Pitajte veterinara

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam pitanje o odabiru pravog štenca za obitelj. Spremni smo dati bilo koliko novaca, sav svoj trud i ljubav za novo štene, malog psa. Živimo u trokatnici, samo jedan kat je naš i dosta je velik za malog psa. Pas bi imalo svoj mir u bilo koje doba dana, naravno s nadzorom. U našoj kući živi četvero djece, ali s najmlađima (starima 5 i 2 godine)  bi bio u kontaktu samo nakratko vikendom. Već imamo velikog psa ovčara vani u dvorištu, koji vrijedno i poslušno čuva kuću, ali htjeli bismo i jednog malog za u kuću. Znači, treba nam pas male rase, dlaka nije problem, da voli djecu i lako se nauči poslušnosti. Možete li mi predložiti par malih pasmina? Tražeći nalazim uvijek iste pasmine (maltezer, pekinezer i jork). GloriaO: Pošto udvorištu već imate odraslog psa, a u kući dvoje male djece, predložit ću pasmine malih pasa koji su vrlo socijalizirani, brzo uče, dobro se uklapaju u obitelj, druželjubivi su te nisu agresivni prema ljudima i drugim psima.Chihuahua (čivava)Potječe iz Meksika i ubraja se u najmanje pse. Visine je 15-20 cm, težine 2-3 kg, a prosječna životna dob im je do 14 godina. Postoje kratkodlaki i dugodlaki primjerci. Vrlo su živahni, okretni, a s obzirom na veličinu mogu biti plašljivi u prisutnosti drugih pasa. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje i ovdje.Škotski terijerImpozantan mali pas, jak, miran i staložen, mišićave građe, neovisan i odličan čuvar. Služio je za lov na štakore i lisice. Visok je između 25-28 cm, težine do 10 kg, a živi oko 14 god. Dlaka mu je oštra, gusta, kruta, s mekom poddlakom. Uglavnom je crne boje, a može biti pšenično žuti ili tigrasti. Zapadnoškotski bijeli terijer (West Highland White Terrier)Vrlo je privržen i odan, živahan, voli ljude, a posebno djecu i dobar je čuvar. Visok je 25-28 cm, težine 7-10 kg, a životni vijek mu je oko 14 god. Bijele je boje. Dlaka je duga, oštra i potrebno ju je redovito četkati. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje i ovdje.Lhasa ApsoUbraja se u skupinu minijaturnih terijera, a potječe iz Tibeta, gdje su i uzgojeni u budističkom hramu. Vesele je naravi, ponaša se zaštitnički prema obitelji i nepovjerljiv je prema strancima. Naraste do 28 cm visine, teži 6-7 kg, a prosječna životna dob mu je 12-14 godina. Karakteristična je duga dlaka koja pada preko cijelog lica, a na tijelu dopire do tla i zahtjeva redovito četkanje. Više o ovoj pasmini možete pročitati ovdje.Francuski buldogVrlo je temperamentan, snažne, mišićave građe, brz, uvijek u pokretu, odvažan i vrlo privržan vlasniku. Visine su između 24-34 cm, težine 8-12 kg. Dlaka je mekana, glatka, sjajna, gusta i prilegla uz tijelo. Boje su obično tigraste ili s bijelim mrljama. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje.Jack Russel terijerNeustrašiv, zaigran, odan obitelji, hrabar lovac, neustrašiv čuvar u manjim prostorima i traži redovito kretanje. Naraste do 26 cm, teži 4-7 kg, a očekivana životna dob mu je 13-14 god. Može biti kratkodlaki i oštrodlaki, s čvrstom i gustom dlakom. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje i ovdje.Patuljasti njemački špicJak, srčan, odan, idealan za društvo. Naraste 22-28 cm, teži 2-3 kg, a očekivana životna dob mu je oko 15 godina. Poddlaka je gusta i duga, a ravna gornja dlaka bujna i kitnjasta. Dlaka može biti bijela, crna, smeđa, narančasta i siva, a mora se redovito četkati i održavati. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje.MopsVrlo je uporan, tvrdoglav, odlučan i odan svojoj obitelji, a posebno djeci. Potječe iz Kine i služio je kao pratnja budističkim svećenicima. Naraste od 25-28 cm. Tijelo mu je snažno i zbijeno i teži 6-8 kg, a očekivana životna dob mu je 13-15 godina. Dlaka je ravna, kratka i mekana. Može biti crna, srebrna ili žuto smeđa. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje.Kavlirski španijel kralja Charlesa (Cavalier King Charles Spaniel)Vrlo simpatičan, blag i osjaćajan pas, skladne građe tijela. Potječe iz Velike Britanije. Naraste do 33 cm, teži od 5-8 kg, a očekivana životna dob mu je 9-14 godina. Dlaka je duga, svilena, lagano valovita te crna, crvena ili trobojna. Deatljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje i ovdje.BišonVrlo veseo i prilagodljiv pas, atraktivnog izgleda. Dobro se slaže sa strancima i drugim životinjama. Visok je 23-29 cm, teži 3-6 kg, a očekivana životna dob mu je oko 15 godina. Gornji sloj dlake je kovrčav, a poddlaka je gusta i mekana, bijele boje i iziskuje redovito četkanje.Shih-tzu (Ši-cu)Potječe iz Kine i vrlo je popularan pas za društvo jer je otvoren, pun povjerenja, prijateljski se ponaša prema okolini, a vrlo je osjećajan prema obitelji. Naraste do 27 cm, težine 5-7 kg, a očekivani životni vijek mu je 12-14 godina. Dlaka je ravna, gusta, duga i zahtjeva redovito četkanje. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje i ovdje.Patuljasti pudlPrivržan pas, dobre naravi, zaigran, ali može biti i posesivan prema vlasniku. Visok je 20-25 cm, teži 6-8 kg, a životna dob 14-16 godina. Pudli ne otpada dlaka, tj. ne linja se pa ih treba redovito šišati,  ali su popularni za obitelji gdje su članovi alergični na životinjsku dlaku. Dlaka je duga, gusta, može se oblikovati i šišati na razne načine. Detaljnije informacije o ovoj pasmini možete pročitati ovdje.Nadam se da ćete među ovim pasminama pronaći ljubimca koji će po temprtamentu i karakteristikama odgovarati Vama i ukućanima. Nisam spomenula pasmine koje ste Vi naveli jer ste se o njima, pretpostavljam, već informirali.