u fazi linjanja, ali na jednom dijelu ima manje dlake (priložila sam fotografije). Kunić se ponaša normalno. Normalno jede, pije, obavlja nuždu. Jučer tih promjena nije bilo, danas su se pojavile. Nalaze se oko nogica i ispod vrata. Nema krasta niti crvenila niti djeluje kao da ga boli. Danas je normalno skakutao po dnevnoj sobi. Od vitamina mu dajemo bombončiće, voćne i od povrća, te dobiva sijeno i gotovu miješanu hranu za kuniće. Često ga hranimo mrkvicom, malo jabuke, ali najčešće mrkvom. U kući imamo još mačke i psa, ali svi su zdravi. Nadam se da mi možete pomoći i predložiti što dalje? Je li ozbiljno, mora li se hitno veterinaru? Naši veterinari nisu specijalizirani za zečeve niti općenito kućne ljubimce, više za domaće životinje poput krava, tako da ne znam što očekivati i tražim stručno mišljenje prije nego posjetim naše lokalne veterinare. Lora  O: Promjene koje opisujete mogle bi biti posljedica gljivične infekcije koja nije rijetkost u kunića i zamorčića. Postoji nekoliko različitih vrsta gljivica koje uzrokuju dermatofitozu u kunića među kojima je najčešća Trichophyton mentagrophytes. Gljivice se obično nalaze na životinji, ali i njezinom okruženju. Spore koje se tako sa životinje prošire u okolinu mogu tu preživjeti i do 18 mjeseci. Najčešćim izvorom ove infekcije smatraju se mačke i drugi oboljeli kunići. Oni mogu biti asimptomatski nosioci i tako širiti infekciju, a da ne pokazuju nikakve znakove bolesti. Gljivice se mogu prenositi direktnim kontaktom ili putem zaraženih predmeta. Oboljeli kunići obično imaju okrugla područja bez dlake na kojima je koža dosta suha i ljuskava. Ove promjene najčešće počinju na glavi, nogama i stopalima. Mogu se također proširiti i na ostale dijelove tijela kada se može se javiti i crvenilo i svrbež. Ako se životinja češka na taj način dodatno traumatizira kožu te pogoduje nastanku sekundarne bakterijske infekcije. Dijagnoza gljivične infekcije postavlja se na nekoliko načina među kojima je najpopularnija pretraga sa Wood-ovom lampom. Na taj će način, nakon što se izlože Wood-ovoj lampi, neke vrste gljivica fluorescirati. Ipak, smatra se da preko 50% njih ipak neće fluorescirati što ovu metodu zapravo čini dosta nepreciznom i nesigurnom. Druga metoda je da se iščupa nekoliko dlaka sa ruba promijenjenog područja i pogleda pod mikroskopom. Na ovaj način može se dijagnosticirati 40 – 70% infekcija. Ipak, najsigurnija i najtočnija metoda dijagnostike je uzimanje strugotine kože i nasađivanje kulture. Liječenje se provodi tako da se najprije dlaku oko samih lezija ošiša, a onda tretira nekim šamponom na bazi ketokonazola poput Oronazol šampona. Nakon toga preporuča se nanijeti antimikotsku kremu na bazi mikonazola ili klotrimazola. Vrlo je važno da se liječenje provodi još 2 tjedna nakon nestanka simptoma odnosno nakon što dvije uzastopne kulture budu negativne. Također, vrlo važno je da se dobro očisti i dezinficira kavez, kućica, četke ostali predmeti kako bi se uništile sve spore. Budući da gljivice mogu prijeći i na ljude, svakako Vam savjetujem da s ljubimcem posjetite veterinara koji će utvrditi je li zaista riječ o gljivičnoj infekciji ili pak o nekoj drugoj bolesti (npr. alergiji, parazitima i sl.) Dodatne informacije o dermatofitozi kunića možete pročitati i u odgovoru  Dermatofitoza zamorčića i kunića kolegice Tanje Krulc, dr.vet.med.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Hvala na prethodnom odgovoru, znači li to da je moj ovnoliki kunić kratkodlaki, a da je lavljeglavi dugodlaki? Ako mi možete još samo napisati koje su vrste kratkodlaki kunići? Hvala, JelenaO: Standard patuljasti kunić ima sadržane smjernice za uzgoj rasnih životinja koje se ocjenjuju na natjecanjima. Za tipičan izgled pojedine pasmine patuljastog kunića odgovoran je nasljedni čimbenik koji svaka jedinka patuljastog kunića nosi u sebi. Patuljasti kunić je kratkodlaki. Ovisno o boji dlake pasmine kratkodlakih kunića su hermelin (plavooki), patuljasti obojeni sivi, havana (plavi), činčila, crni, čađavo crno-bijeli, bjeločekinjasti i crnočekinjasti, tirinški (osnovna smeđa sa tamnijim čekinjama), lisičasti, reks (crveni). Jedina pasmina kunića koji se uzgajaju i ostaju malima, a potomci su velikih kunića su ovnoliki kunići. Oni su također kratkodlaki. Pasmine su patuljasti ovnoliki sijamskožuti i ogrnuti (sivo-bijeli). Lavljoglavi kunić ne ubraja se u priznate pasmine patuljastih kunića, ali je izrazito omiljen. Osobita je njegova duga dlaka, pogotovo oko vrata pa podsjeća na lavlju grivu. Naravno, varijacije između njih su mnogobrojne.