Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam psa starog 7 mjeseci, mješanca, jučer sam mu dao kost malo za gušt. To je već uobičajeno, 2 puta tjedno mu dam kuhanu kost i tako pri kraju mu ju uzmem, no jučer kad sam ga malo pomaknuo na dekicu htio me je ugristi, nevjerojatno, kao da je poludio, ali jako, jako. Ja sam uzeo novine, kojih se inače jako boji, kao da ću ga po njuškici, izderao se na njega, ali uopće nije uzmaknuo, nego me je i dalje htio ugristi. Molim za pomoć kako ga kazniti ili šta da napravim?ZlatkoO: Pas je životinjska vrsta koja je evoluirala od divljeg vuka prije više tisuća godina.Mnoge su se osobine, tijekom tih godina, promijenile. Međutim, određene osobine je do danas zadržao, kao što je život u čoporu i njenoj hijerarhiji.Naime, u čoporu postoji jedan vođa - "alfa" jedinka, koja je na čelu skupine i koja diktira sve odnose unutar te skupine. Nerijetko, prilikom uspostavljanja hijerarhije ili njenog podsjećanja drugim članovima čopora, "alfa" jedinka koristi različite oblike komunikacije, kao što su prijeteći pogled ili stav tijela, režanje, ugriz,...Danas, psi žive s ljudima i doživljavaju ljude kao dio svog čopora. Iako je to ponašanje slabije izraženo, nego prije više tisuća godina, ipak je prisutno. Danas je uvriježeno mišljenje da je za normalan suživot psa i čovjeka nužno da smo mi vođe te da na takav način mi kontroliramo uvjete kao što su dom, toplina, sigurnost, hrana,...U određenim slučajevima, kao što su dominantne jedinke, pas može pokušati osporiti našu ulogu vođe, odnosno, pokušati je preuzeti. To se može uočiti odbijanjem već naučenih naredbi ili izazivanjem i provociranjem "u njihovim očima" slabijih jedinki.Stoga, za agresivno ponašanje pasa uvijek postoji neki, za njih možda i opravdani, razlog. Na nama je samo da pravovremeno uočimo znakove te prikladno i pravilno odreagiramo. Tako je moguće prevenirati eventualne probleme u ponašanju te različite druge probleme koji iz njih i proizilaze.Kod Vašeg ljubimca je vjerojatno riječ o posesivnoj agresiji. To je oblik poremećaja u ponašanju pasa koji se češće može zapaziti kod dominantnih pasa, pa čak i određenih pasmina. Posesivno ponašanje se pokazuje prema hrani, igračkama, mjestu za odmor,...Kako je svaki pas jedinstven i svaki pristup u rješavanju problema ponašanja je na neki način strogo specifičan. Stoga, savjetujem Vam da posjetite neke od škola za odgoj i edukaciju pasa, gdje stručno osoblje s poprilično velikim uspjehom rješava ove oblike poremećaja u ponašanju te smanjuje vjerojatnost razvoja u ozbiljnije probleme.U svakom slučaju, nemojte udarati ili kažnjavati fizički ljubimca. Naime, uporaba agresije prema ljubimcu koji pokazuje naznake agresije ili poremećaje ponašanja može rezultirati i pogoršanjem situacije i samog problema.Treniranje s ljubimcem u prikladnim školama može pomoći i Vama i ljubimcu da shvati da ste Vi "vođa čopora". Također, na tržištu se nalazi i mnogobrojna literatura, kako na našem jeziku tako i na stranim jezicima, koja Vam dodatno može biti od pomoći.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju koja se okotila i sada doji štence. Mlijeka ima dovoljno, štenci su mirni i zadovoljni. Kuja ima devet mliječnih žlijezda i jedna od njih nema formiranu bradavicu, izgleda kao mali ispupčeni madež na koži. Pokušavam istisnuti mlijeko, ali ne ide ni kap. Ta mliječna žlijezda je tvrda i velika, još nije upaljena jer je kuja tek okotila, ali bojim se da će nastati upala jer je štenci ne mogu sisati. Možete li mi dati savjet kako to da spriječim? Planiram s njom opet raditi leglo, može li se to možda kirurški riješiti? Hvala i pozdrav, SofijaO: Kod  kuje  broj  sisa varira  te se kreće od 8 do 12,  s 4 - 6  mliječnih kompleksa (žlijezda) na svakoj strani (u odnosu na središnju liniju trbuha). Najčešće se taj broj kreće oko 10 sisa - kod većih pasmina pasa te 4 para kod manjih pasmina pasa. Oni su prema svom položaju podjeljeni na torakalni dio, abdominalni i ingvinalni dio.Mliječna žlijezda završava izlaznim (sisnim) kanalima, kojih ima od 8 do 20 na svakoj sisi.Postoje različiti poremećaji koji mogu dovesti do stanja kod ljubimca, koje i Vi navodite. Tako, mogući su poremećaji u samom razvoju mliječne žlijezde, poremećaji u normalnoj funkciji same žlijezde, promjene regresivne prirode, upalne promjene, tumorozno promijenjeni dijelovi mliječne žlijezde,... Također, različiti poremećaji okolnog tkiva mogu dovesti i do opstrukcije u normalnoj prohodnosti kanala mliječne žlijezde, s posljedičnim zastojem mlijeka.Smetnje u protjecanju mlijeka se očituju teškoćama pri ili potpunom nemogućnošću pražnjnenja mlijeka iz jedne ili više papila, s posljedičnim otežanim sisanjem ili potpunom nemogućnošću akta sisanja štenaca.Više o različitim poremećajima u normalnoj funkciji mliječne žlijezde možete pronaći i u odgovoru kolegice Zdravke Rumiha, dr.vet.med. ovdje.U svakom slučaju, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će biti u mogućnosti procijeniti trenutnu situaciju ljubimca te Vas u skladu s njom dalje opskrbiti prikladnim informacijama o osiguranju zdravlja ljubimca. Također, korisne informacije možete saznati i od kolega na Veterinarskom fakultetu, Klinika za porodništvo i reprodukciju. Naime, veterinari će uz pomoć detaljne kliničke pretrage, citološke ili histološke pretrage tkiva ili brisa te dodatnim pretragama (npr. bakteriološka pretraga), po potrebi, biti u mogućnosti postaviti dijagnozu te u skladu s njom odrediti daljnji tijek eventualnog liječenja.