Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam crvenouhu kornjaču, stara je 5 godina, prije par dana je dobila proljev i ne znam šta da napravim. Hvala unaprijed. MateoO: U prirodi se kornjače  hrane ribicama, račićima, puževima, biljkama, strvinama, punoglavcima. Kornjače držane u terariju hrane se  raznim gotovim  hranama: najčešće sušene račiće (gamare) ili štapiće koji su potpuna prehrana. Kornjaču zbog njenog zdravlja morate hraniti raznoliko. Mlade  najviše jedu meso, dok odrasle jedu podjednako meso i bilje.  Kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med.  pisala je detaljnije o prehrani vodenih kornjača u tekstu Prehrana crvenouhe kornjače.  Nastalo stanje može biti posljedica grešaka u prehrani, naime ako dajete kornjači mnogo voća (zbog veće količine šećera) ili meso s više masnoće dolazi do probavnih poremećaja. Ako je stanje blažeg oblika može pomoći promjena hrane na bazi suhih račića i peleta. Druga mogućnost je da se radi o crijevnim parazitima ili bakterijskoj upali probavnog sustava, što zahtijeva liječenje. Ako se stanje ne popravi u narednih nekoliko dana, svakako Vam preporučam da svoju kornjačicu odvedete veterinaru koji poznaje fiziologiju i patologiju kornjača, koji će na osnovu kliničkog pregleda, odrediti terapiju ukoliko ona bude potrebna. Kako bi se kornjačica oporavila što prije, uz terapiju vrlo je važno i poboljašti uvjete u terariju. Savjetujem i dodavanje multivitaminskih pripravaka.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Planiramo nabaviti gekona pa me zanima postoje li razlike u ponašanju različitih vrsta, znam za Tokay da je nešto agresivniji od drugih, a kako je sa leopard i fat tail gekonom, navikavaju li se na vlasnike ili trebamo biti svjesni da će biti tu i tamo koji ugriz prilikom čišćenja ili hranjenja? Zahvaljujem na odgovoru. Pozdrav! DacaO: Među nabrojanim gekonima postoji razlika u ponašanju. Dok su leopard i fat tail gekoni relativno mirni, tokay gekoni su uvijek spremni skočiti na ponuđenu hranu, pa tako i na ruku koja im hranu pruža. Stoga ovu vrstu gekona nije uputno hraniti iz ruke kao ni uzimati bez zaštitnih rukavica. Leopard i fat tail gekone možete s vremenom naviknuti na povremeno držanje u rukama, ali isto tako ne treba isključiti zabunu životinja i pokušaj hvatanja ruke kao plijena. Pri tome je dobro uvijek imati u blizini prskalicu s običnom vodom kojom ćete poprskati gekona ukolko se odluči na napad. Prskanjem ćete ga odbiti, a ukoliko i dođe do ugriza životinja će sama otvoriti usta čime ćete izbjeći povrede čeljusti i mekih struktura usne šupljine koji se mogu dogoditi pri pokušaju otvaranja usta. O pojedinim gekonima i njihovom držanju detaljnije smo pisali i u ranije objavljenim odgovorima Leopard gekon, Tokay gekon i Fat tail gekon.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam 10-ak odraslih čančara, otprilike je omjer 5 mužjaka i 5 ženki. Držim ih u vrtu, možda 6-7 m2. Bih li ih trebao razdvajati ili...?Hvala, Tomislav O: Dimenzije prostora u kojem borave kornjače ovise o veličini  i njihovu broju. Dužina bi trebala biti jednaka dužini kornjače x 5 te širini kornjače x 4 duljina oklopa i  visina 3 x širina oklopa, pomnoženo s brojem životinja. Kao supstrat za podlogu ,najbolje je koristiti kvalitetno sijeno, u koje se životinje često skrivaju i rado ga jedu. Mogući problem pri korištenju ostalih supstrata je u tome što su kornjače su vrlo proždrljive te prilikom hranjenja gutaju supstrat podloge, što izaziva začep crijeva koji može biti i smrtonosan. Kornjače ženke su spolno zrele s 10 godina.  U prirodi žive pojedinačno, samo u vrijeme parenja traže partnera. Rastu vrlo sporo i rastu tijekom cijelog života, ali zato imaju dugi životni vijek. Neobično je otporna te izuzetno dobro preživljava razne ozljede. Iz zimskog se sna budi u ožujku i travnju, kada pronalazi partnera za parenje. Parenje se odvija u lipnju, kada ženke proizvode posebne mirise, kojima privlače mužjaka. Mužjaci u vrijeme parenja postaju vrlo ratoborni. Međusobno se hrvaju i  kao suparnici nastoje jedan drugoga prevrnuti na leđa. U međusobnoj potjeri znaju se i satima sukobljavati u  žestokoj borbi. Pobijeđeni , prevrnut na leđa dugo će mlatarati nogama dok mu ne uspije stati na noge. Kornjače grizu bezubim čeljustima kao oštrim kljunom pa tako mogu jedan drugom nanjeti ozljede. Uzevši u obzir njihovo prirodno ponašanje i činjenicu da u pravilu žive samotnjački život, prevelika napučenost nije preporučljiva. Potrebno je u što većoj mjeri imitirati prirodno stanište. Ako izračunata dimenzija ne zadovoljava i ako se pojavi agresije mužjaka, potrebno ih je razdvojiti. O čančarama pisala je i kolegica Ivana Mlinar-Gruja dr. vet. med. u istoimenom odgovoru Čančara.