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Štovani, već sam vam se obraćala za pomoć, no moji problemi s psom traju već mjesec dana. Psu je pretragom krvi ustanovljeno zatajenje bubrega, imao je 4 puta povećane pokazatelje zatajenja/oštećenja. Tjedan dana je primao Cefadroksil (nije htio jesti i povraćao je bio je tjedan dana na infuziji), kako bi nakon tjedan dana počeo ponovno povraćati i odbijati hranu, zatim smo mu još tri dana davali antibiotik Endroksil ili tako nešto, bilo bi sve dobro dok ga je primao, no onda ponovno problemi, mokri pod sobom, non stop liže bubrege, spava previjen, to je jednostavno grozno. Sada je ok, ali mu mokraća pobjegne svako drugi dan pod njega, jede, ali ne s veseljem kao prije (dajemo mu samo lešo meso  s  Impaktine praškom). Sve nas je to financijski jako iscrpilo, veterinar je razmišljao o nekakvoj pretrazi na bakteriju jer dok pije antibiotike mu je super, a poslije ne. Da li postoji mogućnost da njemu možda zbog prejake upale traba još jedna doza ili uistinu nije to to? Ako mi možete pomoći, bila bi vam zahvalna. Pas ima 3 godine, do sada hiperaktivan mješanac.MarinaO: Bubrežnim zatajenjem ukratko smatramo stanje u kojem bubrezi nisu u stanju filtrirati štetne produkte iz krvi. To je teško  bolesno stanje koje iziskuje obimnu terapiju i veliko strpljenje vlasnika kućnog ljubimca. Provođenje liječenja ovisi o tome da li se radi o akutnom ili kroničnom obliku bolesti, kao i o individualnim specifičnostima bolesne životinje. Kronični oblik najčešće pogađa starije pse i, u svom temelju, to je prolongirani i progresivni gubitak funkcionalnog tkiva bubrega. Akutni oblik nastaje kada su bubrezi izloženi nagloj i jakoj noksi, npr. teški metali, aminoglikozidni antibiotici, bakterijski endokarditis, hemoglobinurija, mioglobinurija, hiperkalcemija i dr.Rani klinički znaci zatajenja bubrega su povećana konzumacija vode i povećano stvaranje mokraće, a kod uznapredovale bolesti: gubitak apetita, depresija, povraćanje, proljev, veoma neugodan zadah, ulceracije u usnoj šupljini. Provođenje liječenja uvjetno se može podijeliti u dvije faze. U prvoj fazi važno je "pokrenuti" bubrege i to velikom količinom infuzijske tekućine, koja bi trebala "ispirati" bubrege i potaknuti funkciju bubrežnih stanica, važna je i adekvatna prehrana. Osim toga, daju se lijekovi za kontrolu povraćanja i proljeva, kao i drugi lijekovi, ovisno o tome da li je poznat uzrok zatajenja. Ova prva faza u terapiji bubrežnog zatajenja ima nekoliko mogućih ishoda:  prva mogućnost je povratak bubrega u funkciju u toku nekoliko tjedana ili više mjeseci; druga mogućnost je da bubrezi funkcioniraju samo u vrijeme provođenja terapije, a kada terapija prestane, bubrezi ponovo gube funkciju; treća mogućnost je da je bubrežna funkcija nepovratno izgubljena.Druga faza u provođenju liječenja je koncentrirana na održavanje rada bubrega koliko god je to moguće duže.U tom smislu, veoma važno je provođenje adekvatne dijete koja je bazirana na niskoj razini proteina i fosfora. Redovne kontrole krvi su neophodne, osobito s obzirom na razinu fosfora jer njegove visoke koncentracije će izazvati letargiju i gubitak apetita te brže propadanje preostalog bubrežnog tkiva. Indicirana je zamjena za eritropoetin, hormon koji proizvode bubrezi, a koji stimulira produkciju eritrocita. Upravo zbog nedostatka eritropoetina, životinje s bubrežnim zatajenjem često budu anemične. Daljnje mjere ovise o dominantnim znacima. Često posjećivanje i suradnja sa veterinarom su od prvorazredne važnosti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mogu li psi i mačke oboliti od virusa H1N1? Kako spriječiti širenje zaraze s oboljelih ukućana na kućne ljubimce i što poduzeti ako oni obole? Hvala, SnježanaO: Pojava i širenje H1N1 gripe (humani oblik "svinjske gripe") ne samo da uzrokuje strah kod ljudi i njihovih bližnjih, nego postavlja pitanje o njegovoj mogućnosti širenja i na kućne ljubimce. Ovdje bi trebalo odmah naglasiti da do danas, a sve prema ekspertima i stručnjacima na području zaraznih bolesti, nije potvrđen prijenos uzročnika s ljudi na pse ili mačke, odnosno, s psa i mačke na ljude. Naravno, to ne isključuje mogućnost da se te činjenice u bližoj ili daljoj budućnosti ne promjene. Stoga, potrebno bi bilo pridržavati se svih mjera sanitacije i osobne higijene, pogotovo u slučajevima ovog oboljenja kod ljudi, ali i svih drugih oboljenja ljudi.Virusi koji uzrokuju influenzu pripadaju porodici Orthomyxoviridae. Postoje tri tipa influenza virusa: tip A, tip B i tip C. Tip A virusi su utvrđeni kod ljudi i različitih vrsta životinja te su posebnim oznakama specifični za svaku vrstu. Tip B i tip C virusi cirkuliraju prvenstveno među ljudima.Psi i mačke imaju svoje "verzije" influenza virusa. Influenza pasa je bolest uzrokovana virusom tip A H3N8 influenza virusa, a kod mačaka je uzročnik tip A H5N1 influenza virus.Prošli mjesec (10/2009 godine) je u SAD-u, savezna država Iowa, utvrđen jedan slučaj pojave virusa H1N1 kod mačke stare 13. godina. To je prvi slučaj ovakve vrste u svijetu te još uvijek predstavlja predmet istraživanja.Do danas ASPCA (American Society for the Prevention of Cruelty to Animals) negira pojavu ovog uzročnika kod kućnih ljubimca. Međutim, isto udruženje naglašava da do danas nisu utvrđeni slučajevi kod pasa i mačaka, što čini ovu skupinu nisko rizičnom.Također, Američko veterinarsko udruženje (American Veterinary Medical Association) tvrdi da do danas nisu potvrđeni slučajevi H1N1 virusa "svinjske gripe" kod kućnih ljubimaca. Međutim, isto udruženje ne potvrđuje da se uzročnik prenosi isključivo između ljudi.U isto vrijeme, predstavnici američkog centra za kontrolu bolesti i njihovu prevenciju ne navode mogućnost prijenosa ovog uzročnika na kućne ljubimce.U svakom slučaju, do daljnjih informacija od strane državnih ustanova ili veterinarskih agencija, savjetuju se vlasnici kućnih ljubimaca da se pridržavaju svih mjera o držanju ljubimaca i održavanju njihova zdravlja i kvalitete života kao i do sada. Kao i uvijek, ako primijetite da je Vaš ljubimac bolestan ili pokazuje neke od znakova poremećaja zdravlja, obratite se svom veterinaru. Ist će biti u mogućnosti utvrditi njegovo zdravstveno stanje te Vas dalje, u skladu s postavljenom dijagnozom, savjetovati.U svrhu prevencije širenja ovog uzročnika koriste se sve mjere koje i savjetuje Hrvatski zavod za javno zdravstvo - Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti, a sve u skladu s naputcima i savjetima Europskog centra za nadzor nad zaraznim bolestima (ECDC). One podrazumijevaju pridržavanje pravila prilikom kihanja i kašljanja ljudi, održavanje higijene i reduciranje kontakta bolesnih ljudi s drugim ljudima i životinjama, održavanje higijene prostora u kojem se živi,... Više korisnih savjeta možete pronaći  na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Našao sam psa za kojeg mislim da je šarplaninac ili ukrižan s tornjakom. Na koji način mogu provjeriti da li je to ta rasa psa i šta treba da uradim da bude kako treba zdravo, da napreduje itd.? I kako da znam koliko mu je mjeseci, pošto je malo