Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Posle koliko dana mladunci psa otvaraju oči?GocaO: Svi štenci se rađaju s zatvorenim očima. One ostaju zatvorene do perioda od 10. do 14. dana života, kada se postepeno otvaraju kapci i prezentiraju još djelomično nerazvijene očne jabučice. U tom periodu, oči su im plave do sivkaste boje. Također, u to vrijeme mogu se zamijetiti i još neprozirna ili mutna rožnica. Do otprilike 8. tjedna života šarenica će poprimiti boju koju će zadržati tijekom cijelog života. Također, i rožnica će postati jasna i "čista" do osmog tjedna života štenca. Naime, do tog perioda života (osmi tjedan života štenca), većina štenaca će imati razvijen adekvatan osjet vida te će ga postepeno usavršavati kroz nekoliko narednih tjedana do potpunih sposobnosti odrasla psa.Kako štenci otvaraju oči, tako se postepeno i svijet za njih otvara te štene počinje učiti, kako od kuje tako i od drugih u leglu, te polako počinje režati, lajati, mahati repom, percipirati objekte, ljude i druge životinje u prostoru,...Postepeno, s razvojem pojedinih osjetila i mozak se počinje razvijati. Naime, pojedina istraživanja su dovela do zaključka da se mozak štenca s tri mjeseca razvija izrazitom brzinom, što posljedično dovodi i do hormonalnog i tjelesnog razvoja. U kombinaciji sa željom za istraživanje novih stvari, učenjem i treningom, njihov mozak postepeno stvara sliku svijeta te se prema njoj sam ljubimac i oblikuje. Na takav način, oblikuju se buduće veze, osobnost te njegova sposobnost života u ljudskom društvu.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Dragi doktori, mom psu curi krv iz nosa. Uzet je s ulice u groznom stanju i stalno smo kod veterinara jer je strašno osjetljiv. Malo je kihao jučer, ali to obično samo prodje. Ali, jutros sam našla fleke krvi na dekici i vidljivo mu curi krv iz nosa. I dalje kiše, ali ne znam je li od prehlade ili zato što ga ta krv iritira. VildanaO: Epistaksa (lat.epistaxis) predstavlja stanje kod kojeg je prisutno krvarenje iz nosa. Pojava je najčešće bezazlena, ali može se javiti i u obliku dužih epizoda. U tim slučajevima, najčešće je uzrok nešto ozbiljnije prirode te iziskuje hitni pregled od strane veterinara. Naime, dugotrajnija krvarenja mogu ukazivati i na ozbiljnije zdravstvene poremećaje što je bolje početi liječiti u samom početku bolesti, nego kada bolest poprimi kronicitet.Krvarenje iz nosa može biti kapilarno i arterijsko. Arterijsko krvarenje u pravilu je posljedica  rupture krvne žile uzrokovane traumom ili ozljedom. Naime, uzroci se dijele na lokalne i opće. Lokalni uzroci, uz spontano i traumatsko krvarenje, mogu biti polipi nosa, ozljede sluznice stranim tijelom ili tumori nosne šupljine, odnosno paranazalnih sinusa. Opći uzroci uključuju infekcije gornjih dišnih puteva, bolesti srca i krvnih žila, te bolesti vezane uz koagulaciju krvi.U svakom slučaju, do pojave kliničke slike kod ljubimca koju Vi navodite može nastati kao posljedica poremećenog općeg stanja ljubimca i posljedičnog kihanja. Posljedično, može doći i do pucanja sitnih krvnih žilica iziritirane sluznice nosa te krvarenja. Međutim, da li je to točno situacija kod Vašeg ljubimca, sa sigurnošću ne mogu tvrditi. Naime, za to je ipak potreban temeljiti pregled od strane veterinara, što Vam i savjetujem.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Ja sam svoju kuju (zlatni retriver, 15 mj.) cijepila protiv bjesnoće i protiv zaraznih bolesti, obje inekcije isti dan. Međutim, neki mi govore da sam ja uzaludno cijepila odjednom i da ta cijepiva neće imati nikakvog efekta. Drugi govore da i oni cijepe svoje pse odjednom, malo me ovo zbunilo. Molim vas da mi kažete hoće li cijepiva imati efekta ili ne? Unaprijed hvala, IvanaO: Iako postoje kontroverze oko istovremene aplikacije dvije različite vakcine, ne postoje dokazi koji bi potvrđivali štetnost takvih postupaka. Proizvođači pojedinih vakcina to i navode u uputama za upotrebu.Ono što se ne preporučuje jest aplikacija druge vakcine prije nego je stvoren imunitet nakon aplikacije prve vakcine. Taj period obično iznosi tri tjedna.Također, prilikom istovremene aplikacije ne preporučuje se miješanje cijepiva u istoj brizgalici, već odvojena aplikacija, osim toga, dobro bi bilo i da se vakcine ne apliciraju na isto mjesto.U svakom slučaju, za razvoj imuniteta nakon vakcinacije neophodno je da životinja bude zdrava i da mogućnost stresa bude smanjena na minimum. Upute proizvođača uvijek treba poštivati s obzirom na rukovanje i aplikaciju vakcine.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Može li pas osjetiti da je žena trudna? EmaO: Štenad dolazi na svijet ne znajući kojoj vrsti pripadaju, odnosno nemaju saznanja o pripadnosti određenoj skupini (pasa). Oni postepeno, na početku svog života, dobivaju razne informacije putem istraživanja svoje okoline i učenjem. Ako je štenac dobio premalo ili previše loših informacija (izostanak braće i sestara u leglu i odvojenost od kuje u slučaju smrti majke i legla), on je "izgubljen slučaj" svoje vrste i kao odrasla jedinka neće znati prepoznati i pristupiti suprotnome spolu i izbjegavat će kontakt s istom vrstom. Štene odgajano u prisustvu drugih vrsta (čovjek, mačka, kunić) identificira se s njima, ako se u razdoblju od 3. do 16. tjedna života ne susretne i poistovjeti s jedinkama svoje vrste, a to se negativno se odražava na njegovo ponašanje i prisutna je agresija pri susretu s psima. Psi nisu "programirani" na ineterakciju i socijalizaciju sa stranim vrstama (čovjekom), već se moraju postepeno sosijalizirati sa svima (posebno sa ženama, posebno s muškarcima ili djecom), a to je najbolje od drugog mjeseca života šteneta.Pod socijalizacijom podrazumijevamo kontakt sa svim živim bićima iz okoline štentea, pri čemu ono gradi posebnu prilagodbu (ponašanje) koje neće dozvoliti ispoljavanje rudimentirano ponašanje predatora ili iskonskog psa. Znastvenici tvrde da kod psa vladaju nagoni, poput nagona za preživljavanjem, hranom,  borbom, plijenom... Koji će nagon prevladati, ovisi i o pasmini psa, koju čovjek školovanjem jedinki još više potiče (psi za lov, psi za borbu, psi za čuvanje, psi vodiči slijepih, psi spasioci...). Školovanje pasa u današnje doba isključuje primjenu sile i teror kao oblik poticaja, već se nastoje