Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Iščitao sam postove slične tematike, ali ne znam kako dalje. Imam kanadsku vjevericu, mužjaka, koji ima gadnu manu mokrenja po bočnim stijenkama kaveza. Ima wc za hrčke, ali ga ne koristi često, kao ni kut sa piljevinom, gdje ponekad ode. Problem je u tome što mokraća ima intenzivni miris i ulazi u parket i zid. Molim savjet, pomoć. Hvala, MarinO: Iako su odrasle vjeverice individualci, za opstanak vrste, ali i svake jedinke, važno je da razviju vlastite sisteme komunikacije koji uključuju čula vida, njuha, sluha i dodira.U prirodi je jedan od značajnijih oblika komunikacija mirisom. Vjeverice obilježavaju grane ili kamenje na svom teritoriju mirisnim žlijezdama, vaginalnim sekretom (ženke u doba estrusa) i urinom. Potreban im je poprilično velik kavez, a isto tako vole boraviti i izvan kaveza. No, tek kada ste sigurni da se vjeverica navikla na Vaše prisustvo, možete pokušati s puštanjem iz kaveza, uz veliki oprez. Vjeverice su izuzetno brze i okretne (ponekad ih je moguće uhvatiti jedino mrežicom). Potrebno im je pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknuli na vlasnika.Ponudite Vašem ljubimcu više grana u kavezu za skakanje i grickanje, kako bi se smanjilo njegovo penjanje po rešetkama kaveza.Kolegica Tanja Krulc, dr.vet.med. pisala je detaljno o uređenju kaveza i smještaju za ove ljubimce pa Vam predlažem da pročitate njezine savjete ovdje, kako biste eventualne greške držanja mogli ispraviti.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nakon što sam se vratila s odmora, primjetila sam da mi je hrčak upola smršao. Nakon toga sam mu dala da jede, no primjetila sam da nema zube! Kako da ga hranim? Čime? I zašto su mu otpali zubi, je li bolestan? Hoće ponovo narasti? EminaO: Hrčci su glodavci i njihovi sjekutići rastu cijeli život. U prirodi se ove životinjice njima intenzivno služe, te ih troše i skraćuju ravnomjerno. Stoga bi hrčcima koji žive kao kućni ljubimci u nastambu trebalo postaviti mineralni kamen i grančice (najbolje jabuke ili lijeske). Na taj način se spriječava njihovo prerastanje, odnosno održava optimalna duljina zubi.Vrlo često se događaju lomovi predugih sjekutića. To može predstavljati problem pri uzimanju hrane, a neravni krajevi slomljenog zuba mogu uzrokovati lezije sluznice i mekih tkiva usne šupljine (obraza, desni, jezika ili nepca).Potrebno je hrčku davati mekanu hranu od voća i povrća, tvrdo kuhano jaje i svjaži sir. Također je potrebno dodavati vitaminsko mineralne dodatke za glodavce u vodu (možete ih nabaviti i u Pet centru).Vrlo je važno da hrčak uvijek ima dostupnog sijena, a ukoliko ne jede, možete mu napraviti čaj od sijena: šaku sijena staviti u 2 dl vode, pustiti da odstoji pola sata i tu tekućinu mu davati na špricu. Ova iscrpina ujedno nadoknađuje tekućinu. Poteban je pregled usne šupljine ljubimca kod veterinara, kako bi se ustanovile eventualne ozljede.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi opisati kineskog hrčka? Našla sam informaciju da kineski hrčci imaju crno-sivu prugu od nosa do repa. Moj ju ima, ali još uvijek mislim da je on sirijski. Molim brz odgovor i detaljan opis. Pozdrav od Alvina i njegove vlasnice!O: Sirijski (zlatni) hrčak (Mesocricetus auratus) podrijetlom je iz Sirije, ponekad se još naziva i "zlatni hrčak", što mu je zapravo originalna boja u prirodi. Sirijski hrčak ima vrlo male uši, za razliku od miša. Ima vrlo kratak rep koji se gotovo i ne vidi, što ga također odvaja od porodice miševa i štakora. Sirijski hrčak ima vrlo meku dlaku i jako gusto krzno. Mnogo je mutacija na njegovu originalnu prirodnu boju, koja je zlatna, a to su npr. bež, plava, boja cimeta, tamno zlatna, tamno siva, svijetlo siva, srebrena, boja meda, "lilac", "guinea gold", crna i žuta boja. Također, postoje mnoge vrste njihovog krzna, kao npr. kratkodlaki sirijski hrčak, dugodlaki sirijski hrčak, kraljevski sirijski hrčak (Rex), sirijski hrčak s ovratnikom ili pojasom, crno istočkani sirijski hrčak, smeđe-bijeli sirijski hrčak, sirijski hrčak neravne dlake i šareni sirijski hrčak. Sirijski hrčak na prednjim nogama ima 4, a na stražnjim nogama ima 5 prstiju. Najčešće se kod sirijskih hrčaka s donje strane javlja svijetlija dlaka. Naraste do otprilike 10 cm. Težina mladog hrčka je 3-5 grama, a odraslog hrčka 150-200 grama.   