Pitajte veterinara

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas sam izvadio svog zamorčića iz kućice i počeo ga maziti. Dok sam ga mazio malo se počeo treskati i ja nisam znao što radi. Proizvodio je zvuk zadovoljstva (usporedio sam s zvukovima zamoraca koji se mogu pronaći na internetu) i sada ne znam da li je uživao ili ne?  Molim vas, pomozite. Ivan O: Zamorčići različitim zvukovima izražavaju različite emocije međusobno, ali i nama ljudima. Poznato je oko sedam različitih zvukova koje zamorčići ispuštaju. Poneki zvukovi imaju i više značenja, ali se značenje takvih zvukova, može raspoznati prema kretnjama tijela. Najčešće što ćemo čuti je takozvano "skvičanje". Ovim zvukom zamorčić najčešće od vlasnika traži hranu. Može ga proizvesti i kad prođemo pored kaveza, ili čuje šuškanje vrećice ili otvaranje hladnjaka, što će sigurno povezati sa zvukovima koje čuje dok otvarate vrećicu sa hranom ili hladnjak da bi mu dali povrće i sl.Zamorci proizvode i zvuk sličan predenju kod mačke, ali je puno bučniji. Najčešće ovakav zvuk ispuštaju mužjaci prilikom udvaranja ženki. Ženke ispuštaju ovakav zvuk u vrijeme tjeranja. Ovaj zvuk popraćen je i vibracijama. Prilikom maženja, kada se osjećaju ugodno, ispuštaju sličan zvuk prethodnome, koji također zvuči kao da zamorčić prede. Vjerojatno je i Vaš zamorčić ispuštao ovakav zvuk dok ste ga mazili, što je sigurno rezultat ugode. Ponekad ovakav zvuk može biti vrlo kratak, nakon čega se zamorčići "ukipe", što je posljedica straha. Najčešće ćemo ovo primjetiti nakon što netko pokuca na vrata ili zazvoni telefon ili čuju neki drugi nepoznati zvuk.Oštar zvuk poput pištanja ili vriska nam govori da zamorčić trpi nekakvu bol ili se nečega jako boji. Ponekad na ovaj način upozoravaju drugog zamorčića u koliko je drugi agresivan ili na ovaj način majka doziva mladunce.Zvuk poput mrmljanja rezultat je ugode, kada se nalaze izvan kaveza, trčkarajući po stanu ili kada su jako sretni.Ako se zamorčić odmara, pa ga uznemiravamo ili ga uznemirava drugi zamorčić, ispuštati će zvuk poput plača, kojim nam govori da se na nešto žali i da mu nešto ne odgovara.Zvuk poput cvrkutanja ili škrgutanja zubi, najčešće ćemo čuti kada se sukobljavaju zamorčići međusobno , odnosno kada se "bore" za mijesto u hijerahiji. Ovo se događa i kada se dva zamorčića susretnu prvi puta.Izuzetan zvuk koji ćemo čuti je zvuk poput cvrkuta ptica, koji predstavlja kod zamorčića jednu vrstu pjesme.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam lavljoglavog kunića (ženku i mužjaka) pa me zanima kako prepoznati skotnost i u tom slučaju eventualne posjete veterinaru, što i kako napraviti da skotnost bude pod nekim nadzorom, koliko traje porod i kakav je postupak kada se kunići okote. Hvala na odgovoru, Nataša O: Spolna zrelost kod kunića nastupa rano, obično s 3 - 6 mjeseci, što ovisi o pasmini te uvjetima držanja. Ženka domaćeg kunića spremna je za parenje u svako godišnje doba ako su uvjeti prehrane i držanja povoljni. Samo po velikoj vrućini ili niskim temperaturama miruje spolna aktivnost, odnosno smanjena je sposobnost oplodnje. Ako se pristupa parenju kunića, nije na odmet provjeriti njihovo zdravstveno stanje općim pregledom.Spolni ciklus ženki kunića protječe u nekoliko faza i ciklički se ponavlja. Niti u jednoj od faza životinja ne krvari. Ovulaciju kod ženki kunića izaziva akt parenja. Za oko 10 sati poslije parenja, pod utjecajem endokrinih hormona, folikuli brzo pucaju. Ako se ženka ne pari, folikuli propadaju jedan za drugim u ciklusu od oko 18 dana (5 - 39), a novi sazrijevaju. Spremnost za parenje je osobito velika za 1-2 dana kada folikuli dozriju. To vrijeme odgovara "gonjenju" - estrusu. Ženka tada postaje nemirna, slabije jede i često čupka krzno nastojeći pripremiti gnijezdo. Kod ženki u estrusu javljaju se promjene na vanjskom dijelu spolovila koje je povećano i plavo-crvene boje. Estrus traje 3 - 5 dana. U to vrijeme ženka dozvoljava parenje.Ženka kunića prolazi kroz izvjesne promjene tijekom skotnosti - gradi gnijezdo od stelje i sijena (oko tjedan dana prije očekivanog okota), čupka dlake s trbuščića i brade, ali i promjenjivog je raspoloženja. Također, ovakve promjene se događaju ako ženka ima lažnu trudnoću.Jedan od načina određivanja skotnosti u ženke kunića je palpacijom donjeg dijela trbuha, najranije između 10-tog do 14-tog dana nakon parenja. Nježnim dodirom palcem i kažiprstom se osjete male okrugle tvorbe poput kuglica. No, ako ih ne osjetite, ne znači da nije skotna jer je ovo dosta delikatan zahvat. Ako znate datum kada je bilo parenje, označite 31 dan od toga dana. Ovo bi trebao biti dan okota Vaše ženke kunića. Kod ženki kunića bređost traje 28 - 32 dana (najčešće 30 dana), a okote 5 - 12 mladunaca. Tijekom skotnosti ženki nije potrebno mijenjati prehranu, a svakako ne uvoditi nove namirnice ili povećavati dnevnu količinu. Okot se može dogoditi u bilo koje doba dana, no najčešće je u noćnim satima (zadržali su prirodan instinkt skrivanja pred predatorima). Okot obično traje desetak minuta, nakon čega ženka pokrije mlade s dlakama i napušta gnijezdo. Mladi se rađaju bez dlake i zatvorenih očiju i zato ih treba zaštititi da ne budu uočljivi. Majka doji mlade obično jednom do dva puta dnevno i to najčešće noću. Njezino mlijeko dovoljno je hranjivo da zadovolji potrebe mladih kroz 24 sata pa i više. Okrugli trbuščić mladunaca dobar je pokazatelj da su nahranjeni i siti.Prvo leglo uvijek je posebno zahtjevno za majke i treba im osigurati sigurnost i potpuni mir.Nepoželjno je dodirivati mladunce niti ih premještati. Ženke kunića koje imaju mladunce ne ponašaju se kao npr. mačke ili kuje. One nisu stalno s njima, a doje ih samo dva puta dnevno. To je normalno i prirodno, jer u divljini majka hranu traži podalje od svog potomstva, kako bi ih zaštitila od grabežljivaca. U slučaju da