koristiti pozitivni poticaji (nagrade, pohvale, igra).Većina vlasnika smatra da su njihovi ljubimci emotivni i da osjećaju bolest, strah, sreću, trudnoću svojeg vlasnika.Znastveno, pod emotivnošću psa podrazumijevamo načine kako psi odreagiraju na okolinu i posebnu situaciju. Reakcije mogu biti pozitivne u slučaju ugode ili negativne u slučaju straha. Reaktivnost se može pojačivati (ugoda) ili smanjivati pri frustraciji i tada vodi prema ljutnji i strahu. Psi kod kojih je prisutno problematično ponašanje, u posebnim okolnostima reagiraju ekstremno na skali emotivnosti i pokazuju svoju lošu ćud.Prema istraživanjima, psi imaju sedam bazičnih emocinalnih sistema pomoću kojih reagiraju na informacije izvana. Bazu emotivnosti čine potraga za hranom, sistem straha (aktivira se u lošoj užoj okolini, kada vlasnik ne poznaje svog ljubimca, pruža mu premalo pažnje ili mu pas služi za borbu), sistem igranja, sistem brige i pažnje prema životnom okruženju (ljudi, druge vrste ljubimaca). Psi ne osjećaju na isti način kao ljudi sreću, samoću, dosadu, ljutnju i strah. Emocije psa baziraju se na suštini ili srži spoznaje, odnosno što je pas naučio od svega, i pas koristi emocionalnu procjenu kao osnovu ponašanja u korelaciji pas - kućni ljubimac.Ali, vratimo se na neke jednostavnije spoznaje, i znastvene i laičke. Šetnja s psom održava fit formu i vlasnika i psa, povećava socijalnu interakciju ili upoznavanje novih ljudi i njihovih pasa, a također pomaže i da zaboravimo stres svakodnevnog života. Zatim, psi nam pružaju bezuvjetnu ljubav. Vlasnici pasa imaju jači imuni sistem (što je kod trudnoće vrlo bitno), psi pomažu vlasniku da preboli osobnu traumu ili gubitak, vlasnici pasa reduciraju visoki krvni tlak bez medikamenata i oporavlju se brže od bolesti i srčanog infarkta, djeca vlasnika pasa puno brže se oporavljaju u slučaju bolesti. I na kraju, psi nas nasmiju kada nam je najteže u životu, željni su našeg zagrljaja i što može biti ljepše od psećeg pogleda i mahanja repom?Psi osjećaju svog vlasnika.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnica sam mužjaka cane corso, starog sedam meseci. Zadnjih mesec dana štedi desnu nogu, a sada smo primetili zadebljanje ispod kože. Povremeno zavija i cvili. Težak je 35 kg. Hranu jede normalno, samo smo je smanjili zbog opterećenja. Vodili smo ga kod veterinara, koji su nam rekli da je u početku bilo upaljeno grlo. Ali, i to smo sanirali, a on i dalje štedi nogu. Ako je došlo do pucanja mišića, kako se to leči? Ne znamo šta da radimo pa tražimo savet od Vas. OliveraO: Pucanje mišića rijetko se događa i u pravilu predstavlja veoma ozbiljno stanje s dramatičnim nastupom.Najčešće se dešava kod radnih ili sportskih te lovačkih pasa, vezano za traume različitog porijekla.Oštećenje mišića može biti različitog stupnja, poput istegnuća, nagnječenja, djelomičnog pucanja ili potpunog pucanja, u smislu prekida kontinuiteta.Znaci će varirati ovisno o vrsti ozljede, od blage boli i jedva primjetne hromosti, otekline različitog stupnja, do premećaja funkcije, tj. hromosti koja može nastati odmah ili može biti primjetna kasnije.Liječenje ozljeda na mišićima ovisi prije svega o vrsti, odnosno intenzitetu ozljede, kao i njezinoj starosti. Ako se radi o svježoj ozljedi, stavlja se led i obično kompresivni zavoj, uz lijekove protiv boli i ovisno o procjeni neke protuupalne preparate. Ukoliko je ozljeda teža, poput pucanja mišića, kirurški zahvat je neophodan.Kod pasa najčešće dolazi do pucanja križnih ligamenata koljena zbog traume ili kao posljedica degenerativnih procesa (stariji psi), uz znatnu hromost i abnormalne pokrete noge.Hromosti kod pasa, međutim, mogu biti uvjetovane i drugim strukturama koje čine mišićno-koštani sustav. O tome možete više pročitati ovdje, ovdje i ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nabavljamo zlatnog engleskog koker španijela pa me zanima s koliko se smije odvojiti od majke (sada će 8 tjedana), prehrana, njega o dlaci... Hvala unaprijed, MartinaO: Smatra se da tijekom normalnog razvija, štenci u dobi od četiri tjedna, ulazi u "fazu socijalizacije". Ta faza predstavlja početak društvena života ljubimca, unutar kojega se razvijaju sva osjetila ljubimca, a komunikacija s ljudima i drugim životinjama osigurava razvoj osobnosti. Posljedično, kroz igru i učenje, postaju punopravni članovi "čopora" te oblikuju veze koje će razvijati do kraja života.Teško je procijeniti idealnu dob za odvajanje štenca od kuje i legla. Naime, uvriježeno je mišljenje da se to vrijeme kreće oko 8 tjedna života štenca. U tom vremenu, štene uči i navikava se na društvenost, ali i na borbu za vlastita prava. Postepeno jačaju i karakterne crte ljubimca, a razvijaju se i instinkti i refleksi. Dakle, u ovom periodu, ljubimac je sposoban brzo i potpuno prilagoditi se novoj sredini i novim vlasnicima te samostalno i uz pomoć svoje ljudske obitelji se dalje razvijati.Prehrana štenaca je izrazito bitan čimbenik, kako pravilna rasta i razvoja, tako i osiguranja svih preduvjeta zdravlja. Iz tih razloga, poželjno bi bilo osigurati prikladnu prehranu ljubimca, prehrana koja zadovoljava na dnevnoj osnovi sve potrebite nutritivne elemente, a sve prema dobi, veličini i potrebama ljubimca. Iz tog razloga, najčešće se savjetuju neke od hrana iz premium ili superpremium asortimana. Naime, hrane iz prije navedenih asortimana imaju sve nutritivne elemente pravilno izbalansirane kako bi zadovoljile potrebe organizma prema njegovoj dobi i aktivnosti.Više o prehrani srednje velikih pasmina pasa možete saznati i u odgovoru kolega ovdje i ovdje.Dlaka ove pasmine ima sklonost da se zapetlja, pogotovo ako se redovito ne iščetkava i češlja. Stoga, trebalo bi provoditi čestu njegu i održavanje dlake. Također, posebnu pažnju bi trebalo posvetiti dlaci između mekuši te dlaci na ušima. Godišnje bi trebalo provoditi i redovite tretmane trimanja (dva do četiri puta, ovisno o dlaci), s posebnim osvrtom na dlaku na glavi, ispod ušiju i vratu.Više o ovoj pasmini možete saznati u mojem ranijem odgovoru ovdje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene od nešto manje od 3 mjeseca, kojem dajem Banminth mast i otkad ju dobiva, ne želi jesti. Da li je to normalana pojava ili se moram javiti svom veterinaru? Hvala, RužicaO: Banminth pasta (Pfizer) za pse je antihelmintik u obliku paste namijenjen za peroralnu primjenu. Ovaj preparat je antinematod širokog spektra koji sa svojom djelatnom tvari (pirantel-hidrogenpamoat) paralizira želučano-crijevne obliće te ih ljubimac, uz pomoć crijevne peristaltike, izbacuje van. Sam proizvođač ovog preparata navodi da je Banminth pasta neutralna okusa te kao takva ne bi trebala utjecati na ukus ili apetit samog ljubimca. Način primjene je takav da se kod skroz malenih štenaca pasta u količinama dostatnim za dob i veličinu istisne na prst te nanese na nepce ljubimca, odnosno, kod starijih ljubimaca je moguće prilagođenu količinu nanijeti i na maleni komadić slasne hrane (prije samog obroka ljubimca) te ga kao takvog ponuditi ljubimcu.Kako sam proizvođač navodi, uporaba Banmintha ne uzrokuje pojavu nekih nuspojava, odnosno, ona do danas nisu zapažena.Stoga, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru koji će moću utvrditi ili isključiti postojanje određenog zdravstvenog poremećaja, poremećaja koji i uzrokuje navedeno ponašanje kod Vašeg ljubimca, odnosno, koji će prema potrebi moći odrediti i neki drugi oblik preparata ili primjene metoda dehelmintizacije ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pit bulla starog dva mjeseca i ima problema s vilicom. Kad jede, ne može otvoriti usta (pati se), hranu gura kroz zube. Zanima me šta bi to moglo biti? Unaprijed hvala, AlenO: Promjena u ponašanju za vrijeme jela, tj. promjena pokreta usta karakterističnih za hranidbu, ukazuje najčešće na postojanje slabije ili jače boli u usnoj šupljini. Pas s osjetljivim ustima jede polako i oprezno, najčešće spuštajući krupne, grube komade hrane na pod. Ukoliko postoji bolnost samo na jednoj strani, on obično nagne glavu i koristi suprotnu stranu za žvakanje, a ako se radi o jakoj boli, tada ne jede uopće.Pojačano slinjenje prati skoro sve patološke procese u usnoj šupljini. Neugodan zadah također čest je simptom različith poremetnji, najčešće gingivitisa i paradontalnih bolesti. Otežano otvaranje, odnosno zatvaranje usta može upućivati na probleme u području vrata, oštećenja živaca, čeljusti i slično. Otežano gutanje nastaje zbog suženja gornjih partija probavnog sustava zbog oteknute sluznice, a ponekad i zbog stranog tijela.Različite ozljede u usnoj šupljini, koje mogu nastati zbog borbe, ali i zbog različith predmeta. Ponekad se dešava da pas slučajno ugrize vlastiti jezik ili usne, a ponekad se može porezati lizanjem oštrih predmeta.Od infektivnih uzroka tu je oralna papilomatoza, koja je virusno oboljenje, najčešće pasa mlađih od dvije godine. Bolest karakterizira nastajanje bradavica u usnoj šupljini. U početku se radi o crvenim ograničenim zadebljanjima, koja narastu i izgledaju poput cvjetače, sivo-bijele boje, a za njihov nastanak potrebno je oko četiri tjedna. Bolest je benignog karaktera i u velikoj mjeri je uvjetovana imunim statusom.Tumori u usnoj šupljini mogu se pojaviti, a poznati su kod npr. boksera i buldoga kao epulis. To su benigni tumori koji nastaju najčešće vezano za gingivitis, a može ih biti više u usnoj šupljini. Maligni tumori u usnoj šupljini su relativno rijetki i obično pogađaju starije pse.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezericu staru godinu dana. Problem je u tome što pri šetnji, čim vidi drugog psa, nekontrolirano laje. Čula sam za pseće feromone. Da li bi oni pomogli u ovakvoj situaciji i kako ih primjenjivati jer ako kupim onaj uređaj koji ide u struju to vjerojatno vrijedi za probleme u stanu, a ona laje pri izlasku? Sprej se vidim ne smije nanositi na tijelo pa sam opet u nedoumici kako to koristiti pri šetnji. VlastaO: Psi laju iz cijelog niza razloga. Tako, oni mogu lajati jer upozoravaju (pas laje kako bi Vas upozorio da je vidio ili čuo nešto neuobičajeno), u slučajevima obrane (pas  laje  kako  bi  nešto,  čega  se  boji ili mu se ne sviđa,  otjerao),  iz  potrebe  za pažnjom (pas laje kako bi pridobio Vašu pažnju), kao posljedica nervoze (pas laje kada je zbunjen, frustriran ili u stanju stresa), iz dosade (pas laje kako bi zabavio sam sebe),...Dakle, prvo je potrebno utvrditi da li je lajanje primjeren odgovor psa na spornu situaciju ili posljedica određenog poremećaja u ponašanju. U nekim situacijama, naravno, lajanje je sasvim prihvatljivo. Ako pas nastavlja sa lajanjem i nakon što je dobio znak da prestane ili da radi nešto drugo vjerojatno laje radi pridobivanja pažnje. U tom slučaju, jedan od najefektivnijih načina da se spriječi neželjeno ponašanje je odmaknuti predmet njegove pažnje.Dakle, zbog načina primjene psećih feromona u obliku koji se nalazi kod nas u prodaji, teško da će isti polučiti uspjehom kod Vašeg ljubimca i problema koje Vi navodite. Ono što bi moglo "popraviti" situaciju jest primjena ogrlice protiv lajanja ili ispravljanje navedenog oblika ponašanja stručnim pristupom.Više o ogrlici protiv lajanja možete saznati i u odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.vet.med. ovdje.Također, koristeći pozitivne metode učenja moguće je ispraviti ili reducirati neželjeno ponašanje. Za pse je vjerojatnije da će lajati zbog nervoze i stresa, nego bez razloga, stoga izbjegavajte kažnjavanje ljubimca. Naime, kazna često uzrokuje poticanje ciklusa lošeg ponašanja. Zato, odrješito mu kažite da bude tiho. Također, uzmite u obzir da ponavljanje izloženosti stimulansu (npr. drugi psi, automobili, stranci...) smiruje pse i uvjerava ih da ostanu tiho. U rješavanju gore navedena poremećaja ponašanja možete pokušati i ometanjem njene pažnje. Također, svaki put kada ljubimica "pozitivno" odreagira, nagradite ju poslasticom ili pažnjom.Ako i prije navedene metode ne uspiju, savjetujem Vam da u dogovoru s profesionalnim dreserom psa uključite u neki od tečaja dresure. Trening je iznimno koristan za obuzdavanje i kontrolu različitih oblika poremećaja u ponašanju pasa. Adekvatna socijalizacija i tečajevi su od velike koristi jer nerijetko educiraju i same vlasnike o pristupu i različitim metodama u rješavanju postojećih poremećaja ponašanja ljubimaca.