Odgovara:
Dragan Vešović, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Poštovani, znam da ste o ovoj temi dosta pisali, ali nisam nigdje pronašla podatke koliko je opasna sama operacija testisa koji su ostali u kanalićima. Naime, moj štenac ima pet mjeseci. Kad spava i kad se opusti mogu mu se napipati testisi iznad skortuma. Jedan je jako pomičan, drugi nešto manje, ali svejedno nisu tamo gdje im je mjesto. Doktor je preporučio operaciju iza prve godine. No, ne mogu naći podatke o samoj operaciji i komplikacijama i pretragama prije operacije. Da li treba obaviti ultrazvuk, rendgen ili nesto drugo?  Teoretski sve znamo o toj temi i o opasnostima ostanka testisa unutar trbušne šupljine, ali ništa o samoj operaciji i životinji nakon nje. Srdačan pozdrav, Meri

O: Kriptorhizam je pojava kada se jedan ili oba tesstisa ne spuste u skrotum, nego ostaju u abdomenu ili u području ingvinalnog kanala (abdominalni ili ingvinalni kriptorhizam). U pravilu testisi se kod pasa spuštaju između zadnjih nekoliko dana prije poroda i prvih nekoliko dana nakon rođenja.

Dijagnozu kriptorhizma je ponekad teško postaviti, osobito u već kastriranih životinja gdje su moguće i prijevarne radnje, u smislu reza na skrotumu bez vađenja zaostalog testisa. Kod pasa je kriptorhizam moguće utvrditi inspekcijom i palpacijom. Pri abdominalnom kriptorhizmu nalazimo rudimentarni procesus vaginalis. Osim gore navedenih metoda, položaj zaostalog testisa se može odrediti i drugim metodama, poput ultrazvuka. Testisi zaostali na svom putu atrofiraju te su skloni tumoroznom bujanju.

Liječenje: Aplikacija gonadotropnih hormona ili hCG-a kriptorhidnim životinjama prije ulaska u pubertet može ponekad prouzročiti spuštanje testisa u skrotum. Osim gore navedene metode, najčešće se koristi kastracija i, rijeđe, orhiopeksija.

Orhiopeksija je kirurška metoda spuštanja testisa, te njihovog fiksiranja u skrotumu. Ovaj zahvat se rijeđe provodi u pasa, obzirom da se često javljaju komplikacije i recidivi, a postoji i veća vjerojatnost da je zaostao testis atrofiran te da njegovo spuštanje neće imati nekog većeg značaja.

Kastracija psa se izvodi u općoj ili epiduralnoj anesteziji. Rez se obavlja nad skrotumom ili ingvinalnim kanalom (rez je postavljen ukoso u odnosu na linea alba). Kastriramo metodom sa zatvorenom tunikom vaginalis, a funikulus podvezujemo ligaturom, te škarama odvojimo testise. Kastracijsku ranu šivamo, a konce vadimo za 11 dana.

Kao postkastracijske komplikacije najčešće se spominju krvarenja, prolapsusi organa i infekcije.

Krvarenja nastaju najčešće kao posljedica pogreški pri postavljanju ligatura te se mogu uočiti i otkloniti za vrijeme i nakon samog operativna zahvata.

Prolapsusi organa mogu biti u vezi sa samim operativnim zahvatom ili postoperativno, kao posljedica nedovoljnog mirovanja, skakanja, padova i povećanog napora ljubimca u periodu oporavka.

Infekcije se mogu razviti kao posljedica nepoštivanja određenih postulata za vrijeme oparativna zahvata, ali i kao posljedica držanja ljubimca u neadekvatnim uvjetima, odnosno, lošom higijenom rane.

Potrebno bi bilo znati da svaki operativni zahvat, bez obzira na zdrastveno stanje životinje predstavlja određeni rizik.

O samom zahvatu i postoperativnim komplikacijama najbolje i najtočnije informacije možete dobiti od svog veterinara ili na Klinici za kirurgiju, ortopediju, oftalmologiju Veterinarskog fakulteta.

OZNAKE: