Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja maltezerica Nala, stara 5 godina, već sedam dana ima problem s hodanjem zadnjih nogu, ne može skočiti na krevet, pri dodiru cvili. Vodili smo je veterinaru, dobila je injekciju za bolove i jednu injekciju antibiotika. Jučer je dobila samo injekciju za bolove i nije joj bolje, još joj je gore. Danas leži i sva se trese. Do jučer je jela i pila, a danas ništa. Veterinarka je rekla da će joj, ako joj ne bude bolje, vaditi krv i slikati kičmu. Molim vas ako znate šta bi to moglo biti da mi javite. Jako se pati i molim vas pomozite. Hvala, AndrejaO: Svaka smetnja u upotrebi ekstremiteta koja se očituje kod kretanja ili stajanja životinje, posljedica je patoloških promjena na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima stražnjih ili/i prednjih nogu. Popratna pojava je bol na regiji koja je zahvaćena patološkim procesom.Bol u stražnjem dijelu tijela može imati niz uzroka, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice.Mišićno-koštana bol se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja, praćena je ukočenošću i grčevima leđa te ograničenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice.Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia) i spondilolisteze.Bol može biti izazvana i tumorima na području kičme, koji svojom prisutnošću pritišću živce.Spondilolisteza (spondylolisthesis) nastaje kada jedan od kralježaka isklizne sa svog mjesta prema naprijed u odnosu na susjedne kralješke. Obično je posljedica ponavljanih ozljeda zglobova donjeg dijela leđa.Medukralježni diskovi se nalaze između kralježaka, a građeni su od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva, štite kosti i amortiziraju mehaničke pritiske. Može doći do pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor pa tkivo pritisne živac, što onda uzrokuje  upalu i bol.O spondilozi kralježnice pisala je kloegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Pošto su brojni mogući uzroci koje mogu izazvati nastalo teško stanje, potrebno je napraviti kompletnu krvnu sliku te rengenski nalaz kralježnice i stražnji nogu. Davanjem analgetika smanjila bi se mogućnost nastanka stanja šoka koje bi izazvala jaka bol koja se javila kod Vašeg ljubimca. Svakako se ponovno obratite Vašem veterinaru, a ako je moguće obratite se i na klinike Veterinarskog fakulteta, gdje možete dobiti sve potrebne usluge.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo štenca veće pasmine, starog oko 6 mjeseci i tri kuje koje se tjeraju. Unatoč pažnji, uspio se pariti s njih dvije i to stare 11 godina. Je li moguće da je parenje bilo uspješno s obzirom na njegovu i dob kuja?IvanaO: Psi, u prosjeku, ulaze u pubertet s 9 mjeseci (5-12 mjeseci). Tada se razvija spolni nagon ili libido. Naime, on ovisi o hormonima koji utječu na specifično ponašanje muških životinja (npr. agresivno ponašanje), na sam akt parenja i normalnu funkciju svih dijelova reproduktivna trakta.Jednom kada muški štenac dosegne period puberteta, sekundarne seksualne karakteristike se razviju tako da omogućuju ljubimcu da se pari s kujama. Iako se u periodu prve godine života muške spolne žlijezde i stanice još razvijaju, kako bi postigle svoju punu funkcionalnu sposobnost, parenje može rezultirati graviditetom.Kako vrijeme odmiče, spolni ciklusi kuja postaju nepravilni, a sama plodnost se više ne može pretpostaviti. Naime, kuje nakon 7-8. godine života, se više ne smatraju spremne za parenje, iako i dalje mogu biti plodne. Problem leži u činjenici da se kod starijih kuja mogu razviti različiti poremećaji u samom tijeku graviditeta ili biti poprilično kompliciran sam porod. Također, sve to dodatno može iscrpiti stariji organizam, što se nepovoljno može odraziti na različite aspekte zdravlja ljubimca.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odvedete ljubimce kod veterinara koji će biti u mogućnosti utvrditi u kojem se stanju nalaze ljubimci, te Vas u skladu s nalazom dalje savjetovati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za informaciju glede terapije koju je dobio moj pas njemački ovčar star 6 godina, dijagnoza cauda equine. Prvi dan dobio je solu-medrol od 40 ml, a nakon toga još 4 dana od 125 ml. Pas se lagano diže na stražnje noge, iako ne može izdržati dugo. Međutim, pas povraća pjenu, prozirnu ili bijelu, općenito jako slini, hropti unutar zadnja 24 sata. Danas odbija hranu i teško pije vodu. Inače je zbog epilepsije na phenobarbitonu. Veterinar nas je uputio da mu smanjimo na pola injekcije medrola, odnosno polovicu injekcije danas, pola sutra, a od drugog tjedna lagano smanjivanje doze i to oralno. Dodatak neurobion forte koji mu nisam uspjela  dati  jer  ne  želi  ništa  progutati.  Molim  Vas  da  mi  kažete je li to trenutna mučnina kao nuspojava solumedrola ili je nešto ozbiljnije. Sada mi izgleda jako loše i bojim se da neće dočekati sljedeći tjedan. Unaprijed zahvaljujem.EditaO: Sindrom cauda equina (degenerativna lumbosakralna stenoza) je uzrokovana kompresijom živčanih korijena (cauda equina) koji prolaze kroz kralješnički kanal u lumbosakralnom dijelu (donjem dijelu leđa). Kompresija živčanih korijena i pritisak na iste rezultira od artritičnih procesa, infekcije, degenerativnih ruptura diska ili tumora. Većina pasa koji obole od lumbosakralne degeneracije srednje ili starije su dobi većih pasmina pasa.Najčešći simptom ovog oboljenja je progresivna oštra bol. No, postoje i brojni drugi simptomi: intermitentna hromost na jedna ili oba stražnja ekstremiteta ili ukočen hod, progresivno otežano dizanje na stražnje noge, iznenadna šepavost nakon ustajanja ili skakanja. Također, često se uočava grizenje repa ili šapa stražnjih nogu, kao i inkontinencija urina ili fecesa u uznapredovalim slučajevima. U najtežim slučajevima dolazi do