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam štene oko šest mjeseci, nađeno, križanac terijera. Preksinoć sam ju kupala pa mislim da joj je voda ušla u uho, no nisam sigurna, od jučer stalno trese glavom i šapom češe desno uho. Poslije kupanja ju nisam vodila van. Molim vas mogu li kupiti neke kapi, naša veterinarska stanica subotom radi do 13 sati pa se nismo obraćali veterinaru. Hvala, TihomilaO: Uho je građeno od tri dijela:1. vanjsko uho "- čine ga uška i vanjski slušni kanal, a proteže se do bubnjića;2. srednje uho "- čini ga slušni kanal od bubnjića, povezan je Eustahijevom tubom sa ždrijelom;3. unutarnje uho - ovdje je smješten centar za ravnotežu i sluh.U slušnom kanalu se normalno proizvodi cerumen. Zbog građe kanala, koji je na početku okomit, može doći do nakupljanja tog cerumena, a posljedično i naglog razvoja bakterija i gljivica, koje čine normalnu mikrofloru u uhu, pa nastane upala.Najčešći razlozi upale uha kod pasa su alergije, ušni paraziti, strano tijelo u uhu ili dlake u slušnom kanalu. Ostali uzroci nešto su rjeđi: trauma, hormonalni poremećaji, seboreja, nasljedne imunološke bolesti, itd.Kod svih slučajeva dolazi posljedično do prekomjernog razvoja bakterija i gljivica. Sadržaj kod bakterijskih infekcija je često žućkast i ljepljiv.Gljivice, koje čine normalnu mikrofloru uha, su iz roda Malassezia, a kod njihovog prekomjernog razvoja je sadržaj uha smeđe boje, ljepljiv i neugodnog mirisa. Na gljivice djeluju kapi koje sadrže antimikotike (Otonazol, Otiprin Otomax...).Neke pasmine češće oboljevaju od upale ušiju, a to su pasmine koje imaju poklopljene uške pa se u njihovoj uški brže razvijaju gljivice i bakterije zbog zadržavanja vlage i topline u ušnoj školjki.Kod kupanja se preporučuje ne močiti ili, koliko je to moguće, spriječiti da voda uđe u uho. Neki "nespretni" vlasnici pasa, iz straha da ne smoče uho, koriste vatene čepiće za uši.Ulazak vode i šampoma u uho vlaži ušni kanal i iritira, a uslijed topline i vlage dolazi do prekomjernog razvoja bakterija i gljivica. Najprije je potrebno uho isprati otopinom za ispiranje ušiju (Otifree) i očistiti uho. Može se ispirati toplom fiziološkom ili hipertoničnom otopinom, a kod jako prljavih ušiju najbolje je to učini s 3% hidrogen peroksidom. Nakon ispiranja potrebno je u uho kapati antibiotske i antimikotske kapi, 2-3 puta na dan, kroz 7 dana, koje se dobivaju na preporuku veterinara (Otonazol, Otiprin, Otomax).Nekada je dovoljno samo par puta isprati uho, bez primjene antibiotskih kapi.No, pravo zdravstveno stanje uha Vaše ljubimce može se vidjeti isključivo kliničkim pregledom otoskopom pa Vam savjetujem da svakako, ukoliko to već niste učinili, posjetite veterinara, koji će, u skladu s nalazom nakon pregleda, propisati terapiju lokalne il/i opće naravi.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam problem sa kujicom Westyja, ispod oka joj se stvorila poveća krasta koja se vlaži jer stalno izbija na površinu ljepljiva bijela tekućina. Tome je prethodilo dugotrajno curenje iz oka, međutim, nisam uočila na samom oku nikakve promijene. Mazali smo je sa chloramphenicol masti za oči, no nije pomoglo. MartinaO: Prekidom kontinuiteta kože, oštećeno tkivo je nakon ozljede neposredno izloženo vanjskim utjecajima, bilo da se radi o ogrebotini, ubodnoj rani, posjekotini... Tkiva ispod kože (mišići, krvne žile, živci i dr.) mogu biti u većoj ili manjoj mjeri ozlijeđena.Ranu treba što prije dezinficirati, a time uništavamo bakterije, gljivice i ostale mikroorganizme koji se mogu naći u rani ili njenoj neposrednoj okolini i svojim razmnožavanjem izazvati infekciju i upalu rane. Ovisno o agresivnosti uzročnika i lokalizaciji rane, upala se  može proširiti u dublje dijelove tkiva te zahvatiti mišiće, kosti... Važno preventivno dezinficirati ranu jer i banalne ozljede mogu predstavljati ulazna vrata za vrlo ozbiljnu infekciju.Rane koje nisu dezinficirane i zapuštene su, često se moraju liječiti kirurškim putem zbog jake upale i gnojenja koje uzrokuju u ranu dospjele bakterije, a također je potrebna antibiotska terapija.Kvalitetna dezinfekcija rane preduvjet za neometano cijeljenje rane.Očito je da se kod Vašeg ljubimca radi o inficiranoj rani nepoznate etiologije i potrebno je posjetiti veterinara radi obrade rane i utvrđivanja mogućeg uzroka te isključivanja mogućnosti gnojnih fistula i/ili cista ili procesa od strane zuba.O zaraštavanju rana pisala je detaljnije kolegica mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za pomoć i savjet. Imam psa čistokrvnog tornjaka, uredno cijepljenog i njegovanog. Unatrag 2 dana dobio je strašne napade nalik epileptičkim, koji su se kontinuirano pojavljivali svakih sat ili dva. Prijašnjih napada nije bilo nikada. Prilikom prvog napada bilo je naznaka u skladu sa epilepsijom, međutim, kasnije je pas samo počeo ležati. Prvih nekoliko napada bili su duži i jači, a ostali jaki ali kratki. Karakteristično je, da mu je prilikom napada njuška širom razjapljena, disanje i rad srca ubrzani. Vrat i šija su mobilni. Veterinar koji je psa pregledao je prvotno rekao da se radi o epilepsiji, a kasnije da nije epilepsija, nego da ne zna u čemu  je  problem  i  da psa treba eutanazirati.  Dao  mu  je antibiotik i  sredstvo za smirenje. Čim je sredstvo prestalo djelovati, napadi su odmah počeli. Na forumu sam vidjela da se preporuča phenobarbitol 100 mg pa sam jučer na svoju ruku, tražila recept i dala jednu tabletu psu. Grčevi su prestali, malo je mamuran, ali reagira na okolinu, uzima mlijeko i vodu, bez krute hrane. Danas mi je veterinar uzeo tablete i rekao da ih mora on davati kada počnu napadi, a ne preventivno da se spriječe napadi. Sve u svemu, veterinari i dalje sliježu ramenima i glede bolesti i glede liječenja, a ja sam očajna i daleko od bilo kojeg većeg gradskog središta da potražim pomoć za svog psa. Molim Vas recite mi svoje mišljenje i preporuku. S poštovanjem, unaprijed zahvalna ZdenkaO: O epilepsiji u pasa i liječenju pisala sam ovdje.Općenito, liječenje epilepsije u pasa se provodi jedino kad se napadi češće ponavljaju po određenim pravilima i razmacima (onim psima koji imaju više od jednog napada mjesečno). Cilj medikamenata je smanjenje intenziteta i jačine napada jer nije moguće u potpunosti ukloniti epileptične napade. Najčešće propisivani lijek je fenobarbiton jer polučuje uspjeh već kroz 2 tjedna od početka terapije. Svakako se u početku terapije treba strogo pridržavati savjeta veterinara te činiti redovite kontrole kako bi se doza lijeka