Pitajte veterinara

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Da li se tarantule mogu držati u terariju djelomično izrađenom od drva jele i smreke? Kojim lakom se mogu premazati drveni dijelovi u terariju? NikolaO: Terarij 30x30x20 cm je adekvatan za paukove koji žive na tlu, veličine 6-8 cm. Ako je terarij prevelik, veće su šanse da će uloviti plijen i da će pauk pasti i ozlijediti se ako je terarij viši od 40 cm. Potrebno im je omogućiti zaklon od kamena, pluta ili kore za sakrivanje.  Ponekad se penju pa postoji opasnost da padnu i ozlijede se na kaktus ako ga imamo u terariju.Terarij se grije tijekom dana 24-27°C, ali pauci koji se zakapaju drže se na nešto nižoj temperaturi, oko 20-24°C. Noćna temperatura je oko 20°C (minimum 15°C). Ne stavlja se podno grijanje jer je to neprirodno i isušuje podlogu. Vlaga mora biti 60-80 %. Jedan dio terarija se redovito prska, nikada direktno u mrežu koju je pauk napravio niti direktno u njega.Svježi kompost sa ostacima herbicida je štetan za paukove.Ljepljene plutene ploče sadrže supstance tosične za paukove, a novonbavljene biljke često sadrže insekticide.Kod odabira terarija prvo se mora točno educirati o kakvoj se vrsti radi i u kojim uvjetima živi (podaci su dostupni u knjigama, na web stranicama..). Naime, arborealne tarantule, vrste koje žive na drveću zahtijevaju visoke terarije jer one rijetko silaze na tlo pa je važnija visina nego širina terarija, dok je za terestrijalne vrste koje žive na tlu važno da nije previsok. Mali pauci mogu se držati u malim plastičnim kutijicama (veličina kutije 2-3x veličine raspona nogu pauka), veći u plastičnim transporterima i staklenim terarijima koji imaju otvor odozgo (za terestrijalne pauke) ili sa strane (arborealni pauci).Bitno je da terarij bude barem dva do tri puta duži i barem dva do tri puta širi nego što je raspon nogu tarantule.Na tržištu postoji velik broj veličina i tipova terarija, ali također je moguće napraviti svoj vlastiti terarij. Većina ih izrađuje od stakla koje je teže izgrebati, ali su i teži.Terarij od drva bi mogao biti i veći i prostraniji, što nam u ovom slučaju ne treba, te se teže održava i kraće traje. Staklo je lakše dezinficirati i oprati od drva. Također, jela i smreka se ne preporučaju jer ispuštaju smolu te imaju miris koji može nadraživati dišni sustav. Također, nije poželjno lakirati površinu drva ili ako ga lakirate npr. ako je drvo iverica onda duže traje, da budete sigurni da se dobro prozračio prije upotrebe. No iverica ne traje dugo i lak zna brzo popucati.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći uvjete držanja Gekko vittatus guštera (dimenzije terarija, hranjenje, karakteristike, vlaga, temperatura itd.)? MatijaO: Ovaj simpatični reptil u prirodi obitava na drveću te propada skupini arborealnih životinja. Iznimno je zanimljiv i brz, ali ima vrlo osjetljivu kožu i neopreznim hvatanjem može biti ozbiljno ozlijeđen. Gekko vittatus je vrlo aktivan gmaz i potreban mu je prostran terarij. Odrasli mužjaci su izrazito teritorijalni i dva mužjaka ne bi trebalo smjestiti u istu nastambu. Kako su odlični penjači, potreban im je i viši terarij, odnosno okomita površina za penjanje. Minimalne dimenzije terarija su 60 x 40 x 40 cm.S obzirom na to da Gekko vittatus obitava u tropski šumama, za podlogu biste trebali odabrati treset ili kokosova vlakna, koji zadržavaju vlagu i time održavaju neophodnu vlažnost zraka.Za penjanje biste trebali postaviti grane različitih visina.Osim navedenog, poželjno je u terarij postaviti umjetne ili žive biljke (npr. Dracena) gdje  se gekon može sakriti.Po terariju bi trebali svakodnevno raspršiti čistu (filtriranu), mlaku vodu. Gekon će vodu uzimati sa orošenih površina, ali mu ipak u nastambu stavite plitku posudu s vodom.Što se temperature tiče, ona bi trebala biti što sličnija prirodnim oscilacijama. To znači da bi  dnevna temperatura iznosila  27-29,5° C, a noćna 21-24 °C. Dobar izbor za grijanje prostora su terarijske lampe, a preporučaju se i kablovski grijači koji se postavljaju ispod terarija. Pri postavljanju grijačih tijela treba biti posebno oprezan kako ne bi došlo do opekotina na ekstremitetima.Gekko vittatus je noćna životinja, tako da nije potrebna posebna UV rasvjeta. Međutim, mnogi stručnjaci savjetuju da im se osigura niska razina  UV rasvjete jer pozitino utječe na njihovu aktivnost i opće zdravstveno stanje. Gekonu je svakako potrebno osigurati dio terarija u kojem će biti zaklonjen od svjetla. Za noćno promatranje koristite posebne crvene žarulje jer su gekon najaktivniji noću.U terariju je potrebno održavati umjereno visoku vlažnosti zraka od 65-75 %, a kako bi pratili ovu vrijednost u terarij treba postaviti higrometar.Za prehranu gekona preporučaju se cvrčci i skakavci, dok crve brašnare treba davati samo povremeno. Hranu je potrebno tri puta tjedno posuti prahom koji sadrži kalcij i jednom tjedno multivitaminskim pripravkom za ovu vrstu gmazova.