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me jeste li ikad čuli da se mravi mogu imati kao kućni ljubimci? Zanima me da li je to moguće? I što bih trebao sve napraviti? Ne bih htio veliki mravinjak. Hvala O: Mravi pripadaju skupini životinja koji mogu biti dobri kućni ljubimci ako im se osiguraju određeni preduvjeti. Za početak je potrebno pronaći kraljicu. Kraljicu je moguće pronaći najčešće i najlakše za vrijeme godišnjih "svadbenih" letova, kada kraljice i mužjaci izlaze iz svojih mravinjaka i kreću na parenja. Među velikom većinom "letećih" mrava, kraljicu je moguće razaznati na temelju njene veličine. Naime, ona je znatno veća od ostalih mrava. Nakon parenja, kraljica odbacuje krila i počinje tražiti mjesto za nesenje jaja (gnijezdo). U ovom trenutku je, prema savjetima mnogih uzgajivača ove vrste životinja, najbolje uzeti kraljicu i smjestiti je u prikladan prostor ispunjen vlažnim tlom i koji nije na direktnoj sunčevoj svjetlosti. Tada, kraljica kopa malenu komoricu u koju će položiti jajašca. Kroz nekoliko mjeseci, jajašca će proći razvojni ciklus (jaja – larva - pupa) te će se pojaviti potpuno odrastao mrav. Ova prva generacija mrava, u pravilu, bit će nešto manji nego što bi njihova vrsta inače (u prirodi) trebala biti. Razlog leži u činjenici da tijekom svoga rasta i razvoja nisu imali dovoljne količine hrane. Stoga, potrebno bi bilo osigurati i dovoljne količine hrane. Što se tiče hranidbe, mravi nisu poznati kao neki "izbirljivci". Tako, možete im ponuditi malo meda na namočenom kuhinjskom papirnatom ručniku te s vremena na vrijeme nekog uginulog insekta (npr. jednom tjedno da bi se podmirila potreba za proteinima). Naravno, ovdje bi trebalo obratiti pažnju i na pojedine vrste mrava te njihove specifične potrebe vezane uz hranidbu. Za smještaj se mogu koristiti različiti stakleni terariji ispunjeni zemljom, kako bi se moglo pratiti i gledati kako radi i razvija se kolonija mrava. Naravno, ovdje bi trebalo prostor, tlo i okoliš u terariju urediti prema potrebama i zahtjevima svake pojedine vrste mrava. Iz tog razloga, uzgajivači savjetuju da bi najbolje bilo uzeti zemlju i dijelove za držanje mrava na mjestu gdje su mravi u prirodi i pronađeni. Također, ovdje bi trebalo naglasiti da se ne pokušava iskopati mravinjak iz prirode i na takav način "preseliti" ga u svoj terarij. Naime, mravi svoje mravinjake kopaju nerijetko poprilično duboko te se prolazi mravinjaka mogu rastezati na sve strane i na veće udaljenosti. Iz tog razloga, veća je vjerojatnost da ćete u konačnici uništiti mravinjak u razvoju i kraljicu, nego što ćete eventualno uspjeti preseliti ih. U držanju mrava u terariju trebalo bi osigurati da isti iz njega ne pobjegnu. To se može osigurati stvaranjem neke od prirodnih barijera (npr. voda). Međutim, mravi nerijetko preko nje mogu prijeći stvarajući mostiće. Također, moguće je koristiti i ulje, etanol, sapun,... Kako su mravi osjetljivi na različita kemijska sredstva, odnosno kako im je teško održati kontakt na skliskim površinama (ulje), od istih se i udaljavaju. Međutim, ista sredstva nemojte držati unutar terarija kako ista ne bi dodatno onečistila mravinjak i ugrozila život mrava. Ono što se svi uzgajivači ove vrste životinja slažu jest i to da su oni prvenstveno za promatranje i gledanje, a ne za diranje. Također, izbjegavajte miješanje mrava iz različitih kolonija jer će to dovesti do sukoba i međusobnog uništavanja mrava. Više o ovoj temi možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Istraživala sam o tarantulama i velika većina njih se hrani kukcima i to skakavcima i nekakvim crvima. Zanima me gdje se mogu nabaviti kukci kojima se