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Uginuo mi je kineski hrčak. Vjerujem da je razlog toplotni udar jer je pokazivao sve simptome. Nažalost, prekasno smo uočili da mu nije dobro, nije pomogao ni jedan način hlađenja što ste ga preporučili, a do veterinara nismo ni stigli. Odmah smo se zapitali kako će ne to reagirati njegov par iz kaveza. Bili su vrlo povezani, rijetko se tukli (skoro nikada), stalno su spavali zajedno i igrali se. Strah nas je da se neće prilagoditi novoj situaciji. Imate li kakav savjet za nas? Hvala! Mišo O: Kineski hrčci u prirodi žive u parovima ili manjim grupama i vrlo su vezani jedan uz drugoga. Riječ je o socijalnim životinjama koje će rado živjeti s ostalim jedinkama svoje vrste ako su tome naučeni odmalena. Međutim, kada odrastu, stariji hrčci će najčešće dolazak novog hrčka smatrati kao invaziju na njihov teritorij, što će nerijetko završiti tučnjavom. Iz toga razloga ne bi preporučila uvođenje novog hrčka. Moja je preporuka da Vašeg ljubimca pokušate što više animirati i zaokupiti različitim igrama kako ne bi postao depresivan. Probajte mu na primjer sakriti malo hrane ili neku poslasticu u stelju ili u nekakvu kartonsku kutijicu ili ju zamotajte u papir. Na taj ćete način hrčka zaokupiti zabavnom igricom. Također, zamijenite mu ili promijenite igračke i namještaj jednom tjedno (ljuljačke, tuneli, klackalice, ljestve i sl.) kako bi mu kavez bio što zanimljiviji. Jedino kućicu i kolut za trčanje nemojte premještati jer bi oni uvijek trebali ostati na istome mjestu. I na kraju pružite mu što više pažnje, osigurajte da ima uvijek svježu hranu i vodu, redovito mu čistite kavez i izbjegavajte stresne situacije kako bi svome ljubimcu osigurali što bolji i kvalitetniji život.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Zanima me smije li se kunićima davati lišće i grančice hrasta te smije li se davati žir kao hrana i u kojim količinama. Unaprijed zahvaljujem, Danijel O: Mlada, svježa kora hrasta sadrži tanin, galnu kiselinu, elagnu, floroglucinol, gumu, mast, smolu, pektinske tvari, šećer, kvercitin i gorki kvarcin. Ima jaka adstringentna (skupljajuća) i antiseptička djelovanja, a koristi se čak i kao protuotrov teškim metalima i alkaloidima. Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima, te onima koji boluju od srčanih bolesti. Čaj pripremljen sa vinom i medom jača srce, zaustavlja krvarenja iz želuca, crijeva, pluća, maternice, hemeroida i fistula, te pomaže kod prehlade mokraćnog mjehura i povratne groznice. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, otečenih vratnih žlijezda i promuklosti. Njime se mogu ispirati i rane od ležanja (decubitus). Hrast (lišće) se daje kunićima s proljevom, ali u malim količinama tako da ne bi savjetovala upotrebu lista hrasta za svakodnevno hranjenje. Iz prirode kunićima možete ponuditi sljedeće raslinje za ubiranje: - divlje: sve trave, maslačak, slak, trputac, podbjel, pepeljuga, loboda, mišjakinja, grahorica, djetelina i lucerna, šumska jagoda i tratinčica; - ljekovito: neven, kamilica, livadna kadulja, stolisnik za grickanje obilato grančice, pupoljke i zeleno lišće lješnjaka, bukve, jabuke i kruške; umjereno javor, brezu, johu, lipu, topolu, vrbu, jelu i smreku. Nije dopušteno davati grančice koštunjičavog voća, hrast, kesten (tisa i tuja  su otrovne), sve vrste luka, poriluk, patlidžan, avokado, rabarbara (sirovi krumpir i zelje, zelene rajčice, listovi rajčice, sirovi grah i mahune su također otrovni). Na žalost, podatak o tome smije li kunić jesti žir nisam pronašla pa s obzirom na to da postoji ustinu velik izbor toga što kunići smiju jesti, radije žir nemojte davati Vašem kuniću dok pouzdano ne saznate smiju li ga kunići