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Zanima me da li postoji neki pustinjski gušter koji može u terarij 60x60 cm, a da nije leoprd gekon, i koji su mu uvjeti držanja, koliko ih može stati u taj terarij. Visina može biti do 130 cm.Pozdrav od NikoleO: U terarij navedene veličine možete staviti Pustinjsku iguanu, o kojoj je pisala Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje, Fat tail gekona o kojem je kolegica pisala ovdje, zatim Bradatu agamu o kojoj je pisao Dino Karakaš, dr.vet.med. ovdje ili guštere iz porodice Uromastyx. Postoji otprilike 13 vrsta Uromastyx guštera.Postojbina ovog guštera proteže se od sjeverozapadne Indije do sjeverozapadne Azije i Arapskog poluotoka pa sve do Sahare.Članovi ove porodice pripadaju gušterima sa šiljastim repovima. Postoji šest vrsta (Uromastyx aegypticu, Uromastyx ornatus, Uromastyx ocellatus, Uromastyx acanthinurus, Uromastyx hardwicki, Uromastyx benti), koje su povremeno dostupne u trgovinama kućnim ljubimcima, a ostalih sedam vrsta se izuzetno rijetko sreću.Uromastyx aegypticus je najveći pripadnik ove porodice, naraste do 75 cm, a teži i do nekoliko kilograma. Ostali pripadnici porodice Uromastyx manji su od 30 cm.Boja kože varira od vrste do vrste, Uromastyx aegypticus i Uromastyx hardvicksu uglavnom mračni i smeđi. Uromastyx achanthinurus zna biti žut, zelen, svijetlo narančast ili kombinacija svih tih boja. Uromastyx ornatus mijenja boju prema seksualnom sazrijevanju, odrasli mužjaci su zeleni sa zelenim i narančastim pjegama, dok ženke imaju više žute, smeđe i narančaste.Svaka vrsta prilagodila se uvjetima u kojima živi u prirodi pa je za svaku vrstu nužno da dobro proučimo njihovo podrijetlo i način života u prirodi. Budući da je to relativno nova vrsta, nema dovoljno dostupnih informacija. Generalno ova porodica naseljava pustinje pa se prema tome drže u takvom okolišu, tj. postavu terarija.Terarij bi trebao biti načinjen od stakla, s dobrom ventilacijom. Na dno terarija postavljamo grijač, (žičani ili grijaću ploču), grijač pokrijemo s tepihom, na njega se stavlja pijesak i kamenje (moramo paziti na orijentaciju, tj. slaganje kamenja, kako se ono ne bi srušilo na guštera). Vrlo je bitno da je sloj silikatnog pjeska dosta debeo jer se Uromatyx u njega zakopa kada ide spavati.Temperatura varira od 16°C do 32°C. Ovi gušteri prilagodili su se vrućoj pustinjskoj klimi pa temperatura može varirati od 32°C pa do čak 45°C na mjestu za sunčanje (basking-spot), do temperature u zasjenjenom dijelu terarija koja bi trebala biti od 21°C do 25°C. Kao i svim gušterima, dnevna i noćna temperatura moraju se razlikovati za oko 10-15°C, tako da je noćna temperatura između 18-21°C.Ponašanje guštera varira od vrste do vrste, čak i kod pojedinaca unutar iste vrste.Određena količina UV zraka obavezna je za sve guštere pa tako i za ove. UV zrake ne prolaze kroz staklo pa tako ne treba stavljati stakleni terarij na sunce, već se obavezno moraju nabaviti lampe koje zrače određenu količinu UV spektra. Određena količina UV-A i UV-B spektra potrebna je kako bi gušteri mogli sintetizirati vitamin D.Svakako treba osigurati žarulje, kao i bilo koju drugu instalaciju u terariju, od životinja (da se ne opeku na nisku neosiguranu lampu) i od strujnog udara.Većina guštera koji žive u pustinjskoj klimi naviknuti su da ne uzimaju vodu u tekućem obliku. Mnoge vrste uzimaju vlagu iz svoje hrane, a neke skupljaju vlagu iz jutarnje rose. Mnoge od tih vrsta smeta čak i prevelika vlaga zraka. Zdjelica s vodom mora se ponuditi samo povremeno i nakon nekog vremena trebala bi se izvaditi iz terarija.Uromastyx su omnivori, što znači da uzimaju hranu životinjskog i biljnog podrijetla. Budući da nema previše dostupnih podataka o specifičnim prehrambenim potrebama ovih guštera, preporuča se ponuditi im što veći izbor. Mladi Uromastyxi preferiraju hranu životinjskog podrijetla, poput crva brašnara, cvrčaka i sl. Takva hrana nudi im se tri do četiri puta tjedno. Od biljne hrane nudi im se kuhani krumpir, salata, zelje, lišće maslačka, mrkva (sitno naribana) itd.Što se tiče bradatih agama, za odrasle jedinke potreban je terarij dimenzija minimalno 100x40x40 cm (bolje je da bude i veći, i do 500 l zapremnine), dok je par ili 1 mužjaka i 2 ženke potreban terarij dimenzija 150x50x50 cm (minimalno 120x45x50 cm).Nadam se će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kalifornijsku kornjaču staru 15 godina. Primjetila sam da ima problema s micanjem stražnjih nogu, koža oko njih je natečena i bjelkasta, plivaća kožica je crvenkasta. O čemu se radi? Kako liječiti kornjaču? Hvala, Kristina O: Uzetost mišićnih funkcija ili klijenut je stanje kad mišićje podvrgnuto utjecaju volje ne može vršiti svoju funkciju zbog poremećaja motoričke inervacije. Uzetost motoričkih funkcija živčanog sustava može biti djelomična (pareza) i potpuna (paraliza). Obostrana uzetost simetričnih dijelova tijela, npr. stražnjeg para eksremiteta, označava se kao paraplegija.Zaostajanje jaja, začep, veći mokraći kamenci i trauma - sve su to potencijalni uzroci pareze stražnjih ekstremiteta, koja nastaje kada nešto napravi pritisak na unutarnje organe. Na primjer, povećani bubrezi pritisnut će živac i uzrokovati parezu stražnjih nogu i nemogućnost stajanja.Osteomijelitis (upala koštane moždine) i osteoliza (nestajanje koštanog tkiva, osobito gubljenjem kalcija iz kosti) također mogu uzrokovati parezu.Navedene promjene na koži mogu biti u vezi s promjenama na nogama, ali i sa sistemskim bolestima te bakerijama i parazitima.Terapija će ovisiti o uzroku.Vrlo je važno detaljno pregledati kornjaču, uz, naravno, iscrpnu anamnezu o tome kakvi su uvjeti smještaja, temperatura, UV-B lampa, grijač, hrana, higijena.Preporučam Vam da se javite na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kolegici Maji Lukač, dr.vet.med. na broj telefona 01 2390-410 koja je educirana za liječenje gmazova.