*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kineskog hrčka prvi put, hrčak sada ima godinu dana. Prvi puta kada se ukočio mislila sam da je to normalno, ali kada se ukočio 2 i treći put nije mi bilo jasno. To otprilike izgleda ovako: hrčak se ukoči, zagleda se u jednu točku i ne mrda s tog mjesta. Ja sam ga probala uzeti u ruku, ali kada sam ga stavila u ruku opet je stao i gledao u jednu točku. Jučer sam bila s prijeteljicom u Pet centru i veterinarka mi je preporučila da mu u vodu kapam vitamin B. Ja sam to kupila i sada to hrčak pije. Trebam li možda otiči na pretragu kod veterinara ili da mu samo dajem te vitamine? Znate li što je posljedica tog "ukočenja"? Molim vas odgovorite mi! Hvala, EvaO: Kako su hrčci vrlo male životinje te aktivne noću, ponekad se rani znakovi bolesti previde ili uopće ne primjete. Bolesni hrčci obično su nervozni, a često i ugrizu. Obično nemaju volje za kretanjem, a kada su prisiljeni, hodaju ukočeno. Oči im obično izgledaju mutnima te vrlo često s iscjetkom. Bolesni hrčci često imaju i smanjeni apetit. Pozornost treba obratiti na ove znakove koji upućuju na neko oboljenje: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Naravno, vidljivi znakovi poput ozljeda i rana, oteklina, proljeva, iscjetka iz nosa ili očiju su očiti znaci da sa zdravstvenim stanjem nešto nije u redu, te je potrebno posjetiti veterinara kako bi se pomoć pružila što prije. Hrčci su aktivniji noću nego danju i ne vole da ih se uznemirava po danu, kada se odmaraju. Ako ih probudite tijekom dana, oni su još sneni i nastoje se sakriti i ponovno zaspati. Možda se upravo o tome radi u Vašem slućaju.No u ovim hladnim mjesecima često je problem upravo preniska temperatura. Hrčcima bi trebala biti osigurana temperatura od 21-22°C, a kavez zaštićen od strujanja zraka i propuha, naglih promjena temperature i niske vlažnosti zraka. Ne bi ih se smjelo smjestiti blizu grijalica, radijatora ili na direktno sunčevo svjetlo. Ako temperatura dosegne 33°C, mogu oboljeti od toplotnog udara, a ako temperatura padne ispod oko 10°C, padaju u stanje hibernacije. Hrčci koji hiberniraju čine se ukočenim i hladnim na dodir, te sa slabim znakovima disanja.S obzirom na činjenicu da hrčci ne "planiraju" hibernaciju već se ona događa uslijed naglih promjena uvjeta okoline (nagli pad temperature, nedostatak vode i sl.) trebalo bi ih probuditi kako bi se izbjegle dehidracija i gladovanje. Buđenje se ne smije naglo provesti smještajem hrčka na grijalicu ili slično, već ga treba smjestiti u prostoriju u kojoj će se postepeno dizati temperatura ili u vrlo toplu prostoriju. Buđenje obično traje 30 - 60 minuta. Kada je hrčak ponovno normalno aktivan treba mu osigurati dovoljno svježe hrane i vode i ostaviti ga u miru.Kineski i ostali mini hrčci otporniji su na hladnije temperature u odnosu na sirijske hrčke i kod njih nije uobičajena pojava da hiberniraju. No postoji vjerojatnost da je kavez za Vašeg hrčka na strujanju hladnijeg zraka ili propuha, kada večinom dolazi do pothladivanja organizma te tada usporavaju svoje tjelesne funkcije. Ukoliko hrčak pozitivno reagira na Vaš glas, pokušaje držanja u ruci, davanja poslastica i slično, mišljenja sam kako će s njegovim zdravljem biti sve u redu te je sve što ste opisali samo posljedica preniske temperature njegove okoline. Provjerite temperaturu u kavezu i okolini, vlažnost zraka te osobitu pozornost obratite na prehranu, jer je održavanje primjerenih životnih uvjeta u kavezu preduvjet zdravlju naših malih ljubimaca. Ako se stanje Vašeg ljubimca pogoršava, svakako bez odgode posjetite veterinara.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.01.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Što znači zvuk koji hrčak proizvodi? Molim vas, recite. Jasmin O: Kao i u ljudskom svijetu, tako i u životinjskom postoje određeni načini komunikacije. Za hrčke je karakteristično da stvaraju specifične zvukove, koji ovise o njihovom raspoloženju ili o situaciji u kojoj se nalaze. Kada su zadovoljni, proizvode tihi isprekidani zvuk koji podsjeća na smijanje. Kada su nezadovoljni ili ljuti, obično cvile. U situacijama kada se nečega boje, panično i prodorno cvile, kao da vrište, uz istovremeno zauzimanje karakterističnog stava - podižu prednje noge, kao da se žele obraniti i pokazuju zube, kao da prijete.Iskusni vlasnici s vremenom nauče prepoznavati zvukove i kretnje koje proizvode njihovi ljubimci, što im uvelike može pomoći u razumijevanju njihovih potreba.Da biste to postigli, provodite što više vremena promatrajući i družeći se se svojim ljubimcem.O zvukovima kod zamorčića, koji su nalik zvukovima kod hrčaka, ranije je već pisala kolegica Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med. i taj odgovor možete pročitati ovdje: Što znače zvukovi kod zamorca?.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 04.01.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, evo pišem u vezi kaveza u sirijskog hrčka. Imam par pitanja pa bi molio za odgovor jer mi je to vrlo važno. 1. Koliko redovito treba mjenjat piljevinu? 2. Kako i koliko treba čistiti rešetke odnosno cijeli kavez? 