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas, mješanac labradora, star 6 godiina, već duže vrijeme prilikom mokrenja izbacuje i krv (crvena mokraća) i čini mi se da mršavi, a ponekad ima problema sa stražnjim nogama. O čemu bi se moglo raditi?Hvala unaprijed na odgovoru, PetarO: Hematurija je prisutnost krvi u mokraći, a može nastati zbog više različitih uzroka: upala mokraćnog mjehura (cistitis), bolesti prostate, infekcije i zatajenja bubrega, infekcije mokraćnog mjehura, nastajanje kamenaca (urolita) u bubrezima ili mjehuru, traume i trovanja...Infekcije urinarnog trakta najčešće nastaju zbog prodora bakterija kroz genitalni trakt i uretru do mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur je u normalnim uvjetima sterilan, dok u uretri nalazimo normalnu bakterijsku mikrofloru. Da li će doći do infekcije mokraćnih putova ili ne, ovisi o patogenosti prisutne bakterije, kao i o obrambenim sposobnostima organizma.Infekcija može nastati  iz donjih mokraćnih puteva prema mjehuru i bubrezima, a može i obrnutim putem, npr. od pijelonefritisa, tj. gnojne upale bubrega od koje nastane i upala mjehura. Upala mjehura cystitis može biti posljedica zastoja mokraće zbog mokraćnih kamenaca, neoplazme, tj izrasline, raznih ozljeda, bolesti kralježnice, bolesti prostate, kronične dilatacije mjehura itd.Po tijeku bolesti upala mjehura može biti akutna i kronična. Javlja se otežano i učestalo mokrenje u malim količinama, napetost trbušne stijenke, pogrbljenost, bolnost na palpaciju, hematurija (krv u mokraći), upala potrbušnice i ruptura mokraćnog mjehura.Da bi liječenje bilo uspješno, potrebno je prvo postaviti dijagnozu. Neophodne su laboratorijske pretrage urina i to kompletna analiza urina, kao i mikrobiološka pretraga urina, također i osnovne krvne pretrage kako bi provjerili funkciju bubrega te dobili uvid u krvnu sliku. Rentgen urinarnog trakta, kao i ultrazvučni pregled, neophodni su za otkivanje prisutnosti nekih vrsta mokraćnih kamenaca te promjena na stjenkama mokraćnog mjehura izazvanih malignim oboljenjima.Zbog muguće bakterijske infekcije je preporučljivo napraviti bakteriološku pretragu urina, kao i antibiogram, kojim dobijemo podatak o kojoj se bakterji radi te na koji je antibiotik osjetljiva.O mokraćnim kamencima kod psa pisao je detaljno kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med. ovdje.O upali bubrega pisala je kolegica Silvija Havrle Lovrić, dr.vet.med. ovdje.S obzirom na to da je hematurija samo posljedica mnogobrojnih uzroka, potrebno je obratiti se veterinaru kako bi se utvrdio pravi uzrok nastalog stanja i da se provedu pretrage te započne potrebno liječenje ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Interesuje me nešto u vezi moga psa, star je 11 godina, samojed. Prije nekih dva mjeseca, kad smo krenuli u šetnju, odjednom je samo pao na zadnje noge i tako ležao minutu i ustao kao da ništa nije bilo. To se ponovilo par dana poslije i kad sam ga odvela kod veterinara rekli su mi da je u pitanju srce, tada se samo ponekad  nakašljavao. Nisu mu prepisali nikakvu terapiju, već su mi samo rekli da ga hranim dijetalno, da mu dajem vitamin B i za kašalj da kupim neke tablete ili sirup. Od tada je prošlo dva mjeseca, već tri puta sam u međuvremenu išla kod veterinara jer mu je kašalj sve gori, kašlje dan i noć, a oni su mi rekli da mu ne dajem nikakve tablete, ništa, da je to normalno. On, inače, super jede, ima stolicu, nema temperaturu, dajem mu dijetalnu hranu, ali me muči taj njegov kašalj jer se plašim da mu ne ode na pluća. Nekad ga baš uhvati kašalj da jedva stane pa čak kao da iskašlje neku sluz malo. Interesuje me samo da li je, u takvim slučajevima, stvarno taj kašalj normalan. Interesuje me i vaše mišljenje. Unaprijed vam hvala, BrankaO: Bolesti srca postaju sve češće kod pasa srednje i starije dobi. To je zbog toga što se životni vijek pasa produžio, ali i zbog sve kvalitetnijih metoda dijagnostike, kao i veće brige vlasnika životinja.Kardiološke bolesti dijelimo prema nastanku na urođene i stečene te prema tome koji dio srca zahvaćaju - srčani mišić (miokard), unutrašnju stijenku srca (endokard) ili srčanu ovojnicu (perikard).Najčešće su stečene srčane bolesti i to kada je riječ o psima kronična bolest srčanih zalistaka te dilatativna kardiomiopatija. O kardiomiopatijama pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Kronična bolest srčanih zalistaka ili mitralna insuficijencija uglavnom pogađa pse manjih pasmina. Radi se o nesposobnosti zalistaka da u potpunosti spriječe povrat krvi iz lijeve komore u pretkomoru prilikom srčane akcije. Zbog toga dolazi do zadebljanja lijeve strane miokarda i njegove smanjene sposobnosti da se kontrahira i tjera krv kroz krvne žile, a kasnije promjene zahvaćaju i desnu stranu srca. Kao posljedica javlja se plućni edem, odnosno ascites, a pas se počinje umarati, kratko dahtati, kašljati, gubi apetit itd. U većini slučajeva bolest se razvija sporo, kroz duži vremenski period.Dijagnoza bolesti postavlja se osluškivanjem rada srca, ekg-om, rendgenografski i ultrazvučnim aparatom.Bolest je načelno neizlječiva, iako danas, uz disciplinirano provođenje terapije, psu značajno može biti produžen život. Obavezno je mirovanje, adekvatna dijeta, primjena nekog od preparata digitalisa i diuretik.