kompletne paralize ekstremiteta.Dijagnoza sindroma cauda equinae postavlja se najprije neurološkim pregledom promatranjem načina hoda, a zatim i dijagnostičkim injekcijama kako bi se lokalizirala lezija. Također, za potvrdu dijagnoze neophodno je načiniti i RTG-snimku i mijelografiju a po potrebi se dodatno provode i MRI, CT i elektromijelografija.Liječenje se provodi protuupalnim lijekovima ili analgeticima i ograničenjem kretanja u početnim i blagim slučajevima. Liječenje se provodi i kirurški kod onih jedinki s neurološkim deficitom, lošim odgovorom na analgetsku terapiju i učestala ponavljanja boli, a u svrhu smanjivanja pritiska na komprimirani živac. Kada se smanji pritisak na živac, postepeno se vraćaju i neurološke funkcije.Prognoza ovog oboljenja ovisi o težini slučaja i kroničnosti klinički vidljivih znakova prije načinjenog kirurškog zahvata. Neki pacijenti imaju samo povremene bolne epizode u stražnjim nogama, dok kod onih pasa s kroničnom neurološkom disfunkcijom oporavak može i dulje potrajati, makar se uočava nemogućnost povratka funkcija u potpunosti. No, ipak, i kod njih je moguć sasvim normalan život bez boli.Često se u liječenju ovog oboljenja koristi Solu-medrol (metilprednizolon) koji modificira odgovor imunosnog sustava na različite upalne procese u organizmu. U preporučenim dozama solu-medrol vrlo rijetko izaziva nuspojave, no kod intenzivnog liječenja ili dugotrajnog davanja moguće su nuspojave u biokemijskom sastavu krvi, točkasta krvarenja po tkivima, a od najčešćih se nuspojava uočava povraćanje, promjene ponašanja, letargija, pojačano pijenje vode, učestalo mokrenje, pojačani apetit i dahtanje. Dugotrajno davanje metilprednizolona dovodi do gubitka dlake, slabosti mišića, stanjivanje kože i depigmentacije, proljeva i dijabetesa.Svakako se pri uočavanju nepoželjnih reakcija treba obratiti veterinaru kako bi dozu individualno prilagodio. Kako metilprednizolon suprimira endogene adrenokortikalne aktivnosti, od presudne je važnosti redovita kontrola i nadzor doze lijeka tijekom liječenja, ali i nakon kako bi se prevenirale sekundarne infekcije uslijed oslabljenog imuniteta organizma.Ovako teški simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca mogli bi biti posljedicom davanja terapije koju mora primiti s obzirom na dijagnozu, pa ako oni potraju svakako o tome obavijestite Vašeg veterinara kako bi mu infuzijom i injekcionom vitaminskom potporom ubrzao oporavak. Do odlaska veterinaru, ljubimcu možete ponuditi neku od medicinskih visokoenergetskih hrana koje možete razrijediti vodom do te mjere da sadržaj možete staviti u brizgalicu i hraniti ga direkno na usta. To su: Hills a/d konzerva, Royal Canin Recovery pašteta te Eukanuba High Calorie konzerva, a u stalnoj su ponudi ljekarni Pet centra.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas ako me možete malo savjetovati oko torzije želuca kod velikih pasa. Naime, moj pas koji ima 1.4 god, imao je torziju želuca prije 2 dana. Operativni zahvat je bio neizbježiv. Veterinarska služba je rekla da smo došli na vrijeme. Vrijeme od prvih simptoma do operacijskog zahvata je bilo 3,5 sati. Zanima me da li se to može ponovo dogoditi i da li će se više smjeti igrati i trčati kao prije? Na što sve treba paziti nakon što mu se ukolone konci? Unaprijed hvala, RobertO: Torzija želuca predstavlja takav zdravstveni poremećaj kod kojeg dolazi do abnormalnog proširenja (dilatacije) i rotacije želuca (90-360 stupnjeva) po uzdužnoj osi s posljedičnim zatvaranjem jednjaka i nemogućnošću evakuacije sadržaja povraćanjem ili podrigivanje. Do pojave bolesti dolazi zbog poremećaja u motilitetu želuca i prevelikog nakupljanja zraka, tekućine ili pjene u želucu.  Također, dolazi i do pada krvnog tlaka i šoka kao posljedica smanjene količine krvi koja se vraća srcu, a zahvaćeni promjenama su i drugi organi u trbušnoj šupljini, odnosno, pritiskom preko ošita i organi u prsnoj šupljini.Kliničku sliku prati nagli gubitak raspoloženja ljubimca, otežano disanje, slabost, želja za povraćanjem s jakim kontrakcijama trbušne muskulature,... Intenzitet kliničke slike se izrazito brzo razvija te uskoro ljubimac ne može stajati na nogama, a želudac se rapidno povećava. Ako vlasnik brzo ne reagira i odvede ljubimca kod veterinara, u kratkom vremenskom periodu (nekoliko sati) moguće je da ljubimac podlegne promjenama.Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, a ako to vrijeme dozvoli, i rentgenske pretrage. Međutim, u mnogim slučajevima i sama sumnja, nakon iscrpne anamneze vlasnika, je dostatna za početak liječenja.Liječenje obuhvaća tretiranje stanja šoka te smanjivanje tlaka u želucu i na okolne organe. U određenim slučajevima, induciran je i operativni zahvat u svrhu repozicije želuca, odnosno, vraćanja i fiksiranja želuca u svoj fiziološki položaj - gastropeksija. Tim postupkom se želudac pričvrsti na noseći zid u unutrašnjosti trbušne šupljine što sprječava pojavu recidiva. Prema određenim istraživanjima, samo u 6% operiranih ljubimaca se ponovno javila torzija.Dilatacija i torzija želuca se najčešće pojavljuju kod velikih pasmina pasa (doge, hrtovi, krvosljednici, ovčari, bokseri,...), pasa koji posjeduju duboka prsa. Međutim, zabilježeni su slučajevi torzija i kod manjih pasa (npr. pekinezeri).Prevencija je bitna u očuvanju zdravlja ljubimca. Ona obuhvaća prikladnu prehranu, odnosno, izbjegavati hranu koja nadima, hraniti ljubimce češće i u manjim obrocima, reducirati vježbe skakanja i preskakivanja na najmanju moguću mjeru, izbjegavati šetnje ili trening odmah nakon ili prije obroka (pričekati minimalno par sati), obroke davati s povišenog mjesta i na takav način smanjiti mogućnost povećanog gutanja zraka prilikom hranjenja,...

