Pitajte veterinara

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Znam da se ovo pitanje ne tiče teme, ali mi je opet stalo do vašeg stručnog mišljenja u ovom slučaju! Imam dvoje malodobne i jedno aolescentno 15 godišnje dijete, svi smo se suglasili da ćemo kupiti hrčka! No, pravo pitanje se postavlja, kad ne znamo koja vrsta bi bila najpogodnija za nas? Htjeli bismo razigranog i dobroćudnog hrčka koji će se brzo naviknuti na sve ukućane, ne biti agresivan i ne biti boležljive prirode. Koju vrstu hrčaka biste mi preporučili? Korina O: Hrčci su idealni ljubimci za cijelu obitelj jer su vesele i zaigrane životinjice, ne zahtijevaju puno prostora i jednostavno je brinuti se o njima. Ipak, pogodniji su za stariju djecu koja se o njima mogu adekvatno brinuti. Osnovne vrste hrčaka su sirijski ili zlatni, ruski, kineski i sibirski hrčak. Prilikom odabira hrčka je bitno znati da je sirijski hrčak samotnjak i ne preporučuje ih se držati u paru zajedno u istoj nastambi, a kineski, sibirski i ruski hrčci vole živjeti u paru tj. moguće su zajednice mužjaka i ženki, naravno - ako to želite jer, nabavite li hrčke različitog spola, oni će se pariti i imat će mladunce koji će se opet međusobno pariti i začas nećete znati kuda sa svim tim hrčcima. Kineski hrčci su vrlo umiljate i društvene životinjice te vole blizinu drugog bića, ali važno je znati da su hrčci općenito, pa tako i kineski, "noćne životinje" tj. aktivni su noću, a danju spavaju. Zato ih se ne smije uznemiravati u vrijeme sna jer tada mogu i ugristi. Također, bolesni hrčci su obično nervozni, nemaju volju za kretanjem i u takvom stanju mogu ugristi. Svakako nastojte ne uznemiravati Vaše hrčka i ne igrati se s njim do poslijepodnevnih sati kako bi njegov dnevni ritam bio što prirodniji, a i on će tada biti raspoloženiji za društvo. Hrčci su aktivniji noću nego danju i ne vole da ih se uznemirava po danu kada se odmaraju. Ako ih probudite tijekom dana, oni su još sneni i nastoje se sakriti i ponovo zaspati. Nemojte ih nikada naglo buditi jer će biti nepovjerljiviji prema ljudima. Tada su vrlo nervozni i zato ih treba nježno i s dvije ruke uzeti i probuditi pa neće gristi ili bježati. Vrijeme kada je hrčak budan je najbolje za navikavanje na Vaše ruke. U svakom slučaju pri pripitomljavanju treba biti strpljiv pa će se hrčak postepeno priviknuti na Vas (a i Vi na njega) i s vremenom će mu goditi Vaš dodir i igranje sa njim. Ipak, sve navedeno umnogome ovisi i o karakteru samog hrčka: neki se lakše prilagode i opuste, a nekima treba iznimno dugo vremena. Nakon što hrčke donesete kući treba im nekoliko dana da se priviknu na novu sredinu, na ukućane i jedan na drugoga. Dajte mu nekoliko dana da se prilagodi na novu sredinu i na nove ljude i mirise, nemojte ga odmah 'loviti' jer je to kontraproduktivno. Neka se pomalo navikava na Vas. Također, treba nastojati da životinja priđe ruci, a ne da je mi hvatamo. Kada hrčka primate u ruke, budite oprezni da Vam ne ispadne i ne ozlijedi se. Obuhvatite ga objema šakama, napravite od njih " čašicu" i u nju prihvatite hrčka te ga nikako nemojte uzimati na neke druge načine. Postavite u svoje ruke njegovu omiljenu hranu tako da ga to privuče. To je najbolji put za pripitomljavanje. Otprilike u roku od tri tjedna Vaš bi se hrčak trebao naviknuti na držanje u rukama. Prilikom hranjenja, također, pričajte svom hrčku neka zapamti Vaš glas.Važno je objasniti djeci da su hrčci društvene, ali plahe životinjice s kojima moraju biti nježni u igri i posebno im napomenuti da ih ne uznemiravaju dok spavaju jer tada postanu razdražljivi pa znaju i ugristi. Također ih morate unaprijed upoznati sa njihovim navikama, npr. hrčak je glodavac i sasvim je normalno da gricka koru, a i ostalo do čega dođe. Stoga ćete morati dobro paziti kako Vam ne bi napravio štetu po stanu. Osobito morate biti oprezni kada su u pitanju električni kablovi i slično. Nadalje, obavezno je svakodnevno oprati posudicu sa hranom i pojilicu za vodu, te staviti svježu. Osim tvornički pripravljene hrane za hrčke, koristiti možete i svježe voće i povrće, koje je potrebno prethodno oprati i osušiti. Igračke bi trebale poticati hrčka na istraživanje i korištenje po volji bez prisiljavanja. Ako se često igrate sa hrčkom, on će rado boraviti van svojeg skrovišta i imati će priliku za istraživanje.Nadam se da sam Vam ovim savjetima olakšala odluku pri odabiru "pravog" hrčka, a još korisnih informacija možete saznati i u našoj web rubrici Moj ljubimac/Glodavci/Hrčak.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam hrčka starog oko 9 mjeseci. Prije par dana sam primjetila da mu se jedno oko zatvorilo, međutim jutros sam vidjela da se izvrnuo na bok i pokušava se ustati. Ustane se, pa opet padne na bok. Odvela sam ga veterinaru i ustanovio je da je upala uha. Dobio je injekciju i sad sam ga kod kuće utoplila i već duže vrijeme spava. Da li je upala uha opasna po život za njega? Hvala, Danijela O: Upala uha (otitis) prema lokalizaciji procesa se dijeli na upalu vanjskog zvukovoda (otitis externa), upalu srednjeg uha (otitis media) i upalu unutarnjeg uha (otitis interna). Većina upala su posljedica infekcije različitim mikroorganizmima (bakterije i gljivice), parazitarnih invazija (šugarci), prisutstva stranog tijela ili se jave kao posljedica alergije. Ponekad se mogu javiti i sekundarno, kao posljedica neke druge bolesti (npr. pharyngitis - upala ždrijela).Prema simptomima koje ste naveli, Vaš hrčak najvjerojatnije ima upalu srednjeg uha, koja se uglavnom manifestira držanjem glave ''na koso'', poremećajem u ravnoteži, paralizom facijalnog živca i oslabljenim sluhom (koji ponekad može završiti gluhoćom).Ova se upala uglavnom razvija kao posljedica neliječene upale ždrijela, a ponekad se javlja i kao posljedica otitisa externae, ukoliko je bio perforiran bubnjić.Ovaj se oblik upale dosta teško liječi.Kao jedna od mogućih komplikacija upale srednjeg uha je i razvoj upale unutarnjeg uha, koja se manifestira gubitkom ravnoteže (zahvaćen je centar za ravnotežu), a ponekad i gubitkom sluha. Ova se upala vrlo teško liječi, a ukoliko prijeđe sa os petrosum na mozak, postoji opasnost od razvoja pachymeningitisa ,što može dovesti do sepse i uginuća.Kako će teći faza oporavka kod Vašeg ljubimca zaista je teško reći, jer svaki organizam različito reagira na terapiju.Iskreno se nadam da će dobro reagirati i da nećete imati razloga za zabrinutost.