Kineski hrčci (Cricetulus griseus) porijeklom su iz sjeverne Kine i pustinjskih predjela Mongolije. Veličina odraslih jedinki je  8 - 10 cm, a težina  50 - 75 grama. Muški su primjerci veći od ženskih.  Životni vijek im je 2 do 3 godine.  Kineski hrčci se razlikuju od ostalih hrčaka po tome što imaju izdužen i tanak oblik tijela te nešto dulji rep, koji je duži od stražnje noge. Stoga su poznati i kao "mišoliki" hrčci. Boja krzna ovih hrčaka je sivkasto-smeđa, s uzdužnom tamnom pigmentacijom na leđima i bjelkastim trbuhom. Uz ovu prirodnu boju, postoji i bijelo-sivkasta varijacija s tamnom prugom na leđima. Kineski hrčci su aktivniji noću, vrlo su okretni i odlični su penjači.Inače, hrčci pripadaju u:Carstvo: AnimaliaKoljeno: KralježnjaciRazred: SisavciRed: GlodavciPodred: MyomorphaNatporodica: MuroideaPorodica: CricetidaePodporodica: Cricetinae, te u sljedeće rodove:Phodopus: Phodopus campbelli (Campbellov patuljasti hrčak)          Phodopus roborovskii (Hrčak Roborovski)          Phodopus sungorus (Bijeli ruski patuljasti hrčak)Mesocricetus:  Mesocricetus auratus (Sirijski ili zlatni hrčak)Cricetulus: Cricetulus griseus (Kineski hrčak).Rod Phodopus ubraja hrčke koje nazivamo i patuljasti hrčci zbog njihove veličine: Campbellov patuljasti hrčak i Bijeli ruski hrčak, koji žive između 1,5 i 2,5 godina te narastu oko 8-10 cm u dužinu, a teže do 50 grama. Nije rijedak slučaj da se ove dvije vrste hrčaka međusobno zamjenjuju jer obje imaju sivkasto krzno, trbuh bijele boje i leđa s tamnom prugom pa ih zajedničkim imenom nazivaju "ruski hrčci". Kod bijelog ruskog hrčka, razlika je u boji trbuha i leđa mnogo jasnija.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Uskoro ću postati vlasnica para zamorčića. Zanima me kakav bi kavez bio najpogodniji, tj. od kojeg materijala? U mogućnosti sam napraviti veliki drveni kavez, no je li drvo dobar materijal za kavez namijenjen zamorcima?Unaprijed hvala,SilvaO: Smještaj Vaših zamoraca može biti različit, što prije svega ovisi o Vama.Nekoliko je momenata o kojima treba voditi brigu.Kućica zamorčića treba biti prozračna, dovoljno prostrana i laka za čišćenje. Može biti od stakla, plastike ili drveta, ali je kavez od drveta teži za temeljito čišćenje i dezinfekciju. Najčešće se koriste plastični kavezi različitih izvedbi, tj. rešetke su metalne, a pod i strop plastični. Važno je da pod ne bude rešetkast, kako noge zamorčića ne bi upadale između žica, a ako i jeste rešetkast, treba postaviti karton koji će potpuno prekriti pod, pri čemu onda taj karton treba često mijenjati.Važno je, također, da zamorci imaju dovoljno prostora. Smatra se da je za dva zamorca potreban minimum prostora 120 x 60 cm, uz uvažavanje pravila "što više to bolje" jer je važno da se dosta kreću.Igračke kao takve im nisu posebno atraktivne, ali vole tunele i mjesta gdje se mogu skriti.Prostirka im mora uvijek biti suha.Voda mora uvijek biti svježa i dostupna.U hranidbi temelj predstavlja sijeno koje treba uvijek biti dostupno i što je moguće kvalitetnije, a druga po važnosti je peletirana hrana, koju ne treba ostavljati stalno u kavezu jer se zamorci lako udebljaju. Važno je da ih hranite peletama za zamorce, a ne za kuniće ili druge glodavce jer nemaju isti sastav.Sve potrebno za držanje zamoraca možete pronaći u trgovinama Pet centra, gdje možete dobiti i sve potrebne informacije vezano za njegu i držanje.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Što dati kuniću ako mu nedostaje vitamina i minerala?MarijaO: Pravilna prehrana je bitna za pravilan rast, razvoj i zdravlje organizma.Potrebne vitamine i minerale kunić može dobiti putem svježe hrane ili davanjem vitaminskih pripravaka.O pravilnoj prehrani kunića detaljnije sam pisala ovdje.Iz ponude Pet centra izdvajam "Opti-vit" multivitaminski preperat za glodavce, sastavljen od 14 vitamina i s L-karnitinom. Vitamini su važni za jačanje imunološkog sustava i sjajnu dlaku, L-karnitin potiče metabolizam masti i poboljšava jačanje srčanog mišića. Također, dostupan je i multivitaminski pripravak "Lebens vitamin", koji sadrži visok udio vitamina C. Oba preparata daju se u vodi, prema propisanim dozama za kuniće, a možete ih kupiti na blagajnama Pet centra. U Pet centru također možete nabaviti i mineralni kamen (s lucernom, s mrkvom i dr.) koji je bogat natrijem i fosforom, a ujedno je dobar i za trošenje zuba kod kunića.