štene, žensko je. Unapred hvala, SinišaO: Ne postoji metoda ili način kako bi razlučili o kojim se križanim pasminama radi odnosno koje će osobine i izgled štene "povući" od svojih roditelja i da li su majčini geni jači te štenad više sliči njoj.Ponekad prvo leglo kuje, ako se parila s drugom pasminom, uglavnom poprimi izgled i karakteristike mame kuje. Čak i dugogodišnji uzgajivači, kada žele nabaviti novog psa za svoju uzgajivačnicu, biraju mlade pse tek kada navrše šest mjeseci jer se tada ispoljavaju pozitivne ili negativne osobine vezano uz određenu pasminu. Svoje štene odvedite na pregled kod veterinara, koji će poslije pregleda ustanoviti približnu starost (po izgledu mliječnih zuba, istrošenost, izbijanje stalnih zubiju) i pasminu prema vanjskim vidljivim znakovima (veličina šape, dužina bedrene kosti, dužina glave, položaj ušiju, boja dlake). Ako je štene približno staro oko dva mjeseca, mora se započeti s čišćenjem od crijevnih parazita, a nakon 5-7 dana potom štene treba dobiti prvu vakcinu, odnsono biti cijepljeno protiv psećih zaraznih bolesti. Slijedi revakcinacija za četiri tjedna te čipiranje (obavezno za svakog mladog psa nakon navršena tri mjeseca) i cijepljenje protiv bjesnoće. Prema Vašim navodima najvjerojatnije se radi o psu velike pasmine (križanac tornjaka i šarplaninca) te bi bilo poželjno da ga hranite gotovom suhom hranom za štenad velikih pasmina u rastu. Kod odrastanja velikih pasmina mora se paziti na odnos vitamina i minerala u obroku, udio bjelančevina, masti i ugljikohidrata, na postepeni rast i povećanje tjelesne težine (koja mora biti u razmjeru s rastom kostiju u duljinu) i formiranju zglobova da ne bi došlo do prevelikog opterećenja i posljedične šepavosti. Velike pasmine u periodu rasta mogu imati i probleme vezane uz probavu (kašasta stolica), a uzrok je duljina probave (crijeva) i formiranje "dobre flore" unutar istih. Izbalansiranom gotovom hranom za rast velikih pasmina trebali biste Vašu ljubimicu hraniti barem do 12 ili 15 mjeseci starosti.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Vidjela sam da ste iimali dosta upita i puno odgovarali na ovu temu, ali mislim da je ipak možda ovo drugačija situacija pa Vas ipak molim za odgovor. Prije tjedan dana moj pas je završio s antibiotskom terapijom, koja je trajala 10 dana, jer je imao razrezotinu koju je trebalo zašiti. Od tada je bezvoljan, što tumačim skoro svakodnevnim odlascima veterinaru u roku od 14 dana. No, unazad 4 dana ima proljev (kontrolirani, svijetlo smeđi, bez krvi) i ponaša se kao da ga boli anus, budući da teško sjeda i kada ga brišem nakon izlaska cvili na dodir bilo gdje oko anusa, uključujući i leđa iznad anusa. Da li to može biti samo posljedica proljeva? Pisali ste o bakterijskim infekcijama, ali obzirom da je 10 dana bio na antibioticimaSynulox, možda to ipak nije u pitanju. Zanima me da li postoji neki lijek ili pripravak koji mu ja mogu dati, budući je 10-ak dana redovito bio kod veterinara i odlazak kod veterinara mu stvarno stvara šok, a taman je počeo biti veseliji. Inače, apetit mu se nije promijenio. Star je 3 i pol godine. Hvala puno, VinkaO: Na osnovu simptoma koje ste opisali kod Vašeg ljubimca, moglo bi se raditi o nekoliko uzroka pa ću pokušati opisati neke od njih.Pošto je Vaš pas bio tretiran antibiotskom terapijom, to bi mogao biti prvi razlog proljeva. Poznato je da antibiotici uništavaju crijevnu mikrofloru. Da da bi se to izbjeglo, daju se probiotici, kao što je Diarsanyl pasta, Florentero pasta i tablete, Canizime prah, Floryboost pasta. Svi ti pripravci lako se apliciraju i primjenjuju se oko 5 dana. Životinja bi trebala promjeniti i ishranu. Hrana mora biti lako probavljiva, raspoređena u manje, ali češće obroke (npr. kuhano pileće ili pureće meso, kuhana riža i rižina sluz). Uz to se daje i medicinska hrana u varijanti "Intestinal" za poremećenu probavu (Royal Canin, Hill's, Eukanuba...). Preporuča se da pas jede prvih 2-3 dana intestinal konzerve jer su lakše probavljive, a kasnije može jesti i suhu intestinal hranu.Sljedeći uzrok proljeva može biti upala tankog ili debelog crijeva. Razlog su specifične bakterijske ili virusne infekcije crijeva, otrovanja (pesticidi, insekticidi, otrovi za štakore, svi mineralni i biljni otrovi). Ali ove bolesti obično, uz proljev, prate i teški opći simptomi (povišena temperatura, ubrzano bilo i disanje, nečiste sluznice). Kod Vašeg ljubimca u obzir može doći i upala rektuma. Obično se javlja kao samostalna bolest, ali može biti posljedica bolesti drugih organa (želudac tanko i debelo crijevo), dugotrajni proljevi, česte rektalne pretrage ili parazitarne infekcije. Tada je sluznica rektuma natečena, bolna na opip, može se pojaviti sluz sa ili bez primjese krvi.Napisali ste da je Vaš ljubimac veseo i ima uredan apetit pa mu, za početak, možete ponuditi medicinsku hranu i probiotik.Ako se stanje ne popravi kroz 4-5 dana, savjetujem Vam da ipak potražite pomoć veterinara.  Naime, dugotrajni proljev može prouzročiti dehidraciju organizma, elektrolitsku neuravnoteženost i gubitak bjelančevina, što može pogoršati kliničku sliku.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U posljednja tri dana naš pas ujutro dobije nekakav kratkotrajni napadaj, kao da ne može do zraka, slično kao napadaj astme kod ljudi. To se događa samo ujutro te traje minutu-dvije, a tijekom dana ništa. Zanimljivo je i to da zrak pokušava uvući kroz nos tijekom napadaja te se ukoči, ali čini mi se da je to više od panike. Inače, radi se o labradoru starom 10 mjeseci, vrlo razigranom i koji je takav i dalje, jako pohlepan pri hranjenju te mu se zna dogoditi s vremena na vrijeme da povrati jedan dio obroka. Krokete guta bez da ih žvače pa ih ponekad takve i povrati. Do sada je imao probleme s alergijom koje smo uspješno izlječili antibioticima, a radilo se crvenilu kože s gubitkom dlaka oko spolnog organa, gdje se stalno lizao.Također, napominjem da živi s nama u stanu. Molim Vas da mi odgovorite da li je moguće da se radi o astmi kod psa ili je ipak nekakva alergija? Unaprijed zahvalan, MarioO: Dispneja ili otežano disanje ponekad može ukazivati na ozbiljan znak poremećaja zdravlja. Njegovi uzroci se mogu nalaziti u zatajenju srca, teškim slučajevima astme, alergijskim reakcijama, bronhitisu, upali pluća, paralizi ili opstrukciji dušnika, ... U svakom slučaju, mnoštvo