tarantule hrane i dolazi li u obzir hraniti ih malim crvićima kakvim se hrane i kornjače. Unaprijed zahvaljujem. Anđela O: Tarantule se uglavnom hrane insektima, manjim glodavcima, pticama, zmijama,... Kada tarantula uhvati plijen, paraliziraju ga enzimom koji ubrizgavaju. Taj enzim im olakšava i daljnju probavu. One love plijen na tlu, najčešće iz zasjede. Tarantule su aktivne noću, ubijaju lovinu injiciranjem otrova kroz svoje šiljate zube. Gladna tarantula u zasjedi čeka plijen. Ima osjetljive dlačice koje im omogućuju detektiranje veličine i položaja potencijalne žrtve pomoću vibracija koje "žrtva" proizvodi kretnjama. Kao i mnogi drugi pauci, ne vide mnogo, osim svjetla, tame i kretanja, a koriste osjet dodira kao način percipiranja svijeta oko sebe.  Tarantule obično pojedu onoliko hrane koliko im je dovoljno za mjesec dana. Nepojedena hrana se treba obavezno ukloniti kako se ne bi razvila plijesan i različiti mikroorganizmi. U zatočeništvu najčešće se hrane žoharima, cvrčcima i crvima.  "Živa hrana", hrana kojom se hrane tarantule, može se pronaći u našim trgovinama. Općenite informacije o ovoj vrsti životinja možete saznati u odgovoru Tarantula moje kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dvije kopnene kornjače, mužjaka i ženku, ali mužjak ženku nakon parenja grize za stražnje noge, počeo sam se bojati za ženku. Što da uradim? Je li to prirodno? Vedran O: U ritualu parenja kod kopnenih kornjača mužjak najprije započne njušiti i povremeno lagano grickati ženku, nakon čega ona obično počinje trčati pred njim. Nakon izvjesnog vremena ženka zastane, a mužjak joj ponovno počne grickati prednje noge i glavu, koje ona uvlači u oklop kako bi se zaštitla od njegovih ugriza. Mužjak ovom prilikom zna biti vrlo agresivan, a ugrizi mu često znaju biti vrlo snažni. Cijelo ovo vrijeme mužjak se pokušava spariti sa ženkom naskačući joj s leđa. Ukoliko ženka prihvati mužjaka, parenje započinje i tom prilikom mužjak ispušta glasove nalik pištanju, dok se ženka u principu ne glasa.  Ako je slučaj da ženka ne odgovara na udvaranje, mužjak zna biti vrlo agresivan prema njoj. S obzirom na to da su kornjače u zatočeništvu i ograničene prostorom, potrebno je pažljivo pratiti situaciju. Ako eventualno dođe do ozljede kod grickanja mužjaka, potrebno je ženku odvojiti.  

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me kakva treba biti kakvoća vode u terariju s crvenouhom kornjačom. Inače joj mijenjam vodu svakih 15 dana jer ima filter, no primjetila sam da voda zna postati zelenkasta otprilike za tjedan dana. Smeta li to kornjači? Trenutno joj ne tretiram vodu nikakvim kemijskim supstancama, nego je samo mijenjam kada postane takva (naravno,s odstajalom vodom). Koje bih preparate trebala koristiti i u kojem omjeru i čime bih mogla provjeriti kvalitetu vode, što je tu uopće bitno za nadzirati? Izabela O: O uvjetima držanja vodenih kornjača, odabiru žarulja i važnosti vitamina u prehrani pisala sam detaljno ovdje. Vezano uz Vaš upit, iz asortimana Pet centra preporučila bih Vam Nutrafi Turtle Clean. Nutrafin Turtle Clean je biološko sredstvo za čišćenje vode u  staništu gdje se drže kornjače (terarijima, akvariji, zdjele i šljunak). Ima snažnu biološku formulu koja efikasno smanjuje količinu čvrstog otpada i ostataka kornjača koji su prirodna posljedica hranjenja. To je biološka formula koja pročišćava vodu i podlogu i pomaže uklanjanju neugodnog mirisa. Na prirodan način pretvara otpad u hranu korisnim bakterijama koje žive u filteru. Dozira se 5 ml na 38 litara vode svakih 7 dana. Naravno, to nije zamjena za filter ili dobar spremnik za čišćenje, ali pomaže i omogućuje Vam da malo manje često treba čistiti. Učestalost čišćenja ovisi o veličini terarija, veličini kornjača, filterima... Promjena kvalitete vode u zelenkasto, kao što navodite da je kod Vas slučaj, loša je za zdravlje kornjače, a prvenstveno se može odraziti na zdravlje očiju (upale) i kože (ranice i pojačana ljuštenja) ili čak upalu pluća ljubimaca. Nastanaku  bolesti pogoduju u pravilu nepovoljni uvjeti držanja. Ako se voda, uz korištenje Nutrafin Turtle Clean, i dalje bude mutila i bila zelenkasta, potrebno je češće čišćenje (svakih 8 dana).

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Šta uraditi kada se čančare izlegu na tlu, a ženka nije iskopala rupu? Ženka je snijela 4 jajeta i nije ih zakopala, a mužjak je stalno napada tako da je jedno jaje već razbijeno. Ne znam brani li ženka jaja, ali zakopala ih nije. Zemlja je jako tvrda naokolo pa prepostavljam da je to zbog toga. Ja sam jaja na istom mjestu zatrpao na oko 2-3 cm s malo trave i sitne zemlje koju sam morao razbiti. Jesam li time pomogao ili odmogao? Kornjača obilazi mjesto gdje sam jaja zakopao (odnosno gdje ih je ona snijela). Molim brzi odgovor. Hvala unaprijed. O: Ženka isprobava zemlju tražeći najpovoljnije mjesto za polaganje jaja s najboljom vlažnošću, temperaturom tla i osunčanošću. Inkubacija traje izmedu 8 i 11 tjedana (60 do 90 dana) ovisno o vanjskim uvjetima, što je temperatura zraka niža, to inkubacija dulje traje. Mladunci iz jaja izlaze u rujnu. Idealna temperatura za inkubaciju je 30-31,5°C i u tim se uvjetima najčešće izliježu mladi miješanih spolova. Neka su istraživanja pokazala da niže temperature inkubacije rezultiraju većim brojem mužjaka, a da se kod temperatura viših od 31,5°C izliježu ženke. Ženka kornjače treba  mir kako bi "obavila" radnje za polaganje jaja pa je  potrebno privremeno maknuti mužjaka da joj ne smeta jer u zatočeništvu nema dovoljno veliki prostor kao u prirodi da bi se ona od njega sakrila. Jaja ne mogu opstati nezaštićena pa ih je potrebno zakopati. Učinite to vrlo pažljivo i pritom ih nemojte okretati i prevrtati, naime ukoliko se okreću već položena jaja, zametak koji se počeo razvijati ugine. Teško da mi ljudi znamo koje bi mjesto bilo dobro za jaja pa ih je potrebno položiti na mjestu gdje ih je kornjača ostavila.  Mjesto na kojem su položena jaja zaštitite od pristupa bilo samih kornjača, bilo drugih životinja i ljudi, a dalje je sve u rukama prirode.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zanima me kornjača vrste Chelydra serpentina, zanimaju me osobine iste vrste i može li se takva kornjača kupiti negdje u Hrvatskoj? Hvala,Tibor O: Chelydra serpentina (eng. snapping turtle) ili poznata još kao nasrtljiva kornjača je kornjača duljine do 45 cm koja naseljava jug Sjeverne Amerike. Prirodno stanište ove vrste kornjača se proteže od jugoistoka Kanade, jugozapadno sve do Stjenjaka (Rocky Mountains) te istočno sve do Floride. Ova velika, tamna kornjača vrlo je razdražljiva i kada je u opasnosti, može snažno ugristi. Ima veliku glavu, malen trbušni oklop te grub leđni oklop, koji put prekriven algama. Ima izrazito jaku čeljust te visoko mobilnu glavu i vrat, od kuda i dolazi naziv "serpentina" ili "poput zmije". Prosječno ova vrsta kornjača živi oko 30 godina iako ima slučajeva gdje su pojedine jedinke u zatočeništvu poživjele i do svoje 47. godine. Ova vrsta kornjača živi u slatkim i bočatim vodama s obiljem biljnog pokrova i često leži ukopana u blato, samo s očima i nosnicama iznad površine. Preko dana leži i čeka plijen, a noću je aktivan lovac koji naglim pokretima glave lovi male sisavce, ptice, ribe, beskralješnjake i biljke. Parenje može nastupiti bez prethodnog "upoznavanja", no postoji i obred u kojem mužjaci i ženke stanu nasuprot jedno drugomu s ispruženim vratovima. Ženke polažu jedno leglo od 20-30 jaja u plosnate rupe. Mnogi uzgajivači se slažu da ova vrsta kornjača ne predstavlja idealni odabir za ljubimca. Naime, zbog velike opasnosti da Vas ugrize, zbog oštrih kandži kao i njene relativno velike tjelesne težine izrazito ju je teško pravilno premještati, odnosno "manipulirati" s njom, a da se pritom izbjegnu neke eventualne ozljede. Više informacija o ovoj vrsti kornjača možete saznati i na adresi Zoološkog vrta u Zagrebu, Maksimirski perivoj bb.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Na livadi sam pronašla jednu kornjaču. Ona je veličine moje šake, možda koji centimetar veća. Bilo mi je čudno otkuda ona tu jer u okolici livade nema nikakve rijeke ili potoka. Uzela sam si ju doma i sada ne znam kamo da je stavim ni što ona jede ni koliko je stara ni koja je vrsta... Oklop joj je zelen i ponegdje ima crnu crticu (mrljicu). Molim vas, pomozite mi.Hvala,Andrea O: Red kornjača danas obuhvaća 11 porodica sa 25 rodova i oko 250 vrsta, od kojih je šest vrsta zabilježeno i u našoj zemlji. Od ovih šest vrsta jedna je kopnena (obična čančara - Testudo hermanni), dvije su slatkovodne (barska kornjača - Emys orbicularis, riječna kornjača - Mauremys caspica), od morskih tri vrsta jedino je glavata želva redoviti stanovnik Jadrana, zelena je želva tek nedavno sa sigurnošću zabilježena, a sedmopruga usminjača već odavno nije zabilježena u Jadranu. O barskoj kornjači pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr. vet. med. ovdje. To je kornjača koja obitava prirodno u potocima i ima je u botaničkom vrtu u Zagrebu. Može biti riječ i o kornjači čančari, o kojoj je pisala kolegica Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med. ovdje. Na kraju, malo tužnija opcija je da je riječ o vodenoj žutouhoj kornjačici, koja se prodaje u trgovinama kućnih ljubimaca i isključivo je kod nas kućni ljubimac, koji je možda postao suvišan i neželjeni. O žutouhoj kornjači pisala je također kolegica ovdje. Riječna kornjača (Mauremys rivulata), poznata i kao kaspijska ili balkanska kornjača, jedna je od najrjeđih i najugroženijih vrsta gmazova u Hrvatskoj. Njena je rasprostranjenost u Hrvatskoj ograničena samo na uski priobalni pojas od Pelješca do Prevlake, a postoji velika vjerojatnost o njenom obitavanju i u području Baćinskih jezera.  