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim Vas da mi objasnite točno što se daje psu kada ga se sedira. Imam mopsića starog 17 mjeseci i nisu mu ispala 4 mliječna zubića pa mi je veterinar rekao da ga mora sedirati ili omamiti, a mene zanima da li je to opasno, pošto je moj psić do sada potpuno zdrav i bojim se da ne ostane na stolu. Da li postoji na ta sredstva, koja se daju psima za sedaciju, alergija i kako se daju i da li ga je moguće probuditi iz toga i na koji način? Imam info da su neki mopsići ostali na stolu i nisu se probudili, potpuno zdrav mopsić zbog čišćenja zubića ostao na s tolu i nisu ga uspjeli probuditi. Zato me i zanima koji su to preparati i kako se zovu? Unaprijed zahvaljujem, SamanthaO: Prilikom specijalističkog pregleda, manjeg zahvata poput čišćenja ili vađenja zubića, Rtg snimanja, MT, pregleda usne šupljine, ginekološkog pregleda i slično, ljubimci se moraju sedirati (u određenim državama obavezan postupak) da bi se dijagnostički pregled ili manji kirurški zahvat mogao obaviti sa što manje stresa za životinju. Naime, prilikom držanja i pridržavanja, dok se primjerice želi obaviti Rtg snimak, veterinari, tehničari i vlasnici moraju nešto čvršće (ponekad pregrubo) držati psa ili mačku u određenoj pozi te tada može doćido sekundarnih ozljeda samog pacijenta (nategnuće tetive, napuknuće kosti i slično), a nerijetko "stradaju" vlasnici i osoblje.Sedativi su preparati koji blago smiruju centralni živčani sistem, povisuju prag podražljivosti živčanog sistema i ne remete njihovu funkciju. Davanjem sedativa ne uspavljujemo pacijenta niti isključujemo bolnost, za razliku od praparata koji u manjoj dozi izazivaju sedaciju, a u povećanoj dozi uzrokuju narkozu (hipnotici kao barbiturati, kloralhidrati). U veterini se koristi više preparata raznih proizvođača te svaka veterinarska ambulanta koristi, prema svom izboru i iskustvu, određeni preparat. Također, učinak preparata ovisi i o trenutačnoj uzbuđenosti pacijenta, kada se moraju dati nešto veće doze da bi se postigao učinak. Jedan od uznemirujućih faktora,  koji utječe na dozu, brzinu i duljinu djelovanja sedativa je i bliska prisutnost vlasnika te većina veterinara nastoji udaljiti vlasnike od njihovog ljubimca na kraće vrijeme dok se ne postigne željeni učinak sedacije. Najčešće kontraindikacije za ne sediranje su graviditet, laktacija, preosjetljivost na djelatnu tvar, poteškoće u disanju, bolesti srca, ozljede lubanje, epilepsija, bolesti jetre i bubrega i drugo, te kod izbora sedativa veterinar uzima u obzir točne podatke, povijest prethodnih bolesti od vlasnika ljubimca i dobivene parametre osnovnog pregleda pri dolasku u ambulantu.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam maltezera starog 2 godine, ima 7 kg. Prije 3 dana je požutio, dobio proljev i povraća, ništa ne jede, ne pije i stalno spava, mokraća mu je tamne boje. Dijagnosticirana mu je autoimuna hemolitička anemija. Na infuziji je već 3 dana, dobiva mnogo vitamina i lijekova, ali stanje mu se ne popravlja.  nalazi su mu: WBC 49.83, LYM 2.63, MID 3.9, GRA 43,3, RBC 3.5, HGB 104, MCHC 422, PLT 105, Urea 50. Veterinarka kaže da će se uz dugotrajnu terapiju izvući pa me interesira vaše mišljenje, odnosno iskustvo u preživljavanju pasa kod te bolesti.Hvala,MarinaO: Autoimune bolesti su bolesti u kojima imunološki sustav jedinke napada svoj vlastiti organizam, umjesto da ga štiti.Anemija je stanje koje označava smanjen broj eritrocita i/ili koncentracije hemogobina u volumnoj jedinici krvi, što ima za posljedicu smanjenu sposobnost krvi za prijenos kisika.Hemolitička anemija nastaje zbog ubrzanog procesa propadanja eritrocita i neadekvatnog odgovora koštane srži.Hemolitička žutica je izazvana prebrzom razgradnjom eritrocita i oslobađanjem njihovih pigmenata.Osnovni simptomi koji se pritom javljaju su blijede do ikterične sluznice, letargija, brzo umaranje životinje i smanjena aktivnost. Izražena je tahikardija, polipneja(ubrzano disanje) i povremeno dispneja, a kod pojedinih pasa javlja se i povišena temperatura. Prisutne su bilirubinurija i hemoglobinurija, što se manifestira tamnom mokraćom.Autoimuna hemolitička anemija (AIHA) najčešća je autoimuna bolest pasa, kojoj je jedna od glavnih značajki autoaglutinacija eritrocita i nalaz sferocit (nezreli oblici eritrocita) u krvnom razmazu.Bolest se pojavljuje najčešće u pasa srednje dobi (od dvije do osam godina), a mogu oboljeti psi svih pasmina, mada su najosjetljiviji staroengleski ovčarski psi, pudli, koker španijeli, irski seteri i njemački ovčari. Također je primijećeno da se bolest javlja češće u ženki nego u mužjaka.Kao uzroci hemolitičkih anemija spominju se: bakterijske, parazitarne i virusne infecije, izoimune reakcije, lijekovi i drugi kemijski čimbenici.  Učestalo se javlja  kao posljedica babezioze (piroplazmoze).Što se tiče nalaza krvne slike, navest ću Vam normalne vrijednosti kod pasa:WBC(leukociti ili bijela krvna zrnca): 6-17 x 10 na 9/LLYM (limfociti): 0,12-0,30 %MID (monociti): 0,03-0,10 %GRA (granulociti): 0,02-0,10 %RBC(eritrociti ili crvena krvna zrnca): 5,5-8,5 x 10 na 12/LHGB (hemoglobin): 120-180 g/LMCHC (prosječna koncentracija hemoglobina): 32-36 u %PLT (trombociti): 2-9 x10 na 5/ LUREA (ureja): 3,3-8,3 mmol/lO nalazu krvne slike, AIHA te anaplazmozi pisao je opširno kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje te kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. o AIHA ovdje.Pošto je pod kontrolom veterinara i pod terapijom, pretpostavljam da će Vaš pas biti bolje, iako niste spomenuli da li je dobio transfuziju krvi. Transfuzija je neophodna pri sigurnoj dijagnozi AIHA jer se jedino tako mogu brzo nadoknaditi propali eritrociti.