različitih uzroka, govori o važnosti pregleda od strane veterinara i postavljanja dijagnoze.I u kućnih ljubimaca se također može javiti astma. U takvom slučaju, psi mogu ostati bez daha već i nakon malog napora, kao što je penjanje uz stepenice ili naglo podizanje iz ležećeg položaja. Tijekom napada astme vidi se borba za zrakom. Još se sa sigurnošću ne zna točno što uzrokuje astmu, ali se smatra kako nastaje uslijed alergijske reakcije na tvari poput peludi, parfema, prašine i slično, što uzrokuje upalu gornjih dišnih prohoda te oteknuće istih, tako da je reduciran protok kisika do pluća.Također, mogli bi se izdvojiti i neki od drugih poremećaja u disanju, kao što su strana tijela u nosu, upala grkljana, upala pluća, alergijska reakcija,...Kod prisustva stranog tijela, stalni podražaj na sluznicu uzrokuje pojavu dišnih poremećaja. Naime, ta strana nosa, u kojoj se nalazi strano tijelo, je začepljena, disanje i njušenje je otežano, a sve to skupa može dovesti do dublje infekcije pa i do sepse.Upala pluća najčešće je nastavak upale grkljana i dušnika. Naravno, uzročnici  mogu doći u pluća i izravnim udisanjem zagađenog zraka ili hematogeno (krvlju) iz bilo kojeg drugog organa. Posljedično, smanjena je površina tkiva u kojem se izmjenjuju plinovi iz zraka i krvi što posljedično dovodi do poremećaja u normalnom disanju. Samo disanje je otežano, kašalj bolan i tih te je opće stanje organizma uvijek slabo (povišena temperatura, smanjen apetit...).Zbog svega gore navedenog, savjetujem Vam da svog ljubimca odvedete kod veterinara koji će nakon pregleda ljubimca biti u mogućnosti odrediti njegov zdravstveni status te Vas, u skladu s njim, dalje savjetovati.Za to vrijeme, izbjegavajte svome psu davati za piće prehladnu vodu ili hranu direktno iz hladnjaka. Također, razmislite i o prelasku na neku od hrana s većim zrncima, kako biste spriječili samo gutanje zrnaca bez prethodnog žvakanja te posljedično povraćanje sadržaja želuca.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženku westija, stara je 4 godine i primjetila sam da joj krulji u želucu. 28.8.2009. je rodila štence carskim rezom. Sve je bilo u redu do sada, kada sam primjetila da joj krulji u želucu, kao da je gladna. To jutro je sve pojela, čak dvije zdjelice od moguće jedne. Inače, štenci su zdravi, dobro jedu, zaigrani su. Unaprijed hvala, LillyO: Takvu mišićnu aktivnost nazivamo peristaltika. Peristaltički valovi su rezultat ritmičnih fluktuacija električnog potencijala u glatkim mišićnim stanicama. Te fluktuacije nazivamo bazičnim električnim ritmom (BER), a on je rezultat inherentne aktivnosti crijevnog živčanog sustava. BER uzrokuje rimične kontrakcije želuca i crijeva, frekvencije 3 do 12 puta u minuti. Na sličan način, samo brže, kontrahira se srčani mišić. Vegetativni živčani sustav (parasimpatikus koji ubrzava i simpatikus koji usporava prolaz hrane) i hormoni (primjerice motilin) mogu utjecati na BER. U prisutstvu hrane peristaltička aktivnost se povećava, ali ona također raste i nakon što su želudac i crijeva prazni oko dva sata. Naime, u stijenci želuca postoje osjetni receptori koji reagiraju na odsustvo hrane te izazivaju refleksno generiranje valova električne aktivnosti, (nazvanih migrirajući mioelektrični kompleks, MMCs) u crijevnom živčanom sustavu. MMCs putuju kroz želudac i crijeva te izazivaju tzv. kontrakcije zbog gladi, koje mi čujemo kao kruljenje. Kontrakcije njima izazvane čiste želudac i crijeva od ostataka hrane, bakterija i mukoze (zaštitnog sloja koji luče stanice želučane i crijevne stijenke) te ujedno sprječavaju akumuliranje. Kontrakcije obično traju 10 do 20 min, a ponavljaju se ciklički, svakih sat-dva, sve dok životinja nešto ne pojede. Nakon obroka, MMCs e smanjuje pa slabe i kontrakcije za koje je on odgovoran.O kruljenju u želucu kod pasa pisale su i moje kolegice mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje i Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Niste mi naveli kakva je stolica Vaše ljubimice, koliko puta na dan ju hranite te, da li ste ju čistili od parazita te da li joj je i inače dobar apetit. U svakom slučaju, zbog mogućnosti da se radi o bakterijama u probavi ili o crijevnim parazitima, preporučujem  Vam da ljubimicu očistite od crijevnih parazita (ukoliko to već niste učinili) ili da napravite koprološku pretragu kako biste bili sigurni.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam newfoundlandera starog 4 mjeseca. Informirala sam se dosta o pasmini i dobila savjet da ne bi smjeli jesti sa iz zdjelice na podu, nego bi zdjelica trebala biti uzvišena barem do visine prednjih nogu. Je li to istina? Bih li trebala to primjenjivati na svome psu?Zahvaljujem, KarlaO: Činjenica koju ste naveli je točna. Naime, newfoundland pasmina pasa izrazito je visoka u grebenu pa se naročito za njih savjetuje odizanje posuda za hranu i vodu od podloge.Također, isto je primjenjivo i za većinu ostalih pasa velikih pasmina.Psi vjerojatno provode više vremena uz posude za hranu i vodu, nego s bilo kojim drugim stvarima. Stoga bi i njihove posude za hranu i vodu trebale biti birane pomnije, osim samo po dizajnu i boji , s obzirom da neke njihove karakteristike mogu rezultirati zdravstvenim problemima. Često se smatra kako je izbor posude jednako važan kao i izbor hrane za psa.Kod odabira posude za hranu i vodu treba pripaziti na sljedeće: ravno široko dno prevenira prevrtanje posuda i prolijevanje sadržaja, dno obrubljeno gumom spriječava klizanje po podu, materijali koji su otporni na visoke temperature u perilici suđa omogućuju uništavanje bakterija i drugih mikroorganizama te izgled koji omogućava lako održavanje i čišćenje, a u slučaju da imate ljubimca s dugim i spuštenim ušima, treba birati veličinu i oblik posude koja neće dozvoliti da mu uši padaju u posudu.Ukoliko su u kućanstvu dva ili više pasa, svaki bi pas trebao imati svoj set posuda za hranu i vodu kako ne bi dolazilo do kompeticije i posljedično gladovanja. Zatim, svaki pas treba imati jednu posudu za hranu, a drugu za vodu, u svrhu boljih higijenskih uvjeta.Odabir posude prvenstveno ovisi o pasmini i temperamentu psa. Naime, plastične posude dolaze u raznim bojama, lagane su, nisu lako lomljive i ekonomične su, no nisu primjerene za one pse koji žvaču svoje posude za hranu jer odgrizeni dio mogu progutati. Kod takvih pasa bolji su odabir posude od nehrđajućeg čelika, keramičke ili porculanske, a ujedno su i lakše za održavanje higijene.