jesti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Molim Vas da mi svojim mišljenjem pokušate obijasniti zašto mi kunići ugibaju. Prvo su vrlo pitomi, zatim su potpuno mirni i drugog dana dolazi do uginuća. Hvala,Tom O: Divlji kunići od kojih postoje današnje pasmine pitomih kunića rijetko kad obole. Divljač živi u prirodi, hrani se raslinjem po svom izboru i nagonu, živi u prirodnim uvjetima, stječe otpornost protiv mnogih bolesti. Stoga kod divljih kunića ne nalazimo mana i degenerativnih  pojava kao kod domaćih kunića. Mnoge su bolesti posljedica slabije tjelesne otpornosti, neprirodnog držanja, deficitarne ishrane i prevelikog iskorištavanja. Kuniće obično držimo u malim nastambama gdje im je kretanje ograničeno, hranimo ih hranom koju im mi odaberemo i sl. Pravilno je da kunićnjak smjestimo na mjesto koje je u hladu, a ne u poluzatvorene, mračne prostorije kako se najčešće drže. Kunićnjak mora biti prozračan. Pod mora biti uređen tako da sva tekućina otječe. Ležaj mora biti suh. Osjetljiviji su na visoke nego na niske temperature.Osim higijenskih nastambi potrebno se pobrinuti za raznovrsnu i izdašnu hranu. Kod svih životinja, a kod kunića naročito, osobito je bitno da krmivo nije pokvareno, upaljeno, pljesnivo ili hladno. Ako su higijenski uvjeti na nivou iuz pravilnu prehranu životinje će biti otporne. Najviše neuspjeha u uzgoju kunića izazivaju razne bolesti. Čest je uzrok neupućenost uzgajivaća, slaba njega, nehigijensko držanje i deficitarna hrana. Ima mnogo uzročnika bolesti kunića. Zarazne bolesti koje izazivaju bakterije, gljivice, protozoe i virusi. Postoje uzročnici koji se prenose sa životinje na životinju, a postoje i uzročnici koji su već u organizmu i koji se ako se naglo promijeni temperatura zraka, osobito topli u hladni, kod nezračenih prostorije i sl. pojave. Osim zaraznih bolesti kuniće napadaju i nametničke ili invazione bolesti, koje prouzrokuju paraziti kao trakavice, metilji i dr. Bolesti izazivaju i pokvarena hrana, upareno krmivo, uparena trava osobito djetelina te smrznuta hrana. Također se mora paziti da se unosom nove životinje ne donese bolest. Zbog toga svaku novonabavljenu životinju treba tri tjedna držati u karanteni. Bolesti koje se javljaju u kunića su kokcidioza, prehlada, pastereloza, spirohetoza, tuberkuloza, pseudotuberkuloza, šuga, metiljavost, miksomatoza, nadam, začep, gljivice. Provjerite jesu li svi uvjeti držanja i hranidbe zadovoljeni. Za točnu dijagnozu uzroka smrti savjetujem Vam da se sa uginulim kunićem javite svom veterinaru ili na Patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji će ustanoviti zbog čega je kunić uginuo.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Malo sam po internetu razgledavao različite teme i videa i naišao sam na oko 10 videa gdje su afričke patuljaste ježeve kupali. Pa me zanima smije li se to raditi jer ja svoga ježića šećem svaku večer od 21h do 23h po cijelom dvorištu i ponekad se jako zamaže pa bi i njemu dobro došlo kupanje makar se sam očisti u piljevini u kavezu. Lijepi pozdrav, Renato O: Bodlje su preoblikovana dlaka i iznutra su šuplje. Svaka bodlja ima poseban mišić (Musculus arrestor pili) koji upravlja njenim položajem. Kad su ugroženi, ježevi se sklupčaju u kuglu. To zahtijeva kompleksnu "suradnju" brojnih mišića, između ostalih Musculus caudo-dorsalis koji se proteže od korijena repa pa duž leđa i uspravlja bodlje i Musculus sphincter cuculi koji drži zivotinju sklupčanom i tako skriva nezaštićene dijelove tijela jer pravi ježevi nemaju bodlje na trbuhu, licu i udovima. Jež u pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Voda nije štetna, ali sam čin kupanja može biti stresan za ježa. Savjetujem Vam da izbjegavate kupanje ako se ježić uspije sam očistiti ili eventualno brisanje vlažnom krpicom koliko je to izvedivo.