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pre neki dan sam se vratio sa terena tj. od kuće sam bio otsutan nekih 10-ak dana i primetio sam kod bradate agame da su joj oči potpuno zatvorene, odnosno totalno prekrivene beličastom do sivkastom skramom. Radi se o subadultnoj jedinki bradate agame koja je bila u dobroj fizičkoj kondiciji, na optimalnoj temperaturi 28-30 stepena i prisutnom obaveznom UV lampom. Zbog zatvorenih očiju sad slabo jede te je malo smršala i satima leži na drvetu ispod UV lampe. Pokušao sam mlakom vodom da skinem skramu mađutim to je samo delimično rešilo problem, tj. skinula se sa spoja kapaka, ali i dalje ne može da otvori kapke. S poštovanjem i unapred zahvalan, MihajloO: Bradate agame najčešće su držani reptili kao kućni ljubimci zbog svoje mirne prirode, društvenosti i neagresivnosti. Promatranje njenog prirodnog ponašanja i uočavanje bilo kakvih promjena u samom ponašanju ali i vanjskom izgledu uvelike pomaže kod identificiranja problema sa zdravljem a isto tako pomaže i pri identifikaciji problema očiju.U bradatih agama najčešće se javljaju slijedeće poremetnje na oku:Upala i iritacija - pijesak ili neki drugi dio podloge može mehanički iritirati rožnicu i treći očni kapak u bradatih agama i to je najčešći problem očiju. Kod ovakvog problema pomaže ispiranje većim količinama fiziološkom otopinom ili blagom otopinom soli kako bi se isprale čestice. Ponekad  je terapiju potrebno upotpuniti antibiotskim kapima ili mastima po preporuci veterinara a na osnovu pregleda s obzirom na mogućnost oštećenja rožnice uslijed mehaničke iritacije npr. pijeskom. Također je pregled indiciran ukoliko se nakon tjedan dana ispiranja oka samo fiziološkom otopinom ili blagom otopinom soli simptomi ne povlače. Kod ovakvih iritacija oka savjetuje se i zamjena podloge nekim manje trusnim materijalom poput tepiha za reptile ili neke druge spužvaste podloge kao i hranjenje agame van pjeskovite površine.Fotokeratokonjunktivitis - javlja se kada dođe do iritacije rožnice i trećeg očnog kapka a što se vidi kao otečenje i zatvaranja oka. Također se uočava i promjena u ponašanju, bradata agama postaje letargična i depresivna. Iritacija nastaje kao posljedica promjene osvjetljenja ili ukoliko je agama preblizu izvora svjetla. U ovom slučaju pomaže jedino promjena osvjetljenja i smještanje lampe na veću visinu.Blefarospazam - predstavlja nevoljne pokrete oka ili žmirkanje koje se povremeno javlja u nekih bradatih agama. Nekoliko je uzroka ovoj pojavi, no suhoća sluznice oka, infekcija ili iritacija pijeskom ili drugim stranim predmetom su najčešći. I kod ovog slučaja pomaže ispiranje oka ukoliko nema oštećenja rožnice. Ukoliko je došlo do oštečenja rožnice, prema preporuci veterinara primijenjuju se lokalne antibiotske kapi ili mast za oči.Općenito u reptila bilateralno ili unilateralno otečenje očiju može biti uzrokom infekcija unutar samog oka, iza oka ili iza očne duplje pa ako se problem zanemari dovodi do odvajanja mrežnice od ostalih struktura, sljepoće te čak i neophodnom enukleacijom (uklanjanje očne jabučice). Također, otečenje može biti i posljedicom povećanog intraokularnog tlaka, često simptomom infekcije, ozljede ili nekog drugog zdravstvenog problema a neliječenje dovodi do sljepoće.Zbog specifičnosti oboljenja i liječenja problema sa očima u bradatih agama, neophodan je pregled u veterinarskoj ambulanti ukoliko se simptomi kroz period od 5 do 7 dana ne povlače.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Radi se o kopnenoj kornjači, čančari. Naime, živim u stanu i htjela bih da imam čančaru. Ali imam jedan problem. Nemam vrt i ne znam ni sama da li je to pametno. Obožavam čančare. Htjela bih vas pitati da li ima mogućnosti da kornjaču držim u stanu? Za početak bih nabavila skroz malu kornjačicu. One sporo rastu, koliko sam čula. Imam plastični veiki terarij, koji mi se čini ok za nju. Upućena sam u prehranu i sve ostalo, samo me brine smještaj za nju. Nabavila bih joj i uv lampu, bez koje ona ne može. Ali imam gradsku terasu u koja je izložena suncu, a ima malo i hlada. Ona bih mogla ponekad i tu da se prošeta. Molim vas za pomoć. Unapred hvala, TihanaO: Nastamba, tj. njene dimenzije, ovise o veličini životinja i njihovu broju, a dužina bi joj trebala biti jednaka dužini kornjače x 5, te širini kornjače x 3, pomnoženo s brojem životinja.Kao supstrat može se koristiti šljunak ili mješavina treseta i zemlje, a također je dobro i  kvalitetno sijeno, u koje se životinja često skriva i rado ga jede. Problem pri korištenju  supstrata je u tome što su kornjače vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan, a izuzetak je jedino sijeno. Ako se koristi terarij, bitno je da njegovi donji dijelovi nisu prozirni jer životinja tada stalno pokušava izići, što joj uzrokuje stres, a može uzrokovati i brojne ozljede glave i udova.Potrebno je skrivalište, u koje se životinja može sakriti i to veličine za više kornjača. Vanjski prostor mora biti dobro ograđen jer kornjače dobro kopaju i mogu lako prokopati prolaz, a podloga mora biti zemljana ili travnata sa skrivalištem na više mjesta, po mogućnosti u hladu.Držali ih u terariju ili na otvorenom prostoru potrebno je da imaju jedan plići, a širi tanjur s vodom kakao bi po potrebi mogle piti.