pravovremeno po potrebi prilagodila. Nuspojave fenobarbitona u pasa su obično znatan umor i pojačano žeđanje i glad, ali ove nuspojave nestaju nakon duljeg davanja lijeka.Epileptični napadi sami po sebi ne ugrožavaju život, osim ako ne progresiraju u status epilepticus kad se napadi nastavljaju kroz nekoliko sati i tada je potrebna hitna pomoć veterinara. Treba napomenuti kako, ovisno o tome kakvo je oštećenje živčanog sustava nastalo napadom, može doći do posljedične pareze ili paralize pojedinih dijelova tijela, ukoliko se ovakvo stanje ne liječi.No, ne treba zanemariti i ostala stanja koja daju vrlo sličnu kliničku sliku epileptičnim napadima.Npr., psi sa bolestima unutarnjeg uha, vestibularnog živca ili vestibularne jezgre mozga za posljedicu imaju vidljivo nenormalno držanje glave i gubitak ravnoteže. Nastup ovih simptoma može biti nagao, tako da se može zamijeniti za napade. U pasa sa bolestima srca i dišnog sustava ponekad se može javiti nesvjestica, što se očituje slabošću kroz neko vrijeme, a mnogi naglo padaju. Vrlo često se uočava ubrazno dahtanje jer pokušavaju kompenzirati slabu opskrbljenost kisikom. Često se ovo stanje zamijeni sa napadima.Još jedna lažna uzbuna predstavlja tzv. obrnuto kihanje, koje je vrlo često u kućnih ljubimaca. Obično od ovoga pate psi malih pasmina pasa, a karakterizirano je brzom serijom jakih i glasnih udisaja. Obično se prsni koš i trbušni mišići spazmički kontrahiraju tijekom ovih epizoda. Uzrok obrnutom kihanju, kao i liječenje istog, još uvijek je nepoznato.Treba spomenuti i zatajenje bubrega, kod kojeg bubrezi nisu u mogućnosti filtrirati krv od nečistoća pa se kao posljedica javlja uremija. Uremija predstavlja stanje u kojem se u krvi javi veća količina uree i drugih spojeva amonijaka što spušta pH ispod 7. Puferski sustavi organizma koji su pod kontrolom bubrega reguliraju kiselost krvi i samog organizma. Visoka kiselost organizma ili acidoza može biti uzrokom napada. Napadi su rezultat nakupljanja toksina (visoka razina spojeva amonijaka) u krvi. Uremija se javlja kao zadnji stadij zatajenja bubrega. Također, uzrokuje povišenje tjelesne temperature i ubrzano ili otežano disanje.Najveća razlika između pravog napada i onog koji to nije je stanje svijesti u psa. Ako je pas tijekom epizode svjestan Vas i okoline, tada se ne radi o epi-napadu.Mogu Vam preporučiti da se za dodatan savjet obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta osobno ili na broj telefona 01/2390-350.Dodatno bih Vam preporučila da vodite brigu o ljubimcu hraneći ga kvalitetnom, lakoprobavljivom hranom, držite ga u prozračnoj i toploj prostoriji na mekoj prostirci, a o svakoj promjeni njegova zdravstvena stanja pravovremeno obavijestite Vašeg veterinara kako bi poduzetu terapiju po potrebi promijenio ili prilagodio.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Željela bih vas nešto pitati vezano je za moju malu maltezericu starog 1,5 godinu. Već duže vrijeme, kada se uzbudi, npr. kada dođu gosti, kada vidi nekog dragog, itd. ima neki napadaj hripanja, i to traje minutu i onda se smiri kasnije, kao da će povraćati, ali nije to nego otežano diše tu minutu i baš doslovno hripa onako promuklo. U tom trenutku je slaba, jedva stoji na nogama i oči izbulji van. Ne znam što bi to moglo biti da li je to normalno ili ne... Ljudi koji imaju pse rekli su mi da je to uobičajeno kod pasa, ali ipak za svaki slučaj da pitam Vas da li bi se moglo raditi o nekom ozbiljnijem problemu? Hvala Vam puno unaprijed, zahvaljuje se i maltezerica. KarlaO: Specifično ponašanje Vašeg ljubimca, prilikom uzbuđenja, može biti različite etiologije.Tako, uzrok može počivati u samoj ekscitaciji (uzbuđenju) ljubimca ili je simptom nekog od zdravstvenog poremećaja. Naime, kada i dođe do napadaja hripanja, otežanog disanja, slabosti ljubimca,... nerijetko se može posumnjati na probleme vezane za dišni sustav (pluća, dišni prohodi,...), srce i krvožilni sustav, živčani sustav, astmu,...Kod ove pasmine pasa poprilično često se zna pojaviti i kolaps dušnika kao posljedica pretjerana napora, uzbuđenja, igre. Kao posljedica smanjenog protoka zraka kroz dušnik, dolazi do djelomične hipoksije (stanje smanjene količine kisika u stanicama i tkivima) organizma sa simptomima sličnim onima koje i Vi navodite. U takvim težim slučajevima, može doći i do težih oštećenja pojedinih organa i organskih sustava, pogotovo srca, pluća, živaca.U svakom slučaju, radi zdravlja svog ljubimca te Vaše sigurnosti, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru. Naime, on će nakon kliničkog pregleda ljubimca te svih drugih dodatnih pretraga, po potrebi, biti u mogućnosti utvrditi zdravstveni status ljubimca te Vas u skladu s njim dalje savjetovati.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Štene je staro 5 tjedana. Hranimo ga Alleva Giant Puppy & Junior Iper C/2 hranom. Pojede 210 grama/dan u 4 obroka, namočeno u mlakoj vodi. Da li je potrebno davati nekakav mliječni obrok, tipa jogurt, acidofil ili mlijeko bez laktoze (lagano jutro)? Puno hvala, SilvestarO: Hrana Alleva Giant Puppy & Junior koristi se za štence velikih pasmina starosti od 20 dana do 12 mjeseci. Takva hrana je u potpunosti izbalansirana prema nutritivnim potrebama štenaca velikih pasmina (koji će, kad narastu, imati 26-44 kg tjelesne težine) i prilagođena njihovom rastu i razvoju.Ova hrana sadrži glukozamin (pomaže u razvoju hrskavice) i kondroitin-sulfat (koji je zadužen za elastičnost i preuranjene degeneracije hrskavice). Također, sadrži dovoljnu količinu kalcija. Kalcij sudjeluje u mnogim vitalnim procesima u organizmu. Nužan je za izgradnju kostiju i zubi, za diobu i rast stanica, važan je u procesima kontrakcije mišića. Kalcij sudjeluje u regulaciji propusnosti stanične membrane, u izlučivanju nekih hormona (inzulin), a važan je i za pravilan rad srca. Prijeko je potreban za zgrušavanje krvi i u prijenosu podražaja u živcima. Poznato je da je kalcij koristan i kao pomoć kod alergijskih stanja.Najbogatiji izvor kalcija su mlijeko i mliječni  proizvodi. Kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. je detaljnije pisao o mlijeku i mlječnim proizvodima u prehrani pasa ovdje.Tabela preporučenih dnevnih količina nalazi se na poleđini vreće hrane, a određuje se sukladno dobi i težini štenca, a količine se mijenjaju odrastanjem štenca.S obzirom da koristite hranu premium kvalitete, možete ljubimcu u obrok dodavati jogurt, svježi sir, sirutku, acidofil...