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanku pudlice i matelzera i ne znam da li da ju cjepim prije prvog parenja ili poslje prvog parenja? Možete li mi pomoći? Svaki veterinar je rekao drukčije pa me zanima. NikolinaO: Za vakcinaciju vrijedi pravilo da se ne smiju cijepiti:- životinje koje su bolesne (jer imaju slab imunološki sustav i stvorit će slab imunološki odgovor na cijepivo), - gravidne životinje,- premlade životinje (jer su još prisutna majčina antitjela koja mogu utjecati na imunološki odgovor),- životinje za koje se sumnja da su bile izložene uzročniku bolesti za koju se cijepe.Niste naveli dob Vaše ljubimice i o kojem je cjepivu riječ. Pretpostavljam da se radi o cjepivu protiv bjesnoće.Tjeranje iscrpljuje životinju, tjelesna temperatura se može povećati, apetit je poremećen, razdražljivost i nemir su izraženi pa je cijepljenje poželjno ne obavljati u periodu tjeranja, ako je to moguće.Savjetujem Vam, dakle, da cijepljenje obavite ili prije tjeranja ili oko 25. dana nakon prvih znakova tjeranja, tj. kad tjeranje prođe, a da ste sigurni da nije došlo do graviditeta.Prema odredbi o mjerama zaštite životinja od zaraznih bolesti u Republici Hrvatskoj se psi moraju cijepiti protiv bjesnoće do 31.3. tekuće godine, a štenci koji se oštene i imaju 3 mjeseca (mimo toga datuma), također se moraju cijepiti nakon navršena 3 mjeseca starosti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo štene labradora staro 4 mjeseca. Kod nas je 4 dana. Prvi dan je bio zaigran i normalno je jeo, a već sljedeći dan izgubio je apetit. Pije samo vodu te nakon toga povraća, a bilo kakvu hranu odbija. Molimo Vas za pomoć! MatijaO: Prvi dani života štenca u novom domu i okolini znaju biti prilično stresni za njihov organizam. Stoga, kod svakog gubitka apetita, naglog smanjenja ili povećanja tjelesne težine, pretjeranoj potrebi za uzimanjem tekućine, prečestom ili nedovoljnom mokrenju, krvavoj ili mekanoj stolici i povraćanju, treba obratiti posebnu pažnju da biste vidjeli da li se oni ponavljaju, te ako Vam se ljubimac čini bolestan, svakako posjetiti veterinara.Mnogi su uzroci odbijanju hrane i povraćanju pri čemu su najčešće bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas). O tipičnim infekcijama u štenadi pisala sam ovdje.Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Zbog brojnih mogućih uzroka, kako sam gore navela, nedostatku apetita i povraćanju, problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled, uključujući i pregled usne šupljine (desni), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine, koprološka pretraga, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučit će se odgovarajuća terapija.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera, dvije godine, mužjak. Redovno dobija sve potrebne vakcine, jede isključivo hranu za pse, vrlo je veseo i živ, ali prednje šapice ponekad gricka i postanu crvene. Pitala sam veterinara zbog čega to radi, on misli da je neka alergija i da će proći. Šta da radim? Hvala, VikiO: Alergijska reakcija predstavlja pretjeranu reakciju imunološkog sustava organizma na kontakt s alergenom. Posljedično, dolazi do pojave različitih simptoma, kao što su problemi s probavom (proljev, povraćanje), iritacija kože (svrbež, perutanje, ispadanje dlake...),  dišni  simptomi (kihanje, kašljanje, otežanodisanje...),... Osim alergija, zbog sličnih simptoma, potrebno bi bilo isključiti i druge uzroke, kao što su alergijski dermatitis na ubod buhe, upala analnih žlijezda, invazije crijevnim parazitima, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza) te atopični dermatitis...Atopija ili atopični dermatitis je kožni oblik alergijske reakcije u pasa koji nastaje prilikom kontakta preosjetljivog psa s alergenima čestim u našoj i njihovoj okolini. Posljedično se razvija alergijska reakcija praćena upalnim promjenama na koži i jakim svrbežom. U kliničkoj slici prevladava crvenilo i jak svrbež, pas se češe i gricka ispod pazuha i na trbuhu, što izaziva još jače crvenilo i sekundarne bakterijske infekcije. Neki psi neprestano ližu šape pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju te kod bijelih pasa ona postaje smećkasta.Terapija atopičnog dermatitisa se sastoji u davanju kortikosteroida kao lijekova s jakim protuupalnim djelovanjem, uz kombinaciju s antihistaminicima te terapije antibioticima zbog sekundarne bakterijske infekcije.U slučajevima kada se sumnja da postoji osjetljivost na hranu ili neke od njenih sastojaka, veterinar Vam može savjetovati i uporabu određenih medicinski hrana (Hill's z/d, Royal Canin hypoallergenic, Eukanuba dermatosis,...). Takve hrane su pomno pripremljene i posebno izbalansirane kako bi osigurale sve potrebite elemente ljubimcu s nutritivnog stajališta na dnevnoj osnovi, a da pritom ne uzrokuju ili potenciraju reakcije preosjetljivosti.U svakom slučaju, savjetujem Vam posjet veterinaru koji će biti u mogućnosti procijeniti točno o čemu je riječ te Vas dalje usmjeriti oko izbora najprikladnijeg načina tretiranja postojećeg stanja kod ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnica sam predivne ženke, mješanke. Mužjak je bio mješanac Newfoundlanda i tornjaka, a ženka labradora i hrvatskoga ovčara. Naš pas