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koliko često da mijenjam piljevinu u kavezu,u pitanju su mongolski gerbili?O: Mongolski gerbil je životinja kojoj je prirodno stanište pustinja Gobi. Naseljeni su u stepama središnje Azije i Afrike. Žive u grupama u podzemnim tumelima, skrivajući se od grabežljivaca.Narastu u dužinu do 12 cm, a životni vijek je između 3-4 god.Zahvalni su kao kućni ljubimci, pošto nisu agresivni i rijetko grizu. Vrlo su znatiželjni, vole se igrati i može ih se pripitomiti.Prilikom lovljenja ne smiju se hvatati za rep, koji može lako otpasti.Nastamba za smještaj gerbila trebao bi biti plastični ili stakleni. Mimimalne dimenzije su 30x50x30 cm. Po mogućnosti, trebao bi biti  zatvoreni, kako životinja ne bi iskočila.Pošto im sjekutići rastu cijeli život, morate im omogućiti dovoljno materijala za glodanje (drvene kućice, gančice drveća, kartonske kutije, sijeno, role od papira, vitaminsko-mineralni kamen, tvrde loptice...).Dno kaveza možete pokriti piljevinom, pijeskom ili sušenom travom. S obzirom na to da gerbil pije malo vode, njihov urin gotovo da nema mirisa. Ovisno o veličini kaveza i broju životinja u skupini, piljevinu možete mijenjati jednom tjedno.Gerbile je dobro držati u paru jer su druželjubivi pa im, na taj način, neće biti dosadno.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam ženku patuljastog kunića, staru jednu i pol godinu. U zadnje vrijeme se ponaša jako živčano, grize kavez, s kandžama grebe po dnu... Neki dan počela je čak gristi drugog kunića, isto ženku. Kad joj stavljamo hranu u kavez, skače na nas. Zadnja dva dana cijelo vrijeme si puni usta sa sijenom i slaže gnijezdo. Molim za savjet.  Hvala, AndrejaO: Kuniće uglavnom doživljavamo kao plahe i umiljate ljubimce pa je nemalo iznenađenje kada počnu pokazivati znake agresivnosti. Razloga za takvo ponašanje može biti više.Općenito, kunići regiraju agresivno ako su u strahu. To može biti posljedica grubog postupka prema njima, naročito ako su se djeca igrala s njima i potezala ih na razne načine. Smatra se da i premali životni prostor, tj. kavez može pridonijeti razvoju agresivnosti.Dobro je da u kavezu bude igračaka jer, osim održavanja kondicije, kunićima treba i mentalni stimulans, koji ako izostane može dovesti do dosade i poremećaja u ponašanju. Potrebno je i svaki dan puštati ih van iz kaveza,bez bojazni da će se nešto desiti, na kraju će se sigurno vratiti u svoj kavez.Veoma često kunići pokazuju "teritorijalno" ponašanje pa kada se ljudska ruka pojavi u kavezu oni to doživljavaju kao prijetnju i ustvari se brane.Ako u kavezu imate dvije ženke, one bi trebale biti iz istog legla jer u suprotnom će doći do borbe radi dominacije. U periodu tjeranja dominantna ženka može čestim i intenzivnim skakanjem na drugu ženku dovesti do ozljeda.Nemojte ih nikad kažnjavati jer možete samo pogoršati njihovo ponašanje, oni nisu "zločesti" sami po sebi, već mijenjaju ponašanje ovisno o različitim promjenama u njihovom okolišu.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Usprkos što imam svoje tigrice, većinu vremena boravim sa dečkovim deguom. Lopovčina! Dobio ga je iz ZOO-a prije više od 6 mjeseci. Bila su dva, jedan je uginuo. Drugi svakim danom sve više napreduje i čak se odaziva na ime. Primjetila sam kako u zadnje vrijeme (oko mjesec dana) škljoca zubima. Zanima me zašto? Mogu jedino pretpostaviti da je znak agresije ili slično. I druga stvar, istovremeno, tj. u tom razdoblju je počeo ispuštati zvukove, kao kada spava, kao da plače. I zanima me zašto? Inače je zdrav, brz, ima lijepo krzno, dosta se u zadnje vrijeme linjao i ukrao nam je u svoj brlog papire, kataloge, vrećice i sve ostalo što se dalo odvući i to pred našim očima... Zahvaljujem unaprijed, NinaO: Degu je izrazito socijalna životinjica, koju se ne preporučuje držati u izolaciji. Ako provedu duže vremena sami, postaju agresivni i depresivni, kraće žive i generalno nemaju potrebnu kvalitetu života.Degui su poznati po sposobnosti vokalizacije. Specifičnim glasanjem izražavaju različita stanja. "Škljocanje" zubima koje spominjete izraz je agresije pa Vam preporučam da budete pažljivi s njim jer može vas ugristi. Ostali oblici vokalizacije "kao da plače", mogu predstavljati žal za izgubljenim društvom.Bilo bi dobro da mu pronađete drugog degua, ali uvođenje mora biti polagano i strpljivo jer starosjedilac neće po automatizmu prihvatiti novo društvo, naročito ako se radi o odraslim mužjacima. Uobičajeno je da se ponašaju zaštitnički, s obzirom na teritorij koji je njihov. Upoznavanje bi trebalo biti na neutralnom terenu koji nije obilježio ni jedan degu. Dobro je prije uvođenja novog degua stari kavez temeljito oprati i dezinficirati, kako bi se uklonili tragovi urina kojim se markira teritorij.U svakom slučaju, strpljenje će se isplatiti jer degui su izrazito zabavni i zahvalni ljubimci.