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Imam roborovski hrčka već 3 mjeseca i nedugo nakon šta sam ga dobila, otprilike svaki drugi dan ima skorene krvi oko nosića. Non-stop se čisti i tokom dana ju očisti, ali opet sljedeći dan ujutro mu je nosić opet krvav. I neprestano se češe.  Šta bi to moglo biti? Maja O: Uzroci svrbeža uglavnom su alergije, gljivice, buhe, šugarci ili mogu biti posljedica hormonalnog disbalansa. Budući ste naveli isključivo svrbež kao simptom i pojavu krvave ranice u području njuške, teško mi je točno odrediti mogući uzrok.Prava bi se dijagnoza mogla postaviti isključivo pregledom kod veterinara, a prema potrebi i nakon učinjenih dodatnih pretraga.Moguće je da se radi o nekoj iritaciji stranim tijelom koja je potencirala češanje, a ono je za posljedicu imalo stvaranje ranice. Naime, ukoliko umjesto piljevine kao stelju imate pijesak, postoji mogućnost da je zrnce pijeska, u momentu kad se hrčak čistio, ušlo u nos, te na taj način izazvalo nadražaj nosne sluznice.Osim mehaničke iritacije, uzrok češanja mogu biti gljivice ili šugarci. Na koži hrčaka fiziološki žive grinje - Demodex criceti i Demodex aurati. Kada, iz bilo kojeg razloga, dođe do pada imuniteta, ove se grinje namnože pa dolazi do pojave bolesti koja se manifestira alopecijom, svrbežom, ljuskicama po koži i stvaranjem krasta. Zbog češanja se mogu javiti i sekundarne bakterijske infekcije pa se ranice mogu i zagnojiti.Osim Demodexa, šugu uzrokuju i grinje iz roda Notoedres, a te su promjene uglavnom lokalizirane na njušci, udovima i u anogenitalnoj regiji. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i pregledom kožnih strugotina pod mikroskopom. Liječi se antiparaziticima.Uz šugarce, slične promjene mogu izazvati i gljivice - Microsporum canis, Microsporum gypseum i Trichophyton mentagrophytes. Promjene su uglavnom okrugla, bezdlačna područja, zacrvenjena i najčešće s ljuskavom krasticom u sredini, a prisutan je i jaki svrbež. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a, prema potrebi, može se napraviti i mikološka pretraga. Gljivice se liječe antimikoticima.Zbog nedostatka informacija teško mi je bilo uopće i posumnjati na neku određenu bolest, stoga bih Vam ipak preporučila da hrčka odvedete kod veterinara na preled jer ćete isključivo na taj način dobiti odgovarajuću dijagnozu, a, bude li indicirano, i odgovarajuću terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P:  Imamo veliki problem! Naš zec sve pojede šta vidi i ne mozemo ga spriječiti. Dali smo mu drvo, ali njega neće jesti jer mu je draži ormar, sve novine i papire rastrga i pojede. Ne može se od njega ništa sakriti jer skače u visinu do 1 m. Ne znamo više šta napraviti. Grize vlakna od kaučla i sve ostalo što mu se nađe na putu. Inače je jako umiljat i voli se maziti. Preko noći je zatvoren u kavezu i kad je u kazni, ali ne pomaže. Ne bih volio da je cijelo vrijeme zatvoren jer to je mučenje. Molim vas da pomognete, više ne znam šta da radim! Hvala! Vedran O: Neprirodan apetit ili alotriofagija se najčešće javlja kao posljedica poremećenog prometa vitamina i minerala u organizmu. Najčešće se radi o nedostatku tih tvari u organizmu. Obavezno kuniću ponudite mineralni kamen za grickanje i vitamine koji se daju u vodu ili hranu kako bi eventualno isključili medicinski problem. Bitna je i kvalitetna prehrana kunića. Osim gotove hrane namijenjene kunićima, ponudite mu radić, brokulu, celer, peršin, mrkvu, jabuku, krušku i drugo ali preporučila bih da ne miješate istodobno više vrsta svježe hrane. Voće i povrće mora biti dobro oprano (zbog insekticida i kemikalija) i uklonjeno iz kaveza nakon 2 sata od početka hranjenja istim. Puštajte kunića van kaveza samo uz nadzor te mu ograničite kretanje na jednu prostoriju u kojoj pokušajte ukloniti sve što bi mogao grickati, a namještaj zaštitite presvlakama od prirodnih materijala. Nabavite kuniću igračke kako bi mu odvratili pažnju od nepoželjnog grickanja.Za sada nije registrirano niti jedno odbojno sredstvo koje bi kuniće spriječilo od nepoželjnog grickanja namještaja i drugih predmeta u kući.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam dva zamorca (ženku i mužjaka) i nedavno su se potukli. Mužjak je ženki raskrvario područje oko oka, a ženka je mužjaku progrizla uho. Ujutro sam ih ponovno stavila zajedno u kavez ali su se opet potukli. Kada ih mogu opet staviti u isti kavez? Postoji li neka krema za te rane? Još jedan problem: ženka se u kratkom vremenu jako udebljala. Da li je trudna (zamorci su se prije jako dobro slagali) i kako da to provjerim? Hvala, Ana O: Ženke zamorčića su spolno zrele u dobi od 28 - 35 dana, dok su mužjaci zreli sa 60 dana. Estrus kod ženke traje 6-36 sati i u tom periodu dolazi do sazrijevanja jajašca, te ako dođe do oplodnje, ženka će ostati skotna. Trudnoća kod zamorčića traje 59-72 dana. Ženka najčešće okoti 2-5 mladunca koji imaju otvorene oči i rađaju se s dlakom. Mali zamorčići sišu do dobi od oko 3 tjedna. Već 15 dana nakon parenja, ako je došlo do oplodnje, može se primjetiti pomicanje mladunaca. Oko 5 tjedana prije poroda mladunci se mogu palpirati (pipati) preko trbušne stijenke.Zamorčići su inaće društvene životinje, a pogotovo u kombinaciji mužjak i ženka zajedno ne bi smjelo biti problema. U prirodi žive u skupinama koje se najčešće sastoje od jednog mužjaka, nekoliko ženki i mladunaca. Ako su u zajednici dva mužjaka, obično nastaju problemi jer su mužjaci jako teritorijalne životinje i iskazuju dominaciju. Ako se Vaši zamorčići više ne slažu dobro, obavezno ih morate međusobno odvojiti, što znači da morate nabaviti još jedan kavez. Nakon nekog vremena ih možete ponovno pokušati staviti zajedno, međutim samo uz Vašu prisutnost, kako biste ih mogli na vrijeme razdvojiti ako ponovno dođe do međusobnog obračuna.