Čančare mogu živjeti u prostoru kakav ste opisali, naime pridržavajte se navedenih dimenzija i pazite na uvjete držanja kako biste izbjegli moguće uvjetne  bolesti nastale nepovoljnim držanjem. Korisne informacije o toj temi možete pročitati ovdje.O čančarama i njihovom držanju također smo pisali i ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas, recite mi kako da spriječim bolesti guštera baziliska i koje su moguće bolesti? DinoO: Bazilisk je gušter koji je rasprostranjen na području Srednje i Južne Amerike, i to u okolini rijeka i njenih tokova. Specifičnost ove životinjske vrste je mogućnost hodanja i trčanja po vodi. Naime, na stražnjim ekstremitetima posjeduju plivaću kožicu, koja im u određenim slučajevima (kao što su bijeg od potencijalnih predatora i neprijatelja), omogućava da se bitno poveća površina, koja stvarajući zračni jastučić između ekstremiteta i površine vode sprječava baziliska da potone.Držan u zatočeništvu, bazilisk može oboljeti od različitih bolesti. Tako, mogu se pojaviti različite ozljede prednjih dijelova usta, nastalih kao posljedica stalnog trljanja ili udaranja o dijelove ili predmete u terariju. Nerijetko, razlog leži i u toj činjenici da ovi gušteri nisu svjesni stakla koje ih okružuje. U svakom slučaju, potrebno bi bilo što ranije takve ozljede tretirati, kako se stanje ne bi zakompliciralo i preraslo u ozbiljnije infekcije.Problemi se mogu pojaviti i kao posljedica nepravilnih uvjeta držanja ove životinjske vrste. Naime, ako im se ne osigura dovoljna količina prikladnog UV svijetla, kalcija ili vitamina D postoji velika vjerojatnost pojave različitih oblika metaboličkih bolesti kostiju te njihovih deformacija.Česte su i upale usta (stomatitis) uzrokovane bakterijama u ili oko samih usta. Ako se ljubimci ne liječe (najčešće se koriste lokalni antibiotici propisani po pregledu veterinara), ljubimac fizički i imunološki slabi jer mu je ograničen unos svih potrebitih nutritivnih elemenata. Česte kontrole usne šupljine mogu prevenirati pojavu ozbiljnijih problema.Veliki problem leži i u parazitima, i ektoparazitima (krpelji, grinje,...) i endoparazitima (oblići, protozoi,...). Ako se utvrdi postojanje ektoparazita, potrebno bi ih bilo ukloniti, a mjesta na kojima su parazitirali antiseptikom tretirati kako bi se umanjila vjerojatnost infekcije. U slučajevima probavnih smetnji (proljev i gubitak tjelesne težine) potrebno bi bilo odnijeti stolicu na koprološku pretragu kod veterinara te prema dijagnozi odrediti najprikladniji način tretiranja određenog stanja.Više korisnih informacija možete saznati i od djelatnika ili veterinara u sklopu Zoološkog vrta u Zagrebu.Također, više o smeđem i zelenom bazilisku te uvjetima držanja možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam pitanje u vezi čančara. Prošle godine sam u srpnju kod moje ženke našla 4 bijela jaja, koja su bila vani, na zemlji i nije ih zakopavala, čak je jedno pregazila pa je puklo. Kasnije sam sama zakopala jaja u zemlju i ništa se nije izleglo. Želim znati kako da postupim ove godine ako zateknem jaja na zemlji. Smijem li ih staviti u posebnu posudu sa zemljom u kojoj će temperatura biti oko 30 stupnjeva celzijusovih? Stvarno bih htjela male kornjače. Unaprijed hvala, MateaO: O razmnožavanju čančara pisao je vrlo  detaljno kolega Marko Vincek, dr.vet.med. ovdje.   Ženke čančare su spolno zrele s oko 10 godina. U mužjaka se sperma stvara tijekom ljeta i ostaje kroz hibernaciju do sljedećeg proljeća i parenja, a kod ženke se također jaja počinju ljeti razvijati i razvoj im se dovršava na proljeće. Prije krajnjeg razvoja ljuske, potrebno je da bude oplođeno.Također, ženka se ne mora svaki put pariti da bi jaja bila oplođena jer ima sposobnost čuvanja sperme u sebi do četiri godine. To znači da čak i ako nema mužjaka oko sebe, može sama oploditi svoja jaja u razdoblju od jedne do tri godine od kada je primila spermu.Ženka hoda uokolo i isprobava zemlju tražeći najpovoljnije mjesto za polaganje jaja s najboljom vlažnošću, temperaturom tla i osunčanošću. Iskopane rupe u vrtu znače da je ženka već pokušavala položiti svoja jaja, ali je bila ometana pa to nije uspjela. Ostavite kornjaču na miru i osigurajte joj mir, a posebno  je važno privremeno maknuti mužjaka da joj ne smeta pri polaganju jer u zatočeništvu nema dovoljno veliki prostor kao u prirodi da bi se od njega sakrila.Kad kornjača položi jaja, nikako nemojte zbog radoznalosti otkopavati jaja jer biste lako mogli uništiti čitavo njeno potomstvo, naime ukoliko se okreću već položena jaja, zametak koji se počeo razvijati ugine.Ukoliko se male kornjače ne pojave u tom određenom  razdoblju, nema razloga za zabrinutost jer inkubacija ponekad traje i do 103 dana.Ne pomažite mladim kornjačama da izađu iz jajeta pa i onda kada su do pola izležena jer biste učinili više štete nego koristi. U slučaju hladnije godine kornjačice se ne moraju ni pojaviti na površini zemlje. Ako je inkubacija trajala duže, mlade kornjače ostanu zakopane u zemlji, gdje hiberniraju do slijedećeg proljeća.U zatočeništvu se kornjače mogu pariti i ženka položiti jaja u iskopanu rupu na mjesto koje je najpovoljnije, ali zbog pomanjkanja prostora mogu gaziti po tom mjestu i tako ugroziti jaja.Teško da mi ljudi znamo koje bi mjesto bilo dobro za jaja pa je preporuka da se mjesto odabrano od strane kornjače zaštiti od mogućih pristupa, bilo samih kornjača, bilo drugih životinja i ljudi, a dalje je sve u rukama prirode.