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije oko 4 mjeseca kupio sam 2 zamorca.Ne znam kojeg su spola, ali sam u proteklih tjedan dana primjetio da se tuku. Možete li mi reći razlog i način na koji bi to mogao riješiti? Unaprijed hvala! DomagojO: Zamorci su društveni kućni ljubimci, koji više vole društvo nego samostalnost, za razliku od hrčaka.Njihovo ponašanje je znatno individualno uvjetovano, tako da postoje potpuno različiti primjeri vezano za njihovu socijalnost.Uobičajeno se smatra da će dva mužjaka razviti borbu radi dominacije i da ih se mora razdvojiti zbog prirode dominacije. Naime, za vijeme borbe znaju se grubo ujedati po leđima i prsima, a borba traje dok se jedan od njih ne podredi. U prirodi pobijeđeni zamorac mora napustiti grupu, a kako u kavezu to nije moguće, gubitnik lako može uginuti zbog iscrpljenosti i gladovanja.Ženke se također znaju tući, ali rezultat borbe za poraženu ženku nije napuštanje grupe, već jednostavno uvažavanje podređenog statusa.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo patuljastog kunića starog oko 2 godine. U zadnje vrijeme je počeo gristi rešetkice na gajbici premda smo mu kupili drvo za gristi. Primjetili smo da mu je puknuo gornji zub kod mesa, koji već duže vrijeme ne raste. Već je i prije ostajao bez zubeka pa smo upoznati s time da bi mu trebao rasti novi zub. Mislim da normalno jede. Što da radimo?KristinaO:  Kao što znate, kunićima zubi rastu kontinuirano i u normalnim okolnostima puknuti sjekutić će narasti. Za 6-8 tjedana to bi trebalo biti vidljivo.Ukoliko se pojavi oteknuće, slinjenje i slično, neophodno je da posjetite veterinara koji će izvršiti pregled.Međutim, važno je naglasiti nekoliko činjenica.Adekvatna prehrana presudna je u održavanju dentalne higijene. Kunići su pravi biljožderi, koji u prirodi jedu relativno velike količine vlaknaste hrane niske energetske vrijednosti. Grubo usitnjavanje takve hrane vrše upravo sjekutići, čime se njihova duljina održava na potrebnoj razini, tj. gornji i donji sjekutići bi se trebali nalaziti u istoj visini kada su usta zatvorena. Dakle, nije dovoljno da samo povremeno grickaju različite mineralne ili drvene dodatke.Nakon puknuća sjekutića na jednoj strani, pažnju treba usmjeriti na suprotnu stranu jer postoji mogućnost da tada sjekutići koji su "sami" prerastu. Kunić obično grize rešetke u kavezu kada mu je dosadno, odnosno kada želi izaći van, stoga bi bilo dobro da ga povremeno puštate u šetnju. Nakon određenog vremena, on će se već sam vratiti u svoj kavez.

Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kad sam uzela hrčka (prije 10 dana) rekli su mi da ima 2 mjeseca. A mislim da je već malo porastao jer je bio baš sitan. Zanima me kad on dostiže svoju punu veličinu i koja je to veličina? Radi se o sirijskom hrčku, a na netu sam pročitala više različitih podataka  (između 10 i 15 cm pa između 15 i 20 cm, čak na jednom mjestu je pisalo da može narasti i do 25 cm, što je malo previše). Interesuje me koja je to maksimalna veličina koju on može dostići i u kom periodu se to dešava, s obzirom da oni jako kratko žive. DaniO: Sirijski ili zlatni hrčak je najpopularnija vrsta koja se drži kao kućni ljubimac. Naraste do 15 cm, a odrasli teže do 150 grama. Maksimalnu veličinu dostignu s 3 mjeseca starosti. Nalazimo ga u različitim bojama, od crne, bijele, zlatne i dvobojne. Može biti dugodlaki i kratkodlaki. Zubi im neprestano rastu pa moraju imati igračke za glodanje, brusni kamen ili komadiće drveta kako bi trošili zube.   Životni vijek ovog hrčka je 2-3 godine, iako ima i primjeraka koji žive duže.   Sirijski hrčak spolnu zrelost dostiže sa 4 tjedna starosti, ali se ne preporuča da se pare u toj dobi jer im tijelo još uvijek nije dovoljno razvijeno. Graviditet traje 15-18 dana, ovisno o broju mladih koje ženka nosi, a može okotiti 4-14 mladunaca. Nakon okota ženki treba davati i svježu blitvu, zelenu salatu, radič, špinat, jabuku, a na raspolaganju uvijek treba imati sviježe vode. Mladunci postaju samostalni s 3 tjedna starosti te ih treba odvojiti od majke. Inače, sirijski hrčak nije druželjubiv i više voli biti sam.   Nastamba u kojoj je smješten hrčak ne bi smjela biti manja od 60x50x40 cm, a vrata bi trebala biti sa gornje strane. U kavez bi trebalo staviti WC s pijeskom za hrčke, pojilicu, posudu za hranu, kolut i tunele za igranje. Dno kaveza potrebno je pokriti piljevinom, a u jedan dio staviti malo sijena jer se oni vole zavlačiti i graditi gnijezdo. 