Što se tiče Vašeg pitanja o tretmanu rana, u Pet centrima možete nabaviti Chotivet soluciju, koja se sastoji od Gotu kole, eteričnog ulja lavande, eteričnog ulja ružmarina, tinkture divljeg kestena, eteričnog ulja majčine dušice, eteričnog ulja čempresa, tinkture kozjeg roga, božje trakavice, tinkture kravljaka i pupava. Chotivet je cikatrizirajući antiseptik za tretiranje rana, bez obzira na njihovo porijeklo, prirodu, proširenost i lokalizaciju.Također, u Pet centrima možete nabaviti Cink-vitaminsku mast koja sadrži cink oksid i riblje ulje. Cink oksid djeluje adstrigentno, a riblje ulje sadrži vitamin A, koji je zaštitnik epitela. Cink-vitaminska mast pospješuje sušenje i zacjeljivanje rana.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja činčilica je bubana, ima 3 mj. Ima mekanu stolicu i nije više toliko aktivna, može li do toga doći radi previše slastica ili tome sličnog? U zoo shopu su je hranili hranom Premium za činčile... Da li joj je potreban kamen za zube, koliko često? Ostavio sam samo sjeno, zobene pahuljice i dvopek u kavezu jer sam dobio te upute.. i naravno vodu. Hvala, Marko O: Izvorno, činčile (Chinchilla lanigera) koje žive u divljini hrane se biljem andskih stepa. Kao kućni ljubimci postali su vrlo omiljeni, a jedinke držane u optimalnim uvjetima dožive i do 20 godina. Prehranu im čini mješavina zrnate hrane, sijeno, a povremeno im treba dati komadić jabuke. Sve ostalo predstavlja potencijalnu opasnost narušavanja crijevne ravnoteže.Tako će već i sijeno loše kvalitete (vlažno i prašnjavo) uzrokovati probavne smetnje. Jedan od najčešćih uzroka proljeva u činčila je prehrana mokrom svježom hranom. Enteritis uzrokuju i različiti mikroorganizmi kao što su bakterije, virusi, gljivice, te različiti toksini. Uzrok proljeva u činčila može biti i protozoarna infekcija. Gijardioza je najčešća parazitarna infekciozna bolest činčila. Giardia spp je protozoa koja se može naći u sisavaca, ptica, reptila i vodozemaca. Izvor zaraze su ciste koje fecesom izlučuju zaražene jedinke. Ciste su vrlo otporne prema vanjskim utjecajima, te preživljavaju u vlažnom miljeu i do dva mjeseca. Životinja se inficira hranom ili vodom u kojoj se nalaze ciste uzročnika. Činčila može biti nosioc ovog uzročnika, ali oboljeva tek pod utjecajem stresa ili nekih nepovoljnih čimbenika (npr. disbalans crijevne mikroflore). Proljeve također mogu izazvati uzročnici Aimeria spp., te Cryptosporidium spp. Dijeta kojom hranite činčilu pomoći će stabilizaciji stanja koje opisujete, ali Vam savjetujem da činčilu ipak odvedete na veterinarski pregled, te da po pregledu svakako obavite i koprološku pretragu (pretraga izmeta).

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Koju hranu smijem a koju hranu ne smijem davati svojim skočimišima i kako mogu razlikovati spol? Hvala, Ivana O: Prehranu skočimiša čine različite mješavine zrnate hrane za male glodavce. Iz njih bi bilo dobro izdvojiti sjemenke suncokreta, jer su bogate masnoćama pa se životinje mogu udebljati. Debljina u njih svakako utječe na opće zdravstveno stanje i na sam životni vijek. Sjemenke suncokreta stoga ponudite tek u manjim količinama ( 2 - 3 sjemenke dnevno). Uz sastojke tih mješavina, ovi glodavci uživaju u bučinim sjemenkama, konoplji, prosu, heljdi i kukuruzu. Od svježe hrane im možete povremeno (1-2 puta tjedno) ponuditi komadiće jabuke, brokule, krastavca ili mrkve. Jelovnik im možete obogatiti i manjim količinama naranče, jagoda, breskve, marelice, trešnje, te pokoju suhu grožđicu. Voće i povrće bi trebalo biti svježe, oprano i obrisano. Ukoliko životinja ne pojede svu količinu, svakako ostatke maknite iz nastambe nakon 1-2 sata.Skočimiševima dodatno možete davati različite poslastice za male glodavce koje sadrže dehidrirano voće i povrće.U nastambu svakako postavite mineralni kamen, a ako je životinja izbirljiva, u vodu biste joj 1-2 puta tjedno trebali dodati vitaminsko mineralni dodatak za glodavce.Nikako ih ne biste trebali hraniti slatkišima ili drugim vrstama "snack" proizvoda namjenjenih ljudima (npr. smoki, čips, krekeri i sl.). Ovakva hrana može ozbiljno narušiti zdravlje skočimiša. Određivanje, tj. prepoznavanje spola kod glodavaca je prilično jednostavno. Jedino kod izuzetno malih i mladih životinja ne može se sa sigurnošću potvrditi spol. Kod utvrđivanja spola, životinjicu treba okrenuti na leđa, tako da je uhvatimo kažiprstom i palcem ispod prednjih nogu. Pogledom na genitalno područje, koje se nalazi između stražnjih nogu, daju se uočiti dva otvora. Kod mužjaka i ženke stražnji otvor je anus, a prednji je ili vagina ili prepucij u kojem je penis.U mužjaka je prepucij smješten nešto naprijed (prema glavi) i postoji uočljiv razmak do anusa, dok je u ženki vagina u neposrednoj blizini anusa. Laganim pritiskom na donji dio trbuha, postrance, u mužjaka se mogu opipati okrugle tvorbe koje predstavljaju testise.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ovnolikog kunića starog 2 godine. Duž leđa ima izrazito suhu ljuskavu kožu a na jednom dijelu leđa mu je dlaka ispala. Dlaka je pregledana na parazite i nalaz je negativan te se ne zna uzrok bolesti. Sumnja se na avitominozu A. Terapiran je antibioticima i AD3E vitaminima, te kupan u šamponu. Stanje je znatno bolje. Zanima me koje kožne i parazitarne bolesti postoje kod kunića te da li je istina da kunići isto kao i zamorci ne mogu sintetizirati vitamin C. Hvala, Mateo O: Kožne bolesti koje se kod kunića mogu javiti bile bi sljedeće: Potkožni apscesi - obično je vidljivo kada kunić razvije bolna oteknuća na leđima. Oteknuće može narasti do veličine kokošjeg jajeta. Ove promjene najčešće su uzrokovane bakterijom Pasteurella sp..Ulcerativni pododermatitis - čirevi koji se razvijaju u području gležnjeva kunića. Stanje je obično uzrokovano bakterijom Staphylococcus sp.. Rezultat je traume donjih dijelova stopala uglavnom zbog neadekvatne podloge na kojoj se drži.Ušni paraziti - vrlo česti u kunića a uzrokom parazita Psoroptes cuniculi. Ponekad se javlja drugi šugarac, Sarcoptes scabiei, ovaj šugarac obično napada područje cijele glave i nogu a ne samo uši (moram napomenuti kako ovaj parazit nije vrsno specifičan pa se događa da se nakon kontakta s kunićem i kod ljudi jave svrbljive lezije na koži). Na kuniću se najprije primjećuje tresenje glavom i svrbež u području oko ušiju. Uzrokuju nakupljanje tvari slične krastama svjetlosmeđe boje koja može u potpunosti ispuniti ušni vanjski kanal. Tkivo ispod ovog procesa obično je iziritirano i zacrvenjeno. U osobito teškim slučajevima proces se može proširiti na susjedne dijelove glave. Na vanjskoj strani uha i u unutrašnjosti primjećuje se i perutavost sivkaste boje.