se vlasniku čini kako majka "ignorira" leglo, treba pažljivo pogledati mladunce prije eventualne intervencije. Ako su oni zaokruženih trbuščića, topli, tamnoružičaste kože i ako mirno spavaju u gnijezdu, znači da ih majka doji. Ako su naborani, hladni, modri i kreću se po gnijezdu tražeći majku trebate intervenirati. Prije uzimanja mladunaca ruke treba temeljito oprati. Osušene ruke protrljajte sijenom. Gnijezdo bi trebalo biti u dovoljno prostranom kavezu sa sijenom, a mladunci pokriveni majčinom dlakom. Majku umirite i pogladite tako da se osjeća sigurnom. Kad se umiri, treba je okrenuti na leđa i postaviti mladunce na sise. Ako je majka bolesna, ne hrani ih ili je agresivna prema mladuncima treba ih hraniti na drugi način. Želim naglasiti da je vrlo teško odhraniti takve mladunce, jer je kolostrum (mlijeko majke u prva 24 h) bogat imunoglobulinima važnim za obranu od mikroorganizama. Prehrana mlijekom za mačke djelomično je rješenje, ali svakako sastavom i probavljivošću nije mjerljivo s majčinim. Hranjenje predugačkim dudama s većim otvorima može biti uzrok aspiracije sadržaja u pluća. Preživljavanje ovakvih situacija je rijetko. Mnoga novorođenčad sisavaca ne može urinirati ili defecirati bez pomoći. Njihove majke ih ližu (trbuščiće i anogenitalnu regiju) i tako stimuliraju da se urogenitalni trakt isprazni. Bez obzira na izvor, mladunci se hrane isključivo mlijekom do dobi od 16-18 dana.Nadam se da će Vam ove upute barem malo pomoći a za sva dodatna pitanja slobodno se obratite veterinarima u našim Pet centrima.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jučer je uginuo kunić kojeg sam imala samo par dana. Zvali smo veterinara jer je ujutro imao meku stolicu. Kasnije je uginuo, a veterinar kaže da je to zato što je pojeo piljevinu, pa sam se zamislila. Prije smo imali sličnog kunića kojemu je ta piljevina odgovarala, ali on je uginuo od starosti prije nekoliko godina. Ta piljevina, koju smo dali onomu koji je uginuo jučer, je bila stara tih nekoliko godina. Je li moguće da se otrovao piljevinom?? Anja O: Postoje određene bolesti kod kojih su moguća nagla uginuća, a uglavnom su potencirane stresom. Budući ste naveli da je kunić bio kod Vas svega nekoliko dana, pretpostavljam da su upravo transport i promjena okoline potencirali nastanak bolesti, a zatim i uginuće. Točan uzrok uginuća kod Vašeg kunića mogao bi se odrediti isključivo na temelju patoanatomskog nalaza (tj. izvršene obdukcije), a prema potrebi i patohistološkog nalaza.Naravno, postoji mogućnost da je kunić stvarno pojeo nešto piljevine, no ona je po sastavu celuloza i kao takva ne bi smjela predstavljati potencijalni zdravstveni problem.Kako ste spomenuli da se radi o piljevini staroj nekoliko godina, moguće je da se tijekom vremena upljesnivila. U tom slučaju, budući plijesni stvaraju jake toksine, moguće je da je došlo do intoksikacije koja je izazvala i uginuće životinje.Vrste plijesni koje se mogu naći u hrani za kuniće: - Aspergillus (žuta do žuto-zelena plijesan) - nalazi se u žitaricama, soji i kikirikiju. Ova plijesan stvara kancerogene toksine, koji izazivaju krvarenje u probavnom traktu i bubrezima; proljev; oštećenje pluća, jetre i bubrega - Rhizoctonia (smeđa do crna plijesan) - nalazi se uglavnom u djetelini. Njeni toksini izazivaju nadam i proljev. - Claviceps (smeđa do crna plijesan) - najčešće se nalazi u travama, pšenici, raži i ječmu. Toksini uzrokuju tremor i konvulzije (grčeve).- Penicillium (zelena do zeleno plava plijesan) - nalazi se u žitaricama i sitnom zrnju. Njeni toksini dovode do oštećenja bubrega, gubitka na težini, poremećaja ishrane, hemoragije u plućima i moždanom tkivu. - Fusarium (bijela do ružičasto bijela plijesan) - nalazi se u sijenu, krmnom bilju, soji i žitaricama. Toksini ove plijesni dovode do inapetence, akutnog gastrointestinalnog oboljenja, slabljenja imuniteta, mršavljenje, krvarenja u debelom crijevu, šoka, a na kraju dolazi do nekroze u probavnom sustavu, a zatim i uginuća. Neki od navedenih toksina izazivaju akutno trovanje, praćeno probavnim poremećajem i dermatitisom, ali većina ih je kancerogena. Mikotoksini obično djeluju inaparentno, pa vrlo lako mogu proći neprimjećeni. Do momenta kada se uoče klinički simptomi trovanja, već se pojave značajna i uglavnom nepovratna oštećenja. Spremanje i vakumiranje vlažnog sijena, čuvanje ili produžen prijevoz povećavaju šansu za razvoj plijesni. Prljava oprema za košnju, za pakiranje, peletiranje i čuvanje mogu doprinijeti kontaminaciji mikotoksinima.Među najčešćim simtomima trovanja plijesnima javljaju se:1. Gastrointestinalni problemi - usporenje peristaltike crijeva, otežano pražnjenje crijeva, kolike, krvarenje u debelom crijevu, šok, jaki nadam, zatvor, odbijanje hrane, gubitak težine, povećana žeđ, enteritis, nekroza gastrointestinalnog trakta 2. Oštećenje bubrega (nefrotoksičnost) 3. Oštećenje jetre (lipidoza jetre, degenerativne promjene i distrofija) 4. Živčani simptomi (trzanje, grčenje, paraliza, inkoordinacija, depresija) 5. Slabljenje imunološkog sustava (povećana osjetljivost na višestruke bakterijske i virusne infekcije) 6. Oštećenje koštane srži 7. Smanjena sposobnost koagulacije krvi; hematokrit i broj bijelih krvnih zrnaca su sniženi