3. Koja dezinfekcijska sredstva se mogu koristiti za čišćenje kaveza? Jeli se treba čistiti kavez odmah nakon što ga donesem iz Pet shopa? Hvala, Josip O: Kompletno čišćenje kaveza se preporučuje jednom tjedno. Potrebno je promijeniti kompletnu piljevinu, te oprati sa toplom vodom i obrisati suhom krpom stranice i dno kaveza. Vlažna mjesta u kavezu (od mokraće, izmeta, prolivene vode) je potrebno očistiti najmanje nekoliko puta tjedno (3-4 puta), a još bolje svaki dan. Princip je općenito slijedeći: izvadite stelju iz kaveza priručnom lopaticom i stavite u posudu za smeće, a manjom metlicom možete očistiti i sitne djelove preostale stelje. Zatim stranice i dno kaveza operite toplom vodom i posušite krpom ili na zraku. Nakon toga stavite novu stelju. Nisu potrebni nagrizajući i toksični deterdženti, a sam postupak traje 10-tak minuta. Prilikom korištenja optimalne količine stelje (2,5 - 3,5 cm), i redovitog mijenjanja, gotovo da Vam se neće pojaviti vlažne mrlje na dnu kaveza od urina. Ako se pojave, trebat ćete ili češće čistiti samo to mjesto ili dodati više stelje ili promijeniti tip stelje. Kako se u normalnoj mokraći glodavaca izlučuju i spojevi kalcija i drugih minerala, takve naslage kamenca je teže očistiti. Dosta je učinkovit obični ocat kojim prelijete to mjesto i ostavite nekoliko minuta. Ako je potrebno, postupak ponovite dok mrlja ne nestane. Možete i blago izribati četkicom za zube. Za čišćenje i dezinfekciju prostora gdje borave životinje, možete koristiti "Capha Des Clean" spray koji je potrebno poprskati na mjesta koja želite dezinficirati ili očistiti (kavezi, prečke, hranilice...). Sprej se ostavi 10-60 minuta da djeluje, ovisno o jačini onečišćenja, te se ispere vodom. Sprej je pH neutralan i djeluje baltericidno, fungicidno, tuberkulocidno, protiv spora i virusa, te uništava parazite i jajašca raznih nametnika. Rastvara mokraćnu kiselinu i masnoću. Dovoljno je jednom mjesečno dezinficirati krletku sa gore navedenim sprejem. Svakako je preporučljivo oprati i dezinficirati kavez prije nego u njega stavite životinju koju ste tek nabavili u dućanu za kućne ljubimce. Kavezi mogu biti kroz dulje vrijeme izloženi u dućanu, tako da se u njima nakupi prašina, a u prašini se mogu nastaniti razni nametnici, bakterije i ostala gamad.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 04.01.2008.
Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Ne znam kako da odredim vrstu svojeg hrčka: je li sirijski, sibirski ili kineski itd.? Kada odredim vrstu, znati ću što trebam raditi. Molim da mi odgovorite kako da odredim vrstu.Hvala, Sandro O: Hrčci spadaju u porodicu Muridae, red Rodentia. Porijeklom su iz Euroazije, pretežno su biljojedi koji se hrane lisnatom hranom, voćem, žitaricama, raznim sjemenkama i ponekad insektima. Hrčak je aktivan noću, a dane provodi spavajući. Hrčci imaju sa strane, u području obraza tzv. vrećice, što je zapravo koža koja se može proširiti, a služi im za skupljanje hrane i na taj način je transportiraju do nastambe. U dućanima za kućne ljubimce se najčešće mogu naći sirijski ili zlatni hrčak, ruski hrčak, kineski hrčak i sibirski hrčak. Sirijski hrčak ili Mesocricetus Auratus, porijeklom je iz Sirije, a još se naziva i Zlatni hrčak. Ova vrsta hrčka dolazi u nekoliko varijacija boja. U prirodi je originalna boja zlatna, a u pet shopovima se može vidjeti u kombinaciji smeđe, svijetle ili tamnije s bijelom bojom, bež u kombinaciji s bijelom i crnom u kombinaciji sa bijelom. Nadalje, plava, boja cimeta, tamno siva, srebrna, a moguća je i varijanta sa smeđom, bijelom i crnom bojom (trobojni). S donje strane tijela dlaka je svjetlija. Dužina dlake također je različita pa postoje kratkodlaki, dugodlaki, a i sirijski hrčci bez dlake. Ovo su kućni ljubimci koji su vrlo umiljati i društveni. Veličina koju postignu kao odrasle jedinke je između 10 i 15 cm, a težina 150-200 grama. Imaju vrlo mali rep i nemaju gotovo nikakav miris. Kratkog su životnog vijeka koji iznosi oko 2,5 godine. Kineski hrcčk potječe iz Mongolije i sjeverne Kine. Muški su primjerci veći od ženki. Veličine su 10 centimetara, a životni vijek im je 2-3 godine. Najčešće dolaze u crno-sivoj boji, sa svijetlijim nijansama ili bijelim sa donje strane tijela. Kineski hrčci izgledaju kao miševi. Bijeli ruski hrčak se još naziva i sibirski. Porijeklom je iz istočnog Kazahstana i sjeverozapadne Rusije, veličine je 8-10 cm, Krzno mu je po zimi bijele boje, ali se mijenja s obzirom na dužinu dana. Životni mu je vijek prosječno 2 godine i rjeđe od sirijskog i kineskog hrcka se može naći u dućanima za kućne ljubimce.
Davorka Balantin, dr.vet.med. | 31.12.2007.
Odgovara: Saša Kozar, dr. vet. med., Pet centar, Petra Svačića 61, Osijek P: Da li zamorac može dobiti gripu ili virozu? Božo O: Kod zamorca su najčešće bolesti probavnog sustava, dišnog sustava, gljivične i parazitarne bolesti kože koje se očituju svrabom, ispadanjem dlake i slično. Manjak vitamina C također izaziva bolest koja se očituje nateklim, bolnim zglobovima i rebrima, slabijim razvojem zubiju i kostiju. Zamorci su izrazito osjetljivi na toplinski udar, posebice oni koji su pretili i oni koji imaju debelu i dugu dlaku. Jako je važno da temperatura okoline u kojoj se nalazi bude 27 C, uz dobru ventilaciju ili redovito prozračivanje prostorije. Vrlo česta pojava u zamoraca je nedovoljno trošenje zuba, a očituje se mršavljenjem životinje, slinjenjem i nepravilnim uzimanjem hrane, oštećenjem jezika. Ovo se pojavljuje najčešće u zamoraca starosti tri godine, obavezan je odlazak veterinaru koji će zube izbrusiti ili skratiti. Svog zamorca biste trebali dva puta godišnje odvesti na pregled kako bi spriječili pojavu bolesti i osigurali mu zdrav i dug život.