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Trebam pomoć. Imam hrčka, ime mu je Gricko. Prije nekoliko dana sam uočila crvenkastu fleku sličnu rani. Brinem se o njemu, ali ne baš 30 minuta. Je li to razlog? Da li da se obratim veterinaru? Kako će mu to proći?Unaprijed hvala, AntoniaO: Promjene na koži hrčka koje spominjete mogu nastati zbog različitih uzroka. Parazitarne invazije se smatraju najčešćim uzrokom kožnih promjena, a prije svega grinje iz roda Demodex. Demodex grinje su normalni stanovnici kože, a bolest nastaje kada je narušena opća otpornost hrčka zbog stresa, drugih bolesti, iscrpljenosti i slično, pri čemu se paraziti umnože toliko da izazovu bolest.Klinički, vide se područja bez dlake, javlja se češanje, perutanje i pucanje kože. Na ovakve promjene lako se vežu sekundarne bakterijske infekcije. Primarno liječenje uključuje Ivermektin, a ako postoji i bakterijska infekcija i antibiotik. Treba naglasiti da vrlo često, nakon početnog poboljšanja, dolazi do relapsa ako je hrčak i dalje u imunokompromitirajućem stanju. Probleme mogu izazvati i šugarci iz roda Notoedres, koji izazivaju promjene najviše oko ušiju, na njušci, oko genitalija i šapica. Pojava ovih šugaraca znak je loše higijene i za rješavanje problema, osim tretiranja bolesnog hrčka, mora se dezinficirati kavez.S obzirom na čestu agresiju od strane ženki, često dolazi i do ranjavanja drugih hrčaka u kavezu uslijed  borbe. Takve rane lako postaju inficirane pa ih je neophodno tretirati. Zatvoreni kavezi s lošom ventilacijom pogodni su za nastajanje gljivičnih infekcija, od kojih su značajne Trichophyton i Microsporum.Kod starijih hrčaka često dolazi do nespecifičnih dermatitisa koji nastaju zbog lošijeg općeg stanja. Hrana hrčaka ne smije sadržavati manje od 16% proteina jer, između ostalih problema, dolazi i do ispadanja dlake. Ispadanje dlake također može biti posljedica bubrežnih bolesti, kao i poremećenog rada štitnjače.Alergije su čest uzrok ispadanja dlake i češanja, pri čemu alergija može biti individualna, tj. pojedine životinje u istom kavezu mogu reagirati različito. Alergeni mogu biti najrazličitije stvari - od naših parfema, dima cigarete pa do različitih kemikalija koje koristimo u kućanstvu. Savjetujem Vam da ljubimca odnesete na pregled veterinaru, kako bi se utvrdila dijagnoza i odredila prikladna terapija za Vašeg ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije dva tjedna sam kupila dva mala degua, oba muška. Od početka je jedan bio življi i znatiželjniji, a drugi mirniji, ali sam mislila da je to stvar karaktera. Ovaj prvi je skakao, trčao se i igrao, a ovaj drugi je dva dana samo ležao. Bio se jednom rastegao i mislila sam da je umro, ali nakon nekog vremena se opet skupio. Danas je nažalost zaista uginuo. Drugi degi nije dao da ga izvadim, ali nakon nekog vremena sam uspjela. Sad mi ovaj degu stalno plače, zavukao se u rupicu, drhti i teško hoda... Čini se da će i on sad umrijeti od tuge. Postoji li način da mu pomognem?Sarah O: Čileanska vjeverica ili degu izgledom podsjeća na križanca između vjeverice i štakora.Ovaj ljubimac pripada dnevnim životinjama te je posebito aktivan ujutro i poslijepodne. Ženke su veće od mužjaka, repić im je dug i tanak, zubići vrlo oštri, boja krzna kreće se od svjetlo žute do narančaste. Vrlo je druželjubiv i voli komunicirati sa svojim vlasnikom posebnim zvukom. Kada ih želimo uzeti u ruku treba biti vrlo oprezan (ne potezati ga za repić) jer se mogu osjetiti ugroženim i ugristi. Vole se kupati u pijesku poput činčila. U prirodi žive oko 15 godina, dok u zatočeništvu žive 6-7 godina. Vrlo su aktivni i inteligentni.   Naime, kako ova skupina životinja u prirodi živi u skupinama potrebno bi mu bilo osigurati društvo. Nerijetko, može doći i do pojave agresije i depresije, ako im se ne osigura društvo.   Stoga, vjerujem da je ponašanje Vašeg ljubimca i posljedica žaljenja i gubitka.   