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Javljam vam se s molbom vezano za agresivnog psa mješanca starog 2,5 godine. Ogi je stigao u našu obitelj kada je imao 2 mjeseca, udomljen je iz azila, i vrlo je brzo naučio sve što jedan pristojan pas mora znati - obavljati nuždu vani, doći na poziv, donijeti igračku, naredbe sjedi, lezi, "mrtav pas" (bacanje na leđa), daj šapu.... Bio je predivan psić, izrazito inteligentan (sve je naredbe u pravilu usvajao u jedno popodne, uz nekoliko nagradica), živahan, bez straha prema ikome i ičemu. Jedini problem činio se taj što se nikako nije mogao naučiti ostati sam doma (rezultat tromjesečnog truda bila su troja izgrižena vrata), no s obzirom da ga je cijela obitelj obožavala,  nije  nam  bio problem organizirati se tako da mu  uvijek netko pravi društvo. Prvi pravi problem pojavio se kada je imao nepunih godinu dana, kada je iznenada napao mog dečka dok mu je pokušavao staviti povodac. Pripisali smo to tome što je povodac bio nov i i stavljao se oko šapa i tijela, a ne samo oko vrata kako je Ogi do tada navikao, ali smo bili u šoku jer je napad bio doista iznenadan i vrlo agresivan (nije ga prestajao napadati nekoliko minuta). Usljedili su problemi s agresivnošću koju bih opisala kao dominantnu agresiju, za što vjerujem da smo djelomično i sami krivi. Naime, Ogi je do tada spavao s nama u podnožju kreveta, te rado ležao preko nas na kauču, što mu je bila omiljena poza iako ima 30 kg. Međutim, čim bi se netko približio kauču/krevetu, uslijedio bi vrlo agresivan napad. U istima je nastradalo nekoliko hlača i majica, a mi zaradili nekoliko ogrebotina. Također, rado je "krao" sitnice poput papirića kojih bi se uspio dokopati, a kada bi ih netko pokušao uzeti, uslijedio bi napad. Konzultirajući se s tri različita trenera pada, isp  ravili smo svoje ponašanje te Ogi danas više ne spava s nama na kauču niti na krevetu, a mi smo se nametnuli kao "vođe", i tako riješili veliku većinu problema s sgresijom. Ostalo je, međutim, ono najgore - iznenadni napadi bez doista ikakva povoda, koji se javljaju barem jednom mjesečno, a ponekad i češće. Kada kažem bez povoda, to doista i mislim, a za primjer ću opisati dvije situacije. Prošloga tjedna dečko i ja, kao gotovo svake večeri, gledali smo televiziju, a Ogi je spavao kraj kauča na svom ležaju. U jednom trenutku se probudio i došao do nas režući, opasno iskeženih zubi, ukočen i nakostriješen, u stavu spremnom za skok. Poučeni iskustvom, na vrijeme smo se makli i nije došlo do napada. Slične situacije s napadima odmah nakon buđenja događale su se i ranije, dok smo mu još dozvoljavali da nam leži u krilu, pa imamo dojam da samo pukom srećom nitko nije ozbiljnije ozlijeđen. Koji mjesec prije opisanog događaja, dečko i Ogi došli su iz šetnje, a on je kao i obično veselo dotrčao do mene, mašući repićem i želeći se maziti. Prvih minutu mazila sam ga po leđima bez problema, a zatim se naglo, pez upozorenja pa čak i režanja, okrenuo i napao me, skočivši i pokušavajući me srušiti. Srećom, nisam pala, a Ogi je uspio samo ugristi mi ruku i probiti kožu na par mjesta. Napominjem da su ovakve situacije učestale, a napadi vrlo, vrlo agresivni (u nekoliko slučaje  va, morali smo ga lupiti nogom po njušci da bi se obranili, ali on kao da to nije osjetio, nastavio bi napadati). Ono što je neobično jest činjenica da je 98% vremena Ogi izuzetno poslušan, drag i umiljat pas koji obožava maženje, djecu, ljude i životinje. Omiljen je u cijeloj obitelji, a pridobio je čak i susjede i prijatelje koji se inače boje pasa, jer se svakome nevjerojatno veseli i odmah baca na leđa tražeći maženje (često i spava u istoj pozi, na leđima). Odlično se slaže čak i s našim zamorcima i izuzetno je tolerantan prema djeci (naravno, više ga ne puštamo blizu, iz predostrožnosti). Treba također reći da ti njegovi napadaji agresivnosti jednako brzo i iznenada prolaze, baš kao što su se i pojavili -minutu nakon napada Ogi djeluje zbunjeno, posramljeno, dolazi do nas tražeći maženje, djeluje dezorijentirano i pokunjeno, kao da je sasvim drugi pas. Napominjem da je Ogi kastriran, no njegovo se ponašanje nakon toga nije promijenilo - kada je dobar on je najbolji pas na svijetu, a kada ga uhvati "ludost", izgleda kao krvožedni ubojica. S obzirom da je vrlo poslušan, treneri pasa nisu nam uspjeli pomoći, a dva različita veterinara koje smo konzultirali nisu našli medicinski uzrok problema i predložili su eutanaziju. Unatoč ožiljcima, mi Ogija još uvijek volimo i ne želimo odustati od njega, a u traženju rješenja na internetu smo naišli na termin "Rage Syndrome" ili "Sudden Onset Aggression", a u čijim simptomima smo prepoznali upravo identično ponašanje našeg Ogija. Budući da ne želimo odustati od njega, strani veterinari predlažu određene lijekove kojima se ti napadaji mogu kontrolirati, a nitko od naših veterinara nije upoznat s tom bolešću, treba nam savjet. Što nam je činiti? MartinaO: "Sindrom bijesa" se prvotno upotrebljavao kao opis različitih vrsta ponašanja koje se javljalo u određenom broju Engleskih špringer španijela u usporedbi s ostalim pasminama. Jedan je od termina koji se naširoko primjenjuje i kod ostalih pasmina (zlatni retriver, koker španijel...). Opisuje kliničke znakove koji se uklapaju u originalni sindrom, opisan u eng. špr. španijela: iznenadno nepredvidljivo grizenje, često usmjereno na vlasnika, ektremna agresivnost za vrijeme takvih napada koji često naglo prestaju isto kako naglo su i nastali, širenje zjenica neposredno prije napada kao česta pojava te mnogostruki ugrizi prilikom napada.Postoje mnoge dvojbe da li taj sindrom uistinu postoji ili je takvo ponašanje rezultat dominantnog ponašanja u pasa te da li je to nasljedno svojstvo ili oblik padavice ili ovakvi psi imaju neki od poremećaja u funkciji mozga (kao smanjeno lučenje serotonina - paralela nasilnog ponašanja u ljudi). Najčešće, psi s ovim sindromom postanu agresivni u određenim situacijama koje se ponavljaju. Kako bi se takav problem riješio preporučuje se sljedeće: popisati situacije koje potiču psa na agresivno ponašanje (npr. ako reži kada ga mičete