*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani! Jučper smo našoj labradorici stavili ampulu Advantixa, no danas se strašno zaprljala u blatu, te smo ju morali okupati, jer takva nije mogla biti u stanu. Zanima me da li joj moramo staviti novu ampulu ili da postupak ponovimo za mjesec dana? Unaprijed Vam hvala na odgovoru! Vlado O: Advantix je ektoparazitik koji djeluje insekticidno, akaricidno i repelentski. Ubija odrasle buhe i njihove ličinke (adulticid i larvicid). Nakon dermalne aplikacije, djelatne se tvari brzo rasporede po koži i dlaci i tu ostaju aktivne oko mjesec dana. Advantix djeluje repelentno i na komarce iz roda Phlebotomus i na krpelje ili ubija krpelje. Advantix se smije staviti samo na neoštećenu kožu. Pripravak ostaje učinkovit ako se pas smoči, pokisne ili okupa. Ako je pas često u vodi potrebno je ponoviti tretiranje. Psa se smije tretirati najviše 1 puta tjedno. Kada je potrebno psa oprati šamponom preporučuje se to učiniti par dana prije aplikacije Advantixa ili najmanje dva dana nakon tretmana, kako se ne bi moralo ponoviti aplikaciju. Stoga Vam preporučujem da pričekate tjedan dana i nakon toga ponovite aplikaciju s Advantixom.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 24.10.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Posjedujem njemackog ovčara starog 4 godine. Kupio sam ga kao štene, i stvarno se trudim da se dobro brinem o njemu. Držim ga u dvorištu, veći dio vremena slobodno hoda po dvorištu, idemo na trčanje... Hranim ga gotovom hranom, najčešće Pedigreom. Zadnje dvije godine se borim s dermatitisom koji se manifestira tako što se pas češe do krvi, najčešće po slabinama. Obišao sam skoro sve veterinare, međutim bez većeg uspjeha. Da li znate nešto o ovome? Kako da pomognem i sebi i psu? Hvala, Mario O: Postoje brojni osnovni znaci koji upućuju na postojanje kožne bolesti. U njih ubrajamo češanje, gubitak dlake, promjene pigmentacije, vidljive otekline, upale, prhut, kraste i vlažne erozije i ulceracije. Kod većine kožnih bolesti vidljivo je više ovih kliničkih znakova. Zbog učestalog češanja može se oštetiti koža i nastati bakterijska kožna infekcija. Kod pasa uvijek postoji dobar razlog za češanje, ali ga je ponekad teško točno otkriti. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, što nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja: alergije (preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele), ektoparaziti (krpelji, ušni i kožni šugarci, ubod komarca, buhe,...), infekti (bakterije, gljivice), upala analnih vrećica, upala uha, loše njegovano krzno, psihička stanja (dosada, prinova u obitelji), te bolna stanja izazvana promjenama na koštano-mišićnom sustavu (artritis, displazija kuka). Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatitisa bude prikrivena sporednim simptomima. Svrbež kože javlja se i neovisno o kožnim bolestima (ima svrbeža, ali na koži nema promjena) i takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora (u tom slučaju svrbež je lokaliziran na okolinu otvora tijela). Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći. Također, potrebno je spomenuti i analne vrećice koje su smještene jedan do dva centimetra od anusa, a u kojima se skuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva). Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze, te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva, izostaje pritisak izmeta na analne vrećice, pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se, te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju, sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetki su recidivi ovakvog stanja nakon terapije. Zbog zaostajanja sadržaja, vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko anusa. Pas postaje nervozan, često se dešava da struže anusom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko anusa, slabine i korijen repa grize zubima ili liže. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao posljedica resorpcije i migracije sadržaja unutar organizma. Ponekad se javlja i svrbež uški, te upala vanjskog ili srednjeg uha. Ako na iritiranim dijelovima kože, parazitiraju buhe, nakon ugriza, pas se još jače češe, te se stanje može dodatno komplicirati alergijskim dermatitisom. Na koži nastaju promjene u vidu eritema ili ekcema, koje životinja izrazito grize, te nastaju povrede kože i tkiva koje mogu biti jako duboke. U takve povrede naseljavaju se različiti organizmi, uzrokujući upale i gnojenja. Na temelju kliničkih znakova bolest se može lako raspoznati, a dijagnoza se postavlja rektalnom palpacijom analnih vrećca, pri čemu se nalazi njihovo povećanje i bolnost, a na pritisak izlazi sekret neugodnog mirisa i tamno sive ili tamno smeđe boje. Ukoliko je došlo do gnojenja, te nastanka apscesa i fistula, takav sekret osim gnoja može sadržavati i primjese krvi. Ovakvo stanje svakako zahtjeva intervenciju veterinara, bez obzira da li se radi o samom početku ili je došlo do komplikacija. Veterinar manuelno ispražnjuje zaostali sadržaj u analnim vrećicama, nakon čega uvođenjem kanile ili sl. izvodnim kanalima, ispire analne vrećice antiseptikom ili sl. Ponekad je uputno aplicirati i antibiotik prolongiranog djelovanja, te po potrebi primijeniti kortizonsku terapiju. Kod težih slučajeva, čestih recidiva, a osobito u pasa koji imaju i česte promjene na koži kao posljedica retencije sadržaja analnih vrećica, preporuča se kiruško odstranjivanje istih. Upaljena koža oko anusa može se liječiti antibiotskim mastima ili sl., kako bi se umanjila upala, bolnost i svrbež. Kako uz mekanu stolicu, postoji još niz drugih faktora koji potpomažu nastanku ovakvog stanja, savjetujem Vam da obratite pozornost i na prehranu Vašeg ljubimca. Psima koji su skloni nakupljanju i retenciji sadržaja, preporuča se specijalna medicinska hrana. Takva hrana prevenira učestalo punjenje analnih vrećica, te dermatološke probleme koji nastaju kao posljedica istih. U našim trgovinama u ponudi imamo medicinsku hranu: -d/d Hills prescription diet u dehidriranom obliku s patkom, lososom i jajima, te u konzerviranom obliku sa jelenom, janjetinom, patkom i lososom.-Sensitivity control Royal Canin u dehidriranom obliku, te u konzerviranom obliku sa piletinom i patkom.