sada najviše nalikuje tornjaku, u potpunosti je preuzela izgled tornjaka i ponašanje. Stara je 7 godina i 4 mjeseca. U posljednja dva mjeseca primijetila sam cvilež pri lijeganju na pod, kao i pri ustajanju. Nisam se previše obazirala, misleći da ju boli šapa i da će proći, budući da je imala ranicu na šapi koja je sanirana i tretirana. Nakon nekoga vremena, bolovi su joj se vratili i sada jako cvili kada se ustaje i kada liježe. Prilikom hoda izgleda savijeno i rep okreće u desnu stranu. Jučer je  čak  odbila  i  vodu  i  hranu,  gotovo da ništa nije jela te je cijeli dan ležala u gotovo  jednom te istom položaju. Došao je veterinar i izmjerio joj temperaturu, koja je, nažalost, bila blago povišena. Također su joj ispražnjene i analne žlijezde. Dobila je inekciju protiv bolova, no ona i dalje cvili kada se pokušava ustati te odbija hodati ako ne mora. Ponekada je raspoloženja kao da nije ništa, no onda se opet pojavi cvilež i bol i to sve u u istome danu. Bojim se da nije nešto opasno po srijedi, nadam se da ćete mi pomoći. Puno vam hvala i veliki pozdrav! AntonijaO: Bolovi pri ustajanju, kao i lijeganju, često su vezani uz probleme s mišićno-koštanim sustavom i kralježnicom. To je nerijetko slučaj kod starijih pasa, naročito velikih pasmina, koji su k tome još i pretili. Najčešće se radi o upalama zglobova (artritis), displaziji kuka/lakta, herniji intervertebralnog diska te lumbosakralnoj stenozi.O upalama zglobova pisala je kolegica Zdravka Rumiha dr.vet.med. ovdje.Displazija kuka je jedna od najraširenijih ortopedskih bolesti kod pasa. Postoje pasmine za koje se zna da imaju sklonost nastanku bolesti, poput retrivera, njemačkog ovčara, rotvajlera, mastifa, bernskog planinskog psa i dr., ali bolest može pogoditi i druge, manje pasmine. O tome više možete pročitati ovdje.O herniji intervertebralnog diska možete pročitati ovdje.Lumbosakralna stenoza je, ustvari, upala zgloba kojeg čini posljednji leđni kralježak i križna kost (sacrum), što ima za posljedicu sužavanje kanala kroz koji prolaze kičmena moždina i živci. Takav suženi kanal vrši pritisak na živce koji izlaze iz kičmene moždine i to uzrokuje bol. Bol je glavni simptom ove bolesti, a može se javiti na jednoj ili obje noge, na leđima ili repu, kao i pri ustajanju i lijeganju i pri hodanju. Stupanj boli može varirati, a ponekad samo pomjeranje repa može uzrokovati veoma intenzivnu bol. Poteškoće pri mokrenju i defeciranju su česte. Liječenje u lakšim slučajevima uključuje mirovanje i protuupalne preparate, ali su relapsi česti, obično nakon veće aktivnosti. Teži slučajevi zahtijevaju kirurški tretman i fizikalnu terapiju.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Radi se o mužjaku mađarske vižle starom 8 mjeseci. Pas iziskuje jako puno kretanja i zapravo nikad ne miruje. U pravilu prilikom svake šetnje pas dobiva proljev. Šetamo se prosječno jednom ili dvaput tjedno  tako da ga vodim kraj bicikla u prosjeku 10 kilometara jer pas to zahtjeva. Pokušali smo mijenjati prehranu, ali vjerojatno nije problem u hrani. Npr. par dana ga hranim samo sa rižom i stolica je normalna, ali ako odemo u šetnju pas obavezno dobije proljev ili jako mekanu stolicu. Kad je u boksu ili u dvorištu ima većinom tvrdu ili ponekad malo mekanu stolicu. Čišćen je od crijevnih nametnika 3 puta pa mislim da ni to nije uzrok. Moje pitanje je da li je moguće da prevelika tjelesna aktivnost psa može biti uzrok tih povremenih proljeva? Unaprijed hvala, IgorO: U pravilu, pojačana tjelesna aktivnost u pasa ne uzrokuje probavne smetnje.Međutim, za vrijeme tjelesnih napora cirkulacija krvi u želucu i crijevima znatno je smanjena, a to znači da je i proces probave poremećen i usporen. Ako pas jede neposredno prije trčanja, hrana će se zadržati u želucu duže nego obično. Ona hrana koja prođe u tanko crijevo, za vrijeme trčanja se prilično brzo prenosi u debelo crijevo. Pri tome je također prisutna i pojačana pokretljivost stijenke debelog crijeva (hipermotilitet), a posljedično se može javiti proljev. U ljudi je ova pojava poznata kao "proljev trkača".S obzirom na to da je Vaš pas još uvijek u razvoju, smatram da bi njegove šetnje i istrčavanja trebale biti bitno kraće i umjerenijeg tempa.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pekinezera od 10 godina. U zadnje vrijeme, svakih par mjeseci uhvati ga kičma i ne može se penjati na kauč, što je posljedica davne povrede. Da li s tim problemom može poživjeti još koju godinu jer ostalo je zdrav? Hvala, ErnaO: Nakon 8-10 godina starosti kod pasa (i mačaka) javljaju se problemi vezani uz zglobove, bolnost, šepavosti, oteknuća, nevoljkosti. Problemi se još jače ispolje kada vanjska temperatura padne (jesen, zima) te zbog vazokonstrikcije površinskih krvnih žilica (smanjena cirkulacija, smanjen dovod kisika u mišiće, smanjen odvod upalnih nusprodukata) dolazi do pojačane upale zgloba i okolnog tkiva.Prema istraživanjima, i u veterini i u humanoj medicini, preporuča se koristiti preparate bogate omega-3 masnim kiselinama (uglavnom ribljeg porijekla), koji podržavaju i sprječavaju razvoj mnogih bolesti, poput kožnih problema, srčanih i cirkulatornih (stariji psi) problema, utječu na jačanje imuniteta, obnavljanje retine, povoljno utječu na artritise, degenerativne promjene zglobova, nervne bolesti, jeterne bolesti, sprječavanje razvoja diabetesa