Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imao sam njemačku kratkodlaku ptičarku staru 4 godine. 07.06. je okotila 10 štenaca, a izvela 8. Prije mjesec dana izveo sam je u šetnju u prirodu. Nakon pola sata sam je našao mrtvu, ali potpuno ukočenu bez vidljivih ozljeda. Sumnjam na riđovku... Što vi mislite? Matej O: U Hrvatskoj obitavaju dvije vrste zmija otrovnica i jedna "polutorovnica". Poskok je naša najopasnija otrovnica i to zbog jakog otrova, a rasprostranjen je na Velebitskom gorju, u Dalmaciji najviše oko Zadarskog područja, te na području Istre. Riđovka - naša druga otrovnica, ima slabiji otrov od poskoka, a rasprostranjena je po cijeloj Hrvatskoj. Treća vrsta zmije je poluotrovnica, zmijur, a karakeriziraju je zubi koji se nalaze duboko u ustima , pa će otrov uštrcati jedino ako ugriz bude dovoljno dubok. Otrov nije tako opasan kao u poskoka i riđovke.Simptomi koji će nastati uslijed djelovanja zmijskog otrova različiti su i ovise o više faktora. Štenci i psi malenih pasmina kao i mačke imat će izraženije simptome nego veliki, snažni psi. Od zmijskog ugriza najčešće stradavaju psi, a ugrizi su lokalizirani uglavnom na prednjoj nozi ili njušci. Najopasniji su ujedi u glavu, vrat te u blizini većih krvnih žila. Ugrizi zmije u područje glave posebno su opasni i treba potražiti što hitniju intervenciju veterinara. Ugriz zmije je vrlo bolan, a pas će bolno zacviliti. Simptomi trovanja zmijskim otrovom ovise prvenstveno o količini uštrcanog otrova, te o veličini psa. Kada je uštrcana velika količna otrova i ako se radi o malom psu, životinja će kolabirati za svega nekoliko minuta. Na mjestu ugriza vlasnici mogu primijetiti oteklinu već nakon 30 minuta od ugriza, a istovremeno koža postaje tamnocrvena. Kod većih pasa ovi simptomi mogu i izostati, ali nakon nekoliko sati može se razviti hemolitička anemija, koagulopatije i sepsa. Kada sumnjamo na otrovanje zmijskim otrovom, pregledom urina, s obzirom na prisustvo hemoglobina koji se oslobađa iz eritocta koje otrov razara, pouzdano možemo utvrditi radi li se o trovanju zmijskim otrovom.Što se doista dogodilo s Vašim psom, teško je reći. Dakako, ne treba isključiti mogućnost ugriza zmije.Svakako se moglo raditi i o nekom organskom oboljenju, odnosno oboljenju kardiovaskularnog sustava, pa i drugih organa.Jedino obdukcijskim nalazom možemo utvrditi točan uzrok smrti životinje.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Štovani, smatram da su Vaši odgovori stručni i zanimljivi, pa bih Vam postavila nekoliko pitanja i zamolila Vaše mišljenje. Mojoj kujici njemačkog ovčara, staroj 4 g. i 5 mjeseci, prije više od godinu dana je započela očna bolest s ranama, koja je u 3. mjesecu ove godine dijagnosticirana kao konjuktivitis. Prije dijagnoze uglavnom smo je liječili antibioticima (pojačani iscjedak iz oba oka) a zatim deksametason neomicyn-om (jedna kap dnevno) što nije pomagalo ali je spriječilo pogoršanje. Zatim je po dijagnosticiranju dobila po dvije injekcije kortikosteroida u oba oka a sada koristimo Optimune mast za oči koja je apliciranjem 2 puta dnevno bila gotovo zaustavila bolest. Smanjili smo apliciranje na jednom dnevno, na savjet oftamologa. Međutim, kapci su ponovo počeli oticati i sada ponovno apliciramo mast 2 puta dnevno te je situacija stabilna. Moja pitanja su: Imate li iskustva da se dogodilo potpuno izliječenje psa bolesnih očiju te ima li šanse da zadrži vid? Postoje li zamjenski proizvodi za liječenje ove bolesti? Koliko dugo se smiju koristiti i znate li postoji li povoljniji način kupovine Optimune masti negdje u inozemstvu (u Sloveniji sam provjerila)? Zadnje pitanje je: hoće li joj bolest smetati u graviditetu, pogoršati se ili smetati štencima. Također i korištenje pojedinih lijekova. Unaprijed Vam se zahvaljujem na Vašem mišljenju i srdačno Vas pozdravljam, ŽeljkaO: Suze nastaju u dvije lakrimalne žlijezde oka. One vlaže oko, štite ga proteinima koji imaju antibakterijsko djelovanje, te ispiru iritirajuće ili infektivne agense iz konjunktivalne vrećice. Bez suza, oko je iritirano, konjunktiva postaje zažarena, a rožnica s vremenom postaje smeđa. Oštećena konjunktiva podložna je bakterijskim, virusnim i gljivičnim infekcijama. Keratokonjunktivitis sicca je jedan od oblika upale oka, a odnosi se na upalu rožnice i konjunktive s posljedičnim smanjenjem produkcije suza. To se događa kod smanjenja količine vode u suzama, a ona normalno iznosi 95% volumena suza. Bez vode, oko prekriva gusti sloj masnoća i mukoze.Optimune (Cyclosporine) se koristi u pasa za terapiju suhog keratokonjunktivitisa (tzv."suho oko"), pannusa i kroničnog superficijalnog keratitisa.Cyclosporine spada u skupinu lijekova koji djeluju imunosupresivno. U pasa potiče stvaranje suza, vjerojatno stimulacijom suznih žlijezda. Produženo korištenje cyclosporina može rezultirati bakterijskim ili gljivičnim infekcijama, obzirom na supresiju imunog sustava.Nanosi se na oboljelo oko 2 puta dnevno, a u težim slučajevima i 3 puta. Kako bi došlo do veće produkcije suza tretman bi trebao trajati 3 - 8 tjedana. Ako se tretman prekine, tipični klinički znakovi se brzo vraćaju. Stoga terapiju ne treba prekidati bez konzultacije s veterinarom jer i kad se javi poboljšanje treba nastojati prevenirati "relaps". Ponekad je tretman potrebno provoditi doživotno, 1 do 2 puta dnevno.Potrebne su stalne kontrole jer je kontraindicirano koristiti preparat u slučaju virusne ili gljivične infekcije oka. Cyclosporine se također nebi trebao koristiti ako postoje ulcerativna oštećenja rožnice.Preparat koji se koristi u obliku masti za oči nema sistemskih ni toksičnih reakcija. Samo se vrlo mali dio lijeka sistemski resorbira.Sigurnost cyclosporina nije ispitana u skotnih, kao ni kuja u laktaciji, te pasa mlađih od 6 mjeseci i lakših od 2 kg.Ako je točna pretpostavljena dijagnoza, u terapiji bi mogle pomoći umjetne suze. Problem je u tome što ih je potrebno aplicirati 4 - 6 puta na dan. U literaturi se navode i kirurške metode liječenja ove vrste oboljenja. Jedna od njih je transpozicija parotidnog kanala, a osigurala bi vlaženje oka. Zatamnjeni sloj rožnice, koji nastaje kao posljedica njene iritacije a oslabljuje vid životinje, moguće je otkloniti superficijalnom keratektomijom. Na žalost, ne raspolažem informacijom vezanom uz mogućnost povoljnije kupnje Optimun masti.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Mislim da mi pas ima piroplazmu. Mokri krvavo, nema volju ni za što, pije samo vodu, ne jede. Bio je jučer kod veterinara i dobio je injekcije za krpelje. Sad je baš 24 sata kako je dobio te injekcije. Kad bi on mogao ponovno jesti i dobiti volju i da li treba ići da mu se više puta dadu te injekcije (5 ih je dobio odjednom). Koliko dugo traje liječenje takve bolesti? Inače pas je njemački ovčar atipičnog krzna, star 11,5 godina. Hvala, Davor. O: Babezioza (piroplazmoza) je bolest domaćih sisavaca koju uzrokuju endoglobularne (intraeritrocitne) protozoe iz roda Babesia. Uzročnike bolesti prenose krpelji šikare. Parazitiraju u eritrocitima, a u posljednje vrijeme za neke je vrste dokazano da prije toga parazitiraju u limfocitima. Identificiraju se krvnim razmazom bojenjem po Giemsi. Najčešće su kruškolikog oblika, a mogu biti i ovalna, okruglasta, štapićasta ili ameboidnog oblika. Piroplazmoza je češće akutnog toka, a očituje se vrućicom, opsežnim propadanjem eritrocita, anemijom, žuticom, a katkad i hemoglobinurijom (mokraća je tamne do crveno-smeđe boje zbog hemoglobina koji izlazi iz