Pet Centar | 20.02.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam par pitanja za vas: 1. Imam zamorca starog oko 1 god. i plašljiv je, najvjerovatnije zato što nema društvo, da li mu kupiti još jednog mužjaka? Kako već starijeg zamija od 1 god. sprijateljiti s još jednim mladim mužjakom ( kupit ću mužjaka starog 3 mjeseca)?2. Kako tog zamorčića pokušati pripitomiti? Tog zamorca imam već najmanje 4 mj . U početku sam mu pričala, itd. Tek za par dana sam mu prišla malo ga pomazila (dok je bio u kavezu) i udaljila se, zatim za nekih tjedan dana sam ga izvadila mazila, ali on se pokušavao sakriti i tražiti rupu, zavuče se gdje god stigne. Hvala, LanaO: Zamorčići vole društvo i bilo bi idealno da su u kavezu najmanje dvoje. Najlakše je kad ih nabavite dok su maleni. Zamorčići postaju agresivni ako ima više mužjaka blizu ženki. Sam mužjak može bez problema prebivati sam s drugim mužjakom ili ženkom, ali privikavanje je lakše ako odrastaju od malena zajedno ili se kasnije moraju pomalo privikavati jedno na drugo. Ukoliko je mužjak kastriran, dozvoljene su sve kombinacije. Najnepovoljnija je kombinacija držati npr. dva mužjaka i ženku, jer bi se, zbog rivalstva, među mužjacima konstantno odvijale borbe za ženku. Najčešće su kombinacije od dvije ženke, iako se ponekad vlasnici odlučuju na skupinu (tri) ženki i kastriranog mužjaka.Stoga, zamorčiću je poželjno osigurati društvo (naravno, ako imate dovoljno veliki kavez koji će osiguravati normalno kretanje i boravak dvjema životinjama). Kada je životinja osuđena na samački život, potrebno joj je dosta vremena, ljubavi i pažnje vlasnika kako bi se što prije prilagodila novim uvjetima. Što se pripitomljavanja tiče, strpljenje je najvažnija stavka jer kućnim ljubimcima treba vremena da se prilagode novi život s vlasnicima (nekima treba više, a nekima manje vremena za prilagodbu). Sigurna sam da ćete i Vi prevladati sve prepreke i pronaći "zajednički jezik" sa Vašim ljubimcem.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 18.02.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kunića starog 1. godinu i 5 mj. Primjetila sam da ne jede hranu već 3 dana i vidi se na njemu kao da je malo oslabio. Također sam primjetila da i kada zagrize malo jabuke ili nečeg drugog kao da teško žvače i guta. Molim vas da mi pokušate ukazati na moguću bolest mog ljubimca. Unaprijed zahvaljujem! Silvija O: Na određeno oboljenje u kunića upućuje nekoliko znakova: gubitak apetita, inaktivnost, zadržavanje pretežno u kućici ili jednom kutu kaveza, nezainteresiranost za okolinu. Naravno, vidljivi znakovi poput ozljeda i rana, oteklina, proljeva, iscjetka iz nosa ili očiju su očiti znaci da sa zdravstvenim stanjem nešto nije u redu, te je potrebno posjetiti veterinara kako bi se pomoć pružila što prije. No, kako ne navodite promjene u konzistenciji stolice ili nezainteresiranost kunića za Vas i okolinu, što bi upućivalo na niz ozbiljnih sistemskih bolesti, u Vašeg se kunića vjerojatno radi o nekoj od zubnih bolesti. Znakovi bolesti zubiju uključuju: otežano hranjenje (uzimanje hrane i gutanje), gubitak tjelesne težine i smanjena količina izmeta, anoreksija i vidljivi predugi sjekutići. Bolesti zubiju imaju nekoliko uzroka: genetika, neadekvatna prehrana, ozljede čeljusti, infekcije ili tumori. Najčešći od uzroka je malokluzija - stanje kod kunića u kojem zubi nisu pravilno poravnani zbog čega dolazi do nepravilnog rasta i trošenja zubiju. Naime, u kunića zubi su otvorenog korijena i kontinuirano rastu tokom cijelog života te je za normalno uzimanje hrane izuzetno bitno da se oni pravilno i ravnomjerno troše. Navode se tri glavna uzroka malokluziji: najčešće je to genetska predispozicija (skraćena gornja čeljust), zatim ozljeda, te bakterijska infekcija. Kod genetskog, strukturalnog defekta, stalno rastući gornji i donji sjekutići ne dodiruju se kada kunić žvače. Posljedično, prerasli sjekutići uzrokuju znatnu traumu na jezik i rubne dijelove usne šupljine. Mnogo slučajeva lošeg poravnanja zubiju rezultiraju i od prijašnjih ozljeda u području čeljusti odgovornom za rast sjekutića, a što s vremenom dovodi do neravnomjernog rasta zubiju. Početni znakovi uključuju nesposobnost normalnog žvakanja i gutanja hrane, slinjenje i mokru "bradu". Zatim, ako se radi o infekciji, ona je najčešće bakterijske etiologije. Infekcijom je najčešće zahvaćena donja čeljust što tada rezultira nepravilnim poravnanjem zubiju. Iako su malokluzijom obično zahvaćeni prednji zubi povremeno su zahvaćeni i stražnji. Kod kunića se često javlja izbočenje na kutnjaku. Ta suvišna izbočina zarine se u jezik kunića i/ili obraze što uzrokuje bol i nevoljkost za uzimanjem hrane. Ako se problem sa zubima ne liječi, u kunića dolazi do izgladnjivanja i posljedičnog uginuća. Savjetujem Vam da svakako posjetite veterinara koji će općim kliničkim pregledom, s posebnom pozornošću na usnu šupljinu, utvrditi o kakvom se problemu radi te poduzeti odgovarajuću terapiju. Ako se utvrdi da je Vaš kunić sklon problemima zubiju, zubiće bi trebalo redovito podrezivati te pratiti eventualne ozljede unutar usne šupljine. Na tržištu postoje i mineralni kamen u različitim veličinama i oblicima ili drvo za glodanje koji omogućuju trošenje zubiju u kunića pa ih možete ponuditi Vašem ljubimcu ako već nema u svojem kavezu.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.01.