-dermatosis formula Eukanuba u dehidriranom i konzerviranom oblikuPromjenom hrane stanje bi se uvelike trebalo popraviti, no u suprotnom, svakako odvedite psa na ponovni pregled, a da bi se spriječilo češanje, lizanje ili samoranjavanje, preporučuje se upotreba ovratnika. Zdrava koža i lijepa, sjajna dlaka ogledalo su zdravlja svakog psa.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 24.10.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene pekinezera staro 2 mjeseca i ima na trbuhu akne ispunjene gnojem i po tijelu krastice i konstantno se češe. Zanima me kako to mogu otkloniti. Kod veterinara je primao neku terapiju i još mu nije bolje. Zanima me još prehrana i odgoj pekinezera. Kako postupati prema njima, jer kad je sam neće jesti niti se igrati, a jako često pije vodu. Hvala, Jasmina O: Promjene na koži šteneta često počinju kao posljedica pada ionako nedovoljno zrelog imuniteta. Na primjer: stres radi promjene okoline (prerano odvajanje šteneta iz legla), invadiranost kožnim nametnicima, te promjenom načina ishrane. Svrbež kože (pruritus) parestetički je osjet na površini tijela, što nastaje pod utjecajem raznovrsnih vanjskih ili unutarnjih podražaja: alergije (preosjetljivost na ugriz buhe, preosjetljivost na hranu, atopički dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, ugriz pčele), ektoparaziti (krpelji, ušni i kožni šugarci, ubod komarca, buhe,...), infekti (bakterije, gljivice), upala analnih vrećica, upala uha, loše njegovano krzno, psihička stanja (dosada, prinova u obitelji), te bolna stanja izazvana promjenama na koštano-mišićnom sustavu (artritis, displazija kuka). Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatoze bude prikrivena sporednim simptomima. Svrbež kože javlja se i neovisno o kožnim bolestima (ima svrbeža, ali na koži nema promjena) i takav svrbež uzrokuju nametnici što gmižu po koži ili izlaze iz tjelesnih otvora (u tom slučaju svrbež je lokaliziran na okolinu otvora tijela). Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Često se uzrok svrbežu i ne može pronaći.Kod Vašeg psića se najvjerojatnije radi o juvenilnoj piodermiji. Kožne bolesti izazvane bakterijama (piodermija) najčešće nastaju nakon oštećenja površinskog sloja kože. Predisponirajući faktori mogu biti pad imuniteta ili alergija. U štenadi mlađe od 6 mjeseci javlja se juvenilna piodermija.Općenito, kožne infekcije imogu izazvati stvaranje manjih uzdignuća (papula) ili prištića (pustula). Pustule su ispunjene gnojem, a papule sadrže upalne stanice. Oštećenjem i pucanjem prištića nastaju erozije, a ako se prostiru i u dublje slojeve kože, nazivaju se ulceracije. Aknama se nazivaju samo oni upalni čvorići koji su vezani uz upalnu bolest žlijezda lojnica.Liječenje piodermija mora se često provoditi kompleksno, tj. u obliku lokalnog i općeg liječenja. Za lokalno liječenje upala i infekcija na koži koriste se antibiotici u obliku kreme, gela ili masti. Kod težih slučajeva veterinar će propisati i opće, ciljano liječenje onim antibiotikom koji je na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma najviše indiciran. Pekinezeri su psi mali rastom. Odrasle jedinke dosižu visinu u grebenu od 15 do 23 cm, a težinu od 3 do 6 kg. Očekivana životna dob im je 12 do 13 godina. Prehrana pasa malih pasmina ima nekoliko posebnosti na koje vlasnici trebaju obratiti pažnju. Štenci mini pasmina za 10 mjeseci dosegnu težinu odraslog psa. Ovaj rast je izrazito brz i zahtjeva hranu visoke energetske vrijednosti. Do kraja rasta štene uveća težinu do 20 puta, te mu je potrebno dvostruko više energije nego odraslom psu. Nastavi li se pas hraniti na isti način u odrasloj dobi, uz očekivanu smanjenu aktivnost, doći će do debljanja. Pojedine pasmine mini pasa imaju nasljednu sklonost debljanju. Preporučam Vam da psa do dobi od 10-12 mjeseci hranite nekim od premium (npr. Alleva, Belcando, Bosch) ili superpremium (npr. Purina - Pro plan, Hill's, Eukanuba, Royal canine) programa gotove hrane za pse malih pasmina.Spremnost i želja za igrom pasa kao vrste, vrlo je izražena. Vašem psiću trenutno nedostaje društvo, ali će se s vremenom prilagoditi novim uvjetima. Ponudite mu različite igračke za pse, koje će pobuditi njegovu znatiželju i sklonost igri te oponašanju lova.Uz pomoć igračaka pas može vježbati svoj um i osjetila i kada niste kod kuće. Ipak budite oprezni pri odabiru igrački: obratite pažnju na njihovu veličinu i vrstu materijala od koje su izrađene. Premale igračke bi pas mogao progutati, a one kojima se dijelići mogu odlomiti također predstavljaju potencijalnu opasnost od ugušenja ili opstrukcije probavnog trakta.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 23.10.2006.
Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Moje štene od dva i pol mjeseca je počelo zadnja dva dana mokriti skoro svako pola sata i nemoguće ga je predvidjeti, čak je počeo obavljati nuždu u svoju košaru (što nikada prije ne bi napravio) pa sam zabrinuta da li je moguće da je prehlađen ili ima upalu mjehura. Inače bi obavljao nuždu oko desetak puta dnevno na pelenu i to uvijek poslije spavanja, hranjenja i igranja. A sada to obavlja gdje stigne i ja sam zbunjena pa vas molim da mi odgovorite što da radim i treba li kod veterinara. Jede samo Eukanuba namočenu hranu i mokraća mu izgleda kao i prije. I također me zanima kao koliko stari psi nauče kontrolirati nuždu pa da mogu to obavljati recimo 3 do 4 puta dnevno vani. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, BarbaraO: Promjene normalnih mokraćnih funkcija psa glede količine, boje ili konzistencije mokraće, upućuju na trenutni veterinarski pregled. Pokušajte uloviti urin (čista posuda) prilikom vršenja nužde Vašeg psa te s urinom i psom otiđite kod veterinara. Ukoliko se radi o promjenama urinarnog trakta, a učestalo mokrenje upućuje na to, uvijek je povoljnije ako se sa terapijom započne pravovremeno, tj. čim prije. Učenje vršenja nužde vani je individualno. Neki psi steknu naviku nuždu obavljati van već sa 3-4 mjeseca (u fazi privikavanja zna se dogoditi da pokoji put nuždu obave i u stanu), dok neki psi tu naviku steknu u nešto starijoj dobi, od 5-6 mjeseci. Njihov period privikavanja je nešto dulji.