raspadnutih eritrocita i koji se izlučuje mokraćom). U psa su mogući i živčani simptomi pri oštećenju mozga zbog začepljenja moždanih kapilara. Ako životinja prebrodi krizu, bolest prelazi u kroničan oblik koji se očituje izrazitom anemijom, intermitentnom vrućicom i probavnim smetnjama, a traje nekoliko tjedana.Liječenje se uspješno provodi s nekoliko preparata. Kao manje toksičan i vrlo djelotvoran je diminazen (Berenil). Aplicira se intamuskularno, a na mjestu aplikacije uzrokuje lokalne reakcije, pa ga je potrebno aplicirati na više mjesta. Vrućica se kod pasa kojima je apliciran Berenil povuče nakon 24-48 sati. U mnogih životinja oboljelih od piroplazmoze Berenil ne uništi sve uzročnike pa nastaje stanje premunicije (nesterilni imunitet). Zatim imidazol (Imidocarb, Imizol) apliciran jednokratno u dozi 3 do 5 mg/kg pod kožu. Imunost protiv babezija traje oko 4 tjedna, pa čak i do 6 mjeseci kako navodi proizvođač lijeka. Uz ovu opću terapiju uvijek je preporučljiva i vitaminska potpora organizmu za lakši oporavak i povećanje otpornosti.Preparati koje pas mora dobiti vrlo su toksični za jetru i bubrege i iz tog razloga se apliciraju jednokratno. No, neophodni su za ozdravljenje Vašeg psa. Paraziti unešeni krpeljem oštećuju crvene krvne stanice (eritrocite) koje prenose kisik do stanica organizma. Pošto su eritrociti razoreni parazitima kisik se nedovoljno transportira do stanica i tada se javlja umor, bezvoljnost i apatija. Potrebno je razdoblje od 14 dana da se kompletna krvna slika obnovi, pa je stoga potrebno paziti da se Vaš ljubimac što manje kreće kako bi potrebe za kisikom bile manje.Kod starijih ili nedovoljno hranjenih te iscrpljenih životinja oporavak od bolesti traje nešto duže. Vašem bi psu trebalo biti puno bolje 2-3 dana nakon aplikacije lijeka (volja za hranom, šetnjama i druženjem). Ako Vašem psu ne bude bolje 2-3 dana nakon aplikacije lijeka, obavezno potražite pomoć veterinara koji ga je liječio. Također bih Vam preporučila medicinsku hranu koja regenerira jetreno tkivo, a sadrži smanjenu količinu bakra, a povećan je sadržaj cinka tako da se smanjuje nakupljanje bakra u jetrenim stanicama, a intracelularne lezije uzrokovane kolestazom se minimaliziraju. Unos natrija je ograničen i na taj se način smanjuje krvni tlak i reducira izlazak tekućine iz krvnih žila, te nastanak ascitesa. Odgovarajućim sadržajem masti koja obiluje energijom ograničava se katabolizam bjelančevina, te se smanjuje mogućnost nastajanja ili progresije jetrene encefalopatije. Unosom L-karnitina ubrzava se razgradnja masti, te se lakše zadovoljavaju velike energetske potrebe jetre. Takva hrana postoji u konzerviranom i dehidriranom obliku, a preporučuje se davati kod kroničnih jetrenih bolesti do kraja života i to u nekoliko manjih obroka dnevno, a kod piroplazmoze medicinsku hranu je potrebno psu davati barem mjesec dana.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me je li istina da pekinezeri imaju urođeni problem sa srcem? Imam kujicu koja je stara 2 god. i stalno ima alergije. Sve smo isprobali i više ne znamo što bi joj pomoglo. Stalno se češe i ima krastice. Sada smo na medicinskoj hrani i konzervi Royal Canin...malo je bolje. Smije li se pas kupati svaki dan, ali bez šampona? Kako je vrjeme loše, ja sam ju počela kupati svaki dan i sada mi kiše i šmrca. Hvala!!! Sanja O: Srčane bolesti su češće u pasa nego kod bilo koje druge vrste domaćih životinja.  Kod njih razlikujemo dva glavna tipa bolesti srca: kronična bolest srčanih zalistaka i bolest srčanog mišića - miokarda. Bolesti miokarda češće su kod velikih i gigantskih pasmina, a kao najčešći oblik nasljednih grešaka srca u malih pasmina javlja se nepravilnost građe i funkcije srčanih zalistaka. Valvularna srčana bolest nastaje kad se srčani zalisci dobro ne zatvaraju, uslijed čega se krv vraća u pluća i jetru. Najraniji znakovi srčane slabosti su smanjena aktivnost i nepodnošenje napora. Ubrzo se javlja suhi, neproduktivni kašalj, obično nakon napora i noću. U uznapredovaloj fazi pas mršavi, ubrzano diše te se javljaju edemi kao znak oslabljene cirkulacije.Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, opće pretrage i auskultacije. U većini slučajeva potrebne su i dodatne pretrage, poput rendgenografije i elektrokardiografije (EKG), za praćenje električnih impulsa u srcu. Pomoću ultrazvuka ili ehokardiografije moguće je prikazati strukturu i funkciju srca, što je osnova pouzdane pretrage.Cijeli niz lijekova, razvijenih za bolesti srca kod ljudi, uspješno se koristi za usporavanje napredovanja srčane slabosti kod pasa. Pravilna prehrana ima važnu ulogu u potpori srčanih funkcija. Medicinski programi hrane za kućne ljubimce s bolestima srca imaju za cilj odteretiti srce smanjenjem količine tekućine koja se nakuplja u tijelu.Alergije u pasa se javljaju kao znak preosjetljivosti organizma na različite alergene. Alergeni mogu biti inhalacioni (pelud, grinje kućne prašine i sl.), kontaktni (trava, sredstva za pranje, sintetski materijali), a najčešći uzrok alergija je hrana (bjelančevine mesa i žitarica). Kako bi isključili hranu kao uzrok alergije preporučam Vam da psa hranite kroz duži period nekim od posebnih programa u kojima su bjelančevine hidrolizirane ("Hill´s" - Z/D ultra allergen free ili "Royal canine" - Hypoallergenic).Psa nije dobro kupati svaki dan, makar i običnom vodom. Dovoljno ga je temeljito očetkati i istrljati ručnikom koji povremeno može biti vlažan. Nakon kupanja je psa važno osušiti i staviti na toplo mjesto. Vlaga zadržana na koži i dlaci pothlađuje tijelo te se u životinja javljaju znakovi prehlade. Oni mogu biti vrlo blagi i brzo prestati ali je oslabljen organizam podložan različitim infekcijama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb   P: Kujica moje mame stara je 5 godina. Zadnjih nekoliko mjeseci ima napade. u početku su se javljali svakih mjesec-dva, a u zadnje vrijeme zna se dogoditi i da ima napade i po tri dana za redom. Sruši se na pod i grčevito se počne trzati iskešenih zuba i obavezno se popiški i slini. Kad ju to popusti, ustaje i tetura jer ne može neko vrijeme vladati svojim pokretima. Njena veterinarka je rekla da je to najvjerojatnije epilepsija i da se to ne liječi. Kao savjet nam je predložila uspavljivanje. Ne možemo dati ubiti životinjicu koju toliko volimo. To bi jednostavno bilo nehumano i krvoločno. Možete li mi reći zbog čega inače dolazi do epileptičnih napada kako bi ih, ako ništa drugo, barem mogli prorijediti? Nikad nije kotila, držimo je u stanu, ali redovito je u prirodi jer svakodnevno odlazimo u našu kuću u predgrađu gdje je velika okućnica. Stvarno, to nam je pseto kao član obitelji. Zar stvarno ništa ne možemo učiniti? Hvala! Što je epilepsija kod pasa? O: Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Simptomi epilepsije kod pasa Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Idiopatska epilepsija kod pasa Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova (u tabletama, dakle ovisno o vlasniku) kojih doza se postepeno smanjuje u ovisnosti od pojavljivanja napada. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije rijetka bolest, a po podacima iz američke literature obolijeva i do 4% populacije pasa. Mnogo pasa s idiopatskom epilepsijom prebole prvi epileptični napad u dobi između prve i pete godine starosti. Smatra se kako su genetski sklone ove pasmine: bigl, jazavčar, labrador retriver, zlatni retriver, koli. No, također se može pojaviti kao nasljedna osobina i u drugih pasmina. Simptomatska epilepsija kod pasa Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, jake invazije crijevnim parazitima, hidrocefalus (višak tekućine u mozgu). Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza. Liječenje epilepsije kod pasa Tok i prognoza epilepsije ovisi o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja ostećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci između dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjeđi, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija. U pravilu, napadi češći od 2 puta tjedno se uspješno liječe lijekovima (barbiturati, primidone, diazepam (valium), no rjeđi od 2 puta tjedno se ne liječe. Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako smanjiti napadaje epilepsije kod pasa? Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojoj kujici možete pomoći na način da je hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite je podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno joj osigurajte umjerenu aktivnost. Iz svega iznesenoga, nije za odbaciti mogućnost i drugog mišljenja u vezi dijagnoze i prognoze. Najbolji uvid pružit će Vam specijalistički neurološki pregled. Kako bi olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o napadu, vremenu nastanka i stupnju epi-napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza. Pročitajte više o napadima kod pasa, a druge članke o epilepsiji pronađite ovdje i ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene zlatnog retrivera, staro 3 mjeseca. Primjetila sam da dok spava iz njega kapa mokraća, probudi se sav mokar od toga. Bila sam do veterinara, prvo je pala sumnja da ima anomaliju uretara, tj. da ureter iz bubrega ne ide u mjehur nego se spaja na mokraćovod. Nakon toga sam otišla s njim na ultrazvuk, tamo se ustanovilo da je vjerojatno još u uzgajivačnici prebolio jaku upalu mjehura, jer mu je donji dio unutarnje stjenke mjehura zadebljan te da je to uzrok njegove inkontinencije. Dok smo radili ultrazvuk imali smo sreću da su prošli mlazovi iz uretera, te da se mjehur uredno puni odozgo. Ja bih vas molila za savjet i vaše mišljenje, što mi je činiti, ima li lijeka. Pas nije pod terapijom. Rečeno mi je da moram biti strpljiva, da se to samo od sebe riješi.  Da je ishod u 85% slučajeva pozitivan. Jako ga volim, sve bih napravila za njega (inace sam spremna za bilo koju životinju sve napraviti da joj pomognem i spasim život) ako treba, a nosit će pampersice po kući i gotovo. S poštovanjem, unaprijed zahvaljujem, Ana O: Urinarna inkontinencija je nemogućnost kontroliranja mokrenja, a obuhvaća smetnje od povremenog "bježanja" mokraće do kompletne nemogućnosti zadržavanja mokraće. Inkontinencija se češće javlja u starijih pasa i to češće u kuja nego u mužjaka. Mogućnost zadržavanja mokraće je kompleksno stanje koje ovisi o normalnoj anatomiji i funkciji donjeg mokraćnog trakta i živčanog sustava. Proces mokrenja uključuje dvije faze:1. fazu punjenja i spremanja kada se mjehur puni s mokraćom iz bubrega 2. fazu pražnjenja, odnosno mokrenja Istezanjem stijenke mokraćni mjehur se prilagođava volumenu mokraće. Zdrav živčani sustav odgovara na istezanje mjehura poticanjem nagona na mokrenje. Punjenje mokraćnog mjehura ovisi o sposobnosti sfinktera (kružnog mišića koji se nalazi oko vrata mokraćnog mjehura) da zatvara izlaz mokraće, odnosno mogućnosti daljnjeg istezanja stjenke mokraćnog mjehura. Faza pražnjenja podrazumijeva sposobnost sfinktera da u fazi svoje relaksacije potjera mokraću iz mjehura. Tipovi inkontinencije mogu se klasificirati kao:1. akutna koja nastupa naglim promjenama u uro traktu (infekcija)2. kronična, odnosno perzistirajuća (kronične infekcije)S obzirom na uzrok mogu se podjeliti na:1. Stres inkontinencija (nastaje zbog slabosti mišića zdjelice uzrokovane traumom, odvajanje od ukućana, veselje pri dolasku vlasnika, strah i sl.) 2. Inkontinencija zbog nestabilnosti sfinktera (kuje malih pasmina koje su tjekom graviditeta imale velike plodove s obzirom na svoju veličinu, starije kuje, psi kod kojih su se vršili zahvati u području uro trakta i sl.) 3. Opstruktivna inkontinencija (nastaje zbog opstrukcije vrata mokraćnog mjehura u pasa sa povećanom prostatom ili kod kompresije tumora u tom području).4. Neuropatska inkontinencija (kod pas oboljelih od epilepsije, tumora živčanog sustava, ozljeda leđne moždine, prolapsus diska i sl.) Uzrok inkontinencije u štenaca može biti diabetes, bubrežne bolesti, infekcije mokraćnog sustava, te uzbuđenje ili uzrujanost. Također, i urođena anomalija: ektopični ureter. Najčešće zahvaća ove pasmine: sibirski husky, mini pudl, labrador retriver, collie, West Highland White terrier, no u većem broju slučajeva javlja se u ženskih jedinki. Mokraćni mjehur u štenaca vrlo je mali i do dobi od 4-5 mjeseci ne može zadržati mokraću dulje vrijeme. U prosjeku mora mokriti svaka 2 sata. Pošto dijagnostičkim metodama nije utvrđen fizički uzrok inkontinencije mokraće kod Vašeg štenca, a s obzirom na dob, vjerojatno se radi o nemogućnosti kontroliranja mokrenja naročito prilikom spavanja ili odmaranja, što bi se s vremenom, naravno, trebalo normalizirati. Općenito, postoje različiti modaliteti liječenja za različite oblike inkontinencije. U veterinarskoj medicini koriste se lijekovi koji poboljšavaju funkciju mokraćnog mjehura, pojačavaju tonus mišića mokraćnog mjehura, ali nisu toliko zastupljeni u terapiji kod nas kao u inozemstvu. Preventivno možete djelovati uzimanjem specijalne medicinske hrane koja je namijenjena psima s problemima uro trakta, te tako ublažiti simptome i usporiti tijek bolesti, te time olakšati život svome ljubimcu i učiniti ga što kvalitetnijim.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Danas dok sam šetala svoju labradoricu, dok je obavljala veliku nuždu, u stolici sam primjetila veoma malen trag krvi. Redovito joj provjeravam stolicu i nikad do danas nije bila takva. Stolica je bila normalne boje, oblika i mekoće, samo što je bila ta krv. Labradorica ima tek 3 mjeseca, veoma je živahna, vesela. Poslije nužde nije se ništa neubičajano dogodilo. Iz nosa i očiju nema nikakav iscjedak, nosić je vlažan, koža mlohava i meka, stražnjica čista bez znakova proljeva. Večeras joj je stolica bila sasvim normalna bez krvi. Prije ove prve spomenute nužde pojela je pureću salamu i suhu hranu za štenad. Je li problem bio zbog hrane ili nekakva trenutna bolest? Podsjećam, štene se sasvim normalno ponaša, bez ikakvih promjena. U čemu je stvar? Hvala unaprijed! AnaO: Defekacija je skup refleksnih radnji s pomoću kojih se životinja oslobađa ekskremenata. Promatrajući životinju dok defecira moramo gledati stav koji je pritom zauzela, tok i trajanje defekacije i količinu izlučenih ekskremenata, te učestalost defekacije u toku dana. Sve domaće životinje prilikom defekacije zauzmu fiziološki stav koji je tipičan za svaku vrstu. Biljožderi i perad defeciraju mnogo češće i izlučuju veće količine ekskremenata od mesoždera. Defekacija je otežana kad se životinja dugo priprema za defekaciju, kad uzastopno zauzima stav i napinje se, a pri tom izluči samo malo ekskremenata ili uopće ne defecira (tenezam). Zadaje li defekacija istodobno psu bol, on cvili ili "urla". Ako životinja izlučuje ekskremente, a da ne zauzme fiziološki položaj, defekacija je nesvjesna i to je inkontinencija.Boja ekskremenata ovisi o prisutnosti sterkobilina i o vrsti hrane. Od patoloških promjena boje fecesa, najznačajnije su ove: tamno smeđa, crno smeđa ili crna boja fecesa koja ukazuje na primjese krvi i to u prednjem dijelu probavnog trakta. Psi koji se hrane svježim mesom ili iznutricama imaju fiziološki tamniju boju fecesa. Primjesa crvene boje znak je krvarenja u stražnjem dijelu probavnog trakta. Krv u fecesu se može javiti i kod povrede rektuma ili zajedno sa sluzi kod upale debelog crijeva. Također kod većeg broja crijevnih nametnika se može naći krvi u fecesu.