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Pozdrav svim zaposlenicima Pet centra. Zanima me kakve bi se grane (vrsta stabla) mogle koristiti u terariju za crvenouhe i žutouhe kornjače za penjanje? Hvala,MateoO: Crvenouhe i žutouhe kornjače su poluvodene kornjače porijeklom iz južnijih dijelova SAD-a. Kao domaće vrste u SAD-u, nalaze se u svim slatkim, mirnim i toplim vodama, a to uključuje rukavce, kanale, bare. Njihova staništa su često gusto obrasla vodenim biljem, kojim se uglavnom hrane odrasle jedinke.Preferiraju tiha područja s osunčanim suhim mjestima nedaleko od vode, kao što je kamenje i plutajuće grane.Grane koje se mogu staviti u akvaterarij za kornjače trebaju biti od drveća koje i inače raste uz vodu,  kao npr. vrbe, johe, topole i koje ne sadrži tanin koji bi ispuštalo u vodu.Kornjačama se treba omogućiti vodeni prostor u kojem obavljaju sve životne funkcije i suhi prostor koji je važan za odmaranje i sunčanje jer tako se sintetizira važan vitamin D.Obavezno im je omogućiti i pravilno osvjetljenje UVA - UVB neonkom te filter i grijač.Vi vjerojatno znate sve o osnovnoj opremi, a o suživotu žutouhe i crvenouhe kornjače pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U zadnje vrijeme se moja kornjača, stara 3 godine, počela gristi, tj. sama sebe grize za noge. Zanima me posljedica čega je to i kako da to spriječim? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav, AnaO: Uzroci ponašanja Vašeg ljubimca mogu biti mnogobrojni. Tako, ljubimac se može gristi kao posljedica presvlačenja i na takav način ubrzava i olakšava skidanje kože. Također, uzrok ponašanja mogu biti i različiti nametnici, infekcije ili mehaničke ozljede ili greške u prehrani koje izazivaju svrbež i iritaciju kože. Naime, presvlačenje je fiziološka pojava kod kornjača. Ako se kornjače drže u ispravnim uvjetima te prikladno hrane, postepeno dolazi i do presvlačenja. Posljedično dolazi do ljuštenja kože te se sam ljubimac nerijetko grize kako bi pomogao skinuti odumrlu kožu. Nerijetko, i samo vlasnici postave različito veće kamenje u akvaterarij kako bi olakšali ljubimcu skidanje odumrle kože i ubrzali sam proces.Kako su najčešći uzroci bolesti kod kornjača loši ili neadekvatni uvjeti držanja, za početak Vam savjetujem da dobro provjerite iste. Korisne informacije o držanju kornjača možete saznati i na našim informativnim stranicama Moj ljubimac.Također, savjetujem Vam da u narednih nekoliko dana pratite ponašanje svog ljubimca te kontrolirate kako se kreće, da li uzima hranu, da li izlazi na "kopno" da se sunča,... Također, promijenite vodu i dobro počistite sve predmete koje postavljate u akvaterarij.U svakom slučaju, ako se specifično navedeno ponašanje i dalje nastavi, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti razloge specifičnog ponašanja ljubimca te Vas, u skladu s dijagnozom, dalje savjetovati.

 Odgovara: mr. sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nadam se da ćete mi pomoći. Dobila sam prije mjesec i pol dva vijetnamska paličnjaka koji su sad počeli i ispuštati jajašca. Hranim ih salatom i špricam im terarij vodom. Jedan je potpuno zdrav i normalan. No, ovaj petak su se drugom paličnjaku ukočile skoro sve nožice. Nije se mogao ni popeti na stijenke terarija. Jučer je zapeo s jednom prednjom nožicom za drugu, nakon čega si je otkinuo pola jedne i na kraju cijelu drugu. Ne znam, ali imam dojam da mu se nožice suše jer mu se više ni ne lijepe oni završeci na nožicama. Tako da se trenutno ne može uopće pomaknuti, samo diže nožice gore-dolje. Hranim ga tako da mu stavim salatu direktno ispred glave, tako da ju može dohvatiti. Strah me je jer da se hoće presvući, ne bi se mogao popeti na poklopac terarija i ugušio bi se! Ako imate ikakav savijet kako mu mogu pomoći, bila bih vam jako zahvalna. A ako ne, da mi bar kažete od čega bi to moglo biti? Molim vas odgovorite mi što prije, jer mi je ovo jako važno! Hvala vam unaprijed, Ana O: Vijetnamski paličnjaci bi trebali biti hranjeni samo lišćem kupina i ruža. U tom smislu im osiguravamo nutrijente bitne za normalan život i razvoj. Vijetnamski paličnjaci će prihvatiti i ostale vrste lišća ili zelene hrane, ali nastojte ih hraniti lišćem kupina.Potpora vitalnosti i odvijanju fizioloških procesa (kao što su razmnožavanje, presvlačenje itd.) svakako je i držanje u što optimalnijim uvjetima. Temperatura u terariju bi trebala biti oko 26°C, a špricanje vodenom maglicom (aerosol) trebalo bi provoditi svakodnevno, s time da se izbjegava direktno špricanje na paličnjaka.Uz držanje u povoljnim uvijetima, trebalo bi obratiti pozornost na eventualne promjene u samom terariju. Prisustvo plijesni možete otkriti već i promjenjenim tipičnim mirisom iznad terarija ili pojavom malih bijelih točkica na podlozi. Promjene na nožicama mogu biti posljedica metaboličkih problema, ali i mehaničkih oštećenja.Na žalost, ne raspolažem podacima o eventualnoj terapiji promjena koje opisujete na paličnjaku.