Dino Karakaš, dr.vet.med. | 23.10.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Prije pet dana dobili smo štene beaglea i primjetila sam da mu se tijelo stalno trza (posebno oko kičme i šapa) dok spava. Ispočetka sam mislila da samo sanja ali sada vidim da se trza i dok samo mirno leži ili sjedi i postajem zabrinuta. Molim vas da mi odgovorite dali je to normalno. Inače star je 8 tjedana, očišćen od parazita i uredno primio prva dva cjepiva. Apetit mu je izvrstan, stolica uredna i čvrsta, a kada ne spava jako je razigran. Čak je odmah drugi dan naučio uredno obavljanje nužde na pelenu pa ga moram pohvaliti! Sve se čini u redu osim tog trzanja koje je stvarno preintezivno, a ne želim odmah, ako je sve u redu dizati paniku. Unaprijed zahvalna na odgovoru! BarbaraDa bi točno utvrdili da li se radi o fiziološkoj ili patološkoj pojavi kod Vašeg šteneta potrebno je napraviti neurološki pregled. Prema lokalizaciji bolesti živčanog sustava te se bolesti mogu podijeliti u bolesti mozga i moždanih ovojnica, u bolesti leđne moždine i njenih ovojnica te u bolesti perifernih živaca. Senzibilitet je skupni pojam za sve aferentne impulse cerebrospinalnih živaca CNS-a, osim onih koji se prenose vidnim, okusnim, slušnim i mirisnim organom te posredstvom aparata za ravnotežu. Sposobnost osjećanja bazira se na površnom senzibilitetu kože i sluznica, na dubokom ili kinestetičkom senzibilitetu, te na senzibilitetu perifernih živčanih snopova. Površni senzibilitet kože i sluznica prosuđuje se ispitujući osjet bola, dodira i temperature. Kod životinja, budući da ne govore, ispitivanje osjeta temperature praktički nema značenja, jer životinja vidljivo reagira tek na jake toplinske podražaje koji uzrokuju bol. Nadražljivost živaca i mišića se utvrđuje ispitujući reflekse. U užem smislu refleks je pasivna reakcija (kontrakcija) mišića na vanjski podražaj posredstvom živčanog sustava. Refleksni proces dijeli se u 3 dijela koji zajedno tvore reflekni luk. Inače, psi sanjaju, a tijekom dubokog sna mogu brzo pokretati očima, veslati nogama, trzati usnama i nosom, a ponekad i lajati i cviliti u snu kao da plaču. Takvo je ponašanje potpuno u redu i ne treba ga miješati sa znacima moždanog poremećaja.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 23.10.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam shi tzua starog dvije godine. Nedavno sam ga dobila. Jako je debeo, i koliko god ga kupam neugodno miriše, toliko da se ne može stati u njegovoj blizini. Ispod očiju ima nekakve crne kesice, dlaka mu je grozno zapetljana pa ga šišam do kože. Što da uradim u vezi svega toga. Cijepljen je samo jednom. Mogu li se zaraziti? Hvala, Marijana O: Problemi s dlakom i kožom danas su sve češći u pasa. Zabrinjavajuća je činjenica da danas dermatološki problemi često prelaze u kroničan oblik. Takve kronične procese na koži i dlaci moguće je držati pod kontrolom, ali i ne u potpunosti izliječiti. Prema tome, mnogi dermatološki procesi iziskuju učestalo i dugotrajno tretiranje. Koža i dlaka u pasa imaju mnogo funkcija i njihovo stanje nam služi kao indikator stanja cjelokupnog psećeg organizma. Problemi s dlakom i kožom mogu biti različite etiologije od bakterijske, gljivične, alergijske, parazitarne pa do hormonalnog disbalansa. Upravo zbog navedenog ponekad je vrlo teško postaviti dijagnozu ili je potrebno vremena da bi se dijagnostičkim metodama zaključilo o čemu se radi i započelo sa eventualnom terapijom. Često se i pojavljuju problemi s dlakom i kožom primarno vezani za imunološki status ili za deficit u prehrani. Koža psa ima višestruku ulogu: pruža fizičku barijeru koja onemogućava štetnim kemijskim spojevima i mikroorganizmima da prodru u organizam, koža je osjetilni organ, regulira tjelesnu temperaturu. U koži se nalaze žlijezde lojnice koje u dlačni folikul izlučuju u vodi netopiv loj koji služi za zaštitu, ishranu i podmazivanje epidermisa Ako je povećana aktivnost žlijezda lojnica dolazi do seboreje. Neugodan miris kože Vašeg shi-tzua je najvjerovatnije posljedica neke od kožnih bolesti (dermatitisa). Da bi točno utvrdili o kojo se bolesti radi, psa morate odvesti kod veterinara. Uzrok kožnih oboljenja mogu biti bakterije, gljivice, paraziti, šuga, lišmanijaza, alergije, imunološke bolesti, hormonalni poremećaji i dr. Prvo morate ustanoviti koji je uzrok neugodnog mirisa Vašeg psa i da li je to povezano s njegovom debljinom (ravnoteža spolnih hormona, slabije aktivna štitna žlijezda, previše aktivna nadbubrežna žlijezda...), a onda točnom dijagnozom i pravilnom prehranom možete riješiti problem debljine. Od psećih zaraznih bolesti (štenećak, parvoviroza, zarazni hepatitis...) ljudi ne oboljevaju. Čovjek može oboljeti od bjesnoće ako ga ugrize bijesan pas, jer je bjesnoća bolest toplokrvnih životinja i čovjeka koja se prenosi ugrizom. U zdravstvenoj knjižici Vašeg psa piše protiv kojih zaraznih bolesti je cijepljen, a svog veterinara konzultirajte kada je potrebno cjepljenje ponoviti. Bjesnoća i pseće zrazne bolesti se cijepe kod odraslih jedinki jedan puta godišnje. Osim cijepljenja, potrebno je provoditi i redovitu dehelmintizaciju psa i to 3-4 puta godišnje.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 23.10.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 6 mjeseci starog maltezera, težak je oko 4 kg. Probem je u tome što ponekad, dok nas nema, pojede svoj izmet. Inaće jede hranu Eukanuba Puppy. Postoji li još neka hrana koju bi smio jesti kao nadopuna? Hvala, Nada O: Ponekad psi koji jedu potpuno izbalansiranu hranu koja zadovoljava sve njihove potrebe pojedu svoj izmet, uginulu životinju ili zemlju. Postoje teorije koje vežu ovaj način ponašanja s davnim pretcima pasa, a način su osiguravanja nutrijenata u bespoštednoj borbi za opstanak i održanje vrste. Moguće je da Vaša kujica jede izmet iz razloga što joj nedostaje neki od vitamina i minerala u organizmu. Pojava se naziva alotriofagija, a to je neprirodan apetit koji nastaje obično kod poremećenog prometa mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom radi njihovog nedostatka u organizmu.Razlikujemo hipovitaminozu - relativna nestašica vitamina i avitaminozu - stanje kada pojedinih vitamina u tijelu gotovo posve nedostaje. Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, drugi sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Neki vitamini djeluju kao kofermenti, a neki su u uskoj vezi s tvarima hormonalne djelatnosti, bitni su za imunološki odgovor organizma, sudjeluju kod prijenosa živčanih impulsa.Nestašica vitamina nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani - primarna ili alimentarna nestašica vitamina. Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različite poremetnje koje otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremetnje koje dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremetnje u probavi i endokarenciju zbog poremetnje u mijeni tvari. Kako biste uklonili nestašicu vitamina i minerala u organizmu, potrebno je kujici dodavati u hranu vitaminsko-mineralne preparate: od Pfizera "VMP" (vitamini, minerali, proteini), od Vetoquinola "Vitapet pastu" (vitamini i minerali), od Canine "Canillete" (mineralni dodatak hrani za pse) i dr. Uz hranu koju jede Vaš ljubimac možete mu ponuditi nagradni Eukanubin keks za štence i mlade pse svih pasmina.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 21.10.2006.
Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Nismo mogli spriječiti štene i pojelo je miša kojeg je pronašlo u dvorištu. Kako ćemo znati ima li štetnih posljedica (npr. salmonela i sl.). Inače, štene su ostavili pred našom kućom pred tjedan dana pa smo ga prihvatili. Dali smo mu tabletu protiv crijevnih nametnika i Frontline kapi protiv buha. Ima oko 3 mjeseca (procjena po zubima) i nije još cijepljeno protiv niti jedne bolesti. Da li je sada kasno cijepiti ga koktelom cjepiva ili da ga cijepimo samo protiv bjesnoće. Zahvaljujemo na odgovoru, Ivana. O: Nikad nije prekasno cijepiti psa protiv psećih zaraznih bolesti. Dapače, preporučljivo bi bilo docjepljivati svake godine radi podizanja titra antitijela. Protiv bjesnoće je zakonom obavezno cijepiti pse jednom godišnje. Prije svakog cijepljenja poželjno je psa "očistiti" od crijevnih nametnika. Što se tiče nezgode s mišem, veliki je problem ukoliko je miš bio otrovan. Naime otrovi koji se koriste za suzbijanje populacije miševa (antikoagulantni rodenticidi) ne izlučuju se iz organizma. Izazivaju propusnost krvnih žila i životinja iskrvari jer je blokiran sustav zgrušavanja krvi. Ukoliko pas pojede takvog miša također može doći do otrovanja. Savjetovao bih vam obavezan odlazak kod veterinara da se krene preventivno sa antidotima, tj. protuotrovom i na taj način spriječi eventualno trovanje.
Dino Karakaš, dr.vet.med. | 26.10.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Upravo sam kupio štene Basseta i trenutno se najviše raspitujem o njegovoj prehrani. Molio bih Vas za neki konkretni savjet. Znam da sama prehrana ovisi od šteneta do šteneta. Zanima me koji bi bio idealan omjer hidrata i vitamina pri prehrani šteneta od 2 mj. Također sam odlučio svojem ljubimcu omogućiti samo najbolju prehranu, tako da ću definitivno kupovati isključivo superpremium hranu. Kako sam prvi put u svemu ovome, molio bih da mi preporučite što bi bilo najbolje za njega. Također me zanima da li imate nekakav centar na području Dubrovnika, tj. postoji li nekakva vrsta dostave ukoliko se odlučim za neku veću kupovinu? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru, te puno pozdrava s juga... Matija RadovčićO: Termin "medium" ("srednji") obuhvaća pasmine pasa koji kao odrasli teže između 11 i 25 kg. Nekada su to bili većinom radni psi koji su čovjeku služili u lovu ili kao ovčarski psi. Tijekom godina većina je tih pasmina postalo kućnim ljubimcima. Baset je vjerojatno potekao od patuljastih pasa tragača. Pojavljuje se u Francuskoj krajem XVI. stoljeća, dobroćudan je i miran, odlično slijedi trag, vrlo je pametan i dobar prema djeci. Danas je pravi kućni ljubimac, teži, duži, i malo niži nego njegov lovački pandan. Vrlo je omiljen zbog posebno simpatičnog izgleda koji mu daje naborana, opuštena koža. Lagano spuštena donja vjeđa daje očima tužan izraz. Štenad pasa srednjih pasmina dosižu težinu odraslih pasa u dobi od 12 mjeseci. Potrebna im je hrana visoke energetske vrijednosti, te se treba uzeti u obzir nedovoljno razvijena sposobnost probave. U prvoj godini života štene uveća svoju težinu 40 - 50 puta. Psu koji raste potrebno je gotovo dvostruko više hrane nego odraslom psu da bi se podmirile sve njegove potrebe. U zahtjevnoj fazi rasta štenetu je prijeko potreban kalcij i to u određenoj količini. Višak kalcija u organizmu, kao i manjak, ima negativne posljedice na pravilan razvoj. Kalcij je potreban za mineralizaciju koštanog sustava, a razvoj koštanog sustava traje tijekom cijele prve godine života.Nakon odvikavanja od sisanja probavni sustav šteneta još nije potpuno razvijen i mogućnosti probave su ograničene. Štene je zbog toga osjetljivije nego odrasli pas. Problem je još veći ako pati od parazitskih invazija i ako je izložen stresu. Broj obroka prilagodite starosti šteneta. Do 6-tog mjeseca života hranite štene 3 puta dnevno, zatim smanjite na 2 obroka dnevno, uvijek u isto vrijeme. Hrana za štene baseta trebala bi sadržavati visoku energetsku vrijednost (oko 4300 Kcal/kg) i visoku razinu proteina (oko 32%). Udio škroba trebao bi iznositi oko 25%. Optimalna opskrba kalcijem i fosforom bila bi u količini od oko 1% kalcija i 0,8% fosfora. Uz navedene nutrijente, psima je za pravilan rast i razvoj u obroku potrebno osigurati i ostale minerale i mikroelemente, te vitamine. Iz ponude Pet centra za Vašeg psa bih preporučila superpremium hranu "Royal canine" medium junior , "Hill's" puppy (chicken, lamb & rice), te od istog proizvođača liniju Natures best - puppy small & medium (chicken). Istoj kategoriji pripadaju programi "Eukanuba" puppy & junior medium (chichen), te puppy & junior all breeds (lamb & rice). Superpremium linija "Purina" Pro plan nudi za štence tri okusa : chicken & rice, lamb & rice i salmon & rice. Prodavaonice Pet centra su u Rijeci, Zagrebu i Osijeku. Trenutno nismo u mogućnosti omogućiti druge oblike opskrbe.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 25.10.2006.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, da li postoji način, i koji, da vlasnik nauči štene od 6.mj. da hoda bez vodilice, a da pri tome ne bježi kilometrima od vlasnika, da hoda, igra se bilo što, ali u blizini vlasnika. I da kada ga vlasnik pozove da štene dođe. Molim Vas da mi predložite neku metodu. Unaprijed zahvalna, Vinka.O: Treniranje i odgoj naših psećih ljubimaca započinje onog trenutka kad štene pređe prag svog novog doma. Skakanje, moljakanje hrane, grebanje i uništavanje namještaja, grizenje cipela, papuča i tenisica - ovakve i ostale moguće i nemoguće igrice treba odmah u početku zaustaviti. Odmah započinje faza odgoja ponašanja, riječi "NE" ili "STANI" ili "STOP" su prve zapovijedi. Tokom odgoja treba biti uporan i dosljedan. Ako ne želite da pas gleda televiziju s Vama u Vašem najdražem naslonjaču, treba mu odmah od prvog dana to zabraniti i nikad više mu to dopustiti, inače stvaramo nedoumicu