Čini mi se da se kod Vaše labradorice krv u fecesu mogla javiti zbog pureće salama koja nije primjerena za prehranu pasa (za njih to nije lako probavljiva hrana). Dokle god se radi o svježoj krvi u stolici, znači da nije zahvaćen gornji dio probavnog sustava (želudac, tanko crijevo), već je također moguće da prilikom izlaska fecesa, na kraju debelog crijeva, zbog tiskanja pukne kapilara i od tuda svježa krv u stolici. To nije ništa zabrinjavajuće, a problem, ako se bude češće javljao, možete pokušati riješiti tako da psića držite neko vrijeme na medicinskoj hrani.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam njemačku ovčarku staru 14 g. Obzirom na godine i sve što je prošla drži se fantastično, ali u zadnjoj godini imala je nekoliko upala očiju kod kojih su bile iste manifestacije; gusti iscjedak koji bojom varira od sive do zelenkaste. Zadnja pretraga pokazuje Staphylococcus sp. a antibiogram preporuča: oksitetraciklin, enrofloksacin, gentamicin, florfenikol, amoxicilin + klavulonska kiselina. Kod prethodnih upala stavljao sam joj u oko Garamycin mast (Gentamicinum), a ovaj put koristim Tobrex mast (Tobramycinum), jer sam upozoren da je to vrlo otporna bakterija i gotovo neizlječiva pa bi bilo dobro promijeniti terapiju. Zanima me Vaše mišljenje. Da nastavim s Tobrexom ili da se vratim na Garamycin ili neku drugu mast sa istim sastavom (Gentamicinum), budući me zbunjuje da na antibiogramu ne nalazi Tobramycinum. Unaprijed hvala. NikolaO: Jedna od najčešćih bolesti oka u pasa je konjuktivitis ili upala očne spojnice. Budući da niste naveli o kojoj se točno bolesti oka radi, pretpostavljam da se radi o konjuktivitisu. Upale spojnice dijele se prema lokalizaciji patološkog procesa. Infekcija može biti virusna, bakterijska, gljivična, parazitarna, u pitanju može biti i alergijska reakcija, toksično-kemijsko djelovanje, manjak suza. Iritacijski elementi mogu biti egzogeni kao što su strana tijela, voda, prašina ili vjetar i endogeni kao što su: entropium - uvrnute vjeđe; dihtijaza - tarzalne žlijezde nadomještene su nizom velikih žlijezda lojnica s dlakama koje su okrenute prema očnoj jabučici dok niz trepavica strši prema naprijed; trihijaza - trepavice okrenute prema oku; lagoftalmus - tzv. zečje oko - nemogućnost pokrivanja rožnice i pripadajućeg segmenta bjeloočnice uzrokovano nedovoljno zatvaranjem vjeđa; egzoftalmus - očna jabučica izbočena iz očne šupljine...Prema trajanju konjuktivitis može biti akutni, subakutni i kronični. Prema iscjetku konjuktivitis može biti serozni, mukozni, purulentni, hemoragični, folikularni, membranozni, pseudomembranozni, vezikularni. Opći simptomi su: iscjedak - etiologija se prepoznaje prema tipu stanica u iscjetku (neutrofili-bakterijska akutna upala, limfociti-virusna, korpuskularne vrčaste stanice - kronična upala, eozinofili - alergija); kemoza - staklasto otečenje spojnica koje vire kroz rasporak; hiperemija, anemija - početni stadij konjuktivitisa, hemoragija, pruritus, folikuli po spojnici. Općenito lijekove u terapiji očnih bolesti možemo podijeliti u kapi i masti. Kapi trebaju biti izotonične sa suzama, dok kod aplikacije masti treba paziti da vrh tube ne dodiruje sluznicu. Kod propisivanja lijeka treba znati svojstva lijeka, mjesto djelovanja, koncentraciju djelatne tvari i način aplikacije. Lijekovi koji trebaju biti u visokoj koncentraciji primjenjuju se direktno na mjestu djelovanja.Ako se radi o bakterijskom konjuktivitisu koji traje duže vrijeme ne bi bilo loše da psu i mažete i kapate oči (postoje i Tobrex kapi za oči). Antibiotici se daju prema broju pluseva koji su označeni pored svakog od njih na antibiogramu. Tobramycin je učinkovit u brzom uklanjanju objektivnih i subjektivnih kliničkih simptoma i valjana je alternativa drugim oftalmološkim antibioticima u terapiji konjuktivitisa. Ako je Vaš veterinar ovaj puta odlučio terapiju provesti sa Tobrexom, učinite kako Vam je savjetovao, a ako se kujici kroz neko vrijeme simptomi ne povuku, ponovno posjetite svog veterinara. Ne preporučujem Vam da terapiju mijenjate na svoju ruku, isto kao što niti ja bez točnih podataka i oftalmološkog pregleda to nisam u mogućnosti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 3 godine staru mješanku kokera i labradora i sterilizirana je sa godinu dana starosti. Zanima me od čega i kojim količinama bi se trebala sastojati njena prehrana. Koja hrana je bolja izmedu Hills'a i Eukanube? Hvala, Štefica O: Za razliku od uvriježenog mišljenja, psi nisu isključivi mesojedi, nego svejedi i ne jedu samo meso. Hranjiv, uravnotežen obrok zdravog psa, treba sadržavati meso (dobar izvor bjelančevina) i masti koje sadrže esencijalne masne kiseline potrebne za niz tjelesnih funkcija, žitarice i povrće kao izvore uglikohidrata, te topivih i netopivih vlakana. Hrana za pse mora sadržavati i dovoljno vitamina i minerala za potrebe organizma. Ovisno o dobi psa i zdravstvenom stanju organizma, mijenjaju se i hranidbene potrebe psa. Kuje nakon sterilizacije u pravilu su sklone nakupljanju suvišnih kilograma zbog smanjenja razine spolnih hormona, pa je potrebno stalno paziti na prehranu koja mora biti kvalitetna i po mogućnosti neka od light varijanti. Također, ponekad je potrebno i smanjiti obrok za 20%, no ukoliko kuja gubi na težini svakako joj je potrebno prilagoditi količinu hrane preporučenim dnevnim potrebama. Naime, zbog nakupljanja tjelesne težine može doći do diabetesa mellitusa (šećerne bolesti), te oboljenja lokomotornog sustava. Hranu je potrebno davati i u određeno vrijeme i u određenoj količini. S obzirom da je Vaša kujica odrastao pas srednjih pasmina pasa njezina prehrana prvenstveno bi trebala biti izbalansirana na način da održi njezinu težinu na zdravoj razini, te održi zdravu funkciju kože i dlake visoko probavljivim sastojcima, bez previše masti. Prehrana bi trebala biti nutricionistički uravnotežena tako da sadrži 25% proteina, 12% masti, 5-7% sirovih vlakana, 1,1 % kalcija, te 0,8-0,9% fosfora (navedene su količine najosnovnijih nutrijenata). Postoji više različitih načina postizanja uravnotežena obroka: najjednostavniji je da svoga psa hranite jednom od superpremium hrane kvalitetnih proizvođača. Komercijalne pseće hrane napravljene su sa zdravom ravnotežom hranjivih sastojaka. Alternativa je da sami kuhate za svoga psa, no potrebno je u potpunosti razumjeti osnovna načela dobre prehrane. Proizvođači pseće hrane obično proizvode nekoliko asortimana hrane, svaki s posebnom specifikacijom. Superpremium proizvodi napravljeni su prema nepromjenljivim receptima i uvijek s istim sastojcima. U nižem je cjenovnom razredu hrana sa sastojcima koji pokrivaju standarde hranjivosti i kvalitete, ali iz različitih izvora. Ta je razlika važna ako Vaša kuja ima točno određen ukus ili ako od neke hrane ima želučane smetnje. Eukanuba i Hill´s svrstavaju se u superpremium hrane tako da je objektivno teško idvojiti pojedinu kao bolju. Što se tiče spomenutih hrana navest ću osnovne karakteristike: Eukanuba se na hrvatskom tržištu nalazi desetak godina i prodaje se samo u specijaliziranim trgovinama i kod