Mnogi uzgajivači, u ovakvim situacijama, savjetuju nabavljanje novog ljubimca. Naravno, to sa sobom nosi i određene potencijalne probleme, kao što su agresija i teritorijalnost jednog ljubimca prema drugom, odnosno razmnožavanje ako nabavite jedinku drugog spola.    Ako se odlučite na kupovinu drugog ljubimca, ljubimca koji će praviti društvo postojećem, pripremite se za određeni period privikavanja. U tim slučajevima, savjetuje se postepeno upoznavanje i to na takav način da pregradite kavez ili stavite kavez do kaveza kako bi se ljubimci upoznali i prije nego počnu živjeti zajedno. Također, pazite da ne zanemarujete prvog degua jer će postati ljubomoran na pridošlicu.   Najbolje je imati dva degua istog spola, a najbolje se slažu dvije ženke, odnosno degui iz istog legla (braća i sestre).   Također, savjetuje se i da odvedete svog ljubimca kod veterinara kako bi isti odredio njegov zdravstveni status te otklonio mogućnost bolesti.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Ja imam 3 životinje (2 degua i 1 hrčka). Da li se oni mogu zaraziti od čovjeka? Ja ću mozda dobiti još 1 hrčka i pitam se kako će se onda moja 2 hrčka slagati?Unaprijed hvala,LukaO: Kolegica Tanja Krulc, dr.vet. med. opširno je opisala bolesti koje su zajedničke ljudima i glodavcima ovdje.Preventiva svakog oboljenja je održavanje higijene i imunološkog sustava.Stoga je najbolje što možete učiniti za Vaše male glodavce to da ih hranite što kvalitetnije za vrstu, povremeno u hranu ili vodu dodajete vitaminsko-mineralne dodatke (svaka dva do tri mjeseca po 10-14 dana ili kontinuirano jednom tjedno), da održavate zoohigijenske uvjete na najvišoj razini, te pratite njihov životni ritam (hrčci su noćne a degui dnevne životinje).Što se tiče nabavke još jednog hrčka, ne bih Vam to preporučila ako imate sirijskog hrčka jer im je u prirodi da više vole biti sami pa dovođenje još jedne životinjice može biti popraćeno agresivnostima i borbama za teritorij. Povrede koje hrčci nanose jedan drugom u borbi za teritorij mogu biti vrlo ozbiljne i opasne. Razlog tome su relativno veliki prednji zubi kojima se životinje često grizu u predjelu glave. No, ako imate kineskog ili roborovski hrčka, možete nabaviti još jednu životinjicu, ali svakako provesti određene mjere opreza: prvo je potrebno upoznati kako Vaš hrčak reagira na pridošlice. Bitno je da je društven, da nije izraženo teritorijalan, da trenutno nije u ciklusu intezivnog tjeranja, da prihvaća prisutstvo svoje vrste i jedna od najvažnijih stvari "- da je zdrav. Pravilo upoznavanja hrčaka je postepeno upoznavanje. Često se dogodi da se hrčci upoznaju mirnim putem te da "domaćin" odmah prihvati pridošlicu, ali isto tako nerijetko se dogodi i da dođe do tučnjave, dokazivanja hijerarhije te borbe za teritorij. Bilo kakvo upoznavanje se radi strogo pod Vašom kontrolom, gdje ćete uvijek moći intervenirati u slučaju da njihov međusobni odnos krene u krivom smjeru.  A, također, novonabavljenog hrčka možete smjestiti u zasebi kavez ili razdijeliti postojeći kavez ukoliko je dovoljno velik te im dati vremena za upoznavanje a da se fizički ne mogu ozlijediti. Tek nakon perioda od nekoliko dana možete ponovno pokušati sa upoznavanjem no opet uz Vaš nadzor. No, isto tako, treba znati da hrčci loše reagiraju na forsiranje te da, ako nikako ne prihvaćaju društvo, onda ih je najbolje na to ne siliti.Ukoliko se u konačnici odlučite za nabavku novog hrčka, najprije provjerite spol Vašeg hrčka kako biste izabrali životinjicu istog spola. Naime, hrčci su vrlo plodne životinje pa treba voditi računa o udomljavanju njihova potomstva. Hrčci postaju spolno zreli sa 6 tjedana starosti, graviditet traje oko 16 dana i nakon toga imate od 2-15 beba hrčaka koje opet postaju spolno zrele u dobi od 6 tjedana. Oni se opet međusobno se pare i možete si zamisliti koliko hrčaka imate nakon toga.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo ovnolikog kunića starog 5 i pol mjeseci i jučer smo ga kastrirali. Kunić normalno jede, no nije baš druželjubiv kao prije. Problem je u tome što cijeli dan, osim rano ujutro, nije obavio veliku nuždu i samo se dva puta popiškio. Prvi put je to bila stvarno velika količina mokraće, dok je drugi put bila nešto manja. I mokraća mu je tamnije boje (nije postojala mogućnost da oksidira jer smo ga vidjeli dok piški). Tu i tamo malo škrguće zubima, ali većinu vremena spava. U veterinarskoj ambulanti su nam rekli da je normalno što nije druželjubiv jer ga vjerojatno još boli. Danas je dobio i antibiotik, a još će jedan dobiti sutra. Postoji li razlog za zabrinutost? Ili je to normalno, kako su nam rekli u ambulanti? Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru. Pozdrav od Karla, Tee i ovnolikog kunića Winstona O: Kod malih sisavaca vrlo je teško determinirati bol. U kunića su znakovi koji nas upućuju na moguću bol sljedeći: kunić vrlo mirno sjedi, ne reagira na podražaje, škrguće zubima, gubi apetit, pogrbljeno i šćućureno se drži. Kod kunića je analgeziju (sredstva protiv bolova) najbolje primjeniti preoperativno (prije samog zahvata). Na taj način smanjujemo i potrebnu dozu anestetika. Postoperativna bol može uzrokovati ozbiljne komplikacije, kao što su povećan metabolizam, katabolizam tkiva (razgradnja), povećanje opasnost od sepse, usporava cijeljenje rana, uzrokuje gubitak apetita, produžuje oporavak i izaziva kardiovaskularni stres. To se sve događa kod kunića i glodavaca i iz razloga što su oni lovine predatora. Postoperativna analgezija trebala bi se nastaviti barem 3 dana, a po potrebi i dulje. Antibiotici se također koriste jer većina kuniće boluje od subkliničke upale pluća, koja se može razviti zbog stresa izazvanog operacijom. Također preveniraju disbiozu crijeva. Aplicira se antibiotik širokog spektra u trajanju 3 do 7 dana. Analgetici koji se koriste kod kunića su karprofen, ketoprofen i meloksikam. Vrlo je važno da pacijent sat vremena nakon operacije počne jesti. Kuglice izmeta su dobar pokazatelj da je gastrointestinalni sustav počeo raditi nakon operacije. Zastoj rada crijeva i prolaza sadržaja kroz njih (ileus) rješavamo hranjenjem na špricu i aplikacijom prokinetika kao što je npr. metoclopramid i ranitidin (sredstva koja potiču motilitet želuca). U životinja sa visokim rizikom od pojave ileusa (kunić, zamorčić i činčila) prokinetici se također mogu aplicirati preoperativno. Asistirano hranjenje na špricu provodi se kašicama za bebe od povrća, ali treba paziti da su od organski uzgojenog povrća i bez dodataka mlijeka.Ako kunić ne pije, potrebno mu je nadoknaditi tekućinu infuzijom ili na špricu. Možete u 1 decilitar vode staviti šaku sijena i nakon pola sata iscrpinu ponuditi kuniću u pojilici ili na špricu.Ukoliko kunić ne počne normalno jesti i obavljati nuždu ponovo posjetite veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imala sam za ljubimca sibirsku vjevericu, ali je nažalost uginuo i sada bi htjela nabaviti novu. Problem nastaje u tome što nisam sigurna da li kupiti opet sibirsku ili kanadsku. Ima li razlike u pripitomljavanju, tj. kakva je kanadska što se tiče pripitomljavanja i odnosa s ljudima? Moja sibirska vjeverica, koliko god sam se trudila, nikad je nisam mogla skroz pripitomiti, a kažu da je to kod sibirskih jako izraženo pa vas molim da mi kažete ima li tu kakve razlike između sibirskih i kanadskih te isto tako u koje doba ih je najbolje za kupiti, tj. kada ih ima uopće za kupiti, naravno mlade? Unaprijed zahvalna,KristinaKanadska vjeverica potječe iz travnatih prerija SAD-a, Azije i Kanade i do danas je opisano više od jedanaest podvrsta. U prirodi žive u podzemnim rovovima blizu stijena, srušenih debala i ograda, a sve kako bi se u prirodi zaštitile od svojih predatora (lisica, sova, zmija, lasica, kojota,...).Ovoj vrsti je potrebno pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknuli na vlasnika i okolinu. Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu koja je uzgojena u zatočeništvu. Potreban im je veliki kavez te osigurati dovoljno vremena, na dnevnoj osnovi, za boravak izvan kaveza.Sibirska vjeverica je šumska životinja koja prvenstveno živi na zemlji, odnosno, svoja skloništa radi u deblima na zemlji. U Sjevernoj Aziji mogu se naći u šumama bogatim arišom, a u Europi na području borovih šuma. Ove životinje postižu dužinu tijela 12-17 cm. Kao i druge vjeverice, karakterizira ih krzno svjetlijih boja, tamne linije i velike obrazne vrećice. Uši su malene i lagano na vrhu zaobljene. Krzno na leđima je smeđe-sivo do bež, ovisno o podrijetlu životinje. Po leđima se protežu četiri svjetlije i pet tamnijih longitudinalnih pruga te obojen rep (svjetlo smeđe boje s tamnijim linijama na obije strane).I jedna i druga vrsta vjeverica su slične po pitanju pripitomljavanja i odnosa s