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupio sam tarantulu cyclosternum fasciatum. Zanima me da li je otrovna i koliki je razmak između hranjenja.Hvala, SašaO: Cyclosternum fasciatum je vrsta tarantula koja pripada tarantulama Novog svijeta. Prirodno stanište ove vrste je Costa Rica.Ova vrsta tarantula može narasti i do veličine od 12 cm. Smatra se da ova vrsta nije otrovna.Međutim, kako je ova vrsta tarantula po svom temperamentu  poprilično nervozna te ponekad zna biti i agresivna, smatra se da nije baš prikladan izbor za početnike.Idealni uvjeti držanja u zatočeništvu obuhvaćaju držanje u terariju prilagođenim tarantulama na temperaturi 21-30°C te vlazi 60-70%.Najčešće se hrani cvrčcima srednje veličine (2-3 komada) dva puta tjedno, odnosno ovisno o dobi i veličini ljubimca.Općenito o tarantulama možete saznati i u odgovoru mojih kolegica Zdravke Rumiha, dr. vet. med. ovdje i Ivane Mlinar-Gruja, dr. vet. med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kornjaču staru 10 godina. Zapravo dvije, ali jedna je u zadnje vrijeme slabo pokretljiva, vrat joj je otečen (izgleda napuhano i s lijeve i s desne strane) i ne jede... Prije se znalo događati da ne jedu po tjedan dana, no to je bilo samo privremeno i poslije toga bi se sve vraćalo u normalu. Ali prije godinu dana, manja kornjača je prestala rasti, prije mjesec dana pojavila se otečenost i već dva tjedna ne jede. Također sam primjetila da se voda brže prlja, da ima izrazito neugodan miris i da je sluzava (bijela sluz). Hvala Vam unaprijed, TeaO: Mjesto na tijelu kornjače koje opisujete je najizloženije mehaničkim oštećenjima. Patološke promjene na vratu, stoga, imaju nekoliko uzroka: abrazije od grubog mjesta na oklopu (kod izvlačenja i uvlačenja  glave u oklop), ozljeda od nekog predmeta u akvaterariju (drvo za penjanje, kamen i sl.), komplikacije male ogrebotine sekundarnom bakterijskom infekcijom...Abscesi su pri tome najčešća komplikacija mehaničkih oštećenja, a najučestalije lokacije na tijelu na kojima se javljaju su područje oko ušiju, donja čeljust, dišni prohodi, noge, ali i unutarnji organi poput jetre. Abscesi se lako mogu uočiti ispod kože, a izgledaju poput tvrđih kvrga ili oteklina. Otečenja, pak, u području vrata mogu biti jedna od komplikacija upale uha. O potonjem je pisala kolegica Dragica Nemeš, dr. vet. med. ovdje.No, kako ste spomenuli relativno dug vremenski period trajanja ovih problema, ne treba niti izostaviti organska oboljenja poput bolesti štitnjače te donjih dišnih puteva.Svakako Vam preporučam posjet veterinaru koji će, na osnovu pregleda, diferencirati navedne procese te prema potrebi poduzeti odgovarajuću terapiju.Uvjeti u kojima vodene kornjače žive u akvaterariju najčešće su uzrok različitih abnormalnih stanja i oboljenja.Temperatura vode u akvaterariju trebala bi biti 25-26°C. Provjerite kolika je zaista temperatura vode, a ukoliko ga još nemate, svakako postavite termometar u vodu, kako biste kontrolirali temperaturu vode. Kornjače se vole sunčati, a na taj način osiguravaju i sintezu vitamina D3 koji sudjeluje u metabolizmu i resorpciji, odnosno transportu kalcija do skeleta i oklopa. U zatočeništvu je zato potrebno obavezno u akvaterarij postaviti adekvatno UV osvjetljenje s punim spektrom, odnosno UVA i UVB zrakama. Koriste se specijalne lampe, dužine i jačine s obzirom na veličinu akvaterarija. Ukoliko nemate takvo osvjetljenje, savjetujem - ukoliko ste u mogućnosti - da ga što prije postavite u akvaterarij. Ne pokušavajte kornjače stavljati pored prozora kako bi "uhvatile" malo sunca jer staklo propušta samo dio spektra, što nije nikako dovoljno, a propuh vrlo brzo dovodi do problema s dišnim sustavom, od kojih se najčešće javlja upala pluća.Osim osvjetljenja, važna je i pravilna prehrana, koja će podmiriti potrebe organizma za hranjivim tvarima i kalcijem, te ostalim mineralima. Ove kornjačice su svejedi, a primarna hrana je hrana animalnog podrijetla. Komercijalna hrana koja dolazi na tržište u obliku račića, briketića i slično, nije dostatna da bi organizam dobio dovoljno proteina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala. Savjetujem obavezno uvođenje u prehranu sirovog bijelog pilećeg mesa, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu.Neugodan miris i bijela sluz posljedica su nakupljanja prevelike količine organske tvari u akvaterariju, a kao rezultat naseljavanje plijesni. Za smanjivanje neugodnog mirisa vode u akvaterariju poželjno bi bilo umetnuti amonijak remover u vrećicama (koji možete u Pet centrima nabaviti od proizvođača Fluval i AquaClear) i bilo bi poželjnije koristiti aktivni ugljen u granulama umjesto spužvastog (aktivni ugljen se mijenja jednom mjesečno), ukoliko imate takav model filtera. Ostale lijekove koji služe u tretmanu u svrhu smanjivanja količine amonijaka, algi ili organskih tvari bolje je