mellitusa, bubrežne bolesti, čak i probleme vezane uz ponašanje (hiperaktivnosti).Prema navedenom, većina bolesti koje se javljaju kod starijih pasa mogu se liječiti i prevenirati s omega-3 (i -6) masnim kiselinama. U liječenju problema vezanih uz bolesti zglobova koriste se preparati koji sadrže glukozamin, kondroitin sulfat (uglavnom sadrže i omega-3 i -6 masne kiseline), prah od mesa dagnje (za obnavljanje hrskavice, smanjenje bolnosti, povećanje pokretljivosti).U Pet centru možete pronaći zaista veliki izbor preparata s navedenim ljekovitim tvarima: Senior tonik, Lososovo ulje od Dr. Cloudersa, Gag prašak i tablete, Artro tablete, Canhydrox GAG od Canine, Caniviton od Vetoquinola, Cosequin tablete i drugo. Ove preparate preporučamo u slučaju kada vlasnik ne želi mijenjati uobičajenu ishranu svoga psa (posebno stariji i osjetljivi psi) te dodavanjem navedenih preparata u obliku tablete ili praha ne mijenja uobičajenu rutinu ishrane.Ako vlasnik želi promijeniti ishranu, preporučamo koristiti veterinarsku dijetu, odnosno hranu koja je već obogaćena ljekovitim tvarima te u tom slučaju vlasnik ne mora paziti da li je dao i koliko je dao u jednom danu preporučeni pripravak za smanjenje bolnosti i upale zglobova. Pozivam vas da posjetite jedan od Pet centara, gdje se možete posavjetovati s veterinarom prilikom izbora veterinarske dijete, kao što je Mobility support od Royal Canina, j/d od Hillsa i Joint Mobility od Eukanube.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu, mješanka je nekog terijera i maltezera (tako kaže veterinar). Našli smo je i udomili prije 6 godina. Nikada nismo znali koliko je točno stara, veterinar je te prve godine kada smo je pronašli pretpostavio da je još mlad pas, možda čak i štene. Ima oduvijek problema s analnim vrećicama, ali izgleda i hormonima pa ni tjeranja nisu uvijek česta da po tome odredimo dob. No, ono što me muči jest da sam danas vidjela kako joj nedostaje donji prednji zub (jedinica, ako se to tako zove). U dvorištu je pa ne znam je li slomljen ili, kao što sam sad pročitala na netu, od starosti. Užasno sam se uplašila jer ne mogu vjerovati da bi mogla biti stara... Molim vas vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem, ElviraO: Zubalo odraslog psa se sastoji od  42 stalna zuba, i to u sljedećoj formuli: 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 pretkutnjaka i 10 kutnjaka. Tijekom života, kao i ljudi, i psi su skloni različitim problemima vezanim za zube i usnu šupljinu. Tako mogu se pojaviti različiti prijelomi zuba, napuknuća ili potpuni gubitak jednog ili više zubića. Naravno, do pojave ovakvih stanja ili problema nerijetko pogoduje starost, nepravilna prehrana, uzimanje tvrdih i neprikladnih predmeta (kamen, kost,...), hrana nedovoljno prilagođena dobi, veličini i aktivnosti ljubimca,...Međutim, najčešće se pojavljuju napuknuća, prijelomi i potpuni gubitak zuba. U trenutku prijeloma, napuknuća ili potpunog ispadanja zuba, pas može bolno odreagirati, a može se pojaviti i mao krvi te pojačano slinjenje. Nerijetko, ako i dođe do gubitka zuba, ako se prikladno i pravodobno odreagira, mala je vjerojatnost razvoja komplikacija. Komplikacije se mogu očitovati razvojem različitih upalnih procesa nastalih kao posljedica zadržavanja hrane i naseljavanja patogenih mikroorganizama te posljedičnoj nemogućnosti uzimanja hrane, odnosno, normalne probave.U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti i utvrditi trenutno zdravstveno stanje ljubimca. Također, isti će biti u mogućnosti procijeniti te Vas uputiti na koji način dalje hraniti ljubimca kako gubitak zuba ne bi utjecao na normalnu kvalitetu života ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Tematika zaštite ljubimaca od nametnika vrlo je česta, a razlog leži u nesigurnosti nas vlasnika pasa u sredstava za odbijanje istih. Moje je pitanje slijedeće: imam pudlu od 10. mjeseci i živim u šumovitom kraju, gdje često odlazimo u šetnje. Kako je kraj poznat po krpeljima, popriličan sam paničar. Trenutno ga štitim Advatnix kapsulom, tabletama Canina (češnjak) i ogrlicom Petvital na bio bazi. Istraživanjem na webu saznala sam da bi možda mogla ogrlicu zamijeniti Scalibor ogrlicom koja je otpornija i duže traje. Kako je pudlan vrlo mlad, bojim se predoziranja tim sredstvima i eventualnim štetnim posljedicama na njegov razvoj zbog svega čime ga tretiram. Istodobno, još sam više zabrinuta da nebi pokupio nametnike i razbolio se, s obzirom da dnevno izlazimo po 4 puta na livadu i u šumu. Je li moguće predoziranje istodobnim treiranjem s ovoliko sredstava i je li mi pametno zamijeniti ogrlicu na bio bazi sa Scalibor ogrlicom? Znam da su ovakva pitanja učestala i na njih ste uvijek vjerno odgovarali, ali nadam se da ćete mi svejedno podariti odgovor.Najljepše zahvaljujem! DunjaO: Advantix sadrži dvije aktivne tvari: imidakloprid i permetrin, koje djeluju sinergistički (nadopunjuju se) u svojoj borbi protiv ektoparazita. Imidakloprid je ektoparazitik iz skupine kloronikotinila. U živčanom sustavu insekta uzrokuje paralizu koja za posljedicu ima uginuće buha. Permetrin ubija krpelje i sprječava krpelje da se hrane.Deltametrin, djelatna tvar u antiparazitskom ovratniku Scalibor, je insekticid/akaricid iz skupine sintetskih piretroida. U insekte i grinje ulazi kontaktom ili peroralno. Antiparazitski učinak se temelji na