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas smo kod vas kupili mladog kunića pa me zanima dali se ti kunići smiju kupati ili prati? Dali ima neki poseban šampon za njih? Čula sam da nije preporučljivo ih kupati, ali moj kunić stvarno jako smrdi. Hvala, Andrea O: Kunići su u pravilu vrlo čiste životinje i nije ih preporučljivo kupati, posebno ne šamponom. Poput svake životinje i kunići imaju svoj miris, no uz pravilnu higijenu on je jedva uočljiv.Ako ipak želite okupati ljubimca, učinite to blagim šamponom (razrijeđenim s vodom) polako i oprezno, a naročito pazite da prilikom kupanja voda ne dospije u uši, odnosno u slušni kanal. Nakon toga obrišite ga ručnikom i osušite "fenom", ali polako i ne naglo, da ne dođe do opeklina kože. Po potrebi (ako je koža izrazito uprljana, a dlaka zaljepljena izmetom ili mokraćom) stražnjicu i nožice možete oprati vlažnom spužvicom i češće.Za uklanjanje nečistoće i neugodnih mirisa možete koristiti i šampon za suho pranje namjenjen glodavcima, npr. šampon za suho pranje "Bernina".Kako biste spriječili pojavu neugodnog mirisa, kavez održavajte čistim. U prosjeku ga treba kompletno očistiti jednom tjedno (promijenjena stelja i obrisane stranice i dno kaveza). Trebat ćete i 2-3 puta tjedno očistiti samo vlažna mjesta u kavezu. Neki vlasnici vlažne mrlje čiste svaki dan, dok drugi kompletno čiste kavez svakih 3 - 4 dana. Sve ovisi o broju i veličini životinja, njihovom urinu i stolici, te mjestu gdje obavljaju nuždu, veličini kaveza i vrsti stelje.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 15.02.2008.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Koja je razlika između ovnolikog i patuljastog ovnolikog kunića? Andrea O: Domestificirani kunići se po veličini dijele na velike, srednje, male i patuljaste pasmine. Za najmanje pasmine očekivana tjelesna težina odraslih jedinki je čak manja od 1 kg, dok je za one najveće i iznad 9 kg. Patuljaste pasmine kunića nastale su selektivnim uzgojem, s ciljem postizanja što manje tjelesne težine (1-1,5 kg). Patuljasti ovnoliki kunić je nešto veći od ostalih patuljastih pasmina (1,3-2 kg). Tijelo im je čvrsto, a mišići snažni. Imaju kratke noge, uši su im polegnute, a njihova ukupna duljina (mjerena preko glave od vrha do vrha) iznosi 24-28 cm. Krzno im je srednje duljine, a dozvoljene su sve boje.Mali ovnoliki kunići teže 2,5-3,5 kg, a ukupna duljina njihovih ušiju dosiže 30-36 cm. Ovnoliki kunić pripada skupini velikih kunića čija je tjelesna masa oko 6 kg. Tipične oznake pasmine su izbočena nosna kost i obješene uške (40-56 cm). Postoje jednobojni i šareni sojevi, vrlo su osjetljivi i izbirljivi u prehrani.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 15.02.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije 6 mjeseci smo dobili na poklon kanadsku vjevericu u trgovini nisu znali reći kojeg je spola pa me zanima dali postoje kakve karakteristike po kojima bi se moglo prepoznati dali je ženka ilil mužjak npr.glasanje ili pruge na leđima. Vlatka O: Je li kanadska vjeverica mužjak ili ženka teško je reći samo na osnovu izgleda. Čak i ako se vjevericu uhvati i okrene na leđa za pregled, nema velike razlike sve dok ne dosegnu spolnu zrelost. Kanadske vjeverice spolno su zrele u dobi od oko godine dana. Kao odrasle, duljine su od 22 cm do 30 cm, rep im je duljine oko 10 cm a težine su od 70 g do 140 g. Gotovo je neznatna razlika u mužjaku i ženki po težini i boji, a nije zabilježena niti razlika u glasanju.Spol se može odrediti uzimanjem vjeverice u ruku i njenim okretanjem na leđa. Stražnji dio bi trebao biti okrenut prema pregledavaču. Gledaju se dvije izbočine u genitalnoj regiji - u ženki one su smještene blizu jedna druge dok su kod mužjaka udaljene oko 1 cm.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.02.2008.
Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zamorčića već 3 dana. Kupio sam ga u Pet centru. U kavezu je bio sa većim zamorčićima pa sam ja njega izabrao zato što je jadan najmanji među velikima. Imam veliki kavez i kućicu u kavezu za njega. Problem je to što on cijelo vrijeme provodi u toj kućici, neće ni da proviri kad sam ja u sobi. Kad izađem iz sobe, nakon nekog vremena, on izađe jesti, ja provirim da ga vidim i čim me ugleda, najbrže što može, utrči u kućicu i ne izlazi dok ja, ili tko je već u sobi, ne izađe. Tako se događa i kad ga pustim na krevet. Pustim ga na krevet i on trči uz rub, da nađe neku rupu da se skloni, ako je ne nađe onda cvili. Ja mu stavim jastuk uz rub kreveta i on se zavuče i šuti, više ne cvili. I kad ga mazim nekad miruje, ali kad ima priliku otima se da se zavuče u rupu negdje gdje ima nekakav zaklon. Možda mu treba više vremena da se privikne jer je jako mlad (veterinar u Pet centru nije mu mogao najsigurnije odrediti spol jer je još mlad).Molim Vas za odgovor. Hvala Vam! JasminO: Zamorčići (Cavia porcellus) su glodavci iz porodice Caviide, rod Cavia. Potječu iz Južne Amerike, iako ih danas u prirodi više nema. Omiljeni su kao kućni ljubimci i žive u prosjeku 4-5 godina (u iznimnim slučajevima do 8 godina).Zamorčići spadaju u životinje koje su u prirodi obitavale u skupinama. One su se uglavnom sastojale od jednog mužjaka, većeg broja ženki i mladunčadi. Ovakav način života, uz činjenicu da su najaktivniji u sumrak ili noću, omogućavao im je lakšu obranu od predatora.Ukoliko zamorčića imate za kućnog ljubimca, dobro mu je osigurati društvo (naravno, ako imate dovoljno veliki kavez koji će osiguravati normalno kretanje i boravak dvjema životinjama). Kada je životinja osuđena na samački život, potrebno joj je dosta vremena, ljubavi i pažnje vlasnika kako bi se što prije prilagodila novim uvjetima.Da biste se sprijateljili sa Vašim ljubimcem, bilo bi dobro postepeno mu se približavati jer je on u vrlo kratko vrijeme promijenio nekoliko lokacija (uzgajivač - dućan - vlasnik), što za životinju može biti dosta stresna situacija. Obično im treba nekoliko dana, kad ih se ni ne preporuča previše dirati (osim hranjenja, napajanja i čišćenja kaveza), kako bi se prilagodili novonastalim uvjetima života.Nakon prvih nekoliko dana, počnite mu se javljati laganim glasom, pustite da onjuši Vašu ruku (sve radite polako, bez naglih kretnji, da ga ne prestrašite), kako bi prepoznao Vaš miris. Osim toga, da bi lakše stekao povjerenje u Vas, pokušajte ga hraniti direktno iz ruke. Tek ga za nekoliko dana pokušajte pomaziti ili vaditi iz kaveza. Bitno je da stekne povjerenje u Vas i da nestane strah od nepoznatog.Kad jednom prevladate sve prepreke, moći ćete bez straha uživati u druženju sa Vašim ljubimcem.