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti i da će vašem psu biti bolje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Planiramo ovog ljeta otići u Alpe i, naravno, povesti i svog maltezera starog (sada) 8 mjeseci. Ići ćemo i na glečere i velike visine. Molim vas odgovorite da li ima kakvih prepreka da i maltezera odvedemo sa nama na visinu oko 3000 m? Mi smo, također, i strastveni skijasi. Maltezeru stavimo zaštitni skafander te capice namažemo zaštitnom kremom, ali kada mu opipamo capice, one su vrlo brzo užasno hladne. Da li postoji mogućnost  prehlade? Koliko sati maltezer može biti s nama snijegu jer ga on, kao i gazde, obožava?Unaprijed hvala na odgovoru,MarinO: Mnogima odlazak na snijeg sa psećim ljubimcem predstavlja veliko zadovoljstvo. Naravno, kako trebate provesti određene mjere opreza za Vas, isto vrijedi i za Vašeg ljubimca.Kako bi odmor protekao u ugodnoj atmosferi za sve ukućane i ljubimca, najvažnije je da Vaš ljubimac mora u potpunosti savladati osnovne vježbe poslušnosti. Njegovu poslušnost možete provjeriti na slijedeći način: naredite mu da sjedne, pri čemu je važno da ostane sjediti sve dok ga Vi ne pozovete. Također, možete hodati ukrug oko njega dok sjedi i prati Vas samo očima, a kroz kratko vrijeme možete otići od njega. Ako potrči za Vama, ovo ponašanje odmah prekinite naredivši mu da sjedne. Neka vas čeka. Zatim ga pozovite i ponovno naredite da sjedne. Naime, na ovaj se način obično i skijanje odvija. Vi se krećete dalje od njega i zatim ga pozovete da dođe k Vama. Naravno, ako se radi o duljim skijaškim relacijama vjerojatno ćete psića ostaviti u sobi ili ga nositi u ruksaku na leđima, no ipak mora usvojiti osnove pristojnog ponašanja.Nakon usvojene ove naredbe u zatvorenom prostoru, krenite sa provjerom poslušnosti vani gdje je ometen raznim mirisima. Kada će u potpunosti biti poslušan Vašim naredbama, tada je i najsigurnije za odlazak na zajednički odmor na snijeg.Što se tiče visine na koju ćete voditi Vašeg ljubimca, isto kao i u ljudi, događa se adaptacija na metaboličke procese uz sniženu koncentraciju kisika u zraku na visinama. Kod nagle visinske razlike zdravstveno stanje ljubimca praćeno je kardiovaskularnim promjenama udruženim sa povišenim sistemskim tlakom i tlakom plućne arterije. Također, dolazi i do smanjene produkcije eritrocita. Istraživanja su rađena na visini od 700-900 m kod kontrolne grupe pasa, a značajna odstupanja u vrijednostima krvi zabilježena su kod pasa koji su živjeli na visini od 2300 m, ali su povremeno odlazili na kraće relacije na visinu 3500 m. Isto tako, zabilježen je povrat u normalne vrijednosti parametara krvi tijekom 20 dana nakon spuštanja sa visine.Dakle, postepenim navikavanjem psića na ekstremne visine (prilagođavanje metabolizma smanjenoj koncentraciji kisika u zraku), isto kao i u ljudi, boravak prolazi bez značajnih rizika po zdravstveno stanje ljubimca.O zaštiti šapa u pasa pisala je Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.Općenito se psi jako vole igrati u snijegu, pri čemu im se šape namoče i, pri temperaturama od oko 0 stupnjeva, to za njih ne predstavlja problem. No, na mnogo nižim temperaturama (npr.-10 do -15°C) predstavljaju šok, kako za naš, tako i za njihov organizam. Tada se može javiti bol u mekušima zbog hladnoće, a često se javljaju i grčevi mišića u šapicama, ali se općenito smatra kako nije direktan uzrok prehladi. Svakako da ovakvo opterećenje organizma predstavlja zahtjev na imunosni sustav pa treba jedino voditi računa o dobrom zdravlju ljubimca prije odlaska na ovako odmor.Isto tako, ne postoji neko univerzalno pravilo kojim bi se moglo odrediti koliko vremena psić može provesti na snijegu bez rizika po zdravlje, već je potrebno individualno promatranje. Najbolji pokazatelj izdržljivosti Vašeg ljubimca je puštanje nekoliko puta dnevno da se istrči po snijegu, ali u kraćim vremenskim periodima, po 10-15 minuta. Naravno, trebate imati na umu kako se izdržljivost može razlikovati s obzirom na vanjsku Kao dodatnu potporu zdravstvenom stanju i imunitetu ljubimcu provedite vitaminsko-mineralnu terapiju kroz 3-4 tjedna prije očekivanog putovanja te vodite računa o njegovoj kvalitetnoj ishrani, a pri dolasku na odmor raspitajte se gdje se nalazi najbliža veterinarska ambulanta u kojoj možete potražiti pomoć za Vašeg ljubimca. Ipak, nadam se i vjerujem da Vam neće biti potrebna te da će Vam odmor proteći na obostrano zadovoljstvo.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim  Vas savjet i pomoć! Radi se o kuji Lindi koja je stara 5 god., nije ni jednom bila na parenju niti u spolnom odnosu s nekim psom. Imala je lažnu trudnoću nedavno, prije par mjeseci, no njene sisice su nekako natekle, a kad ih dodirnem iz njih izlazi nešto prozirno-žuto. Ova tri dana pije jako puno vode, ne znam što da radim. Davala sam joj suhu hranu iz DM-a, ali to prije 2 dana. Što da radim? Je li treba na sterilizaciju ili neke antibiotike da prima? VesnaO: Molimo Vas da hitno (!) svoju ljubimicu odvedete kod Vašeg veterinara radi detaljnog pregleda, odnosno sumnje na moguću gnojnu upalu maternice.Naime, zbog navedenih podataka (starost kuje preko pet godina, lažna trudnoća, mljezivo ili lažno mllijeko, povećana žeđ), sumnjam na ovu dijagnozu.Pyometra ili gnojna upala maternice može biti otvorenog tipa (vlasnik uočava iscjedak koji ima neugodan miris) ili zatvorenog tipa, koji može biti vrlo opasan za zdravlje kuje jer nema vanjskih vidljivih simptoma (iscjedak) te se razvija sepsa, uz povišenu temperaturu (pojačana žeđ).Molimo Vas da odmah posjetite veterinara radi brze primjene terapije i operacije (ovisno o nalazu krvi i RTG nalazu).