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim vas za savjet, naš veterinar nas uvjerava da nam više ne može pomoći. Ženka hrčka, stara godinu i deset mjeseci, počela je krvariti prije tjedan dana. Primila je petodnevnu dozu antibiotik, iako je loše izgledala, kao da je na kraju snaga, jedva je hodala, dezorijentirano i padala je s nogu. Odbijala je hranu i jako se tresla, čak i u snu. No nismo posustajali. Nudili smo joj hranu koju smo sami smiksli (jabuke, kruške, brokulu i kaul) i davali joj to direktno u usta. Počela je jesti i živnula je. Kupili smo i vitamine koje smo ukapali u vodu i činilo se da se oporavila. Sama jede i hoda normalno i više se ne trese, no danas smo primjetili ponovo krvarenje u mokraći i to obilnije. Što da radimo? Hvala unaprijed, IvaO: Hematurija je pojam koji označava prisutnost krvi u mokraći. Makrohematurija je prisutnost krvi u mokraći koje je vidljivo golim okom, dok je mikrohematurija (eritrociturija) prisutnost eritrocita u mokraći i to nije moguće vidjeti golim okom. Krvarenje u urinu može biti porijeklom iz spolnog organa ili mokraćnog otvora životinje, te najčešće ukazuje na bolesti mokraćnog sustava ili reproduktivnog sustava. Bolesti donjeg dijela mokraćnog sustava mogu biti: upala mjehura, upala uretre, mokraćni kamenci, strana tijela i drugo. Krv u mokraći može biti i kao posljedica bubrežnih bolesti. To mogu biti bolesti glomerula (mikroskopski segmenti bubrega u kojima se filtrira krv), kao što je slučaj kod akutnog, perzistentnog ili kroničnog glomerulonefritisa, fokalnog glomerulonefritisa i ostalih bolesti koji napadaju strukturu i integritet glomerula. Krvarenja iz bubrega ne moraju biti glomerularnog porijekla. To je npr. slučaj kod policisticne bolesti bubrega, kamenaca, pijelonefritisa, TBC bubrega, traume, karcinoma bubrega itd. Kod ženki hrčaka se povremeno može javiti vaginalno krvarenje koje ne traje duže od 2 dana i tada nije potrebno potražiti pomoć veterinara, osim u slučaju kada je narušeno opće stanje životinje (gubitak apetita, povišena temperatura, nevoljkost, apatija...) te kada krvarenje traje duže.Savjetovala bih Vam da pokušate u sterilnu posudicu "uloviti" malo urina od hrčkice te ga odnijeti veterinaru kako bi pokušao vidjeti koji dio mokraćnog sustava je zahvaćen. Također, možete kod drugog veterinara potražiti drugo mišljenje.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam lavoglavog kunića. Zanimaju me njegove karakteristike i koliko on može najviše narasti?Martina   O: Lavljoglavi kunić je uzgojen u Belgiji, zatim je uvezen u Englesku gdje je naknadno križan s određenim pasminama patuljastih kunića i dobiven je tzv. Europski lavljoglavi kunić koji  u SAD-u nije priznat kao uzgojna pasmina. Ova pasmina kunića je vrlo jedinstvena i jedan je od bitnijih i novijih križanaca, nakon Havanskog kunića, dobiven u 20-tom stoljeću. Postoji 6 priznatih boja ovog kunića koji se izlažu u Engleskoj. Voli ljude, ljupkog je izgleda, lako se održava i jedan je od najdražih kućnih ljubimaca u svijetu kunića. Prepoznatljiv je po svojoj grivici koja podsjeća na mužjaka afričkog lava, a grivicu imaju i mužjak i ženka ove pasmine, dok je ostatak tijela prekriven krznom normalne dužine. Uši su nešto kraće nego kod ostalih pasmina kunića.   Težina odraslog kunića se kreće od 1,2 kg do 2,5 kg, za razliku od Belgijskog orijaša koji teži i do 12 kg.   Životni vijek mu je oko 6 godina, s time da dužina života, a i težina, kunića ovisi o načinu držanja (ishrana, puštanje iz kaveza po stanu ili vrtu).

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Možete li mi reći nešto o skočimiševima? I imate li ih u prodaji! Ako imate, recite mi i koliko koštaju!? Hvala, Monika   O: Skočimiševi (Gerbillinae) su maleni glodavci dugog repa, dugih zadnjih nogu i kratkih prednjih šapica. Pred grabežljivcima bježe dugim skokovima zadnjih nogu, dok im prednje služe za uzimanje i pridržavanje hrane.   Žive u suhim područjima jugoistočne Europe, Azije i sjeverne Afrike. Životni vijek im je 3 - 5 godina. Vrlo su blage naravi i gotovo nikada ne grizu. Imaju svilenkasto krzno smeđe, crne ili sive boje, s bijelim trbuhom. Oči i uši su im relativno velike. Ravnotežu održavaju uz pomoć dugog repa. Dugi su 5 - 20 centimetara, ovisno o vrsti (ima ih oko 25 vrsta, od kojih su 22 u Aziji).   Skočimiš je noćna životinja koja dobro podnosi vrućine. Neki ne piju vodu, a tekućinu primaju od kukaca, sjemenki i bilja koje jedu. Kako njihov organizam maksimalno štedi vodu, ove životinjice imaju vrlo suh izmet, a količina urina je neznatna. Stoga je njihovu nastambu vrlo jednostavno održavati. Osnovu prehrane čine mješavine gotove hrane za glodavce. Od svježe hrane im možete ponuditi komadić jabuke, krastavca ili mrkve. Povremeno im je dobro jelovnik obogatiti komadićem naranče, breskve i trešnje. U ponudi Pet centra su i različite poslastice za male glodavce koje sadrže dehidrirano voće i povrće.   U hranu skočimiša bi trebalo 1 - 2 puta tjedno umiješati i vitaminsko-mineralni dodatak prehrani za glodavce, te u nastambu postaviti mineralni kamen.   Skočimiševi su povremeno u našoj ponudi; trenutno ih imamo po cijeni od 30,00 kn.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Do sada sam imala sirijskog hrčka i imala sam neugodna iskustva dok su živjeli u paru. Neki ljudi su mi govorili da mogu živjet ali da će se ponekad potući. Sad si želim nabaviti zamorčića pa me zanima da li mogu živjeti u paru, a da se baš nikad ne potuku (2 ženke)? Tina O: Zamorčići (Cavia porcellus) su glodavci iz porodice Caviide, rod Cavia. Potječu iz Južne Amerike, iako ih danas u prirodi više nema. Omiljeni su kao kućni ljubimci i žive u prosjeku 4-5 godina (u iznimnim slučajevima do 8 godina). Zamorčići spadaju u životinje koje su u prirodi obitavale u skupinama. One su se uglavnom sastojale od jednog mužjaka,većeg broja ženki i mladunčadi. Ovakav način života, uz činjenicu da su najaktivniji u sumrak ili noću, omogućavao im je lakšu obranu od predatora. Ukoliko zamorčića imate za kućnog ljubimca, dobro mu je osigurati društvo (naravno, ako imate dovoljno veliki kavez koji će osiguravati normalno kretanje i boravak dvjema životinjama). Najčešće su kombinacije od dvije ženke, iako se ponekad, uz adekvatne uvjete, vlasnici odlučuju na skupinu (tri) ženki i kastriranog mužjaka. Ukoliko ste obje životinjice nabavili u približno isto vrijeme, ne bi trebalo biti problema u međusobnohj komunikaciji. Naime, zamorčići