Prvo biste se trebali javiti veterinaru koji poznaje kornjače. Savjetujem Vam da se javite za pregled ili barem telefonski za savjet doktorici educiranoj za liječenje gmazova Lukač Maji, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, tel. 01/2390-410. Radno vrijeme je pon., sri. i pet. 9-11 h i uto. i čet. 16-18 h) ili djelatnicima Zoološkog vrta u Zagrebu ili Osijeku koja će Vam pomoći odrediti o kojoj je kornjači riječ. Ukoliko se radi o napuštenoj vodenoj crvenouhoj ili žutouhoj kornjačici na prethodno navedenim stranicama možete pročitati što sve treba za njeno držanje (akvarij/terarij, grijač, pumpa, filter, lampa, hrana i mineralni kamen bili bi ono osnovno). Sve navedeno možete potražiti u trgovinama Pet centra. Ukoliko je riječ o barskoj kornjači ili kornjači čančari, pošto su obje zaštićene vrste, morat ćete je vratiti u njeno prirodno stanište.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molio bih vas da mi kažete neke podatke o Brachylophus fasciatus i njegovom držanju u terariju. O: Fiji iguana (Brachylophus fasciatus) je arborealna vrsta guštera koja naseljava jugoistočne dijelove otočja Fiji i Tonga.  Ova vrsta guštera može narasti do dužine od 80 cm, od čega 3/4 čini rep. Uglavnom, ženke su manje od mužjaka te su uglavnom zelene boje sa svijetlozelenim do žutim trbuhom. Za razliku od ženki, mužjaci posjeduju 2-4 svijetloplave linije na zelenom tijelu. Oba spola karakteriziraju crvenkasto smeđe oči i žute nosnice. U držanju ove vrste guštera, kao i kod svih drugih vrsta potrebno je osigurati im optimalne uvjete, uvjete koji se donekle podudaraju s uvjetima u kojima bi u prirodi živjeli. Uzgajivači navode, da je za prikladan prostor moguće odabrati i sličan prostor kao i za zelene iguane. U pravilu drže se u paru te bi za odrasli par bilo potrebno osigurati ograđeni prostor minimalnih dimenzija 200x100x120 cm. U rasvjeti se mogu koristiti 4 fluorescentne lampe od 18W te lampe koje oponašaju sunčevu svjetlost i osiguravaju na određenom mjestu temp. od cca 32°C. U takav prostor trebalo bi dva puta dnevno osigurati dovoljnu količinu vlage (60-80% dnevna, 75-95% noćna). Za podlogu se može koristiti fini pijesak (1-3 mm veličina zrnaca). Kroz cijeli prostor trebaju se protezati horizontalne i vertikalne grane koje osiguravaju mjesta za odmaranje i kretanje ljubimca. Dnevna temperatura  bi trebala biti između 28 i 32°C, a noćna između 18 i 23°C. Fiji iguane su većinom vegetarijanci te bi im i prehranu na takav način trebalo prilagoditi. U prehranu se mogu jednom tjedno dodati i malo insekata. Ovdje je bitno napomenuti da se svi uzgajivači slažu da se svaki obrok treba posuti s vitaminima i mineralima (suplementima) koje je moguće kupiti u specijaliziranim trgovinama za ovu vrstu ljubimaca. Oko 16 mjeseca života, ova vrsta postiže seksualnu zrelost. Prosječno gnijezdo se sastoji od 1-7 jaja (ovisno o veličini ženke) položenih u vlažni pijesak. Tijek inkubacije varira i može se kretati između 120 i 170 dana pri 29-30°C. Nakon tog perioda, može se očekivati izlijeganje mladih.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imam kopnenu kornjaču i primjetila sam da lijevu zadnju nogu uopće ne koristi i na njoj nema jedan nokat i da joj je sva mlohava visi, mislim da je strgana... Ima li kakvog lijeka hoce li to samo zarasti ili...? Hvala,Valeria O: Prijelomi nisu rijetki problem u gmazova. Traume u kavezu, predatori, neoprezno rukovanje sa životinjom i kotači auta najčešći su uzroci. U životinja držanih u zatočeništvu zbog neprikladnih uvjeta držanja i hranidbe prijelomi su češći zbog metaboličke bolesti kostiju jer kosti postaju slabe i lakše dolazi do prijeloma. Koža gmazova je dosta elastična pa je većina prijeloma zatvorenog tipa. Postoji malo podataka o vremenu potrebnom da kost zacijeli kod gmazova. U odnosu na ptice i sisavce njihove kosti cijele sporije. Zacjeljivanje traje u prosjeku 6-18 mjeseci. Osnovni uvjeti kod fiksacije  ovise o pacijentu i uključuje čvrstu stabilizaciju i anatomsko poravnanje anatomskih elemenata da se što manje uznemirava novonastalo koštano tkivo. Bilo kakva sila koja bi mogla djelovati na fiksiranu kost mora se svesti na najmanju moguću mjeru. Praktični faktori uključuju i funkcioniranje