izbjegavati već će od mnogo veće sigurnosti i učinkovitosti biti češće mijenjanje vode te kompletno čišćenje i pranje akvaterarija, opreme i ukrasa. Dobra kvaliteta vode svakako pogoduje bržem oporavku nakon bolesti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednu mladu Poecilotheriu regalis. Pošto baš nisam mogao naći nešto o njoj na netu, zanima me da li vi znate, koliko joj je vlage potrebno, ne znam da li je agresivna jer se meni čini mirnom i zadnje, kako bi mogao znati da li je mužjak ili ženka? Hvala unaprijed, EmanuelO: Indijska ornamentalna tarantula ili lat. Poecilotheria regalis je jedna od najvećih arborealnih vrsta tarantula. Kao što i u samom nazivu stoji, zemlja podrijetla joj je Indija (jugozapadni dijelovi države) te Šri Lanka. U svom prirodnom staništu živi u rupama visokog drveća gdje gradi asimetrične duguljaste mreže. Smatra se da ova vrsta tarantula nije za početnike jer se često spominje u kontekstu poprilično brze tarantule te ponekad poprilično agresivne (pogotovo kada se "provocira"). Odrasle jedinike ove vrste tarantula mogu prerasti veličine od 16 cm. Idealni uvjeti držanja ove vrste obuhvaćaju određene temperaturne parametre. Tako, idealne temperatura je unutar granica 25-30 C. Poželjna vlažnost zraka je 75-80%.Hrani se najčešće velikim skakavcima te žoharima.Terarij za držanje ove vrste bi trebao biti visok. U podlogu se može staviti negdje oko 5 cm vermiculita te se stavljaju predmeti za penjanje i skrivanje ljubimca.Više o ovoj vrsti tarantula možete saznati i na adresama različitih udruga za uzgoj tarantula i drugih egzotičnih vrsta te na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ja mislim da moj gušter Phanter Gecko ima apsces. Razlog je to jer ima na vratu sa desne strane nešto crveno poput male kuglice! Guštera smo kupili u Pet centru prije 6 dana. Pa sad ne znam što je to, ali molim vas ako znate na što mislim da mi javite što bi to moglo biti.FilipO: Apsces kod gmazova definiramo kao lokalizirano nakupljanje gnojnog sadržaja uzrokovano bakterijskim, gljivičnim ili parazitskim  infekcijama, a nastaje u svrhu obrane samog organizma od širenja infekcije u ostale dijelove tijela.U većini slučajeva kod gmazova nastaje kao posljedica fizičkih trauma kao što su ugrizi, ozljede od materijala koje nalazimo u terarijima, injektivno apliciranje ljekova i sl., kada se pojavljuju kao vidljive kožne ili potkožne tvrde izbočine, rjeđe kao mekane tvorbe s tekućim gnojnim sastavom ili celulitis (bakterijska infekcija tkiva u organizmu s umanjenom opskrbom kisika).Sama tvorba životinji obično ne stvara probleme u smislu poremetnji općeg stanja, ali je apsces potrebno odstraniti da se infekt ne širi  u organizam i naknadno zbog pada imuniteta ne uzrokuje kliničku bolest.Prije obrade, ovisno o lokaciji i veličini apscesa, gmazovi se uvode u anesteziju, opću ili lokalnu, naravno uz prethodnu pripremu za operaciju u smislu davanja infuzija, sredstva protiv bolova i antibiotika. Apces kod gmazova se odstranjuje u potpunosti kirurškim putem, da bi se spriječio ponovni nastanak istog jer se ne može u potpunosti odstraniti samo običnom punkcijom i istiskivanjem sadržaja jer je gnoj tvrd i kompaktan i inkapsuliran u čvrstu kapsulu. Tkivo nakon vađenja kožnih ili potkožnih apscesa se ostavlja otvoreno. Tkivo unutar organizma nakon vađenja apscesa zahtjeva šivanje (kako tkiva tako i kože).  Nakon odstranjivanja apscesa životinja mora biti smještena u čisti prostor bez supstrata, s optimalnom temperaturom, te mora primati antibiotsku i analgetsku terapiju. Za zaraštavanje je potrebno nekoliko tjedana. Pri zaraštavanju potrebno je pratiti rubove rana prilikom presvlačenja kože životinja kako koža nebi zaostala po rubovima rane i stvarala predispoziciju za naseljavanje i kolonizaciju bakterija i gljivica.Naravno, potrebno je prvo razlučiti da nije riječ o tumoru (benigni ili maligni), osteomijelitisom (upalom koštanog tkiva) itd., što će učiniti veterinar. Savjetujem Vam da kontaktirate kolegicu Maju Lukač, dr. vet. med. koja je educirana za liječenje gmazova na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, konatkt tel. 01/2390-410.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupila sam žutouhu kornjaču prije 3 mjeseca, većina internetskih stranica spominje crvenouhu kornjaču. Njezin način prehrane, njezine karakteristike itd. Mene zanima da li postoji kakva razlika u načinu prehrane, staništa između crvenouhe i žutouhe kornjače?  Da li slobodno primjenjujem Vaše savijete o prehrani crvenouhe kornjače na svoju žutouhu ili postoje neke stvari na koje bih trebala pripaziti? Također, da li je prirodno što moja Fiona sve češće drijema kako ide zima ili joj je dosadno pa žmiri? Negdje sam pročitala da vole muhe i gujavice da li je to istina? Zahvaljujem na odgovoru,Monika O: O razlici između crvenouhe i žutouhe kornjače pisala je kolegica Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med.  ovdje.Opširno o žutouhim kornjačama, njihovoj prehrani i razlozima drijemanja pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje.Kornjačama je za zdrav rast, razvoj i život potrebna raznolika prehrana. Hrana može biti sirova, ali ne smije biti začinjena. Prehrana mladih kornjača uglavnom bi se trebala sastojati od proteinske hrane, koja je ključna za zdrav rast i razvoj. Mlade kornjače je potrebno hraniti svaki dan, dva puta dnevno. Ujutro možete davati živu hranu, slatkovodnu ribu ili meso, a navečer granule. Što se tiče biljne hrane, većina mladih kornjača je odbija, ali je ipak možete ponuditi. Preporučljivo je u prehranu uvesti sirovo bijelo pileće meso, mljevene junetine i teletine, pileća jetrica, ribu, a možete dodavati i sitno sjeckanu salatu i mrkvu.