se vrlo brzo naviknu na društvo u kavezu i, prema nekim istraživanjima, znatno je snižena mogućnost od pojave stresa bilo koje vrste kada žive u skupini. Ukoliko se odlučite na ''mušku'' kombinaciju ljubimaca, moglo bi biti problema jer su teritorijalniji od ženki i jedan bi mogao iskazivati dominaciju. Najnepovoljnija je kombinacija držati npr.dva mužjaka i ženku, jer bi se, zbog rivalstva, među mužjacima konstantno odvijale borbe za ženku. Zamorčići se uglavnom dobro slažu i sa kućnim ljubimcima drugih vrsta, međutim, neke se ne preporuča držati zajedno, uglavnom da ne bi došlo do unakrižnog širenja bolesti. Ukoliko poželite držati zajedno zamorčića i hrčka ili miša, postoji mogućnost od širenja respiratornih infekcija, a ponekad se događa da ovi manji glodavci napadaju zamorčića - uglavnom zbog straha. Zajedničko držanje kunića i zamorčića se ne preporuča, budući im se ishrana razlikuje, pa suživot u istom kavezu ne bi bio moguć. Osim toga, kod kunića se nerijetko javljaju bakterijske infekcije dišnog sustava (Bordetella spp. ili Pasteurella spp.) za koje su i zamorčići primljivi. Ukoliko je zamorčić u kući sa psom, bitno je da vlasnici na vrijeme nauče psa da zamorčić nije njegova potencijalna lovina i da ga kao takvog ne smije dirati.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, nedavno sam nabavila patuljastog kunića i lijevo uho mu je stalno spušteno (nije ovnolika pasmina). Osobno mi to ne smeta, dapače mislim da je simpatično, no bojim se da možda nije neki zdravstveni problem u pitanju. Ines O: Ukoliko kunić ne pokazuje znakove kao što su bolnost na dodir u području uha, neugodan miris i pojačano stvaranje cerumena u vanjskom ušnom kanalu, nakretanje glave u stranu ili promjene u ponašanju (odbijanje hrane, potištenost i sl.) vrlo vjerojatno se radi samo o slabije razvijenoj hrskavici uške. Ovakva konstitucijska odstupanja svakako ne predstavljaju zdravstveni problem.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam 2 sirijska hrčka. Jedan je stariji od 2 godine, a drugi je 2 godine kod nas pa ne znam koliko ima točnog godina. Taj stariji hrčak prebrzo diše, ne izlazi iz kućice , a ako malo izađe jedva se kreće i jedva uđe u kućicu. Znate li što bi to moglo biti? Ovaj mlađi hrčak se ponaša normalno (ne žive u istom kavezu). Zvali smo veterinara, ali on kaže da ne zna šta je. Hvala unaprijed, Ivana   O: Životni vijek sirijskih hrčaka je u prosjeku 2-3 godine. Prema navedenom, Vaš hrčak ima minimalno 2 godine, te su kod njega nastupile promjene zdrastvenog stanja karakteristične za tu dob. Tahipneja je ubrzano disanje bez većeg povećanja respiratornog volumena. Već i normalna frekvencija disanja pokazuje kod iste vrste životinja znatna kolebanja. Ovu promjenljivost uzrokuju različiti stalni ili povremeni čimbenici: spol, dob, uhranjenost, uzbuđenje, vlažnost i temperatura zraka i dr. Ubrzano disanje ili tahipneja može biti različitog uzroka, a najčešće je kod starijih životinja vezana za bolesti respiratornog i kardiovaskularnog sustava, a rjeđe drugih organskih sustava. Poremećaji frekvencije, dubine i ritma disanja svakako mogu predstavljti i znak ozbiljnog oboljenja. Tahipneja se također javlja uz groznice i septikemije. Bakterijski toksini i povišenje temperature krvi izazivaju ubrzano disanje djelujući podražajno na centar za disanje. Uz navedeno, to može biti znak metaboličkih promjena kao i problema vezanih uz krvožilni sustav, dišni sustav ili poremećaja u centralnom nervnom sustavu. Osim organskih oboljenja, ubrzano disanje može biti i posljedica previsoke temperature u okolini gdje se životinja nalazi. Visoke temperature okliša potiču centar za disanje, odnosno u jedinici vremena se razmjeni veća količina toplog zraka uz izvjesno oslobađanje topline iz organizma. Respiratorne infekcije, koje su komplicirane pneumonijom (upala pluća), osim lokalnim organskih simptoma, manifestiraju se i otežanim disanjem, zbog nedovoljne količine kisika, odnosno tahipneja je u tom slučaju rezultat kompezatornog mehanizma zbog smanjene kontracije kisika u tkivima ili u udahnutom zraku. Uslijed navedenoga dolazi i do smanjenja prokrvljenosti moždanog i srčanog tkiva, što vrlo brzo dovodi do ishemije tih organa. Kao kompenzacija tahipneja se javlja i kod poremećaja metabolizma, gdje dolazi do smanjenja vrijednosti pH krvi (acidoza). Tahipneja zbog hiperventilacije može dovesti do pojave grčeva pojedinih mišića, pa čak i grupe mišića, zbog pojave respiratorne alkaloze. Kod hiperventilacije prividno se smanjuje ukupna količina slobodnog kalcija, te u tom slučaju dolazi do mobilizacije slobodnog jonskog kalcija u tkiva sa tendencijom pojačanog vezivanja za proteine uzrokujući pojačanu kontraktibilnu osjetljivost mišića. Ovakvo stanje dovodi do grčeva ekstremiteta, najčešće u obliku karpopedalnog spazma, pa se životinja otežano kreće. Savjetujem Vam da što prije svoga ljubimca odvedete veterinaru jer jedino kliničkim pregledom i drugim dijagnostičkim metodama se može ustanoviti pravi razlog ovom stanju, te mu se ukoliko je moguće pružiti adekvatna terapija. Ono što Vi možete učiniti je da tog bolesnog hrčka svakako i dalje držite samog u odvojenom kavezu kako bi imao potpuni mir, dobro ga utoplite, i pokušajte ga poticati da jede. Vodu možete davati i na kapljku u koju možete staviti vitaminske kapi, kao što su Gervivet od Vetoquinola kako bi se ojačao organizam. Kako su sirijski hrčci svejedi, osim hrane biljnog podrijetla, ponekad im možete ponuditi (1-2 puta mjesečno) i hranu animalnog podrijetla, kao što je piletina ili puretina. Za sve ostale informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam hrčka već godinu i 10 mjeseci, mislila sam da mu je dosadno samom i kupila sam još jednog. U početku je sve bilo super, ali poslije su se počeli tući. Tamo di mu je mlađi hrčak zabio pandžu, tamo mu je narasao tumor, a to je najviše u predjelu trbuha, a ima i jedan kod usnice koji je fakat veliki. Sad ne znam da li ga dati uspavati, ali ne vjerujem da se muči zato što je vrlo aktivan i razigran ili se taj tumor može odrezati kod veterinara putem operativnog zahvata? Ili da ga pustim da sam umre kad mu bude vrijeme jer mislim da mu ništa ne fali, ima frišku hranu, vodu i poslastice svaki dan...? Molim vas odgovorite mi brzo! Hvala unaprijed, DorjaO: Ciste su jednostavne šupljine, ispunjene tekućinom. Ovisno o tome gdje se nalaze i vrše li kompresiju na tkivo (pa na taj način ometaju njegovu normalnu funkciju), ovisit će i način liječenja. Uglavnom se uklanjaju kirurškim putem.Hematom predstavlja nakupljanje krvi u novostvorenoj šupljini. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća oteklina. Organizam sanira hematom resorpcijom, a vrijeme resorpcije ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Mali hematomi se mogu resorbirati u cjelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti, a parenteralno se apliciraju antibiotici zbog mogućnosti razvoja sekundarnih infekcija. U hrčaka, hematomi su najčešće posljedica ozlijeda uslijed udaraca u kavezu ili u međusobnim igrama i borbama. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a najčešće su posljedica ozljeđivanja. Apscesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Apscesi su najčešće izrasline na koži u hrčaka i mogu nastati na bilo kojem dijelu tijela. Vrlo brzo rezultiraju i promjenom općeg stanja životinje, koja prestaje uzimati hranu i vodu. Apscesima najčešće prethodi manja rana koja se inficirala. U slučaju apscesa indicirana je incizija, te sistemsko i lokalno liječenje antibioticima.Budući iz Vašeg maila nisam uspjela shvatiti je li Vašem ljubimcu zaista dijagnosticiran tumor ili je to samo Vaše nagađanje, savjetovala bih Vam da ga odvedete na pregled kod veterinara, koji će prema karakteru otekline koju opisujete, točno dijagnosticirati o čemu se radi,a prema potrebi i odrediti način liječenja.Ukoliko je životinja živahna,normalno jede i pije, mislim da nema mjesta zabrinutosti pa čak i ukoliko kolege ne budu u mogućnosti otkloniti ''oteklinu''.Dok god životinja ne pokazuje znakove patnje (promjene u ponašanju ili se javi inapetenca i odbijanje vode, ukoliko postane depresivna pa počne više spavati i slično), uživajte u druženju s Vašim ljubimcem, a kada primijetite da su stvari krenule na gore, razmislite o eutanaziji.

Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam neku vrstu miša (rekli su mi da se zove gilbear ili gebler nisam sigurna) pre otprilike mesec dana počeo je da se češe po ušima, a zatim i po leđima. Sada na ušima ima kraste beličaste boje koje on pokušava da skine. Pre nedelju dana imao je dijareju, što se tog problema tiče rešen je, ali sam ga navela kao mogući razlog ili posledicu svraba. Čitala sam na vašem sajtu o problemima i mislim da je možda u pitanju šugarac. Da li biste mogli da mi navedete simptome šuge kod glodavca i kod ljudi i kako se leče. A ako nije šugarac šta bi drugo moglo da bude? Unapred zahvalna, Milena O: Najčešći kožni parazit koji se može javiti kod glodavaca (uglavnom kod miševa ili štakora-ljubimaca) su grinje koje se javljaju po krznu (Radfordia ensifera) ili klasični šugarci (Notoedres muris). Ovi paraziti ne mogu živjeti na čovjeku kao domaćinu, ali nije isključeno da ne mogu izazvati kožne iritacije. Budući se paraziti uglavnom zadržavaju na bezdlačnim područjima,simptomi se najprije javljaju na ušima, njuški i repu, a zatim i po glavi i ''ramenima''. Na ušima i repu se jave bjeličasto-žute naslage koje ponekad nalikuju bradavičastim izraslinama. Manifestiraju se jakim svrbežom i pojavom krastica. Ukoliko se promjene na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe, šire se po ostalim dijelovima tijela. Jaki svrbež djeluje iritantno, kako za životinju, tako i za vlasnika, a konstantnim češanjem stvara se mogućnost stvaranja rana koje mogu postati sekundarno inficirane. Dijagnoza se postavlja parazitološkom pretragom strugotina kože, a liječi se preparatima na bazi ivermektina ili selamektina.   Grinje koje nalazimo kod glodavaca (prvenstveno kod tropskih štakora i kućnih miševa) su ektoparaziti i često mogu izazvati probleme kod ljudi. Životni ciklus ovih grinja je 10-12 dana. Obično izazivaju teže slucajeve kožnih iritacija i dermatitisa. Zahvaćena područja (na kojima su se grinje hranile) obično su otečena i zacrvenjena (karakteristične crvene točkice). Od simptoma je najkarakterističniji svrbež, zbog kojega su česte sekundarne bakterijske infekcije. Za dijagnozu je potrebno uzeti strugotine kože, koje će se pregledati mikroskopskom pretragom. Liječenje se provodi odgovarajućim antiparazitikom i obično je dugotrajno.   Osim ektoparazita, slične promjene mogu izazvati i gljivice. Takvu vrstu bolesti nazivamo dermatofitoze.   Kod miševa se najčešće javljaju gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton, a promjene se najčešće manifestiraju pojavom karakterističnih jajolikih područja prekrivenih sivkastim ljuskicama, koje mogu biti obrubljene krasticama. Gljivice se prenose direktnim kontaktom (putem spora sa zaražene životinje na zdravu) ili indirektno (preko kontaminiranih predmeta, ležajeva i sl.). Ponekad je moguć prijenos i putem kliconoša koji nemaju izražene kliničke simptome, ali su nosioci uzročnika. Gljivične infekcije se, uz opisane promjene, često manifestiraju i svrbežom, a ovisno o vrsti gljivica koje su izazvale problem, može doći i do gubitka dlake na zahvaćenom području. Bolest se dijagnosticira uzimanjem uzoraka za mikološku pretragu, a liječi se odgovarajućim antimikoticima.   