Danijela Biban, dr.vet.med. | 08.02.2008.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Udomili smo mušku činčilu staru 4 mj. Bivša gazdarica nam je pripomenula da tu i tamo pregledamo njegovo spolovilo da mu se ne skupi previše dlake, onečisti, jer da je to za njih vrlo opasno, te da mu se dlake moraju oprezno podrezati. Možete li nam više o tome reći, o higijeni spolovila kod činčila. Hvala, Maja O: Krzno činčila je vrlo gusto, a dlaka je izrazito tanka i svilenkasta. Činčile same uređuju svoj dlačni pokrivač "kupanjem" u posebnom pijesku za činčile. Nikada ih ne biste smjeli kupati u vodi ili sa šamponom. Okolina spolovila mužjaka obrasla je dužom dlakom. U veterinarskoj praksi nerijetko se susreće problem tzv. prstena penisa, koji predstavlja dlaku omotanu oko spolovila koje životinja povremeno izvlači iz prepucija. Ovakva tvorba može stiskom izazvati ozbiljne smetnje u cirkulaciji perifernog dijela penisa, kao i posljedične upalne i degenerativne promjene.Kako biste spriječili nastajanje ovog problema, vlasnicima se preporuča da muškim činčilama skraćuju (ošišaju) dlaku u okolini spolnog otvora. Eventualne nakupine nečistoće možete isprati toplom fiziološkom otopinom. Samo spolovilo nije potrebno prati ili čistiti ukoliko se ne pojave znaci kao što su gusti iscjedak, crvenilo, otekline, otežano ili učestalo mokrenje i sl. U tom slučaju bi životinju trebali odnjeti veterinaru koji bi po pregledu propisao potrebnu terapiju.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 08.02.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Napokon sam pronašla način na koji mogu saznati što muči moga ljubimca. Nadam se da možete pomoći. Dakle, imam sirijskog hrčka kojemu se prije jedno mjesec dana pojavilo nešto kao prišt na donjoj usni, bijelo i okruglo, ne jako veliko, no raste pomalo. Zasad je malo, ali se bojim da mu počne smetati dok jede i slično. Želim mu pomoći, a ne znam kako. Što je to i od čega je nastalo? Živi u normalnim, zdravim uvjetima. I da li možda ima kakvo glasanje s tim? Počeo je ispuštati zvukove kao da kašlje, ali piskutavo. Možda je prehlađen? Ivana O: Izrasline su vrlo česta pojava u hrčaka kako na koži, tako i unutar organizma. Najčešće se radi o novotvorevinama (tumorima), cistama, apscesima i hematomima. U nekih jedinki kod nastanka ovakvih izraslina postoji i genetski predisponirajući faktor, na koji na žalost ne možemo utjecati. Tumori ili neoplazije su izrasline koje nastaju kao rezultat izmijenjenih stanica, odnosno kada se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama stanica, koje imaju tendenciju nepravilnog i progresivnog rasta. Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni stvaraju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne stvaraju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju.Ciste su jednostavne džepaste šupljine koje se razvijaju unutar kože. Najčešće nastaju kao posljedica začepljenja izvodnih kanala žlijezda koje se nalaze u neposrednoj okolini. Ciste, ukoliko rastu ili vrše kompresiju na okolno tkivo svakako se trebaju kirurški ukloniti. Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Organizam sanira hematom, a vrijeme resorpcije ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cjelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog mogućnosti razvoja sekundarnih infekcija. U hrčaka, hematomi su najčešće posljedica ozlijeda uslijed udaraca u kavezu ili u međusobnim igrama i borbama. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a najčešće su posljedica ozljeđivanja. Apscesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Apscesi su najčešće izrasline na koži u hrčaka i mogu nastati na bilo kojem dijelu tijela a u području glave moguć je apsces zuba. Apscesi vrlo brzo rezultiraju i promjenom općeg stanja životinje, koja vrlo brzo prestaje uzimati hranu i vodu. Apscesima najčešće prethodi manja rana koja se inficirala. U slučaju apscesa indicirana je incizija, te sistemsko i lokalno liječenje antibioticima.Hrčci su dosta osjetljivi i nerijetko se dešava da se zaraze prehladom. Simptomi lakših oblika prehlade uglavnom su kihanje i iscjedak iz nosa. U težim se slučajevima obično još javlja iscjedak iz očiju, inapetenca, gubitak na težini, slabost, kašljanje, otežano disanje uz karakterističan dišni šum...Svakako Vam savjetujem da svog ljubimca odvedete veterinaru kako bi se postavila točna dijagnoza i započelo sa terapijom. Za sada bih Vam preporučila da hrčka hranite kvalitetnom hranom a možete dodavati i multivitaminske pripravke od Vetoquinola - Gervivet, kako biste ojačali imunološki status životinje.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 01.02.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam patuljastog kunića. Dok je bio mali nisam ga puno nosila i sad me dosta grize. Je li to zbog toga što ga nisam puno nosila...? Kada ga moram voditi veterinaru i koliko često? Koliko često mu moram rezati nokte? Kako da ga naviknem na lajnu? Unaprijed hvala! AnaO: Kunići su društvene životinje, vole maženje i kontakt s ljudima ali nije rijetka pojava da pokazuju znakove agresivnog ponašanja. Tijekom dana i noći kunići vole spavati ili drijemati pa je poželjno da ga u to vrijeme ne uznemiravate. Najaktivniji i najspremniji za igru su ujutro i navečer pa je to i najpogodnije vrijeme da ga pustite iz kaveza i s njim se poigrate. Nastojte da kunić prilazi Vama i traži kontakt. Nastojte mu omogućiti da sam izlazi iz nastambe, a izbjegavajte ga vaditi iz tog prostora. Kada Vam priđe, ne dižite ga s poda, već ga mazite u poziciji