ljudima. Naime, potrebno im je posvetiti dosta vremena, strpljenja i puno pažnje. Naravno, ponekad ni prije navedeno neće biti dovoljno jer su vjeverice po prirodi poprilično teritorijalne. Također, postoje i razlike između spolova. Iako su ženke uglavnom dominantnije od mužjaka i znaju biti agresivne (naročito u periodu estrusa), nije isključeno da i mužjak pokuša iskazati svoju dominaciju, naročito ako se drže u istom kavezu. Ponekad, pogotovo pred zimu, vjeverice se počinju ponašati poprilično zaštitnički prema svojim zalihama hrane.Problemi u ponašanju mogu biti izazvani i stresom različite etiologije. Tako, smetaju ih premali kavezi, agresivno ponašanje dominantne jedinke u kavezu, prisutnost drugih ljubimaca, izloženost televiziji, transport, nedostatak raznolikih aktivnosti,...Neke vjeverice vole društvo, a neke u određeno doba godine počnu izbjegavati društvo (tjeranje) i to Vam poručuju na način da Vas grizu. Vjeverice su jako znatiželjna bića, pa na neki način "grickanje" Vaše ruke može predstavljati znak istraživanja. Najčešće su takve radnje instinktivne, a mogu biti i jedna od refleksnih reakcija. Svaki Vaš pokret može iznenaditi Vašu vjevericu i predstavljati neku vrstu stresa, pa ista grize vlasnika da bi se stresa oslobodila. I naravno, pripitomljavanje i odnos prema ljudima i unutar pojedine vrste može varirati i između svake pojedine jedinke.Više informacija o kanadskim vjevericama, njihovom razmnožavanju i vremenu kada ih je poželjno uzimati možete saznati u odgovoru kolegice Ivane Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje.

 Odgovara: Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ja sam kupila dva gerbila u Pet centru i vidjela sam u ponudi povodnik za glodavce pa me zanima da li je potrebno kupiti povodnik i da li gerbili smiju van na zrak? Unaprijed hvala,LiliO: Za ovako malene i temperamentne glodavce ipak ne bih preporučila šetnju s povodnikom. Ukoliko se mali kućni ljubimci iznose na otvoreno, trebali bi biti u nastambi iz koje neće moći pobjeći, a treba uzeti u obzir da će svakako vrlo brzo privući pažnju ptica, mačaka ili pasa. Nagle promjene temperature i okoliša nepovoljno utječu na zdravlje životinjca, a očekivani stres još je jedan od rizičnih čimbenika.Stoga preporučam da životinjice u proljeće, za toplih dana u nastambi iznesete na balkon ili terasu, ali uvijek uz povećan oprez. Direktna izloženost sunčevom svjetlu iznimno je opasna kao i izlaganje propuhu, vlazi ili čak povećanoj količini buke.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me na kojoj temperaturi treba biti zamorac kad je ljeti i zima. Više me zanima za zimu, u mojoj sobi je temperatura ispod dopuštene, a moj zami mi stoji u sobi... Još me zanima kakvi su to kreveti za zamorce? Ja imam wc za njega, ali nemam krevet. Isto tako me zanima ono drvo za grickati. Da li se može staviti obično drvo ili mora biti kupljeno? Hvala unaprijed, PetraO: Zamorci mogu podnijeti različite temperature i temperaturne oscilacije. Međutim, uzgajivači uvijek savjetuju da im se temperatura u kojoj se drže kreće unutar određenih granica, kao što je 12-20 stupnjeva C. Temperature više od 27stupnjeva mogu dovesti do pojave različitih zdravstvenih poremećaja, kao što je srčani udar (pogotovo kod gravidnih jedinki te pretilih ljubimaca). Niže temperature od predviđenih mogu dovesti do pothlađivanja, prehlade te različitih drugih zdravstvenih poremećaja.Iz svega gore navedenog, zbog velikih temperaturnih razlika koje se pojavljuju na našim područjima tijekom godine, poželjno bi bilo osigurati optimalnu temperaturu koja se kreće unutar optimalnih temperaturnih granica prikladnih i za nas. Na takav način moguće je prevenirati eventualne zdravstvene poremećaje te njihovu kvalitetu života održati unutar granica optimuma.Za grickanje, u gajbicu ljubimcu možete ponuditi neke od grančica koje se mogu pronaći u dvorištu, a potječu s drveća koje nije tretirano kemijskim sredstvima, pesticidima, bojama,... Tako možete koristiti grane jabuke. Izbjegavaju se grane trešnje, breskve, marelice, šljive,... Također, uzgajivači ne savjetuju korištenje i grana koje potječu od bora ili cedra.Također, možete koristiti i mekane drvene blokove namijenjene za zamorce ili igračke namijenjene grickanju i žvakanju.Korisne informacije o držanju zamoraca možete pronaći u našoj informativnoj web rubrici Moj ljubimac/ Male životinje.