pacijenta, cijenu materijala, dostupnost opreme i znanje i stručnost veterinara. Mnogi zatvoreni prijelomi cijele u gmazova i bez intervencije, ali postoji veliki postotak krivog zaraštavanja. Pacijentova veličina i oblik tijela utječu na izbor metode liječenja. Vanjska fiksacija uključuje šine, zavoje i druge bandaže kojima se imobilizira ekstremitet. Ovo je metoda izbora kod prijeloma povezanog s metaboličkom bolesti kostiju jer je kost premekana za unutarnji fiksator. Kod ove bolesti, nakon što se stanje stabilizira cijeljenje je puno brže. Vanjska fiksacija se radi sa različitim matzerijalima (papirnati tuljac, drveni štapić, materijal koji kada se zagrije se modelira pa se stvrdne..). Kod kornjača je kod npr. prijeloma nadlaktice ili nadkoljenice nemoguće imobiliziurati  gornji zglob. U tom slučaju se ekstremitet namjesti da je uvučen unutar oklopa i ljepljivom trakom se onemogući da nogu izvuče van. Obavezno je rentgenski snimiti nakon namještanja noge u takav položaj da se utvrdi da su kosti u svom položaju. Kosti se mogu poravnati i unutarnjim fiksatorom (čavao, šipka) i smjestiti u oklop. Tako namještena kost cijeli nekoliko mjeseci. Obavezno je rentgensko kontroliranje kosti  svakih 4-6 tjedana sve dok ne zacijeli. Nogu bi trebalo svakako snimiti da se utvrdi da li je riječ o prijelomu. Ako se noga ne može fiksirati preporučena je amputacija. Kornjače s tri noge dobro funkcioniraju. Savjetujem Vam da se javite za pregled ili barem telefonski za savjet doktorici educiranoj za liječenje gmazova Maji Lukač, dr. vet. med., Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, tel. 01/2390-410. Radno vrijeme je pon., sri. i pet. 9-11 h i uto. i čet. 16-18 h.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Zanima me mogu li korsiti tekućinu Raid protiv komaraca u prostoriji u kojoj je akvarij bez poklopca s kornjačama? Mogu li koristiti ikakve naljepnice ili slično protiv komaraca? Hvala i lijep pozdrav, Sara O: O Raidu te insekticidnim proizvodima općenito možete pročitati ovdje. Raid tekućina se putem aparatića raspršuje u zraku u toj prostoriji, a tako može dospjeti u vodu akvaterarija. Pošto sadrži  insekticide koji su  toksični za ribe i vodozemce, možda je najbolje ne koristiti je u prostorijama gdje držite kornjače. Za odbijanje komaraca u toj prostoriji preporučam Vam da koristite biološke proizvode na bazi prirodnih ulja te postavite mrežice na prozore. Što se tiče bioloških proizvoda, u trgovinama Pet centra možete pronaći sljedeće: Orme naturali Natural spray Indoor protection i Dr.Ch.Hinterbuchnerov Pet soft spray. Indoor protection spray je zaštitni sprej za prostor na bazi neemovog ulja, esencijalnih ulja mente i limuna i služi za prskanje po namještaju, biljkama, tepisima, prozorima i dr. Petsoft  sadrži vodenu otopinu prirodnih ulja i njihovih derivata te služi za održavanje higijene prostora i tijela toplokrvnih životinja. Primjenjuje se protiv buha, ušiju, stjenica, krpelja, grinja, muha, komaraca i sl. Za sve dodatne informacije možete nam se obratiti u našim trgovinama.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Hymenochirus curtipes – zanima me gdje ih ima za kupiti i koja je cijena ovih žabica i kakvu vodu da stavim u akvarij, kakva im voda treba? Kristina O: Hymenochirus curtipes, zajedno sa Hymenochirus boettgeri, Hymenochirus boulengeri i Hymenochirus feae pripada skupini afričkih patuljastih žabica. Radi se o malim vodenim žabicama koje su prirodno nastanjene u tropskim i suptropskim područjima Afrike, posebice Konga. Nešto o njima je već pisala i kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje. Što se tiče držanja, patuljaste žabice se mogu držati u akvarijima od 10 litara iako su još bolji oni od 30 – 40 litara budući da su ove životinje dosta aktivne pa im je potrebno i dosta prostora za kretanje. Također ne preporuča se da akvarij bude previsok odnosno predubok jer žabice moraju biti u mogućnosti izaći na površinu zbog disanja.   Patuljaste žabice se mogu držati pojedinačno, ali ih je ipak bolje držati u grupama od 3 ili više. Akvarij mora imati filter i grijač, a jednom tjedno se svakako preporuča promijeniti 10 – 20 % vode. Budući da afričke patuljaste žabice izvorno dolaze s područja gdje ima puno bilja svakako se preporuča zasaditi pravo ili postaviti umjetno bilje u kojemu će se žabice moći skrivati. Iako su ovo primarno noćne životinje, svejedno im je potrebno osigurati 12 sati svjetla dnevno. UVB lampa u ovom slučaju nije potrebna jer žabice dobivaju dovoljnu količinu vitamina D iz hrane koji je potreban za regulaciju metabolizma kalcija. Idealna temperatura vode bila bi 22 – 27°C, a pH vrijednost između 7 – 7,8. I na kraju jako je važno još spomenuti i poklopac akvarija koji će spriječiti bježanje odnosno iskakanje žabica iz akvarija budući da ono često ima kobne posljedice (pri niskoj vlažnosti žabice ne mogu preživjeti duže od 20 minuta).