veterinara. Općenito od proizvođača o njihovoj hrani možemo čuti da se vode željom proizvodnje hrane koja će životinjama omogućavati da žive u skladu sa svojim potpunim prirodnim potencijalom. Smatraju da u osiguranju optimalnog zdravlja ljubimca treba posebno obratiti pažnju na sljedeće: mišićje, kostur, koža, dlaka, probava, vitalni organi, osjetilni organi, zubalo, usna šupljina. Poizvođačevi opisi ikona na novim pakiranjima Eukanuba hrane: Coatcare - potiče rast guste i sjajne dlake, pomaže zdravlju kože i prirodnim procesima zacjeljivanja. Sadrži najpovoljniji omjer masnih kiselina Omega-6 i Omega-3; Dentalcare - osigurava zdravlje zubiju smanjivanjem stvaranja zubnog kamenca. Eukanuba granule s mješavinom minerala pomažu uklanjanju zubnih naslaga i onemogućuju nakupljanje tvari koje stvaraju kamenac na zubima; Digesticare - osigurava zdrav probavni sustav i djelotvorno iskorištavanje hranjivih tvari. Sadrži umjereno fermentirajuća vlakna (repina srž); Flexmobility - pomaže održavanju zdravlja zglobova, posebno značajnom za velike ili starije pse. Sadrži glukozamin i hondroitin sulfat za održavanje pokretljivosti i snage zglobova; Glucosebalance - pomaže održavanju normalne razine šećera u krvi nakon obroka. Sadrži posebnu mješavinu ugljikohidrata, patentiranu u EZ (ječam i afričko proso); Immunohealth - štiti imunološki sustav i pomaže svakodnevnom prirodnom obnavljanju zdravih stanica. Sadrži važne antioksidanse, kao što je vitamin E; Weightcontrol+ - omogućava smanjivanje i održavanje težine. Sadrži vitamin A i L-karnitin, kao i smanjen udio masti, čime pomaže izgaranje masnoća i održavanje mišićne mase. Hill's je u svijetu prisutan 50 godina, a na hrvatskom trzištu prodaje se u specijaliziranim trgovinama i kod veterinara. Proizvođač ističe kako je prvi razvio posebnu hranu koja pomaže u liječenju specifičnih bolesti i stanja kod pasa i mačaka. Upravo koristeći ta iskustva razvijali su vrhunsku hranu od kvalitetnih sastojaka, uz pomoć stručnjaka i vodeće tehnologije, za svakodnevno hranjenje pasa i mačaka kako bi pomogli ljubimcima da budu zdravi u bilo kojoj životnoj dobi. Također se brinu o osiguravanju zdravlja sa posebnom pažnjom na imunološki sustav, kosti i mišićje, probavni sustav, zube i usnu šupljinu, te kožu i dlaku. Visokovrijedni i pažljivo izbalansirani sastojci koji čine hranu lako probavljivom i smanjuju volumen izmeta i pomažu u održavanju Vašeg ljubimca zdravim. Visokovrijedni proteini pomažu u održanju zdravih mišića. Omega-3 i omega-6 masne kiseline brinu za zdravu kožu i dlaku. Kalcij za zdrave kosti i zube. Probavljivi ugljikohidrati i masti za energiju. Izbalansirana razina vitamina kao pomoć u održanju zdravlja. Snažna antioksidativna formula za zdrav imunološki sustav. Optimalan balans vitamina i minerala. Nova istraživanja pokazuju da visoka razina vitamina E u Hill's hrani u kombinaciji s dodanim prirodnim antioksidansima, kao što su vitamin C, beta karoten i selen, pomažu jačati imunološki sustav psa protiv bolesti. Iz navedenog se da zaključiti kako su obje hrane visoko kvalitetne i svakako bih Vam preporučila da je koristite za ishranu Vaše kuje. No, za koju se odlučiti ostavite kujici na izbor koja će joj biti ukusnija.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam zlatnog retrivrera od 6,5 mjeseci. Danas ujutro je povratio nešto bijelo slično pjeni, ali jako malo. Kad je imao 2 mjeseca isto tako je povratio. Često je na dvorištu ponekad i sam i sve mu mora doći u usta. Nikad nije bilo problema. Tu i tamo dobije vrećicu, kekse, nekad riža i kuhana piletina. Nije samo na suhoj hrani. Prekjučer je jeo malo te piletiine i riže ali ne puno, no ne vjerujem da je od toga. Zašto povraća ili je normalno da povrati ako pojede vani neku glupost? Hvala, Dijana O: Povraćanje ili vomitus je pojava kad životinja sadržaj želuca izbaci na usta i/ili nos, pri čemu redovito zauzima karakterističan stav, spusti glavu, napne vrat, te napinje prsni koš.Mesožderi povraćaju češće od drugih vrsta životinja, pa kod njih tek učestalo povraćanje znači bolesno stanje. Povraćanje je refleksne naravi, odnosno posljedica podražaja iz ždrijela, jednjaka i želuca. Najčešće je znak akutnog oboljenja želuca, rjeđe drugih djelova probavnoga trakta. Katkad je povraćanje i centralnog porijekla, tj. znak podražaja centra za povraćanje, bolesti centralnog živčanog sustava, npr. potres ili upala mozga, neke akutne zarazne bolesti i intoksikacije.U slučaju kad životinja povraća, osim na učestalost povraćanja, pažnju treba obratiti i na to, da li životinja povrati zalogaj čim ga je progutala ili kasnije, izvjesno vrijeme nakon hranjenja ili pak povraća i bez obzira na uzimanje hrane. Važno je pretražiti povraćen sadržaj, osobito s obzirom na mris, boju, kemijsku reakciju, prisutnost krvi (haematemesis, parazita, stranih tijela i dr.).Povraćanje pjenušavog sadržaja bijele ili žućkaste boje često je posljedica gastritisa. Gastritis je upala želučane stijenke. Upalni proces je difuzan i širi se u dubinu, pa može biti hemoragične, eksudativne i nekrotične naravi - u tom slučaju upalu sluznice prati tvorba krupoznih odnosno difteroidnih memabrana.Gastritis je samostalno oboljenje ili pak nastaje u okviru drugih bolesti, zarazne ili nezarazne naravi. Pokvarena, provrela, ustajala ili užežena hrana, te hrana onečišćena mikroorganizmima, čest je uzrok upale želuca, kao i ne adekvatna hrana za pse (hrana sa stola - pečena, pržena itd.). Mikroorganizmi u hrani ne samo svojim prisustvom i štetnim utjecajem oštećuju želučanu sluznicu, već i svojim produktima metabolizma i toksičnim tvarima koje nastaju u hrani. U suštini gastritis na alimentarnoj osnovi je mikrobiološki proces. Upala želuca može biti i znak nekih zaraznih bolesti kao što je štenećak i leptospiroza. Bolesti bubrega, gušterače, jetre i dr., te neke metaboličke bolesti također mogu biti uzrok povraćanju. Crijevni nametnici, mehaničkim oštećenjem stijenke, te toksičnim djelovanjem produktima svoga metabolizma mogu dovesti do oštećenja stijenke, koje za posljedicu često ima povraćanje.Zaostala dlaka u probavnome sustavu, također može biti uzrok ovakvome stanju. Stoga se preporučuje redovito četkanje, kako bi pas imao na raspolaganju što manje dlake koju pokupi lizanjem.Kako je Vaš pas sklon uzimanju "svega i svačega", nije ništa neuobičajeno da povrati ono što je pojeo, a svakako ne odgovara psećoj prehrani. Svakako ga probajte držati pod kontrolom kako bi izbjegli ovakve nepodopštine svoga ljubimca. Osobito pozornost treba obratiti na strana tijela koja osim upale sluznice, mogu izazvati ozbiljna oštećenja stijenke želuca, te drugih dijelova probavnoga trakta.Kuhana piletina i riža ne bi trebali biti uzrok ovome stanju. Za sada Vam savjetujem da psa očistite od crijevnih nametnika ukoliko to niste učinili posljednja 3-4 mjeseca, te svakako to preventivno obavljate 3-4 puta godišnje. Preporučam medicinsku hranu koja sadrži posebna vlakna, te hranjive sastojke korisnim bakterijama koje se nalaze u crijevima. Visoko probavljivi sastojci omogućuju absorpciju svih hranjivih sastojaka, čak kad je funkcija probavnoga trakta poremećena i onemogućena apsorpcija hranjivim tvarima. Omjer omega 3 i 6 masnih kiselina prilagođen je, te samnjuje upalne procese na stijenci želuca i crijeva.U našim ljekarnama Pet centra u ponudi imamo medicinsku hranu od slijedećih proizvođača: -Hills i/d u dehidriranom i konzerviranom obliku-Eukanuba Intestinal formula u konzerviranom i dehidriranom obliku-Royal