Što se tiče pasmina pasa, male, plitke posude najprikladnije su za pse malih pasmina. Većim pasminama više odgovaraju široke i duboke posude. Isto tako, psi velikih pasmina pasa izrazito su visoki u grebenu pa se naročito za njih savjetuje odizanje posuda za hranu i vodu od podloge. To se prvenstveno preporučuje zbog položaja psa dok uzima hranu ili vodu. Naime, medicinska istraživanja su pokazala kako je podobnije izbjegavati snižavanje glave pasa velikih pasmina dok uzimaju hranu ili vodu jer je tada glava u nižoj razini od želuca, što otežava samo uzimanje hrane, ali i probavu. Zatim, sama činjenica njihova delikatnog rasta koštano-zglobnog sustava iziskuje olakšavanje pojedinih segmenata rasta i razvoja takvog ljubimca, kao što je , primjerice, olakšavanje uzimanja hrane i vode. Također, na ovaj način se smanjuje mogućnost prevrtanja posuda te time bolje održava higijena prostora u kojem pas boravi.U Pet centru možete pronaći posude sa stalkom ili poseban nastavak koji služi kao držač posuda, a koji se učvrsti na neku rešetkastu podlogu.U svakom slučaju, vodite računa da se svakodnevno održava higijena posuda za hranu i vodu te da pas ima uvijek svježu vodu za piće.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo pinča starog 1 godinu i 8 mjeseci. Unazad par mjeseci se stalno češe - gricka butinu ili nogom češe njušku. S jedne i druge strane njuške mu je koža nadražena pa ju mažemo maslinovim uljem. Napravili smo test kože koji je negativan. Probali mijenjati hranu, ali ništa ne pomaže. Čistili smo prošli tjedan analke, ali on se i dalje češe. Šta da radimo? Unaprijed hvala, TanjaO: Svrbež kože i ispadanje dlake najčešće su pojave koje ukazuju na bolesti kože. Svrbež (pruritus) kože parastetički je osjet na površini tijela, koji nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja. Od posebnog je značenja kao simptom kožnih bolesti. U tom slučaju svrbež redovito prate promjenena koži.Već prema stupnju, svrbež kože se očituje češanjem, lizanjem, gickanjem, općim nemirom i drugim simptomima. Noću je uglavnom jače izražen. Kada je svrbež neznatan, pa se spontano i ne očituje, može se izazvati tako da životinju lagano počešemo rukom, štapićem ili kojim drugim prikladnim pregledom i to na mjestima gdje je koža promijenjena ili gdje se može očekivati da postoji svrbež. Pritom životinja pokazuje znakove ugodnosti, naslanja se na ruku, umiri se, oblizuje.Od češanja, ako je svrbež jak, na koži ostaju tragovi u vidu prorijeđene i izlomljene dlake, ogrebotina i drugih promjena. Svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija.Svrbež kože javlja se i neovisno o kožnim bolestima. U tom slučaju, iako postoji svrbež, na koži nema promjena izuzev onih što nastaju kao posljedica češanja. Takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora.Svrbež je katkad posljedica hormonalnih poremećaja izlučivanja autotoksičnih tvari i kod bolesti jetre i bubrega, alergijske preosjetljivosti, promjena u sastavu krvi ili želučano-crijevnih bolesti.O dijagnosticiranju uzroka svrbeža opširno sam pisala ovdje.Vrlo je važno i pravilna dijagnoza te terapija upaljenih ili stalno punih analnih vrećica, o čemu možete pročitati ovdje.Najvažnije je da ste dosljedni u hranjenju ljubimca hipoalergenim hranama i da pratite da pas ne pojede nešto sa strane te da ga pratite kako reagira u pojedinim situacijama (da li se svrbež javlja više npr. nakon posjeta nekoj livadi ili ležanja na određenom materijalu, izbacivanja određene vrste mesa iz hrane...).

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam maltezera, oči mu ispiremo mlakom vodom ili kamilicom. Primjetila sam zadnja dva dana crvenilo oko lijevog oka, tj. oko ruba oka. Desno oko mu je normalne smećkaste boje. Da li to znači neku upalu ili nešto? Koje kapi da kupim za njegu očiju i da se smanji crvenilo?Hvala i pozdrav od maltezera, DorisO: Iritacija je reakcija konjuktiva na neke  štetne faktore. Uklanjanjem iritativnog faktora prestaje i reakcija sluznice. Dugotrajna iritacija, međutim, može dovesti do trajne reakcije sluznice pa onda govorimo o kroničnoj upali. Iritaciju izazivaju različiti fizički i kemijski agensi, kao što su prašina, vjetar, hladnoća, oštri mirisi, prejako i neprikladno svjetlo, različita isparavanja, trljanje oka, itd.Iritirano oko se crveni, suzi ili svrbi. Iritacija konjunktive se ne liječi, nego se moraju izbjeći ili umanjiti iritativni faktori.Konjuktivitis je vrlo čest problem koji se javlja kod pasa. Sluznica oka koja prijanja uz rožnicu može se nadražiti. Sluznica oka proizvodi sluz koja se prevlači preko rožnice, čisti je i čuva, a sadrži i antibakterijska svojstva. Uzroci iritacije sluznice mogu biti različiti, a stanje koje izazovu naziva se konjuktivitis. Do njega može doći uslijed prisutnosti stranih tijela u oku (prašina, prljavština...), virusa koji izazivaju suhoću sluznice ili naglog porasta bakterija u oku. Terapija ovisi o uzroku, a najčešće se kod akutnog konjuktivitisa tretira antibioticima kao i većina upala. Kod kroničnog konjuktivitisa simptomi su blaži (crvenilo i umjereno naoticanje sluznice), a uz preporuku veterinara i odgovarajuće kapi za oči može ga se držati pod kontrolom.Blefaritis je očna bolest obilježena upalom očnih kapaka, najčešće njihova ruba. Blefaritis se može manifestirati crvenilom oka, svrbežom te bolnim nadražajem jednog ili oba kapka. Zbog sličnosti simptomatologije, blefaritis se često zabunom proglašava konjuktivitisom. Temeljni princip u liječenju blefaritisa jest pažljiva i adekvatna higijena ruba vjeđe.Oko je osjetljiv organ, što znači da i mala upala može dovesti od ozbiljnih stanja i posljedica pa svakakao preporučujem da odete veterinaru kako bi se utvrdila točna dijagnoza i prema tome provela terapija.Korisne informacije o higijeni i njezi oka kod maltezera možete pročitati ovdje i ovdje.