Živa hrana (insekti, crvići, ribice...) je najzdraviji i najprirodniji oblik proteinske hrane, a također sadrži i kalcij te ostale vitamine i minerale. S obzirom da su kornjače izuzetni lovci, taj ćete način prehrane potaknuti lovački instinkt ovih ljubimaca.Budite oprezni pri odabiru žive hrane jer ona može sadržavati parazite ili otrove, uključujući i gliste i muhe iz okoline, koji mogu naštetiti kornjačama. Stoga nije preporučljivo uzimati životinje iz prirode, uzgojena hrana je sigurnija.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Našao sam crve u terariju vodene kornjače. Kako da ih maknem?JosipO: Najvjerojatnije su u pitanju tvz. detritus crvići (detritus worms). To nisu parazitski crvi, već detritivori. Detritivori - detritofagi ili saprofagi su heterotrofi koji hranjive tvari priskrbljuju konzumacijom detritusa (raspadne organske tvari). Time pridonose dekompoziciji i ciklusu hranjivih tvari. Detritus crvi spadaju u porodicu Annelidae - člankoviti crvi ili gliste  te podrazred Oligochaetae (maločekinjaši). Ti organizmi imaju 3- 4 čekinje po svakom članku ili segmentu. Detritus crvi neprimjetno žive u podlozi akvaterarija i obično ne predstavljaju problem. Pojavljuju se u većem broju, tj. njihova populacija se znatno uveća, kad dođe do zasićenja otpadnom tvari i tada oni napuštaju podlogu i počnu puzati po stranicama ili po površini. To se obično događa kad se stanovnici akvaterarija previše hrane ili je hrana loše probavljiva, kad je loša filtracija vode (prljavi  ili začepljeni filter), kad je čišćenje rijetko ili manjkavo, tj. kad se prilikom izmjene vode ne usisa dno akvaterarija. Sve to rezultira povećanom količinom otpadne tvari koja se raspada, a voda postane zamućena, koncentracija kisika se smanji, poveća se količina nitrita i padne pH.Kako bi se njihov broj smanjio i držao pod kontrolom, potrebno je češće provjeravati i čistiti filter, dobro usisavati podlogu i smanjiti biootpad.Nadam se da će Vam ove informacije biti korisne.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam 4 žutouhe kornjače, jedna ima preko 3 možda i 4 godine i živi vani u svome jezercu i imam još tri mlade koje će sljedeće ljeto ići van. Problem je kod jedne male kornjačice. Primjetio sam da iznad vrata ima nešto bijelo, kao višak kožice, mislio sam da se samo guli, ali maloprije sam primjetio da više nema bijelo iznad vrata nego crveno, kao rana. Vjerujem da je to boli. Hrani se normalno kao i ostale dvije. Ima raznoliku prehranu, od kupovne hrane, granula i račića, do povrća i mesa. Temperatura vode je uvijek dobra, imaju veliko kopno, veliki terariji tako da žive u dobrim uvjetima. Samo me brine ta kornjačica. Pa sam htio pitati mogu li što napraviti, nekako joj pomoći jer mi je najbliži veterinar koji bi mi mogao pomoći oko toga u Zagrebu.Hvala unaprijed, Stjepan O: Rane kod kornjača najčešće nastaju fizičkom traumom prilikom rukovanja ili kao posljedica njihovog penjanja, provlačenja,... Rane mogu nastati i kao posljedica međusobnog ozljeđivanja kornjača, kao i nakon ugriza drugih životinja, kao što su predatori. Kako je rana svaki prekid kontinuiteta tkiva, u uvjetima u kojima se oni drže postoji velika mogućnost infekcija i težih komplikacija. Iz tog razloga, vrlo je važno osigurati prikladnu higijenu rane i odgovarajuću terapiju.Kožni problemi u kornjača su najčešće uzrokovani greškama u držanju i osiguravanju optimalnih uvjeta, kao što su nečista voda u akvaterariju ili nepravilni intervali u izmjenama vode (filtracija vode), nedovoljna temperatura vode, nedostatna hranidba,.... Naime, nedovoljno kvalitetna voda predstavlja idealno stanište za bakterije i gljivice koje mogu, među ostalim, uzrokovati i raznovrsne kožne probleme. Najčešće se javljaju gljivične infekcije u vidu bijelih ili sivkastih prevlaka na koži, koje nakon nekog vremena (ako se prikladno ne tretiraju) mogu "popucati" i stvoriti rane. Za izlječenje je najčešće dovoljno osigurati povoljnije uvjete u akvaterariju te tretirati ljubimca prikladnim dezinficijensom lokalno. Najčešće se koristi Betadin mast, koja se nanosi na promijenjeno mjesto (na dnevnoj osnovi).Dezinficijens na bazi povidon joda (Betadine 10%) pomaže u reduciranju sekundarne infekcije te pomaže u označavanju lezije, što pomaže pri pregledu. Za cijeljenje rane potrebno je i nekoliko tjedana. Proces cijeljenja ovisi o temperaturi, naime puno je brže pri višoj temperaturi. Hranidba, posebno proteini te vitamini također pospješuju zaraštavanje.Ako se promjene na Vašem ljubimcu ni nakon prije navedenog tretiranja ne povuku, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite veterinara. Isti će nakon pregleda ljubimca, biti u stanju postaviti dijagnozu te u skladu s njom odrediti najprikladniji način tretiranja.