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa starog 7 godina. Prije mjesec dana oko mu je jako krmeljilo, zatvaralo se te je dobio na korištenje kapi Tobrex. Nakon 5 dana to se povuklo. Sada se opet, u razmaku od dva tjedna, sve vratilo, ali na drugom oku. Koristili smo kapi Maxitrol tjedan dana te po preporuci veterinara vratili smo se na kapi Tobrex koje koristimo tri dana. Nema poboljšanja. Pas stalno drži oko zatvoreno, skuplja se gnoj, a ono što me najvise plaši, izgleda kao da mu se nekakva mrena navukla preko cijelog tog oka te mu je oko postalo sivkasto-plavo. Je li to normalno kod konjuktivitisa da se pojavi takva "mrena"?Lijep pozdrav, IrmaO: Keratitis je upala rožnice oka. Razlikujemo površinski keratitis koji zahvaća površinske slojeve rožnice i duboki keratitis koji zahvaća dublje slojeve rožnice, a koji obično ostavlja ožiljak koji može ometati vid ako se nalazi u blizini vidne osi.Uzroci keratitisa mogu biti mnogobrojna stanja i bolesti čitavog tijela, koja mogu utjecati na rožnicu (npr. bakterije, virusi, gljivice), neuroparalitički keratitis, kao i nepoznati uzroci.Bakterijski keratitis nastaje najčešće nakon ozljede rožnice, kao komplikacija konjunktivitisa, kao posljedica pad imuniteta ili ozljeda. Simptomi su u početku bolesti vrlo često slični konjunktivitisu: osjetljivost oka na svjetlo (fotofobija), crvenilo spojnice i osjećaj nelagode oka, da bi kasnije i u težim slučajevima napredovali do jake boli, gubitka vida i nastanka gnoja.Uspješna dijagnoza je vrlo značajna zato što se bolest vrlo često zamijeni za konjunktivitis.Bolest se liječi ovisno o uzroku.Mopsovi su skupina pasa koja je biološki sklona komplikacijama s očima pa preporučujem pregled na Veterinarskom fakultetu, na Klinici oftamologije, gdje će se uz pretrage i antibiogram provesti pravilna terapija.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženkicu staforda staru 6 mj. i zanima me koliko dugo smije dobivati Ca? Dosad smo potrošili pakovanje VMP-a i Kawu.RomanaO: Primjena kalcija kao dodatka hrani u velikoj mjeri ovisi o dobi i statusu životinje, kao i o vrsti hrane koju ljubimac jede. Kalcij je najzastupljeniji mineral u organizmu. Njegova funkcija je višestruka: gradivni je element kostiju i zuba, neophodan je za zgrušavanje krvi, kao i za normalnu mišićnu aktivnost i prijenos nervnih impulsa.Sadržaj kalcija u različitim tvarima znatno varira, zna se da ga ima puno u kostima i mliječnim proizvodima te u mahunarkama, dok su žitarice i meso siromašni kalcijem.Za normalno odvijanje metabolizma kalcija važan je fosfor, odnosno njihov omjer ,koji mora biti 1,2:1 (Ca:P).Ukoliko štenca hranite sa gotovom superpremium ili premium hranom pripadajuće kategorije, nije potrebno dodavati preparate kalcija. Ukoliko je pas izložen jačim naprezanjima ili ako se uoče problemi u razvoju, tada je potrebno dodavanje, ali uz veterinarski nadzor.Dodatne informacije o primjeni kalcija kod pasa možete pročitati ovdje i ovdje.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam odraslog dalmatinera starog 2 god. Na internetu sam pročitala da ako dalmatineri do 5 godine nemaju spolni odnos (ne pare se), mogu uginuti od usamljenosti. Zanima me da li je to istina. Unaprijed vam hvala, TenaO: Spolna aktivnost većine pasa - kućnih ljubimaca, potpuno je onemogućena. Problemi koji se uz to javljaju vezani su uglavnom uz oboljenja koja se mogu javiti u ženskih životinja. Mužjaci koji se ne pare, zbog toga objektivno nemaju zdravstvenih tegoba. Oni mogu postati izrazito nemirni u periodu kada osjete miris kuja koje su u fazi tjeranja, ali sam spolni odnos svakako ne bi utjecao na njihov mentalni sklop. Pas će reagirati na svaku kujicu u tjeranju, a njegov ineres za određenom ženkom bit će vođen isključivo nagonom za produljenje vrste. U tom smislu se među psima ne razvija posebna uzajamna veza.Stoga je za psihičko zdravlje i stabilnost psa puno važnije druženje i svakodnevna igra s grupom pasa koju poznaje.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Prije 9 mjeseci udomila sam psa mješanca s ulice, koji je bio u jako lošem stanju i zlostavljan od strane djece. Kastrirala sam ga u 9. mjesecu prošle godine, a cjepila protiv bjesnoće u 10. mjesecu, kada mu je veterinar dao i tablete protiv parazita Prazinon. Pas je nakon toga imao dobar apetit, ali je sada unazad dva, tri mjeseca slabog apetita i opet je omršavio. Imam još jednog psa koji dobije istu količinu hrane i koji je tri puta deblji i sjajnije dlake od ovog udomljenog. Ovaj moj drugi stari pas redovito ide u šetnje, dok ovog udomljenog držim isključivo u dvorištu jer se boji povodca i uzalud sam ga pokušavala izvesti van i naučiti na povodac. Prije  par  dana  sam  mu dala  3  tablete  Prazinon  (ima oko  20-tak kg) i vidjela sam u njegovom izmetu puno žutih zrnaca (veličine i izglega  poput zrna pšenice) te mi je veterinarka rekla da je to trakavica, nakon čega sam mu dala još 5 takvih tableta. Da li je moguće da je zaražen s trakavicom i da li ona tako izgleda u izmetu (boje i veličine kao zrno pšenice) ili je nešto drugo u pitanju? Napominjem da cijele zime hranim ptice u dvorištu te sam primjetila da taj pas jede hranu koja padne iz ptičje hranilice dolje, a kako pada i ptičji izmet na isto tlo, je li moguće da se taj pas na taj način od ptičjeg izmeta zarazio s nekim parazitima ili s trakavicom i kako da ga sigurno izlječim od toga? Imam još jednog psa koji, kao što sam napomenula izgleda zdrav, debel je i ima dobra apeti, a imam i kućnu mačku koju povremeno pustim u dvorište pa je i ona u kontaktu s psima te me jako strah da se svi ne zarazimo od tog psa kojeg sam udomila, odnosno koliko je to opasno za mene i ukućane i kako da ga potpuno izliječim i spriječim od daljnjih zaraza s parazitima? Koje trakavice paraziraju kod pasa? O: Kod pasa parazitiraju sljedeće trakavice:- Velike tenije (T. hydatigena, T.pisiformis, T. ovis, T. multiceps i T. serialis), koje su duže od metra, a pas se može zaraziti kad je hranjen sirovim mesom preživača, svinje te kunića;- Dipylidium caninum koja se prenosi preko buhe, dugačka do pola metra, gravidni