Šuga je parazitarna bolest uzrokovana grinjama (Psoroptes cuniculi; Sarcoptes spp.; Chorioptes spp.). Promjene se uglavnom javljaju na uškama, rubovima očnih kapaka, oko usta, nosa i nožnih prstiju. Promjene su blijedo-žućkaste boje, izazivaju izraziti svrbež, zbog kojeg se životinja konstantno češe, što može otvoriti mogućnost nastanku sekundarnih bakterijskih ili gljivičnih infekcija. Liječe se lokalno ili sustavno, odgovarajućim antiparaziticima. Miksomatoza - virusna bolest kunića koju prenose komarci. Obično se endemično javlja u pojedinim područjima svijeta. Bolest počinje otečenjem glave i kapaka a nakon toga se javlja konjunktivitis i iscjedak iz oka. Javlja se i drugi oblik ove bolesti, s kliničkim znakovima potkožnih kvrga po cijelom tijelu.Gljivična infekcija - klinički vidljiva okruglastim oštećenjima kože obično oko područja glave. Uzrokovana je gljivicama Trichophyton mentagrophites i Microsporum canis. Infekcija se prenosi direktnim kontaktom sa sporama preko inficiranih predmeta ili npr. obuće. Spore uzročnika preživljavaju u okolišu preko 18 mjeseci. Uzrokuje višestruka bezdlačna područja s blago zacrvenjenom kožom. Bezdlačna područja obično su pokrivena malom ili većom krasticom. Proces se najprije javlja na glavi, ušima i prednjim nogama. Bolest je zoonoza (može oboliti i čovjek).Cheyletiella šuga ("šetajuća perut") - uzrokovana je grinjom Cheyletiella parasitovorax. Većinom rani znaci infekcije prolaze nezapaženo. Kako se stanje pogoršava postaju očite nakupine ljuskica kože i peruti u krznu i ispadanje dlake koje je obično u čupercima. U kunića se može ali i ne mora javiti svrbež.Invazija buhama - mogu se zaraziti buhama bez obzira da li u kućanstvu postoji pas ili mačka. Ako buha ima u velikom broju, sisanjem krvi mogu dovesti do anemije. Buhe svojim prisutstvom iritiraju životinju, ona se neprestano češe, zbog čega može doći do sekundarnih (najčešće) bakterijskih infekcija.Oboljenja kože u zamorčića općenito nastaju kada padne obrambeni mehanizam kože. Također postoje i predisponirajući faktori za kožne bolesti, a to su traume, prevelika vlaga, neuredna dlaka, paraziti, kemijska sredstva (mogu narušiti integritet vanjskog sloja kože), opekotine, smrzotine, neuredne i nedovoljno čišćene životinjske nastambe i mnogi drugi faktori. Promjene na koži mogu biti različitog uzroka, od bakterijskih, gljvičnih, parazitarnih, pa do alimentarnih uzroka (deficit vitamina i minerala), metaboličkih bolesti i hormonskih disbalansa (bolesti štitne i nadbubrežne žlijezde).Kunić, za razliku od zamorca, može sintetizirati vlastiti C vitamin. Naime, oni spadaju u skupinu dvojezupci, dok su zamorci glodavci.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije nešto više od 7 mjeseci kupio sam dvije mlade kanadske vjeverice, mužjaka i ženku. U zadnje vrijeme mužjak je počeo iskazivati agresivno ponašanje - stalno naganja ženkicu i dosta je nesnostan (zna baš i postati dosta agresivan). Također, primjetio sam da ima problem sa spavanjem - ženkica i druga ženkica koju sam prethodno nabavio (koja je u drugom, zasebnom kavezu) imaju normalni režim spavanja, dok je mužjak budan do kasnih noćnih sati i diže se relativno rano. Treće što me i najviše zabrinjava, primjetio sam da mu se u predjelu mošnji dotične poprilično povećale, te mi se čini da mu se ponekad zbog toga i poveća anus (inače mu je normalan, ali povremeno kao da ga napne). Inače, mužjak je aktivan, jede normalno, ima normalnu dlaku (osim vrha repića koji mu je oduvijek bio nekako čupav) i, izuzevši te agresije, nema nikakav obrazac ponašanja po kojem bi se dalo zaključiti da nešto sa njime nije u redu. Zanima me što mogu poduzeti sam ili da li da odem odmah na pregled kod veterinara. MarkoO: Prema onome što ste opisali, mislim da se kod Vašeg mužjaka ne dešava ništa neobično. Naime, kanadske vjeverice spolno sazrijevaju u dobi od oko godinu dana. U tom periodu se mužjacima spuštaju testisi (postaju i znatno uočljiviji), a mislim da je upravo to razlog ''problema'' kod Vašeg mužjaka. Kanadska vjeverica obično se pari dva puta godišnje. Sezona parenja započinje u veljači i traje do travnja,a drugi period kada bi moglo doći do parenja je od lipnja do kolovoza. Ženka je u estrusu 3-10 dana i tada je atraktivna mužjaku. Da je ženka u estrusu, najlakše se prepoznaje po tome što se konstantno intenzivno glasa,kako bi na taj način privukla mužjaka. U tom periodu on učestalo lovi ženku, sve dok ne dođe do parenja. Obično ženka u estrusu mijenja svoje ponašanje, koje se kod nekih može okarakterizirati kao agresivno. Parenje traje relativno kratko. Gestacijski period traje 31-35 dana, a u leglu se prosječno nalazi 4-5 mladih vjeverica. Mladunci se rađaju goli i slijepi, a pod okriljem majke prosječno ostaju 6 tjedana, nakon čega su potpuno neovisni. Inače, kanadske vjeverice su vrlo živahne i iako vole društvo, izrazito su teritorijalne. Iako su ženke uglavnom dominantnije od mužjaka i znaju biti agresivne (naročito u periodu estrusa), nije isključeno da i mužjak pokuša iskazati svoju dominaciju, naročito ako se drže u istom kavezu.Ukoliko je u kavezu više vjeverica, agresivno ponašanje može biti posljedica stresa, zbog straha od gubitka teritorija ili, ukoliko se agresivno ponašanje počne javljati pred zimu, zbog straha od gubitka hrane (čak i onda kada je imaju u izobilju). U takvim slučajevima obavezno se mora pregraditi kavez ili svaku životinjicu držati posebno.U svakom slučaju, budući da je po svemu ostalom njegovo ponašanje uobičajeno, mislim da uopće nemate razloga za zabrinutost. Po svemu sudeći, Vaš se mužjak ''zaljubio'' pa je i njegovo ponašanje upravo i rezultat trenutnog stanja.