Canin Intestinal u konzerviranom i dehidriranom oblikuVažno je ovu hranu davati pomalo u više dnevnih obroka, kako bi izbjegli dodatno opterećenje probavnoga trakta većim količinama hrane.Ako Vaš ljubimac normalno uzima hranu i vodu, te nije došlo do promjene u njegovom općem stanju, nema razloga za zabrinutost. No, ako bi došlo do učestalog povraćanja i pojave drugih simptoma, u tom slučaju se obratite svome veterinaru, kako bi se utvrdio pravi uzrok povraćanju.Za sve dodatne informacije, kao i za savjete o odabiru medicinske hrane, možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pas je mađarski ovčar i ima 12 godina. Veterinar je preporučio da mu dajemo tbl RIMADIL. Možete mi odgovoriti koliko dugo, u kontinuitetu, mu se smije  davati RIMADIL? S poštovanjem, Lazic Azra O: Rimadyl tableta kao djelatnu tvar sadržava karprofen - nesteroidni protuupalni lijek (NSPUL) iz skupine 2-arilpropionske kiseline, koji se očituje protuupalnim, analgetskim i antipiretskim djelovanjem. Koči aktivnost ciklooksigenaze, spriječava stvaranje prostaglandina i tromboksana, a budući da ne ometa aktivnost lipooksigenaze, ne remeti stvaranje leukotriena. Zanemariv mu je štetan utjecaj  na želučano crijevnu sluznicu i bubrežno tkivo. Rimadyl se koristi za: -ublažavanje znakova upale i bolova pri akutnim i kroničnim poremećajima mišićno-koštanog sustava psa. -suzbijanje bolova i protuupalno kod postoperativnih edema. Rimadyl se ne smije davati psima s teško oštećenim srcem, jetrom ili bubrezima te kada je prisutna opasnost od krvarenja u želučano-crijevnom (probavnom) traktu. Ne smije se davati kod opasnosti od pojave alergijskih reakcija te gravidnim kujama. Kod zdravih i mladih pasa početna doza Rimadyla iznosi 2-4 mg / kilogram tjelesne mase na dan, što treba dati u dva jednaka obroka, npr. tabletu od 50 mg za psa teškog oko 35- 40 kg, 2 puta na dan. U slučaju povoljnog kliničkog odgovora nakon sedmodnevnog liječenja treba nastaviti sa Rimadylom i to s pola doze,  tj.smanjiti na 2 mg / kilogram tjelesne mase, 1put na dan. Preporučene doze ne bi se smjele prekoračiti. Opasnost od nusučinka je veća kod vrlo mladih i starih životinja. Ukoliko je tretman Rimadylom nemoguće izbjeći kod takve skupine životinja, treba davati manju dozu i pozorno ih klinički nadgledati (nikad dozu određivati na svoju ruku). Primjenu Rimadyla odnosno karprofena  treba izbjegavati kod dehidriranih, hipovolemičkih i hipotenzivnih pasa. Kod takvih je pasa veća opasnost od toksičnog oštećenja bubrega. Rimadyl se ne smije davati istodobno s drugim lijekovima iz skupine NSPUL lijekova, a također valja izbjegavati istodobnu primjenu Rimadyla s drugim potencijalno nefrotoksičnim lijekovima. Dužina, tj. vrijeme i količina lijeka ovisi o diagnozi i zdravstvenom stanju životinje (individualna je) i nju može odrediti jedino veterinar koji vodi liječenje vašeg psa.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Bok! Zanima me koji je pas bolji za držanje u stanu? Špringer španijel ili Fox terrier? Ako bi mi mogli reći koje su osobine i karakteristike tih pasa i koliko koštaju? Unaprijed hvala, Martina! O: Engleski špringer španijel je najstariji među engleskim lovnim psima i osnova je iz koje su nastali svi ostali španijeli osim klamber španijela. Engleski špringer španijel ukazuje na španjolsko porijeklo i na engleski uzgoj ovih pasa. Engleski kinolozi vjeruju da su ih u Englesku donijeli rimski pomorci. Najstarije rodoslovlje seže čak do 1813. godine iako se podaci o postojanju špringera mogu naći i u francuskim zakonima ranog srednjeg vijeka. 1802. god. u SAD-u je osnovan klub eng. špringer španijela, 1902. god. postaju priznata pasmina u Engleskoj (standard), a 20-ak godina kasnije dolazi do njihove popularnosti. Sportski je pas srednje visine (oko 51 cm do grebena), najviši je među engleskim španijelima. Čvrstog i snažnog tijela koje je gotovo kvadratično (dužina je neznatno veća od visine). Rep može, ali i ne mora biti kupiran (skraćen). Dlaka je duga, gusta i svilenkasta, bijelo-smeđe (koja je najcjenjenija), bijelo-crne boje ili jedna od navedenih s paležom. U početku špringer je bio korišten s ciljem da pronađe i digne divljač pri lovu mrežom, sokolom ili hrtom, no danas (dolaskom puške) se traži da osim pronalaženja i podizanja, ulovljenu divljač i donese. Izvanrednog je njuha (pa se osim lova koristi i za traženje droge i tartufa-skupocjene gljive koje rastu pod zemljom). Građa tijela mu omogućuje veliku izdržljivost. Obožava vodu i aportiranje mu je urođeno. Vrlo je inteligentan, veseo i uvijek spreman za rad ili igru, nježan prema djeci, poslušan i privržen, pa se koristi i kao pomoć slijepim i invalidnim osobama. Vrlo je društven i obožava ljude, ali i druge pse. Idealan je obiteljski pas, ali i ozbiljan natjecatelj u agiliti disciplinama. Što se tiče držanja, sretan je u stanu jednako kao i na dvorištu (naravno uz redovitu šetnju). Prihvaća suživot sa svim ostalim vrstama kućnih ljubimaca, no na to ga treba priučavati od mladosti, jer ipak su u njemu lovački instinkti. Dlaku je potrebno češljati jednom tjedno, a po potrebi šišati i trimati. Pas je izvanredno prilagodljiv na život u dvorištu ili stanu, jedino što ne dolazi u obzir je lanac. Izvanredan je kućni ljubimac zbog blage naravi, neumoran lovac ili agiliti natjecatelj zbog sportskih predispozicija, odličan pronalazač tartufa ili droge zbog nenadmašivog njuha, pouzdan vodič slijepih osoba zbog privrženosti i inteligencije ili jednostavno trofejni pas za kojim će se svi okretati zbog njegove ljepote - sve je to u jednom psu, engleskom špringer španijelu.Oštrodlaki fox terrier izuzetno je aktivan pas, što je vidljivo već u njegovim opreznim i pozornim očima te u držanju ušiju i repa. Za oštrodlakog foksterijera kažu da "donosi veselje". Nakon prvog svjetskog rata postao je ljubimac po čitavom svijetu. U Njemačkoj je 1949. godine bio izuzetno mnogo uzgajan što je pozitivno utjecalo na pasminu. Psi su postali psihički i fizički tvrdi, odlučni, aktivni, ali ne i nezaustavljivi. Oštrodlaki foksterijer je privržen obitelji. Ljubomoran je ako smatra da je zanemaren. Dobar je čuvar. Dlaku mu treba skraćivati četiri puta godišnje. Nekoliko tjedana nakon trimanja potrebno je temeljito odstraniti mrtvu poddlaku. Kratkodlaki fox terrier po eleganciji podsjeća na trkaćeg konja. Kratka i glatka dlaka je tvrda i gusta. Prevladavati mora bijela boja, a na njoj su oznake drugih boja. Od oštrodlakog terijera razlikuje se samo po dužini dlake, iako su to dvije različite pasmine. Tipično za ove pse je da ih i najmanje uzbuđenje dovede do najveće napetosti. Kratkodlaki foksterijer nije toliko raširen kao oštrodlaki. Postao je slavan kada ga je 1889. godine naslikao slikar Francis Barraud. Slika je postala slavna u cijelom svijetu. Tog živahnog i aktivnog psa prvi su put pokazali na izložbi u Engleskoj 1860. godine. Foksterijer je lovačka pasmina, zato ima rep tako dug da ga lovac može čvrsto primiti kada napadne lisicu ili jazavca. Krakodlakog foksterijera je jednostavno njegovati četkom. Duže dlake potrebno je iščupati ili odrezati. Oprezan je (rado laje), pametan (iskorištava gospodareve slabosti) i neumoran. Kratkodlaki foksterijer je vrlo aktivan pas, njihov lovački instink često ih dovodi u nevolje. To su vrlo pametni psi, treba im puno pažnje, brige i puno ljubavi i razumijevanja. Vrlo su prijateljski raspoloženi prema ljudima, ali s druge strane znaju biti dosta agresivni prema drugim psima. U igri će lajati i režati. Često su temperamentni i jako tvrdoglavi. Kratkodlaki foksterijeri su izvrsni obiteljski psi, a zbog veličine idealni za držanje u stanu. Iz svega iznesenog, nadam se da će jedna od opisanih pasmina osvojiti Vaše srce jer je zaista teško izdvojiti jednu ispred druge.Kako bi izabrali štene iz kvalitetnog legla (s rodovnicom) obratite se Hrvatskom kinološkom savezu (Ilica 61, 10000 Zagreb, TEL./FAX.+385 1 48 46 124, +385 1 48 46 126), gdje će Vam pružiti i podatke o cijeni navedenih pasmina.Za sve dodatne informacije, o prehrani i njezi ove pasmine možete se obratiti veterinarima u Pet Centru.

Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam Njemačkog ovčara starog 9 godina. Posljednjih 10-tak dana ima kašalj kao hripavac. Danas je izgledao prilično loše jer čim legne počinje kašljati, ali zatvorene vilice. Jako je tužan i dok hoda dobija napade kašlja, brzo se umara, ali normalno jede i pije. Uvijek me je slijedio gdje god da idem, a sad napravi 10-tak metara, počne kašljati i odbija me slijediti. Jako sam zabrinuta. Da li bih trebala zvati veterinara? Hvala, Dragana O: Kašljanje je načešće znak upale ili oštećenja sluznice dišnih puteva. Njime se uklanjaju neželjene tvari iz dušnika i bronha. Kašalj je obično izazvan alergijom, infekcijom ili stranim tijelom u dišnim putevima. U druge, rjeđe uzroke ubrajaju se dugotrajno lajanje, inhalacija ili gutanje otrova, tekućina u grudnoj šupljini, bolesti srca, bolesti ili ozljede grudnog koša itd.Ako respiratorni problem zahvati dušnik ili pluća, uzrok može biti jasno vidljiv, ali ako je povezan, primjerice s bolestima srca, razvoj bolesti može biti pritajen. Rani stadiji zatajenja srca mogu izazvati "čišćenje grla" i malo teže disanje, što se u početku može previdjeti kao simptom. Brzo umaranje, kratak dah i povećana potreba za odmorom ukazuju da bi se moglo raditi o problemima vezanim uz cirkulaciju.Upala ždrijela, dušnika i bronha javlja se kao samostalno oboljenje, ali može biti popratna pojava različitih zaraznih bolesti. Glavni simptom je je kašalj, najprije hrapav, bolan i suh (neproduktivan). Vrlo lako se izazove, a kasnije prelazi u mekši i vlažniji kašalj (produktivan). Pri upali grkljana opće stanje često nije poremećeno. Kronični laringitis često prati kronične bolesti bronha i pluća (emfizem), kronične bolesti srca i krvotoka, te tonzila.Bronhitis predstavlja upalu sluznice dubljih dišnih puteva (bronha i bronhiola). Upalni proces može biti relativno ograničen na velike i srednje bronhe (makrobronhitis), a nerijetko i na male ogranke (mikrobronhitis). Pri makrobronhitisu je opće stanje psa neznatno poremećeno. Kašalj je snažan, glasan i vlažan. Kod mikrobronhitisa je slika bolesti znatno teža. Opće stanje je poremećeno, temperatura je povišena, a bilo ubrzano. Životinja učestalo kašlje, a kašalj je slab, tih i pretežno suh. Iz bronhitisa se može razviti upala pluća.Pri upali pluća uvijek je promijenjeno opće stanje životinje. Pas je apatičan, puno leži, nerado se kreće, ne jede, ali je vrlo žedan. Temperatura je povišena. U početku bolesti kašalj je kratak, bolan i mukao, kasnije postaje vlažan. Nakon jačeg napada kašlja psi često povraćaju.Točnu dijagnozu postavit će veterinar po pregledu životinje.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, molim vas da mi odgovorite na sljedeće: imamo westyja, prije nekoliko dana je obilno i intenzivno povraćao (u toku noći i jutra povratio oko 15 puta, proljev je imao 2 puta). Veterinar je ustanovio da se radi o bakterijskoj crijevnoj upali (ako sam dobro razumjela). Dobio je antibiotik u injekciji, sredstvo protiv povraćanja te tablete antibiotika još 5 dana. Rečeno nam je da mu dajemo hranu Hill's canine i/d. Zanima me koliko dugo mu je možemo davati, kada prijeći na normalnu ishranu i koliko konzerve u danu smije pojesti. Inače jede Royal canin mini junior, je li to dovoljno i što mu uz to možemo u ishrani još ponuditi? Hvala! Edita Prescription Diet i/d hrana za pse je indicirana kod gastrointestinalnih poremećaja (gastritis, enteritis, kolitis, oporavak od gastrointestinalnih bolesti, malabsorpcija, velika količina bakterija, limfagiektazije), kod insuficijencije egzokrinog pankreasa, akutnog pankreatitisa bez hiperlipidemije, kod nadutosti (dilatacija i volvulus želuca) te kod štenadi u rastu uključujući prerano odbijanje. Cilj i/d-a je osigurati visoko probavljivu hranu tijekom uspostavljanja normalne gastrointestinalne funkcije i dodatnu količinu topivih vlakana koja će biti razgrađena do masnih kiselina kratkih lanaca, koje će hraniti kolonocite i pomoći uspostavi normalne crijevne flore. Nutritivne osobine i/d hrane: bjelančevine su visoko probavljive, snižena je razina masti što ograničava povraćanje smirujući mukozu, te pomaže pražnjenje želuca, a također su visoko probavljive. Ugljikohidrati su visoko probavljivi, povećana je razina topivih vlakana i elektrolita  i dodani su vitamini B-kompleksa, koji zajedno s elektrolitima zamjenjuju povišene gubitke zbog povraćanja i proljeva, te je dodana vrhunska antioksidantska formula koja smanjuje oksidativno oštećenje stanica povezanog s gastroenteritisom. I/d hranu je potrebno davati češće u manjim obrocima 3-6 puta dnevno. Prescription Diet Canine i/d pruža sve potrebne hranjive tvari odraslom psu i u većini slučajeva dohranjivanje je kontraindicirano. Individualne potrebe mogu varirati ovisno o pasmini, okolini, godišnjem dobu, aktivnosti, temperamentu i stresnim faktorima uključujući bolesti. Preporučujem Vam da psića barem tjedan dana hranite s i/d hranom, kako bi se uspio u potpunosti oporaviti, a onda lagano umješavajte hranu koju inače dajete svom štenetu. Za štenad u rastu i/d konzervu treba davati u količini kao i Hill'sovu puppy konzervu, a što se tiče suhe i/d hrane treba hraniti s istom količinom u gramima kao što je pokazano na uputama za hranjenje na Science Plan Puppy suhoj hrani plus dodatnih 10%.

Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas informaciju kolika je pH vrijednost kože psa, odnosno kolika je optimalna pH vrijednost šampona i ostalih preparata za njegu dlake psa.Hvala!Mateja O: Za razliku od ljudske kože čiji je pH 4,5-5,5 (lagano kiseli),  pH kože psa je 7 ili nešto viši, tj. neutralan odnosno blago lužnat. Stoga nije preporučljivo pri kupanju psa koristiti ljudske preparate već šampone namjenjene za pse. Pseći šamponi su prilagođeni psećoj koži s pH 7, a mogu biti obogaćeni raznim dodacima za njegu i ishranu kože i dlake, poput lanolina, provitamina B5, Aloa Vere, kamilice, ulja čajevca, nerčevog ulja i slično. Pseći šamponi su podjeljeni u one koji su namjenjeni za kupanje štenaca i šampone koji su namjenjeni za kupanje odraslih pasa. Osim šampona postoje i regeneratori koji ishranjuju dlaku i čine je podatnijom za češljanje, posebno korisni kod dugodlakih pasa.