dugotrajnom povećanju propusnosti natrijevih kanala na membranama živčanih stanica insekata, zbog čega se prvo javi hiperekscitacija, a slijedi paraliza, tremor i uginuće nametnika. Deltametrin se iz ovratnika kontinuirano otpušta u dlaku i površinski "masni film" na koži psa. Sa mjesta izravnog kontakta djelatna tvar se širi na cijelu površinu kože.Kombinacija ova dva preparata može se provoditi, ali zabilježeni su i određeni nuzučinci. Naime, poznate su situacije u kojima ljubimci pokazuju određene dermatološke probleme, kao što su alergijama slični simptomi, osipi, bubuljice, svrbež,... Određeni krugovi vlasnika i uzgajivača govore da je riječ o vrlo agresivnim preparatima i njihovim djelatnim tvarima, međutim, najčešće se radi o nešto osjetljivijim ljubimcima. Stoga, savjetuje se prilikom svake aplikacije ektoparazitika kroz nekoliko narednih dana pratiti ponašanje ljubimca i eventualne promjene na koži ljubimca.Češnjak tablete (Canina) je potpuno prirodan proizvod čija se učinkovitost osniva na činjenici da ektoparaziti (krpelji, buhe i ostali nametnici) ne podnose miris češnjaka. Sam proizvođač ne navodi moguće nuspojave pri primjeni ovog preparata.Kako se iz navedenoga može zaključiti, sva sredstva za zaštitu pasa od ektoparazita ne sadrže insekticide iz skupine organofosfata, tako da se Scalibor ogrlica može kombinirati s ampulom Advantixa. Kako djelovanje ogrlice nastupa za oko tjedan dana nakon stavljanja na psa, kombinacija s Advantix ampulom bi trebala biti bez štetnih posljedica na zdravlje Vašeg ljubimca. Svejedno, obratite pažnju po aplikaciji preparata na eventualne neželjene nuspojave i po potrebi prekinite s tretiranjem ljubimca te obavijestite svog veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Doberman star 10 mj. i 3 dana ima 50 kg. Zanima me da li je to možda ipak za njegovu dob malo previše kilograma? Iako mi se naizgled ne čini tako, moglo bi se i reći da mu se, iz neke perspektive gledajući, vide rebra. Da li mislite da je "sad" pravo vrijeme za upisati ga u školu pasa kako bi ga socijalizirao ili smatrate da je još mlad za takvo što? Da li je škola pasa zaista učinkovita i koliko bi, po vašem mišljenju, bilo dovoljno rada s dobermanom na socijalizaciji kako bi ga već mogao puštat s povodca da mi bude u blizini ako ja to želim?Unaprijed vam se zahvaljujem na odgovoru.Sve najbolje vam želim, MarjanO: Teško je procjenjivati težinu ljubimca samo prema njegovoj kilaži. Naime, to ovisi i o spolu i konstituciji ljubimca, odnosno, genetskoj predispoziciji (nasljednim osobinama) te režimu prehrane.Mnogi uzgajivači navode različite karte praćenja tjelesnih težina svojih ljubimca pa se prema njima može zaključiti da bi se tjelesna težina mužjaka dobermana u dobi od 10 mjeseci trebala kretati oko 37-43 kilograma.Postoje i prikladnije metode utvrđivanja tjelesnih težina ljubimca i da li su one manje ili veće od onih prikladnih za njegovu ili njenu dob. Tako, prilikom palpacije (opipavanja) samog ljubimca s laganim pritiskom moguće je utvrditi rebra, koja se pritom gledanjem ne bi smjela vidjeti. Ako rebra nije moguće palpirati, vjerojatno je riječ o pretilosti. Također, potrebno bi bilo s lakoćom utvrditi razliku između stražnjeg para rebara i stražnjih nogu.U svakom slučaju, za vrijeme rasta i razvoja štenca potrebno im je osigurati visoko kvalitetnu hranu i na takav način osigurati velike potrebe organizma za rastom i razvojem organa i organskih sustava. Nerijetko, u količinama davanja hrane vlasnici znaju pretjerati što može rezultirati nakupljanjem tjelesne težine ljubimaca i za posljedicu razvoj različitih zdravstvenih poremećaja, kao što su problemi s kostima, zglobovima, hrskavicama, zglobnim čahurama, tetivama, ligamentima,...Stoga, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara, koji će biti u mogućnosti procijeniti njegov izgled te Vas dalje opskrbiti s korisnim informacijama vezanim uz njegovo zdravlje i prevenciju eventualnih bolesti.U svakom slučaju, Vaš ljubimac nije premlad za rad s njim u školama za odgoj i socijalizaciju pasa. Naime, stručno osoblje će samo procijeniti kojim tempom i brzinom je najprikladnije krenuti kod Vašeg ljubimca. Također, potrebno je znati da specijalisti za socijalizaciju pasa ne rade samo s ljubimcima nego i s vlasnicima, kako bi ih pripremili na više-manje mnoge situacije i kako se s njima nositi. Sam vremenski period potpune socijalizacije traje različito dugo te je uvjetovan i radom i upornosti i ljubimca i stručnog osoblja i samog vlasnika.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam staforda starog 6 mjeseci. Zadnjih par dana kada treba mokriti to dosta dugo traje, inače mu se to nije dešavalo. Kako mu mogu pomoći i o čemu se radi? Da li je to normalno ili se prehladio? Puno vam hvala,MarijaO: Otežano mokrenje, kao simptom, može pratiti različite poremećaje mokraćnog trakta, npr. sediment i kamenci, opstrukcija mokraćnog trakta, a također i bakterije...Pri opstrukcijama (začepima)  mokranja podrazumijevamo takva stanja kod kojih je otežano mokrenje nastalo zbog smanjenja lumena izvodnih kanala mokraćnog trakta. Začepi su najčešće uzrokovani kamencima, ali mogu ih uzrokovati i različite bolesti prostate, tumori te ozljede leđne moždine.Od uzročnika najčešće su bakterije i to gram negativne Pseudomonas i  Escherichia colli , a od gram pozitivnih