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije nekoliko dana na ulici sam pronašlo predivno štene, staro oko mjesec. Mamu mu je udario auto pa sa ga zato uzela sebi na skrb. Moje se iskustvo sa psima uglavnom ograničava na odrasle pse, o štencima znam jako malo. Očišćeno je od unutarnjih parazita, kojih je bilo mnogo, ali i dalje ima proljev žute boje. Inače je veselo, igra se i spava. Dajem mu pileće bijelo meso skroz usitnjeno, kozje mlijeko i jogurt, jaje. Htio je piti i malo supice. Ono što mene brine, iako ga nigdje na izvodim van, jesu zarazne bolesti. Naime, ja volontiram sa psima, odnosno u njihovom zbrinjavanju, pa se plašim da nisam slučajno prenosnik nekih virusa. Hvala, JasnaO: Vaša briga je opravdana, naime štenci mogu oboljeti od više zaraznih bolesti. Neke bolesti im možete Vi lako prenijeti, a za neke je obično potreban izravan kontakt sa bolesnom životinjom, ali nikad ne treba zanemariti opasnost od neizravnog prijenosa.Štenećak je bolest koju poznaje svaki vlasnik psa. Mogu oboljeti štenci stari nekoliko mjeseci, ali i stariji psi. Uzročnik bolesti je kontagiozni virus koji se prenosi izravno i neizravno, najčešće se prenosi zrakom ili preko izlučevina, kao i hranom i vodom. Pojedini psi mogu izlučivati virus mjesecima. Obični dezinficijensi ga uništavaju, smatra se da je nestabilan izvan domaćina.Parvoviroza je, također, virusna bolest, koja se ispoljava u srčanoj formi dosta rijetko i u crijevnoj formi daleko češće. Glavni način širenja bolesti je preko fecesa bolesnih životinja, koje izlučuju virus oko dva tjedna. Virus je veoma postojan i može preživjeti u okolišu godinama. Najbolji dezinficijens za pseći parvovirus je natrijev hipoklorit (varikina).Koronavirusni gastroenteritis je kontagiozna bolest pasa različite starosti, koja se ispoljava povraćanjem i proljevom. Bolest je naročito opasna za štence. Glavni izvor infekcije je feces zaraženih životinja, a virus je osjetljiv na uobičajene dezinficijense.Zarazna upala jetre je bolest koju uzrokuje pseći adenovirus. Pogađa različite dobne skupine i ima veoma visoku smrtnost kod štenaca. Bolest ima raznolike, ali teške kliničke znake: od visoke temperature do mnogobrojnih krvarenja i potkožnih edema. Bolest se prenosi fecesom, urinom i slinom bolesnih životinja, a urinom se virus može izlučivati i do šest mjeseci. Izvan organizma virus može preživjeti i mjesecima. Efikasno dezinfekcijsko sredstvo je natrijev hipoklorit.Zarazni laringotraheitis (zarazni kašalj) nije tako teška bolest, iako štenci mogu teže oboljeti od odraslih pasa. Bolest nastaje često kao sekundarna, nakon primarnih virusnih infekcija dišnog sustava, a najčešće se radi o bakteriji Bordetela bronchiseptica. Bolest je veoma kontagiozna u uzgajivačnicama, gdje se eksplozivno širi.Zbog svega navedenog, preporučujem Vam da u dogovoru sa Vašim veterinarom započnete vakcinaciju Vašeg štenca već u dobi od šest tjedana.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moj pas u zadnje vrijeme povraća/ iskašljava bijelu sluz. Vodu mu uvijek mijenjam i uvijek mu je čista, ali on kad god popije imalo vode napne se sav i iskašlje bijelu, ponekad pjenastu sluz. Danas je malo iskašljao i žućkastu sluz, ali češće iskašljava bijelu sluz. O čemu se radi? Molim pomoć! Hvala, HelenaO: Kašalj može biti znak različitih stanja, od blagih, prolaznih upala gornjih dišnih puteva do srčanih bolesti visokog stupnja. To je refleksna zaštitna akcija organizma kojom se štite donje partije dišnog sustava, a nastaje zbog iritacije specifičnih receptora koji se nalaze u grkljanu, traheji, mekom nepcu, ždrijelu.Uobičajeno se kašalj dijeli na suhi i vlažni. Suhi kašalj nastaje najčešće zbog iritacije gornjih dijelova dišnog sustava i najčešće je snažan i eksplozivan,bez iskašljavanja sadržaja i prati ga bolnost. Karakteristika vlažnog kašlja je iskašljavanje sekreta koji je sluzav.Zarazni traheobronhitis prati suhi kašalj, a bolest je obično blaga, osim kod štenaca i pasa sa narušenim imunim sustavom. Traje oko dva tjedna, a u nastanku bolesti sudjeluju virusi i bakterije. Osim kašlja, rijetko se javljaju drugi znaci bolest. Prisutnost unutrašnjih parazita također može biti praćena kašljem. Radi se o crijevnim parazitima, koji u toku svog razvoja u organizmu vrše migraciju, koja uključuje pluća i dušnik pa njihova prisutnost može biti praćena kašljem. Štenci mogu biti invadirani još od svoje majke, tijekom gravidnosti.Dirofilarioza je rjeđa bolest, ali veoma opasna. Izaziva ju srčani crv, a prenose komarci. Bolest ima nekoliko faza u svom razvoju, a odrasli nitasti crvi parazitiraju uglavnom u plućnioj arteriji i desnoj klijetki, a kod teških invazija i u desnoj pretklijetki te velikim šupljim venama. Bolest je progresivna pa oboljeli psi mogu znatno izmršaviti.Kronični bronhitis najčešće prati iskašljavanje sluzi, a uzrok je ponekad teško utvrditi. Ovaj kašalj može kroz duži period dovesti do zatajenja srca jer nastaju nepovratne patološke promjene na bronhima.Degenerativne promjene na srčanim zaliscima imaju za posljedicu zatajenje srca i plućni edem, što bude praćeno mekim kašljem koji se javlja noću. Bolest je progresivna, a kašalj će se ispoljavati pri svakom naporu.Upale pluća različite etiologije također su praćene kašljem.Smatram da trebate posjetiti svog veterinara koji će izvršiti kliničku pretragu i utvrditi o čemu se točno radi kod Vašeg ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kratko se bavim uzgojom labradora. Imam tri mlade kujice i mužjaka. On je bio naš prvi ljubimac, a njih smo naknadno kupili. Njih dvije su imale prekrasne štence proljetos. Ova treća kujica se je tjerala prije mjesec dana, no međutim mužjak uopće nije bio zainteresiran i nisu se sparili. Sada se tjera druga kujica kojoj je on najviše privržen, no uopće nije zainteresiran. Star je nepune tri godine. Tu i tamo ju ponjuši, ali ne želi skočiti. Inače oni svi skupa spavaju, jedu i igraju se. Jako su povezani i privrženi jedni drugima. Svi su zdravi, dobro uhranjeni i veseli psi. Zanima me Vaše stručno mišljenje, dali postoji razlog takvom ponašanju? I što je najbolje učiniti u ovakvoj situaciji? Ana-Marija O: Problemi s parenjem, odnosno nezainteresiranost mužjaka, može potjecati od više različitih faktora.Prije svega, moguće je da se radi o neadekvatnom vremenu za parenje, tj. morate biti potpuno sigurni da je ženka u estrusu jer ona samo tada dozvoljava parenje. Iskusni mužjaci u fazi proestrusa niti ne pokušavaju skočiti na ženku.Jedan od razloga mogu biti i ozljede u području genitalnog sustava mužjaka, naročito oko prepucija koji je izložen vanjskim faktorima.Različite upale lokomotornog sustava mogu onemogućiti parenje, npr. artritis, ozljede stražnjih nogu, ali i