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani veterinaru, moja kujica (gordon seter) ima 5, 5 godina. Nismo je nikad parili i zanima me: je li za njezino zdravlje bolje jednom je pariti i da ima jedno lego ili da je damo odmah sterilizirati. Dvoumimo se. Hvala na brzom odgovoru. Tamara O: Razvoj kuje do spolne zrelosti ne manifestira se nikakvim posebnim znacima. Žensko se štene normalno razvija sve do dobi od oko 7 mjeseci, kad se u većine kuja javlja prvo tjeranje. Ono se u nekih kuja javlja i nešto ranije, ili dapače, češće i nešto kasnije, kadšto je veoma slabo, jedva primjetljivo, ili, obrnuto, veoma burno i izrazito. Razvoj mužjaka do spolne zrelosti teče drugačijim putem. U relativno ranoj dobi, što ovisi o pasminskim osobinama brzine razvoja, mladi pas počinje pokazivati interes za svoje spolovilo koje učestalije nabrekne, a koje tada liže. Mužjak nije podložan cikličkim promjenama kao kuja. Čak i spolni nagon spolno zrelog odraslog psa budi se tek na mirisni podražaj iscjetka kuje koja se tjera. Razvojna faza spolnog dozrijevanja traje različito dugo, ovisno o pasmini, no u prosjeku s 15 do 16 mjeseci mladi je pas spolno zreo i sposoban imati potomstvo. U nekih kasnozrelih pasmina i mnogo kasnije. Kinološkim propisima regulirana je i dob psa u kojoj je parenje dozvoljeno. Tako se patuljasti psi smiju pariti nakon 12 mjeseci starosti, srednje veliki psi nakon 15 mjeseci, a veliki psi nakon navršenih 18 mjeseci starosti. To je najniža dobna granica nakon koje je parenje dozvoljeno. Budući da je Vaša kuja stara 5,5 godina mogla bi imati potomstvo iako je već tzv. "stara prvorodilja", ali Vam ne preporučam da je parite zato što je to "prirodno". Manje je prirodno jedanput dopustiti parenje i nakon toga očekivati da se više neće htjeti pariti. Osim toga, jedno parenje ne garantira bolji zdravstveni status reproduktivnog sustava kod Vaše kujice. Bez obzira na parenje, kuja može oboljeti od tumora maternice i mliječnih žlijezda, upale maternice (kronični endometritis, akutni endometritis, pyometra...) i od drugih raznoraznih bolesti vezanih za spolni sustav kuje. Preporučuje se kuje, ako su fizički zrele kastrirati prije ili nakon prvog tjeranja. U općoj anesteziji uklanjaju se oba jajnika, a u nekim slučajevima i maternica (ovariotomija-ovariohisterektomija). Kastracija kuje se može obaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Prednosti kastracije kuje su, osim što nema tjeranja odnosno krvarenja i neželjenog potomstva, u tome što kuja neće oboljeti od neoplastičnih tvorbi spolnih organa i mliječnih žlijezda, te gnojnih upala maternice (pyometra). Nedostaci kastracije kuje su što su kuje nakon operacije sklone nakupljanju suvišnih kilograma, pa je potrebno stalno paziti na prehranu koja mora biti kvalitetna i po mogućnosti neka od light varijanti. Hranu je potrebno davati u određeno vrijeme i u određenoj količini, a zbog nakupljanja tjelesne težine može doći do diabetesa mellitusa (šećerne bolesti), te oboljenja lokomotornog sustava. Prilikom same kastracije se mogu oštetiti živci koji inerviraju mokraćni mjehur ili mišići koji održavaju tonus sfinktera mokraćnog mjehura, što se vrlo rijetko javlja, te kod nestručno obavljene kastracije postoji mogućnost stvaranja adhezija (priraslica).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Zanima me koliko vremena mora proći nakon koćenja da bi se kuju moglo sterilizirati? Koliko traje oporavak? Hvala!Martina O: Graviditet kuja može trajati 58 - 63 dana. Ženka nekoliko dana pred porod postaje nemirna, traži skrovito i mirno mjesto. Tijekom poroda ženka stvara više hormona prolaktina koji potiče stvaranje i otpuštanje mlijeka. Sisanjem mladunaca potiče se stalno otpuštanje prolaktina koji spriječava aktivnost drugih hormona. Porod kod domaćih životinja se dijeli u tri faze: 1) stadij otvaranja, 2) stadij istiskivanja ploda, 3) stadij poslije porođaja. Faza poslije poroda još se naziva i stadij istiskivanja posteljice ili dolores postpartum i tom fazom započinje puerperij. Nakon istiskivanja ploda, nastupi period odmora, a zatim trudovi i istiskivanje posteljice. Osim posteljice izlaze i lohije-ostaci posteljice, krv, plodna voda, dlake, mekonij (izmet od plodova). Kod kuje, posteljice idu sa plodovima. Tip kujine placente je placenta zonaria (endotheliochorialis) i karakteristično je da se epitel sluznice stopi u masu koju nazivamo simplazma, a endotel koriona se slijepi i te sljepljene stanice tvore sincicij. Resice proraštaju i kroz simplazmu i kroz sincicij i razaraju ga i tvori se tzv. placentarni labirint koji po porodu izlazi zajedno s posteljicom, a korion svojim rubovima uraštava u maternicu i razara je, kao i krvne žile te na rubovima zona dolazi do hematoma. Prilikom poroda počinje izlaziti zelena boja (produkt razgradnje krvi) i zato su lohije i plodne vode zelene. Poslije istiskivanja posteljice kontrakcije maternice se stišavaju i još neko vrijeme izlaze lohije. Kod kuja je normalno da poslije poroda 2-3 dana imaju zeleno do crveno smeđi iscjedak (lohije) iz stidnice odnosno maternice i da on promijeni konzistenciju (vodenastiji) i boju (postane ružičast). Takav iscjedak vidljiv je slijedećih 4 do maksimalno 6 tjedana, a maternica kuje vraća se u svoju normalnu težinu i tonus krajem 9.  tjedna poslije poroda. Sterilizacija se preporuča izvršiti u periodu kada su spolni organi u mirovanju, otprilike 2 mjeseca nakon poroda, ali unutar perioda do očekivanog sljedećeg tjeranja. Svakako, ne trebate žuriti sa zahvatom. Dozvolite organizmu kuje da se u potpunosti oporavi. Naime, i samo dojenje je izvjestan napor za nju. Zahvat se obavlja u općoj anesteziji, a Vaša ljubimica isti će dan moći kući. Kujica mora biti natašte, a poželjno je biti uz nju sljedećih dan-dva nakon operacije. Nakon zahvata kujica mora mirovati. Hranu i vodu obično ne nudimo isti dan kada je operirana iako je oporavak vrlo individualan. Tako su neke kujice već za nekoliko sati na nogama, te traže hranu, dok druge leže i do dva dana. Konci se odstranjuju desetak dana po zahvatu.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Jučer sam primijetila da je mom peseku začepljena jedna nosnica.. izgleda kao prehlada?? Katrin O: Nos povezuje ždrijelo s okolinom. Sluznica nosa građena je od nekoliko slojeva. Prvi sloj čine stanice, pa dolazi sloj stanica s dlačicama (cilijama). Između stanica nalaze se brojni izvodni kanali žlijezda koje luče sluz. Ispod tog sloja stanica, nalazi se sloj u kojem su smještene krvne žile, limfne žile, živci, a ispod njih mišićna vlakna i na kraju kost. Sluznica nosa je izrazito prokrvljena , a naročito sluznica septuma. Nos ima dvije osnovne funkcije: respiratorna (organ disanja) i funkcija osjeta njuha. Nosna sluznica je prva zaštitna barijera koja spriječava unošenje mikroorganizama u organizam udisanjem.Pad opće otpornosti organizma, povećano izlaganje uzročnicima bolesti, loši zoohigijenski uvjeti, centralno grijanje, devijacije septuma, suženi sinusni otvori, alegije i dr. su stanja koja pogoduju oštećenju sluznice.Virusi su najčešći uzročnici bolesti nosne sluznice, koja se u pasa odvija kao rinitis, a jedan od simptoma uz iscjedak je i začepljnost nosnih prohoda.Virusi napadaju stanice, u kojima se razmnožavaju, dok stanice ne propadnu. Napad virusa pokreće niz obrambenih mehanizama. Krvne žile se šire, protok krvi se pojačava, što rezultira pojačanim izlaženjem tekućine, nastaje edem i konačno začepljen nos.Ako je začepljen nos rezultat alergije, za razliku od virusa, alergeni ne oštećuju stanice. Uz začepljen nos, alergije često prati i iscjedak iz nosa. Iscjedak može biti vodenast, pa sve do gnojnog. Stanje se komplicira ako se na postojeću virusnu infekciju ili alergiju, nasele i bakterije. Stoga je vrlo važno započeti sa terapijom što prije, kako bi se izbjegle komplikacije.Začepljen nos može biti posljedica prehlade, ali i sekundarna pojava kod nekih zaraznih bolesti, sinusitis (upala sinusa), anomalija dišnih prohoda, neoplastičnih tvorbi i dr.Svakako Vam savjetujem da posjetite svoga veterinara, kako bi se utvrdio pravi uzrok ovakvog stanja u Vašeg psa i započelo s terapijom ukoliko ona bude potrebna.