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Danas sam primjetila da se mom kuniću u gajbici stvorila plijesan, inaće ne obavlja nuždu u gajbi tako da je čistim jednom u 2 tjedna. Plijesan je bila na dijelu gdje je kapala voda iz pojilice, izgleda da se upljesnivio paletić hrane. Što sada učiniti? Kunić vrlo malo boravi u gajbi tako da ne znam da li je što pojeo ali postoji mogućnost. Dala sam joj aktivni ugljen ali ne znam hoće li djelovati ukoliko je plijesan bila stara par dana? Kako se liječi takvo trovanje? Hvala, Mia O: Treba obratiti posebnu pozornost na vlaženje stelje i hrane za kuniće jer se na tim mjestima vrlo lako može razviti plijesan. Plijesan i njihovi toksini mogu naštetiti zdravlju kunića a biti čak i fatalni. Plijesan se obično razvija pod specifičnim uvjetima temperature i vlažnosti. Pljesnjiva hrana može uzrokovati niz zdravstvenih problema u kunića a naročito respiratornih bolesti udisanjem spora plijesni. Osim navedenoga, pljesnjiva hrana uzrokuje nakupljanje tekućine i plinova koje kunić ne može izbaciti, što rezultira napuhnućem i uginućem.Poznato je nekoliko tipova plijesni koje se mogu javiti vezano uz kuniće:Aspergillus (žuto do žuto-zelene je boje) - toksin je kancerogen, uzrokuje krvarenja u probavnom sustavu i bubrezima, proljev i smanjeno uzimanje hrane, oštećenja pluća, tumor jetre i oštećenja bubrega.Rhizoctonia (smeđe ili crne boje) - toksini uzrokuju slinjenje, proljev i napuhnutost.Claviceps (smeđe do crne boje) - toksini uzrokuju tremore i konvulzije.Penicillium (zelene do zeleno-plave boje) - toksini uzrokuju oštećenja bubrega, gubitak tjelesne težine, krvarenja u plućima i tkivu mozga.Fusarium (bijele do ružićasto-bijele boje) - toksini uzrokuju nedostatak apetita, akutne gastrointestinalne poremećaje, supresiju imunitetnog sustava, proljev, enteritis, gubitak tjelesne težine, krvarenja u debelom crijevu, smanjen motilitet crijeva, nekroze želučano-crijevnog sustava.Neki od mikotoksina uzrok su akutne toksičnosti no mnogi drugi su kancerogeni ili uzrokuju gotovo neuočljive kliničke znakove. Trovanje se može uočiti kao problemi koji se pojave i nestanu, kronične ili akutne epizode bolesti a simptomi ovise o količini ingestirane kontaminirane hrane.Prilikom sumnje na pojedenu zagađenu hranu najprije je potrebno provjeriti puls i disanje kunića, boju desni, pritisnuti prstom na desni pa vidjeti kako brzo se mijenja boja od ružićaste na bijelu pa ponovno na ružićastu. Na ružićastu bi se trebalo vratiti kroz 2 sekunde. Manje od jedne sekunde i više od tri znače hitnu situaciju. Zatim, potrebno je provjeriti mentalno stanje kunića. Ukoliko su ti vitalni znaci u redu, stanje kunića nije po život opasno no potrebno je kroz slijedećih nekoliko dana pomno pratiti njegovo ponašanje. U slučaju pogoršanja stanja posjetiti veterinara.Velika je vjerojatnost da Vaš kunić nije pojeo pokvarenu hranu ako je imao na izbor svježu hranu u svojoj posudici. Medicinski ugljen je u redu u takvim slučajevima jer na sebe veže toksine a ne resorbira se u organizam. No često dovodi do usporavanja motorike crijeva te posljedično začepa, pa treba pripaziti s doziranjem. Ukoliko ste kroz nekoliko slijedećih dana primijetili koji od gore navedenih simptoma svakako kunića odvedite na pregled.Ovakva stanja liječe se antibioticima širokog spektra, nadoknadom tekućine te specifičnim lijekovima ovisno o kakvom se trovanju radilo. Potrebno je pažnju posvetiti i prehrani. Najbolje je promijeniti hranu, pa čak ponuditi od drugog proizvođača, svježe raznovrsno povrće nekoliko puta dnevno. Sijeno i svježa voda moraju biti dostupni cijelo vrijeme. Možete dodati vitaminsko-mineralne dodatke (Vetoquinol Gervivet, Sera vitamini za glodavce, JBL Rodvitol) u vodu, kako biste pojačali imunitetni sustav kunića.Savjetujem Vam da kavez očistite, operete te dezinficirate nekim od dezinfekcijskih sredstava širokog spektra (Virkon-S ili Canina CapfaDesClean) a imajte na umu da je vlažna mjesta u kavezu (od mokraće, izmeta, prolivene vode) potrebno očistiti najmanje nekoliko puta tjedno (3-4 puta), a još bolje svaki dan.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam ženskog hrčka, zadnjih 5 - 6 dana se čudno ponaša. Ima proljev i sav mu je zadnji kraj puno deblji i tvrđi. Kada hoda, izgleda kao da vuće noge za sobom. Što bi mu moglo biti? Hvala, Darko O: Proljev se kod hrčaka može javiti kao posljedica različitih uzroka, a među najčešćima su neadekvatna ishrana (previše voća i povrća), nagla promjena hrane ili bakterijske ili virusne infekcije. Vrlo se često javlja tzv. 'bolest mokrog repa'' (proliferativni ileitis), koja je uzrokovana stresom (zbog promjene uvjeta držanja, transporta i sl.), a pogoduju joj i nehigijenski uvjeti držanja. Kao posljedica, javlja se bakterijski disbalans u crijevima, što rezultira izrazito teškim, vodenim proljevom, s primjesama sluzi. Područje oko anogenitalne regije i repa je vlažno, onečišćeno fecesom, a karakterističan je i pogrbljeni stav. Životinja je letargična, uglavnom pogrbljeno sjedi, a u izrazito teškim slučajevima može se javiti prolapsus rektuma.Ova se bolest češće javlja kod mladunaca, iako su primljive sve dobne skupine, a pasminsku predispoziciju imaju sirijski hrčci. Klinički znaci se uglavnom javljaju oko 7. dana bolesti. Bolest se liječi antibioticima.Budući se radi o potencijalno po život opasnoj bolesti (smrt zbog dehidracije), hrčka treba što hitnije odvesti veterinaru.U svakom slučaju, budući su hrčci male životinjice, proljev može biti opasan po život, jer mu prijeti opasnost od uginuća zbog dehidracije.Upravo zato, najbolje bi bilo da što prije Vašeg ljubimca odvedete veterinaru na pregled.