u kojoj ste ga zatekli. Sjednite na pod uz njega i dozvolite mu da se udalji ako želi. Gotovo sigurno će se vratiti da Vas ponovo onjuši ili zastane uz Vas. No, ponekad nisu raspoloženi za kontakt i u tom slučaju je važno da ne ustrajete u igri i primanju u ruke. Također iskazuju agresiju različitog stupnja ako dirate njihove stvari, a naročito ako u njihovom prisustvu čistite nastambu ili, npr., premještate posudu za hranu. Pred Vama je vrijeme prilagodbe koje može trajati različito dugo. Budite smireni i strpljivi. Promatrajte kunića i vjerojatno ćete uočiti što ga smeta u dnevnom ritmu obitelji i prostora u kojem obitava. Moguće je da se uslijed nekih promjena (u samom stanu, kontakt s nepoznatim osobama ili životinjama, izloženost dužem osvjetljenju ili buci, nemogućnosti da se "sakrije" ili odmori i sl.) životinja osjeća nesigurna te svoju nelagodu iskazuje na ovakav način.Kada se kunić prilagodi na Vaš dodir, tada možete početi i s privikavanjem na vodilicu za kuniće. Neka to bude također postepeno, bez sile i s puno strpljenja.Noktiće možete skratiti kada primijetite da životinji smetaju tj. njima zapinje o predmete. Najbolje bi bilo da prvi put to učini veterinar koji će Vam pokazati kako se to ispravno radi jer nestručnim rezanjem noktiju možete ozlijediti živac te dovesti do nepotrebnog ranjavanja životinje.Poželjno je novonabavljenog kućnog ljubimca preventivno odvesti veterinaru na opći pregled. Također, veterinar će odrezati noktiće i sl. No, prvenstveno veterinaru treba otići kada uočite bolesno stanje Vašeg ljubimca (odbijanje hrane i/ili vode, potištenost, mekana stolica, promjene na koži..).
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 31.01.2008.
Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Nakon što sam kupila sada dvomjesečnu ženku, moj šestomjesečni kunić ponaša se potpuno drugačije. Razdvojila sam ih (iako ni prije nisu bili zajedno, ni u blizini, jer mužjak nije steriliziran, a ženka je jako malena) u zasebne prostorije, ženka je slobodna, nije u kavezu, ali mužjaka sam morala staviti u kavez jer ne može biti pušten. Naime, prije je normalno i uredno obavljao nuždu u posudu predviđenu za to, ali sada obavlja nuždu posvuda, radi nered... Pprije nije bio zatvoren, ali sada ga je nemoguće pustiti van. Po noći ne mogu spavati, er grize rešetke kaveza, lupa posudicama za hranu i vodu. Može li kastracija pomoći, hoće li se drugačije ponašati i kolike su otprilike cijene kastracije u Zagrebu? Zaboravila sam pripomenuti da je kavez dosta velik s obzirom na veličinu kunića (80 x 55 ). Žao mi je gledati mog kunića zatvorenog pa vas molim za pomoć. Unaprijed hvala, Katarina.O: Kunić izmetom i mokraćom obilježava svoj teritorij. Ponašanje Vašeg kunića je znak da je cijeli stan smatra svojim prostorom. Iako kunići nisu zajedno, on osjeća prisustvo jedinke iste vrste i šalje upozoravajuće poruke. On je uznemiren, a kako ste mu ograničili površinu po kojoj se nesmetano kretao, očito je da mu to nedostaje. Kunići su i inače aktivniji u sumrak tako da je noćno lupanje samo još jedna prilika da Vas "obavijesti" o svom nezadovoljstvu.Kastracija će pomoći utoliko što ćete Vaše životinjice bez bojazni moći pustiti da se zajedno slobodno kreću, odnosno da su stalno zajedno u istoj nastambi. Obzirom na problem s izmetom, vrlo vjerojatno ćete trebati jedan dio prostora u stanu (koji se lako čisti i održava) ograditi i odvojiti kunićima za slobodno kretanje i igru.Kako su u sklopu Pet centra samo veterinarske ljekarne, na žalost ne raspolažemo podatkom koji tražite. Informaciju o cijeni kastracije kunića dobit ćete u svakoj veterinarskoj ambulanti koja takav zahvat obavlja.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 30.01.2008.
Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam zamorčicu i zanima me da li je bolje kupiti mužjaka pa ga kastrirati ili žensko društvo za moju zamorčicu?Hvala, Lana O: Zamorčići spadaju u životinje koje su u prirodi obitavale u skupinama. One su se uglavnom sastojale od jednog mužjaka, većeg broja ženki i mladunčadi. Ovakav način života, uz činjenicu da su najaktivniji u sumrak ili noću, omogućavao im je lakšu obranu od predatora. Ukoliko zamorčića imate za kućnog ljubimca, dobro mu je osigurati društvo (naravno, ako imate dovoljno veliki kavez koji će osiguravati normalno kretanje i boravak dvjema životinjama). Najčešće su kombinacije od dvije ženke, iako se ponekad vlasnici odlučuju na skupinu (tri) ženki i kastriranog mužjaka.Zamorčići se vrlo brzo naviknu na društvo u kavezu ali kod ''muške'' kombinacije ljubimaca, moglo bi biti problema jer su teritorijalniji od ženki i jedan bi mogao iskazivati dominaciju. Najnepovoljnija je kombinacija držati npr. dva mužjaka i ženku, jer bi se, zbog rivalstva, među mužjacima konstantno odvijale borbe za ženku.Ako se odlučite na drugu varijantu - kastraciju mužjaka - preporuča se kastracija u dobi od oko 6 mjeseci ali morate imati na umu da sam zahvat nije problematičan za životinju, no ozbiljni problemi mogu nastati nakon operacije. Naime, zamorčići (kao i još neke vrste životinja) skloni su automutilaciji tj. samoozljeđivanju, na što ih navodi postoperativna rana koju svakako nastoje grepsti, gristi, čupati konce i sl. te ih je vrlo teško u tome onemogućiti. Pri tome se otvorena rana lako može sekundarno inficirati i uzrokovati teže komplikacije. U sljedeća tri mjeseca od operacije hormoni su još u cirkulaciji i mužjak pokazuje svoju muškost.Stoga, na temelju svega navedenog, moja je preporuka da se ipak odlučite na suživot dviju ženki.