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Kupio sam pre dva dana činčilu, ali čini mi se da možda imam problem. Jede hranu i živahna je i kupala se u pesku, ali čini mi se da uopšte ne pije vodu koja je u plastičnoj posudi. Koliko često one piju vodu i da li joj treba možda pojilica ili će piti iz posude? Možda noću pije ne mogu biti siguran, ali ipak sam zabrinut. Unapred zahvalan, NikolaO: Korisne savjete o činčilama kao kućnim ljubimcima možete saznati u našoj informativnoj rubrici Moj ljubimac/ Male životinje/ Činčila. O pravilnoj prehrani činčila pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Pravilna prehrana i zdravlje činčile. Količina vode koju pije činčila ovisi o vrsti i količini hrane koju jede. Ako konzumira svježu hranu, pit će malo vode ili je neće piti.Količine vode koju ljubimac popije ovisi i o temperaturi okoline te postotku vlage u zraku. Ljeti su količine konzumirane vode povećane u odnosu na zimu. Također, povećana tjelesna aktivnost utječe na povećanje potrebe za vodom. Dio vode dobivamo i odvijanjem metaboličkih procesa u tijelu, a takvu vodu nazivamo metabolička voda. Svaka živa stanica sadrži slobodnu ili vezanu vodu. Za održavanje života bitno je da se količina vode održava u određenim granicama. Vodu organizam dobiva hranom razgrađujući nutrijente koji daju energiju, te unosom tekućina (voda). Niti jedan drugi nutrijent nije uključen u tako mnogo različitih funkcija organizma kao voda. Pri manjim gubicima vode u organizmu javljaju se smetnje, a veći gubitak može izazivati smrt. Tjelesnu tekućinu organizam može gubiti mnogo više nego je to uobičajeno, primjerice kod intenzivnog kretanja, u okolini sa visokom temperaturom, pri bolesnim stanjima koja uključuju vrućicu, povraćanje ili proljev, stanjima gubitka krvi... Pojavom žeđi, tijelo već ima potrebu za tekućinom, znači da je došlo do pomicanja ravnoteže tjelesnih tekućina, odnosno određenog gubitka vode, koji se treba što prije nadoknaditi. Za razliku od ljudi, životinje lakše reguliraju zadržavanje tekućine u organizmu, što im olakšava preživljavanje u prirodi. Iz tog razloga, vjerojatno i Vaš ljubimac dobiva dovoljno vode. Radi vlastite evidencije i kao mehanizam za utvrđivanje uzima li i u kojoj količini ljubimac vodu tijekom noći ili kada nije pod Vašim nadzorom, možete koristiti pojilicu na koju je moguće označiti točnu količinu vode koju ste i ostavili ljubimcu na raspolaganje. Tako je moguće i kontrolirati dnevni unos vode u organizam.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam kunića starog 7 mjeseci. Prije par dana sam primjetio da joj je krzno opalo na lijevom boku u prečniku od 3 cm. A danas sam primjetio da ima po jednu ranicu, otprilike na istom mjestu, iste veličine, na zadnjim šapama. Ranice ne krvare, već izgledaju kao ogrebotine, a na mjestu na kome je opalo krzno, koža je čista, bez ikakvih fleka, i počele su da rastu nove dlake. Pošto nisam upućen kako se odvija linjanje kod kunića, molim vas da mi objasnite o čemu se radi i da li treba da nešto preduzmem.Pozdrav i unaprijed hvala! Dejan O: Ispadanje dlake može kod kunića biti različitog porijekla. Budući ste naveli kako je koža kod Vašeg ljubimca nepromijenjena te kako na mjestima navedenih promjena već izrasta nova dlaka, najvjerojatnije je riječ o linjanju. Više o tome možete pročitati u odgovorima mojih kolegica Kunić i gubitak dlake (linjanje) te Linjanje ili kožna bolest kod kunića? U slučaju da se uz okrugla područja bez dlake javi i perutanje odnosno ljuskanje kože, mogli bismo posumnjati i na gljivičnu infekciju, o kojoj sam više pisala u ranijem odgovoru Područja bez dlake na krznu kunića - sumnja na gljivičnu infekciju. Od ostalih uzroka u obzir mogu doći paraziti (buhe, šuga..), alergije, bakterijske infekcije, urin (nadraživanje kože), trudnoća ili lažna trudnoća (čupkanje krzna), hormonski poremećaj (štitnjača), pretjerano uređivanje (npr.iz dosade) ili nedostatna prehrana. Točna dijagnoza postavlja se isključivo detaljnim kliničkim pregledom pa u slučaju da primjetite još neke promjene na koži (kraste, ljuskanje, crvenilo) ili da se područja bez dlake znatno prošire onda svakako preporučam posjet veterinaru. Do tada savjetujem da kuniću osigurate što kvalitetniju prehranu, raznovrsno svježe povrće, sijeno po volji te uvijek dostupnu svježu vodu. Također, svakodnevno uređivanje i iščetkavanje otpale dlake olakšat će i pomoći kuniću u smanjenju nelagode tijekom procesa linjanja.