u njegovoj glavi. Trening ili dresura radi se 2-3 puta dnevno u trajanju od 10-15 minuta i to prije perioda namijenjenog hranjenju (prije glavnog obroka). Prvo psa treba zazvati po imenu da bi imali svu njegovu pažnju, a tek onda ide zapovijed: stani, sjedni, kreni, dođi, lezi i drugo. U početku morat ćete ponoviti jednu te istu zapovijed više puta dok je Vaš ljubimac ne posluša i izvrši u potpunosti. Naravno, iza toga slijedi (odmah) nagrada u obliku poslastice i pohvala riječima ili ga treba nježno pogladiti po glavi ili potapšati. Nikad ga ne zazovite po imenu, da dođe do vas, a Vi ga zatim kaznite za neposluh ili neizvršenu zapovijed, jer tog trenutka s dresurom ili treningom je završeno zauvijek. Izgovarajte zapovijedi u istom i smirenom tonu. Ako ste tog dana nervozni(zapovijedi su izgovorene u povišenom tonu), nemojte tada trenirati s psom, jer će on Vašu nervozu povezati s treningom i nevoljko je izvršavati svaki slijedeći put. Zapovijed se uči jedna po jedna, ne više njih u istom danu, bar za početak, a posebno ako nemate iskustva s psima. Pas po mom mišljenju, posebno dok je još štene, ne smije izlaziti na ulicu ili šetnju u prirodu bez vodilice i to što kraće za početak, da nauči slijediti svog vlasnika u stopu. Vi ga tada možete kontrolirati i ne dopuštati da ode u suprotnom smjeru, zaustavite se tada, prisilite da se pas smiri (sjedne). Kad ste sigurni da imate svu njegovu pažnju, tada mu kažete "KRENI", a on Vas mora pratiti smirenim korakom i u bilo kojem smjeru po Vašoj želji. Svaki vlasnik ima svoje metode treniranja, nagrade ili kazne. Također je bitno što Vi želite od psa - psa čuvara, psa za šetnje, psa koji će se igrati s Vašom djecom a neće pokazivati zube pri tome, psa za izložbe ili psa za uzgoj. Također bi preporučili da u svojoj okolini pronađete školu za odgoj pasa i završite bar jedan od tečajeva namijenjenih i vlasnicima i psima, jer će Vam tamo pronaći i odabrati najbolju metodu za odgoj prema pasmini i karakteru Vašeg psa.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 25.10.2006.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Moja pekinezerica stalno se trlja ušima o tepih? Zbog čega bi to moglo biti i trebam li ju odvesti veterinaru? Stara je 4 mjeseca. Hvala, Maja.O: Naravno da morate odvesti Vašu ljubimicu kod veterinara, jer samo u ambulanti i uz pomoć određenih instrumenata (otoskop) možemo postaviti pravu dijagnozu. Uzrok češanja mogu biti šugarci (paraziti koji obitavaju u vanjskom slušnom kanalu), češanje može biti posljedica bakterijske upale slušnog kanala, a i popratni simptom nekih drugih bolesti (alergije kože, upale usne šupljine). Također nerijetko pronalazimo strana tijela (klas) zabodena unutar vanjskog kanala. Bez obzira o kojem se uzroku radilo te da zaustavite češanje, odvedite svog psa na pregled u veterinarsku ambulantu gdje će odrediti pravovaljanu terapiju koje se morate u potpunosti pridržavati (koliko puta kapati lijek u uho dnevno i kroz koji period) da ne bi došlo do većih komplikacija.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 25.10.2006.
Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav! Htjela sam pitati kakva je kvaliteta Pro plan hrane? I zašto ljudi tvrde da je Pedigree nekvalitetna hrana, što vi mislite o tome? Navode razlog jer ju se može kupiti u normalnim dućanima). Hvala. O: Proplan Purina pripada superpremium hranama, zajedno sa Hill'som, Eukanubom i Royal caninom. Proplan hrana ima optimalne iskoristive proteine da osigura stalnu i točnu preraspodjelu aminokiselina koje ojačavaju imunološki sustav. Sadrži mješavinu antioksidanata koji mogu pomoći imunološkom sustavu u zaštiti od slobodnih radikala - štetnih elemenata koji mogu uzrokovati stanična oštećenja, sadrži veću količinu vitamina A koji je važan za imunitet i pomaže povećanju otpornosti.Što se probave tiče, Proplan sadrži proteine visoke kvalitete, masti i ugljikohidrate koji su lako probavljivi i pomažu održavanju optimalne funkcije probavnog sustava. Proplan je hrana visoke probavljivosti i zbog toga psi imaju manje stolice. Proplan pojačava obranu kože putem Omega 3 i 6 masnih kiselina koje pomažu stvaranju zdrave kože i sjajne dlake.Proplan hrana je podijeljena s obzirom na životnu dob ili način života; Puppy, Adult, Senior, Performance i Light. Puppy hrana za štence je podijeljena prema veličini koju će pas postići kada odraste na hranu za male pasmine pasa, srednje velike i velike pasmine koje će kada odrastu postići težinu preko 25 kg. Adult hrana je također podijeljena kao i hrana za štence. Senior, light i performance su trenutno napravljeni univerzalno, za sve veličine pasa. Hrana se još razlikuje i po okusima; Puppy linija je napravljena u tri okusa: piletina i riža, janjetina i riža te za osjetljive štence riba (losos) i riža. Adult i senior linije u Hrvatskoj na tržištu dolazi u okusima piletina i riže, te riba (losos) i riža, dok performance (za aktivne i radne pse, skotne kuje i kuje u laktaciji, izložbene pse) i light (za pse koji su skloni nakupljanju prekomjerne tjelesne težine) dolaze samo kao piletina i riža.Zaključiti možemo da je Proplan hrana visoko kvalitetna i svakako bih Vam preporučila da je koristite za ishranu Vašeg psa. Pseća hrana je podijeljena na superpremium hranu, premium i komercijalnu hranu. Svi proizvođači superpremium hrane imaju strogo kontrolirane izvore sirovina (farme od kojih se dobiva meso za proizvodnju dehidrirane i konzervirane hrane). Superpremium hrane svojom kvalitetom i potrebnim dnevnim količinama opravdavaju cijenu. Kako se superpremium hrana proizvodi od vrhunsko kvalitetnih sirovina, ona je najiskoristivija za organizam psa, te uz manje količine konzumirane hrane osigurava ispunjenje svih potreba organizma. Na tržište dolazi u obliku granuliranog dehidrata i konzervi.Podijeljena je u kategorije prema:a) dobi: puppy (štenci), junior (mladi