Važno je napomenuti da su gljivice iz rodova Microsporum i Trichophyton potencijalno opasne i za ljude, stoga to imajte na umu kod manipulacije sa Vašim ljubimcem (bitna je redovna higijena ruku). Kako biste bili sigurni o kojem se točno uzročniku radi kod Vašeg miša, savjetujem Vam da ga odvedete na pregled kod veterinara.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Zamorac nema probavu već tri dana i ne pije vodu, osim ako mu se ne ponudi, a i onda popije par kapi. Ponaša se normalno, šeće i jede, ali jede manje nego inače i to uglavnom povrće, a sijeno i sjemenke slabo. Prehrana je ista, jedino što je dobio kupusa na koji inače nije naučen. Trbuh mu nije tvrd i nema nikakvih znakova da je bolestan. Ne znam koliko to može biti opasno pa bih vas molio, ako znate nešto o tome, da mi odgovorite. Unaprijed hvala, Igor O: Kod Vašeg zamorčića najvjerojatnije je riječ o opstipaciji.Opstipacija podrazumijeva otežano pražnjene crijeva, uslijed čega životinja ima tvrdu, suhu stolicu ili, rijeđe, dolazi do potpunog izostanka defekacije. Uzrok ovakvom stanju najčešće je neadekvatna prehrana teško probavljivom ili jednoličnom hranom, nedovoljan unos vode u organizam, te premalo kretanja. Ako je riječ o dugodlakom zamorčiću, opstipacija može biti uzrokovana i progutanom dlakom, koja se formira u crijevima kao kuglica.Zato je važno i povremeno davanje malt paste za glodavce, koja će olakšati izbacivanje dlake iz probavnog trakta. Ukoliko ovakvo stanje potraje, može nastati stanje opasno po život. Kod dugodlakih zamoraca i kunića važno je redovito češljanje, te dostupnost zelene i svježe hrane bogate vlaknima. Vlakna su važna bakterijama unutar cekuma kako bi ostale u ravnoteži i pomogle probavi unesene hrane u organizam. Vlakna pomažu i u održavanju normalnog motaliteta crijeva, a manjak vlakana dovodi do usporavanja probave, promjene u pH cekuma, fermenataciji i konačno do indigestije. Zamorčići imaju dva tipa fecesa. Prvi tip fecesa predstavlja formirana, suha peleta smeđe do tamno smeđe boje, koja sadržava malo vode i neprobavljiva vlakna. Drugi tip fecesa ili cekotrof, najčešće je uočljiv kod koprofagije (zamoračić jede vlastiti izmet). Probava vlaknatih tvari, a naročito povrća, u zamoraca uvelike ovisi o bakterijama i protozoama u debelom crijevu koje omogućuju da se iz njih izvuku svi potrebni vitamini. Stoga zamorci proizvode, a zatim ponovno probavljaju ovakvu stolicu koja je bogata K i B vitaminom te bakterijama koje su sastavni dio crijevne mikroflore. Osim toga, kako su isključivi biljojedi, organizam im ne može proizvesti pojedine vitamine i enzime esencijalne za sintezu proteina tako da ih nadoknađuju ponovnim probavljanjem (koprofagija). Prehrana mora biti bazirana na suhom sijenu, koje je bogato sirovim vlaknima, a osim što omogućuje pravilnu probavu, važno je i za trošenje stražnjih zubi jer omogućuje stalno žvakanje.Osim sijena važno je i voće i povrće, koje uvijek mora biti svježe i osušeno. Prevelike količine voća i povrća mogu dovesti do proljeva pa je zato važna dosljednost u hranjenu, te vođenje računa o vrstama voća i povrća, odnosno izbjegavanje povrća koje napuhuje, kao što je kelj, te ograničeno davanje voća koje fermentira. Zamorčići mogu jesti i gotovu paletiranu hranu, namjenjenu isključivo za njih. Voće i povrće koje ostane nepojedeno, odnosno ostane preko noći u kavezu, treba maknuti iz kaveza i zamijeniti svježim. Novu hranu treba uvoditi postepeno, kako bi se probavni sustav prilagodio i izbjegli problemi kao što su proljev ili opstiapcija. Uz navedeno, važno je dodavanje vitamina C, koji je i pored ostalog, odgovoran i za pravilan motalitet crijeva.Pokretanju probave pomaže i masiranje trbuščića, a može se dati i 1 ml parafinskog ulja. Ukoliko još uvijek Vaš zamorčić nema stolice, odmah se obratite svome veterinaru. Kad se riješi problem opstipacije , savjetujem Vam Bunny hranu za zamorčiće, bogatu iskoristivim vlaknima, te stabilnim vitaminom C i Bunny Yoghurt Discs, koje možete davati kao međuobrok - lakoprobavljiv je i ne sadrži šećere. Za sve dodatne informacije možete se obratiti veterinarima u Pet centru.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženku kineskog hrčka staru 1 godinu i 3 mjeseca. Po onome što sam pročitala na vašoj stranici čini se da moja hrčkica ima upalu uha. Stalno drži glavu nagnutu na desnu stranu, gubi ravnotežu i ponaša se malo uplašeno i zbunjeno. Na koje načine se mogla zaraziti (koristim uvijek istu piljevinu, hranu i grickalice pa mislim da ne bi trebala biti alergija)? Imam i skočimiša, pa me zanima da li se on može zaraziti od nje? Nisam išla kod veterinara zato što je ovakvo vrijeme pa se bojim da se usput još više ne zarazi ili ne prehladi. Na koji način se liječi i da li postoji velika mogućnost da će uginuti (ako postoji, možete li napisati nakon koliko vremena)? Unaprijed hvala, DorisO: Držanje glave na jednoj strani (uvrnut vrat ili tortikolis) u hrčaka je stanje koje je obično uzrokovano infekcijom unutarnjeg uha. Upala uha je ponekad sekundarna respiratornoj infekciji. U hrčaka se vide sljedeći znakovi: često držanje glave na jednoj strani, gubitak ravnoteže, padanje ili vrtnja u krug kada pokušavaju hodati. Obično je uzrok upali uha bakterija, a liječi se antibioticima po preporuci veterinara. Rjeđe, u hrčaka upala uha može biti uzrokovana ušnim parazitima (Notoedres - specifični samo za hrčke) koji stvaraju oštećenja poput krasti u unutrašnosti uha hrčka, ali i lica i nogu. Liječe se po preporuci veterinara specifičnim lijekovima. Kao i drugi kožni šugarci, ušni se prenose od drugog hrčka ili čak stelje.No simptomi upale uha u hrčaka ponekad su vrlo slični simptomima moždanog udara. U hrčaka nije rijetka pojava, a obično se događa preko noći kad su hrčci aktivni. Hrčci se doimaju nekoordinirani, s poluparalizom jednog dijela tijela što za posljedicu ima naginjanje glave na jednu stranu i nesposobnošću ravnog hodanja. Također, opetovano padaju i nisu sposobni sjediti. Većina hrčaka se vrlo