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Već 2 mjeseca imam svojeg prvog hrčka. Jede svoju suhu hranu, dajem mu i svježe voće i povrće, a kupila sam mu i poslastice (od voća i jogurta). Problem je što su mu zubi jako požutjeli i izgledaju kao da će otpasti. Preko noći jako grize kavez. Što treba sa zubima i što da učinim da ne grize kavez? Unaprijed Vam se zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam, Katarina O: Boja zubi hrčaka već u najranijoj dobi je žuto-narančasta i ne predstavlja zdravstveni problem. Hrčci su glodavci i njihovi sjekutići rastu cijeli život. U prirodi se ove životinjice njima intenzivno služe, te ih troše i skraćuju ravnomjerno. Stoga bi hrčcima koji žive kao kućni ljubimci u nastambu trebalo postaviti mineralni kamen i grančice (najbolje jabuke ili lijeske). Na taj način se sprječava njihovo prerastanje, odnosno održava optimalna duljina zubi.Ukoliko se zubi nepravilno troše ili prerastaju, potrebno ih je korigirati ili skraćivati. Ovi zahvati se obavljaju u veterinarskim ambulantama i za životinju nisu bolni. Vrlo često se događaju lomovi predugih sjekutića. To može predstavljati problem pri uzimanju hrane ili neravni krajevi slomljenog zuba mogu uzrokovati lezije sluznice i mekih tkiva usne šupljine (obraza, desni, jezika ili nepca).Ponekad se zubi rasklimaju i jednostavno otpadnu, pa bi vlasnici trebali povremeno pogledati životinjici u usta kako bi spriječili eventualno gutanje otpalog zuba ili njegovog dijela.Karijes se također relativno često javlja u hrčaka, a ovo oboljenje je usko vezano uz prehranu slatkom hranom.Životinjici svakako u vodu ili hranu dodajte neki od vitaminsko-mineralnih dodataka za glodavce (JBL Rodvitol - multivitamin s mineralima i esencijalnim aminokiselinama, Beaphar Lebensvitamine - multivitamin, Vetoquinol Gervivet - multivitamin). Ovakvi pripravci dižu opću otpornost organizma, te osiguravaju gradivne tvari koje su životinji potrebne u svakodnevnoj prehrani.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Prije otprilike mjesec dana kupio sam muškoga degua. Danas sam kupio drugoga koji je očigledno stariji od onoga prvoga (ima jače noge, dlaka mu je sjajnija, penje se bolje...). Na sredini kaveza imaju rešetkastu plastičnu pregradu. Ali ono što mene zanima jest koliko dugo rešetka mora biti medu njima? Kada se popnu na tu rešetku (svatko sa svoje stranice) počnu se gristi, ja sam svaki pokušaj spriječio da ne bi bilo... Recite mi je li to normalno ponašanje kod njih i kako to spriječiti? Hvala Vam, BornaO: Čileanska vjeverica ili degu izgledom podsjeća na križanca između vjeverice i štakora.Dnevna je životinja - za razliku od ostalih malih glodavaca koji su aktivniji noću, vrlo je aktivan ujutro i poslijepodne. Veličina odraslog degua je jednaka veličini mladog zamorca.Ženke su veće od mužjaka, repić im je dug i tanak, zubići vrlo oštri, boja krzna kreće se od svjetlo žute do narančaste. Vrlo je druželjubiv i voli komunicirati sa svojim vlasnikom posebnim zvukom. Kada ih želimo uzeti u ruku treba biti vrlo oprezan (ne potezati ga za repić) jer se mogu osjetiti ugroženim i ugristi. Vole se kupati u pijesku poput činčila. U prirodi žive oko 15 godina, dok u zatočeništvu žive 6-7 godina. Vrlo su aktivni i inteligentni.Degu u prirodi živi u skupinama, stoga mu treba omogućiti društvo. Pate ukoliko nemaju društvo te mogu postati depresivni a ponekad i agresivni, bez obzira na brigu i ljubav vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog spola, a najbolje se slažu dvije ženke, odnosno degui iz istog legla (braća i sestre). Ukoliko imate više degua, u kavezu držite samo po jednog mužjaka, jer je i u prirodi samo jedan mužjak predvodnik kolonije. U suprotnom može doći do tučnjave. Ukoliko dovodite drugog degua nakon što se je već prvi udomaćio, upoznajte ih postupno - pregradite kavez ili stavite kavez do kaveza da se upoznaju prije nego počnu živjeti zajedno. Pazite da ne zanemarujete prvog degua, jer će postati ljubomoran na pridošlicu. Degui se dobro slažu s kunićima, činčilama i zamorcima, ali prvo im dajte vremena da se upoznaju na distanci.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kunića koji je star 2 godine. Mužjak je i nije kastriran. Odlučila sam mu nabaviti društvo (još jednog kunića). Zanima me kojeg bi spola bilo najbolje nabaviti drugog kunića? Kada bi bilo najbolje da upoznam novog kunića sa starim, a kada sa svojim psom? Imam mješavinu kupljene hrane koja sadrži najviše trave, ima malo kukuruza , alfalfe, mješanog povrća, rogača i malo sjemenki. Na pakiranju piše "baby", ali je li to dovoljno za malog kunića (naravno uz to kunić ima i odvojeno sijeno)? Hvala, LorenaO: S obzirom da imate odraslog kunića,postoji velika mogućnost da se prema pridošlici, bez obzira na spol, ponaša izrazito neprijateljski i teritorijalno.Dva mužjaka u istom kavezu nikako ne biste smjeli držati, stoga je najbolje da uzmete ženku, ali uz preporuku da kastrirate mužjaka ne želite li ubrzo imati neželjeno potomstvo. Ako ga ne želite kastrirati, onda obavezno ženku smjestite u poseban kavez.Upoznavanje mora teći postepeno - najbolje bi bilo da imate dva kaveza i da ih postavite jedan uz drugi. To će kunićima omogućiti da se onjuše preko rešetki i da se na taj način upoznaju. Nakon nekog perioda, možete ih oboje pustiti iz kaveza, da vidite kako će se ponašati i hoće li se normalno družiti. Na bilo koji znak netrpeljivosti,obavezno ih odvojite!Pas također mora upoznati pridošlicu nekoliko dana nakon što dođe u kuću, ali i za njega vrijedi isto pravilo - najprije ga nekoliko dana pustite da ga njuška kroz rešetke, a zatim izvan kaveza - ali obavezno uz Vaš nadzor! Jako je važno da psa naučite da mu novonabavljeni kunić nije potencijalna lovina!Hrana za kuniće kompletno je izbalansirana prema njihovim potrebama i ukoliko nabavite bebu kunića, preporučam Vam upravo hranu za tu dobnu kategoriju (npr. Prestige ''Cuni Junior'').