psi), adult (odrasli psi), mature (stariji psi), senior (jako stari psi)b) veličini (pasmini): small (male pasmine), medium (srednje pasmine), large (velike pasmine), giant (extra velike pasmine)c) fizičkoj aktivnosti: light (za slabije aktivne pse), performance/active (za aktivne, radne pse)d) zdravstvenim potrebama (janjetina/riža, riba/riža...) Premium hrana je visokokvalitetna hrana, podijeljena u kategorije kao i superpremium hrana, te se također prodaje isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce. Svi proizvođači premium hrane nude vrlo široke linije proizvoda, te zadovoljavaju potrebe svakog psa. Pored dehidrata, većina premium linija nudi vrlo kvalitetnu konzerviranu hranu i paštetice.Komercijalna hrana kod većine proizvođača ne podliježe strogoj kategorizaciji po dobi, veličini pasmine ili razini aktivnosti, no zadovoljava potrebe pasa svih uzrasta i pasmina.Ako želite saznati više o pojedinoj hrani, obratite se veterinarima u Pet centar trgovinama.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 24.10.2006.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Mom njemačkom ovčaru, starom 15 mjeseci u posljednje vrijeme, pretežno ujutro čuje se glasno kruljenje u trbuhu-crijevima. Da li je to opasno? Hvala. Pozdrav, Maja O: Niste naveli koliko puta dnevno i u koje vrijeme Vaš pas jede, a velika je vjerojatnost da su promjene vezane upravo uz očekivani obrok (glad). Želudac i crijeva su dijelovi probavnog sustava kojim upravlja vegetativni ili autonomni živčani sustav. On je dio živčanog sustava koji regulira odnose unutar organizma, tj. upravlja radom unutarnjih organa, a samo indirektno između organizma i okoline. Ovaj sustav djeluje, između ostalog, na glatke mišiće u probavnim organima. Poremećaji njihovih pokreta manifestiraju se kao ubrzanje ili usporenje.Pokreti želuca su složeni i sastoje se iz pokreta praznog želuca ili pokreta gladi, pokreta fundusnog i pilorusnog dijela želuca, te pokreta pražnjenja. Pokreti gladi javljaju se povremeno između dva obroka kad je želudac prazan ili sadrži nešto malo hrane. Poremećaji pokreta manifestiraju se kao ubrzanje pokreta ili usporenje pokreta. Tonus i pokretljivost želučanog zida zavisi o stanju autonomnog nervnog sustava, kore velikog mozga, količine hrane u njemu i njenih fizičkih i kemijskih svojstava. Ako se ovome doda da i poremećaji funkcija jetre, slezene, pankreasa i drugih dijelova digestivnog trakta mogu utjecati na tonus i pokretljivost želuca onda je razumljivo što je uzrok poremećaja želučane motorike vrlo složen.Povećanje tonusa i pokreta želučanog zida sreće se kod uzimanja hladne hrane ili vode, nepravilne prehrane, upale sluznice i dr.Tanko crijevo vrši tri vrste pokreta. Jedni imaju funkciju mješanja crijevnog sadržaja, a drugi potiskuju crijevni sadržaj unatrag. Pokreti crijeva su automatski, tj. rade pod utjecajem vegetativnog nervnog sustava. Hrana utječe na pokrete crijeva uglavnom svojim mehaničkim djelovanjem, ali ne treba zanemariti i kemijsko djelovanje nekih sastojaka hrane. Ubrzanje crijevnih pokreta se javlja kod grešaka u ishrani, naglih promjena vrste hrane, upala različite etiologije (bakterije, virusi, toksini). Obratite pažnju na izgled izmeta Vašrg psa jer bi promjena konzistencije i količine izmeta bile konkretniji pokazatelji. Proljev je učestalo pražnjenje mekanog i vodenkastog sadržaja crijeva može, a biti različitog uzroka kao što je poremećaj u radu probavnih sokova, trovanje ili infekcije.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 24.10.2006.
Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam maltezericu staru 12 godina. Zabrinuta sam jer često kiše, šmrca, a tijekom dana ima nekakav napadaj disanja. Jako sam zabrinuta. Jeli to samo neka prehlada ili se radi o nečem drugom? Unaprijed hvala, AndreaO: Simptomi koje Vi navodite mogu biti posljedica bolesti nosa i nosnih došupljina (sinusa glave), zatim bolesti grkljana i dušnika kao prednjih dišnih prohoda, bronha, bolesti pluća, te bolesti kardio-vaskularnog sustava. Bolesti dišnih organa najčešće su bakterijske i virusne etiologije, specifičnog afiniteta prema sluznicama i drugom tkivu respiratornog trakta. Oboljenja dišnog sustava mogu biti alergijske prirode, te napokon i nametnici igraju stanovitu ulogu u etiologiji respiratornih oboljenja. Također i prisutnost stranog tijela u dišnim prohodima, može uzrokovati ovakve poteškoće. Posebno značenje pripada pogodovnim faktorima lokalne ili opće naravi, koji umanjuju otpornost organizma, a naposve dišnih organa, pa pogoduju razvoju bolesti. Funkcije dišnih organa, krvotoka i krvi, međusobno su usko povezane u cilju opskrbe tkiva i organa kisikom te uklanjanja ugljične kiseline iz organizma. Zakaže li bilo koji od ova tri "člana", javlja se otežano disanje ili dispneja. Mogu se javiti i drugi klinički simptomi, najčešće lokalne prirode, ovisno koji je dio respiratornog trakta zahvaćen patološkim zbivanjem. Ako su to prednji dišni prohodi ili nos, poremetnje se očituju pojačanim obrambenim refleksima sluznice (kihanje, kašalj), iscjetkom, pa čak i stenoznim šumovima. Kihanje, šmrcanje te otežano disanje, može biti zaista samo posljedica prehlade, ali također i znakovi ozbiljnih oboljenja dišnih organa, te kardio-vaskularnog sustava. Svakako Vam savjetujem da svoga ljubimca tretirate protiv crijevnih nametnika, koje možete potražiti u veterinarskim ljekarnama Pet centra. Preparati dolaze u obliku tableta (protiv glista i trakavica), pasti (protiv glista), te u ampulama (preparat Stronghold, izdaje se na veterinarski recept, a djeluje protiv glista, ušnih šugaraca, buha i srčanih crva). Kako je pas 12 godina star, savjetujem Vam da obavite kardio-pulmološki pregled, a po potrebi i RTG, uz EKG i UZV srca, kako bi se isključile ili potvrdile bolesti ovih organskih sustava i započelo s eventualnom terapijom ukoliko ona bude potrebna.