sa kauča....), osoba s kojom je najagresivniji trebala bi postati jedini izvor svega što psu treba (hrana, voda, igra, nagrada, pažnja...), a osoba bi trebala moći naučiti psa osnovnoj poslušnosti. Kako biste se Vi postavili vođom, svi ostali ukućani trebali bi ignorirati psa, a Vaš bi se ljubimac mogao u potpunosti posvetiti Vama. Psa bi trebalo nagraditi za svaki oblik pokoravajućeg ponašanja (položene uši, izbjegavanje kontakta očima, lizanje, prevrtanje..). Svako poželjno ponašanje psa mora biti nagrađeno.Kako se ovakvo ponašanje usko povezuje sa nekim oblikom epileptičnog napada na emocionalnoj strani mozga u pasa, jer kao i kod drugih oblika epilepsije (motorička, sa posljedicom na promjenu ponašanja) pas se normalno ponaša 98% vremena, liječenje je vrlo slično, fenobarbitonom koji ima učinak smanjivanja napada u mozgu. S obzirom na činjenicu da kod ovakvog napada dolazi do ozljeđivanja ljudi, često je jedino rješenje eutanazija, no svakako ovu odluku ne treba donositi ovlaš bez pomnog razmišljanja i adekvatnog pregleda neurologa. Možete se za potonje obratiti na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta (kako bi se mogli dogovoriti za točan termin pregleda, prilažem Vam i njihov telefonski broj: 01/ 2390-350).Do odlaska na specijalistični pregled, pokušajte mijenjanje agresivnog ponašanja svoga ljubimca tako da ga ignorirate prilikom njegovog ispada, dajte mu obrok u određeno vrijeme kroz 15-tak minuta, a potom maknite zdjelicu, vodite ga u šetnju kada Vi to odlučite, a prilikom izlaska iz stana Vi morate prvi izaći kroz vrata, ako to ne uspijete (pas laje i hoće prvi van) - skinite kaput i cipele, odložite vodilicu i ignorirajte psa neko vrijeme, te pokušajte ponovno. Ako Vas napada u stanu, Vi morate reagirati hrabro, odlučno i u roku od 30-60 sekundi od ispada i to tako da nešto pojačanim glasom ga opomenete (ne fizički kažnjavati) te potom psa pritvorite na 5-10 minuta u tamnu i praznu prostoriju (npr. kupaonica) dok se ne primiri i počne ponašati kao pravi kućni ljubimac.Kako biste smanjili mogućnost agresivnog ponašanja, nastojte prepoznati znakove nadolazeće agresivnosti. Preduhitrite problem tako da mu, ako je potrebno, stavite i brnjicu. Svakako ga nagradite ako po naredbi ignorira osobu na koju bi inače reagirao agresijom ili neprijateljskim ponašanjem.Uz neupitnu ljubav i strpljenje koje posvećujete svojem ljubimcu, vjerujem da rezultat zasigurno neće izostati.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Recidivirajuća upala na repu maltezera - kako izliječiti?ĐurđicaO: Bez anamnestičkih podataka i podataka o poduzetoj terapiji, mogu Vam  dati samo općenite informacije.Rana ili ozljeda je prekid anatomskog i funkcionalnog kontinuiteta tkiva ili organa. Ona nastaje djelovanjem mehaničkih, termičkih, kemijskih, bioloških, električnih i kombiniranih čimbenika.U mehaničke ozljede ubrajaju se rezne, ubodne, kidajuće, strijelne i ugrizne rane te distorzije, kontuzije, ubodi insekata, avulzije i amputacije.Prema načinu nastanka razlikujemo: operacijske, slučajne (sa ili bez gubitka tkiva), kombinirane, primarno inficirane, termičke, kemijske i kronične rane.Kod slučajnih rana treba razlikovati otvorene ozljede s prekidom kontinuiteta kože (lat. vulnus) od svježih, zatvorenih ozljeda, gdje su koža i sluznica intaktni (lat. contusio).Rane nastale površinskim struganjem kože nazivaju se ekskorijacijama, a ograničene su na područje epitela. Kod takvih rana nije potrebna kirurška obrada.Rane kod kojih nedostaje dio tkiva su rane s defektom, a tu se ubrajaju sve ustrijelne, većina gnječnih (lat. conquasatio) i avulzijskih rana te traumatske amputacije.S druge strane, slučajne rane bez gubitka tkiva mogu biti: rezne rane, posjekotine, ubodne rane te mala napuknuća kožnog omotača.Najčešće su kombinirane rane koje nastaju istovremenim djelovanjem nekoliko mehanizama.Primarno inficirane su ugrizne i jako onečišćene rane.Termičke i kemijske ozljede uključuju: opekline, smrzotine, ozljede strujom, ozljede otrovnim tvarima te kiselinama i lužinama.Kronične rane su sve rane koje nisu zacijelile iz raznih razloga, zbog toga što su nikako ili neadekvatno tretirane, a osobito kad su inficirane, a nije primjenjena antibiotska terapija.Dermatitis ili upala kože nastaje djelovanjem nekog inzulta - vanjskog ili unutrašnjeg, a može biti akutan, subakutan i kroničan.Uzroci promjena na koži mogu biti:- alergija (atopični dermatitis), koji se može zakomplicirati s bakterijskom infekcijom;- infekcija bakterijama, protozoama, rikecijama i virusima;- infekcija gljivicama (mikrosporoza, trihofitoza, kandidijaza i dr.);- infekcija parazitima;- buhe, krpelji, šugarci (alergijski dermatitis na ubod buhe te šuga -sarkoptoza i demodikoza);- endokrinološke bolesti praćene kožnim simptomima;- autoimune bolesti (lupus, pemphigus);- vanjski utjecaji;- opekline, ozebline, kemijska sredstva, trovanja;- neizbalansirana prehrana ili alergija na hranu.Kao što je navedeno, rane ili upale kože nastaju zbog raznih uzroka koji treba otkriti, tj. dijagnosticirati, kako bi se poduzelo adekvatno liječenje.Kako bi se postavila dijagnoza, postoji više dijagnostičkih postupaka: - pregled kože inspekcijom;- pregled UV lampom (gljivične infekcije);- uzimanje brisa radi bakteriološke ili virusološke pretrage;- uzimanje strugotine kože, obično kod parazitskih infekcija;- uzimanje komadića bolesne kože radi histopatološke analize.Ranu ili upalu na koži treba obraditi - očistiti te ošišati okolnu dlaku. Čišćenje rana se radi sa antiseptikom ili zagrijanom fiziološkom otopinom, kako bi se evakuirala prljavština, prašina i smanjila količina bakterija.Tu je važno napomenuti da preduga upotreba antiseptika može također prolongirati cijeljenje rane, zbog citotoksičnog djelovanja na stanice i supresije korisne mikroflore. Antiseptik je indiciran kad su u pitanju akutne rane, koje su  inficirane te kronične rane kod dijabetičara ili imunosupresivnih jedinki.Ako je upaljeno mjesto na koži dostupno psu, on će ga lizati, a u fazi zaraštavanja i češkati nogom ili grickati. Vlaženjem i češanjem, zaraštavanje rane se prolongira te dodatno zagađuje bakterijama. Stoga se preporuča stavljanje okovratnika psu kako ne bi dirao ranu. Ponekad je indicirano stavljanje povoja, u slučaju kad nanosite kremu u debljem sloju, npr. Flogocid.