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Bili smo na odmoru sa zamorcem... Već tamo se počeo čudno ponašati. Nakon par dana počeo je sve gristi (nas, kavez, čak i papir). Kada smo se vratili mokraća mu je bila bijela! Sada više ne grize nas, ali još uvijek grize papir! Što to znači!? Trebamo li ga voditi veterinaru? Aneta O: Općenito su zamorčići nešto osjetljiviji u usporedbi s ostalim kućnim ljubimcima - glodavcima. Dosta su plahi i žele svoj mirni kutak daleko od gužve i buke. No rijetko se događa ga ugrizu svojeg vlasnika. Češće samo grickaju ili ugrizu kao jedan od načina komunikacije, naročito mladih zamorčića koji još uvijek uče i testiraju svoje granice.Za nepoželjno griženje u zamorčića se navode nekoliko razloga: nisu bili primljeni u ruke na njima odgovarajući način u tom trenutku, zabrinuti su, preplašeni ili im je neudobno. Naravno da dolazak u novu okolinu predstavlja stanoviti stres za zamorca i potrebno mu je vrijeme prilagodbe, tako da je moguće da se nije osjećao sigurnim.Često se događa i da počnu grickati odjeću - kada ga držite dulje vremena - kao oblik komunikacije jer žele obaviti nuždu. Obično imaju tu potrebu 10-15 minuta što ga držite u naručju. No neki zamorci nehotice ugrizu i npr. kada ih hranite. U želji za omiljenom poslasticom zamijene Vaš prst za poslasticu. Isto tako, kada dajete hranu rukama, obavezno ih operite jer na njima ostaje miris hrane pa zamorčići često zamijene Vaše prste za hranu.No, ono što je najvažnije, zamorci redovito grickaju jer im zubi stalno rastu te ih na taj način troše. Grickaju odjeću, papir, plastiku, gumu.... Na tržištu postoji mineralni kamen u različitim veličinama i oblicima ili drvo za glodanje koje zamjenjuje predmete u kućanstvu pa ih možete ponuditi Vašem ljubimcu ako već niste. Što se tiče mokraće, njezina boja kod zamorčića varira od bistre žuto do crveno-narančaste ili mutne do gotovo bijele boje. Ove promjene u boji razlogom su prisutnosti pigmenata u mokraći (porfirini) i kalcijevih soli. Količina kalcija u mokraći u uskoj je vezi s količinom kalcija u prehrani.Promjena boje mokraće smatra se normalnom pojavom i ukoliko ju ne prate drugi klinički simptomi (povišena temperatura, otežano mokrenje, promjene u količini unosa vode i količini izlučene mokraće), nije znak nikakvih patoloških promjena i nema razloga za zabrinutost.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam hrčka 6 mjeseci, mjesec dana nakon što smo ga kupili primjetili smo da se intenzivno češe, na rubu lijevog uha imao je malu bijelu kvržicu, a kasnije smo primijetili da mu je oko repa otpala dlaka i male ljuskice, koje su se pojavile i na nožicama. Pošto sam pročitala na net-u da to mogu biti gljivice, počeli smo ga mazati Lamisilom, za probu. Ljuskice su polako nestajale, a na uhu gdje mu je bila bijela kvržica ona je otpala i sada mu tu nedostaje mali komadić uha. Opet mu je izrasla dlaka oko repa, ali kada smo mislili da je sve prošlo, opet se vratilo, ali manje i sada ga već 4 mj. svaki dan mažemo, to se povlači i vraća non-stop. Manje se svrbi. Možete li mi reći da li to jesu gljivice ili nešto drugo i da li trebamo ići kod veterinara ili da mu nešto kupimo? Sada smo mu maknuli piljevinu iz gajbe da vidimo da li je u tome problem, zbog vlage. Hvala, MartinaO: Najčešći uzroci češanja (i posljedičnog otpadanja dlake) u hrčaka su alergije, gljivice i šugarci. Na koži hrčaka fiziološki žive različiti mokroorganizmi kao i grinje - Demodex criceti i Demodex aurati. Kada, iz bilo kojeg razloga, dođe do pada imuniteta, ove se grinje namnože pa dolazi do pojave bolesti koja se manifestira alopecijom, svrbežom, ljuskicama po koži i stvaranjem krasta. Zbog češanja se mogu javiti i sekundarne bakterijske infekcije pa se ranice mogu i zagnojiti.Osim Demodexa, šugu uzrokuju i grinje iz roda Notoedres, a te su promjene uglavnom lokalizirane na njušci, udovima i u anogenitalnoj regiji. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i pregledom kožnih strugotina pod mikroskopom. Liječi se antiparaziticima.Uz šugarce, slične promjene mogu izazvati i gljivice - Microsporum canis, Microsporum gypseum i Trichophyton mentagrophytes. Promjene su uglavnom okrugla, bezdlačna područja, zacrvenjena i najčešće s ljuskavom krasticom u sredini, a prisutan je i jaki svrbež. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a prema potrebi može se napraviti i mikološka pretraga. Preporučila bih Vam da hrčka odvedete na veterinarski pregled, jer ćete isključivo na taj način dobiti odgovarajuću dijagnozu. Svakako životinjici u vodu ili hranu dodajte neki od vitaminsko-mineralnih dodataka za glodavce ("JBL" Rodvitol - multivitamin s mineralima i esencijalnim aminokiselinama, "Beaphar" Lebensvitamine - multivitamin, "Vetoquinol" Gervivet - multivitamin). Ovakvi pripravci dižu opću otpornost organizma, poboljšavaju stanje kože i dlake, te osiguravaju gradivne tvari koje su životinji potrebne u svakodnevnoj prehrani. Osim navedenog, izuzetno je bitno i stvaranje optimalnih zoohigijenskih uvjeta. Jednako važna je i dezinfekcija nastambi i opreme koja treba biti planska i temeljita. Jedno od sredstava za dezinfekciju nastambi (djeluje na bakterije, viruse, spore i gljivice), je "Virkon S", koji možete pronaći u ljekarnama Pet centra.