Ivana Mlinar Gruja, dr.vet.med. | 24.10.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam skoro 15 godina. Smatram da sam dovoljno odgovorna da dobijem psa. Nagovorila sam roditelje da ga dobijem. Inače mi smo četveročlana obitelj, roditelji i 2 djece (15 i 19). E sad kad su mi napokon odbrili psa, ne znam koju vrstu uzeti. Htjela bih psa male vrste, veselog, zaigranog, odanog, ali da ne traži mnogo rastrčavanja. Naime živimo u stanu (84 kvadrata). Ne bih htjela da mi se roditelji natroše na kupnji psa, pa ako mi možete predložiti neku vrstu koja ima te osobine. (Doći će u obitelj punu ljubavi i topline!) Hvala! TenaO: Uvijek teško pitanje ili problem, posebno za nove vlasnike pasa, koju pasminu odabrati.Za početak bilo bi najbolje da posjetite jednu od izložbi pasa, da se prošećete oko ringova u kojima će se izlagati Vama željene pasmine i da porazgovarate s uzgajivačima i ostalim vlasnicima, izbliza pogledate svaku pasminu i koliko je moguće u tako kratkom vremenu uočite njihovo tipično ponašanje. Postoje psi različitog temperamenta, izgleda, veličina i mogućnosti. Ljudi i psi dijele mnoštvo značajnih osobina ponašanja, a upravo je ta činjenica jedan od razloga uspješnog zajedničkog života. Psi su društvene životinje, prihvaćaju nas kao članove svog čopora, te na taj način stvaraju duboku i čvrstu vezu sa nama ljudima. Mi postajemo vođe čopora i psi nam se spremno pokoravaju, jer kontroliramo hranu, toplinu i sigurnost. Kad pas uđe u Vaš dom, priključi se obitelji i postane dio Vašega života. Vi postajete najvažnije obilježje štenetovog novog okruženja. Svakako nemojte dočekati svoga novoga člana obitelji nespremno. Nabavite sve što Vam je potrebno (hrana, posude, ogrlica, vodilica... itd.). Informirajte se o psima, posebice ako niste nikada prije imali psa. Kako se Vi postavite na početku, tako će i Vaš pas reagirati. Nikako nemojte dopustiti da se pas Vama nametne kao vođa. S obzorom na uvjete u kojima planirate držati svoga psa, navesti ću Vam neke pasmine koje bi eventualno došle u obzir. Male pasmine su zahvalne jer ne traže puno prostora i skromnijih su potreba.Čivava je najpopularniji luksuzni psić, prilagodljiv i dobar putnik, idealan za život u gradu, podrhtavaju i na povjetarcu, a najsretniji je u krilu svog ljudskog prijatelja. Smatra se da su dugodlake čivave otpornije. Kosti prednjih nogu prilično su krhke, pa se tu najčešće javljaju problemi (artritis, artroza, spondiloza - kralježnica itd.). Postoji i sklonost kožnim problemima (promjene vezane na intolerantnost prema hrani) koji se mogu uspješno prevenirati superpremium hranama, koje sadrže tzv. hondro protektore (hondroitin i glukozamin sulfat), te omega 3 i omega 6 masne kiseline.Maltezer je blage naravi, razigran, otmjena izgleda, dobro se socijalizira s ljudima, te traži stalnu pažnju i redovito i temeljito češljanje.Patuljasti pinč neustrašiv je čuvar, vrlo žustar i srčan, ponekad posesivan prema onima koje voli. Bez obzira na veličinu rado će izazivati pse deset puta veće.Mops - iako čvrstog i mišićavog izgleda rijetko je agresivan, razigran je i odan svojoj ljudskoj obitelji, zabavno je i zahvalno društvo.Kavalir King Charles španijel simpatičan je i pun energije, te opravdano popularan.Pekinezer pruža užitak onima koji vole društvo zanimljiva i neovisna psa koji je osjećajan prema svojoj ljudskoj obitelji, a zna biti uobražen, svojeglav i rezerviran. Zbog zahtjevne dlake često su podložni kožnim problemima, pa kao i kod čivave treba posebno voditi računa o prehrani, a osim toga skloni su i problemima sa usnom šupljinom (plak, kamenac, gingivitis).Patuljasti šnaucer jedan od omiljenijih gradskih pasa, miran, poslušan, inteligentan, želi se svidjeti vlasniku, a izvrstan je čuvar.Prema navedenome svakako ćete zaključiti da svaka od ovih pasmina ima svoje prednosti i nedostatke, pa glavna odluka ostaje na Vama. Što se tiče zdravlja potrebno je redovno čišćenje od crijevnih nametnika (svaka 3-4 mjeseca), cijepljenje, te bar jednom godišnje kompletan sistematski pregled, redovno čišćenje ušiju i higijena usne šupljine. Sve pse treba prošetati tokom dana, da li više puta po malo ili jedna dulja šetnja preko sat vremena, sve ovisi o Vašem slobodnom vremenu. Odluku koju pasminu odabrati, prepuštamo Vama, jer će taj mali pas biti Vaš podstanar i partner u životu.Za sve ostale savjete, prehranu, te opremu možete se uvijek obratiti našim veterinarima u ljekarnama Pet centra.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.10.2006.
Odgovara: Dino Karakaš, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Moja kujica ima 5 godina i dosada se nikad nije parila. Već je 5 puta imala lažnu trudnoću, a i čitala sam kako su moguće razne posljedice kod kujica koje se nisu kotile. Ona također stalno ima želju za samozadovoljavanjem pa nam skače po nozi ko daje mužjak! Mislite li da bi je bilo dobro sterilizirati, jer ja mislim da se ona niti neće pariti, pošto ne dopušta mužjacima da joj se približe niti kad je topla, ili da to odgodimo na još neko vrijeme. Molim vas za savjet da mi preporučite dobrog veterinara u Splitu, jer mi se čini da oni svoje dijagnoze nekako postavljaju na pamet, bez ikakvih analiza krvi, mokraće, itd. Puno, puno vam hvala, i primite svi veliki pozdrav od mene i moje Bugy!!!! Branka Sterilizacijom Vaše kujice zasigurno ćete riješiti problem lažnih trudnoća, koje ne moraju biti bezazlene, već mogu ostaviti trajnije posljedice na organizam. Odluka je naravno Vaša, ali odgađanjem ništa nećete postići ili riješiti problem. Bitno je sterilizaciju obaviti u periodu mirovanja (kad se životinja ne tjera). S obzirom da životinje nemaju zdravstveno i socijalno te da svaka pretraga vlasnika košta, veterinari pribjegavaju simptomatskim terapijama i dijagnoze pokušavaju postaviti na osnovu osnovnih kliničkih pretraga, te na taj način poštedjeiti vlasnike visokih računa. Ukoliko se nakon osnovnih kliničkih pretraga ne može biti siguran u diagnozu, vlasniku se predlože druge dijagnostičke metode koje bi pomogle u postavljanju valjane dijagnoze. Stoga nema govora o postavljanju dijagnoza napamet.