članci su crvenkasti, oblika sjemenke krastavca;-Mesocestoides lineatus;-Echinococcus granulosus ili mala pasja trakavica, koja je dugačka svega 5 mm, s 3-4 članka od kojih je zadnji gravidan. Pri jačim invazijama s trakavicama kod pasa se opažaju mršavljenje, proljev, gruba dlaka, analni svrbež i drugo.Ehinokokoza je zoonoza jer se može zaraziti i čovjek.U tankom crijevu pasa parazitira spolno zreli (strobilarni) stadij E. granulosus. Larvalni ili cistični stadij je mjehur, koji može doseći veličinu jabuke pa i više, ispunjen bistrom tekućinom, a s unutrašnje strane ciste se nalazi velik broj nezrelih oblika trakavica. Mjehuri se pojavljuju na jetri, plućima pa i drugim organima preživača, svinja, rijeđe konja i čovjeka. Pas se invadira kad pojede takve iznutrice s mjehurima preživača ili svinje prilikom klanja. Do invazije biljojeda i svejeda dolazi nakon uzimanja hrane kontaminirane izmetom invadiranih pasa. Čovjek se može invadirati i izravnim kontaktom sa psom koji na dlaci ima sasušene trakavičje članke ili jajašca. Dijagnoza i uklanjanje pasje trakavice Dijagnoza određene vrste trakavice se postavlja  koprološkom pretragom kad se u izmetu ili oko anusa traže članci.Dehelmintizacija ("čišćenje" od crijevnih parazita) se uobičajeno provodi uz vakcinaciju protiv bjesnoće. Prazinon tablete sadrže pirantel, prazikvantel i febantel, koji zajednički djeluju na  sve rodove glista (nematode) i trakavica (cestode) koje parazitiraju u crijevima pasa. Prazikvantel ima cestocidno djelovanje protiv zrelih i nezrelih stadija trakavica. U svrhu redovitog uklanjanja crijevnih nametnika dostatno je jednokratno davanje tableta Prazinon svaka 3 mjeseca. U okolnostima teških invazija dehelmintizaciju treba ponoviti nakon 14 dana.Psu težine 10-20 kg treba dati 2 tbl, a psu težine 20-30 kg daju se 3 tablete.Prazikvantel ne djeluje ovicidno, tj. ne uništava jajašca trakavica, stoga je izmet tretiranih mesojeda u prva dana nakon dehelmintizacije potrebno skupljati i neškodljivo uklanjati.Buhe su posrednici, tj. izvori zaraze za trakavicu Dipylidium caninum te je uz dehelmintizaciju potrebno uklanjati i buhe.Prazinon, a i drugi preparati koji djeluju protiv glista i trakavica (Pratel, Drontal tablete) se resorbiraju iz crijeva i metaboliziraju u jetri te izlučuju putem mokraće i žuči. Stoga je važno pridržavati se propisane doze prema tjelesnoj težini te razmaka između davanja - 14 dana. Prepatentni period ili period u kojem se iz jajašaca razviju odrasli stadiji iznosi oko 14 dana. Prevelike doze te prečesto davanje može oštetiti jetru i bubrege.Što se tiče hrane za ptice, moguće je da ste u izmetu zapravo vidjeli zrna pšenice i prosa, koje pas ne može probaviti zbog svog kratkog probavnog trakta. Kod ptica i mesojeda ne nalazimo iste vrste glista i trakavica, tako da je mogućnost zaražavanja psa putem ptičjeg izmeta minimalna.Svog drugog psa i mačku, u slučaju da je novi pas izvor zaraze, također možete redovito dehelmintizirati - svaka 3 mjeseca. Mački možete dati Pratel ili Drontal Cat tablete, a psu Pratel, Prazinon ili Drontal Plus, a izmet neškodljivo uklonite.Vi i vaši ukućani, nakon izravnog kontakta sa psima i mačkom, redovito perite ruke te spriječite kontakt sa ustima.Jajašca trakavica su otporna na dezinficijense, ali nisu na visoke temperature.Osim parazita, postoje i mnogi drugi razlozi slabijeg apetita, a posljedično i mršavosti, kao što su gastritis ili intolerancija na hranu. Preporučam vam da ljubimca odvedete na pregled u veterinarsku ambulantu za male životinje kako bi se napravila pretraga krvi.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam rottweilera koji je star 10 godina. Prije 2 tjedna vani je 3 dana za redom najvjerojatnije pojeo otrov za štakore. Par dana poslije skužili smo da ne želi jesti, da teško diše, ne može se kretati (tetura). Već dva tjedna vodimo ga veterinaru na inekcije vitaminom K, protuotrov i inekcije protiv infekcija te infuziju glukozaminom. Veterinar kaže da je otrovanje prošlo, ali kao posljedicu trovanja ima jako povećane leukocite (40). Temperatura mu je u redu od početka, svi vitalni organi mu dobro rade, ali on jednostavno tetura dok hoda, nikako ne želi početi sam jesti i bojim se da ne ugine. Veterinar kaže da se on pomalo oporavlja, ali meni izgleda svaki dan sve lošije. Jede  hranu  Royal Canin  Intestinal i paštetu Recovery. Nikadnije imao krvi u mokraći te je samo jednom povraćao i to želučanu kiselinu. Što možemo učiniti da počne dobivati snagu te da počne samostalno jesti. Veterinar je rekao da ima negdje žarište te mu je dao antibiotik koji dođe 1000 kn te se daje svakih 14 dana te da ako on ne pomogne neće niti jedan. Molila bih da mi pomognete ako možete jer ga ne mogu više gledati kako se muči.HelenaO: O trovanju antikoagulantnim rodenticidima možete pročitati ovdje.Vrlo je važno da je pas na antibioticima kako bi se spriječile komplikacije bakterijske prirode. Teturanje može biti posljedica slabosti i vrlo je važno da ga, sve dok ne počne jesti, vodite na infuziju koliko možete i da mu barem na šprici dajete hranu.Royal Canin Intestinal je hrana koja u maloj količini daje sve potrebne energetske i hranjive nutrijente. Visoko je probavljiva pa ju i smanjena enzimatska aktivnost crijeva može probaviti. Prebiotici ili "dobra vlakna" potiču regulaciju dobre mikroflore.Royal Canin Recovery je hrana za oporavak, koja se zbog svoje polutekuće teksture lako uzima te lako daje putem šprice. Vrlo je ukusna, što potiče pacijentu apetit.Da mu se potakne apetit preporučila bih i vitamine, pogotovo B kompleksa, a za zaštitu sluznica i kapilara vitamin C.Florentero pasta, koju možete nabaviti u našim ljekarnama, je indicirana u slučajevima kada treba obnoviti zdravu crijevnu mikrofloru. Primjenjuje se u slučaju proljeva, poremećaja