dobro oporavi od udara ali je neophodno u prvim danima ovakve pojave u hrčka očuvan apetit i želja za vodom. U ovisnosti o jačini udara ponekad je potrebno i ručno hraniti hrčka. Hrčci koji su bolovali od moždanog udara obično pokazuju znakove poboljšanja kroz nekoliko dana, a kroz slijedećih nekoliko tjedana vraćaju sposobnost kretanja i koordinacije. No u nekim slučajevima kod hrčaka zaostaje držanje glave na jednu stranu.Općenito se smatra, ako hrčak ne pokaže neko poboljšanje kroz dan do dva, potrebno je potražiti pomoć veterinara. Infekcija uha je izliječivi proces. Ovisno o uzročniku liječenje traje 5 do 7 dana preporučenim lijekovima. Kako će teći faza oporavka kod Vašeg ljubimca zaista je teško reći, jer svaki organizam različito reagira na terapiju. Naravno, ako se proces ne liječi, prelazi u kronični oblik kroz desetak dana do dva tjedna kada se i klinička slika komplicira. U ovisnosti o kakvoj se komplikaciji radi teško je vremenski ograničiti fatalan ishod (koji, naravno, nije i jedini ishod). Iskreno se nadam da će se Vaš hrčak brzo oporaviti i da nećete imati razloga za zabrinutost.Kako ste naveli da imate i skočimiša, ako su u istom kavezu i u slučaju da se radi o ušnom parazitu, velika je vjerojatnost da se zarazi. Iako većina šugaraca živi na koži, kod oslabljene obrambene sposobnosti organizma prekomjerno se namnažaju i uzrokuju vidljive promjene na tijelu. Za početak odvojite obje životinjice u zasebne kaveze. Prije preseljenja, savjetujem Vam da dezinficirate nastambu i opremu. Za dezinfekciju nastambe možete koristiti prašak Virkon-S - dezinficijens sa virucidnim, baktericidnim i fungicidnim djelovanjem te Canina Capha DesClean spray - s antibakterijskim, fungicidnim, tuberkolozidnim, sporocidnim i virucidnim djelovanjem, te za sigurno uništavanje parazita i glista. Navedene preparate možete pronaći u ljekarnama Pet centra.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam zamorčicu staru godinu i pol. Do sad s njom nismo nikad imali problema što se igranja, maženja i sl. tiče. No, međutim, unatrag par dana jako je razdražljiva i ne dopušta da ju se drži, mazi niti bilo šta toma slično. Ukoliko ju se drži na rukama, toliko je nemirna da gotovo i pokušava skočiti iz ruku. U kavezu je mirna dok ju netko ne pomazi i onda trči po kavezu samo da ju se ne dira. Stvarno mi nije jasno o čemu bi se moglo raditi, obzirom da se ništa nije mijenjalo. Prehrana je ista, redovno ju puštamo van kaveza, ali sad niti to ne želi. Normalno jede, pije vodu. SmileO: Moguće je da se Vaša zamorčica nečega preplašila.Naime, zamorčići su nešto osjetljiviji u usporedbi s ostalim kućnim ljubimcima - glodavcima. Dosta su plahi i žele svoj mirni kutak daleko od gužve i buke, zato kavez mora biti smješten u najmirnijem dijelu stana. Kavez nemojte držati na mjestima gdje je hladno ili ima propuha, također ne smije biti na direktnom udaru sunčevog svijetla. Čistite ga bar jednom tjednom toplom (vrućom ) vodom. Zamorčići vole dosta vremena tokom dana provoditi u igri, trčanju i istraživanju te im treba osigurati 1 sat dnevno "divljanja" po stanu, ali pod Vašom kontrolom.Oni su i noćne životinje, veća aktivnost im je tijekom noćnih sati kada njihovi vlasnici spavaju, zato im je dnevna aktivnost smanjena, spavaju i ne žele kontaktirati s nama u to vrijeme. Kada ga se uzima iz kaveza treba biti pažljiv i uhvatiti ga s obje ruke.Kućnim ljubimcima treba vremena da se prilagode novom životu s vlasnicima i novoj okolini. Nekima treba više vremena, ali mi smo ti koji moramo pokazati strpljenje. Pa i u slučaju da se Vaša zamorčica nečega preplašila treba biti strpljiv u vraćanju njenog povjerenja.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam sirijskog hrčka koji se ne voli dirati. Ugrizao me za prst pa me zanima može li me zaraziti? Nije u kontaktu s nikakvim drugim životinjama! Hvala Vam puno! Dana O: Zoonoze su skupina infektivnih bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Uzročnici u prvom redu kruže među životinjama i samo se povremeno prenose i na čovjeka.Kao i ljudi, sve životinje su nosioci različitih klica, ali ljubimci također nose i neke bakterije, viruse, parazite i gljivice koje kod ljudi mogu uzrokovati bolest. Čovjek se može zaraziti ugrizom ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom, izmetom i mokraćom. Prilikom kupnje kućnih ljubimaca imate pravo, bez obzira na vrstu, zatražiti svjedodžbu o zdravstvenom stanju životinje. To je dokument u kojemu je navedeno kada su životinje dopremljene, odakle su i tko je dobavljač, zatim da li je provedena karantena koja je obavezna za životinje iz uvoza te koji je nadležni organ kontrolu izvršio. Što se tiče glodavaca postoji niz bolesti koje se mogu prenijeti na čovjeka (npr. leptospiroza, tularemija, limfocitni koriomeningitis). Oni najozbiljniji slučajevi infekcija mogu biti čak i fatalni (npr. bjesnoća), no ipak, većina tih bolesti i ozbiljnost slučaja varira, ovisno o dobi zaražene osobe i o njenom općem zdravstvenom stanju. Općenito su zoonoze posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe, te za ljude čiji je imunološki sistem oslabljen.Primijetite li bilo kakvu promjenu općeg stanja (npr. povišenje tjelesne temperature) ili promjenu oko ugrizne rane u vidu crvenila, gnojenja ili slično, svakako se obratite svome liječniku.