Odgovara: Ivana Mlinar Gruja, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zamorac je pao i ispali su mu prednji gornji zubi. Par dana nije jeo niti pio vodu te je vidljivo smršavio. Odbijao je bilo kakvu hranu. Započeli smo mu davati hranu na način da smo samljeli sjemenke i sijeno u mlincu za kavu, pomiješali s vodom i vitaminima za glodavce te usitnjenom kruškom i hranili ga špricom za inekcije direktno u usta. Sada su mu zubi već prilično narasli, on uzima hranu ali ne u dovoljnoj količini jer i dalje gubi na težini. Da li ga treba nastaviti hraniti kašicom sve dok ne počne dobivati na težini ili treba prestati s hranjenjem na taj način? Zamorac je bio kod veterinara i on nije našao nikakve druge povrede osim slomljenih zubi. Hvala, AndreaO: Zdravi i čvrsti zubi su najvažniji čimbenik zdravlja zamorčića. Sjekutići glodavaca rastu stalno, te im je potrebna vlaknata hrana (sijeno) koja će osigurati i održavati pravilnu dužinu zubiju. Zamorčići imaju 20 zubi: par gornjih i donjih sjekutića, par gornjih i donjih predkutnjaka i tri para gornjih i donjih kutnjaka. Gornja čeljust je uža od donje. Glodavci imaju žutu caklinu. Ako zamorčić normalno jede i ne gubi na težini, smatra se da su zubi adekvatne dužine. Vrlo je važna dovoljna količina vitamina C, koji pored ostalog ima i bitnu ulogu u održavanju zdravlja zubi. Zamorčić nije u stanju sam sintetizirati vitamin C pa ga mora unositi u dovoljnoj količini putem hrane, što znači da svježe povrće i voće bogato vitaminom C (lišće karfiola, mrkva, celer, jabuke, kupus, kruške, brokuli) trebaju dobivati svakodnevno. Manjak vitamina C može se nadoknaditi i unosom vitaminskih preparata koji su prilagođeni metabolizmu zamorčića i dozirani prema njihovim potrebama. Razne mehaničke ozljede dovode do loma i ispadanja zubi i to češće u zamorčića deficitarnih vitaminom C. Slomljeni i ispali zubi kod zamorčića ponovo izrastu. Svakako je potrebno prilikom pregleda utvrditi da li postoje šupljine u desnima i krvarenja, te isprati eventualne ostatke hrane.Kako veterinar nije uočio nikakve dodatne ozljede, nemate razloga za brigu. Vjerojatno su zubi još prekratki, pa Vaš zamorčić nije u stanju normalno jesti. Svakako usitnite hranu na manje komadiće ili ga pokušajte hraniti iz ruke. Ukoliko ni to ne funkcionira nastavite ga hraniti kao i do sada. Ukoliko ne počne i dalje dobivati na težini, te uočite bilo kakve promjene u usnoj šupljini, obavezno se ponovno javite svome veterinaru.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Molim Vas da mi date upute za prehranu štakora, njegove navike i slično. Da li mu odgovara hrana koju kupujem za hrčke i da li se štakor i hrčak mogu slagati? Da li je općenito štakor vezan za zarazne bolesti ako je uzgojen u kući i živi u kući? Da li isto kao i hrčak ima svoje mjesto u kavezu za obavljanje nužde ili je vrši svugdje okolo? Hvala, Danijela O: Štakori su glodavci, jednako kao i hrčci, stoga je i njihova prehrana vrlo slična. Štakorima je dnevno potrebno oko 15 - 20 grama peletirane hrane. Hrana mora sadržavati oko 20-25% bjelančevina, 8% masti i 45% ugljikohidrata. Štakorima se može davati voće, povrće, sir, kuhana riža i krumpir, orašasto voće. Orašasto voće (bademi, lješnaci i orasi) nije preporučljivo štakorima davati u velikim količinama zbog visokog udjela masti. Također je štakorima preporučeno davati povrće kao što su blitva, špinat, zelena salata, radič, paradajz, mrkva, peršin. Od voća im se može davati jabuka, kivi, banana (ne u velikoj količini jer može izazvati začep), te grožđe. Također im se prehrana sastoji od žitarica kao što su kukuruz, pšenica, ječam, raž. U Pet centrima možete nabaviti peletiranu hranu za štakore i miševe od Prestige-a. Također svome štakoru možete nastaviti i dalje davati potpunu hranu za hrčke. Za razliku od nekih hrčaka (sirijski), štakori su vrlo društvene životinje. U prirodi žive u čoporima (zajedno se hrane, spavaju, igraju). No to ne znači da bi štakor dobro prihvatio hrčka za prijatelja. Ipak se tu radi o različitim životinjskim vrstama koje u prirodi ne obitavaju zajedno. Najpoznatija bolest koja prelazi sa štakora na čovjeka je kuga. Kuga se prenosi s glodavaca na ljude ugrizom inficirane buhe. Od ostalih bolesti bih samo navela neke: leptospiroza, limfocitni koriomeningitis, toksoplazmoza, gljivice (Microsporum canis)... Bez obzira što je štakor uzgojen i živi u kući izoliran, preporuča se da se držite osnovnih higijenskih navika (redovito pranje ruku, redovito čišćenje štakorove nastambe, neškodljivo uklanjanje izmeta i piljevine natopljene urinom, kao i svježe hrane koja nije pojedena u roku od dva sata). Kako su štakori noćne životinje, preporuča ih se držati u istospolnom paru budući da vole društvo. Štakori su vrlo inteligentne životinje i postoji njihova sklonost da nuždu obavljaju u jednom djelu nastambe.