bolesti prostate mogu kao posljedicu imati bolnost koja sputava normalno parenje.Neki psi imaju nizak seksualni nagon, osobito psi koji su nisko socijalno rangirani.Neugodna iskustva iz prethodnih parenja mogu pridonijeti razvoju problema sa parenjem.Hormonalni poremećaji također.Ponekad je, međutim, gotovo nemoguće odgonetnuti razloge za seksualnu indiferentnost mužjaka. Zbog toga, kod svojeg veterinara se možete raspitati za umjetno osjemenjivanje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zamolila bih Vas da mi kažete osnovne karakteristike, kao i ostale podatke koje imate o belgijskom grifonu. Zainteresirana sam za kupnju, a osim gospodina Gorana u Srbiji (Kragujevac) i gospodina Nikija u Italiji (Parma), nisam upoznata da li postoji još koji uzgajivač u našoj blizini. Zanima me Vaše mišljenje, preporuke, kao i na što bih posebno trebala obratiti pažnju.Od srca Vam hvala, MirelaO: Belgijski grifon (Griffon belge, Belgian Griffon, Petit Brabancon,...) je živahna i po prirodi poprilično radoznala pasmina pasa koja je po FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji smještena u Grupu 9. (psi za pratnju i razonodu), Sekcija 3. (mali belgijski psi).Postoje tri varijeteta ove pasmine: belgijski grifon (koji ima dužu dlaku te čuperke i šiške na licu), Brussel grifon (koji ima nešto dužu dlaku u odnosu na belgijskog grifona te drukčije je boje) te petit brabancon (koji ima glatku i kratku dlaku). U Europi, a sve prema FCI standardima, priznata su sva tri varijeteta zasebno, dok je u Americi priznat samo Brussel grifon od strane AKC-a (American Kennel Club).Prvi put, ova je pasmina predstavljena na izložbi u Brusselu 1880. godine. Međutim, slična vrsta pasa se pojavljuje još u djelima flamanskog slikara Van Eycka. U samim počecima, ova je pasmina pasa korištena u konjušnicama kako bi se riješili najezda štakora i miševa. Međutim, zbog svoje izrazite simpatičnosti, postepeno, kroz godine se ova pasmina sve više i više koristila kao psi za pratnju.Danas, ovu pasminu pasa karakteriziraju visine 18-20 cm te težine 2,5-5,5 kg. Dlaka im je glatka ili gruba, odnosno, kraća ili duža - ovisno o varijetetima. Dolaze u nekoliko boja, uključujući crnu i crnu s preplanulim dijelovima (npr. na prednjim i stražnjim ekstremitetima, na prsima, na obrazima, na bradi, iznad očiju). Prosječno žive 12-15 godina i imaju prosječno 1-3 štenca po leglu.Ovu pasminu odlikuju osobine kao što su radoznalost, inteligentnost te mnoštvo osobnosti. Te osobine ih čine dobrim psima za pratnju. Također, utvrđeno je i da se ova pasmina pasa dobro slaže s odraslom djecom i drugim ljubimcima, bilo psima ili mačkama.Od bolesti koje se češće pojavljuju kod ove pasmine pasa mogli bi se izdvojiti različiti problemi s očima, problemi prilikom poroda (često se koristi carski rez), respiratorni poremećaji. Također, mnogi uzgajivači ukazuju na nužnost u kvalitetnom odgoju i dostatnoj količini kako mentalne tako i fizičke vježbe na dnevnoj osnovi. U protivnom, ova pasmina pasa je sklona i različitim poremećajima ponašanja, koja uključuju i nekontrolirano lajanje, agresivnost, uništavanje namještaja,...Više o ovoj pasmini, kao i informacije o uzgajivačnicama možete saznati i od stručnjaka u Hrvatskom kinološkom savezu, Ilica 61, Zagreb, ili na tel. 01/48 46 124.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam ženkicu cane corso od pet i po mjeseci. Ima oko trideset kila i malo mi je počela šepati na prednju lijevu nogu. Čuo sam da je to kod njih normalno zato što brzo rastu pa to tetive ne mogu pratiti. DenisO: Šepanje je poremećaj u hodanju i pokretnosti kao posljedica boli ili ozljede. Kod jake oštre boli pri kretanju pacijent izbjegava opteretiti zahvaćeni ekstremitet. Blaža i tupa bol uzrokuje šepanje i podnošenje te malo oslanjanje na oboljeli ekstremitet. Bol se može javljati i samo pod određenim pokretima pa ih pacijent izbjegava.Zahvaćeni sustavi su mišićno-koštani i živčani. Može se javiti u bilo kojoj dobi i pasmini.Potrebno je ishoditi od vlasnika što iscrpniju anamnezu, simptome, identifikaciju bolnog eksremiteta, da li znaju za kakvu traumu, da li utječe promjena vremena, da li šepa nakon odmora. Također, ako je životinja prije bolovala i ukoliko je liječena, važno je znati kako je reagirala na liječenje.Nadalje, potrebno je determinirati da li je bol akutna ili kronična, da li se razvija sporo, brzo ili je statična. Zatim, treba obaviti kompletnu kliničku pretragu, promatrati hod, kaskanje, penjanje po stepenicama, izvođenje figura, na primjer osmica...Palpacijom detektiramo asimetriju u mišićnoj masi ili prominiranje kosti. Rukom pokrećemo zglobove počevši na nižim i završavajući na višim zglobovima. Treba ustanoviti nestabilnost, iščašenje, bolnost, preveliku pokretljivost, abnormalne zvukove ako postoje. Područje na koje sumnjamo mora se pregledati zadnje.Uzroci šepanja na prednjim ekstremitetima u pasa starosti do 12 mjeseci mogu biti sljedeći:- osteohondroza ramena- prirođeno iščašenje ramenog zgloba- izolirani ankonealni izdanak (displazija lakta) - fragmentirani koronoidalni izdanak - nepodudarnost lakta- asimetrični rast kosti- panostitis (upala pokosnice)- trauma mekog tkiva, kosti ili zgloba- infekcija (lokalna ili sistemska)- hranidbeni disbalansPosljednja četiri nevedena uzroka mogu uzrokovati šepanje i na stražnjim ekstremitetima.Štenci velikih pasmina pasa često boluju od panostitisa. To je oboljenje koje je obično prisutno u mladih pasa, uglavnom muških u dobi od 5 do 24 mjeseci. Po tijeku je kroničan, a promjene se sele od jedne kosti prema drugoj i od jedne noge prema drugoj. Uzrok je nepoznat. Dijagnosticire se klinički nalazom šepanja i rentgenskim nalazom povećane gustoće medularnog kanala kosti. O panostitisu je detaljnije pisala kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam posjet veterinaru da se isključe drugi navedeni uzroci.