Vlatka Erman, dr. vet. med. | 28.01.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije dva tjedna, u Pet centru kupili smo patuljastog lavoglavog kunića, starog oko 5 mjeseci. Izuzetno je sretan i razigran, ima veliki kavez, često ga puštamo van (u stanu) i sve je u biti u redu, no ipak imam nekoliko pitanja za Vas: 1. U više Vaših odgovora o prehrani kunićia (i u drugim forumima o zečevima/ kunićima) spominje se sijeno kao 80-90% (ispravne) prehrane. A što je onda sa "kompletnom" hranom za kuniće - je li sijeno na neki način "sadržano" u njoj? U Pet centru smo kupili i jedno i drugo, no naš kunić sijeno jede tek povremeno i malo (iako mu je skroz dostupno), dok 80-90 % jede "kompletnu" hranu (vjerojatno ja tako navikao).2. Povremeno se dogodi da, pored puno "čistog" prostora (stelje) kojeg ima u kavezu, kunić baš odleži (najčešće preko noći) neko vrijeme na hrpici svojih kuglica, koje se onda spljošte, ovlaže i neugodno vonjaju a poneka mu se i zalijepi za krzno. Što je uzrok takvog ponašanja? 3. Uprkos kupovanju "WC-a za kuniće" (kutna plastična posuda), kunić piški uglavnom gdje mu se hoće (npr. po uglovima kaveza), dok si je WC posudu "namjenio" za odmor ili spavanje. Probali smo zamjeniti kutove, postaviti u posudu stelju, sijeno ili oboje ali bez rezultata ... sve je što je "uspio" napraviti u tu posudu je ono što sam opisao u 2.pitanju ! Ako želi da mu to bude "kućica" u redu, no kako ga naučiti da mokri ako ništa drugo - bar na jednom mjestu? Unaprijed zahvaljujem na Vašim odgovorima i lijepo Vas pozdravljam ! DamirO: 1. Hrana za kunića trebala bi biti sa visokom količinom vlakana i hranidbeno uravnotežena kako bi štitila osjetljiv probavni sustav kod kunića. Dakle, prehrana se sastoji od visokokvalitetnih peleta, sijena, vode i svježeg povrća. Sve različito od navedenoga je poslastica i trebalo bi davati umjereno. Tako, hranu za kuniće na tržištu možete pronaći kao kompletnu, dodatnu hranu i poslastice. Visokokvalitetne komercijalne hrane sadrže neophodne vitamine i minerale i ona bi trebala sačinjavati 80% prehrane kunića. Sa starenjem kunića savjetuje se da se postotni udio peleta u prehrani smanjuje, a glavnina prehrane je sijeno koje mora biti dostupno kuniću cijeli dan. Sijeno je esencijalno za dobro zdravlje kunića jer osigurava sirovu vlakninu koja omogućava nesmetanu probavu i prevenira stvaranje kuglica dlake. Kunić hranjen samo komercijalnom hranom (peletama) u pravilu ne dobiva dovoljno dugih vlakana koje bi održavale normalan motilitet crijeva. Duga vlakna u sijenu guraju tvari kroz probavni sustav i održavaju tonus mišića crijeva. Postoji nekoliko mišljenja o prehrani kunića. Neki vjeruju da su pelete i sijeno jedino što je potrebno kuniću. Glavni pokazatelj kakva bi prehrana trebala biti za Vašeg kunića je kvaliteta stolice. Nije od osobite važnosti koliko i kako će kunić jesti sve dok je stolica normalna, a prehrana sadrži sve hranjive tvari koje su potrebne kuniću. Ako se kunić hrani samo peleticama i sijenom dnevno mu je potrebno osigurati 30g peletica na svakih pola kilograma tjelesne težine, svježeg sijena dostupno po volji i naravno svježa voda. Kunići su strogi biljojedi, njihova prehrana bi trebala biti sastavljena od 15-16% proteina, minimalno 22% vlakana, oko 1% masti i 1% kalcija (provjerite navedeno na ambalaži hrane koju dajete Vašem kuniću). Njihova crijeva (i normalna crijevna bakterijska flora) razvijeni su kako bi probavljali isključivo travu i biljke. Nije rijetkost da kunići hranjeni pretežno peleticama jedu mnogo manje sijena. Ako razlog nije medicinske naravi (preizrasli zubi ili neki drugi problem sa zubima) razlog ne jedenja sijena leži u tome što su navikli jesti više peleta ili nisu gladni. U dobi od oko 8 mjeseci počnite smanjivati udio peletirane hrane kako bi glavnina prehrane kao odraslog kunića bilo sijeno. 2. Kunići imaju snažan instinkt za biti čistim. Nakon starosti od tri mjeseca dovoljno su razvijeni da mogu kontrolirati obavljanje nužde. Učenje obavljanja defeciranja u posudu može ipak i potrajati jer je mišićna kontrola za defeciranjem slabija stoga se često događa da izmet ostavljaju posvuda. Izmet zdravog kunića tvrdi je i suhi pa se vrlo lako počisti te ne predstavlja problem. Učenju defeciranja u posudu može doprinijeti činjenica da ih miris privlači obavljanju nužde na to mjesto pa možete nekoliko kuglica fecesa smjestiti u posudu za WC. Nije rijetka pojava u kunića da i sjede ili spavaju u posudi za obavljanje nužde što je najčešće posljedica neusvojenih pravila obavljanja nužde jer su još premladi ili su prekratko kod novog vlasnika da bi pravila stigli usvojiti. Ova pojava nije osobito zabrinjavajuća jer u pravilu odustaju od ove navike kada obave nuždu u posudu nakon što ste promijenili stelju. Problem možete riješiti nabavkom još jedne posude za obavljanje nužde koju bi smjestili u onaj kutak gdje Vaš kunić najčešće obavlja nuždu.3. O učenju kunića obavljanju nužde pisala sam već na linku: Kunić - učenje na obavljanje nužde i WC.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.01.2008.