Dino Karakaš, dr.vet.med. | 30.10.2006.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim vas da mi kažete što da radim sa svojom pudlom starom 7 god. jer mi stalno po kući kopa, a ne da odrezati nokte. Ne znam bi li trebala biti zabrinuta jer mu ih nikada nisam rezala? Unaprijed zahvaljujem, Tamara.O: Preporuka za Vas i Vašeg pudla bila bi da posjetite svog veterinara, koji će na licu mjesta odrediti da li je dužina noktiju normalna ili predugačka, što otežava normalan hod psa i pri tome drže šapicu u nepravilnom položaju te neravnomjerno opterećuju ligamente i mišiće donjih dijelova nogu. Kod veterinara računamo na onaj poznati neugodan osjećaj pasa pri dolasku u veterinarsku ambulantu - tada su nešto uplašeniji i mirniji te će veterinar moći brzo pregledati i odrezati nokte, što Vama kao i većini vlasnika, ne uspijeva. Kopanje psa po kući uobičajena je pojava svih naših psećih ljubimaca i nije povezano s dužinom noktiju.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 30.10.2006.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: U kojoj dobi se pas može dati na kastraciju i rješava li ona zaista neke od tipičnih problema vezanih uz mužjake, pogotovo u vrijeme parenja (bježanje npr.)? Kolika je cijena? Koje nam pogodnosti točno donosi mikročipiranje i što ono predstavlja za vlasnika i ljubimca? Hvala, Marina O: Kao vlasnici pasa ne dugujemo odgovornost samo svojim psima, već i svojoj obitelji i zajednici u kojoj živimo. Nije teško ponašati se pažljivo, držati psa na povodniku kako biste spriječili nesreće i steriliziranjem svojih ljubimaca spriječiti neželjene trudnoće i probleme koje prate ponašanje izazvano hormonima. Parenje, prirodna posljedica spolne aktivnosti, za većinu pasa ne dolazi u obzir, a izostanak spolnog zadovoljstva može dovesti do društvenih problema i destruktivna ponašanja. Ljudskim utjecajem stvorene su među pasminama razlike u ponašanju, ali postoje, također, i prirodne razlike između mužjaka i kuje iste pasmine. Mužjaci su općenito aktivniji i destruktivniji od kuja. Oni češće ostavljaju oznake urinom i bore se i to uglavnom za teritorij ili partnera za parenje. Kastracijom će se općenito smanjiti razina aktivnosti, označavanje urinom, lutanje i tučnjave. Kastrirani mužjaci privrženiji su i vjerojatnije će biti dobrohotni prema drugim psima. Sterilizacijom možemo život učiniti jednostavnijim kako psu, tako i vlasniku. Sterilizirane ženke više nemaju polugodišnje cikluse tjeranja ili neželjene trudnoće i izbjegavaju se promjene raspoloženja povezane sa stvaranjem hormona. Za razliku od mužjaka, sterilizacija ima malo vanjskih učinaka na osobnost kuja. Kastrirani mužjaci manje lutaju, bolje slušaju, a mokraćni mjehur prazne kada je pun, a ne da bi drugim psima ostavili mirisne poruke. S obzirom da i dalje štite svoje područje, manja je vjerojatnost da će se kastrirani mužjaci prepustiti agresivnom ponašanju s drugim mužjacima.Mužjak je spreman za parenje kad god mu se pruži prilika i uvijek je spolno aktivan. Započevši od puberteta spermiji se stvaraju u zavijenoj masi kanalića u testisu psa. Mužjaka privlači miris hormonski aktivne ženke i potiče njegovu hipofizu ili "glavnu žlijezdu" na bazi mozga na slanje poruke testisima da stvore više testosterona i spermija. Mužjake možemo kastrirati bilo kada, s obzirom da ne prolaze spolni ciklus kao kuje. Operacija se može obaviti već od 3. mjeseca starosti. U općoj anesteziji napravi se mali rez na skrotumu, kroz koji se uklanjaju testisi. Cijena zahvata iznosi oko 400,00 kuna, no cijena se može razlikovati po pojedinim ambulantama.Mikročip je sredstvo za trajno i nedvosmisleno označavanje životinja. Prenesen je u Europu iz SAD-a 1989. godine kao sredstvo za identifikaciju životinja. Mikročip je malena kapsula ovalnog oblika veličine zrna riže. U njemu se nalazi jedinstveni identifikacijski broj, te je izrađen od stabilnog, čvrstog materijala kako ga organizam ne bi odbacio. Ima posebnu zaštitnu prevlaku koja sprječava njegovo putovanje. Kod pasa se mikročip implantira s lijeve strane vrata malo iza uha koristeći posebni sterilni aplikator u kojem se nalazi čip. Sam zahvat nije bolniji od običnog vakciniranja životinje. Pošto je mikročip izrađen od stabilnog i čvrstog materijala njegova je trajnost duža od životnog vijeka životinje.Prema Pravilniku o označavanju pasa svi psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2004. godine moraju biti obavezno označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće. Pri tom životinja dobiva novu knjižicu (veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu za kućne ljubimce) plave boje sa hrvatskim grbom.Isto tako, ukoliko želite putovati sa svojim ljubimcem u Europsku Uniju i druge države Vaš pas mora biti mikročipiran, obavezno cijepljen protiv bjesnoće, te mora imati poseban obrazac - veterinarsku svjedodžbu za domaće pse, mačke i životinje iz porodice kuna koji ulaze u određenu državu za nekomercijalni prijevoz.Označavanje mikročipom od neprocjenjivog je značenja prilikom pronalaženja vlasnika odlutalih životinja ili onih napuštenih od neodgovornih vlasnika, umanjujući neugodnosti psima i njihovim vlasnicima i pružaju manje mogućnosti za reprodukciju odlutalih životinja. Identifikacijski broj unesen u bazu podataka omogućuje pristup podacima o vlasniku, no može sadržavati i ostale informacije npr. medicinsku anamnezu životinje uključujući podatke o tome da li je životinja sterilizirana, podatke o njezinom zdravstvenom stanju, potrebnim lijekovima... Od velike koristi je i u prihvatilištima pasa jer omogućava da se odlutale životinje s ugrađenim mikročipom odmah vrate vlasnicima. Životinju s ugrađenim mikročipom uvijek se može povezati s vlasnikom, što može i odvratiti vlasnika od namjere napuštanja životinje, posebice kad je praćena odgovarajućim propisima.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 28.10.2006.