Streptoccocus i Staphiloccocus  aureus.Upala mjehura može biti akutna i kronična. Javlja se otežano i učestalo mokrenje u malim količinama, tenezam tj. napetost trbušne stijenke, pogrbljenost, bolnost na palpaciju, hematurija tj. krv u mokraći. Upala mjehura (cistitis) se liječi antibioticima (kloramfenikol, tetraciklinska grupa ant, sulfonamidi). Najbolje je izvaditi mokraću i napraviti antibiogram. Akutni cystitis liječimo najmanje 15 dana, a kronični  i do 30-45 dana.Bilo kakav poremećaj u mokrenju zahtijeva da odvedete ljubimca veterinaru, kako bi se spriječile komplikacije. Tamo će ljubimac biti pregledan, uzet će se krv za krvne pretrage i po mogućnosti napraviti uzv mjehura. Na zahtjev veterinara ćete uhvatiti mokraću koja će se podvrgnuti analizi, kako bi se upala mogla potvrditi, te razlikovati od ostalih patoloških stanja, poput mokraćnih kamenaca, polipa ili tumora. Prema dobivenim nalazima provest će se terapija.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prilikom češljanja maltezera od 3 mjeseca primjetila sam dvije bež mrlje na leđima, veličine oraha, pošto pouzdano znam da se nije nigdje uprljala. Da li imam razloga za zabrinutost? Puno hvala, PetraO: Pigmenti (pigmentum lat. boja) su obojene supstance u organizmu različitog kemijskog sastava, a nalaze se u tkivima, kako u normalnim tako i u patološkim okolnostima. Prema porijeklu dijelimo ih na one koje je stvorio organizam (endogeni) i na one koji su u organizam došli izvana (egzogeni).Endogeni pigmenti, a koji se ispoljavaju na koži je melanin (crnosmeđi do crni pigment koji se nalazi u koži, dlaci, mrežnici, šarenici te sluznici usta nekih životinja). Djelovanjem sunca, sinteza melanina se pojačava, što predstavlja određenu zaštitu protiv sunčevog UV zračenja. Sunčeve pjege i madeži (naevi, naevus lat. madež) predstavljaju lokalno preobilno stvaranje melanina. Patološka hiperpigmentacija javlja se kod hipofunkcije kore nadbubrežne žlijezde.Lipofuscin je endogeni pigment, žuti ili svjetlosmeđi, javlja se kod starijih jedinki te iscrpljenih organizama. Porfirin se stvara kod sisavaca iz hemoglobina, a vjerojatno i iz nekih drugih tvari. Porfirini iz kože izazivaju fotodinamični efekt (fotosenzibilitet). Porfirin iz suza i sline izaziva poznato crvenilo kod bijelih pasmina pasa oko očiju, njuške i šapica (ukoliko ih ližu).Ponekad se i boja dlake kućnih ljubimaca može promijeniti. Promjena se najviše uočava kod pasmina s crnom bojom dlake, koja poprimi crvenkastu boju. Može zahvatiti cijelo tijelo ili pojedine dijelove: bokove, rep ili glavu. Može se pojaviti na vrhu, na jednom dijelu ili po cijeloj dužini dlake.Melanin u dlaci dolazi u dva oblika: eumelanin koji se nalazi u tamnoj i smeđoj dlaci i feomelanin koji je svjetliji i nalazi se u riđoj i žutoj dlaci. Do promjene u boji dlake može doći na dva načina: promjene boje dlake dok je ona još u dlačnom folikulu i nanošenjem određenih tvari sa vanjske strane dlake.Ukoliko se promjena koju ste primjetili ne povećava, ne crveni niti prhuta, savjetujem Vam da jednostavno, kada ćete s ljubimcem biti u blizini veterinara, svratite do njega neka osobno pogleda o kakvoj je promjeni riječ te Vas, po potrebi, dalje uputi.

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur , dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kupili smo žensko štene labradora prije nekoliko dana. Kad smo ga doveli kući primjetili smo svježu krv u stolici i to pri kraju nužde. Zvali smo veterinara, ali on kaže da se ne zabrinjavamo, a ako bude duže trajalo da se javimo. Pas nema nikakvih drugih simptoma. Dobro jede, vesela je. Recite mi da li je potrebno nešto konkretnije napraviti?Hvala, AnđelaO: Svježa krv u stolici porijeklom je iz stražnjih dijelova crijeva, dok tamna stolica ukazuje da je krvarenje porijeklom iz želuca ili prednjih dijelova crijeva.Veće količine krvi ili obilnije krvarenje svakako su znak ozbiljnog stanja i životinju u što kraćem roku treba odvesti na veterinarski pregled.Manje količine krvi mogu biti znak probavnih poremećaja benigne naravi. To su u mladih pasa najčešće oštećenja stijenki crijeva uslijed invazije crijevnih nametnika ili neprilagođenost relativno nezrelog probavnog trakta na određene vrste hrane. Stoga je veterinar kojeg ste kontaktirali zaključio da će se u novoj sredini, ujednačenom i pravilnom prehranom ova pojava povući.Međutim, vrlo je važno štencu ponuditi što kvalitetniju i lakoprobavljivu hranu, kako biste mu omogućili što brži oporavak. U ponudi Pet centra je linija hrane namjenjena štencima s probavnim smetnjama (Puppy intestinal "Eukanuba") koja se preporuča upravo u ovakvim slučajevima.Bilo bi dobro da saznate od uzgajivača je li štene tretirao lijekovima protiv crijevnih nametnika, koliko puta i u kojim vremenskim razmacima. Ovi podaci bit će dragocjen pokazatelj Vašem veterinaru koji će preporučiti kako dalje postupati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molimo za savjet. Naš pas je dobio nalaz hemangiopericitoma. Kažu da je to teška vrsta tumora. Operiran je prvi puta u 06.2009. A drugi puta u 02.2010. Na nozi je kod zgloba. Zanima nas težina stanja i kako bi to trebali tretirati. Hvala, MladenO: Hemangiopericitom je relativno čest tumor u pasa, a javlja se najčešće na ekstremitetima. Klinički je vidljiv poput okruglaste kvrge. Hemangiopericitomi se mogu