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Možete li mi reći da li može u jednom terariju zajedno živjet afrička kućna zmija i kukuruzna zmija?Unaprijed hvala. Filip O: Afrička kućna zmija (lat. Lamprophis fuliginosus, Lamprophis lineatus, Boaedon fuliginosus) je terestrijalna vrsta zmije, jedna od najlakših za držanje u terarijima. Prirodno stanište joj je skoro cijela srednja i južna Afrika. Ne naraste velika pa se često preporuča početnicima. Ovisno o  vrsti  dužina zmije varira od 0.9m do 1.5m. Ima ih različitih boja, od crnih, smeđih, crvenkastih i onih sa šarama.  Jedna od karakteristika ove vrste zmija je crta koja se nalazi iza očiju. Ova zmija nije otrovna, već spada u porodicu udava (plijen ubija davljenjem).  Aktivna je noću, dok se danju pretežno skriva u skrovištu. Terarij za afričku kućnu zmiju bi trebao biti 80x50x50, a može drveni ili stakleni sa horizontalnom ventilacijom. Za podlogu je najbolje koristiti treset. Nije potrebno stavljati  lampe sa UV zračenjem.  Dovoljno je staviti jednu ili dvije žarulje ili spot lampe koje će održavati temperaturu. Trebalo bi napraviti dva skrovišta, jedan u hladnijem, a jedan u toplijem dijelu terarija. Skrovište se može napraviti od šupljeg kokosa, izdubljenog debla, pitara, pločastih kamenja ili nečeg sličnog.  Također treba postaviti i nekoliko debljih grana za penjanje i neku posudu s vodom za piće. Žive biljke se mogu staviti, ali kad zmija naraste vjerojatno će ga polomi zbog svoje težine. Zbog toga se preporuča umjetno bilje. Dnevna temperatura u terariju bi trebala biti oko 25-28°C, preko noći oko 22°C. Na mjestu za sunčanje temp. može biti do 30°C. Vlaga u terariju bi trebala biti 50-70%. To se lako održava prskanjem i redovitim mijenjanjem i nadolijevanjem vode za piće. Period dan-noć neka bude 12-12 sati. Ova vrsta zmije hrani se malim glodavcima i gušterima. Dok su male treba ih hraniti pinkijima, a kad narastu polako se nauče na veći plijen (miševi i štakori). Zmija se lako može naučiti na mrtvu hranu što uvelike olakšava hranjenje. Lako se može držati i više zmija ove vrste u istom terariju, naravno uz povećanje dimenzija za 20% za svaku jedinku više. O kukuruznoj zmiji možete pročitati u odgovoru Kukuruzna zmija. Pošto te dvije vrste zmija potječu iz različitih podneblja, tj. kontineneta, nije ih  preporučljivo držati u istom terariju. Dvije ili više zmija iste vrste se mogu držati u istom terariju dovoljne veličine.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam bradatu agamu staru oko 4 mjeseca dugu oko 20 cm i imam mali problem. Crve jede normalno oko 6 na dan, ali povrče voće ne nejede a uvjek joj je dostupno u posudici također niti vodu ne pije osim kada ja umoćim na prst onda joj davam, i vodu ima stalno dostupnu. Molim vas da mi odgovorite da li je normalno da ne jede povrće i voće te ne pije vodu. Unaprijed zahvaljujem! David O: Bradate agame su omnivori odnosno svejedi što znači da u svojoj prehrani moraju imati i meso i povrće. Mlađe jedinke poput Vašeg ljubimca većinom jedu kukce, a kako stare počinju jesti sve više povrća. Neko opće pravilo je da se prehrana mladih agama sastoji od 80% kukaca odnosno 20% povrća. Također mlade bi agame (do 4 mj. starosti) trebalo hraniti 2 – 3 puta dnevno kako bi se pravilno razvijale i dobile sve potrebne hranjive tvari.  Što se tiče mesnog dijela prehrane, odraslim se bradatima agamama mogu davati mladi miševi (pinky), a mlađima kukci poptu cvrčaka, crva brašnara, ličinki voskovog moljca, fobasa, zemljanih crvića i žohara. Kukce se prije hranjenja može posuti praškom na bazi kalcijeva karbonata ili kalcijeva glukonata i to 3 – 5 puta tjedno za odrasle odnosno svakodnevno za mlade agame. U našoj ponudi možete tako naći Trixie "Kalcij za reptile" te također njihov "Multivitamin – Tonik za reptile i vodozemce" koji pospješuje aktivnost i zdravlje, a može se dodavati u hranu ili vodu za piće. Što se tiče veličine kukaca, tu treba samo paziti na njihovu veličinu odnosno da ona bude proporcionalna sa veličinom životinje. Općenito, obratite pozornost na to da kukci ne budu veći, odnosno duži od razmaka između očiju Vašeg ljubimca. Što se tiče povrća, najbolje je davati ono lisnato, dok bi voće trebalo davati tek u manjim količinama. Povrće je dobro iskidati na komadiće te sve skupa pomiješati. Bradate agame mogu se tako hraniti listovima maslačka, keljom, salatom, peršinom, repom, brokulom, tikvicama, zelenim mahunama, mrkvama, jabukama, breskavama, kivijem, papajom, jagodama i bananama. Što se tiče odbijanja hrane, ono može nekad biti i posljedica pre niske temperature u terariju pa