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije tri tjedna moja zamorčica stara 5 godina prestala je jesti, jako je smršavila, nije uopće imala izmet i samo je uzimala tekućinu. Tjedan dana smo svakodnevno išli kod veterinara po injekciju antoibiotika nakon kojih je ponovno postala vesela, probava joj se vratila i počela je jesti sve osim kruće hrane kao da ima problema sa gutanjem, valjda bi antibiotici djelovali da je neka upala grla? Nastavila sam joj davat prašak za probavu jednom tjedno u vodu, a dobiva i vitamin C. Inače svakodnevno dobiva više obroka organski uzgojenog voća i povrća, uzima vitaminske bombončiće, suhu hranu sa dodacima minerala, čistimo joj kućicu svako drugi dan i stvarno se dobro brinemo za nju. Nešto prije tih problema počela joj je otpadati dlaka na nožicama i trbuhu i koža je bila sitno perutava, malo se i češkala. Veterinar je rekao da ne izgleda kao parazit ni kao gljivice, a pošto nam je mršavost preuzela pažnju računali smo da će antibiotici djelovat i na to. Prvi put su se problemi s dlakom javili prošle godine, ali nakon mazanja s nekim kortikosteroidskim tekućim pripravkom se povuklo. Sve je bilo super do jučer kad se izvrnula bočno i imala nešto slično epi napadu. Nije se mogla pomaknuti, glavu je nagnula u stranu (malo kao i da joj zatitra oko s te strane), a nožice su joj bile u grču. Sada samo leži, ako se proba pomaknuti baca je na bok i počnu joj se noge tresti. Uspjela je malo pojesti, ali joj moram smiksati mrkvu, krastavac ili blitvu jer teško guta čak i vodu. Čini mi se da je malo bolje nego sinoć, ali se ne može micati. I nosić joj malo curi. Izgleda kao da je imala moždani udar pa sad ima plegiju donjih nožica i problem sa gutanjem. Molim vas hitno mi odgovorite šta joj dati jer moj veterinar nije upoznat sa ovakvim stanjem i ne može joj pomoći. Ima li veze sa prethodnim problemom sa dlakom i probavom? Je li to uopće inzult ili neki poremećaj centra za ravnotežu i postoji li kakav lijek i koji? Unaprijed zahvaljujem, AndreaO: U zamorčića su moždani udari rjeđa pojava. Ovo stanje prate slijedeći simptomi: padanje glave na jednu stranu sa ponekad skvrčenim tijelom pod kutem 45°, nistagmus - ritmično trzanje očnim jabučicama, koje nije pod kontrolom volje. Nistagmus je često prisutan i nekoliko sati nakon udara. Na mali dodir rukama zamorčići se prestrave uz prisutno jako ubrzano lupanje srca. Tijekom udara zamorčića treba smjestiti u kutiju sa mnogo sijena i ostaviti u mraku kroz dva do tri sata u miru i tišini. Ako se napad u tom vremenu ponovi velika je vjerojatnost da će doći do uginuća. No, u većini slučajeva, osiguravajući zamorčiću da se samostalno oporavi, prognoza je vrlo povoljna. Kako je izuzetno važno ostaviti životinjicu u miru, morate je nadgledati vrlo pažljivo i tiho. Većinom je potrebno nakon što dođe k sebi rehidracija infuzijom (posjet veterinaru). Samostalno mogu piti tekućinu tek za oko 6 sati nakon napada. Ne pokušavajte na silu hranjenje i pojenje sve dok ne budete sigurni da može normalno gutati. Naime, poremećajem svijesti poremećen je i akt gutanja pa vrlo često dolazi do aspiracije sadržaja i komplikacije upalom pluća.Ponekad je potrebno i jedan do dva tjedna da se glava i tijelo zamorčića isprave no većina životinja koje prežive moždani udar imaju za posljedicu lagano nakrivljenu glavu. Obično su moždani udari sa kompletnim oporavkom no manja je vjerojatnost ukoliko se napad ponovi ili kontinuirano traje.Često se u zamorčića javlja i srčani udar kod kojeg su simptomi drukčiji od moždanog. Zamorčići se umire, otežano dišu, hvataju zrak. Ovo obično traje nekoliko minuta pa do nekoliko sati ali srčani udar obično ne prate paralize tijela. Također, u zamorčića najčešće završavaju uginućem.Sljedeće što naliči udaru su napadi, a najčešće uzrokovani zanemarenim slučajem gljivične infekcije koja se komplicirala generaliziranom infekcijom. Napad redovito uslijedi nakon što se u zamorčića zamjećuje konstantno češanje. Zamorčić se obično prevrne na leđa sa drhtanjem tijela neko vrijeme a zatim se savijaju u luku prema natrag i ostaju ukočeni neko vrijeme. Zatim, preokrenu se i stanu na noge. Vlasnik je obično mišljenja kako se radi o moždanom udaru, no ovaj tip napada može trajati mjesecima prije negoli će imati nepoželjnih posljedica po zdravlje zamorčića. U ovom slučaju treba pustiti zamorčića na miru do završetka napada, a zatim ga možete uzeti u naručje i pregledati je li sve u redu.No, u zamorčića je zabilježena i jedna vrsta paralize za koju se točno još uvijek ne zna uzrok. Događa se vrlo brzo i gotovo bez iznimke tijekom noći tako da se redovito ujutro može vidjeti životinjica okrenuta na leđa i zatezanje duž prednjih nogu.Kao uzrok trzanja, napada i paralite tijela u zamorčića navodi se i nedostatak kalcija u organizmu. Kalcij je vitalni mineral za kontrakcije mišićja i živčanih impulsa koji ih potiču a do njegova nedostatka dovodi deficitarna prehrana te poremećena absorpcija u crijevima. Liječenje se provodi parenteralno kalcijem i dodacima prehrani obogaćenim kalcijem.Općenito se smatra kako sve paralize u zamorčića koje uslijede nakon pada, jave se uslijed neke bolesti ili se jave samostalno, zahtijevaju intervenciju veterinara. Spomenuli ste da je Vaš ljubimac dobivao terapiju antibiotikom. Imajte na umu kako se kod liječenja daju antibiotici širokog spektra koji djeluju protiv niza Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija, no ne djeluju na gljivice na koži. Isto tako, otežano gutanje nije samo posljedica upale grla već može biti poremećeno oštećenjem dijela mozga odgovornim za gutanje, patološkim procesima u usnoj šupljini (upale desni, ranice u usnoj šupljini, prekomjerno izrasli sjekutići,..).O uzrocima kožnih problema i češanja u zamorčića opisala je kolegica dr. vet. med. Balantin, na sljedećem linku:Krastice od češkanja na zamorčićuSavjetovala bih Vam da se obratite na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kako bi uz stručno osoblje i suvremenu tehnologiju dijagnostike mogli obaviti sve pretrage koje bi dovele do pravovaljane dijagnoze i terapije.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 27.03.2008.