javiti kao kvrge neobrasle dlakom, pigmentirani ili ulceriraju. Ovaj tumor razvija se iz pericita, stanica koje su sastavni dio krvnih žila, a u vrlo rijetkim slučajevima  dovodi  i  do abnormalnosti kromosoma  u  prvotnom kancerogenom  pericitu. Nastaje uslijed nenormalne podjele stanica pa umjesto da tvori tkivo korisno organizmu, periciti stvaraju stanice sa oštećenjem kromosoma.Karakteristično je za ovaj tumor da se ne širi po organizmu (ne metastazira) kao i ostali tumori, no ima tendenciju ponovnog javljanja na mjestu nastanka i nakon kirurškog uklanjanja. Kada se ponovno javi, ima tendenciju rasta još dublje u tkivo s jačim neograničenim "korijenom", što otežava njegovo odstranjivanje u usporedbi sa prvotnim oblikom. No, ako se kirurški ne uklanja, nastavlja sa rastom pa tijekom godina invadira ostale dijelove tijela sve do onog trenutka dok ne dosegne tkivo u kojem nema previše prostora za rast (poput prsne šupljine). Tada, s vremenom, postaje neoperabilan jer nije ograničen. Ovo je zadnji stadij tumora koji i dovodi do uginuća, no proces ipak traje godinama.U liječenju postoji nekoliko opcija.Radioterapija - hemangiopericitom reagira na radioterapiju pa je čak postotak od 80 do 90% uspješnog izliječenja. Kod ovakve terapije jedino mjesto tumora dobiva zračenje pa je općenito zdravstveno stanje psa normalno, iako se na mjestu zračenja uništava korijen dlake. No, za učinkovitost zračenja potrebno je provesti 15-18 tretmana, što uvelike poskupljuje samo liječenje, a isto tako, neophodno je tumor prije zračenja kirurški u potpunosti odstraniti jer je, u suprotnom, tumor prevelik za adekvatan odgovor za radioterapiju.Slijedeća opcija je kriruški odstraniti tumor i pričekati da li će se ponovno javiti (što je obično i slučaj). Kada ponovno izraste, može se i kirurški ukloniti, no redovito je kompliciraniji od inicijalnog tumora jer izrasta invazivnije. Ako se drugi put kirurški uspije odstraniti bez vidljivih dijelova, u obzir se može uzeti i zračenje kao dio liječenja, a daje jednako uspješne rezultate kao da se poduzelo i prvi put.Zatim, kod pasa starije dobi često se kao realistička opcija pribjegava kirurškom odstranjenju tumora bez daljnjeg liječenja jer je za ponovno izrastanje i invazivni karakter potrebno vrijeme od minimalno 6 do 12 mjeseci pa i dulje. Za odraslog psa ili štene ova opcija nije preporučljiva jer će s vremenom tumor postati neoperabilan.I posljednja opcija je pustiti da se tumor ponovno javi pa zatim amputirati ekstremitet. Ovo je zasigurno ekstreman način liječenja, no jedini koji sprječava letalan ishod oboljenja. Naime, hemangiopericitom se ne širi distalno.Na žalost, jedino Vam kirurg po zahvatu i specijalist onkolog mogu dati relavantnu progonzu i način liječenja specifično za slučaj Vašeg ljubimca, ali nadam se da će Vam navedene informacije biti korisne.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kod psa mešanca starog 12 godina pronađena je upala pluća, prima antibiotike 3 dana, ali stanje se ne popravlja, malo mu je bilo bolje, zatim je veterinar rekao da 2 dana pauziramo sa injekcijama i pas je jako natekao, kao lopta je. Veterinar je konstatovao da je to neki vazduh ispod njegove kože i rekao mi da mu to istiskam na jednu rupicu na vratu, ali mislim da je pas pun vode. Ne znam šta može biti dobro za izbacivanje tog viška tečnosti ili šta vi mislite kako se taj vazduh stvara, ako je naš veterinar u pravu? Pas po ceo dan stoji, a noću sedi. Pije samo vodu i ne jede ništa 5 dana. Da li je ta voda ili vazduh posledica upale pluća? Šta mi savetujete? Unapred hvala, DraganaO: Upala pluća (pneumonia) u pasa nije rijetka bolest. U nastanku značajnu ulogu ima imunitetno stanje odnosno izloženost stresnim faktorima. Smatra se da mlađi psi češće obolijevaju, naročito oni mlađi od godinu dana starosti. Najčešće su bakterijski uzrokovane pneumonije, i to primarno ili sekundarno, na virusnu infekciju ili čak sekundarno na parazitarnu infestaciju. Pneumoniju mogu uzrokovati i gljivice, a rijetko se javlja i aspiraciona pneumonija zbog inhalacije hrane ili sadržaja želuca ili bilo kojeg stranog tijela.Najkonzistentniji znak upale pluća je kašalj, drugi simptomi su otežano disanje, povišena temperatura, potištenost i izostanak apetita. Moguća je pojava cijanoze (ljubičasta obojenost) perifernih dijelova poput usana, jezika i desni zbog loše opskrbljenosti kisikom.Ukoliko se ne liječi,upala pluća može imati teške komplikacije, čak sa smrtnim ishodom.Liječenje uključuje antibiotike, obično kroz duži period, uz potpornu terapiju, ovisno o stanju životinje. Visokokvalitetna hrana i njega imperativ su za potpuni i brzi oporavak životinje.Što se tiče zraka ispod kože (supkutani emfizem), to je dosta rijetka pojava i obično je vezana uz pneumotoraks, odnosno pojavu zraka u prsnoj, točnije pleuralnoj, šupljini, ali izvan pluća. U takvim slučajevima zrak se može širiti duž fascija, na područja iznad pluća. Zvuk ispod prstiju koji se dobiva pritiskom na takva područja zovemo krepitacijom. Najčešće do pneumotoraksa dolazi zbog djelovanja traume, ali je moguće i zbog apscesa na plućima, kao i pucanjem bula i cista sa pluća, što su veoma ozbiljna stanja koja zahtijevaju punu pažnju. Obično pas ubrzano diše,izbjegava kretanje i prisutna je cijanoza usana i jezika. Dijagnoza se uobičajeno može postaviti rendgenološki.