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo malog patuljastog kunića starog 2 mj. Dobili smo ga prije sedam dana i od prvog dana kiše, suzi mu lijevo oko i ima gnojni iscjedak iz lijeve strane njuškice. Veterinar mu je tri dana davao injekcije, a četvrti dan je primjetio zadebljanje na lijevoj strani glave (iznad njuškice). Kirurški mu je odstranio gnoj iz te izrasline i dao nam kremu kojom da mažemo ranicu. Zanima me pobliže o čemu se radi. Hvala na pomoći! Mia O: Prema opisanim promjenama, kod Vašeg se kunića najvjerojatnije radi o apscesu. Apsces je nakupljanje gnoja u novonastaloj šupljini, odnosno lokalizirana gnojna upala koja se može razviti u potkožnom tkivu, ali i u dubokim tkivima i organima. Apsces potkožnog tkiva manifestira se lokalnim znacima upale: crvenilo (rubor), oteklina (tumor), toplina (calor) i bol (dolor) i izraženim fenomenom zvanim fluktuacija. Najčešće bakterije iz roda Staphiloccocus, ulaze kroz ranu u potkožje i tkivo. Bakterije uništavaju lokalne stanice i luče svoje toksine. Premda je njegov početak obično akutan, apsces može perzistirati i postati kroničan. Pod takvim uvjetima upalni poticaj i dalje traje rezultirajući stalnim prilivom neutrofila. Apsces može biti težak terapijski problem jer njegova unutrašnjost nije vaskularizirana, što onemogućava učinkovitost liječenja.   Kunići se kao i ljudi mogu prehladiti. Ako simptomi traju više od jednog do dva dana najvjerojatnije se radi o prehladi (infekciji gornjih dišnih puteva). Simptomi mogu biti: kihanje, iscjedak iz nosa, kašljanje, problemi u disanju, konjunktivitis.  Iako infekcija gornjih dišnih puteva sama po sebi nije po život opasna bolest, preporuča se odlazak veterinaru jer vrlo često sekundarne bakterijske infekcije mogu zakomplicirati stanje i dovesti do kronične bolesti. Točan odgovor na Vaše pitanje Vam može dati jedino veterinar koji je kunića pregledao.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Moj zamorac star 2 mjeseca jako slini tj. stalno mu ide neka voda iz usta koja ima jak miris, a zbog te sline mu je sve oko usta i prednje nogice su mu stalno mokre. Zubi su mu svjetlo sivi i više mu ne idu u kocku nego mu izgledaju kao trokut. Nedavno sam bila kod veterinara i ništa mi nije rekao za slinu, nego da na donjoj usnici ima aftu, pa možda je zbog toga. Unaprijed hvala! Ema O: Kod zamorčića se relativno često javlja pojava da se zubi manje troše (može biti genetski uvjetovana ili je posljedica neadekvatne ishrane premekanom hranom), što može izazvati cijeli niz problema. Naime, zbog neodgovarajuće veličine i oblika otežano je zatvaranje čeljusti (malokluzija), uzimanje i žvakanje hrane, a ponekad se javljaju i ozljede bukalne sluznice ili jezika.Takve životinjice uglavnom pokazuju interes za hranu, no budući im je onemogućeno normalno žvakanje i uzimanje hrane, dolazi do mršavljenja, što ponekad može ugroziti i život zamorčića. Osim toga, ove životinje nerijetko sline, što rezultira vlažnijom dlakom na bradi, prednjim nogama ili prsima.Da biste zamorčiću olakšali, obavezno ga odvedite kod veterinara, na skraćivanje zubića (ponekad nije dovoljno skratiti samo sjekutiće, nego i pretkutnjake i kutnjake), a ukoliko postoje ranice u ustima, možda bi mu bilo dobro prehranu obogatiti vitaminima.U ljekarnama Pet centra možete naći ''Gervivet'' kapi za glodavce, koje sadrže izabrane vitamine (A, B1, B2, B6, C, D3, E, nikotinamid, kalcijev pantotenat) bitne za podizanje opće otpornosti organizma.Bude li kolega procjenio da je potrebno, možda će Vašeg ljubimca podvrgnuti i antibiotskoj terapiji.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr.vet.med., Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Jučer sam, nenadano, dobila činčilu. Budući da još par dana neću biti u mogućnosti doći do pet shopa, zanimaju me neke potrebe, želje i navike ovih malih i slatkih stvorenja. Pročitala sam da se činčile vole igrati, te da im se mogu kupiti vlastite igračke, namijenjene njima. Zanima me bih li mogla u kući naći neku stvarčicu koja bi bila pogodna za njezinu igru? Čula sam da se činčile ne linjaju, a to mi zvuči nekako nevjerojatno, pa me zanima je li taj podatak istinit? Isto tako, zanima me, treba li činčili društvo u kavezu? Hoće li biti tužna ako bude sama i hoće li se to odraziti na njezino zdravlje? Koliko dugo treba činčili da se navikne i upozna svoga novog vlasnika? Nekako imam osjećaj, iako sam ju tek jučer dobila, da me poznaje, jer se pokušava popesti na moju ruku kad god joj ju pružim? Osim što kavez ne smije biti na propuhu i izravnoj sunčevoj svijetlost...što preporučate? Da je kavez na povišenijem mjestu ili na podu? Dobila sam sivkastu činčilu. Zanima me je li istina da su takve činčile po karakteru življe i dominantnije od ostalih činčila? Hvala vam unaprijed! AnteaO: Sva živa bića vole imati društvo svoje vrste, ponekad je ta "društvenost" manjeg inteziteta, ovisno o godišnjem dobu, sezoni parenja ili brige oko podmlatka. Činčile se vole igrati odnosno treba im zanimacija, a nama kao vlasnicima užitak ih je pri tome promatrati. Možete joj nabaviti kolut za glodavce (metalni), drvene igračke za veće papige koje se objese u kavezu, lopticu za glodavce u koju se stave poslastice i koje ispadaju prilikom koturanje iste ili prozirnu loptu u koju se stave glodavci (ne mogu nam pobjeći i sakriti se, ali se mogu kontrolirano kretati po stanu), kavez na više nivoa s dodacima (grane drva ili razni tunelići kroz koje mogu nesmetano proći), metalnu posudu s pijeskom za činčile u kojem se obožavaju kupati. Ovi ljubimci su vrlo radoznali i vole istraživati, te se na svog novog vlasnika vrlo brzo naviknu i "uzmu ga pod svoju kontrolu". Glodavci ne podnose previsoku toplinu okoline (25-29C), a kavez treba staviti na mjesto s kojeg ćete se obostrano lako vidjeti i Vi ćete moći uživati u igricama svog ljubimca. Činčile imaju vrlo gusto krzno te zbog toga nemaju problema s kožnim nametnicima (buhe i uši), a prekomjerno, odnosno iznenadno, linjanje javlja se kao i kod mačaka u slučaju prevelikog straha i šoka ili neadekvatne i loše ishrane. Uz gen koji određuje boju krzna može biti i vezano ponašanje ili živahnost naših ljubimaca, ali o tome je teško sa sigurnošću govoriti zbog mnogih križanja kod uzgajivača. Zanimljive i korisne informacije o činčilama možete pronaći i u našoj web rubrici Moj ljubimac/ Glodavci/ Činčila.