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Veliki sam ljubitelj pasa stafordskih terijera. Kupio sam štene koje sada ima 7 meseci i 30 kg, pas je prelep, duplo je viši i krupniji od svojih vršnjaka, ali imam problem. Kada pas krene da trči zanosi i izbacuje desnu nogu ka spolja i samim tim i ceo zadnji deo baca u desno. Pomozite mi da znam šta moze da bude sa psom. Veliki pozdrav i hvala unapred, NenadO:  Svaka promjena u korištenju mišićno-koštanog sustava može upućivati na bolno stanje. Naime, životinja će izbjegavati pokret koji je bolan i razvit će se zamjenski pokret, tj. onaj koji omogućuje rasterećenje. Najčešće je zapravo riječ o hromostima različitog stupnja, međutim, ovisno o vrsti procesa, kao i o njegovoj razvijenosti, bolnost se može ponekad javiti tek nakon opterećenja.Bolnost može varirati od neznatne do veoma intenzivne, ali to ne mora biti u izravnoj korelaciji sa stupnjem patoloških promjena na lokomotornom sustavu. Ima slučajeva kada uznapredovale patološke promjene nisu praćene i visokom hromošću, kao što bi to bilo očekivano, ali ponekad male patološke promjene mogu imati za posljedicu teške poremećaje u lokomociji. Mnoge bolesti se sporo razvijaju pa je i nastanak kliničkih znakova često jedva primjetan.Kada se radi o stražnjim nogama, sigurno najčešći problem kod pasa je displazija kuka. Radi se o razvojnom poremećaju, gdje se glava butne kosti ne uzglobljava adekvatno u zglobnu čašicu na kuku. Bolest se razvija postepeno i može se javiti već kod mladih pasa, najčešće do dvije godine starosti, s različitim rasponom kliničkih znakova, od jedva primjetnih do jakih i bolnih hromosti. Znaci se jave kod nekih pasa rano, a kod nekih tek u starijoj dobi, što ovisi i o aktivnosti psa jer je za očekivati raniji nastanak simptoma kod aktivnih pasa.Bolest se smatra nasljednom, a novija istraživanja potvrđuju i određenu ulogu vanjskih faktora, poput prekomjerne težine, pretjeranog vježbanja pasa mlađih od godinu dana, različitih ozljeda, prebrzog rasta itd. Najčeće pogađa velike i gigantske pasmine, a veoma rijetko pasmine lakše od 15 kg.Dijagnoza se postavlja na temelju rendgenograma, pri čemu može proći i dvije godine da bi promjene bile vidljive.U svakom slučaju, nužno je da posjetite Vašeg veterinara, koji će odrediti sve potrebne korake u skladu sa stanjem Vašeg psa.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam westija, mužjak, 10 godina star. Prije 3 dana sam mu ispod vilice, s lijeve strane napipala ogromnu izraslinu, otprilike dijametra 3 cm. Pokretljiva je prilikom palpacije i ne mislim da je bolna. Drugih tegoba nema. On je živahan, pokretljiv, jedino što sam primjetila je da jutros nije htio da jede. Strah me maligniteta, a opet da li je moguće da je samo uvećan limfni čvor ili, recimo, da je parotitis? Molim Vas najljubaznije da mi što prije odgovorite. Uz izraze poštovanja, LanaO:  Kod pasa nalazimo cijeli niz oteklina, što implicira važnost točne dijagnoze veterinara. Moguće je da je posrijedi hematom (nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini), cista (vrećaste ili loptaste tvorbe ispunjene kašastim ili tekućim sadržajem), apsces (novonastale šupljine ispunjene gnojem),... Također, moguće je da je zbog različitih upalnih ili patoloških procesa, na području usta i usne šupljine, došlo do povećanja limfna čvora. Naime, limfni čvorovi su "strateški" raspoređeni na anatomskim regijama po cijelom tijelu te svojim položajem i građom filtriraju, kontroliraju i prepoznaju sve što ulazi i izlazi iz određena tkiva, organa, organska sustava.Poznato je da upalni procesi daju lokalno povećanje regionalna limfna čvora. Tako, svi upalni procesi, u području usta i usne šupljine, posljedično će i dovesti do povećanja limfnog čvora ili limfnih čvorova ispod donje čeljusti te na području gornjeg dijela vrata. Od upalnih procesa mogli bi se izdvojiti lokalni stomatitisi, različite bolesti zuba i okolna tkiva, različite ciste, upale krajnika, parotitis, mukokele,...Parotitis ili upala zaušne žlijezde slinovnice nastaje kao posljedica udarca ili uboda u područje same žlijezde ili širenjem uzročnika iz okolna tkiva. Najčešće su zahvaćene obije žlijezde, koje su povećane, tople i prilikom palpacije bolne. Posljedično pas pokazuje kliničku sliku otežana gutanja i uzimanja hrane s posljedičnim mršavljenjem i probavnim smetnjama.Slinska žlijezda i njen izvodni kanal mogu biti upaljeni, mogu biti zahvaćeni neoplazijom, u kanalićima se mogu formirati kamenčići te može doći do rupture izvodnog kanala.Mukokele predstavlja jednu od češćih bolesti slinskih žlijezda koja se očituje nakupljanjem sline u potkožnom tkivu ili u slojevima sluznice ispod jezika s posljedičnom reakcijom okolnog tkiva. Najčešće nastaju kao posljedica traume, primjerice kostima ili čvrstim predmetima koje ljubimac žvače. Prilikom samog formiranja ciste, ona je bolna i temperirana. Kako vrijeme prolazi, ona postaje hladna i na dodir tjestaste konzistencije. Punkcijom se dobiva gust, mukozan, sivo-žut ili sukrvav sadržaj.Također, različite tumorozne tvorbe, bilo maligne ili benigne, dovode do povećanja regionalnih limfnih čvorova.U svakom slučaju, kako bi se sa što većom sigurnošću otklonile mogućnosti većih i težih problema, odnosno, kako bi se mogla postaviti točna dijagnoza trenutnog zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti odrediti uzroke nastanka otekline te Vas dalje savjetovati u vidu liječenja i tretiranja postavljena stanja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štenca koji je star 2 mjeseca primio je prvo cjepivo protiv štenećaka. Možemo li ga prvi puta okupati ili da pričekamo da primi i drugu injekciju? Ima li to uopće kakve veze jedno sa drugim?Hvala na odgovoru.S poštovanjem, SilvijaO: Prvo kupanje bolje je odgoditi za što kasnije jer prestavlja traumu za štenca. Oni imaju nestabilan imunološki sustav, koji je dodatno opterećen i cijepljenjem, došli su u novu sredinu, odvojeni od majke...Preporučljivo je prvo kupanje obaviti nakon 3 mjeseca, kad prođe cijepljenje protiv bjesnoće.Nastojte da kupanje prođe mirno i koliko je moguće što kraće jer po prvom kupanju će štence zavoljeti ili zamrziti kupanje. Najbolje da to obavite navečer. Koristite kadicu u koju ste stavili vodu i šampon. Najprije perite noge i stražnji dio tijela i zatim prema glavi. Budite pažljivi kako ne bi voda ušla u uši (možete oprezno staviti i vatene tampone u uši). Bitno je da budete mirni i nježni te da pazite na temparaturu vode.Ispiranje obavite sa tušem, no ako se štene jako boji, odustanite i promjenite vodu u kadi. Na kraju kupanja ipak ponovo pokušajte s tušem. počevši od stražnjih dijelova tijela.Korisne savjete o prvom kupanju i odabiru prikladnog šampona, što je vrlo važno, možete pročitati u tekstu kolegice Danijele Biban, dr.vet.med. ovdje.