pripazite na to. Drugi razlog može biti neki zdravstveni problem (npr. začep), ali ako Vaš ljubimac odbija isključivo povrće, a kukce jede normalno onda vjerujem da nema razloga za brigu. Eventualno mu možete prilikom hranjenja kukce pomiješati sa povrćem jer će agame jesti radije nešto što se miče ili pak probajte sa tankim komadićem mrkve mahati ispred njega dok ga ne zainteresirate, odnosno dok ga na koncu ne pojede. Što se pak tiče vode, bradate agame većinom ne znaju same piti iz posude jer im to nije prirodno. Iz toga ih se razloga preporuča špricati ili kupati u toploj vodi nekoliko puta tjedno. Iako većinu vode dobivaju putem hrane, osobito povrća, dobro bi ih barem smočiti odnosno pošpricati jednom dnevno. Mlade agame potrebno je špricati barem 2 puta tokom dana. Druga varijanta je da svom ljubimcu smočite malo salate ili nekog drugog povrća koje voli. Također, vodu mu možete staviti odnosno kapnuti na nos, slično kao što ste radili i do sada. U slučaju da ga kupate, važno je da voda bude ugrijana na oko 30º C i da razina vode ne bude viša od njegovih laktova. Ako se Vašem ljubimcu kupka bude svidjela slobodno ga možete ostaviti da u njoj uživa 10 – 15 min. Nešto više o bradatima agamama možete pročitati i u našoj web rubrici Bradata agama  

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: U pitanju je kraljevski piton star pola godine, redovito jede - svakih 5 dana, uvjeti u terariju su savršeni. Grijanje kabelskim grijačem priključenim na termostat, postavljen ispod terarija uzevši u obzir hladni i topli dio. Ima 2 skloništa, na toplom i na hladnom dijelu i bazen. Ventilacija na terariju je dijagonalna, a kao podlogu koristim JBL Terrabark. Svakodnevno mijenjam vodu te špricam terarij održavajući vlagu na 60-70%. Zmija ima problema sa disanjem, tj. čuje se pucketanje pri disanju, te cca svaku minutu tiho pištanje. Molim Vas za pomoć. Stanujem u Rijeci, ukoliko imate nekoga za preporuku. Zahvaljujem unaprjed! Lijep pozdrav, DominikO: Upale dišnog sustava kod zmija su učestala pojava, a inducirane su parazitima u dišnom sustavu  ili općom sistemskom parazitozom, držanjem pod neadekvatnom temperaturom okoline, nehigijenskim uvjetima, drugim bolestima, lošom ishranom i hipovitaminizom vitamina A. Disanje otvorenim ustima, iscjedak iz nosa, otežano disanje (uz prisutnost šuma) su uočljivi znakovi. Najčešći uzročnici su bakterije Aeromonas i Pseudomonas uz prisutvo drugih bakterija (miješane infekcije), kao i virusi iz skupine paramyxovirusa. Septikemija je rezultat vrlo teško oboljelih pacijenata (jako izraženi znakovi), kao i kod dugog trajanja bolesti. Terapija se sastoji od antibiotika i promjene uvjeta držanja. Preporuka je 10 dana pacijenta držati na povišenoj temperaturi u terariju (30-35⁰C) jer se pri ovoj temperaturi stimulira imunološki sistem i potiče izbacivanje sekreta iz dišnog sustava. Savjetujem Vam da se javite radi detaljnjijih informacija, pregleda i liječenja specijalistima za liječenje reptila na Veterinarski fakultet u Zagrebu, doktorici veterine Maji Lukač; telefon: 01/ 2390 410 (pon.-sri.-pet. od 9 do 11 sati i četvrtkom od 16 do 18 sati).

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Prije nekoliko dana moja kornjača je pojela filter (onaj bijeli, kao vata), sama je uspjela skinuti onaj mali poklopac i pojesti pa me zanima koliko dugo će trebati da ona to preradi. Jedan dio je već izbacila, ali to nije ništa koliko je sigurno stigla pojesti jer je taj dan bila sama kod kuće cijeli dan. Hvala! AnteO: Vodene kornjače su poznate po svojoj brzoj probavi, odnosno 8-12 minuta nakon što su konzumirale obrok vrše nuždu. Također, kod njih se javlja impakcija nakon što su progutale strana tijela poput pijeska, kamenčića, kokosova vlakanca, pijesak iz mačjih wc-a, mljeveni kukuruzni klip, sjajni novinski papir; svi navedeni materijali ne mogu proći kroz probavni sistem i uzrokuju začep i zastoj u probavi. Simptomi koji su tada uočljivi su nemogućnost vršenja nužde, letargija, povraćanje, regurgitacija, inapetencija, paraliza, nekonzumiranje hrane, neurološke smetnje. Ovakvo stanje ne smije potrajati duže od pet dana. Vlasniku se ne preporuča da sam vrši terapiju. Naime, prvenstveno treba ljubimca snimiti rtg slikom da se dobije uvid u situaciju; može se koristiti jedna vrsta klizme, zagrijvanje i masiranje pacijenta, kao i davanje ljuskica trpuca (kao otopina) kako bi se potaknula peristaltika crijeva. Vi niste naveli spomenute simptome začepa te smatram da je "opasnost prošla". Nastojte Vašoj ljubimici onemogućiti daljnje gutanje i žvakanje materijala iz terarija ili akvarija.