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam psa mješanca pekinezera i shih-tzua, starog 2 godine. U zadnjih mjesec dana primjećujem da odjednom počne trzati zadnjim nogama i počne se zavlačiti iza kauča i nema nigdje mira. Pa cvili, reži. To se tako pojavi na par minuta i onda prestane. 7 dana bude mir i onda opet ista priča. I onda si počne lizati stražnje šape pa se malo smiri. Ne znam što bi to moglo biti, a nema nikakvih čudnih promjena na nogama niti ga je nešto ubolo. Pomislila sam da ga možda uhvati neki grč ili mu utrnu šape ili nešto slično. Ali čudno mi je kako se to ponavlja svakih par dana. Inače je normalan i razigran. Nema drugih promjena u ponašanju. Ako mi možete pomoći... Hvala, MayaO: Opisani simptomi mogu ukazivati na neki neurološki poremećaj. Neurološki problemi se javljaju  iz raznih razloga:- zbog nedostatka vitamina B kompleksa (osobito B1 i B6),- zbog bolesti živčanog sustava,- uslijed nekih virusnih bolesti (štenećak),- te kompresije perifernih živaca.Opširno je o problemima živčanog sustava pisala Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Ponekad su neurološki problemi vezani i uz poremećeni rad žlijezdi s unutrašnjim izlučivanjem, kao npr. štitnjače,  o čemu možete više pročitati ovdje.Ritmički i nehotični pokreti cijelog tijela ili dijelova tijela (najčešće glave ili stražnjih ekstremiteta) zovu se tremori, a o njima je opširno pisala Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Iako pretpostavljam da je Vaš pas vakciniran protiv štenećaka i ostalih virusnih bolesti, ukratko ću se osvrnuti i na štenećak.Štenećak je akutna zarazna bolest mladih  i nevakciniranih pasa, koja se manifestira općim infekcioznim, kataralnim, kožnim i encefalomijelitičnim sindromom.Štenećak je vrlo infektivna bolest (infekcijska doza je mala), kojoj je uzročnik RNK virus iz porodice Paramyxoviridae, rod Morbillivirus.Živčani oblik je najteži i najopasniji oblik štenećaka. Može se razviti samostalno ili nadovezati na neki od prije navedenih oblika štenećaka. Živčani simptomi očituju se grčevima, pojavom "tikova" (rzanja pojedinih dijelova tijela, najčešće prednjih ili stražnjih nogu, donje čeljusti itd.) Vrlo često dolazi do oduzetosti prednjih ili stražnjih nogu ili do potpune paralize.Nervni oblik može trajati mjesecima, a prognoza je nepovoljna, čak i ako se bolest simptomatski liječi.Kompresija perifernih živaca, osobito živaca koji izlaze iz kičmene moždine i inerviraju ekstremitete, također može izazvati slične probleme. Pritisak na periferne živce može izazvati trnce ili obamrlost mišića te umjerenu do jaku bolnost.Uglavnom, za postavljanje sigurne dijagnoze, preporučam Vam da psa odvedete u veterinarsku ambulantu za male životinje ili na Veterinarski fakultet u Zagrebu, Kliniku za unutrašnje bolesti.Prvenstveno bi trebalo napraviti dijagnostičku pretragu krvi i eventualno druge indicirane pretrage.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zanimalo bi me koliko često psu davati, npr. Dentastixs ili ostale takve poslastice za čišćenje zubiju. Je li mu zdravo da svaki dan dobije po jedan komad ili bi trebalo jedan komad svakih nekliko dana?Unaprijed hvala, SilvanaO: Zubni plak je prljava, bijela, ljepljiva naslaga na površini zuba, koju čine komadići hrane, bakterije i bakterijski produkti. Plak se na čistom zubu stvara za nekoliko sati i može prouzročiti gingivitis unutar 48 sati. Neuklonjeni plak se mineralizira i stvara kamenac unutar nekoliko dana.Kamenac, tartar ili ljuska formira se kada slina ili gingivalna tekućina, koja ima visoki udio minerala, kalcificiraju zubni plak. Kamenac ima hrapavu poroznu površinu koja zadržava daljnji plak.Plak je glavni uzrok paradontalnih i ostalih bolesti, no može se ukloniti sa zuba laganim struganjem. Kamenac se uklanja isključivo brušenjem.Zubni plak uzrokuje stvaranje gingivitisa, tj. upalu gingive ili zubnog mesa. Gingivitis vodi prema parodontitisu, što je progresivna upala i razaranje parodontalnog tkiva, koje dovodi do gubitka zubne veze. Razaranje tkiva samo je djelomično uzrokovano bakterijskom aktivnošću, a uglavnom joj je razlog upala i imunološka reakcija organizma. Razaranje zubnog tkiva dovodi do klimanja zuba i u konačnici do njegova ispadanja.Ako se kućnom njegom uklanjanje plaka provodi od rane životne dobi, to se sve može spriječiti. Također, ako pas već ima formiran zubni kamenac, možete spriječiti da se plak i dalje ne nakuplja na zubima dok ga ne odvedete na čišćenje kod veterinara.Kućna njega sastoji se od pranja zubi specijalnom četkicom i psećom zubnom pastom, hranjenje specijalnim dentalnim grickalicama ili specijalnom dentalnom hranom. Kombinacija ta tri postupka donosi najučinkovitije rezultate.Štene treba odmalena učiti da mu se otvaraju usta i pregledavaju zubići, kako bi dopustilo čišćenje, ako to bude potrebno, kada bude stariji pas.Pas smije dobiti svaki dan jednu grickalicu, no, ovisno o tome koliko mu treba da je pogrize, možete mu je davati i par puta ili jednom tjedno.Dentalne grickalice, kao što je DentaStix, sadrže natrijev tripolifosfat i cinkov fosfat koji djeluju na keliranje kalcija iz sline te sprječavaju daljnje stvaranje kristala. Tako plak ostaje i dulje vrijeme mekši i grickalica će ga lakše ukloniti. Također, dugotrajno žvakanje stimulira lučenje sline i protok sline omogućava ispiranje svih krhotina kamencasa zubiju. Studije su pokazale da davanje jednog Pedigree DentaStixa na dan smanjuje razinu plaka prosječno oko 30%, dok je razina kamenca smanjena na pola.Iako je svakodnevno četkanje zubi još uvijek najbolji način prevencije parodontalnih bolesti, nekim vlasnicima ono nije uvijek moguće, zato postoje grickalice od raznih proizvođača. To su DentaStix (koji svojim oblikom slova X povećava svoju površinu i dulje traje) i DentaRask od Pedigrea, NutriDent kost za žvakanje (bez glutena, s prirodnim osvježivačima daha peršinom i klorofilom, sa 25 vitamina i minerala te omega masnim kiselinama, a oblika je koji masira desni psu i tako izaziva ugodu te potiče psa na daljnje žvakanje) te Trixie Dental Fresh (za kontrolu zubnog kamenca). Sve navedene grickalice možete pronaći u našim trgovinama, a također nudimo i četkice i paste za zube za pse te specijalnu dentalnu hranu.