crijevne peristaltike, stresa probavnog sustava, trovanja hranom, tretmana životinja antibioticima.Svakako, znači, pas treba i dalje dobivati hranjive tvari i tekućinu putem infuzije, veterinar će pratiti stanje organizma, a pošto niste naveli da je već učinjeno, bilo bi dobro i napraviti biokemijsku pretragu krvi (da se uvidi u detaljno stanje bubrega, jetre..) te rentgenski snimiti probavni sustav i kralježnicu (pogotovo slabinski dio), koja u starijih pasa također izaziva bolove i teturanje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mopsa, starog 4 godine. Njegov odnos s drugim pesima je očajan, zapravo ne zna se igrati, gnjavi ih i uvijek završi s tučnjavom jer ne zna stati kad ga drugi opomenu. Da li je moja greška jer ga uvijek dižem u krilo ako nailazi drugi pas? S tim da moram napomenuti da sam to počela raditi nakon što ga je već nekoliko pasa jako ugrizlo.ValO: Igra je vrlo važna, ne samo fizička, nego i društvena i socijalna aktivnost, kojom ljubimci razvijaju i utvrđuju svoje društvene odnose. Tako, ljubimci prilikom igre utvrđuju dominaciju i položaje u čoporu, ispituju svoje mogućnosti i pokazuju spremnost na suradnju.Stoga, kontrolirana igra već od rane mladosti može prevenirati pojavu različitih oblika poremećaja u ponašanju, slično onima kao što i Vi navodite.Kod Vašeg ljubimca moguće je da je riječ o jednom od oblika poremećaja u ponašanju - agresije, kao što je dominantno agresivno ponašanje. Ovaj oblik poremećaja u ponašanju rezultat je problema koji je već duže vrijeme prisutan. Naime, ljubimci u igri, koristeći silu, nerijetko procjenjuju gdje su granice do kuda mogu ići. Međutim, određeni dominantniji ljubimci u igri ne dozvoljavaju da "podčinjeni" psi nad njima dominiraju ili se konstantnim dominantnim ponašanjem nameću i u igri. Takvo ponašanje nerijetko rezultira sukobima ili naglim prekidima u igri.Moguće je da problem leži i u činjenici koju Vi i navodite. Naime, kako nas ljubimci doživljavaju kao vođe čopora, poprilično im imponira kada ih mi nosimo i podižemo. U određenim slučajevima, takvo naše ponašanje može im dati i lažnu sigurnost te dodatnu želju za dominantnim ponašanjem nasuprot drugih ljubimaca.U svakom slučaju, savjetujem Vam da krenete s ljubimcem na neki od tečajeva socijalizacije u škole za odgoj i edukaciju pasa. Naime, stručno osoblje u prije navedenim školama je u mogućnosti s velikom preciznošću utvrditi izvor problema te mu na najprikladniji način "doskočiti", odnosno, sanirati ga na najjednostavniji i najbrži način.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam kuju njemačkog boksera staru 2 godine koja se parila prvi put 09.02. Posle 20 dana počela je da izbacuje iz sebe nešto u obliku kišne gliste, kad se dohvati, sadržaj iscuri i ostane samo opna. Interesuje me da li je to pobačaj? DarkoO: Pobačaj je gubitak fetusa zbog resorpcije u ranom stadiju ili izbacivanje u kasnijem stadiju graviditeta. Plod i životinja može uginuti u svakom stadiju razvoja, počevši od oplodnje, kao zigota, embrio ili kasnije fetus. U početku graviditeta, u embrionalnom stadiju razvoja uginuća, plod se resorbira.Plodovi kuje su sa 21. danom dužine 1 cm, s 4 tjedna 4-4,5 cm, sa 6 tjedana 8 cm i, u srednje velikih pasmina, s 8 tjedana dosegnu 16 do 21 cm.Istiskivanje ploda iz maternice prije završenog roka graviditeta naziva se pobačaj.Direktni uzrok su prirođene abnormalnosti, infekcijske bolesti ili trauma, a indirektni infekciozna upala posteljice i abnormalni jajnici ili uvjeti u matenici.Zarazni uzroci najčešće su Brucella canis, pseći herpesvirus, toksoplazmoza, mikoplazmoza i ureaplazma, mješane bakterijske infekcije (E. Coli, Streptococci, Campylobacter i Salmonella) i mješane virusne infekcije (štenećak, parvoviroza).Uzroci u maternici mogu biti cistična hiperplazija endometrija i piometra (gnojna upala maternice), trauma (akutna ili kronična), neoplazija, embriotoksični lijekovi, kemoterapeutski agensi, kloramfenikol u ranoj gestaciji, estrogeni, visoke doze glukokortikoida, i prostaglandini.Hormonalni poremećaji mogu biti hipotireoidizam (poremećaj funkcije štitnjače) i hipoluteoidizam (poremetnje funkcije žutog tijela).Smrt fetusa može biti izazvana zbog letalnih kromosonalnih abnormalnosti i letalnih defekata organa.Rizični faktori su nasljedne sklonosti, starost ili izlaganje kuje naporu.Savjetujem Vam da se za točnu dijagnozu obratite Klinici za porodništvo Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zlatni retriver ima 11 g. i boluje od epilepsije koja se liječi (napadi 1-2 puta godišnje). Pije jako puno vode i dugo mokri. Nalaz krvi je uredan. Sad ima povišenu temperaturu, šmrca, kiše. Dobro jede. ŠimicaO: Pijenje više vode može ukazivati na šećernu bolest, bolesti jetre i bolesti bubrega. Mokrenje koje vremenski duže traje može ukazivati na prisutnost struvita u mokraći ili bakterijske infekcije donjih mokraćni puteva, koja uslijed otečenja sluznice suze sam promjer mokraćnog trakta i tako smanji protok mokraće pa je mlaz tanak.Pošto Vaš ljubimac pije puno vode, naravno, mora i više mokriti. Međutim, pojačano pijenje vode je jako važan simptom i ne smije se zanemariti pa je potrebno obratiti se što prije veterinaru.Normalna temperatura psa je 37.5-39.5 stupnjeva, povišena bi bila oko 40 stupnjeva, a visoka 41.Prehladu u pasa prate iscjedak iz očiju i nosa, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, gubitak glasa, kašalj i/ili kihanje. Kod pasa se mogu javiti infekcije gornjih dišnih puteva iz grupe rhinovirusa i sa sličnim simptomima. Infekcije druge etiologije, alergije te druga stanja mogu rezultirati sličnim simptomima.Potrebno je  napraviti kompletnu krvnu sliku i urinokulturu, kako bi se ustanovila moguća prisutnost bakterija u mokraći.Uzorak urina potrebno je  poslati na detaljnu analizu, uključujući i mikroskopsku pretragu, kako bi se ustanovila prisutnost kristala i odredila kiselosti mokraće.Pošto se radi o psu starije dobi i osjetljivog imunološkog sustava, potrebna je pravilna prehrana kvalitetnom hranom i primjerena za njegovu dob (npr. Hill's, Eukanuba, Royal Canin, Brit Care, Pro Plan) ili dodavanje vitaminsko-mineralnih dodataka.Svakako se obratite veterinaru na dijagnostičke pretrage, kako bi se ustanovio uzrok nastalog stanja i poduzela potrebna terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: U velikoj sam nedoumici, ne znam što da učinim. Da dam psa na dresuru ili da skupa krenemo u KOSSP na njihove tečajeve? Moj pas, koji inače nije niti najmanje agresivan, ne može odoljeti mačkama, kokošima, zečevima i patkama. U kući me sluša, kada mu bacim kost on ju donese, ali vani kad se nečega dočepa, čak i te iste svoje kosti počne juriti kao manijak. Na moje pozive ili zabrane ne reagira uopće i ne staje, dok u kući na "fuj" odmah ispuša iz usta. U šetnje odlazimo izvan sela, ali mi je jučer pobjegao u neko dvorište koje je bilo kilometar dalje, dozivala sam ga, krenula u suprotnom smjeru, ništa nije pomoglo. Kad sam stigla on je davio treću patku iz jata i zadavio bi ih tko  zna koliko još više da se nisu skrile: primi jednu, protrese i pusti; zatim drugu i tako redom. Ja pomoć trebam hitno jer se to nije prvi put dogodilo, u KOSSP-u će to potrajati i ne znam bave li se oni takvim specifičnostima, a ne bih svog psa ostavila nekome na dva tjedna, očajna sam. Molim Vas savjet!Hvala, IvanaO: Dresura, u smislu ciljane obuke pasa za vršenje određenih zadataka, vrlo je složen proces i za to je potrebna pomoć stručne osobe. Poseban je pristup psima različitih namjena. Tako postoje lovački psi, vodiči slijepih, čuvari, spasioci... Vrlo je važno što očekujete od Vašeg psa. Svaki bi kućni ljubimac trebao naučiti osnovna pravila prihvatljivog  ponašanja u ljudskom društvu. To znači: priučiti se na povodnik, ostajati sam po nekoliko sati, ne skakati i režati na posjetioce i sl. Jednostavnije rečeno, psi trebaju znati što je dopušteno, a što nije.Činjenica je kako većina pasa vole loviti. Neki love sve što se kreće, dok se drugi ograniče na samo jednu stvar koju svakodnevno moraju loviti, poput automobila ili mačaka. Iako to ponekad izgleda vrlo zabavno, lovljenje u pasa treba ograničiti samo na vrijeme kad je igra u koju su uključene lopte, bumeranzi i slični predmeti.S učenjem Vašeg ljubimca morati ćete započeti ispočetka. Učenje od jedne do dvije minute dovoljno je za početak, a idealno vrijeme je neposredno prije obroka. Posebnu pažnju posvetite prostoru, tako da Vašem psu ništa ne privlači pozornost. Za početak, Vi ćete se trebati nametnuti kao "vođa čopora".Najprije mora savladati naredbu "stani!" ili "pusti!" kako biste ga mogli zaustaviti u onim neprimjerenim situacijama, a učenje ćete trebati započeti učenjem na povodac, ukoliko već niste jer je to preduvjet da bude uvijek pod Vašom kontrolom.Učenje započinjete bacanjem loptice ili kosti ili kojeg drugog predmeta koji mu je naročito atraktivan ispred njega. Čim krene prema predmetu odrješito recite "stani!" i čvrsto potegnite uzicu. Kada stane, nagradite ga lijepom riječi ili omiljenom poslasticom. Ponavljajte nekoliko puta, izazivajući ga predmetom sve dok više neće samostalno trčati za njim, već će čekati Vašu dozvolu za to. Sljedeći je korak da malo otpustite pritisak uzice kako bi normalno hodao uz Vas. Ako krene prema predmetu, čvrsto uzicu potegnite natrag i recite "stani!". Za svako dobro ponašanje ga nagradite a ponavljajte vježbu sve dok je u potpunosti ne usvoji.Kada ovaj korak u potpunosti usvoji, predmet bi trebalo zamijeniti životinjom, bilo mačkom ili peradi i činiti iste vježbe dok ih ne usvoji. Ponekad je ovo potrebno činiti sa svakom životinjom koja mu zna okupiti pažnju, ali je postupak vrlo uspješan.Budite uporni i vježbajte svakodnevno. Ukoliko se njegovo ponašanje ne popravi kroz period od jednog do dva tjedna (pa i koji tjedan dulje, ovisno o njegovoj dobi i temperamentu), morat ćete dresuru ipak povjeriti stručnjacima Kluba za obuku.

Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas da mi odgovorite kako pomoći psu koji ima ponovni strah od uspinjanja uz stepenice, nakon što se jednom poskliznuo i ubrzo  tada svladao strah (uz pomoć metode ignoriranja i davanja nagrade i sl.), ali nakon mjesec dana opet se pojavio strah jer ga je vjerojatno  nešto podsjetilo. Da li mu taj strah može može ostati? Radi se o labradoru starom 10 mj. TamaraO: Mnogi štenci se boje stepenica dok ne svladaju hodanje po njima. Uputno bi bilo i napraviti pregled kod veterinara da isključite eventualnu povredu ili zdravstveno stanje koje mu ne dopušta penjanje po stepenicama.Važno je da se štene osjeti sigurnim. Započnite samim prilaskom stepenicama.Možete probati na sljedeći način, ali morate imati na umu da trebate biti strpljivi. Stavite prednje šape šteneta na prvu stepenicu i ostavite ga tako par sekundi. Zatim mu podignite stražnji dio isto na stepenicu. Neka tako bude na stepenici par sekundi. Zatim mu opet stavite prve šepe na sljedeću stepenicu i tako redom. Uglavnom će štene sa zadnje stepenice skočiti samo i svaki dan će ih proći sve više sam i polako se oslobađati straha.Možete ga i odnijeti na sredinu stepenica i pričati mu, dati mu poslasticu da shvati da to nje ništa strašno. Možete staviti i zdjelicu sa hranom ili omiljenu poslasticu na, na primjer, prvu stepenicu, pa na drugu i tako redom. Uvijek budite Vi ti koji će se prvi popeti na stepenicu.Možda će Vam trebati i dva do tri dana za jednu stepenicu.Kada savlada penjanje, najvjerojatnije će lakše ići i spuštanje niz stepenice.Nemojte zaboraviti da Vaše štene svaki dan uči nove stvari koje nikada prije nije radilo.